Vrtlarski trikovi iz starih vremena

V R T L A R S K I T R I KO V I I Z S TA R I H V R E M E N A

vrtlarski_trikovi_stanek.indd 1 19.4.2010 10:37:39

Sjetva i sadnja • Gnojenje i njega • Berba i skladištenje

VRTLARSKI TRIKOVI iz starih vremena


Sjetva i sadnja • Gnojenje i njega • Berba i skladištenje

VRTLARSKI TRIKOVI iz starih vremena

Andrea Kern


Sjetva i sadnja 7

Nicanje sjemena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Biljna kupka koja potiče rast 7 – Stimulirajući stajski gnoj 9 – Zagrijavanje tla 10 – Milovanje snaži 11 – Jarak na gredici 12 – Prokletstvo ili blagoslov? 12 – Bitna je mješavina – 12 Stop pre-velikoj toplini kod salate 12 – Pohvala bobu 13Seoba u vrtu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Ne ide bez rodne grude 15 – Kaša od ilovače daje snagu 15 – Zelenilo ispod voćaka 16 – Ne presađujte nikada poslije 10 sati! 18 – Naizmjenična sadnja 19 – Poriluk: skraćivanje korije-na 20 – Sadnja ukoso 20 – Krastavci i cvjetača 21 – Krumpir iz vlastita vrta 21Sadnja kao po loju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Sijanje pomoću soljenke 23 – Precizan rad s pletaćim iglama 23 – Drvena sadilica 24 – Držite odstojanje! 25Ljetni gosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Ukrasni afrički ljiljan: bezgranična sloboda 27 – Izlet u vrt 27 Cvijeće za vaze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Ranija ili kasnija cvatnja 29 – Njegovanje zijevalica 30 – Pitomi vratić u vjenčanici 31 – Čaroban šeboj 31Razno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Macice u cvjetnom loncu 31 – Živice i košare od kaline 33 – Graničnici 34 – Nema tučnjave bez zdravičice 35Vrtlarenje s Mjesecom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Gnojidba i njega 37

Kompost: krug se zatvara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Kompost od lišća 37 – Kompost od pokošene trave 38 – Puževi: unutra ili van? 38 – Kamo sa stajskim gnojem? 38 – I sitna stoka stvara gnoj 3Biljno gnojivo i otopine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Tajna časnih sestara 40 – Potrebno je… 40 – Upotrebljava se samo razrijeđeno! 42 – U bačvu s njima! 42Zeleni drumski razbojnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Mičite se! 44 – Priče o sedmolistu 46 – Uzbuna zbog pirike 48

Sadržaj

4


Zalijevanje – molim na ispravan način! . . . . . . . . . . . . . 50Što ćemo s „pijancima“ ? 52 – Voda za stabla 53 Kopanje i malčiranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Kratka povijest motike 53 – Do grla u zemlji 55 – Malčiranje za zdravlje 56Razno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57Dobro privezano 57 – Ostanite uspravni 57Vrtlarenje s Mjesecom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

Sprečavanje i zaštita 61

Sve ovisi o susjedu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61Magičan savez ili loša čarolija? 61 – Voće i povrće u dobru društvu 62 – Prikladni susjedi za bilje i cvijeće 64 Borba od početka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Dezinficiranje rana 67 – Prva pomoć peršinu 68 – Ispari! 67 – Nikad neometani 68Jedan gutljaj za zdravlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Biljni ekstrakti i čajevi 69 – Iz vrtlarova kotla 70 – Kompostna otopina 72 – Ekstrakt mahovine73 – Mlijeko protiv gljivica 74Male i velike muke 74 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Selidba mrava 74 – Otopina od krumpira protiv uši 75 – Namamiti ličinke žičnjaka 76 – Buhači se boje vode 76 – Begonije protiv puževa 76 – Vratile se ptice selice 78 – Zabranjen pristup! 79 – Selidba voluharica 80Razno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81Zaštitni zastor od smreke 81 – Slamnati ogrtač kao zaštita od sunca 82 – Zaštita cvjetova voćaka od mraza 83

Berba i skladištenje 85

Dobro uskladišteno voće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Pravilno uskladišteno povrće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Povrće u trapu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89Uberi stručak cvijeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Razno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91Pravilno prostrijeti 91 – Cvatuća budućnost 91 – Održavanje vrtnog alata 92Mjesečev kalendar radova u vrtu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Kazalo 93

5



Nicanje sjemena

Mnoge vrste sjemena domaćih biljaka sadrže tvari koje ne omogućuju nicanje. Majka pri-roda to je tako uredila kako bi spriječila mlade biljčice da u nezgodno doba ugledaju svje-tlo dana, na primjer zimi. Tek kad su sjemenke upile dovolj-no vode, a tvari koje ometaju nicanje isprale se ili razgradile, sjemenka se budi i diže prema svjetlu.

Biljna kupka koja potiče rast

Kako bi biljci olakšali taj težak posao i istodobno potaknuli klijanje sjemena, vrtlari su pri-mjenjivali mnoge trikove. „Prije nego što počnete sa sjetvom“,

piše Johann Sigismund Elßhol-tz u svojoj knjizi o vrtlarenju (1684), „sve veće i tvrde sjemen-ke treba omekšati kako bi bolje izniknule te imale ljepše cvjeto-ve ili ukusnije plodove.“ Lukovi-často sjeme omekšavao je u otopini vode i kravljeg gnoja, grašak, grah i rotkvice u izvor-skoj vodi, artičoke u otopini vode i šećera ili meda. Starom i već suhom sjemenju „ako ima još imalo života u njemu, bit će od velike pomoći“ ako ga se namoči u procijeđe-nu vodu od kvasa za kiseli kruh. Mikroorganizmi (bakteri-je mliječne kiseline i kvasac) u kvasu za kiseli kruh potiču kli-janje tako da odvajaju bolesne dijelove klica s ovojnice sje-menke, a istodobno je hrane i štite od gljivica u tlu. • Već prije 2000 godina rimski su vrtlari kupali sjemenke kra-stavaca, buće, lubenice te ostalih biljaka iz porodice ti-kava (Cucurbitaceae) u sirutki ili mlijeku .

Vaše će biljke s uspjehom krenuti u život ako sjemenkama ugodite

biljnom kupkom, a tek iznikle biljčice redovito pomilujete. Stari vrt-

larski savjeti olakšat će vam i njihovo premještanje na gredice i na-

graditi vas raskošnom cvatnjom ili plodovima.

• Lepirnjače poput graška, graha čučavca, graha pritka-ša, turskoga graha, mahuna-stoga kriloboda (vrsta graška, Tetragonolobus maritimus),

Sjetva i sadnja

7

Sjetva i sadnja

F Navika da se više sjemenki posije na jedno mjesto (sjetva u skupini) potječe još iz vremena kad kvaliteta sjemena nije baš bila najbolja.

Za brz početak i zdrav, bujan rast sjemenke treba dobro „okupati“ u biljnom čaju.

Sjemenkama buče, krastavaca i sličnih vrsta pomoći će kupka u mlijeku.


leće, boba (Vicia faba) ili vuči-ke najbolje je namakati najma-nje sat vremena prije sjetve u čaju od kamilice (2 čajne žliči-ce suhih cvjetova na 1 šalicu, ostaviti 10-12 sati da odstoji).• Valerijana potiče rast korije-nja i „grije“. Ovu biljnu kupku vole luk, poriluk, rajčica,

paprika, peruanska jagoda (Physalis peruviana) te ljetno cvijeće . Višesatna kupka u ek-straktu cvjetova valerijane po-moći će vrstama osjetljivim na hladnoću poput krastavaca i tikvica da i po nepovoljnu vre-menu uspjelo krenu.• U tlu vrebaju različite vrste gljivica, koje napadaju još ne-zaštićene biljčice, presijecaju im stabljike ili razgrađuju kori-jenje. Zaštitu od bolesti „crna noga“ ili bolesti odumiranja biljke dobit će od hrena i češ-njaka . Usitnimo po mogućnosti što bolje 100 – 150 g od svake vrste i prelijemo kašu mlakom prokuhanom vodom ili kišni-com. Poslije 1 – 2 sata procije-dimo. Ako smo biljke usitnili grublje, ostavimo da odstoje do jednog dana. Kupka od češ-njaka godi rajčici, krastavci-ma, cinijama, kokotiću i ne-venu . Naprotiv, sjemenke lepirnjača i kupusnjača ne vole ovu kupku. Natapanje u vodi od hrena odgovara svim po-vrtnim i cvjetnim sjemenkama osim kupusnjača i ostalih kr-stašica. • Jednako tako naše će sje-menke osnažiti prethodan tre-

tman s uvarkom od poljske preslice . Ova biljka koja je na lošem glasu kao korov bogata je silicijskom kiselinom. Silicij koji je u biljci sadnica će ugra-diti u svoje stanice i ojačati ih, što gljivicama otežava posao. • Časne sestre iz benediktin-skog samostana u Fuldi vrtlare već stoljećima na prirodan način i svoja iskustva prenose s generacije na generaciju. Neće posijati ni jednu sjemen-ku a da je prije toga nisu na-močile u biljnom čaju, a najvi-še vjeruju jednoj staroj engleskoj recepturi, koja sadrži cvjetove valerijane, stolisnika, maslačka, koprive, kamilice i hrastove kore.

Sjetva i sadnja

8

Grašak, grah, leća, grahorice i ostale lepirnjače vole osvježujuću kupku u čaju od kamilice.

Uvarak od poljske preslice ima mnogo silicijske kiseli-

ne. Ako umočimo gomolje krumpira u to, štitit će ih od gljivičnih bolesti.

Kupka u mješavini humofix godit će svim sjemenkama cvijeća i povrća.


Njihova mješavina bilja pakira-na je u vrećice i može se kupiti pod imenom humofix . Istraži-vanja su pokazala da stolisnik i kamilica sprječavaju rast bak-terija i gljivica. Ostali sastojci biljne mješavine razvijaju kori-sne mikroorganizme, čine lju-sku sjemena propusnom, poti-ču rast korijenja te pomažu klijancima da postanu otporni.

Otopinu humofix posebno vole kao kupku:• kelj, hren 15 minuta• rotkva i rotkvica 30 minuta• cikorija, kopar, koromač, endivija, poriluk, blitva, paprika, peršin, cikla, salata, luk vlasac, rajčica, luk 60 minuta• mrkva, celer 90 minuta

• Sjeme natopljeno u otopini bilja ne samo što brzo klija nego i raste bujno i zdravo. Kako će oštećeno i loše sjeme plivati na površini, moći će se poslije kupke lako odstraniti; natopljeno, zdravo sjeme pada na dno posude.

Mokro sjeme treba raširiti na kuhinjskoj krpi (papirnatoj ili pamučnoj) da se posuši i zasijati ga isti dan jer je klijanje već započelo.

Stimulirajući stajski gnoj

Već u antičko doba bilo je uo-bičajeno namakanje sjemena u vodi od stajskoga gnoja kako bi nabubrilo. U među-vremenu je ta metoda odba-čena jer su neiskusni vrtlari satima kupali sjeme u nerazri-jeđenoj gnojnici, što je uništi-lo i sjeme i klijance. Ali ako se upotrijebi ispravno, povoljno će djelovati na klijanje. Za

kupku sjemena upotrebljava-mo kravlji gnoj jer samo on sadrži dovoljno mikroorgani-zama koji će poboljšati klija-nje i rast. Kako su krave još i visoko specijalizirani biljožde-ri, u njihovim su želucima i cri-jevima bakterije koje savršeno rastvaraju biljno tkivo sve do cijepanja celuloze. Čovjek te balastne tvari izbacuju nepro-bavljene jer ljudske crijevne bakterije ne mogu usitniti ce-lulozu. Prije nije nedostajalo kravljega gnoja, a za razliku od danas, životinjama se ne-kada nisu davali lijekovi u obliku antibiotika niti ih se hranilo životinjskim brašnom.

Sjeme je proklijalo

9

U rasadniku samostana u Fuldi posebno dobro rastu biljčice mladog povrća i cvijeća pod brižnim okom sestre Paule.


Kravlji gnoj prvorazredne ka-kvoće koji nam je potreban za kupku našeg sjemena može se danas naći samo na bioimanji-

ma. Svaki vrtlar imao je svoj i dobro čuvan tajni recept za vodu od gnoja. Pravilo iz prak-se glasi: staviti jednu lopatu svježega kravljeg gnoja (naj-bolje od krava koje pasu vani) u kantu, dodati vode do vrha i dobro promiješati. Kantu osta-viti na toplu mjestu (20 – 25 °C) – prije je to bilo u štali, danas to može biti staklenik, topla šupa ili podrum. Jednom u danu dobro promiješamo i pa-zimo da ne poprskamo odjeću kako bismo i sebe i druge po-štedjeli neugodnih mirisa. Poslije 3 – 6 dana vodu proci-jedimo. Kako su nam za nama-kanje sjemena potrebne samo

male količine, napunimo oto-pinom jednu čašicu od jogur-ta, staru kuhinjsku grabilicu ili nešto slično i izlijemo u veću posudu; potom dodamo još devet dijelova kišnice. Osim ovog razrjeđivanja (1:10) bilo je uobičajeno napraviti otopi-nu do 1:20. Namakanje traje od 3 do 24 sata; što je sjeme manje, prije ćemo ga izvaditi iz otopine. Preostala voda od gnoja bit će dobro gnojivo za povrće ili cvijeće.U današnje doba vrtlari teško mogu nabaviti kravlji gnoj. Kako su u kompostu također mnogi mikroorganizmi koji odgovaraju biljkama, mogu se postići slični rezultati namaka-njem sjemena u vodu od kom-posta (str. 72).

Zagrijavanje tla

Čim se dani znatno produlje, počinjemo s uzgojem na pro-zorskoj dasci. Zemlja za sjetvu koju imamo u vrtu, šupi ili po-drumu obično je jako hladna. Klijanje ćemo ubrzati ako je napunimo u kantu ili drveni sanduk te je nekoliko dana dr-žimo na kaminu, u podrumu u kojem je centralno grijanje ili u toploj sobi.

Sjetva i sadnja

10

Gnoj slobodnih krava koje pasu na otvorenom mnogostruko se može upotrebljavati u vrtu.

Stare seljačke mudrosti o vremenu

Od 21. prosinca dani su sve dulji:Božić za dužinu muhina koraka,Nova godina za dužinu pijetlova koraka,Tri kralja za dužinu jelenjeg skoka,Na Svijećnicu za cijeli sat.Magla u siječnju čini mokro proljeće.

Mnogo snijega u siječnju nosi bogatu žetvu cijele godine.Ako je na Svijećnicu (2. veljače) svijetlo i bistro, bit će još duga zima. Ako na Svijećnicu puše i sniježi, proljeće nije daleko.Ožujski snijeg nanosi bol usjevima.Sveta Kunigunda (3. ožujka) zagrijava odozdo.Gregor (12. ožujka) kazuje seljaku da može sijati u polju.


Želimo li unaprijed u kući uz-gojiti dalije, kako bismo ih za-štitili od puževa zagrijat ćemo zemlju prije nego što stavimo gomolje u sandučiće ili posu-de.

Milovanje snaži

Da bi biljčice koje su na pro-zorskoj dasci ili u klijalištu na-rasle čvrste i kompaktne po-trebno im je što više svjetla (ali, dakako, ne smiju se pržiti na jaku suncu). Ako nemaju svjetla, one će se izduljiti na slabim stabljikama i na kraju pasti. Za vrtlare iz azijskih ze-malja kažu da se posebno nježno ophode s biljkama pa nije čudno da su japanski vr-tlari pronašli posebno blag način da pomognu svojim bilj-čicama: oni su – imitirajući vje-tar u prirodi – lepezom ili samo

rukom svaki dan od dva do tri puta odlučno prelazili iznad dobro osvijetljenih biljaka. Isti ćemo rezultat postići drvenom letvicom, malom daščicom ili presloženim novinama. Dobro „milovane“ biljke ne samo što su kompaktnije nego i taj sva-kodnevan ritual potiče njihovu otpornost.

Jamice na gredici

U proljeće kad se tlo posuši i kad više ne ostaje blato na ci-pelama počinje sjetva. Mnoge vrste sjemenja najprije razviju korijenje, a onda tek kotiledo-ne (supke) i prave listove kako bi sebi osigurale opskrbu hra-njivim tvarima. Ali dok podze-mni dijelovi biljke preuzmu funkciju i počnu iz tla usvajati vodu i hranjive tvari, klijajuće sjeme ovisi o ravnomjernoj vlazi u svojoj neposrednoj blizini.

Sjeme je proklijalo

11

Na prozorskoj dasci biljčice često nemaju dovoljno svjetla i podložne su gljivičnim bolestima.

Usitnjavanje velikih grumena zemlje Jarke radimo drškom motike Sjemenke sijemo pojedinačno Poslije sjetve dobro zalijemo


Baš se mrkve često posuše dok su još u zemlji i prije nego što je prvo zelenilo izniknulo. Stoga je dobar i provjeren način posijati povrće u male jarke. U tu svrhu drškom moti-ke povlačimo otprilike 5 cm duboke brazde, u njih stavlja-mo sjeme, pokrijemo ga s malo zemlje i dobro pritisne-mo da ne viri van. U tim udubi-nama vlaga se održava dulje nego na glatkoj površini. Posli-je nekoliko tjedana kišnica će naplaviti udubine u zemlji koje će se tako ispuniti. To je dobro jer će se time učvrstiti stabil-nost mladih biljaka.

Prokletstvo ili blagoslov?

Vrtlari u Rimskom Carstvu obi-čavali su pohvalama ili psov-kama potaknuti biljke na rast. Tako je bilo pravilo da se bosi-ljak sije uz psovke i pogrde jer su smatrali da biljku treba pro-vocirati kako bi bujno rasla. Pri sjetvi kima, naprotiv, trebalo je izgovarati molitve. U kršćan-sko doba običaj je da se pri sjetvi i sadnji malih biljaka izrekne blagoslov „rastite i ra-zvijajte se“.

Bitna je mješavina

• Prije je tu i tamo bio običaj da se pomiješa sjeme mrkve i poriluka te da se posiju zajed-no. Poriluk u prvim mjesecima raste vrlo polako i gotovo da ne zauzima prostor. Pošto se ubere mrkva, poriluk prorijedi-mo tako da na svakih 15 cm ostane po jedna biljka.• Sjemenke peršina, mrkve, celera i ostalih biljaka iz poro-dice štitarki jako su male tako da ih se često sije pregusto. Stoga su vrtlari miješali vlažan pijesak sa sjemenjem i ostav-ljali ga na toplom u blizini peći ili kamina. Toplina i vlaga po-godovali su klijanju. Poslije

dva do tri dana ili najkasnije za tjedan dana posijali su sjeme s pijeskom na gredicu; dan je morao biti suh i bez vjetra. Celer koji raste vrlo sporo uz-gajao se u kući u posudama ili drvenim sandučićima.

Salata ne podnosi preveliku toplinu

Artičoke te još neke druge glavočike poput salate teško će ili uopće neće proklijati ako je suviše toplo. Na temperatu-rama od 20 °C i više sjeme padne u neku vrstu toplinske ukočenosti. Stoga je najbolje da sjeme posipamo na vlažan komad kuhinjskog papira i stavimo ga na dva dana u hladnjak; poslije toga sijemo ga s papirom, tj. stavimo ga u tlo s papirom i tanko prekrije-mo zemljom. Sjeme se nipošto ne smije posušiti pa treba re-dovito zalijevati. To će mu kao prvo dati potrebnu vlagu, ali ga istodobno i rashladiti. Isti ćemo rezultat postići ako radi hlađenja i sjene na gredici raširimo vlažno platno ili pamuk (komad stare plahte ili stolnjaka).

Sjetva i sadnja

12

Redovitim energičnim „maženjem“ postiže se kompaktan i zdrav rast biljaka.


Pohvala bobu

Bob (Vicia faba) dolazi iz Euro-pe, a grah čučavac (niski grah), grah mahunar (visoki grah, Phaseolus vulgaris) i mnogo-cvjetni grah (šareni grah, Pha-seolus coccineus) južnoamerič-ke su vrste. Grah iz Novoga svijeta sadi se tek oko 500 go-dina u našim geografskim širi-nama; međutim ljudi kojima leži vrtlarenje pokušavaju u Europi vjerojatno još od kame-nog doba ubrati što više, i što krupnijeg boba. Mljeveno zrnje boba kuhalo se kao juha ili kaša, mladi bi se bob jeo kao povrće. Prvi seljaci sijali su bob sa žitom, a tek su poslije obje kulture sijane svaka za sebe.To je međutim bilo tek jedno poboljšanje. Generacije sljede-ćih poljoprivrednika i vrtlara imale su sve više iskustva, pa su radile ovo:• Radi ranijeg uroda bob se već neko vrijeme sije na počet-ku veljače u klijalište. Izniknule i već očvrsnule biljke sele se poslije otprilike četiri tjedna na gredicu, a istodobno se stavlja još jedan niz zrnja u tu istu gredicu. (U narodu se grah ili bob ne „sije“ već „stavlja“ ili „polaže“.)

• Često biljke napadne gomila crnih grahovih ušiju. Ako je grah posijan kasno ili je vrije-me bilo toplo i suho, one mogu počiniti toliku štetu da uopće nećemo imati uroda. Ali i biljke same mogu skriviti tu štetu jer svojim kapljicama nektara privlače mrave, a oni opet dovode uši ili njeguju one koje su već na biljci jer se hrane njihovom mednom rosom. Izvor nektara obilježen je crnim točkicama koje mravima iz daljine, a vjerojat-no i iz blizine izgledaju kao lisne uši.

Sjeme je proklijalo

13

Umjesto da bob sijemo u kućice bolje je položiti sjeme pojedinačno u razmaku od 10 do 15 cm da optimalno iskoristimo prostor.

Bob: Bubamare ne mogu biti od pomoći pri takvoj invaziji ušiju. Stoga je rana sjetva bolja jer će spriječiti navalu štetočina.


Mravi svojim ticalima dotaknu crne točke i kratko potom pro-curi šećerni sok iz biljnih žlijez-da. U tropskim zemljama po-stoje akacije koje također hrane mrave svojim nektarom i daju im stanište. Zauzvrat mravi tjeraju sve živo što se približi tom drvetu i što bi ga moglo dovesti u opasnost, bila to životinja ili čovjek.

Nije važno dobije li biljka boba tu vrstu zahvalnosti za svoj nektar ili ne ako joj mnoštvo ušiju izvuče sve životne soko-ve. Međutim, to se može pre-duhitriti: rana sjetva bila je jedna metoda da se umanji šteta koju nanose uši. Druga je metoda uzgoj boba u redovi-ma na rubu gredice ili uz puto-ve. Zračno stanište ne godi ušima, a osim toga lako previ-de pojedinačne biljke-domaći-ne. Čim bob poraste više od vi-sine dlana, mora se prigrnuti. Zemlja oko korijena stabilizirat će biljku i zaštiti bar dio nekta-ra u blizini tla.

• Kako mahune boba dozrije-vaju postupno, biljku treba po-slije zadnje berbe odrezati go-tovo do visine tla. Otpaci biljke poslužit će na povrtnoj gredici kao neka vrsta malča. Odreza-ni dijelovi još će jednom potje-rati i u jesen dati drugu berbu. Potom se usitnjeni zeleni osta-ci ukopali u gredicu kao zeleno gnojivo.• U toku mnogih tisućljeća na-stale su različite vrste boba; one s velikim zrnjem služile su za ljudsku prehranu, s malim zrnjem kao stočna hrana (u nekim predjelima zvao se svinjski ili konjski grah). Sadnja boba bila je vrlo raširena. Jako siromašni ljudi upotrebljavali su slamu ove vrste graha kao punjenje za madrace pa je s vremenom nastao izraz „grub kao grahova slama“, što se po-slije odnosilo i na priglupe, grube ljude.

Sjetva i sadnja

14

Bob koji usvaja dušik dobra je pretkultura za prokulice te odlična međukultura za gla-vati kelj. On kelju olakšava rast jer mlade biljčice štiti od jakog sunca.

Bob nije zahtjevna kultura, a isto tako ni mnogocvjetni grah koji dolazi iz Amerike. On podnosi veću hladnoću nego grah čučavac ili grah mahunar.


Preseljenje u vrtu

I za presađivanje i sadnju naši su stari znali mnogo trikova koji su se održali do današnjeg dana.

Ne ide bez rodne grude

Često su se ljudi podsmjehivali savjetu starih vrtlara da novim biljkama u vrtu treba dati nešto od rodne grude, dakle zemlje u kojoj su se prije nala-zile, u jamicu za sadnju, kako bi im se ublažila „žudnja za domom“. Ali poruga ovdje nije na mjestu. Naime, zemlja oko korijena puna je mikroorgani-zama, koji razgrađuju hranjive tvari i šalju ih u prihvatljivu obliku u vodu u tlu. Neke glji-vice (Mykorrhiza) čak i žive na korijenju ili oko njega te po-mažu pri uzimanju važnih hra-njivih tvari kao npr. teško do-stupna željeza i štite biljku od štetnih gljivica. Kao zahvalu dobivaju šećer i ostale tvari koje biljka stvara i kojima ih hrani. Gotovo sve raslinje živi u simbiozi s tim korisnim gljivi-cama na korijenju, a neke kao npr. šumske borovnice bez njih ne mogu ni preživjeti; one

umiru od gladi ili štetne gljivi-ce unište njihovo korijenje. Stoga iskusni vrtlari uvijek paze na to da sadnice iz priro-de i iz vrta uvijek iskopaju sa zemljom. Ako se gruda raspad-ne, tu zemlju treba staviti u ja-micu za sadnju. Pomagači koji su u rodnoj grudi pomoći će u prilagodbi i rastu pa ih nipošto ne bi trebalo zaboraviti. Neovisno o pozitivnu djelova-nju mikroorganizama, dakako, općenito vrijedi ovo: što se manje našteti korijenju pri iskapanju, to će se brže biljka primiti na novome mjestu.

Kaša od ilovače daje snagu

Već u antičko doba bilo je uo-bičajeno da se korijenje voća-ka ili ostalih drvenastih biljaka prije presađivanja uroni u gustu kašu od ilovače.Vrtlari su s vremenom opleme-nili kašu od ilovače uvarkom od poljske preslice, čajem od kamilice, ekstraktom češnjaka ili otopinom od koprive. Osim toga bio je običaj da se grubo usitnjena kopriva ili listovi ga-veza lagano umiješaju u ze-mlju u jamicu za sadnju. Prokli-

jala zrna ječma koja ukopamo u tlo grijat će korijenje odozdo i ubrzati rast. Kako bi se zaštiti-lo ljetno cvijeće ili trajnice od truleži korijenja, ispod njih

Preseljenje u vrtu

15

Jabuke, kruške, dunje, mušmule i ostalo jezgričavo voće te orahe stari su voćari sadili u jesen oko blagdana Svih svetih, pošto je lišće gotovo posve otpalo, i to od dva do tri dana prije punog mjeseca. Trešnje, marelice, bre-skve, šljive i ostalo koštićavo voće te bademi sadili su se u ožujku ili travnju, isto tako neko-liko dana prije punog mjeseca.

Biljke tretirane uvarkom od češnjaka snažna su rasta i ne napadaju ih gljivične bolesti.


treba ukopati nekoliko zdro-bljenih zrna češnjaka ili zaliti češće biljke uvarkom od češ-njaka ili preslice. Glavati kelj, kovrčavi kelj, cvjetaču, kupus,

prokulicu i ostale kupusnjače uranjamo u kašu od ilovače koju smo napravili od uvarka poljske preslice.

Zelenilo ispod voćaka• Poslije presađivanja deblo ostaje godinu dana bez bilj-nog pokrova, sve dok se korije-nje ne prihvati, kako bi se osi-gurao neometan rast. U sušnim predjelima treba radije čekati dvije godine. No nakon toga zeleni i cvatući biljni po-krov oko voćaka – grmolikih, patuljastih ili visokih stabala – bit će koristan za preuzimanje hranjivih tvari i zdravlje voćke. • Oblikovane niske voćke sa slabim korijenjem ne vole bilj-ni pokrov oko sebe. One će vidljivo procvjetati ako tlo oko njih posipamo grubo usitnje-nom koprivom, gavezom, matičnjakom ili narezanom djetelinom. • Ako tijekom ljeta imamo do-voljno vlage, korisno je oko voćaka posijati trajne ili ljetne vučike (lupine). Vučike spada-ju u rod lepirnjača, ulaze du-boko u tlo i pomoću korisnih bakterija na svojem korijenju usvajaju dušik koji koristi voć-kama, čim korijenje vučike odumre. Međutim, vučike se ne siju neposredno oko stabla jer ondje nema korijenja koje prima hranjive tvari, nego u

Sjetva i sadnja

16

Kadifica ili tagetes sprječava napad sitnih crvića koji žive u zemlji i tako stvara zdravo tlo.


krugu oko vanjskog ruba ili ispod ruba krošnje. Kako vuči-ke zahtijevaju dosta vode i u nuždi je oduzimaju voćki, treba ih za sušna vremena obi-lato zalijevati. • Gorušica koja se odmah po-slije cvatnje pokosi i ostane na tlu kao malč čini tlo ispod vo-ćaka rahlijim i održava vlagu.• Neven i kadifice (Tagetes) pokrit će za kratko vrijeme praznu zemlju ispod voćaka. Neven, skromna biljka koja širi dobro raspoloženje, treba po-sijati, a kadifice je bolje posa-diti. Ova dva ljetna cvijeta od-

lična su za zdravo tlo jer se gotovo sve raslinje osjeća dobro u njihovoj blizini. • Metvica stvara gust i mirisan pokrov oko debla. Stari vrtlari tvrde da trešnjina stabla, oko kojih raste metvica, godinama ne napada voćna mušica. Isto vrijedi i za jabuku i njenu šte-točinu jabukov savijač (Cydia pomonella).• Dragoljub se također osjeća dobro u polusjeni voćaka. Ako već u proljeće ima dovoljno vlage, razvijat će se brzo i začas prekriti sve površine. To ne samo što dobro izgleda nego i štiti jabukova stabla od lisnih ušiju, pogotovu ako pre-krije cijelu površinu oko stabla, a poslije smrzavanja ostane kao malč.Postoji običaj da se oko jabuka visokostablašica uzgoji široki pojas matičnjaka . Unutar po-jasa rastu neveni, grahorice ili drugo ljetno cvijeće. • Medvjeđi luk također je dobar pokrivač tla ispod sta-bala voćaka. Kad se jednom ukorijeni, brzo će prekriti cijelu površinu pa konkurencija nema nikakve izglede. Kako se

površinski dijelovi luka poslije cvatnje povlače, a lukovice ostatak godine ostanu u miro-vanju ispod zemlje, ova je bilj-ka sjajna u ljetnim sušnim raz-dobljima kao podloga. Kad u tim mjesecima padne kiša, ona će posve koristiti samo stablu. Mali savjet iz samostana u Fuldi: Ako drvo kruške ima požutjele listove, ispod drva treba posaditi maslačak. Ako je stablo još nisko i može se do-seći prskalicom, možemo listo-ve poprskati razrijeđenom oto-pinom koprive (1:20).

Preseljenje u vrtu

17

Dragoljub rado raste u vlažnoj polusjeni ispod niskih voćnih stabala ili grmova bobičastog voća.

U doba cvatnje medvjeđi ćemo luk prije namirisati nego vidjeti. Aromatična biljka rado buja.


Ne presađujte nikada poslije 10 sati!

• Termin za sadnju: Kako bi se presadnicama olakšao rast i zaštitilo ih se od isušivanja, za presađivanje je uvijek vrijedilo pravilo: nikada poslije 10 sati ujutro i nikada prije 4 sata po-slije podne, a osobito nikada za vjetrovita vremena!„Ako je nebo posve sivo, vrijeme je povoljno za presađivanje“ bila je austrijska poslovica. Vrtlari, koji su još pažljivije promatrali vrijeme, saželi su to pravilo na ovaj način: „Dobro je saditi po-slije kiše, dok kiša pada, ali naj-bolje je saditi, prije nego što padne kiša.“ To se odnosi i na zalijevanje s otopinom gnoja.• Priprema: Presadnice su se pojedinačno stavljale u sandu-čiće ili košare pošto se razmrsilo srašteno korijenje pa su se po-krivale novinskim papirom kako bi izgubile što manje vlage i dobro podnijele preseljenje. Ako im se naime objesi lišće, treba ih osobito dobro zalijeva-ti, a to se nastojalo izbjeći. Pro-kušan je i stari običaj stavljanja presadnica prije presađivanja na sat vremena u otopinu polj-ske preslice te bi ih se do otprili-ke četiri tjedna prije berbe

jedan do dva puta na mjesec zalijevalo ili poprskaloi tom istom razrijeđenom otopinom (1:10). To je ojačalo otpornost na gljivične bolesti koje nastaju od gljivica (polijeganje, pepel-nica, mrlje na listovima….)• Rezerva vode: Kroz pješča-no ili šljunkovito tlo voda brzo otječe pa se gredice osuše. Presadnice na takvu tlu teško se primaju. Kako bi se ubrzao rast i poboljšalo zadržavanje vode u tlu, vrtlari su ispod kor-jenaste bale potkopali grubo usitnjen novinski papir ili valo-vitu ljepenku pomiješanu s konjskom balegom. Usitnjena mahovina, stare prirodne spu-žve, poderane vreće od prirod-nih vlakana ili ostali organski materijal koji dobro upija vlagu i s vremenom propada poslužit će kao podzemni spremnik vode. • Visina sadnje: Početnici sade biljke često tako visoko da stoje na „klimavim nogama“ i na kraju padnu. Prije je bilo dovoljno reći „staviti u zemlju do visine korijena“, ali danas se vrtlari hobisti više ne snalaze s pojmom „do visine korijena“ (a korijen završava ondje gdje počinju prvi donji listovi).

Sjetva i sadnja

18

Kaže se za salatu da se želi njihati na vjet-ru. Stoga je ne smijemo saditi preduboko jer će joj se zagušiti srce.


Srce mladih biljčica iz kojeg niču prvi listići ne smije se pre-kriti zemljom jer će se u protiv-nom ugušiti. • U salate su listovi raspoređe-ni u obliku rozete u čijoj je sre-dini srce. Kako postoji opa-snost da kiša ili voda od zalijevanja nanesu zemlju na to, salatu uvijek treba saditi prilično visoko. • Ako smo presadnice celera ukopali preduboko, razvit će se ovalni gomolji.• Listovi glavatoga kelja, kovr-čavog kelja, cvjetače, prokulice i ostalih kupusnjača visoko su na stabljici pa se zbog toga te sadnice ukapaju duboko. Takva sadnja „do grla“ spriječit će osim toga da na biljci polo-že svoja jajašca kupusna pipa šiškarica i kupusna muha. Iznimke: Ako je koraba posa-đena preduboko, biljka će po-četi gnjiliti, a i zadebljala sta-bljika će biti prljava. Stoga se sadi plitko i poslije sadnje dobro pritisne.U podzemne korabe predu-boka sadnja zaustavlja rast i umanjuje prirod. Ako pri pre-sađivanju skratimo korijenje, koraba će imati okrugli korijen umjesto duguljastog.

• Neke presadnice i sadnice voća, koje rastu u posudama za uzgoj, tjeraju na svojim sta-bljikama bijele korjenčiće. Među njih spadaju biljke po-moćnice kao rajčica, peruan-ska jagoda (fizalis) i paprika . Kako bismo ih potakli da razvi-ju gusto korijenje, ove biljke s korjenastim stabljikama uka-pamo duboko u rahlu vrtnu zemlju. Rajčice s dugim stablji-kama polažu se čak i ukoso do prvog lista u pripremljenu ja-micu. Kadifice se također sade duboko (prije svega visoke vrste poput Tagetes erecta), kako bi im se omogućila stabilnost.

Naizmjenična sadnjaČak i najjednostavnija pravila vrtlarenja danas su zaboravlje-na. Tako vidimo povrće, salatu i ostale biljke kako rastu na

Preseljenje u vrtu

19

Umjereno vlažno tlo ideal-no je za sadnju luka. Ako vrijeme nije povoljno pa se lučice posade u suhu zemlju, na površini će se pojaviti poslije nekoliko dana kad se napiju dovolj-no vode. Ako međutim luči-ce prije sadnje namačemo 24 sata u kišnici ili prokuha-noj vodi, upit će dovoljno tekućine i primiti se u tlu, umjesto da se istisnu na površinu.

Biljke s grumenom zemlje na korijenu podnose presađivanje mnogo bolje nego presadnice s golim korijenjem i malo zemlje na njemu.


gredicama poput vojnika u ravnoj crti jedan pokraj i iza drugoga. Takav je četverokutni raspored rasipanje mjesta. Po-vršinu koju imamo bolje ćemo iskoristiti sadimo li u obliku trokuta. U prvome redu salate ili cvjetače pazimo na ispravne razmake, a biljke u drugom redu posadit ćemo točno u međuprostor prethodna reda. Ova shema sadnje ne vrijedi samo za povrtnjak nego i za sve sadnice koje sadimo u više redova: živice, voćke itd…

Poriluk: skraćivanje korijena

Car Neron jeo je poriluk redo-vito kako bi ojačao svoj glas pa je tako ovo povrće u Rimskom Carstvu došlo na dobar glas. Jesenska ravnodnevica sma-trala se povoljnim terminom za sijanje. Ovaj se luk sijao gusto i upotrebljavao na sličan način kao luk vlasac. Kad su že-ljeli dobiti deblje stabljike, vr-tlari su skratili lišće mladog po-riluka otprilike trećinu i presadili prst debele mlade biljke na razmak od otprilike širine dlana. Bio je običaj stavi-ti šljunak ili komadiće cigle ispod korijena da bi se dobile deblje stabljike. Danas su po-srijedi hraniva u tlu, ali u presa-đivanju moderna znanost daje starim Rimljanima za pravo. Još dugo u 20. stoljeću iskusni su vrtlari preporučivali da se lišće i korijenje presadnica poriluka skrati otprilike treći-nu. Potom su agrarni stručnjaci izjavili kako je to zastarjelo i da umanjuje i kvalitetu i prinos. Međutim, najnovija su istraži-vanja dokazala da je skraćiva-nje i te kako dobro. Bilje će rasti čvršće i kompaktnije, a prinos će biti veći. To vrijedi i

za celer, kojem kratimo korije-nje.

Sadnja ukoso

Tijekom stoljeća vrtlari u pori-luka nisu cijenili samo debele stabljike nego i bijele jer imaju blaži okus od zelenih. Prije su se biljke zagrtale zemljom, ali poslije su se razvile nove teh-nike.• „Kako se bijeli dio poriluka naj-više traži i cijeni“, piše u jednoj staroj knjizi, biljke su se pola-gale ukoso u zemlju, „tako da samo malo vire izvan zemlje; tako pokriven dio biljke postat će bijel i mekan“.• Poslije se došlo na ideju da se sadi u jame duboke 20 – 25 cm, koje su se tijekom ljeta po-stupno punile zemljom.• Tako se razvila praksa koju toplo preporučujemo: u hu-musno tlo probušimo pomoću štapa duboke jamice, a pre-sadnice stabiliziramo tako da štapom sa strane na njih priti-snemo zemlju. Pri zalijevanju će se jamice postupno ispuniti zemljom. (U teškom ilovastom tlu jame će se brzo napuniti blatom, a biljke neće imati do-voljno kisika te će se ugušiti i slabo rasti.)

Sjetva i sadnja

20

Već u antičko doba poriluk s dugačkim stabljikama bio je jako cijenjen; takve stabljike uspijevale su samo u tlu boga-tom hranivima.


Documents

Vrtlarski trikovi iz starih vremena