Vjerska povijestlanak Catholicizm od Keitha P. Lurie

Katolika Crkva, kao jedna od najveih i najmonijih institucija ranog novog vijeka, zanimljiva je za povijesno istraivanje iz mnotva razloga. Ovaj lanak je autor posvetio istraivanju svih fenomena katolianstva u periodu ranog novog vijeka, komparativno analizirajui i druge drutvene fenomene koji se deavaju u ovom razdoblju. U cijelom ranom novom vijeku, postoje dvije krucijalne pojave vezane za Katoliku Crkvu. Prva od njih je pojava reformacije, a druga je zapravo reakcija na tu reformaciju, a to jest Tridentski koncil, koji e u mnogoemu odrediti smjer povijesti Katolik Crkve u nadolazeem vremenu. Ova dva fenomena istie i autor ovoga lanka. Iako je Tridentski koncil sa svim svojim modalitetima ostavio velikog traga na crkveno ureenje, ne samo u praktinom i dogmatskom pogledu, ve i u idelokom, Luria mu nije posvetio veliku panju, to svakako zasluuje. Autor dobro primjeuje ulogu Francuske u odnosima Crkve i drutva. Francuska je ve i ranije imala poprilian utjecaj u crkvenoj organizaciji. U srednjem vijeku je period avignonskog ropstva to jasno i pokazao. Budui da su tada bile pape svi redom Francuzi, jasno je bilo da je francuski kralj nastojao okupiti oko sebe i svjetovnu i duhovnu vlast. Za vrijeme Francuske revolucije dolazi do prosvjeenja ideja i miljenja. Raaju se ideje o sekularizaciji drutva, stvaranju nacionalnih osjeanja itd. Autor vrlo jasno istie da je Crkva u najveoj mjeri osjetila promjene koje su nastale u drutvu, i to na jedan vrlo specifian nain. Vri se nacionalizacija crkvenih posjeda i mnoga druga maltretiranja. Luria vrlo jasno zakljuuje ovu priu implikacijom odnosa revolucionarnog drutva i crkve, te zakljuuje da vie katolianstvo nije jedina legalna religija. Reformacija se pojavljuje kao jedan oblik drutvenog i vjerskog otpora prema slubenoj Crkvi, ija je mo bila na zavidnom nivou. Reformatori su, na elu s Martinom Lutherom uvidjeli veliki jaz izmeu crkvenih elita i obinih vjernika. On to u svojih 95 teza jasno istie. Jedan dobar dio njegovih zahtjeva se odnosio upravo na institucija papinstva. U svojim tezama on izraava prilino kritian stav prema papi. Donosi obilje svojih uputa i pravila, ali i veliki broj kritika. Njegova 28. teza je: Sigurno je mogue da rastu pohlepa i tvrdiluk im novac zvecne u kutiji za novce, ali zastupstvo Crkve zavisi iskljuivo od samoga Boga. Kao i u veini svojih teza Luther zazire od indulgencija koje je uveo papa Leon X. za novac. U svojoj 84. tezi Luther ponovno kae: "Ovo je zasigurno nova vrsta pobonosti Boga i pape, kada oni dozvoljavaju ovjeku koji nije poboan, Boijem neprijatelju da plaanjem novca spase odanu duu. Zato onda oni ne spasu poradi besplatne ljubavi tu pobonu duu na raun svoje sopstvene potrebe?" Jasno je iz ovih stavova da je papinska mo prerasla njegove zadane okvire. Ona sad uvelike zadire u pitanja svjetovne vlasti u kojima, po Lutheru, papa ne bi trebao uestvovati. Papino bogatstvo raste do golemih razmjera, to mu takoer Luther zamjera: "Poto je papino bogatstvo vee od blaga najveeg kneza naeg vremena, zato on radije ne izgradi baziliku Sv. Petra svojim sopstvenim novcem umesto onim od siromanih vernika?" Vrlo je jasno da je promjena j drutvu ve osjetna, te da vie Crkva nema onu duhovnu mo koju je imala u srednjem vijeku, kada je njena uloga bila daleko vea i kada je narod imao vie strahopotovanja prema Crkvi.Reformacija je s Katolikom Crkvom imala dosta razmirica. Isosuvci su bili nosei element borbe protiv heretikih miljenja. Stoga su isusovci i bili u slubi pape, kako bi povratili vjeru u Crkvu. Jonathan Wright u svojoj knjizi Isusovci - misije, mitovi i povijest istie upravo tendencije i zapravo zadau isusovaca. Wright pie o reformatorskim svetogrima koja su uvelike naruavala crkveni kredibilitet u Francuskoj. Borba protiv svega to ima veze s papom i papinskim misama i dekretima je dokuila velike razmjere. Wright uoava temeljnu razliku u dogmatskim razmiljanjima i fenomenima poput nedokuivih naloga providnosti, zatim tumaenje Svetog Pisma, a kao najveu toku prijepora Wright istie teologiju stvarnog pristupa, zapravo pristupa boanske osobe u euharistijskom slavlju i pretvaranja vode u vino i kruha u tijelo Kristovo. Pored ove teologije pristupa, temeljna je razlika, o kojoj pie i sam autor ovoga lanka, tumaenje Svetog Pisma. Da je ovo jedna od temeljnih razlika, pojanjava i Lidija Matoevi u svome znanstvenom lanku O dostatnosti Svetog Pisma rasprava izmeu teologije reformacije i onovremene rimokatolike teologije o odnosu Pisma i tradicije iz protestantske perspektive. Lidija zapravo objanjava ovaj feonomen odnosa reformatorske teologije prema Svetom Pismu, i kae da je njihov odnos prema tradiciji i Svetom Pismu permanentno nastojanje na ouvanju i sljeenju jedinstvenosti novozavjetnih tekstova, kao jedinih istinskih zapisa u kojima je ouvana jedinstvenost svjedoanstva o Objavi. Zapravo se ovdje radi o reformatorskom odnosu prema sakramentima, o emu je i Tridentski koncil raspravljao. Jedan od kanuna je: Tko kae da su pokrteni osloboeni od svih zapovijedi Svete Crkve, koje su napisane il predane, tako da ih nisu duni obravati, osim ako im se ele pokoravati svojom voljom, neka bude kanjen anatemom. Upravo su ovome bili podloeni skoro svi reformatori.Radio: Mario ainZagreb, svibanj 2015.