VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE

VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE Centar za promociju zdravlja Institut za javno zdravlje Crne Gore

Podgorica, 2019.

.

VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U

SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE

Agima LjaljevićVilnerina Ramčilović

Verica Osmanović

Podgorica, 2019.

CIP - Kaталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-86-85557-53-8COBISS.CG-ID 38499600

VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE Agima Ljaljević, Vilnerina Ramčilović, Verica Osmanović

Recenzenti:

Prof. dr Olivera KomarDoc. dr sc . Nevenka PavličićBiljana Guberinić

Izdavač:

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE CRNE GORE

Za izdavača:

Prof. dr Boban Mugoša, direktor

Tehnička priprema:

Miško Škatarić, Institut za javno zdravlje Crne Gore

Štampa: IVPE Cetinje

Tiraž: 500 primjeraka


5

Sadržaj

Sadržaj ........................................................................................................................................................................ 5

Predgovor .................................................................................................................................................................. 6

Recenzije .................................................................................................................................................................... 7

1. Značaj uspostavljanja Savjetovališta za zdravo starenje ............................................................... 13

2. Metodologija rada Savjetovališta za zdravo starenje ...................................................................... 15

3. Proces zdravstveno-vaspitnog rada u savjetovalištima za zdravo starenje .......................... 20

3.1. Grupni zdravstveno-vaspitni rad ................................................................................................ 21

3.2. Individualni zdravstveno-vaspitni rad ..................................................................................... 23

4. Monitoring i evaluacija rada savjetovališta ......................................................................................... 25

5. Procjena eventualnih problema u realizaciji aktivnosti savjetovališta ................................... 26

6. Zdravstveno-vaspitni programi u savjetovalištima za zdravo starenje .................................. 26

6.1. Program prevencije uticaja riziko faktora na nastanak hroničnih nezaraznih bolesti kod starijih osoba ..................................................................... 27

6.2. Program prevencije padova i povreda kod starijih osoba ................................................... 31

6.3. Program prevencije poremećaja dementnosti kod starijih osoba ................................... 33

6.4. Program prevencije nasilja nad starijim osobama ................................................................. 35

6.5. Program modaliteta terapije urinarne inkontinencije kod starijih osoba ................... 37

7. Dobrobiti uspostavljanja Savjetovališta za zdravo starenje ........................................................ 39

Literatura ................................................................................................................................................................ 41

VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE

6

PREDGOVOR

Starost je vrijeme kada život dobija neke nove dimenzije i mogućnosti realizacije onih aktivnosti za koje nije bilo interesovanja ili vremena tokom života. U ovom periodu se stvaraju okolnosti kojima se obezbjeđuje društvena participacija osoba koje nisu na svojim radnim mjestima, ali su fizički i mentalno očuvani, da u skladu sa svojim sposobnostima, učestvuju u kreiranju politika koje su usmjerene ka unapređenju zdravlja i kvaliteta njihovog života. Time se stvaraju mogućnosti aktivnog starenja koje podrazumijeva prilagođavanje novim okolnostima, situacijama, događajima i ljudima.

Temeljni principi zdravog starenja vezuju se za očuvanje funkcionalne sposobnosti i unapređivanje zdravlja i u dubokoj starosti, koje treba uspostaviti u ranijoj životnoj dobi kroz vlastite odluke i pozitivno zdravstveno ponašanje. Adekvatna ishrana, prilagođena fizičkim individualnim aktivnostima, uz nepušenje i nezloupotrebu alkohola najznačajniji su faktori koji utiču na očuvanje i unapređenje zdravlja. Pri tome, adekvatni stimulusi mentalnih aktivnosti starijih osoba obezbjeđuju njihovu nezavisnost od brige drugih osoba i aktivno uključivanje u svakodnevne aktivnosti.

Planiranje razvoja za porodice i lokalne zajednice u kojima stariji ljudi žive uključuje razvoj novih oblika brige i zaštite starijih osoba koje podrazumijevaju da se one tokom dana koriste uslugama ovih organizacionih cjelina, ali da nisu smještene u njima. Dokazano je da starije osobe najradije prihvataju usluge koje im se obezbjeđuju u skladu sa njihovim potrebama, a da, pri tome, realizacija tih usluga ne zahtijeva izdvajanje iz porodičnog okvira.

Sa aspekta krajnjih ishoda, jedan od, iskustveno dobro postavljenih, modela je Savjetovalište za starije osobe u okviru domova zdravlja. Namijenjen je multifunskcionalnom obezbjeđivanju podrške zdravom starenju osobama iznad 65 godina, a kojih je u populaciji, zbog izraženih demografskih trendova, sve više. Na ovaj način se osigurava i podrška njihovim porodicama, a samim starijim osobama se unapređuje zdravlje, a time i kvalitet života i utiče se na što duže zadržavanje starijih osoba u okvirima sopstvenog doma. U ovim savjetovalištima se omogućava podrška zdravlju starijem dijelu populacije, što je osnov unapređenja kvaliteta života.


7

RECENZIJA ZA VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE

Kvalitet života pripadnika „treće životne dobi“ izjednačava se sa pojmovima: zdravo starenje, aktivno starenje i pozitivno starenje. Aktivno starenje doprinosi boljem zdravlju, a samim tim i kvalitetnijem životu, sreći i većem zadovoljstvu. Ovo podrazumijeva borbu protiv socijalnog isključivanja, aktivnog učešća u drušvu i ono podstiče zdravo starenje. Samo kroz rad i svoju stalnu aktivnost čovjek može da ispunjava osnovni i krajnji smisao svog života.

Kvalitet života u vezi sa zdravljem kod starijih pripadnika društva je najznačajniji aspekt kvaliteta života uopšte, a mjerenje kvaliteta života ima značajno mjesto u praksi zdravstvene zaštite.

Organizovana briga i zaštita starijih osoba je težak i human posao. Zadatak svih onih koji se tim poslovima bave je stalno unapređivanje i podizanje nivoa zaštite starijih i stvaranje uslova za uvođenje novih sadržaja rada. Jedan od načina da se ovaj cilj ostvari jeste upravo pružanje usluga u Savjetovalištu za zdravo starenje kroz realizaciju planiranih aktivnosti, a s ciljem unapređenja kvaliteta života pripadnika „treće životne dobi“.

U vodiču koji je pred vama opisani su načini i metod rada savjetovališta, pa se nadam da će biti od koristi svima koje interesuje ova problematika, a svim potencijalnim pružaocima usluga poslužiti kao podsjetnik u svakodnevnom radu.

Pored toga što VODIČ predstavlja adekvatan izvor informacija, ukazuje i na značaj poznavanja ovog životnog doba, kako bi se omogućila pravovremena pomoć od strane profesionalaca koji se bave njegom, liječenjem i pružanjem pomoći. Dakle, ukazuje na značaj razumijevanja reakcija starijih ljudi, promjena u njihovom ponašanju, izmijenjenih socijalnih uloga, njihovog reagovanja na stresne događaje, načine tugovanja i sl. Sve ovo na šta upućuje i ukazuje vodič predstavlja pogodno tlo za planiranje novih mjera i aktivnosti sa ciljem poboljšanja kvaliteta života starijih osoba, a pružaocima usluga u savjetovalištu može poslužiti kao značajan instrument u radu, ali i kao inspiracija za pronalaženje konstruktivnih načina za stimulaciju starijih osoba za saradnju, na aktiviranje u samobrizi i u preuzimanju odgovornosti za svoje postupke.

Starija osoba treba da preuzme odgovornost za svoje zdravlje i da uz pomoć zdravstvene službe doprinese svom zdravlju i funkcionalnoj aktivnosti u starosti. Da bi ovo postigli potrebno je prije svega da održavaju zdrave životne navike i redovno kontrolišu svoje zdravstveno stanje.

„Stara osoba nije osakaćena zrela osoba, već cjelovita jedinka koja doživljava nova iskustva“. (Simon de Bovoar)


8


Važni ciljevi u oblasti zaštite starijeg dijela populacije odnose se na očuvanje kvaliteta života i stvaranja uslova i servisa za aktivno i zdravo starenje. Uslov za realizaciju navedenih ciljeva populaciji starijih osoba je da su planirani servisi adekvatni u dijelu usluga koje pružaju tj prilagođeni potrebama starijih lica, kao i da su dostupni, pristupačni i kvalitetni.

U tom smislu neophodno je kreirati održive servise, koji omogućavaju sprovođenje planiranih mjera po jedinstvenoj metodologiji, zasnovanoj na principima dobre prakse i koji će obezbijediti puni benefit u kvalitetu života starijih lica.

Zdravlje bez obzira na dob je preduslov kvalitetnog i punog života i rada, a poseban naglasak je kada godine učine da pored vlastite volje postoji potreba da Vam neko pomogne u održanju trajnosti zdravog kvaliteta života.

Važna uloga u kreiranju adekvatnih mjera koje se odnose na zdravlje starijih pripada sektoru zdravstvene zaštite. Savjetovališta unutar centara za prevenciju u domovima zdravlja raspolažu sa svim preduslovima ostvarivanja prilagođenih usluga starijim osobama u oblasti promocije zdravlja i prevencije dominantnih oboljenja u ovoj kategoriji stanovništva. Stoga je važno iskoristiti kapacitete ovih organizacionih cjelina kako bi se na adekvatan način i kompetentne aktivnosti omogućilo starijim osobama da dožive svoj puni životni i radni potencijal.

Osiguranje uniformnosti u sprovođenju mjera koje su u ingerenciji pružaoca usluga u savjetovalištima za zdravo starenje, zahtijeva upotrebu posebno kreiranog Vodiča za konkretnu namjenu pomoći starijima da unaprijede kvalitet sopstvenog života, a koji je pred Vama. Osim toga, važno je ukazati da je sadržaj Vodiča pažljivo odabran, pripremljen i prezentiran na primjeren i razumljiv način, te će, vjerujem, postati koristan instrument pružaocima usluga prilikom sprovođenja planiranih mjera u savjetovalištima za starije.

Duboko sam uvjerena da će ovaj Vodič biti koristan izvor informacija kako za populaciju starijih kojima je namijenjen, tako i ostalim aktivnim profesionalcima koji su uključeni u proces pružanja usluga, a ujedno i poslužiti kao podsticaj za planiranje novih aktivnosti,u oblasti zdravstvene zaštite, kao i u drugim oblastima, kojima će se unaprijediti kvalitet života starijih.

Vodič omogućava ovladavanje vještina pružanja usluga unutar savjetovališta, ali i omogućava prilagođavanje pružanja usluga potrebama korisnika u savjetovalištima za starije. Takođe, obezbjeđuje uslove za prilagođavanje resursima sa kojima savjetovališta raspolažu. Naime, date su mogućnosti da svi pružaoci, u skladu sa iskazanim potrebama i sopstvenim mogućnostima odaberu one programe koje mogu da realizuju u svojoj svakodnevnoj praksi. Predstavljeni Vodič prepoznaje ulogu svih potencijalnih pružalaca usluga i daje mogućnost prilagođavanja usluga konkretnim uslovima realizacije a u skladu sa traženim uslugama i potrebama starije populacije.


9

Pružaocima usluga u savjetovalištima za stariju populaciju Vodić je neophodno sredstvo i orjentir rada u sprovođenju mjera, ali je i instrument koji objedinjuje i podstiče menadžere zdravstvenih ustanova da pored kreiranja uslova za kontinuiranu dostupnost konkretnog Vodiča svim zaposlenim, u svim prilikama ukazuju i pružaocima iz drugih sektora, na značaj njegove upotrebe na važnost međusektorskog pristupa u zaštiti starijih osoba, jer samo kroz sveobuhvatan pristup u zbrinjavanju starijih lica populacija starijih će dodati zdravlje i vitalnost godinama a sistemi će funkcionisati kompatibilno i na humanim osnovama što je i vrijednost po kojoj se mjeri naše crnogorsko sdruštvo.

Doc. dr sc Nevenka Pavličić Spec kliničke psihologije


10


Vodič za zdravo starenje je praktičan i konkretan priručnik koji je nastao s ciljem da se obezbijedi adekvatan okvir za funkcionisanje savjetovališta za starije u okviru centara za prevenciju domova zdravlja. Savjetovališta za starije bi trebalo da podrže aktivno i zdravo starenje uz očuvanje funkcionalne sposobnosti starijih lica i doprinesu poboljšanju kvaliteta života starijih lica.

Potreba za uspostavljanjem institucija poput Savjetovališta koja će biti u stanju da pokrenu širu društvenu akciju kako bi se skrenula pažnja i animirali resursi neophodni za podsticanje zdravog starenja stanovništva Crne Gore odavno je poznata. Tako je, na primjer, Centar za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore u saradnji sa Caritas-om Barske nadbiskupije u septembru 2014. godine sproveo istraživanje o percepcijama javnog mnjenja kada je u pitanju starenje i posebno nasilje nad starijim licima u Crnoj Gori. Iako je istraživanje zasnovano na uzorku reprezentativnom za cjelokupnu punoljetnu populaciju u Crnoj Gori, većina ukrštanja u odnosu na starost ispitanika dala je statistički značajne razlike, tako da je bilo moguće posmatrati „starije od 65 godina“ kao podgrupu u uzorku.

Ovo istraživanje je pokazalo kako ljudi u Crnoj Gori vide proces starenja i probleme sa kojima se stariji ljudi suočavaju. Istraživanje je, između ostalog, identifikovalo kakvu perspektivu starija lica imaju u odnosu na ova pitanja. Tako, na primjer, iz istraživanja saznajemo da su stariji ljudi u prosjeku znatno manje zadovoljni svojim životom. Naime, na skali od 1 do 10, ispitanici stariji od 65 godina koji su obuhvaćeni uzorkom ocijenili su svoje zadovoljstvo životom ocjenom 4.13 (6.03 je prosjek za cjelokupni uzorak).

Vodič za zdravo starenje posvećuje pažnju tretiranju nekih od problema koji su identifikovani kao ključni ovim istraživanjem. Naime, kao najbitnije probleme ispitanici su istakli ozbiljne zdravstvene problem (87.1), probleme sa finansijama (85.6%) i samoću (80.6%). Savjetovalište će biti organizovano na način da podrži rješavanje brojnih zdravstvenih problema i prevencije istih (problem uticaja riziko faktora na nastanak hroničnih nezaraznih bolesti kod stariijh, problemi vezani za nastanak povreda kod starijih, probleme koji uzrokuju poremećaje mentalnog zdravlja i problem inkontinencije kod starijih). Pored toga, Savjetovalište će pružati niz terapeutskih usluga kroz individualni i grupni rad usmjerenih na razvijanje adekvatnih vještina potrebnih za nošenje sa izazovima i prevazilaženje problema sa kojima se susreću lica u ovom razdoblju života. Ovo je posebno važno imajući u vidu da su podaci iz istraživanja ukazali da stariji ljudi trenutno ne prepoznaju značaj preventivnih programa na njihovu manju izloženost negativni uticajima i pojavama.

Veoma je važno i to da će se Savjetovalište baviti i dugo vremena zanemarenim problemom nasilja nad starijim licima. U gore pomenutom istraživanju, ispitanici su kao najčešći oblik nasilja nad starijim licima percipirali zanemarivanje (77%), finansijsko nasilje (63.2%) i psihičko nasilje (56.8%). Jedan od najinteresantnijih indikatora prevalence ove pojave bio je broj i raznovrsnost odgovora koji su ispitanici dali na otvoreno pitanje o tome kojim oblicima nasilja su podvrgnuti stariji ljudi. Jednom ili više puta, pomenuti su sljedeći oblici nasilja nad starijim osobama: omalovažavanje, nedostatak (izostajanje) pomoći od


11

sopstvene djece i društva, nemaština, nebriga okoline, odbačenost od svojih najbližih, davanje prevelike doze ljekova da spavaju duže, diskriminacija, ekonomsko, fizičko i psihičko nasilje, loša zdravstvena zaštita, zanemarivanje, verbalno zlostavljanje, fizički napad na starije zbog novca, iznuda novca, prevara, penzije im kradu, novčano uslovljavanje, ignorisanje, isključivanje iz svega, ismijavanje, istjerivanje iz kuća, izolovanost, nepostovanje, zastrašivanje, kritikovanje i naređivanje, male penzije, maltretiranje, neuvažavanje, neriješeno stambeno pitanje, nedavanje hrane i vode, nepažnja, nepoštovanje, grubo ponašanje, prijetnje, psovke, primoravaju ih mladi da rade pod stare dane, samoća i izolovanoost, seksualno nasilje, silovanje, stavljanje u dom i napuštanje, torture, tuku ih, ubistva, udaranje, guranje. U tom smislu ova publikacija adresira jedan veoma važan, aktuelan i zanemaren problem.

Na kraju, Vodič predviđa vođenje detaljne i precizne evidencije o korisnicima, uslugama koje su im pružane, problemima, temama koje su obrađivane i aktivnostima koje su sprovedene. Ova evidencija će biti dragocjena ne samo za evaluaciju i unapređenje rada Savjetovališta već i značajan statistički izvor podataka koji će omogućiti izučavanje i razumijevanje faktora koji doprinose zdravom i aktivnom starenju.

Iz svih navedenih razloga, mogu da zaključim da je Vodič za zdravo starenje pravovremena, aktuelna i kvalitetna publikacija koja važan problem obezbjeđivanja podrške zdravom starenju tretira na sveobuhvatan i kvalitetan način.


13

1. Značaj uspostavljanja Savjetovališta za zdravo starenje

Starenje je biološki proces povezan sa genetskim naslijeđem, ponašanjem i kvalitetom života. Koncept patološkog starenja pomjeren je na koncept zdravog i aktivnog starenja tj. pomjereno težište sa sekundarne i tercijarne prevencije na primarnu prevenciju i promociju zdravlja. Na ovaj način doprinosi se očuvanju funkcionalne sposobnosti ljudi tokom cijelog životnog vijeka sprovođenjem zadovoljnijeg, samostalnijeg i kreativnijeg života u dubokoj starosti.

Aktivno/zdravo starenje je proces koji konstantno promoviše i jača zdravlje, socijalno uključivanje i sigurnost. Cilj nije samo produžavanje života već i poboljšanje kvaliteta života u starosti. Time se obezbjeđuje aktivnije i djelotvornije učešće starijih u svakodnevnom životu.

Starije osobe su značajni korisnici zdravstvenih usluga, a narednih godina rast stanovništva u kombinaciji sa starenjem znači da će veći broj starijih osoba trebati pristup zdravstvenim i drugim zajedničkim uslugama zaštite, kao posljedica dugotrajne bolesti i invaliditeta u starijoj životnoj dobi.

Prema podacima Monstat-a iz Popisa stanovništva 2011. godine u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama u razvoju i razvijenim zemljama, izražen je demografski trend starenja stanovništva, sa udjelom starijih osoba od 12,8% u ukupnom stanovništvu. Ovaj udio je značajno veći kod žena u odnosu na muškarce zbog činjenice da je životni vijek žena duži nego kod muškaraca. Prosječna starost stanovništva je takođe uvećana u posljednje dvije decenije i iznosi 37,7 godina.

U novonastalim okolnostima neophodno je pratiti potrebe starijih osoba, a posebno onih koje se odnose na zdravstvenu zaštitu. Zadovoljavajući zdravstvene potrebe starijih osoba, koje su višedimenzionalne, stvaraju se uslovi za unapređenje kvaliteta života. Iz zdravstvenih potreba starijih osoba proističu programi promocije i prevencije zdravlja koji mogu biti efikasni i u starijim godinama.

U realizaciji zdravstvenih potreba starije populacione grupe neophodan je interdisciplinaran pristup u rješavanju složenih komorbiditeta, psiholoških i društvenih problema. Usmjerena je prvenstveno ka izabranim doktorima, ali u sprovođenju planiranih mjera neophodno je uključiti kompetentne saradnike i obezbijediti ostale tehničke resurse.

Formiranje Savjetovališta za zdravo starenje je najjednostavniji metod pružanja pomoći i podrške starijim osobama kroz individualne komunikacione i grupne strategije sticanja vještina. Pored toga, pruža se mogućnost da se putem mas-medija radi na formiranju platforme koja treba da pruži široku podršku unapređenja kvaliteta života starijih u cilju bolje socijalne inkluzije i produženju godina „zdravog života“.

Iniciranje organizacije rada savjetovališta za starije, u okviru centara za prevenciju domova zdravlja, definisanje programa i vodiča za realizaciju planiranih aktivnosti, edukacija pružalaca usluga u ovim segmentima PZZ, monitoring pružanja usluga i redovna evaluacija u smislu definisanja izvještaja o radu svih postojećih savjetovališta, zadatak su Instituta za javno zdravlje Crne Gore (Centar za promociju zdravlja).


14

Savjetovalište treba da obezbijedi starijim licima adekvatnu prevenciju, uključujući i primordijalnu prevenciju, u vidu inicijative za pokretanje jedne društvene akcije kojom će se istaći značaj zdravog starenja i animirati svi društveni resursi da, u okviru svojih nadležnosti, organizuju mjere i aktivnosti podrške.

Savjetovalište je bazirano na savremenom pristupu koji promoviše preventivne aktivnosti, usmjerene ka modifikaciji ponašanja koja nisu u skladu sa zdravljem, a koji imaju za cilj sprečavanje nastanka komplikacija hroničnih oboljenja i funkcionalne zavisnosti u starosti kao i prijevremenu smrtnost.

To se prvenstveno odnosi na savjetovanje o pravilnoj, uravnoteženoj ishrani; značaju fizičke aktivnosti; savjetovanje o izbjegavanju upotrebe duvana i alkohola, i o nekontrolisanoj upotrebi tableta; sprečavanju nezgoda i nesreća i očuvanju mentalnog zdravlja.

Efektivnost savjetovanja usko je povezana sa uspješnom komunikacijom, za koju je neophodno aktivno učešće, s jedne strane, starijih osoba, članova njihovih porodica a s druge strane medicinskih stručnih lica u savjetovalištu. Smanjena komunikacija, iz koje proističe i nerazumjevanje potreba (zdravstvenih) starijih osoba, može nastati zbog poremećaja i slabljenja koncentracije, slabijeg pamćenja, apatije, bezvoljnosti, nervoze, agresivnosti, sla-bljenja sluha, slabljenja vida i dr. U tom smislu, potrebno je prilagoditi komunikaciju prema populaciji starijih osoba, obezbjeđivanjem adekvatne edukacije pružalaca usluga na primar-nom nivou zdravstvene zaštite.

Cilj rada savjetovališta

Unapređenje zdravstvenog stanja osoba starijih od 65 godine starosti, mjerama primordijalne i primarne prevencije, u cilju sprečavanja prerane smrti zbog bolesti, očuvanja funkcionalne sposobnosti starijih lica, čime se stvaraju preduslovi aktivnog starenja bez nemoći i zavisnosti od tuđe njege i pomoći i poboljšanja kvaliteta života u starijoj dobi.

Specifični ciljevi djelovanja

Savjetodavno-terapeutskim pristupom pomoći u prilagođavanju i razvijan-ju adekvatnih životnih vještina potrebnih za nošenje sa novim izazovima i razrješavanje kriznih situacija koje ovo razdoblje života donosi.

Analiza postojećeg stanja u oblasti zdravog starenja i utvrđivanje povezanosti sa pokazateljima zdravlja, kako na porodičnom, tako i na individualnom nivou.


15

Misija: Promocijom aktivnog/zdravog starenja, na stručan i fokusiran način, unaprijediti zdravstvene uslove koji se odnose na starenje kroz savjetodavno-terapeutske usluge u savjetovalištu, individulalnim monitoringom zdravstvenih potreba starijih osoba u kooperaciji sa bližim članovima porodice i u saradnji sa servisima koji se na posredan/neposredan način bave starijim osobama.

Vizija: Unapređenjen kvalitet života starijih osoba u zajednici, gdje se starenje stanovništva vidi kao prilika a ne teret za društvo kako bi funkcionisali punim kapacitetom i uživali u blagostanju živeći dostojanstveno bez diskriminacije u okruženju koje ih podržava i u kojem se osjećaju sigurni, aktivni, osnaženi i društveno angažovani kroz pristup odgovarajućim kvalitetnim zdravstvenim i socijalnim uslugama.

Pravni okvir koji se odnosi na unapređenje zdravlja starijih osoba:

• Strategija Razvoja sistema socijalne zaštite starijih (2018-2022)

• Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti (“Službeni list Crne Gore”, br. 27/13,1/15,42/15,47/15,56/16,66/16,1/17,31/17,42/17 i 50/17)

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (“Službeni list CG”, br. 46/10)

• Strategija zaštite od nasilja u porodici 2011-2015/2016-2020.

2. Metodologija rada Savjetovališta za zdravo starenje

Osnovni principi rada savjetovališta su:dobrovoljnost učešća,zagarantovana diskrecija,motivisanost i spremnost korisnika za vlastite promjene sa aktivnim učešćem u

procesu savjetovanja i unapređenje odnosa sa drugima iz porodičnog okruženja i drugih socijalnih sistema.

Korisnici usluga savjetovališta su pripadnici starosne kategorije stanovništva iznad 65 godina i to:

• individualni korisnici,• partneri (bračni/vanbračni), • grupa korisnika.


16

Aktivnosti u savjetovalištu zasnovane su na dobrovoljnim uključenjima svakog od korisnika. Savjetovalište se bavi identifikovanjem ključnih problema koji podstiču efikasnu brigu o starijim osobama, a odnose se na:

1. Uticaj riziko faktora na nastanak hroničnih nezaraznih bolesti kod starijih osoba

Najčešće hronične nezarazne bolesti koje dominiraju na morbiditetnim rang listama kod osoba starije životne dobi su: kardiovaskularne bolesti, maligne bolesti, dijabetes, hronična respiratorna oboljenja i poremećaji mentalnog zdravlja. Ove bolesti su ujedno i najčešći uzrok smrti.

Faktori rizika usko povezani sa zdravstveno neprihvatljivim ponašanjem, često uspostavljeni u ranom životu doprinose razvoju hroničnih nezaraznih bolesti mogu smanjiti kvalitet života i čak dovesti do prerane smrti. Prepoznati faktori rizika su nezdrava ishrana, fizička neaktivnost, upotreba duvana i štetna upotreba alkohola, nekontrolisana upotreba lijekova.

Uloga savjetovališta je da preventivnim aktivnostima poveća kvantum znanja o faktorima rizika i značaju svakodnevnog zdravog ponašanja kako ne bi došlo do razvoja gore navedenih hroničnih nezaraznih bolesti i nastanka nesposobnosti kao komplikacije.

2. Probleme vezane za nastanak povreda kod starijih osoba

Veliki deo tereta bolesti i invaliditeta kod starijih ljudi uzrokuju padovi i povrede. Rizik od padova povećava se sa godinama. Povrede nastale kao posljedica padova (kao što je fraktura butne kosti) obično zahtjevaju hospitalizaciju i skupe intervencije, uključujući rehabilitaciju, i uzrokuju funkcionalna ograničenja kod starijih koja dovode do potrebe za dugotrajnom njegom, pri čemu se izdvajaju značajna sredstva za zdravstvenu zaštitu starijih. Nestabilnost, usljed starosti i bolesti, uticaja lijekova koje starija osoba uzima ili alkohola, može znatno povećati rizik od padova.

U praksi je pokazano da je većina padova predvidljiva i da se može spriječiti. Preventivne mjere usmjerene ka smanjenju posljedica od povreda su ekonomičnije a odnose se na kontrolu tjelesne težine, podsticanje fizičke aktivnosti i unos minerala i vitamina neophodnih za jačanje kostiju.

Faza prije povrede ili primarna prevencija ima za cilj sprječavanje djelovanja na njene uzroke: nepažnja, neadaptiranost stambenih prostora, kućnih aparata i namještaja stanju i potrebama starije osobe, neispravnost uređaja i instalacija u kući. Naročito su podložne teže pokretne osobe slabijeg vida ili sluha. Najčešće povrede koje pri tom nastaju su: opekotine, povrede zglobova i kostiju, posjekotine.


17

Uloga savjetovališta je da ukaže koliko su preventivne mjere usmjerene ka smanjenju posljedica od povreda značajne za kvalitetniji život starijih osoba. U ovom segmentu je veoma značajna edukacija korisnika usluga savjetovališta o kontroli tjelesne težine, redovne i zdrave ishrane, unosa minerala i vitamina neophodnih za jačanje kostiju, dovoljnog unosa tečnosti u organizam i na podsticanje na redovnu fizičku aktivnosti u skladu sa njihovim godinama i potrebama. Pored toga potrebna je edukacija korisnika kao i članova njihove porodice o adaptaciji stambenog prostora i uklanjanja fizičkih barijera koje bi mogle da uzrokuju padove i povrede kod starijih osoba.

3. Probleme koji uzrokuju poremećaj mentalnog zdravlja

Usamljenost, društvena izolacija i socijalna isključenost su važne društvene determinante i faktori rizika za ugrožavanje zdravlja starijih ljudi. One utiču na sve aspekte zdravlja i blagostanja, uključujući mentalno zdravlje. Značajna stavka kod poremećaja mentalnog zdravlja odnosi se na pojavu dementnosti. Sindrom demencije ozbiljan je i rastući medicinski, socijalni i ekonomski problem, čiji se rani znaci po pravilu previde ili se pripisuju normalnoj starosti. Ovo je jedan od najozbiljnijih poremećaja koji pogađa starije ljude jer vodi smanjivanju ili nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i glavni je uzrok funkcionalne zavisnosti u starijoj populaciji. Najčešći uzroci sindroma demencije jesu Alzheimerova bolest i vaskularna demencija, koje su zajedno odgovorne za oko 90% slučajeva demencije.

Uloga savjetovališta je unapređenje mentalnog zdravlja starijih ljudi kroz savjetovanje, razvijanje pozitivnih emocija i optimizma, izbjegavanje usamljenosti i depresije, prilagođavanje na stresne situacije, uvođenje samostalnih aktivnosti kao što su fizička i radna aktivnost i podsticanje na druženje sa svojim vršnjacima, kao i sa mlađim ljudima uključivanjem u društveni život van porodice (klubovi, proslave, izleti, posjete). Potrebno je učiniti sve da se starije osobe osjećaju korisnim i zadovoljnim članovima drušva (npr. uvažavanjem njihovog iskustva i znanja, odvajanjem vremena za razgovor).

4. Probleme nasilja nad starijim osobama

Nasilje nad starijim osobama definisano je kao fizičko, seksualno, mentalno, finansijsko zlostavljanje /ili zanemarivanje ljudi starijih od 60 godina i više. Nasilje smanjuje kvalitet života i utiče na mentalno i fizičko blagostanje starih osoba.

Ukoliko je nekontrolisano može da bude faktor rizika prijevremene smrtnosti pa je zadatak savjetovališta da prevenira sve oblike nasilnog ponašanja. Prevencija nasilja nad starijim osobama je važna kako bi mogli da im osiguramo dostojnu starost, materijalnu sigurnost i obezbjedimo zdravo starenje. Problemu nasilja nad starijima treba pristupiti multidisciplinarno i multisektorski sa naglaskom na edukaciji, preventivnom djelovanju i senzibilizaciji stručnjaka, starijih osoba i šire javnosti.


18

5. Probleme inkontinencije kod starijih osoba

Inkontinencija predstavlja značajan zdravstveni problem starijih osoba, koji je preventabilan ali i značajnim dijelom izlječiv. Uprkos tome, inkontinencija je još uvijek tabu tema; vrlo je često neprepoznata jer je zbog osjećaja stida korisnici zdravstvenih usluga rijetko prijavljuju svom izabranom doktoru. Oboljela osoba je nesigurna, živi u strahu da će neko iz okoline primjetiti, da će se osjetiti miris, da će biti izložena podsmjehu. Takva se osoba povlači iz društva, izbjegavanjem javnih mjesta i mjesta okupljanja.

Važno je prepoznavanje i liječenje problema inkontinencije u što ranijoj fazi, zbog uticaja na opšte zdravlje i na svakodnevni život starije osobe sa inkontinencijom, kao i njene porodice.

Uloga savjetovališta je da pruži psihološku podršku osobama sa problemom inkontinencije kao i da diseminira starijim osobama adekvatne informacije o značaju reda sprovođenja određenih vježbi protiv inkontinencije i edukacijom zdravstvenih radnika o izbjegavanju uvođenja urinarnoga katetera ukoliko nije nužno, udio osoba sa inkontinencijom može se značajno smanjiti.

Ostale djelatnosti savjetovališta odnose se na:

• promociju zdravog starenja i zaštitnih faktora koji utiču na kvalitet života starijih osoba;

• diseminacija podataka o realizaciji mjera i aktivnosti savjetovališta u skladu sa normativnim obavezama, kao i podataka iz analiza koje se sakupljaju tokom realizacije usluga;

• održavanje predavanja, radionica, tribina po modelu specifičnih zdravstveno-vaspitnih programa sa strogo prilagođenim temama i metodama rada;

• kontinuirana edukacija pružalaca usluga i ostalih novouključenih članova tima;

• istraživačko-razvojno proučavanje pojava i problema starijih osoba, članova njihove porodice i interpersonalnih odnosa, a koji mogu uticati na zdravlje;

• publikovanje stručno-tematskih sadržaja (priručnika, brošura, informativno-edukativnih i propagandnih materijala), kao i rezultata tematskih istraživanja vezanih za aktuelne teme promocije zdravog starenja;

• promocija rada savjetovališta putem medijskih priloga, kao i promocija kroz zdravstvene ustanove u cilju jačanja mreže i informisanosti svih članova društva o potrebama starijih osoba;

• pokretanje inicijativa za izradu strategija i uspostavljanje regulativa usmjerenih na povećanje kvaliteta života starijeg stanovništva.


19

Pružaoci usluga u savjetovalištu:

S obzirom da je koncept savjetovališta osmišljen kao dio centara za prevenciju svakog doma zdravlja, pružaoci usluga su zaposlenici te institucije, formirajući određene timove za realizaciju usluga, shodno zahtjevima korisnika i raspoloživom kapacitetu kadrova, a to su:

o izabrani doktori za odrasle,

o psihijatar,

o psiholog,

o socijalni radnik i

o visoka medicinska sestra.

Pretpostavlja se da će tim, u većini slučajeva, sačinjavati: izabrani doktor, medicinska sestra i psiholog, koji bi trebao da koordinira radom savjetovališta i realizuje aktivnosti prema principima dobre prakse. Medicinska sestra trebalo bi da bude sistematizovana za rad u savjetovalištu, jer je u idealnoj poziciji da prepozna mogućnosti promocije zdravlja kod starijih korisnika, da organizuje i prati aktivnosti u savjetovalištu, okupljanje, evidentiranje korisnika i usluga koje su im pružene, informisanje svih u sistemu kojima je dužnost praćenje realizacije, komuniciranje sa drugim akterima iz tima, kontrolisanje zastupljenosti svih neophodnih resursa za sprovođenje aktivnosti savjetovanja i praćenja korisnika, sve u cilju smanjenja bolesti povezanih sa starenjem.

Važno je naglasiti da će postojati razlika u pružanju usluga, u skladu sa raspoloživim kapacitetima kadrova. Domovi zdravlja koji imaju na raspolaganju psihologa, moći će da ga uključe u proces realizacije savjetodavno-terapeutske pomoći. Međutim, oni domovi zdravlja koji ne raspolažu s tom vrstom kadra, svoje usluge će sprovoditi kroz pružanje usluga promocije zdravlja i prevencije bolesti najčešćih zdravstene potrebe starijeg dijela populacije, koje će moći da sprovode i izabrani doktori.

Savjetovalište pruža usluge korisnicima po preporuci svojih izabranih doktora sa propisanim uputom, ali i na ličnu inicijativu bez uputa uz ovjerenu zdravstvenu knjižicu.

Oblici rada savjetovališta su:

• individualni i grupni savjetodavno-terapeutski rad vezan za primarnu prevenciju (nespecifičnu i specifičnu) poremećaja zdravlja u ovoj vulnerabilnoj populaciji;

• djelovanje vezano za sekundarnu i tercijarnu prevenciju, što znači iniciranje ranog otkrivanja poremećaja zdravlja kod starijih osoba (informisanje i upućivanje na skrining programe), pravovremenog, adekvatnog liječenja i spriječavanja razvoja novih komplikacija i nesposobnosti;


20

• individualni i grupni zdravstveno-vaspitni rad u cilju informisanja i podizanja kvantuma znanja starijih o značaju njegovanja adekvatnih interpersonalnih komunikacija, u cilju unapređenja odnosa sa članovima porodice i drugim članovima zajednice i prevazilaženja generacijskog jaza sa mlađim osobama;

• sprovođenje istraživanja u cilju analize determinanti zdravog starenja, što će poslužiti kao baza za kreiranje potreba starijih i omogućiti iniciranje i realizaciju adekvatnih programa u zajednici radi unaprijeđenja kvaliteta života starijih;

• podizanje nivoa znanja pružalaca usluga u savjetovalištu;

• publikovanje stručno-tematskih sadržaja (priručnika, brošura, informativno-edukativnih i propagandnih materijala) kao i rezultata tematskih istraživanja;

• korišćenje mass-medija u svrhu promocije značaja očuvanja i unapređenja zdravlja starijih osoba i

• promocija rada savjetovališta.

3. Proces zdravstveno-vaspitnog rada u savjetovalištima za zdravo starenje

Kao što je već navedeno, korisnici dolaze u savjetovalište samoinicijativno ili na osnovu upućivanja od strane izabranog doktora/preporukom nekog drugog pružaoca zdravstvenih usluga. Motivacija starijih osoba da dođu u savjetovalište moguća je i putem medija i promotivnim kampanjama.

Prvi susret korisnika i pružaoca usluga (medicinska sestra sistematizovana za rad u savjetovalištu) podrazumijeva sagledavanje trenutne situacije i trijažno-dijagnostičkog je karaktera, nakon čega se odlučuje o daljem postupku u radu: uključivanje u savjetodavno-terapeutski tretman u savjetovalištu ili usmjeravanje u drugu instituciju nadležnu za rješavanje postojećeg problema (drugog pružaoca zdravstvenih usluga, centar za socijalni rad, centar za mentalno zdravlje, gerontološki centar, pravosuđe i dr).

Metodologija pružanja usluga u savjetovalištu zasniva se na specijalističkom formalnom modelu sprovođenja zdravstveno-vaspitnih programa, specifično dizajniranim u skladu sa najčešćim zdravstvenim potrebama starijih osoba.

U zavisnosti od tipa zahtjeva za zdravstvenom zaštitom i broja uključenih korisnika organizuje se grupni rad ili individualni zdravstveno-vaspitni rad, koristeći strategije sticanja vještina:

• Grupni zdravstveno-vaspitni rad organizuje se sa prethodno formiranim grupama sa korisnicima koji imaju slične zdravstvene zahtjeve. Cilj grupnog rada je informisanje i sticanje vještina u prevazilaženju određenog problema. Grupni rad potrebno je real-izovati u nekoliko organizovanih susreta učesnika grupe.


21

• Individualni zdravstveno-vaspitni rad podrazumijeva pojedinačni pristup korisniku u skladu sa zahtjevom za zdravstvenom zaštitom. Takođe, ovaj vid pristupa može da se realizuje i u vidu savjetovanja i intervjua sa bračnim partnerima koji u savjetovalište dolaze radi pomoći u prevazilaženju nekog konkretnog problema.

Rad u savjetovalištu može biti organizovan i na način da korisnici dobiju stručnu pomoć u vidu kratkih intervencija koje traju od 1 do 5 seansi, kako bi im se omogućila stručna podrška u prevazilaženju neočekivanih, stresnih situacija i ponovnog uspostavljanja mehanizama funkcionisanja. Takođe, u situacijama nasilja neophodno je obezbijediti hitnu intervenciju, prema protokolu koji je namijenjen zdravstvnim radnicima prilikom suočavanja sa žrtvom nasilja.

Praksa je pokazala da se nakon završenog savjetodavno-terapeutskog rada preporučuje i praćenje korisnika i to povremenim telefonskim kontaktima konsultativnog karaktera, putem e-mail-a, ličnim dolaskom u ustanovu i sl, što organizuje medicinska sestra koja radi u savjetovalištu.

3.1. Grupni zdravstveno-vaspitni rad

Osnovni preduslov za realizaciju grupnog rada je postojanje sistematizovanog psihologa u domu zdravlja koji može biti angažovan za realizaciju ovog aspekta preventivnog djelovanja. Grupni rad je zasnovan na razmjeni iskustava i omogućava korisnicima adekvatne informacije od strane stručnih lica kao i da uspješnije sagledaju svoj problem i steknu sposobnost da ga prevaziđu. Posebna vrijednost rada u grupi jesu znanja i iskustva drugih članova i veoma snažan efekat grupnih normi.

Medicinska sestra u savjetovalištu ima zadatak da formira grupe, sastavljene od 10 do 15 i više korisnika starije životne dobi koje imaju slične potrebe/zahtjeve za rješavanjem zdravstvenog problema, a sami su izrazili saglasnost da učestvuju u grupnom radu. Na početku samog rada predlaže se model u kojem se koriste različiti okidači u komunikaciji, jer je vrlo često prisutna situacija da se, na početku, učesnici spontano ne uključuju i ne pružaju podršku koordinatoru.

Pored toga, medicinska sestra je dužna da:

- zakazuje termine rada u grupama i da obezbijedi neophodne resurse za realizaciju petodnevnog grupnog rada

- da vodi evidenciju sa sastanaka i da posmatra rad grupe, kako bi mogla da interveniše u slučajevima kada pojedini korisnici, svojim stalnim angažovanjem, ne dozvoljavaju ostalim članovima da učestvuju.

Rad grupe se odvija tokom jedne radne nedjelje, pet puta u trajanju od 60 minuta. Aktivnosti se sprovode u vidu zdravstveno-vaspitnih radionica savjetodavno-terapetskog karaktera i to na sljedeći način:


22

1. Prvi sastanak grupe podrazumijeva međusobno upoznavanje učesnika i motivaciju učesnika u grupi. Ovaj dio aktivnosti je u ingerenciji medicinske sestre iz tima, u saradnji sa koordinatorom grupe (preporučuju se različite „igre upoznavanja“, raspodjela mišljenja, rasprave u vezi sa stavovima koji se odnose na neke opšteprisutne oblike ponašanja, odnosa i sl). Takođe medicinska sestra je u obavezi, da na prvom sastanku, informiše sve učesnike i pružaoce o planiranim aktivnostima i da prati tok radionice, kao i da radionica otpočne i da se završi u predviđenom i unaprijed planiranom vremenskom terminu.

Za koordinatora grupe najčešće se angažuje psiholog. Neophodno je da u grupnom radu učestvuje i izabrani doktor, kao profesionalac koji će moći da prati rad grupe i utvrdi osnovne parametre za procjenu zdravlja svakog pojedinca, kako bi mogao uspješno da evidentira zdravstvenu potrebu/zahtjev i uputi korisnika na adekvatnu adresu u clju kompetentnog zadovoljenja iste. U pojedinačnim slučajevima angažuju se i psihijatar i socijalni radnik (u slučajevima kada je neka starija osoba bila izložena nekoj vrsti nasilja).

Prilikom tog prvog susreta, psiholog elaborira teorijska saznanja u određenoj oblasti u zavisnosti od grupe i prevazilaženju konkretnog problema. Nakon predstavljanja teorijske osnove, učesnici su dužni da iskažu svoje mišljenje i stavove u vezi sa problemom i da predstave sopstvena iskustva vezana za izloženu problematiku.

2. Drugi sastanak koordinator predstavlja moguće uticaje problema na zdravlje pojedinca i ukazuje na pokazatelje zdravlja kojima se može pratiti evidentirana povezanost. Takođe, na sastanku se mogu predstaviti i mogući adekvatni tretmani (zdravstvene usluge) za nastale zdravstvene probleme, koji su najčešće hroničnog karatera. Radionice se odvijaju po tipu predavanja (u cilju prezentacije određene materije), ali u kombinaciji sa diskusijom tj. intenzivnom interakcijom svakog člana grupe.

3. Treći sastanak podrazumijeva predstavljanje konkretnih potreba svakog od učesnika, zbog kojih se odlučio da bude učesnik strategija sticanja vještina. Iskazane potrebe se evidentiraju, a na osnovu njih psiholog pravi plan djelovanja za svakog od učesnika u smislu pružanja adekvatne podrške učesnicima u procesu rješavanja konkretnog problema. Plan djelovanja svakog učesnika sadrži početne nalaze, prati tok aktivnosti svakog od učesnika i krajnje nalaze, kojim će se dobiti pregledna slika uspješnosti programa za svakog učesnika pojedinačno.

4. Četvrti sastanak je namijenjen zajedničkom kreiranju uputstava vezanih za zadovoljenje zdravstvenih potreba ili određenih zdravstvenih zahtjeva učesnika. Uputstvo se sastoji od mjera koje može da realizuje prisutni izabrani doktor ili upućivanja kod drugog pružaoca zdravstvenih usluga, ukoliko prisutni nije u, okviru svojih nadležnosti, u situaciji da u potpunosti zadovolji prepoznatu potrebu korisnika.


23

5. Peti i posljednji sastanak je namijenjen donošenju zaključaka u vezi sa realizovanim aktivnostima, dogovorni sastanak sa svakim od učesnika, prema predloženim mjerama rješavanja konkretnog problema i davanja sugestija i predloga za dalje aktivnosti.

Tokom cijelog procesa, medicinska sestra iz tima uredno evidentira cjelokupan proces: broj učesnika grupe, sprovedene aktivnosti, zaključke, planirane aktivnosti za naredni period, kontakte učesnika i formira Izvještaj o radu, koji se dostavlja, u određenim vremenskim periodima, nadležnim za praćenje rada savjetovališta.

- Uslovi za realizaciju grupnog rada:

Pored ljudskih resursa (tim savjetovališta za zdravo starenje), u realizaciji grupnog rada neophodno je obezbijediti adekvatan prostor u centrima za prevenciju, za šta može poslužiti i prostor drugih savjetovališta u vijeme kada je slobodan. Prostor mora biti u skladu sa propisanim standardima za sprovođenje promotivne i preventivne djelatnosti. Ovaj prostor treba biti pristupačan, uredno obilježen, sa tačno navedenim terminima održavanja aktivnosti, sa propisanim prostorom za medicinsku sestru i izdvojenim prostorom za individualni rad. Moguće je da se za grupni i individualni rad koristi isti prostor u različitim terminima. Unutar prostora, potrebno je obezbijediti tehnička sredstva koja su neophodna za realizaciju aktivnosti, kao što su: kompjuter, projektor, TV, flip čart tabla i flomasteri, štampač, telefon, dnevne evidencije, obrasci za izvještavanje, kao i obezbjeđenje određenog broja mjesta za sjedenje kako učesnika tako i pružalaca usluga u savjetovalištu.

Neophodno je obezbijediti uslove da svaki od korisnika unese svoja zapažanja i da se izjasni u vezi sa zadovoljstvom pruženih usluga u savjetovalištima (knjiga pohvala/žalbi).

3.2. Individualni zdravstveno-vaspitni rad

Podrazumijeva rad sa pojedincima, ali i sa njihovim partnerima, pri čemu nije neophodno da dom zdravlja ima psihologa. Organizuje se po metodologiji individualnih komunikativnih metoda (intervjua). Ovaj metod može da organizuje i njime koordiniše i izabrani doktor, koji je posebno edukovan za sprovođenje savjetodavnih aktivnosti.

Pri tome, važan aspekt individualnog rada je stvaranje povjerenja i povezanosti između pružaoca i učesnika, što podrazumijeva iznošenje problema bez ograničenja i identifikacija mogućih uzroka, kako bi se moglo naći najdjelotvornije rješenje.

U situacijama kada starije osobe imaju konkretne zdravstvene probleme, koji ih ograničavaju da zdravo stare, vrlo često zahtijevaju individualno prilagođene odgovore, odnosno rješenja sopstvenih problema. Pri tome, organizatori treba da obezbijede sve neophodne uslove za realizaciju individualnih metoda poštujući preporuke dobre prakse.

Pri tome, učesniku je neophodno dati usmenu garanciju da je razgovor povjerljiv tj. da će ono o čemu se razgovara u toku intervjua ostati isključivo između njega i pružaoca


24

usluga. U toku individualnog razgovora moguće je uputiti i personalizovanu poruku u vezi sa promjenom ponašanja, tj. takvu koja će voditi računa o specifičnostima učesnika i kontekstu. Pored toga, značajno je da pružalac usluga bude edukovan za pružanje savjetodavnih usluga i rješavanje problema vezanih za zdravo starenje.

Organizacija intervjua realizuje se kroz četiri osnovna nivoa:

I Nivo - utvrđivanje problema kod konkretnog učesnika pri čemu koordinator rada ima obavezu da jednostavnim, ali vrlo otvorenim pitanjima motiviše učesnika da predstavi svoj problem. Preporučuje se participatorni model u kojem i koordinator i učesnik igraju aktivnu ulogu u dijagnozi problema, razjašnjavanju uzroka problema i njegovom rješavanju.

II Nivo - utvrđivanje zbog čega učesnik iskazani problem doživljava kao situaciju za koju mu je neophodna stručna pomoć i kakvu vrstu pomoći očekuje.

III Nivo - predstavljanje od strane koordinatora svih mogućih rješenja iskazanog problema, ukazivanje na povezanost sa eventualnim poremećajima zdravlja, procjena budućih promjena zdravlja i kvaliteta života, kao i mogućim solucijama za prevazilaženje problema i prevenciju pojave komplikacija.

IV Nivo - izbor rješenja, pri čemu je zadatak koordinatora da omogući učesniku da sam odabere ono rješenje koje je njemu najprikladnije i da ga podrži u tome ukoliko je prihvatljivo i da dâ sva neophodna objašnjenja vezana za sprovođenje neophodnih mjera u rješavanju problema.

- Uslovi za realizaciju individualnog rada

Za individualni rad neophodno je odrediti adekvatan prostor, prilagođen individualnom radu, što podrazumijeva da prostor nije prolazan, da je izdvojen, sa mogućnošću posebnog ulaza, da nije bučan, da obezbjeđuje bezbjednu realizaciju intervjua za koji je neophodno stvoriti povjerljiv odnos osobe koja ima problem i pružaoca koji pokušava da mu pomogne u rješavanju problema. U toku realizacije individualnog rada očekuje se da u transakcionom modelu, pružalac zauzme poziciju „ja sam u redu, ti si u redu“, što podrazumijeva da je pružalac optimističan i da trenutni problem sagledava kao situaciju koja će zajedničkim nastojanjem uspješno biti riješena.

Organizacija intervjua, po svim segmentima, u smislu zakazivanja termina, informisanja i obezbjeđivanja uslova za realizaciju, zadatak je medicinske sestre iz tima.

Neophodno je obezbijediti uslove da svaki od korisnika unese svoja zapažanja, sugestije, komentare, odnosno da se izjasni u vezi sa sopstvenim zadovoljstvom pruženih usluga u savjetovalištima (knjiga pohvala/žalbi).


25

4. Monitoring i evaluacija rada savjetovališta

Koordinacija, praćenje i evaluacija rada svih savjetovališta na teritoriji Crne Gore je zadatak Centra za promociju zdravlja Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG).

Za uspješnu realizaciju organizovanih promotivnih i preventivnih metoda zaštite zdravlja starijih osoba u Crnoj Gori, neophodno je da se uradi poseban obrazac za izvještavanje, kao što je slučaj i sa evidencijama ostalih savjetovališta koja egzistiraju u okviru navedenog centra. Obrazac osmišljavaju stručne osobe u Centru za promociju zdravlja. Formu obrasca za izvještavanje centar pravovremeno dostavlja svim savjetovalištima u domovima zdravlja na teritoriji Crne Gore. Obrazac popunjava medicinska sestra iz savjetovališta i dostavlja u vidu izvještaja jednom mjesečno Centru za promociju zdravlja. Zadatak ovog centra je kontinuirano praćenje kvaliteta dostavljenih izvještaja vezano za način unošenja podataka, obrađenim temama i načinima rada u savjetovalištu. Na osnovu dostavljenih mjesečnih izvještaja formira se godišnji izvještaj, sa analizom rada savjetovališta iz koga će se moći uočiti kvantitativni aspekti djelovanja realizovanih aktivnosti, ali i kvalitatitvni, jer će se razmatrati primjedbe i sugestije koje će pružaoci usluga moći da unesu u evidencione obrasce koje dostavljaju Centru za promociju zdravlja. Takođe, u godišnji izvještaj biće unesene i sve dodatno realizovane aktivnosti, pored onih koje su planirane, a na osnovu zahtjeva korisnika ili procjene značaja njihove realizacije od strane stručnog tima angažovanog za rad u savjetovalištu.

Pri tome, važno je naglasiti da Izvještaj koji se dostavlja Centru za promociju zdravlja, nije isti kao i onaj koji se dostavlja Fondu zdravstva, čiji je zadatak praćenje ekonomskih parametara rada, odnosno da paralelno treba raditi na oba izvještaja, prema zahtijevima.

Sa uspostavljanjem savjetovališta za zdravo starenje potrebno je blagovremeno izvršiti i kompletnu edukaciju definisanih timova za pružanje usluga u ovim savjetovalištima, sa akcentom na edukaciju medicinskih sestara koje će biti posebno sistematizovane za rad a čija će obaveza biti popunjavanje i blagovremeno dostavljanje izvještaja IJZCG. S tim u vezi, neophodno je da kadar koji će obavljati navedene aktivnosti raspolaže odgovarajućim vještinama, za šta je vrlo važno organizovati adekvatne edukacije. Organizovanje edukacije je, takođe, zadatak Centra za prmociju zdravlja. Po potrebi mogu se za edukaciju angažovati i stručnjaci iz drugih zdravstvenih institucija.

U cilju adekvatne izrade godišnjeg izvještaja, medicinska sestra mora, uredno da vodi sljedeću medicinsku dokumentaciju:

• protokol ili dnevnik rada, kao oblik dnevne evidencije u koji medicinska sestra iz tima upisuje osnovne podatke o korisniku, datum i vrijeme sprovođenja aktivnosti (grupni rad po danima, a individualni dan po susretima), trajanje aktivnosti, obrađene teme, metod realizacije aktivnosti (predavanja, radionice, druge aktivnosti), postignute rezultate i lična zapažanja.

• mjesečnu evidenciju, koju zadužena medicinska sestra sačinjava iz dnevne evidencije u skladu sa dostavljenim obrascem iz Centra za promociju zdravlja IJZCG. Ovako formulisan izvještaj odobrava zaduženi koordinator i odobrenje dalje diseminacije potvrđuje svojim potpisom.


26

U skladu sa navedenim zaključuje se da bi izradu programa, nadzor nad sprovođenjem, praćenje edukacije sprovodioca, evaluaciju rada Savjetovališta za starije obavljao Centar za promociju zdravlja - IJZCG.

5. Procjena eventualnih problema u realizaciji aktivnosti savjetovališta

Eventualni problemi u sprovođenju planiranih mjera mogli bi se odnositi, prvenstveno, na neadekvatnu valorizaciju rada pružaoca, zbog čega bi moglo da dođe do promjene u njihovoj motivisanosti za rad. Vrlo važan aspekt vezan za pružaoce je i njihova osposobljenost da koordiniraju radom grupe, odnosno vođenje intervjua i stvaranja odnosa povjerenja i atmosfere u kojoj se korisnik osjeća opušteno i slobodno da iznese svoje probleme. Pri tome, kako je već navedeno, neophodno je da pružalac u transakcionom modelu, zauzme poziciju „ja sam u redu i ti si u redu“, kako bi omogućio korisniku da vjeruje da njegov konkretan problem ima riješenje.

Pored toga, problem može biti vezan za neadekvatne prostorne uslove, prije svega ne dovoljno prostora koji je smješten u dijelu institucije u kojoj nesmetano, prema standardima dobre prakse (tišina, uslovi za povjerljivost), aktivnosti mogu da se realizuju.

Takođe, problemi mogu biti vezani za nepostojanje adekvatnih tehničkih resursa.

6. Zdravstveno-vaspitni programi u savjetovalištima za zdravo starenje

Programi koji se realizuju u cilju zdravog starenja ubrajaju se u primarnu prevenciju, jer su usmjereni na sprečavanje poremećaja zdravlja starijih osoba. Programi su osmišljeni u skladu sa dobrim primjerima iz prakse za brigu starijih osoba, uključujući posebnu pažnju na rizik od neuhranjenosti, smanjenu funkcionalnu mobilnost, inkontinenciju, padove, razvoj delirijuma, probleme sa lijekovima, loše samozbrinjavanje i depresiju.

Uloga Savjetovališta je da putem edukacija preventivnog i promotivnog tipa čime se podstiču starije osobe da mijenjaju svoje ponašanje koje nije u skladu sa zdravljem i očuvaju što duže funkcionalne sposobnosti. Cilj je motivacija ciljne populacije da stare i nefunkcionalne obrasce u svom ponašanju zamijene sa novim i konstruktivnim, a sve to u cilju psiho-fizičkog blagostanja i zdravog starenja.

Prilikom realizacije pružaoci se mogu odlučiti za sprovođenje jednog ili više programa ili ih sukcesivno smjenjivati u određenim vremenskim periodima:


27

6.1. Program prevencije uticaja riziko faktora na nastanak hroničnih nezaraznih bolesti kod starijih osoba

Najzastupljeniji faktori rizika kod starijih osoba su nezdrava ishrana, fizička neaktivnost, upotreba duvana i štetna upotreba alkohola, nekontrolisana upotreba ljekova.

Cilj programa: Povećanje informisanosti i kvantuma znanja starijih osoba, kako bi se obezbijedio zdravlju prilagođen stil života a time i uticaj na prevenciju hroničnih nezaraznih bolesti, zatim prepoznavanje simptoma u ranoj fazi i sprečavanje pojava komplikacija.

Cilj je da se ohrabre i motivišu starije osobe jednostavnim savjetima kako da na najbezbolniji način prevaziđu navike koje se negativno reflektuju po njihovo zdravlje. Opšte preporuke za zaštitu zdravlja su: redovna kontrola krvnog pritiska i vrijednosti holesterola i šećera u krvi, koji mogu upućivati na razvoj kardiovaskularnih bolesti i dijabetes. Istraživanja pokazuju da je veoma važno voditi računa i o nivou vitamina D i kalcijuma u krvi.

Upotreba duvana je vrlo rasprostranjena među starijom populacijom. U smislu preveniranja komplikacija pušenja u obzir se mora uzeti kumulativni efekat upotrebe duvana. Najveći uticaj duvan ima na nastanak raka pluća, ishemijske bolesti srca i hronične opstruktivne bolesti pluća. Znatno povećava rizik za nastanak srčanog i moždanog udara i bolesti periferne cirkulacije.

Duvanski dim ne djeluje štetno po zdravlje isključivo pušača, već i nepušača koji su u društvu onih koji puše. Duvanski dim iz okoline ili tzv. “pasivno pušenje“ ozbiljna je zdravstvena opasnost za nepušače. Treba staviti akcenat na edukaciji vezanu za izbjegavanje mjesta na kojima se upotrebljavaju duvanski proizvodi.

Nikada nije kasno da se prestane sa pušenjem, te je vrlo važno ohrabriti i motivisati stariju osobu da prestane sa pušenjem u cilju unapređenja kvantiteta i kvaliteta života.

Uloga savjetovališta je da ukažemo na sve štetnosti duvana kako bi unaprijedili zdravlje, prevenirali bolesti koje pušenje izaziva, doprinjeli širenju svijesti o zdravom načinu života i posljedično unaprijedili i kvalitet života. Takvim preventivnim mjerama redukuju se troškovi liječenja i njege u starijem dobu.

Značajno je starijim osobama ukazati da korišćenje alkohola nosi sa sobom rizik po zdravlje, te im na taj način pomoći da kontrolišu količinu alkohola koju unose u organizam. Uloga savjetovališta je informisanje i podizanje svijesti starijim osobama o štetnosti alkohola ali i pomoć u odvikavanju od ove bolesti zavisnosti.

Liječenje uvijek uključuje učešće porodice i naglasak je na uspostavljanju apstinencije, izmjeni ponašanja kako korisnika tako i porodice. Preporuka za njih je život bez alkohola.


28

Pravilna ishrana i adekvatna hidratacija starijim osobama treba da obezbjedi energetske potrebe i potrebe za hranljivim supstancijama, a istovremeno smanjuje rizik obolijevanja od hroničnih bolesti povezanih sa prekomjernom konzumacijom određenih hranljivih materija (masno životinjsko meso, šećeri, zaslađeni napici itd). Pored toga, istraživanja pokazuju da su starije osobe u posebnom riziku od neuhranjenosti. Neuhranjenost je veliki zdravstveni problem koji značajno doprinosi morbiditetu i mortalitetu. Takođe je povezana i sa smanjenim kognitivnim i fizičkim performansama, i smanjenim ukupnim osećajem fizičkog i mentalnog blagostanja.

o Preporuke za ishranu starijih osoba:

Kalorijska vrijednost za starije od 65 godina ograničena je na dnevni unos do 1500 cal zbog smanjenja bazalnog metabolizma. Sadržaj vode u tijelu se postepeno smanjuje sa godinama starosti. Zbog toga u starijoj dobi potrebno je uzimati minimalno 8 čaša nezaslađene i negazirane tečnosti dnevno. Pri tome se mora voditi računa da li je minimalna količina unosa vode već nadoknađena tečnom hranom, kao što su npr. supa ili varivo. Specifični jelovnici i preporuke pravili bi se prilikom susreta, u zavisnosti od zdravstvenog stanja starije osobe, a u konsultaciji sa stručnim osobama koje rade u Specijalističkoj ambulanti za ishranu Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

Fizička aktivnost unapređuje zdravlje i čuva funkcionalnu sposobnost u svakoj životnoj dobi a naročito u starijoj dobi. Koristi od stalne fizičke aktivnosti su višestruke: prevencija hroničnih nezaraznih bolesti, spriječavanje rizika nastanka povreda, mentalnih poremećaja. Veoma je značajan pozitivan efekat fizičke aktivnosti starije osobe na koštanom i zglobnom tkivu. U skladu sa godinama i zdravstvenim stanjem treba odabrati odgovarajuću fizičku aktivnost, a uz savjet izabranog doktora. Prioritet su vježbe pravilnog disanja, koordinacije i ravnoteže, vježbe fleksibilnosti i istezanja, vježbe relaksacije i opuštanja. Preporučuje se i lagana svakodnevna šetnja 20-30 minuta/dan, joga ili ples koji pozitivno utiču na uspostavljanje adekvatnog balansa, jačanje mišića umanjujući rizik od padova i unapređujući psihičko blagostanje.

Ukoliko se pri fizičkom naporu javi bol u grudnom košu, otežano disanje, osjećaj slabosti i vrtoglavica treba prekinuti sa aktivnostima i obratiti se najbližem zdravstvenom centru.

Multimorbidnost starijih osoba uslovljava korišćenje više različitih lijekova u isto vrijeme. Uzimanje različitih vrsta lijekova (propisani lijekovi svakodnevni, vitaminski dodaci, biljni preparati, domaći lijekovi itd) može izazvati neželjene efekte i probleme. Uloga savjetovališta je edukacija učesnika kako bi se spriječila konfuznost u uzimanju propisane terapije. Preporučuju se kutijice sa odgovarajućom terapijom za svaki dan. Važno je da se redovno provjerava i rok upotrebe lijekova koje starija osoba uzima. Tablete kojima se boja ili oblik promijenio usljed stajanja treba baciti. Ne preporučuje se posuđivanje tableta ili lijekova koji su namijenjeni drugim osobama.


29

Korisnici programa: Osobe starije od 65 godina

Metod rada: Grupni rad koji može da se realizuje sa preporučenim brojem starijih osoba u vidu radionica, po metodu strategija sticanja vještina vezano za mjere kojima bi se prevenirala oboljenja preventabilnog karaktera koje onemogućavaju zdravo starenje. Pored toga, mjere mogu biti usmjerene i direktno na predstavljanje preporučenih mjera fizičke aktivnosti i neke druge mjere promocije zdravlja, kao i preventivne mjere na nivou koji je odgovarajući za osobe starije životne dobi. Osim toga, mjere mogu biti usmjerene i ka lobiranju u društvenoj zajednici za obezbjeđivanje uslova za zdravo starenje. Zdravo ponašanje starijih osoba direktno se reflektuje na prevenciju hroničnih nezaraznih bolesti kao i na kvalitet života.

Grupni rad omogućava uspješno sagledavanje problema korisnika i njihovo prevazilaženje korišćenjem iskustva drugih korisnika, učesnika u grupi ili profesionalaca koji su edukovani za pružanje podrške i pomoći ili pak se može realizovati upućivanje na neke druge pružaoce usluga koji kompetentno mogu da pomognu u prevazilaženju konkretnog problema. Stoga je bitno da se u ovu metodu rada uključe i psiholog i posebno edukovani izabrani doktor.

Pored navedenog, grupni rad stvara mogućnosti za razmjenu iskustava među starijim osobama u oblasti prevencije nastanka bolesti, posebno kada se radi o starijim osobama koje žive same. Takođe, razmjena iskustava može biti važan parametar u prevazilaženju barijera za uspostvaljanje kvalitetnih socijalnih odnosa unutar zajednice.

Program je moguće sprovoditi i individualnim zdravstveno-vaspitnim metodama, koje podrazumijevaju sprovođenje aktivnosti sa pojedincima, u formi intervjua ili savjetovanja, zavisno od problema sa kojima se korisnici suočavaju.

Mjesto realizacije: Prostorije savjetovališta za korisnike koji se odluče da samoinicijativno ili na predlog pružaoca usluga u zdravstvu, prvenstveno izabranog doktora dobiju preporuku da se obrate savjetovalištu.

Pored toga, radionice se mogu sprovoditi i na mjestima na kojima starije osobe često borave, kao što su: domovi za starije (vrlo pogodna lokalizacija, jer uključuje manje pokretne korisnike, koji imaju mogućnost zadovoljavanja zdravstvenih potreba unutar institucije), dnevni centri (koji posjećuje veliki broj starijih osoba, te može biti adekvatno mjesto za realizaciju) i slična mjesta, ako su prilagođena za realizaciju specifičnih (usmjerenih) zdravstveno-vaspitnih programa.

Posebno u slučajevima kada se radi na podizanju kvantuma znanja i osposobljavanja za koordinaciju aktivnostima vezanim za modifikaciju ponašanja, neophodno je obezbijediti realizaciju unutar savjetovališta i to, u skladu sa navedenim preporukama za trajanje radionica, u više navrata. Ovo je posebno važno zbog već obezbijeđenih svih neophodnih resursa za realizaciju radionica.

Pri tome se evidentiraju uočeni, ili navedeni eventualni problemi od strane korisnika i oni se upućuju na aktivnosti savjetovališta, gdje će se uključiti u grupni ili individualni rad, zavisno od prepoznatih problema.


30

Takođe, kada se radi o individualnim strategijama za starije osobe, idealno mjesto je savjetovalište, zbog mogućnosti obezbjeđivanja povjerljivih uslova za realizaciju intervjua ili savjetovanja. U toku realizacije projektnih aktivnosti važno je usmjeriti korisnika na adekvatno mjesto zadovoljenja svoje potrebe, ukoliko istu ne može da zadovolji pružalac usluge iz savjetovališta ili njegovog tima. Takođe, radi praćenja situacije važno je organizovati jedan sastanak nakon pružene usluge, da bi se evaluiralo stanje korisnika nakon aktivnosti i eventualno dale dalje smjernice za postupanje.

Trajanje aktivnosti programa: Ukoliko je potrebno realizovati radionicu van doma zdravlja, izvodi se u jednom navratu, u trajanju od jednog sata.

Ukoliko se aktivnosti realizuju unutar doma zdravlja, realizacija se ostvaruje kroz pet radionica sa istim korisnicima, koji su iskazali inicijativu da učestvuju u radu. Svaki sastanak se ostvaruje u trajanju od jednog sata. Pri tome se prati učešće svakog od korisnika, kako bi se planirao individualni pristup u tretmanu. Vrlo je značajno obezbijediti ravnopravno učešće svakog od korisnika i ne dozvoliti da pojedinci „zaguše“ rad u grupi, jer smatraju da imaju da kažu više od ostalih.

Osim ovih, neophodno je planirati još jedan evaluatorni sastanak grupe, na kome će se učesnici izjasniti o unapređenju kvantuma znanja i promijenjenim stavovima.

Na ovom sastanku se korisnici pismeno izjašnjavaju o zadovoljstvu pruženim uslugama i daju svoje sugestije za unapređenje djelovanja.

6.2. Program prevencije padova i povreda kod starijih osoba

Cilj programa: Osnovni cilj je povećanje informisanosti i kvantuma znanja starijih osoba čime bi se formirali uslovi za prevenciju padova i povreda a time i spriječila pojava komplikacija. Osnova prevencije padova i povreda je uočavanje opasnosti, unapređenje bezbjednosti adaptiranjem kuće ili stana potrebama starije osobe koja tu živi omogućavajući samostalniji i prirodniji život.

Većina starijih osoba smatra da je bezbjedna u svojoj kući. Međutim padovi i povrede u kući su čest oblik traumatizma. Zbog toga je veoma važna uloga savjetovališta jer edukacijom starijih osoba kao i bliskih članova porodice o značaju obezbjeđivanja lakog kretanja po kući i dvorištu prilikom samostalnog obavljanja poslova smanjuje se rizik od povređivanja i komplikacija nastalih povređivanjem.

Rezultati gerontoloških analiza potvrđuju kako su padovi i povrede dominantne u starijoj životnoj dobi a posljedice povređivanja mnogo su teže nego u mlađim dobnim grupama. Osim bola, straha i osjećaja nesigurnosti, dio padova dovodi i do fizičkih povreda, zdravstvenih komplikacija i prijevremene smrti.


31

Preporuke za smanjenje rizika nastanka padova i povreda su:

o Uklanjanje prepreka u kući i okolini u kojem starija osoba živi.

o Popraviti oštećenja, prilagoditi namještaj, tepihe i osvjetljenje u kući.

o Paziti na mokre podove, sitnije predmete na podu, kućne ljubimce ili djecu koji se ne-nadano mogu pojaviti i dovesti do pada.

o Starije osobe moraju imati obuću koja se ne kliza i smanjuje mogućnost pada.

o Osim toga na mogućnost pada mogu uticati i lijekovi koje starija osoba uzima ili alko-hol

o Potrebno je uputiti stariju osobu i na kontrolu vida i provjeru postojeće dioptrije na nosećim naočarama.

Svaka starija osoba treba postati svjesna svojih novonastalih ograničenja, te ih uzeti u obzir prilikom ponašanja, kojim će smanjiti mogućnost pada i povrede. Slabije pokretne starije osobe u savjetovalištu mogu dobiti informacije o vrsti pomoći koja bi unaprijedila njihov kvalitet života. Jedna od njih je kućna njega koja predstavlja podršku starijoj osobi i daje mogućnost da ostane u sopstvenom domu. Pravo na kućnu njegu i pomoć utvrđuje Centar za socijalni rad.

Iskustvo je pokazalo da je i psihofizičko zdravlje starijih osoba koje žive u svom domu znatno bolje nego kod onih koji se smjeste u dom za stare. Očekivano trajanje života je duže kod onih starijih osoba koje borave u svom domu.

Korisnici Programa: Osobe starije od 65 godina.

Metod rada: Grupni rad koji može da se realizuje sa preporučenim brojem starijih osoba u vidu radionica, po metodu strategije sticanja vještina vezano za mjere kojima bi se prevenirale povrede koje onemogućavaju zdravo starenje.

Grupni rad omogućava uspješno sagledavanje problema korisnika i njihovo prevazilaženje korišćenjem iskustva drugih korisnika, učesnika u grupi ili profesionalaca koji su edukovani za pružanje podrške i pomoći ili pak se može realizovati upućivanje na neke druge pružaoce usluga koji kompetentno mogu da pomognu u prevazilaženju konkretnog problema. Stoga je bitno da se u ovu metodu rada uključe i psiholog i posebno edukovani izabrani doktor. Pored navedenog, grupni rad stvara mogućnosti za razmjenu iskustava među starijim osobama u oblasti prevencije nastanka povreda, posebno kada se radi o starijim osobama koje žive same.

Program je moguće, prema potrebi, realizovati i individualnim metodama, koje podrazumijevaju sprovođenje aktivnosti sa pojedincima, u formi intervjua ili savjetovanja, zavisno od problema sa kojima se korisnici suočavaju.


32

Mjesto realizacije: Prostorije savjetovališta za korisnike koji se odluče da samoinicijativno ili na predlog pružaoca usluga u zdravstvu, prvenstveno izabranog doktora dobiju preporuku da se obrate savjetovalištu.

Radionice se mogu sprovoditi i na mjestima na kojima starije osobe često borave, kao što su: domovi za stare (vrlo pogodna lokalizacija, jer uključuje manje pokretne korisnike, koji imaju mogućnost zadovoljavanja zdravstvenih potreba unutar institucije), dnevni centri (koje posjećuje veliki broj starijih osoba, te može biti adekvatno mjesto za realizaciju) i slična mjesta, ako su prilagođena za realizaciju specifičnih (usmjerenih) zdravstveno-vaspitnih programa.


Pri tome, evidentiraju se uočeni, ili navedeni, eventualni problemi od strane korisnika i oni se upućuju na aktivnosti savjetovališta, gdje će se uključiti u grupni ili individualni rad, zavisno od prepoznatih problema.

Takođe, kada se radi o individualnim strategijama za starije osobe, idealno mjesto je savjetovalište, zbog mogućnosti obezbjeđivanja povjerljivih uslova za realizaciju intervjua ili savjetovanja. U toku realizacije projektnih aktivnosti važno je usmjeriti korisnika na adekvatno mjesto zadovoljenja svoje potrebe, ukoliko istu ne može da zadovolji pružalac usluge iz svjetovališta ili njegovog tima. Takođe, radi praćenja situacije važno je organizovati jedan sastanak nakon pružene usluge, da bi se evaluiralo stanje korisnika nakon aktivnosti i eventualno daju dalje smjernice za postupanje.


Ukoliko se aktivnosti realizuju unutar doma zdravlja, realizacija se ostvaruje kroz pet radionica sa istim korisnicima, koji su iskazali inicijativu da učestvuju u radu. Svaki sastanak se ostvaruje u trajanju od jednog sata. Pri tome, prati se učešće svakog od korisnika, kako bi se planirao individualni pristup u tretmanu. Vrlo je značajno obezbijediti ravnopravno učešće svakog od korisnika i ne dozvoliti da pojedinci „zaguše“ rad u grupi, jer smatraju da imaju da kažu više od ostalih.

Osim ovih, neophodno je planirati još jedan evaluatorni sastanak grupe, na kome će se učesnici izjasniti o unaprijeđenju kvantuma znanja i promjenjenim stavovima i stvaranja mogućnosti alternativnih metoda korišćenja slobodnog vremena.

Na ovom sastanku se korisnici pismeno izjašnjavaju o zadovoljstvu pruženim uslugama i daju svoje sugestije za unaprijeđenje djelovanja.


33

6.3. Program prevencije poremećaja dementnosti kod starijih osoba

Cilj programa: Usmjeren je prvenstveno ka ublažavanju simptoma bolesti: gubitak inteligencije, poremećaj i slabost pamćenja (naročito za nedavne događaje), propadanje inventara znanja, nastajanje izmjena u psihičkom stanju. Ranim otkrivanjem bolesti i adekvatnim liječenjem poboljšavamo kvalitet života starijih dementnih osoba.

Pored toga, cilj je i odlaganje ozbiljne funkcionalne onesposobljenosti i potrebe za institucionalizacijom. Cilj je promocija života u psiho-fizičkom i socijalnom blagostanju prevencijom i ranim prepoznavanjem, kao i adekvatnim tretmanom mentalnih tegoba (depresija, demencija).

Uklanjanje svih faktora koji negativno utiču na mentalne sposobnosti može se značajno poboljšati svakodnevno funkcionisanje i kvalitet života starijih dementnih osoba, kao i odložiti ozbiljnu funkcionalnu onesposobljenost i potrebu za institucionalizacijom. Stariji bolesnici u ranijem stadijumu bolesti obično se najbolje osjećaju u poznatom okruženju. Zbog toga je za sve oboljele starije osobe koji žive u vlastitom domu potrebno procijeniti sigurnost stanovanja i sprovesti odgovarajuće modifikacije u smislu smanjivanja mogućnosti samopovređivanja. Takođe je potrebno takvim osobama osigurati pomoć u dnevnim aktivnostima kao što su dostava i priprema hrane, posjete patronažnih sestara, nadzor nad uzimanjem lijekova. Osobama koje boluju od demencije potrebno je omogućiti i odgovarajuću tjelesnu (npr. lagane šetnje 15-20 minuta dnevno) i mentalnu aktivnost (zavisno od interesovanja prije pojave demencije – čitanje, umjetnost i sl.), odgovarajuću uravnoteženu, pravilnu prehranu kao i socijalizaciju. Važan aspekt brige o dementnim osobama je i podrška članova porodice koje se brinu o njima.


Metod rada: U radu sa osobama oboljelim od demencije naglasak se stavlja na zadržavanje bolesti u početnim stadijumima usporavanjem toka bolesti.

Grupni rad koji može da se realizuje sa preporučenim brojem starijih osoba u vidu radionica, po metodu strategija sticanja vještina vezano za mjere kojima bi se prevenirala progresija bolesti. Osim toga edukacija može biti vezana za tehnike verbalne i neverbalne komunikacije (pričanje, pisanje, govor tijela, korišćenje prostora, okruženje, aktivno i pasivno slušanje) koje su prikladne starosnoj dobi korisnika i u skladu sa preporukama zdravog starenja. Pored toga, mjere mogu biti usmjerene i direktno na predstavljanje preporučenih mjera lagane fizičke aktivnosti i neke druge mjere promocije zdravlja, kao i preventivne mjere, na nivou koji je odgovarajući za osobe starije životne dobi.

Grupni rad omogućava uspješno sagledavanje problema korisnika i njihovo prevazilaženje korišćenjem iskustva drugih korisnika, učesnika u grupi ili profesionalaca koji su edukovani za pružanje podrške i pomoći ili pak se može realizovati upućivanje na neke druge pružaoce usluga koji kompetentno mogu da pomognu u prevazilaženju konkretnog problema. Stoga je bitno da se u ovu metodu rada uključe i psiholog i posebno edukovani izabrani doktor.


34

Pored navedenog, grupni rad stvara mogućnosti za razmjenu iskustava među starijim osobama u oblasti prevencije nastanka povreda, posebno kada se radi o starijim osobama koje žive same. Takođe, razmjena iskustava može biti važan parametar u prevazilaženju barijera za uspostvaljanje kvalitetnih socijalnih odnosa unutar zajednice.

Program je moguće realizovati i individualnim zdravstveno-vaspitnim metodama, koje podrazumijevaju sprovođenje aktivnosti sa pojedincima, u formi intervjua ili savjetovanja, zavisno od problema sa kojima se korisnici suočavaju. U situacijama kada starije osobe imaju konkretne zdravstvene probleme, koje ih ograničevaju da zdravo stare, vrlo često zahtijevaju individualno prilagođene odgovore, odnosno riješenja sopstvenih problema.

Mjesto realizacije: Prostorije savjetovališta za korisnike koji se odluče da samoinicijativno ili na predlog pružaoca usluga u zdravstvu, prvenstveno izabranog doktora, učestvuju u navedenom programu.

Radionice se mogu sprovoditi i na mjestima na kojima starije osobe često borave, kao što su: domovi za starije (vrlo pogodna lokalizacija, jer uključuje manje pokretne korisnike, koji imaju mogućnost zadovoljavanja zdravstvenih potreba unutar institucije), dnevni centri (koji posjećuje veliki broj starijih osoba, te može biti adekvatno mjesto za realizaciju) i slična mjesta, ako su prilagođena za realizaciju specifičnih (usmjerenih) zdravstveno-vaspitnih programa.


Pri tome, se evidentiraju uočeni, ili navedeni, eventualni problemi od strane korisnika i oni se upućuju na aktivnosti savjetovališta, gdje će se uključiti u grupni ili individualni rad, zavisno od prepoznatih problema.

Takođe, kada se radi o individualnim strategijama za starije osobe, idealno mjesto je savjetovalište, zbog mogućnosti obezbjeđivanja povjerljivih uslova za realizaciju intervjua ili savjetovanja. U toku realizacije projektnih aktivnosti važno je usmjeriti korisnika na adekvatno mjesto zadovoljenja svoje potrebe, ukoliko istu ne može da zadovolji pružalac usluge iz savjetovališta ili njegovog tima. Takođe, radi praćenja situacije važno je organizovati jedan sastanak nakon pružene usluge, da bi se evaluiralo stanje korisnika nakon aktivnosti i eventualno daju dalje smjernice za postupanje.

Trajanje aktivnosti programa; Ukoliko je potrebno realizovati radionicu van doma zdravlja, izvodi se u jednom navratu, u trajanju od jednog sata.

Ukoliko se aktivnosti realizuju unutar doma zdravlja, realizacija se ostvaruje kroz pet radionica sa istim korisnicima, koji su iskazali inicijativu da učestvuju u radu. Svaki sastanak se ostvaruje u trajanju od jednog sata. Pri tome, prati se učešće svakog od korisnika, kako bi se planirao individualni pristup u tretmanu. Vrlo je značajno obezbijediti ravnopravno


35

učešće svakog od korisnika i ne dozvoliti da pojedinci „zaguše“ rad u grupi, jer smatraju da imaju da kažu više od ostalih.

Osim ovih, neophodno je planirati još jedan evaluatorni sastanak grupe, na kome će se učesnici izjasniti o unaprijeđenju kvantuma znanja i promjenjenim stavovima i stvaranja mogućnosti alternativnih metoda korišćenja slobodnog vremena.

Na ovom sastanku se korisnici pismeno izjašnjavaju o zadovoljstvu sa pruženim uslugama i daju svoje sugestije za unaprijeđenje djelovanja.

6.4. Program prevencije nasilja nad starijim osobama

Cilj Programa: Usmjeren je na prevenciju svih oblika nasilja nad starijim osobama uključujući i zanemarivanje. Blagovremenim djelovanjem poboljšavamo kvalitet života starijih osoba. Najčešći oblici nasilja su: psihičko, materijalno, fizičko i seksualno zlostavljanje i zanemarivanje (nebriga). Cilj je i spriječavanje komplikacija potrebe za institucionalizacijom, čak i prijevremene smrtnosti.

Veoma važan segment je edukacija zdravstvenih radnika koji rade sa starijim osobama o nasilju nad starijim osobama, načinima prevencije istog i adekvatnim vidovima pomoći i podrške žrtvi. U radu sa osobama koje su žrtve nasilja veoma je važna identifikacija osoba izloženih zlostavljanju i zanemarivanju zbog snažne socijalne stigmatizacije.

Nasilje nad starijima se događa, ono je prisutno u našem društvu. Radi se ne samo o ličnom već i društvenom problemu koji može uticati na kvalitet života starijih osoba. Stoga je važno uvoditi mjere socijalne politike koje će biti usmjerene na poboljšanje mjera socijalne, zdravstvene, psihosocijalne i pravne zaštite sa ciljem povećanja kvaliteta života starijih i smanjivanje njihove marginalizacije i zanemarivanja. Zanemarivanje se odnosi na namjerno ili nenamjerno nepružanje osnovnih uslova za život i potrebne njege.

Faktori rizika koji stariju osobu čine ranjivom su fizička nemoć (uključujući hronične bolesti zbog čega gubi autonomiju i zavisi od tuđe njege i pomoći), narušeno mentalno stanje (demencija), depresija, poteškoće u komuniciranju.

Korisnici programa: Osobe starije od 65 godina.

Metod rada: Grupni rad koji može da se realizuje sa preporučenim brojem starijih osoba u vidu radionica, po metodu strategije sticanja vještina vezano za mjere kojima bi se prevenirali navedeni oblici nasilja, a koje onemogućavaju zdravo starenje.

Grupni rad omogućava uspješno sagledavanje problema korisnika i njihovo prevazilaženje korišćenjem iskustva drugih korisnika, učesnika u grupi ili profesionalaca koji


36

su edukovani za pružanje podrške i pomoći ili pak se može realizovati upućivanje na neke druge pružaoce usluga koji kompetentno mogu da pomognu u prevazilaženju konkretnog problema. Stoga je bitno da se u ovu metodu rada uključe i psiholog i posebno edukovani izabrani doktor.

Pored navedenog, grupni rad stvara mogućnosti za razmjenu iskustava među starijim osobama u oblasti prevencije nasilja, posebno kada se radi o starijim osobama koje žive same. Takođe, razmjena iskustava može biti važan parametar u prevazilaženju barijera za uspostvljanje kvalitetnih socijalnih odnosa unutar zajednice.

Program je moguće realizovati i individualnim metodama, koje podrazumijevaju sprovođenje aktivnosti sa pojedincima, u formi intervjua ili savjetovanja. U situacijama kada starije osobe trpe nasilje, koje ih ograničava da zdravo stare, vrlo često zahtijevaju individualno prilagođene odgovore, odnosno riješenja sopstvenih problema.

Mjesto realizacije: Prostorije savjetovališta za korisnike koji se odluče da samoinicijativno ili na predlog pružaoca usluga u zdravstvu, prvenstveno izabranog doktora, učestvuju u navedenom programu.

Radionice se mogu sprovoditi i na mjestima na kojima starije osobe često borave, kao što su: domovi za stare (vrlo pogodna lokalizacija, jer uključuje manje pokretne korisnike, koji imaju mogućnost zadovoljavanja zdravstvenih potreba unutar institucije), dnevni centri (koje posjećuje veliki broj starijih osoba, te može biti adekvatno mjesto za realizaciju) i slična mjesta, ako su prilagođena za realizaciju specifičnih (usmjerenih) zdravstveno-vaspitnih programa.


Pri tome, evidentiraju se uočeni, ili navedeni, eventualni problemi od strane korisnika i oni se upućuju na aktivnosti Savjetovališta, gdje će se uključiti u grupni ili individualni rad, zavisno od prepoznatih problema.

Takođe, kada se radi o individualnim strategijama za starije osobe, idealno mjesto je savjetovalište, zbog mogućnosti obezbjeđivanja povjerljivih uslova za realizaciju intervjua ili savjetovanja. U toku realizacije projektnih aktivnosti važno je usmjeriti korisnika na adekvatno mjesto zadovoljenja svoje potrebe, ukoliko istu ne može da zadovolji pružalac usluge iz savjetovališta ili njegovog tima. Takođe, radi praćenja situacije važno je organizovati jedan sastanak nakon pružene usluge, da bi se evaluiralo stanje korisnika nakon aktivnosti i eventualno daju dalje smjernice za postupanje.



37

Ukoliko se aktivnosti realizuju unutar doma zdravlja, realizacija se ostvaruje kroz pet radionica sa istim korisnicima, koji su iskazali inicijativu da učestvuju u radu. Svaki sastanak se ostvaruje u trajanju od jednog sata. Pri tome, se prati učešće svakog od korisnika, kako bi se planirao individualni pristup u tretmanu. Vrlo je značajno obezbijediti ravnopravno učešće svakog od korisnika i ne dozvoliti da pojedinci „zaguše“ rad u grupi, jer smatraju da imaju da kažu više od ostalih.

Osim ovih, neophodno je planirati još jedan evaluatorni sastanak grupe, na kome će se učesnici izjasniti o unaprijeđenju kvantuma znanja i promjenjenim stavovima ali i stvaranja mogućnosti alternativnih metoda korišćenja slobodnog vremena .

Na ovom sastanku se korisnici pismeno izjašnjavaju o zadovoljstvu sa pruženim uslugama i daju svoje sugestije za unaprijeđenje djelovanja.

6.5. Program modaliteta terapije urinarne inkontinencije kod starijih osoba

Cilj programa: Usmjeren je na pružanje pomoći u vidu adekvatne terapije starijim osobama koji imaju problem urinarne inkontinencije poboljšanjem kvaliteta života starijih osoba. Pored toga, cilj je ohrabriti i pomoći osobi da se nesmetano uključi u dešavanja u zajednici.

Zadatak savjetovališta je da edukujemo korisnike kako da ovaj problem prevaziđu. Jedan od načina je davanjem preporuka koje će vidno imati uticaj na poboljsanje kvaliteta života starijih osoba sa ovom vrstom problema a to su:

o Pomoć pri mokrenju – pravljenje vremenskog rasporeda za odlazak u toalet (odvođenje do toaleta u pravilnim vremenskim intervalima na 2 do 4 sata, uključujući i noću).

o Veoma dobri rezultati se postižu fizikalnom terapijom, odnosno Kegelovim vježbama, gdje to kondicija dozvoljava (potrebno je držati stisnute mišiće karličnog dna dok se ne izbroji do 5, zatim ih opustiti na 5 sekundi; ponoviti vježbu tri puta zaredom, tri puta dnevno; postupno treba povećavati zadržavanje stisnutog mišića dok se ne iz-broji do 10). Rezultati su vidljivi nakon šest do osam nedjelja vježbanja .

o Plasiranje stalnog katetera preporučuje se kao privremena mjera kod starijih osoba koji žive sami i nije im moguće pružiti drugačiji vid pomoći,u terminalnoj fazi bolesti, kod starijih osoba sa opstrukcijom.

o Postoje i apsorbentna sredstva u vidu uložaka pogodnih za blagu stress inkontinen-ciju, pelene za odrasle, mušeme za krevete.


Metod rada: Program se realizuje individualnim zdravstveno-vaspitnim metodama, koje podrazumijevaju sprovođenje aktivnosti sa pojedincima, u formi intervjua ili


38

savjetovanja. U situacijama kada starije osobe žive sa problemom inkontinencije, koje ih ograničava da zdravo stare, vrlo često zahtijevaju individualno prilagođene odgovore, odnosno riješenja sopstvenih problema. Ukoliko postoji spremnost realizovan će biti i grupni rad sa preporučenim brojem starijih osoba u vidu radionica,po metodu s strategija sticanja vještina vezano za mjere kojima bi se riješili navedeni problemi ,a koji onemogućavaju zdravo starenje.

Mjesto realizacije:

Program će se realizovati i u prostorijama Savjetovališta za korisnike koji se odluče da samoinicijativno ili na predlog pružaoca usluga u zdravstvu, prvenstveno izabranog doktora, učestvuju u navedenom Programu.

Takođe, kada se radi o individualnim strategijama za starije osobe, adekvatno mjesto je Savjetovalište, zbog mogućnosti obezbjeđivanja povjerljivih uslova za realizaciju intervjua ili savjetovanja. U toku realizacije projektnih aktivnosti važno je usmjeriti korisnika na adekvatno mjesto zadovoljenja svoje potrebe, ukoliko istu ne može da zadovolji pružalac usluge iz Savjetovališta ili njegovog tima. Takođe, radi praćenja situacije važno je organizovati jedan sastanak nakon pružene usluge, da bi se evaluiralo stanje korisnika nakon aktivnosti i eventualno daju dalje smjernice za postupanje.


Ukoliko se aktivnosti realizuju unutar doma zdravlja, realizacija se ostvaruje kroz pet intervjua ili savjetovanja. Svaki sastanak se ostvaruje u trajanju od jednog sata. Pri tome, se prati učešće korisnika, kako bi se planirao individualni pristup u tretmanu.

Osim ovih, neophodno je planirati još jedan evaluatorni sastanak, na kome će se učesnik izjasniti o unaprijeđenju kvantuma znanja i promjenjenim stavovima.

Na ovom sastanku se korisnik pismeno izjašnjava o zadovoljstvu sa pruženim uslugama i daje svoje sugestije za unaprijeđenje djelovanja.


39

7. Dobrobiti uspostavljanja Savjetovališta za zdravo starenje

Savjetovalište za zdravo starenje treba da omogući zadovoljavajuće zdravstveno stanje, nezavisno funkcionisanje i što kvalitetniji način života u sopstvenom domu. Blagovremena kontrola zdravlja od ogromnog je značaja za sprečavanje prijevremenog nastanka patološkog starenja. Na kvalitet života i mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti starijih ljudi najviše utiču sljedeće grupe bolesti: bolesti mišićno-koštanog sistema, kardiovaskularne bolesti, bolesti nervnog sistema i organa čula, kao i posljedice povreda, nesreća i trovanja.

Opravdanost formiranja Savjetovališta za zdravo starenje zasniva se i na činjenici da društvo veoma malo ulaže u unapređenje kvaliteta života starijih osoba poboljšanjem međuljudskih odnosa, edukacijom vezanom za zdravo ponašanje i stvaranjem pozitivnih predstava o starenju i starosti, uvažavanjem autoriteta, mudrosti, dostojanstva i odmjerenosti koji se stiču životnim iskustvom.

Zadatak Savjetovališta za zdravo starenje je da realizuje svoje aktivnosti mjerama primarne prevencije, sprečavajući pojavu nastanka zdravstvenih poremećaja u „trećoj životnoj dobi“, kako bi se pomoglo starijim osobama i članovima njihove porodice da prepoznaju, prihvate, savladaju i prevaziđu izazove, stvarne životne situacije ili rizične okolnosti koje su uslovljene biološkim promjenama kod njih.

Takođe, aktivnosti su u skladu i sa mjerama sekundarne prevencije, kroz savjetodavne, informativne i edukativne aktivnosti kako bi se podigla svijest ovoj osjetljivoj populaciji na značaj redovnih skrining pregleda i otkrivanja bolesti u njenoj ranoj fazi kada je i mogućnost izliječenja veća. Za uspjeh u procesu rehabilitacije od velikog značaja je i angažovanje, odnosno aktivan i afirmativan pristup starije osobe i njenog najbližeg okruženja, podrška porodice i društvene zajednice u cjelini.

Briga o starijim prestaje da bude samo zadatak porodice. Sve više obavezu na sebe preuzima, ili bar treba da preuzme, društvena zajednica jer je porodica suočena sa novim izazovom. I dalje očekujemo uspostavljanje novog vrijednosnog sistema koji će biti osnov za integraciju starijih osoba u društvo i poboljšanju funkcionalnosti u cilju ostvarivanja psiho-fizičkog blagostanja i adekvatnog prevazilaženja izazova u trećem životnom periodu.

Sprečavanjem marginalizacije starijih osoba omogućava se bolja inkluzija tih osoba u društvene tokove. Potrebno je omogućiti dostupnost i pristupačnost zdravstvene službe (bolnice, domovi zdravlja, apoteke) starijim osobama i insistirati na tome da ljudi treba da vode računa o sopstvenom zdravlju tokom čitavog života. Važan segment je omogućavanje starijim osobama opismenjavanje, kao i približavanje novih tehnologija.

U oblasti zaštite starijih osoba, zalaganjem za što duže očuvanje radnih i životnih sposobnosti, fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, potrebno je učiniti pomake ka poboljšanju kvaliteta života starijih osoba. Pored medicinske zdravstvene zaštite, dobro organizovana zaštita starijih osoba podrazumijeva obrazovne sadržaje i saradnju zdravstva sa brojnim drugim sektorima, povezanih sa očuvanjem i unapređenjem zdravlja.


40

Literatura:

1. Dom za odrasle osobe sv. Frane; VODIČ za pod stare dane u Zadarskoj županiji: Gradska knjižnica, 2011.

2. Shankar A, McMunn A, Banks J & Steptoe A. (2011) Loneliness, social isolation, and behavioral and biological health indicators in older adults. Health Psychology, 30(4), 377-385.

3. Tomek-Roksandić S: Program zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja starijih ljudi – javnozdravstveni pristup. U: Strategije razvoja skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 1999: 193-199.

4. Zavod za statistiku Projekcije stanovništva Crne Gore do 2060. godine sa strukturnom analizom stanovništva Crne Gore, 2014.

5. Morey, M. C., Peterson, M. J., Pieper, C. F., Sloane, R., Crowley, G. M., Cowper, P, Howard, T. (2008). Project LIFE--Learning to Improve Fitness and Function in Elders: Methods, design, and baseline characteristics of randomized trial. Journal of Rehabilitation Research & Development, 45(1), 31–42.

6. Perko G, Tomek-Roksandić S, Mihok D i saradnici; Četiri javnozdravstvena problema u zaštiti zdravlja starijih osoba u Hrvatskoj; MEDICUS 2005. Vol. 14, No. 2, 205 – 217.

7. Moris V. Kako da se brinete o starim roditeljima; Kreativni centar; Beograd; 2013.

8. Net age projekat; Vodič za pružanje pomoći u kući starijim osobama; Institut za javno zdravlje, Podgorica; 2015.

9. Tomek-Roksandić S, Osnove o starosti i starenju - vodič uputa za aktivno zdravo starenje, Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo dr. A.Štampar Zagreb; 2010.

10. Perko G, Puljak A, Mihok D i saradnici; Demencija u psihogerijatrijskih bolesnika Volumen 1: Broj 4, 7. listopad 2005.

11. Šare S, Ljubičić M; Uloga medicinske sestre u prepoznavanju znakova zlostavljanja osoba starije dobi; SG/NJ 2017;22:269-72


www.ijzcg.me

E-mail: [email protected]

.

Documents

VODIČ ZA PRUŽANJE USLUGA U SAVJETOVALIŠTIMA ZA ZDRAVO STARENJE