1. STARENJE I STAROST

Vrijeme nije uvijek strog roditelj, jer iako ne zastaje ni za jed-no od svoje djece, èesto blago dodiruje onu koja su ga dobroupotrijebila; neumoljivo ih èini starim mu�karcima i �enama,ali im ostavlja srca i duh mladima i sna�nima.

Charles Dickens

DEFINICIJA PODRUÈJA I POJMOVA

Starenje je dio ljudskog �ivota i ljudske prirode pa je oduvijek poti-calo ljude da poku�aju shvatiti uzroke te pojave. Otkako postoje ljud-ski zapisi, nalaze se podaci da je starenje bilo znaèajna tema razmi�-ljanja i prouèavanja ljudi. Najstarija su tumaèenja starenja zadr�anau mitovima koji potièu iz pradavnih vremena, koji su uklopljeni urazna religijska tumaèenja, a koji su ljudima pomagali da lak�e prih-vate misterij starenja. Prema tim mitovima, tzv. pretpotopnima, prvisu ljudi �ivjeli jako dugo, nekoliko stotina godina. U Starom zavjetutako se spominju Adam i Eva, Noa, te Metuzalem, koji su premanekim tumaèenjima Biblije �ivjeli preko 900 godina. Iz vremena stareGrèke potièe mit, tzv. hiperborejski, o ljudima koji su bili miljenicibogova pa su zato �ivjeli u izobilju, zdravlju i vrlo dugo. Mit o po-mlaðivanju takoðer potièe iz pradavnih vremena, ali postaje opsesi-jom srednjevjekovnih alkemièara koji su nastojali otkriti eliksir �ivo-ta, fontanu mladosti i kamen mudraca (prema Woodruff-Pak, 1988.).Tragove ovih mitova nalazimo i danas, naroèito mita o pomlaðiva-nju. Prvi poku�aji da se znanstvenom metodom objasni proces starenjapojavili su se u 17. stoljeæu, a jedan od prvih istra�ivaèa bio je Fran-

14

cis Bacon koji je tvrdio da se pomoæu sustavnog opa�anja mogu otkritiuzroci starenja.

Razlozi porasta zanimanja za prouèavanje starenja mogu se raz-vrstati u tri skupine:

- Znanstveni - ljudsku je znati�elju uvijek pobuðivao uèinak kojiprolazak vremena ostavlja na �ivim organizmima.

- Osobni � ljudi pokazuju sve vi�e zanimanja za razumijevanjevlastitog razvoja odnosno promjena koje do�ivljavaju u raz-lièitim �ivotnim dobima, pa tako i u starosti.

- Dru�tveni � broj starijih ljudi stalno raste, pa se dru�tvo morausmjeriti na prouèavanje potreba i planiranje skrbi za starijeosobe.

Iako je zanimanje za psihologiju starenja odavno prisutno, jo�od prije poèetaka znanstvene psihologije, jedno od prvih znaèajnihobjavljenih djela bila je knjiga psihologa G. Stanley Halla �Senes-cencija: druga polovina �ivota�, iz 1922. godine. Knjiga je sadr�avalapregled dotada�njih saznanja o starenju i starosti iz raznih znanstvenihpodruèja: biologije, medicine, psihologije, sociologije, filozofije, paèak i povijesti te knji�evnosti (Schroots, 1996.). Pravi uspon u raz-voju istra�ivanja starenja i starosti nastupio je sredinom 1940-ih godi-na, kad se u Europi i Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama razvijajuinstituti za gerontolo�ka istra�ivanja, gerontolo�ka udru�enja teOdsjek za zrelost i starost Amerièkog psiholo�kog udru�enja. Glavnije razlog razvoja istra�ivanja starenja nagli porast udjela starijih osobau stanovni�tvu razvijenih zemalja, koji je danas u tim zemljama svug-dje veæi od 10%, a dosi�e i 25% (npr. u �vedskoj). Starenje stanovni�-tva postavlja nove zahtjeve na organizaciju dru�tva, s obzirom naspecifiène potrebe starijih osoba, osobito u socijalnoj i zdravstvenojskrbi. Buduæi da su se istra�ivanja starenja intenzivno provodila urazlièitim podruèjima znanosti - medicini, biologiji, sociologiji, psi-hologiji itd., pojavila se potreba okupljanja rezultata tih istra�ivanjau jednoj znanstvenoj disciplini, radi sveobuhvatnog pristupa prouèa-

15

vanju starenja. Tako je nastala gerontologija ( grèki: geron = starac,logos = znanost) kao interdisciplinarna znanost koja prouèava bio-lo�ke, psihièke i socijalne promjene u procesu starenja i starosti.Meðutim, iako gerontologija obuhvaæa i integrira saznanja o stare-nju iz razlièitih znanosti, ipak znanstvenici i dalje provode istra�ivanjau okviru svojih matiènih znanosti. Samo u velikim istra�ivaèkim pro-jektima nastoji se pristupiti prouèavanju starenja interdisciplinarno.

Na pojmovnoj razini, nu�no je razlikovati starenje od starosti.Pod starenjem se podrazumijeva proces tijekom kojega se dogaðajupromjene u funkciji dobi. Obièno se grubo razlikuju tri osnovna vidastarenja:

- biolo�ko, odnosno promjene, usporavanje i opadanje u funkci-jama organizma s vremenom;

- psiholo�ko, odnosno promjene u psihièkim funkcijama i prila-godba liènosti na starenje;

- socijalno, odnosno promjene u odnosu pojedinca koji stari idru�tva u kojem �ivi.

Starost je posljednje razvojno razdoblje u �ivotnom vijeku po-jedinca, koje se mo�e definirati prema kronolo�koj dobi (npr. nakon65. godine �ivota), prema socijalnim ulogama ili statusu (npr. nakonumirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon odreðe-nog stupnja opadanja sposobnosti). Zajednièka svim navedenim kri-terijima jest èinjenica da je starost razdoblje prema kojem se odvijarazvoj svakog pojedinca, bez obzira na spol, rasu ili ekonomski sta-tus, u koje se ulazi u nekom trenutku.

U definiranju starenja postoje mnoge te�koæe, najvi�e zbog po-manjkanja konaènog odgovora o biti starenja. Zato se brojne definicijestarenja pojedinca razlikuju, kako zbog usmjerenosti istra�ivaèa naodreðeno znanstveno podruèje (biolo�ko, psiholo�ko, sociolo�ko),tako i zbog razlika meðu dru�tvima i kulturama. U psiholo�koj lite-raturi, zbog prevelikog broja nesistematiziranih podataka, definira-nje starenja uglavnom se izbjegava. Jedna je od rijetkih definicija

16

Birrena, koji starenje definira kao pravilne ili redovite promjene re-prezentativnih organizama u reprezentativnoj okolini koje se zbivajus protokom vremena (Birren i Birren, 1990.). Slièna je definicijaYatesa (1996.) prema kojoj je starenje svaka vremenski ovisnapromjena nekog objekta ili sustava. Promjena mo�e biti dobra, lo�aili neutralna, prema prosudbi promatraèa.

Starenje je promjena struktura i funkcija organizma koja rezultiraopadanjem samo-regulirajuæih biolo�kih, socijalnih i psihièkihsposobnosti. U tumaèenju procesa starenja nameæe se pitanje �to jestarenje u odnosu na razvoj. Birren opisuje svoj teorijski pristupstarenju kao dopuni razvoja - usko povezano sa razvojem, ali ne iden-tièno (Birren i Birren, 1990.). Razvoj podrazumijeva progresivnepromjene koje se pojavljuju u predvidljivim obrascima, kao rezultatinterakcije izmeðu biolo�kih i okolinskih èimbenika. Razvoj ne za-vr�ava ni u kojem odreðenom trenutku, pa organizam mo�e i nakondosizanja fizièke zrelosti nastaviti s poveæavanjem slo�enosti i is-tovremene diferencijacije. To znaèi da se razvoj i starenje dogaðajuistovremeno. Osoba mo�e biti sve mudrija i zrelija, a istovremeno,biolo�ki sve ranjivija i bli�a smrti. Zagonetka istovremenog psihièkograzvoja i biolo�kog opadanja ostaje temeljni problem u psihologijistarenja, koji jo� nije obja�njen na sustavan ili teorijski naèin.

Pojam starenje obièno izaziva dvije osnovne negativne konota-cije. Jedna je propadanje, slabljenje, a druga je starost, odnosno kro-nolo�ka dob kao glavna odrednica promjena u procesu starenja (Bal-tes i Willis, 1977.). Da bi se izbjeglo poistovjeæivanje starenja s pro-padanjem, bilo bi bolje povezati pojam starenja s pojmom razvoja ilipromjene, nagla�avajuæi tako proces. Promjena se mo�e u svakomrazdoblju �ivotnog vijeka oèitovati razlièitom u smislu smjera, rasponaili intenziteta, ovisno o kojoj se pojavi radi � npr. o inteligenciji ili ozadovoljstvu �ivotom. Prema tome, kad se opisuje proces starenja,po�eljno je suzdr�ati se od primjene strogih kriterija kao npr. jedno-smjernosti, nepovratnosti i opæenitosti, iako se oni mogu primijenitina neke promjene, u nekim povijesnim razdobljima, u nekih pojedi-

17

naca. Na primjer, danas znamo da odreðeni vidovi inteligencije ustarosti ne moraju opadati, nego mogu rasti. Uzrok opadanja inteligen-cije u nekim se sluèajevima mo�e otkloniti, npr. ako sposobnost slabizbog smetnji u optoku krvi u mozgu. Povijesno gledano, moguæe jeda je inteligencija u prija�njim generacijama opadala u starosti zbogslabih moguænosti obrazovanja tih generacija ili zbog oèekivanjatada�njeg dru�tva da stara osoba odustane od intelektualnih aktivnosti.

�to se tièe druge negativne konotacije, starenje podrazumijevapovezanost s kronolo�kom dobi, ali se ne mo�e poistovjetiti s njom.Prije svega, ne mo�e se toèno odrediti u kojoj dobi poèinje starenje.Osim �to postoje velike razlike meðu pojedincima u procesu stare-nja, postoje i velike razlike unutar svakog pojedinca. Na fiziolo�kojrazini, ne stare svi organski sustavi od istog trenutka, ni istim slije-dom, niti istom brzinom. Na psiholo�koj razini, razlike su jo� veæe,bilo unutar pojedinca, bilo meðu raznim pojedincima. Na socijalnojrazini, postoje velike kulturne i povijesne razlike u odvijanju proce-sa starenja. Kronolo�ka dob je koristan organizirajuæi pokazatelj samoako su intraindividualne promjene, u samom pojedincu, dovoljnohomogene da poka�u visoku korelaciju izmeðu kronolo�ke dobi ipromjene koju istra�ujemo (Baltes i Willis, 1977.).

Metodolo�ki gledano, zbog slo�enosti procesa starenja istra�ivanjabi trebalo vi�e usmjeriti na izravnu procjenu promjena i procesapromjena, umjesto na vremenski specifiène interindividualne razlike.

U poku�ajima odreðivanja prave prirode starenja, obièno se raz-likuje primarno i sekundarno starenje. Primarno starenje, ponekadnazvano fiziolo�ko starenje ili senescencija, odnosi se na normalne,fiziolo�ke procese koji su odreðeni unutarnjim, biolo�kim èimbeni-cima, koji su neizbje�ni i posljedica su sazrijevanja ili protoka vre-mena, kao npr. menopauza u �ena ili usporavanje aktivnosti sredi�-njeg �ivèanog sustava. Sekundarno starenje odnosi se na patolo�kepromjene i opadanje s godinama koje je posljedica vanjskih èimbe-nika, ukljuèujuæi bolest, okolinske utjecaje i pona�anje, kao npr.utjecaj buke na slabljenje sluha (prema Lemme, 1995.).

18

Baltes i sur. (1980., prema Hayslip i Panek, 1993.) obja�njavajupromjene u odrasloj dobi i starenju pomoæu tri vrste utjecaja:

1. Dobno normativni utjecaji su opæeniti èimbenici razvoja kojisu visoko povezani s kronolo�kom dobi. Mogu biti posljedicabiolo�kih i fiziolo�kih procesa, kao npr. klimakterij, ali i soci-jalnih te okolinskih èimbenika, kao npr. umirovljenje.

2. Povijesno normativni utjecaji su okolinski, socijalni ili ka-taklizmièki èimbenici ili dogaðaji koji se zbivaju u odreðenojtoèki vremena (danu, mjesecu, godini) i teorijski djeluju nasvakog pojedinca u nekom dru�tvu ili kulturi. Djelovanje ovihutjecaja mo�e biti razlièito za razlièite pojedince, kao funkcijanjihove dobi u vrijeme dogaðaja. To su npr.: ratovi, ekonom-ske krize, epidemije bolesti, modernizacija dru�tva i sl. Povi-jesno normativni èimbenici takoðer ukljuèuju utjecaje speci-fiène za neku generaciju ljudi, te mogu znaèajno i dugotrajnodjelovati na njihovo pona�anje, stavove i vrijednosti.

3. Nenormativni utjecaji su èimbenici koji nisu povezani s dobiili povijesnim zbivanjima, ali svejedno djeluju na pojedincetijekom �ivota. Ovi èimbenici ne djeluju na veæinu ljudi, veæna pojedince. Neki od nenormativnih dogaðaja su npr.: pro-metna nesreæa, te�ka bolest, zgoditak na lutriji, razvod braka,promjena posla i sl.

Svaki je od navedenih utjecaja u interakciji sa svima ostalimatijekom �ivotnog vijeka. Djelovanje svakoga od njih na pojedincaizra�eno je u razlièitoj mjeri u razlièitim toèkama �ivotnog vijeka.Npr. dobno normativni utjecaji èesto se pripisuju maturaciji i genet-skoj kontroli, pa su prema tome izra�eni u najveæoj mjeri u djetinj-stvu i starosti. Povijesno normativni utjecaji najvi�e su izra�eni uadolescenciji i mlaðoj odrasloj dobi, a nenormativni utjecaji postajusve izra�eniji s porastom dobi.

19

STARENJE I VRIJEME

U prouèavanju promjena u procesu starenja, jedan od bitnih eleme-nata je vrijeme. Razlikujemo fizikalno, objektivno vrijeme, mjerenosatom ili kalendarom; biolo�ko vrijeme, mjereno metabolièkim rit-mom; psiholo�ko vrijeme, mjereno subjektivnim iskustvom vremen-skog trajanja; socijalno vrijeme, mjereno oèekivanjem dru�tva da sene�to dogodi u �ivotu. Na isti naèin, razlikujemo kronolo�ku dob,mjerenu brojem godina proteklim od roðenja; biolo�ku dob, mje-renu brojem preostalih godina �ivota; psiholo�ku dob, mjerenu pri-lagodbenim sposobnostima osobe, kao npr. pamæenjem, ili subjek-tivnim osjeæajem starosti; socijalnu dob, mjerenu socijalnim uloga-ma povezanim s kronolo�kom dobi, kao npr. ulogom umirovljenika(Schroots i Birren, 1990.). Umjesto da promatramo ljudski �ivot kaoda njime upravlja jedan sat, toènije je zamisliti �urarsku radionicu�.Svi ti razlièiti satovi nikad ne pokazuju isto vrijeme, iako postojeodnosi meðu njima.

Dob je va�na varijabla u procesu starenja, ne samo u biolo�komsmislu, jer utjeèe na naèin kako percipiramo sami sebe, ali i kako nasdrugi percipiraju. Va�nu ulogu pri tome imaju tzv. dobne norme, ilioèekivanja socijalne okoline o pona�anju osoba odreðene dobi.Dru�tvo vr�i pritisak na pojedinca da se pona�a u skladu sa svojimgodinama. Dobne norme su u tolikoj mjeri internalizirane, u procesusocijalizacije, da su pojedinci svjesni kad im je prava dob da ne�touèine u svom �ivotu. Neugarten (1968., prema Hooyman i Kiyak,1988.) ovu pojavu naziva �socijalni sat�. Ljudi su svjesni �kad im jevrijeme� da zavr�e �kolovanje, zasnuju brak, imaju djecu, prestanuoblaèiti dvodijelne kupaæe kostime, promijene frizuru zbog æelavos-ti i sl. Meðutim, moæ dobnih normi nad odvijanjem �ivota pojedi-naca danas je bitno oslabljena. �ivoti ljudi danas su raznolikiji negoikad ranije, a kronolo�ka dob pru�a sve manje informacija za razu-mijevanje zbivanja u �ivotu ljudi. Razlièite generacije ljudi, s raz-lièitim oèekivanjima i iskustvima pokazuju razlièite razvojne obrasce

20

i prolaze kroz svoj �ivotni vijek razlièito. S produ�enjem prosjeènogljudskog vijeka, neki su dogaðaji u �ivotu odgoðeni, npr. brak iliroðenje djece, a neka su �ivotna razdoblja produ�ena i stvoren jeprostor i vrijeme za nove dogaðaje i iskustva, npr. braèni �ivot nakonodlaska odrasle djece od kuæe ili dugotrajni �ivot u mirovini. Postojevelike kulturne i etnièke razlike u naèinu definiranja dobi i odreðivanjatoka �ivota Dobne granice postaju slabije odreðene i nejasne. PremaNeugarten, kreæemo se ka �dobno-irelevantnom� dru�tvu (premaLemme, 1995.).

Èovjek star 80 godina do�ao je kod doktora na pregled i doktor se zadivio njego-vom izvrsnom stanju.

Doktor ga je upitao: �Èemu pripisujete svoje odlièno zdravlje?�Èovjek je odgovorio: �Ja sam lovac i zato sam u tako dobrom stanju. Ustajem

prije zore i lovim po �umama i planinama.�Doktor: �To vam sigurno èini dobro, ali mora biti jo� ne�to posrijedi. Koliko je

godina imao va� otac kad je umro?�Èovjek: �Tko ka�e da je moj otac umro?�Doktor: �Hoæete reæi da vi imate 80 godina, a da vam je otac jo� �iv? Koliko je

star?�Èovjek: �Ima 100 godina i upravo je jutros bio u lovu sa mnom. Zbog toga je jo�

�iv � on je lovac!�Doktor: �To je sjajno, ali siguran sam da tu ima jo� neèega! Koliko je godina imao

otac va�eg oca kad je umro?�Èovjek: �Tko ka�e da je moj djed umro?�Doktor: �Hoæete reæi da vi imate 80 godina, a da vam je djed jo� �iv? Koliko je

star?�Èovjek: �Ima 118 godina.�Doktor, frustrirano: �Pretpostavljam da je i on bio jutros s vama u lovu?�Èovjek: �Ne, djed nije mogao jutros iæi u lov jer se o�enio.�Doktor, zapanjeno: �O�enio!!! Za�to bi se èovjek star 118 godina htio �eniti?�Èovjek: �Tko ka�e da je htio?�

21

STAVOVI PREMA STARENJU

U dana�nje vrijeme, u zapadnjaèkim kulturama, jo� postoje mnoga,prete�no negativna vjerovanja o starenju. Stereotipi su èesto utemelje-ni na nedovoljnom znanju o starenju i iskustvu u odnosima sa stari-jim osobama. Veæina ljudi ne razmi�lja o vlastitom starenju, �tovi�e,izbjegava misliti o tome ili se �ali na tu temu. Te su predrasude tolikoprisutne da i mnogi stariji ljudi vjeruju u njih, �to im nepotrebnoote�ava prilagodbu na starenje. Neke od tipiènih predrasuda o starenjujesu sljedeæe:

- Ljudi su to slièniji �to su stariji.- Stari ljudi postaju senilni.- Starost je doba mira i vedrine.- Stare ljude ne zanimaju spolni odnosi.- Stari ljudi su krutih stavova.- Stari ljudi nisu kreativni ni produktivni.- Stari ljudi te�ko uèe.- Ljudi s godinama postaju æudljivi.- Stari ljudi su osamljeni.- �to su ljudi stariji, to su vi�e religiozni.

(prema Hayslip i Panek, 1993.)

Promjene u procesu starenja obièno se smatraju negativnima ineizbje�nima. Zbog toga se psiholo�ko starenje obièno povezuje sasmanjenom dobrobiti, gubitkom kontrole, smanjenim samopo�tova-njem. Meðutim, sve je vi�e dokaza o pristranosti ovakve slike stare-nja. Novija istra�ivanja, naroèito longitudinalna, ukazuju na izuzet-nu fleksibilnost liènosti u prilagodbi na starenje (prema Brandtstät-dter i sur., 1993.). Starije osobe percipiraju vlastite gubitke i ogranièe-nja, kao i ogranièenu moguænost izbjegavanja takvih promjena. Me-ðutim, oni obraðuju takve informacije o sebi na naèin koji im omo-guæuje oèuvanje osobne vrijednosti i kontinuiteta.

22

�to starenje znaèi ljudima koji pro�ivljavaju to iskustvo? Keller isur. (1989.) su odgovore ispitanika na to pitanje svrstali u pet kate-gorija:

1. Starenje je prirodan i postupan proces bez izuzetnih obilje�ja.

2. Starenje je razdoblje vrednovanja �ivota, filozofskih razmi�-ljanja te poveæane mudrosti i zrelosti.

3. Starenje je razdoblje poveæane slobode, novih interesa, te manjezahtjeva.

4. Starenje je povezano sa zabrinuto�æu za zdravlje i pote�koæa-ma tjelesnog zdravlja.

5. Starenje je razdoblje gubitaka, naroèito u meðuljudskim od-nosima i u karijeri.

Postojeæi mitovi, stereotipi i predrasude o starenju polako se pov-laèe pred rastuæim razumijevanjem i vrednovanjem starenja. Ono �todanas znamo, to je da starost nije bolest. Meðutim, pojmovi laika ostarenju jo� su vrlo kontradiktorni. Obièno ka�emo da ljudi postajubla�i i sno�ljiviji s godinama - ali ka�emo i da postaju æudljivi. Prizna-jemo tjelesno slabljenje s godinama - ali ka�emo da su stari ljudihipohondri. Pripisujemo starima mudrost - ali ih smatramo senilni-ma. Govorimo o starosti kao o �zlatnim godinama� - ali vjerujemoda su stari ljudi veæinom depresivni i u strahu od smrti.

Pogledajmo stoga �to o starenju ka�u teoretièari i koliko se onimeðusobno sla�u u svom viðenju starenja.

TEORIJE STARENJA

Iako ne postoji jedna jedinstvena, sveobuhvatna teorija koja bi ob-jasnila proces starenja u svoj slo�enosti, ipak postoje poku�aji da se

23

teorijski objedine i obrazlo�e empirijski nalazi u okviru pojedinihdisciplina koje se bave starenjem kao predmetom prouèavanja. Takose obièno spominju biolo�ke, socijalne i psiholo�ke teorije starenja,koje poku�avaju objasniti ulogu tri temeljne skupine èimbenika - bi-olo�kih, socijalnih i psiholo�kih, u procesu starenja.

Buduæi da se ova knjiga prvenstveno bavi psihologijom starenja,biolo�ke i socijalne teorije starenja bit æe samo ukratko navedene.

BIOLO�KE TEORIJE STARENJA

Cilj biolo�kih teorija starenja jest objasniti uzroke i proces starenjana razini stanica, organa i organizma kao cjeline. Postoji vrlo velikbroj biolo�kih teorija, ali ni jedna od njih nije dala potpuno zadovo-ljavajuæi odgovor na pitanje za�to i kako ljudski organizam stari iumire.

Biolo�ke teorije starenja mogu se svrstati u dvije glavne skupine:programirane teorije starenja (nazivaju se jo� i razvojne ili genetièke)i stohastièke ili sluèajne teorije (Perlmutter i Hall, 1992.; Lemme,1995.).

Programirane teorije polaze od pretpostavke da je starenjeugraðeno u genetski sustav, odnosno da je genetski odreðen svojevrsniplan starenja, koji se aktivira odmah nakon reproduktivne zrelosti,no postoji moguænost njegovog modificiranja pod utjecajem vari-jabli iz okoline. Osnovna je ideja da su specifièni geni i njihovepromjene odgovorni za du�inu �ivota. Promjene se odra�avaju uopadanju razlièitih funkcija organizma: u metabolièkim procesima,u endokrinom sustavu te u imunolo�kom sustavu.

Stohastièke teorije pretpostavljaju da je proces starenja rezultatsamog �ivota, odnosno rezultat akumuliranih o�teæenja koja uzroku-ju sluèajni dogaðaji iz svakodnevnog �ivota, a mogu biti izazvanibilo unutra�njim bilo vanjskim faktorima, npr. bolestima, ozljedama,

24

�tetnim tvarima i sl. O�teæenja se zbivaju npr.: u promjenama mole-kula proteina, u promjenama DNA u tjelesnim stanicama ili u spo-jevima slobodnih radikala s molekulama u organizmu.

Ovo je samo jedna od klasifikacija teorija i meðu razlièitim au-torima ne postoji potpuno slaganje kako o sistemu klasifikacije takoni o razvrstavanju pojedinih teorija. No, autori se sla�u da se oveteorije meðusobno ne iskljuèuju. Sam proces starenja toliko je kom-pleksan da je najvjerojatnije rezultat brojnih procesa i interakcijakoje se zbivaju s vremenom � nasljednih i steèenih, odnosno genet-ski programiranih i sluèajnih.

SOCIOLO�KE TEORIJE STARENJA

Sociolo�ke teorije starenja imaju za cilj objasniti promjene u odnosupojedinca i dru�tva do kojih dolazi u procesu starenja, koje se oèitu-ju u promjenama socijalnih aktivnosti, socijalnih interakcija i soci-jalnih uloga starijih osoba. Ove teorije takoðer obja�njavaju utjecajedru�tva i kulture na starenje pojedinca, te utjecaje starenja pojedi-naca na dru�tvo. Tako socijalne makro teorije promatraju starenje usvjetlu demografskih i sociolo�kih promjena pri èemu su pojedincipasivno izlo�eni kulturnim i dru�tvenim utjecajima (npr. strukturali-zam, teorija modernizacije, teorija interesnih grupa itd.). Socijalnemikro teorije obja�njavaju starenje na razini pojedinca, njegovogsocijalnog statusa i uloga koje mu dru�tvo dodjeljuje i na temeljuèega on odreðuje svoju vrijednost (npr. teorija uloga, teorija razmjene,teorija kontinuiteta itd.). Socijalne povezujuæe teorije nastoje pove-zati socijalnu strukturu s pojedincem, kroz njihove uzajamne inter-akcije koje u procesu starenja mogu naglasiti dru�tvenu aktivnoststarijeg èovjeka ili mu je uskratiti, ili mu dodijeliti uloge na temeljunjegove dobi (npr. teorija aktivnosti, teorija smanjene aktivnosti, te-orija dobne stratifikacije itd.) (Havighurst, 1968.; Cox, 1993.; Cav-anaugh, 1999.).

25

PSIHOLO�KE TEORIJE STARENJA

Veæina èlanaka i knjiga iz podruèja gerontologije i psihologije starenjazapoèinje navodom o rastuæem broju starijih osoba, koji æe se i daljepoveæavati u buduænosti. Schonfield (1989.), za razliku od navede-nog, u svom pregledu stanja teorije u gerontologiji, duhovito primjeæu-je da je broj istra�ivaèa, istra�ivanja i objavljenih rezultata sve veæi,a mo�e se oèekivati da æe se i dalje poveæavati u buduænosti. Me-ðutim, ono �to ne prati porast zanimanja i istra�ivanja starenja jestteorija. Oèigledno je jo� uvijek prerano ponuditi teoriju starenja ko-jom bi se poku�ale objasniti dobne promjene, sve dok ne postoji sla-ganje oko dobnih promjena i razlika koje bi teorija trebala objasniti.Rezultati brojnih istra�ivanja u gerontologiji i psihologiji starenjaèesto su kontradiktorni. Poznato je da se standardna devijacija, tj.raspr�enje rezultata, na svim psiholo�kim mjerama poveæava s po-rastom dobi iznad 60 godina. Iz toga slijedi pretpostavka da kon-tradikcija odra�ava stvarnost - da ne postoje zajednièka, opæenitapravila starenja koja bi se jednako odnosila na sve ljude. Veæina seistra�ivaèa ograðuje od pretjeranih uopæavanja istièuæi da su ljudimeðusobno razlièitiji u starosti nego u bilo kojem drugom �ivotnomrazdoblju. Meðutim, nedostatak sveobuhvatne teorije starenja prièinjaprobleme u primijenjenim podruèjima discipline, prije svega nas-tavnicima u obrazovanju iz podruèja gerontologije i psihologijestarenja, te struènjacima koji praktièno rade sa starijim klijentima.Ono èime se struènjaci u primijenjenim podruèjima najèe�æe slu�ejesu naèela, koja premo�æuju prazninu izmeðu istra�ivanja i primjene- primjena znanja koja vrijede za veæinu starijih osoba u danoj sit-uaciji i danim okolnostima, koja s obzirom na specifiènosti pojedin-ca, situacije ili okolnosti mogu biti i kontradiktorna.

Otkako je poèelo intenzivnije istra�ivanje procesa starenja, una-zad otprilike 50 godina, objavljen je vrlo velik broj rezultata i nalazaistra�ivanja. Meðutim, èini se da istra�ivaèi nemaju dovoljno vreme-na da integriraju dobivene rezultate u cjelovite teorije. Jedan je od

26

razloga tome èinjenica da su mnogi psiholozi koji su se poèeli bavitiistra�ivanjem procesa starenja stekli prethodna iskustva u drugimpodruèjima psihologije pa su bili skloni protumaèiti svoje nalaze usvjetlu postojeæih teorija u tim drugim podruèjima. Kako danas sveveæi broj psihologa svoja prva istra�ivaèka iskustva stièe u podruèjupsihologije starenja, mo�e se oèekivati da æe biti vi�e poku�aja in-tegriranja postojeæih saznanja.

Pojava jedne integrativne teorije u psihologiji starenja usporenaje zbog velike slo�enosti predmeta prouèavanja. Temeljna pitanjakoja istra�ivaèi psihologije starenja postavljaju jesu:

- Kako dolazi do organizacije pona�anja s vremenom? Ranaistra�ivanja nastojala su utvrditi od kojih je temeljnih elemena-ta pona�anje saèinjeno. Sada�nja istra�ivanja nastoje utvrditimeðusobne odnose tih temeljnih elemenata u protoku vremena.

- U kojim okolnostima dolazi do dezorganizacije pona�anja svremenom? Ovim se pitanjem bave istra�ivanja opadanjasposobnosti u procesu starenja. Sve vi�e struènog zanimanjausmjerava se ka utvrðivanju uvjeta zdravlja odnosno bolesti ukojima dolazi do dezorganizacije pona�anja (Baltes i Willis,1977.).

Teorija �ivotnog vijeka

Jedan od teorijskih pristupa koji se èini primjerenim kao kontekst zaprouèavanje psihologije starenja jest teorija �ivotnog vijeka ili �i-votnog ciklusa.

Prema ovoj teoriji, promjene se pripisuju uroðenim, genetskimèimbenicima koji upravljaju razvojem pojedinaca u razlièitim razdob-ljima �ivotnog vijeka na slièan naèin. Promjene su normativne, pove-zane s kronolo�kom dobi i predvidljive. Razvojna se razdoblja odvi-jaju odreðenim slijedom, tako da je uspje�an razvoj u jednom razdob-lju nu�an za uspje�no napredovanje u sljedeæem razdoblju.

27

Danas postoji toliko razlièitih modela psihièkog razvoja kroz �i-votni vijek, da mo�emo govoriti o skupini teorija �ivotnog vijeka ili�ivotnog ciklusa. Iako je do naglog porasta popularnosti ovog teorij-skog pristupa do�lo 1970-ih godina, s Danielom Levinsonom kaojednim od zaèetnika novog pristupa razmatranju razvoja u odraslojdobi, postoji nekoliko znaèajnih preteèa teorije �ivotnog vijeka.

Teorija toka ljudskog �ivota C. Bühler

Tridesetih godina 20. stoljeæa, u Beèu, Charlotte Bühler je na temeljuprikupljenih biografija postavila model psihièkog razvoja kroz ljud-ski vijek, usporedan biolo�kom toku �ivota, koji se odvija kroz petosnovnih razdoblja:

1. 0-15 godina, razdoblje progresivnog rasta, djetinjstvo;

2. 15-25 godina, razdoblje reprodukcije, poèetno samoodreðiva-nje ciljeva;

3. 25-45 godina, razdoblje kulminacije, konaèno samoodreðivanjeciljeva;

4. 45-65 godina, razdoblje opadanja reprodukcije, samoprocje-na uspje�nosti u postizanju ciljeva;

5. 65 i vi�e godina, razdoblje opadanja, ostvarenje ciljeva ili os-jeæaj neuspjeha.

Ova teorija nagla�ava usporedan tok izmeðu biolo�kih procesarasta, stabilnosti i opadanja te psihosocijalnih procesa razvoja, kul-minacije i sa�imanja aktivnosti i postignuæa. Meðutim, biolo�ki ipsihièki razvoj ne moraju se odvijati usporedno, ni na jednak naèinkod razlièitih osoba. Osim toga, ovaj model pretpostavlja opæenitoopadanje u starosti, �to danas nije prihvaæeno (prema Kimmel, 1990.).

Teorija �ivotnih razdoblja C.G.Junga

Otprilike u isto vrijeme kao i Bühler, 1930-ih godina, Carl GustavJung, u poèetku bliski suradnik Freuda i psihoanalitièke �kole, kas-

28

nije predla�e svoju teoriju psihièkog razvoja koja se odnosi na èitav�ivotni vijek. Jung je razmatrao psihièki razvoj u razdoblju mladosti,koje poèinje nakon kraja puberteta i traje do srednjih godina (35-40),u kojem osoba �iri horizont �ivota. Sljedeæe razdoblje, nakon 40.godine koju je nazvao �podnevom �ivota�, smatrao je poèetkom tzv.procesa individuacije. To je razdoblje druge polovice �ivota, u ko-jem se osoba poèinje okretati sama sebi, postaje svjesnija sebe i tra�icilj, smisao i cjelovitost vlastitog �ivota. Rje�avajuæi unutarnje su-kobe (maskulinost-femininost, kretivnost-destruktivnost, mladost--starost i separacija-privr�enost), osoba æe otkriti smisao vlastitogpostojanja i lak�e æe prihvatiti vlastitu smrtnost (prema Kimmel,1990.; prema Lemme, 1995.). Jungov naglasak na va�noj razvojnojpromjeni oko 40. godine odrazio se u novijem pojmu prijelaza sre-dine �ivota.

Razvojni zadaci R. Havighursta

Robert Havighurst je 1950-ih godina predlo�io model razvoja kroz�ivotni vijek utemeljen na pojmu razvojnog zadatka. Razvojni zada-tak je najva�nije postignuæe koje se zahtijeva od osobe u pojedinimrazdobljima �ivota, o kojem ovisi zadovoljstvo i uspje�nost kako utrenutnom tako i u buduæim razvojnim razdobljima. Razvojni zadacistarosti (60 godina i vi�e) jesu sljedeæi:

- prilagodba na smanjenu tjelesnu snagu;- prilagodba na umirovljenje i smanjeni prihod;- prilagodba na smrt supru�nika;- uspostavljanje jasne pripadnosti vlastitoj dobnoj skupini;- ispunjavanje socijalnih i graðanskih obaveza;- uspostavljanje zadovoljavajuæih uvjeta �ivota;

(prema Lemme, 1995.).

Havighurstov pojam razvojnih zadataka utjelovljen je i u novijimteorijama �ivotnog vijeka.

29

Teorija psihosocijalnog razvoja E. Eriksona

Najznaèajniji preteèa suvremenih teorija �ivotnog vijeka bio je ErikErikson sa svojom teorijom psihosocijalnog razvoja iz 1965. godine.Iako Freudov uèenik, Erikson pro�iruje teoriju psihoseksualnog raz-voja na èitav �ivotni vijek i ukljuèuje, kao bitan èimbenik razvoja,socijalnu okolinu. �to je osoba starija to je socijalna okolina �ira �od roditelja u poèetku, preko �ire obitelji, vr�njaka, prijatelja, kolegado èovjeèanstva opæenito. Psihièki se razvoj odvija kroz osam razdob-lja. U svakom razvojnom razdoblju osoba se suoèava s odreðenompsihosocijalnom krizom, odnosno izazovom ili prekretnicom, ishodkoje mo�e biti pozitivan ili negativan. Ukoliko socijalna okolina ra-zumije potrebe i te�nje osobe te podr�ava njihovo ostvarenje, ishodkrize bit æe pozitivan, a ukoliko te podr�ke nema, ishod æe biti nega-tivan. Ishod krize odreðuje osobine liènosti i vrijednosti osobe, kojeje prate kroz sva ostala razvojna razdoblja. �to je vi�e negativnihishoda krize u prethodnim razdobljima, to æe razvoj u kasnijimrazdobljima biti te�i. Pet razvojnih razdoblja se odnosi na djetinjstvoi mladost, a tri na odraslu dob i starost:

Dob: Razvojna razdoblja i krize: Vrijednosti:1. 0-1 povjerenje nasuprot nepovjerenja nada;2. 1-3 autonomija nasuprot sumnji volja;3. 3-6 inicijativa nasuprot krivnji cilj;4. 6-11 poduzetnost nasuprot inferiornosti kompetencija;5. 11-18 identitet nasuprot zbrci uloga odanost;6. 20-40 intimnost nasuprot izoliranosti ljubav;7. 40-60 stvarala�tvo nasuprot

samozaokupljenosti bri�nost;8. 60-smrti integritet nasuprot oèaja mudrost;

(prema Kimmel, 1990.).

Ovisno o ishodima svih prethodnih kriza, tek u starosti osoba mo�esagledati svoj razvoj tijekom �ivota, pa ako ga procijeni uspje�nim,osjeæat æe se dobro integriranom, zadovoljnom osobom koja se ne

30

boji starosti i smrti. Ukoliko su, meðutim, ishodi veæine prethodnihkriza bili negativni, osoba æe u starosti biti nezadovoljna svojim �i-votom i oèajna, jer vrijeme je na izmaku i vi�e ne mo�e ni�ta uèinitida ispravi prethodne neuspjehe. Takva osoba ne prihvaæa vlastitostarenje i smrt.

Posebna je vrijednost ove teorije �to nagla�ava da psihièki razvojtraje sve do kraja �ivota, kada konaèno mo�emo sagledati svoje ukup-no sazrijevanje. Da bi se bolje razumjelo ljude u starosti, va�no ih jesagledati u kontekstu èitavog �ivotnog vijeka, ukljuèujuæi uspje�no ineuspje�no razrije�ene probleme iz ranijih �ivotnih razdoblja. Erik-son je istaknuo da upravo primarno povjerenje steèeno u najranijemdjetinjstvu pru�a temelj za konaèni mir na kraju �ivota, kao i za ob-navljanje �ivota iz generacije u generaciju (prema Gormly i Brodzin-sky, 1989.).

Tijekom 1970-ih godina pojavljuju se novije teorije �ivotnog vije-ka koje se uglavnom usmjeravaju na prikazivanje razvoja u odraslojdobi i starosti, upravo zbog toga �to su klasiène razvojne teorije do-voljno opisale i objasnile razvoj u djetinjstvu i mladosti. Najpozna-tiji istra�ivaèi koji su predlo�ili svoje razvojne modele su D. Levin-son, R. Peck, G. Vaillant i R. Gould (prema Lemme, 1995.).

Teorija �ivotnog ciklusa D. Levinsona

Daniel Levinson je 1978. godine objavio svoju teoriju utemeljenu naprouèavanju biografija odraslih osoba. Prema Levinsonu, razvoj uodrasloj dobi odvija se urednim slijedom kroz razdoblja stabilnostikoja se smjenjuju s razdobljima prijelaza. U razdobljima stabilnostirje�avaju se razvojni zadaci i ostvaruju se zacrtani �ivotni ciljevi, a urazdobljima prijelaza propituju se �ivotni ciljevi, istra�uju se novemoguænosti i vr�e va�ni �ivotni izbori. Tri su velika razvojna razdob-lja u odrasloj dobi - rana (22-40 godina), srednja (45-60 godina) ikasna odrasla dob (65 i vi�e godina). Meðutim, iako Levinson opisu-je neke promjene i unutar rane, srednje i kasne odrasle dobi, ono �to

31

je najbitnije u ovoj teoriji razvoja, to su prijelazna razdoblja (tran-zicije) izmeðu tri osnovna razvojna razdoblja. To su:

- prijelaz rane odrasle dobi (17-22 godine);- prijelaz tridesete godine (28-33);- prijelaz sredine �ivota (40-45);- prijelaz pedesete godine (50-55);- prijelaz kasne odrasle dobi (60-65);

(prema Kimmel, 1990.).

Prijelazna razdoblja traju po nekoliko godina, iako je trajanje in-dividualno. U svakom prijelaznom razdoblju osoba procjenjuje u kojojmjeri je ostvarila ciljeve postavljene u prethodnom razvojnom razdob-lju, èime je zadovoljna, a èime nije, te �to bi mogla promijeniti, da bibila zadovoljnija. Upravo ovo �sreðivanje raèuna sa samim sobom �predstavlja razvoj i nu�an je preduvjet uspjeha daljnjeg sazrijevanja.

Levinson smatra da je starenje rezultat spremnosti suoèavanja suspjesima i neuspjesima u ostvarivanju �ivotnih ciljeva postavljenihu ranijim �ivotnim razdobljima, te spremnosti prilagoðavanja ciljevavlastitim potrebama i moguænostima odreðene dobi. Ukoliko starijaosoba procijeni da je ostvarila svoje �ivotne ciljeve onako kako jenajbolje mogla, i zadovoljna je time, prihvatit æe vlastito starenje ismrt. Ukoliko se osoba nije spremno suoèavala sama sa sobom i pri-lagoðavala ciljeve moguænostima, u starosti æe se osjeæati neostva-reno, nezadovoljno i bit æe svjesna da nema vi�e vremena da bilo �topromijeni. Takve starije osobe, slièno kao i Eriksonovi oèajni stariljudi, ne prihvaæaju vlastito starenje i smrt.

Dijalektièka analiza razvoja K. Riegela

Ne�to je drugaèija razvojna teorija Klausa Riegela (1976., premaKimmel, 1990.). Dok ostale razvojne teorije obja�njavaju ljudskirazvoj kao napredovanje osobe kroz niz razvojnih razdoblja, Riegelse usmjerio na razvojne procese promjene. Prema ovoj teoriji, razvojèine èetiri temeljne dimenzije:

32

- unutarnje-biolo�ka - npr. visina, zdravlje, klimakterij;- individualno-psiholo�ka - npr. zrelost, emocije, neovisnost;- kulturno-sociolo�ka - npr. socijalni stavovi, socijalna oèekiva-

nja;- vanjsko-fizièka - npr. ekonomski uvjeti, rat, �ivot u gradu ili

selu.

Svaka dimenzija je u stalnoj interakciji s drugim dimenzijama i sostalim elementima unutar dimenzije, npr. psiholo�ka zrelost odra�avabiolo�ki razvoj, socijalna oèekivanja i ekonomske uvjete. Ako se bilo�to od toga promijeni, mijenja se èitav sustav. Neka vanjska katastro-fa, npr. rat, mo�e poremetiti usklaðenost dimenzija pojedinca, grupeili dru�tva. Veæa reorganizacija svih dimenzija, potaknuta promjenomu jednoj od njih, èini razvojnu promjenu ili tranziciju. Dijalektièkainterakcija meðu dimenzijama bit je razvoja pojedinca u procesuodrastanja i starenja.

Riegelova teorija stalne promjene èesto se ocjenjuje previ�e ap-straktnom, te se istièe da ona bolje obja�njava procese unutar poje-dinih razvojnih razdoblja, nego razvoj u cijelosti.

Nakon vala popularnosti teorije �ivotnog vijeka, 1980-ih godinanastupio je val kritika ovog teorijskog pristupa. Osnovne su zamjerkeda se �ivot rijetko odvija urednim i predvidljivim tijekom, te da jerazvojna promjena u veæoj mjeri odreðena specifiènim �ivotnim doga-ðajima i promjenama uloga u specifiènim dru�tveno-povijesnim okol-nostima. Takoðer se zamjera prevelikom naglasku na kronolo�kojdobi u odvijanju razvojnih razdoblja, �to prikriva razlièitosti u indi-vidualnim �ivotima. Kronolo�ka je dob slab prediktor psihièkog raz-voja u odrasloj dobi, za razliku od djeèje dobi. Osim toga, nejasno suodreðene granice i prijelazi iz jednog razvojnog razdoblja u drugo.Velike su i metodolo�ke zamjerke - veæina podataka je prikupljenana mu�karcima, biografskom metodom ili analizama sluèaja, iako jekasnije svaka teorija provjerena brojnim istra�ivanjima na reprezen-tativnijim uzorcima. Dakle, zamjerke su usmjerene na potrebu veæegisticanja raznolikosti razvoja meðu ljudima, umjesto uniformnosti

33

razvoja. Bromley (1990.) zagovara individualizirani pristup i anali-zu razvoja u odrasloj dobi, koji se ne odvija kroz razvojna razdoblja,nego kroz slijed zbivanja, dogaðaja, koja se odvijaju slièno za veæinuljudi, ali omoguæuju uoèavanje individualne razlièitosti ili odstupa-nja od normalnog razvoja.

Kontinuitet i promjena kroz �ivotni vijek

Suprotno nagla�avanju razdoblja, promjena i prijelaza u razvoju, nekiistra�ivaèi zastupaju stajali�te da temeljna struktura liènosti pojedin-ca ostaje uglavnom stabilna tijekom du�ih vremenskih razdoblja.Costa i McCrae (1989.) nisu utvrdili razvojne promjene kod veæineljudi kad su mjerili crte liènosti.. Costa i McCrae su crte liènostidefinirali kao dimenzije psihièkog funkcioniranja koje diferencirajui tako karakteriziraju pojedince. Crte su relativno trajni karakteris-tièni naèini mi�ljenja, osjeæanja i djelovanja. Oni opisuju pet �irokihfaktora ili dimenzija crta liènosti: neuroticizam, ekstraverzija, ot-vorenost iskustvima, ugodnost i savjesnost. Tako su npr. utvrdili daosobe koje do�ivljavaju vi�e simptoma krize srednje dobi, ne morajunu�no biti sredovjeène, ali zato pokazuju znaèajno vi�i neurotici-zam. Zakljuèuju da ljudi nisu pasivne �rtve �ivotnih dogaðaja, povi-jesnih kretanja ili promjenjivih socijalnih uloga. Ljudi zadr�avajusvoje osobne znaèajke koje su temelj prilagodbe promjenjivim �i-votnim zahtjevima. Razumijevajuæi individualne razlike, mo�emopredviðati �ivotne ishode i prilagodbu �ivotnim prijetnjama, gubici-ma i izazovima u odrasloj dobi pojedinca. Prema tome, razvojna te-orija bi se trebala vi�e usmjeriti na crte koje ostaju stabilne u odraslojdobi, a manje na promjene.

Costa i McCrae istièu da gotovo nema dokaza o opadanju u liènostisa starenjem. Kod veæine starijih osoba, karakteristièni naèin funk-cioniranja odr�ava se stabilnim do kraja �ivota.

�to se iz teorija �ivotnog vijeka mo�e zakljuèiti o teoriji starenja?Teorije razvoja u odrasloj dobi ne mogu obja�njavati potvrðene èi-njenice, kao u djeèjem razvoju, veæ moraju ukazati na prethodno ne-

34

primijeæene pojave koje tek treba objasniti. Brojne razvojne teorijeimaju puno zajednièkoga u opisu i obja�njavanju starenja. Sve teori-je razmatraju sredi�nje razvojne zadatke ovog �ivotnog razdoblja krozsuoèavanje s naru�enim zdravljem, smanjenim stvarala�tvom, prih-vaæanjem vlastite smrtnosti, te, iznad svega, integracijom osjeæaja osamome sebi i �ivotu opæenito. Meðutim, razlièiti su istra�ivaèi iteoretièari ukazali i na vrlo razlièite pojave koje èine sr� razvoja uodrasloj dobi. Tako na primjer, Eriksonovo razdoblje stvarala�tvaizvlaèi pojedinca izvan sebe i usmjerava na bri�nost prema razlièi-tim razinama socijalne strukture - obitelji, poslu, dru�tvu. Suprotno,Levinsonova kriza sredine �ivota nagla�ava upravo rastuæu individu-alnost.

�ivotni vijek odrasle osobe oèigledno je strukturiran socijalnimnormama i obièajima, koji su djelomièno biolo�ki odreðeni. Mlaðeodrasle osobe sklapaju brak, prihvaæaju ekonomske terete, odgajajudjecu. U srednjim godinama djeca odlaze iz roditeljskog doma, os-tarjeli roditelji umiru, slijedi umirovljenje, unuci, te mo�da udovi�tvo.Uz mnoge kulturne i subkulturne varijante, ovaj se temeljni obrazac�ivotnog ciklusa ponavlja te predstavlja razuman okvir za istra�ivanjerazvoja kroz odrasli vijek. Odvijanje dogaðaja u �ivotnom ciklusu,meðutim, ne znaèi razvoj. Razvoj zapoèinje kad promjene u �ivot-nom ciklusu djeluju na psihièki �ivot pojedinca - kad se osoba prila-goðava i razvija s iskustvom (Costa i McCrae, 1989.). Moguænosti iraznolikosti razvoja su beskonaène - odatle proizlazi jedinstvenostsvakog pojedinog ljudskog �ivota (Bromley, 1990.). Znaèaj je ovakvogpristupa za prouèavanje psihologije starenja vi�estruk. Prvo, razvojpojedinca ovisi o njegovim individualnim �ivotnim iskustvima te æese ljudi, �to du�e �ive, vi�e razlikovati. Drugo, razvoj se istovremenoodvija na nekoliko razina - npr. kognitivni razvoj, socijalni razvoj itjelesni razvoj ne moraju slijediti istu crtu. Treæe, odnos pojedinca iokoline je uzajaman, te razvoj pojedinca ovisi o psihosocijalnim okol-nostima u kojima se odvija (Bond i sur., 1990.). Pri tome se posebnonagla�ava povijesno vrijeme u kojem se pojedinac razvija, �to je dove-

35

lo do uva�avanja razlika u razvoju, odnosno starenju, izmeðu skupi-na ljudi odraslih u razlièitom povijesnom vremenu i povijesnim okol-nostima (tzv. dobne kohorte).

Ostali teorijski pristupi prouèavanju starenja

Najnovije teorije 1980-ih i 1990-ih godina uglavnom se usmjeravajuna tumaèenje prilagodbe liènosti na starenje.

Teorija ekolo�kih sustava U. Bronfenbrennera

U psihologiji starenja sve se vi�e razvija ekolo�ka perspektiva kojaprouèava starenje u kontekstu okoline u kojoj pojedinac �ivi, u me-ðusobnoj povezanosti s osobnim povijesnim okolnostima i sposob-nostima prilagodbe pojedinca. Iako je zaèetnik ovog gledi�ta bio KurtLewin 1930-ih godina, u novije vrijeme ju je razvio Urie Bronfen-brenner (1979., prema Lemme, 1995.). Ekologija ljudskog razvojadefinirana je kao progresivno, uzajamno prilagoðavanje izmeðu ak-tivnog ljudskog biæa u razvoju i promjenjivih svojstava neposredneokoline u kojoj pojedinac �ivi, koji proces je izlo�en djelovanju odno-sa izmeðu neposredne okoline i �ireg konteksta u kojem je okolinasmje�tena. Okolina ima nekoliko razina, npr. obitelj, radna okolina,dru�tvo u �irem smislu. Na svakoj razini okoline osoba stupa u odnose,aktivnosti i uloge utemeljene na vrijednostima i uvjerenjima o ljud-skim odnosima i postupcima. Dakle, ako �elimo razumjeti razvojpojedinca, moramo razumjeti interakcije izmeðu pojedinca i njegovesada�nje i pro�le okoline. Bronfenbrenner to naziva �razvoj u kon-tekstu�.

Kognitivna teorija starenja H. Thomaea

Hans Thomae (1992.) razmatra kognitivnu teoriju starenja, te postav-lja tri postulata prilagodbe na starenje.

36

Prema prvom postulatu, s prilagodbom je povezana percepcijapromjene, a ne objektivna promjena � npr. osoba procjenjuje vlastitozdravlje dobrim, a objektivno ima neku kroniènu bolest.

Prema drugom postulatu, promjene se percipiraju i spremaju upamæenje s toèke gledi�ta prevladavajuæih oèekivanja i briga poje-dinca � npr. osoba svoje stanje ocjenjuje dobrim u odnosu na ostalevr�njake.

Prema treæem postulatu, prilagodba osobe na �ivotne izazove iprobleme starosti ovisi o postizanju ravnote�e izmeðu kognitivnih imotivacijskih struktura pojedinca � npr. osoba ocjenjuje da je dobrodok se mo�e sama brinuti o sebi kod kuæe.

Npr. bolest se mo�e kognitivno predoèiti na naèin da se umanjinesklad izmeðu �elje za dobrim zdravljem i samopercepcije ili infor-macije o oslabljenom zdravlju - bilo prilagodbom razine oèekivanjadobrog zdravlja, bilo usporedbom s vr�njacima. �ivotno zadovoljstvoi subjektivna dobrobit su pokazatelji uspostavljene psihofizièkeravnote�e ostarjelog pojedinca. U procesu starenja èest je neskladizmeðu stvarnog i �eljenog stanja - zbog biolo�kih, fiziolo�kih, soci-jalnih i psiholo�kih razloga. Modeli ponovne uspostave ravnote�e suse u posljednjem desetljeæu uglavnom predlagali u podruèjuistra�ivanja stresa i suoèavanja sa stresom.

Kognitivna teorija prilagodbe starenju J. BrandtstädteraPojmovi liènosti i identiteta podrazumijevaju osobni kontinuitet

tijekom vremena. Suprotno, pojam razvoja podrazumijeva promjenutijekom vremena. Razmatranje ovih pojmova posebno je va�no kadse odnose na proces starenja. Biolo�ke, psiholo�ke i socijalnepromjene koje èine proces starenja postavljaju prilièno optereæenjena sliku osobe o sebi, odnosno na uvjerenja o sebi. Razumijevanjeprocesa i aktivnosti koji stabiliziraju, �tite ili prilagoðavaju pojamosobe o sebi promjenama u procesu starenja va�no je za prouèavanjepatolo�kog, normalnog i optimalnog starenja (prema Brandtstädter i

37

Greve, 1994.). Brandtstädter i Greve (1994.) pretpostavljaju posto-janje tri temeljna oblika suoèavanja s percipiranim ili oèekivanimrazvojnim gubicima:

1. Aktivno prilagoðavanje ili promjena �ivotne situacije, tako dabolje odgovara osobnim ciljevima i te�njama. Ovaj temeljnioblik suoèavanja sa starenjem naziva se proces asimilacije.Na primjer, starija se osoba i dalje bavi tjelovje�bom, ali di-zanje utega nadomje�ta hodanjem u prirodi.

2. Prilagoðavanje ciljeva i razina te�nji ogranièenjima i situaciji,tako da percipirani nesklad izgubi negativno ili prijeteæeznaèenje. Ovaj temeljni oblik suoèavanja sa starenjem nazivase proces akomodacije. Na primjer, osoba zakljuèuje da je jo�uvijek bolje nego drugi vr�njaci.

3. Na razini kognitivne samo-reprezentacije, obraðivanje infor-macija eufemistiènom interpretacijom ili negacijom prijeteæihinformacija o sebi, tako da se osoba obrani od uoèenog nes-klada. Ovaj temeljni oblik suoèavanja sa starenjem naziva seproces imunizacije. Na primjer, osoba umjesto intelektualnebrzine i snala�ljivosti istièe iskustvo: �Jesam spora, ali samtoèna zbog iskustva.�

Uspje�no starenje podrazumijeva ravnote�u izmeðu asimilativnih,akomodativnih i imunizacijskih oblika suoèavanja, odnosnoodr�avanja stabilnog identiteta liènosti. Stari ljudi uspijevaju obra-diti podatke o sebi samima na naèin koji im omoguæuje da oèuvajuosjeæaj osobne vrijednosti i kontinuiteta.

Pretpostavke o razvoju i prilagodbi u procesu starenja djeluju natumaèenje i zakljuèke istra�ivaèa o prirodi �ivota u starosti. Viðenje�ivota u starosti, pak, odreðuje na�e stavove prema starim ljudima injihovom mjestu u dru�tvu. Biolo�ko je starenje neminovno, pa jeonda bolje da ga doèekamo spremni, nego da se borimo protiv njega.Na�e tijelo stari, ali na�e sposobnosti prilagodbe, kako na gubitketako i na nove izazove, stalno se razvijaju.

Dobrodo�li u klub!Za nekoliko dana moj æe prijatelj navr�iti 70 godina. To je povlastica koja nije

svima dana. Kad sam ja navr�ila 70 godina, èinilo mi se da su moji sretni danizavr�eni, da æu prije ili poslije otiæi u zaborav kako bih ustupila mjesto mlaðima.Moja prva godina u sedamdesetima ipak nije bila tako traumatièna � trebalo jesamo prihvatiti èinjenicu da ljudi na ovom svijetu ne �ive vjeèno. I dr�ava sepotrudila da mi olak�a �ivot u starosti, ponudiv�i mi povlastice, npr. u javnomprijevozu, u cijeni ulaznica za razne priredbe i sl.

Nekim ljudima godine nisu va�ne. Ni meni vi�e ne smetaju � sudjelujem usvemu �to mi se nudi. Saèuvala sam svoju �ivotnu radost. Jo� uvijek sanjarimjer me to ni�ta ne ko�ta, ali samu sebe upozoravam � bez velikih snova!

U ovom razdoblju �ivota va�no mi je moje zdravlje jer je ono va�no i ljudimakojima je stalo do mene. Iako nisam vi�e aktivna kao nekada, nije mi krivo.Mislim da sam iskoristila najvi�e �to sam mogla.

Ostalim 70-godi�njacima poruèujem da budu zahvalni za sve �to su do�ivjeliu sedam desetljeæa svog �ivota � za sve dobre, ali i za lo�e trenutke, za sveuspone i padove, za sva iskustva i za sva prijateljstva koja su stekli u �ivotu.

Mojem prijatelju, koji æe uskoro iskusiti uzbuðenje sedamdesetog roðen-dana, poruèujem: «Dobrodo�ao u klub!

Ljerka, umirovljena ekonomistica

38