2 VJERSKA SLOBODA

Vjerska slobodaGLASILO UDRUGE ZAVJERSKU SLOBODU UREPUBLICI HRVATSKOJZagreb, 2010.

NakladnikUdruga za vjersku sloboduu Republici HrvatskojPrilaz Gjure DeæeliÊa 7710000 Zagreb, Hrvatska

Glavni urednikVelimir ©ubertvelimir.subert@zg.htnet.hr

Izvrπni urednikDanijel BerkoviÊ

UredniπtvoDanijel BerkoviÊ, MladenJovanoviÊ, Ljiljana MatkoviÊ-VlaπiÊ, Mirza MeπiÊ, HinkoPleπko, Simo RajiÊ, Velimir©ubert, Miroslav VukmaniÊ

Prijelom: Miroslav VukmaniÊTisak: Studio Moderna, Zagreb

Izlazi povremenoRukopisi se ne vraÊaju

Sve vas srdaËnopozdravljam. Iskazananam je velika Ëast πto naovoj SveËanoj skupπtini upovodu Svjetskog dana vjerskeslobode imamo u svojoj sredininovoizabranog predsjednikaRepublike Hrvatske dr. IvuJosipoviÊa, i ja mu u ime svih naszahvaljujem na prisutnosti. Dakakoda nam je to veliki poticaj danastavimo s naporima kako binaπa zemlja prednjaËila upoπtivanju vjerskih sloboda. Kadkaæem vjerska sloboda, onda nemislim samo na sloboduvjeroispovijedi, nego i na sloboduopÊenito svjetonazora, to jest naslobodu da Ëovjek bude vjernik,agnostik, ateist ili Ëak ravnoduπanprema bilo kojem uvjerenju. Bitnoje biti okrenut prema dobru, kakoto Ëesto naglaπava dr. SlobodanLang, potpuno se slaæem s njim.

Mislim da je danas loπasituacija u svijetu πto se tiËevjerskih sloboda. UnatoË vaænimdeklaracijama i dokumentima oljudskim pravima, svaki danmoæemo Ëitati u novinama onekom Ëak krvavom sukobu. UMaleziji npr. juËer sam proËitala,krπÊani i muslimani nateæu se okoimena “Allah” i zbog toga se palemuslimanske dvorane za molitvu sjedne strane, a krπÊanske crkve senapadaju s druge strane. Neki medan iznenadio kratki Ëlanak unovinama o sukobu krπÊanskih imuslimanskih bandi u Nigeriji, ukojem je ubijeno 300 ljudi aprognano 20.000. Nikada u æivotunisam naiπla na rijeË banda u tomkontekstu. Ima problema i u vrlodemokratskim zemljama Europskeunije, kao πto su ©vicarska iliFrancuska.

Kod nas, hvala Bogu, nemakrvavih sukoba, ali da nije sveblistavo pokazao mi je neki danokrugli stol organiziran odHrvatske krπÊanske koalicije podnaslovom “Vjerska nejednakost uHrvatskoj”.

Æestoko se napadalo dræavnuadministraciju. Neke se vjerskezajednice osjeÊaju zakinute usvojim pravima. »ini mi se da sesvake godine uoËi Dana vjerskeslobode ponavlja ista priËa. Mnogose galamilo a ja sam πutjela, alimislim da Êe me taj Okrugli stolproganjati sve dok se i naπaUdruga ne umijeπa u rjeπavanjetog problema.

Vrijeme je da se trgnemo.Pripadnica sam veÊinskevjeroispovijedi, ali iskreno dræim dasu manjinske vjerske zajedniceveliki duhovni potencijal, ali iduhovno bogatstvo u naπemdruπtvu. Izbacimo rijeË “sekta” iznaπeg rjeËnika. Ne moramo seplaπiti ni sinkretizma niprozelitizma, ako smo okrenuti

RazliËite vjerske zajednicesu veliki duhovni potencijal

ObraÊanje predsjednice Udruge za vjersku slobodu mr. Ljiljane MatkoviÊ VlaπiÊSveËanoj skupπtini u povodu Dana vjerske slobode 2010. godine

prema dobru. Ako poπtujemo drugevjeroispovijedi, bit Êemo mnogobolji u svojoj vlastitoj.

Zavrπit Êu rijeËima Ëuvenogbrazilskog katoliËkog nadbiskupaDom Reldera Camare: “Kad bihmogao, dao bih svakom djetetukartu svijeta u nadi da Êe se unjemu probuditi zanimanje ipoπtovanje prema svim narodima,svim rasama i svim religijama.”

3VJERSKA SLOBODA

Dame i gospodo, dragi prijatelji, dragi Ëlanovi ovevaæne Udruge.

Mir, tolerancija i razumijevanje su moæda najveÊeljudske vrijednosti koje moramo njegovati i razvijati imi koji se bavimo dræavnim poslovima.

Hrvatska je zemlja koja je u svojoj povijesti proπlabrojne krvave trenutke u kojima je uvijek bilonerazumijevanja i nesposobnosti da se prizna svaki iprihvati druge i drukËije.

Vjerske slobode su neke od vaænih temeljnihsloboda — spadaju u slobodu vjeroispovijedi i slobodumiπljenja — i jedna od najvaænijih zadaÊa je da upravotu vrijednost, slobodu, prihvaÊanje drugog i drukËijeg,razvijamo.

Ja to zaista smatram bogatstvom RepublikeHrvatske. U Hrvatskoj ne mislimo svi isto. Nevjerujemo svi isto, ne govorimo svi isto, ne pjevamosvi isto — i to je bogatstvo. To je bogatstvo koje

moramo njegovati, koje moramo prihvatiti kaovrijednost hrvatskog druπtva. Vaπa Udruga sasvimsigurno promiËe upravo tu vrijednost koja je temeljdemokratskog druπtva, koja je “europejstvo”, koja jebogatstvo; i drago mi je πto ovdje meu vama vidimljude razliËitih vjera, razliËitih filozofija, Ëak i razliËitihpolitiËkih stranaka. Mislim da mi koji se bavimopolitikom moramo najodluËnije, zaista najodluËnije ibeskompromisno, zagovarati upravo slobodu i pravoonih koji su drukËiji.

Ja vam zahvaljujem na svemu πto radite,zahvaljujem Ëlanovima, Upravi i svima onima kojipodupiru rad ove Udruge, i budite sigurni, u meniÊete imati prijatelja, i jest — joπ i viπe. Temeljnavrijednost hrvatskog druπtva je da Êemo svakimdanom oduvijek i do vijeka moÊi o Hrvatskoj govoritikao o zemlji slobode, razumijevanja i tolerancije.

Hvala lijepa!

Hrvatska — zemlja slobode,razumijevanja i tolerancije

Govor Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive JosipoviÊa na SveËanoj skupπtiniu povodu Dana vjerske slobode 2010. godine

4 VJERSKA SLOBODA

1. Religijska iskljuËivost

Funkcioniranje demokratskogsustava i parlamentarnogodluËivanja temelji se na tridemokratske opcije: biti za, bitiprotiv, ili biti suzdræan. Ove seopcije ne odnose samo nafunkcioniranje politiËkog sustavaodluËivanja. Pred svakoga od nasskoro svakodnevno u donoπenjuosobnih odluka postavljaju se oveiste tri opcije. HoÊu li donijetipozitivnu i dobru odluku, hoÊu lise odluËiti protiv ili Êu moæda, ponaravi, uglavnom osta(ja)tineodluËan i suzdræan.

Ima ljudi koji su po nekomsvom karakternom odreenjuuvijek protiv svega i svakoga, baπkao πto — a to moæe biti i veÊapotencijalna opasnost — ima onihkoji sve viπe i viπe postajusuzdræani, neodluËni. U konaËnici iravnoduπni i nezainteresirani.

Teπko je i zamisliti takvodruπtvo i svijet u kojemu bi veÊinai trajno bila suzdræana ili bezjasnoga stava. Takvo bi druπtvo,barem u onom politiËkom oblikudjelovanja koje se zovedemokracija, iznimno teπkofunkcioniralo.

Netrpeljivost i nesnoπljivost

Nasuprot netrpeljivosti inesnoπljivosti, kojima se, vjerujem,ipak jednoduπno protivimo, postojistvarna opasnost da i vrline kaoπto su snoπljivost i tolerancija, naneki neobiËan naËin, ali ipak,mogu postati predmetomsuzdræanosti i nezainteresiranosti.

Snoπljivost, tolerancija iuvaæavanje onog drugoga idrukËijega nisu neke odistaknutijih ljudskih vrlina.Nesnoπljivost i netolerancija —prema nacionalnoj razliËitosti, bilo

druπtva i druπtveno-politiËkihsustava. To smo uoËili i naprimjeru naπe povijesti i povijesnihpreviranja.

Dok su se nakon Reformacijena prostorima Srednje Europesukobile razliËite krπÊanske opcije,Hrvatski je Sabor smatrao Ëakkaænjivim uopÊe pokretati “vjerskopitanje”. Nakon oduπevljenogprihvaÊanja famoznog Ëlanka 22Ugarsko-hrvatskog ustava ponaputku kralja Rudolfa, nazasjedanju Sabora u Poæunu(1604.),

Hrvatski je Sabor doniosljedeÊi zakljuËak: “Jedinstvomvjere obraniti i osigurati i politiËkojedinstvo Hrvatskog Kraljevstva.”

Jedinstvo i “vjerskauniformnost”, nasuprot pluralizmu,najËeπÊe je bilo jamstvo nacionalnei politiËke sigurnosti i stabilnosti.U nekim aspektima u tome semalo πto danas promijenilo.

2. Pluralizam i graanskodruπtvo

PolitiËki, druπtveni i vjerskipluralizam danas je nezaobilaznost.Mentalitet tolerancije, negdjesporije negdje bræe, postaje novicorpus mentis. Religijama ivjerama ovakav mentalni sklop nijeuvijek svojstven, pa se ponekad usvemu tome i teπko snalaze. Kakoonda pomiriti stanje inherentnereligijske iskljuËivosti sa novom ibrzo mijenjajuÊom stvarnosti?Jasno je da tamo gdje vladaistinski druπtveni i politiËki,pluralizam mora postojati imultikonfesionalna tolerancija.Gdje toga nema, gdje nedostajesnoπljivost i uvaæavanje vjere,religija Êe lako postati jedan odvaænijih instrumenata dræavnogaparata.

Tolerancija, ili neπto viπe ...?Predavanje Danijela BerkoviÊa, profesora hebrejskog jezika, na SveËanoj skupπtini

Udruge za vjersku slobodu u povodu Dana vjerske slobode 2010.

po rasnoj pripadnosti, politiËkomili vjerskom uvjerenju — nekakosu daleko uËestalijima. Nerijetko ina raznolike naËine, s razliËitomnaglaπenosti, zaziremo od onogakoji u navedenom nije kao ja.

Na popisu Ëovjekovihnetrpeljivosti, vjerska nesnoπljivostje jedna od veÊih Ëovjekovihnetrpeljivosti. Zaista je neobiËno daono πto je svim vjeramazajedniËko, ispovijedanje ljubavimilosrdnoga Boga; da nas upravoto razjedinjuje u vjerskojnetoleranciji. Tako da u ime te itakve milosrdnosti, barem se takoËini, sami postajemo nemilosrdni ineljubazni. Naime, mi tada zapravohitro prebacujemo teze s ovihboæanskih atributa na ono — “Ëijije Bog jaËi” i “Ëiji je Bog pravi”.Mnoge vjere stoga imaju svojumisionarsku djelatnost srasporedom u tri toËke: obratiti,preobratiti ili povratiti zabludjele.

Vjera kao homogenizacijadruπtva

Religije su oduvijek bilezahvalno sredstvo homogenizacije

5VJERSKA SLOBODA

Graansko druπtvo jeotvoreno

Graansko druπtvo je posvojemu odreenju otvorenodruπtvo, a to znaËi i ranjivo.Dodatno toj druπtvenoj i politiËkojotvorenosti, u tom demokratskomokviru ono je i utopljeno uagresivnom medijskom okruæenju.U tom smislu oni, kojima je dopalaodgovorna uloga informiranja, nesmiju niti zapravo mogu zanijekatisvoju odgovornu zadaÊu ne samoinformiranja, nego i formiranjadruπtva. U tome nemalu uloguigraju slobode vjere ivjeroispovijesti. Udruga za vjerskuslobodu u Republici Hrvatskoj utom pogledu i sama podnosi iodgovonost i djelomiËnouspostavljanje ozraËja tolerancije idijaloga koju ova Udruga promiËe.

Ponekad se stekne dojam kakopostoje sklonosti prema pokretimai udrugama koje se bore protivovoga ili onoga. Udruæivanje upodruËjima vjerske slobode nesmije ulaziti niti se datiisprovocirati situacijama borbeprotiv ovoga ili onoga, nego seznaËajno zalagati u borbi za.Udruga za vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj nije i ne moæebiti brojaË promaπaja i arhivadruπtvenih pogreπaka, negoËekaonica pozitivnih prilika. Kakobi se to najbolje moglo raditi?

3. Tolerancija, ili neπto viπe?

U odnosu na spomenute opcijeodluËivanja — za, protiv isuzdræani — evo nekoliko sugestijakako bi u naπem kontekstu mogla“glasovati” Udruga za vjerskuslobodu:

U odnosu na toleranciju ipoπtivanje razliËitosti Udruga zavjersku slobodu Êe se uvijek

zauzimati i glasati za. Tamo gdjebismo primjeÊivali sklonosti premahomogenizaciji druπtva i politike, ada se pritom koristi vjera kaosredstvo homogenizacije, Udruga zavjersku slobodu Êe vjerujem glasatiprotiv. Obzirom na treÊu opciju,ukoliko bi suzdræanost znaËilaneodluËnost, nezainteresiranost iliravnoduπnost, Udruga neÊe biti,niti to moæe, suzdræana.

Ovdje treba joπ neπto reÊi otoleranciji i snoπljivosti. Osobitoonoj vjerskoj. Uvjeren sam datoleranciji treba i dodatni korak.

Zaπto? Ukoliko bi tolerancija imalasamo “podnositeljski karakter”, bilobi to samo pola obavljenog posla.Evo i zaπto. Tolerirati se moæenetko ili neπto, dakle podnositi,samo i sve do jedne mjere. Sveima svoje granice, pa i snoπljivost ipodnoπenje. Takvo πto poznatonam je iz svakodnevnog æivota.Naime, tolerancija kao podnoπenjelako postaje nemar,nezainteresiranost i nepoznavanje.Bilo bi to kao: “Ja tebe podnosim,toleriram, dok ti mene ne diraπ.” Uostalome Êu te ignorirati,zaobilaziti i ne obazirati se.Evidentno je veÊ na semantiËkojrazini da pojmovi “snoπljivost” i“ignoriranje” nose u sebi odreenenegativne konotacije.

Iznad i preko snoπljivosti nalazise zainteresiranost, nastojanjeprema upoznavanju i æelja da sekroz razgovor bolje upoznamo;jednom rijeËju — dijalog. A dijalogje i viπe od tolerancije. To jeistinska nakana i æelja da onogadrukËijega bolje i istinskiupoznam. Naravno, i da sâm neπtodadem i pridonesem. U tom smisludijalog znaËi sluπanje iprihvaÊanje, ali i govor i davanje.Prema toleranciji nas veÊ vodirazvoj dogaaja u suvremenomsvijetu; a oko dijaloga,produbljenja uzajamnogpoznavanja, morat Êemo se joπsami potruditi.

6 VJERSKA SLOBODA

Poπtovani izabrani predsjedniËeRepublike Hrvatske, dame igospodo,SrdaËno vas pozdravljam u ime

AdventistiËkog teoloπkog fakulteta iæelim svima, a ponajviπe Udruzi zavjersku slobodu, uspjeha u izgradnjisloboda i dostojanstva Ëovjeka kakoga je Bog stvorio.

AdventistiËki teoloπki fakultetpodupire rad Udruge za vjerskuslobodu buduÊi da im je osnivaË isti.Osnivanje Meunarodne udruge zavjersku slobodu pokrenula je davne1904. godine u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama — KrπÊanskaadventistiËka crkva, a 1931. godineosnovala je Vjersku πkolu u Zagrebukoja je do danas narasla uAdventistiËko teoloπko visoko uËiliπteu Ëijem sastavu djeluje iAdventistiËki fakultet.

Dopustite da se i ja pridruæimmislima prethodnih govornika koji susvi isticali potrebu za promicanjemsloboda i opÊeg dobra meu ljudima.

IskljuËivost bilo koje vrste uzrokje svakog sukoba i nesnoπljivostimeu ljudima. IskljuËivost je bolestsljepoÊe, pa zato imamo poteπkoÊauoËiti dobro u ljudima za koje se ine zanimamo. To je bolest gluhoÊejer jednostavno ne Ëujemo one kojine ponavljaju naπe ranije nauËenetvrdnje, veÊ svojim rijeËima i na svojnaËin opisuju dobro kojemu se onipriklanjaju. IskljuËivost je i bolestsrca jer ne æelimo neposredniju vezus onima koji bi nas eventualno moglioneËistiti svojim greπnim mislima idjelima. O ovoj poπasti dalo bi se joπpodosta reÊi, jer se uvukla u svakustanicu greπnog ljudskog biÊa. Ali seËini da je vjerska iskljuËivostnajopasnija, jer se temelji nasvojatanju i prisvajanju samoga Bogau Ëije ime “najpoboæniji” provodenajstraπnija nasilja. Najzornijiprimjer ovog proturjeËja je tuænapriËa o Isusovim stradanjima.

Zapazite, najveÊe moguÊe Dobroæivi i stanuje s ljudima svojegavremena — i oni Ga uglavnom neprepoznaju. Tu i tamo netko zamijetineko dobro u Njemu, ali predrasudesu toliko snaæne da Ëak i Isusovi

uËenici nakon Njegova raspeÊa mislekako je Isusovo djelo propala stvar.Nije onda ni Ëudo πto su Ëelnicivjerskog æivota okupljeni oko Hramau Jeruzalemu smatrali Isusa zlom zanarod koje treba iskorijeniti kakonarod ne bi propao.

Vjerske predrasude mogu bitiiznimno æilave i nametljive, πto jevidljivo iz nizova Isusovih energiËnihopomena “najvjernijima” uJeruzalemu. U Evanelju po Mateju5. poglavlju nalazimo pet misaonihcjelina, a svaka poËinje izrazom “»uliste da je reËeno...” I onda Isusnastavlja: “A ja vam kaæem...”razotkrivajuÊi pritom nakaradnauËenja i shvaÊanja onih koji su siumislili kako su poboæni i dobri. Uistom Evanelju u 23. poglavljunalazimo joπ jedan niz Isusovihdijagnoza bolesnog duhovnog stanjaprepotentnih vjernika Ëije su seduhovne vrijednosti toliko iskrivile dazlo nazivaju dobrom. Sedam putaIsus poËinje svoje opomeneprijeteÊim: “Jao vama, knjiæevnici ifarizeji, licemjeri jedni...”, opisujuÊitako njihovo nezavidno duhovnostanje.

Meutim, Isus nije bio samoizloæen æalosnim primjerimaodbacivanja dobra u prilog kojemu jeOn doπao posvjedoËiti; On je bioohrabren smislom i potrebom za

onim πto je dobro kod onih od kojihse to ne bi oËekivalo.

Propovijedao je Isus o SirijcuNaamanu i udovici iz Sarfate koji nesamo da su iskreno prepoznalidobro, nego su bili primateljikonkretnih blagoslova praktiËnepoboænosti (Luka 4,25-27). Pomogaoje SirofeniËanki (Marko 7,26) ipohvalio povjerenje rimskoga stotnika(Matej 8,10). Za Njega je dobriSamarijanac bio poboæniji odsveÊenika i levita (Luka 10,29-37).Uostalom, nije li Ga razbojnik nakriæu priznao za Mesiju kad su sesvi Njegovi uËenici razbjeæali? Isusaje uvijek radovalo druæiti se sljudima koji su teæili za dobrom,cijenili ga i hrabro zastupali, bezobzira πto su od svoje druπtvenezajednice bili zapostavljeni, a neki iæigosani.

Postoji u Bibliji jedno naËelokoje iz osobnog iskustvapreporuËujem, jer ga smatramiznimno dragocjenim, a to je misaoapostola Pavla u PoslaniciRimljanima 12,21: “Ne dopusti da tesvlada zlo, veÊ zlo svladavajdobrom!” Kada zlom uzvraÊano nazlo, onda su to veÊ dva zla, πto brzoprerasta u neobuzdanu bujicu zla.

Svako javno djelovanje koje jeiskljuËivo, jednostavno nije uvjerljivoniti vjerodostojno, bez obzira je lirijeË o politiËaru ili kojoj drugojjavnoj osobi. Cijenim politiËare kojiimaju mjeru i koji uspiju u imesvojega i naπega dobra prepoznatineko dobro i u svojimneistomiπljenicima.

Potraæiti, prepoznavati ipodræavati dobro u drugima te mu seonda radovati jest dosezanje najviπihvrhova istinske duhovnosti, πto jezapravo predokus idealne druπtvenesredine koju Biblija naziva Boæjimkraljevstvom. Kad ove idealepostavljamo za æivotne ciljeve,odabrali smo najveÊe moguÊe dobrokoje nas sigurno neÊe iznevjeriti.Sudjelovati u prednostimaprepoznavanja dobra u drugimaznaËi osobno i hrabro se ukljuËiti upromicanje dobra odakle god onodolazilo.

Dosezanje najviπih vrhova istinske duhovnostiPozdrav dr. Dragutina Mataka SveËanoj skupπtini u povodu Dana vjerske slobode 2010. godine

7VJERSKA SLOBODA

Iz godiπnjeg izvjeπÊa o meuna-rodnim vjerskim slobodama (Annual Report on International Reli-gious Freedom) πto ga prireujeVlada Sjedinjenih AmeriËkih Dræava,razvidno je kako u Republici Hrvatskojdoista uæivamo vjerske slobode koje suzajamËene Ustavom i drugim zakoni-ma. Dakako, navode se pojedini iz-dvojeni problemi, no opÊenito, hrvat-ski graani imaju slobodu vjerois-povijedi. I da bismo to potvrdili nijenam potrebno izvjeπÊe neke druge dr-æave, zar ne? Svakako je lijepo proËita-ti da i drugi imaju dobro miπljenje onama.

Meutim, je li u stvarnom æivotusve tako idiliËno? Moæemo li sa sigur-noπÊu tvrditi da Êe i naπa djeca i unuciuæivati u slobodama koje zagovaramo?Trebamo li neπto uËiniti kako bismo toosigurali, ili je Ëinjenica da su ta pravazajamËena zakonima dovoljna sigur-nost?

Moj sin, sada gimnazijalac, od ma-lih se nogu koristio raËunalima; i doksu mnogi njegove dobi gubili vrijemena igricama, njega je zanimala izradablogova, foruma i njima sliËnih oblikakomuniciranja. NapredujuÊi u tom vir-tualnom svijetu, na nekim je forumimadoπao i do statusa forum administra-tora (osobe koja nadgleda rasprave nainternetskom forumu i ima ovlasti iz-brisati tekstove sadræaja suprotnog pra-vilima foruma, pa Ëak i blokirati po-jedine sudionike na odreeno vrijeme).Kako uvijek volimo posluπati πto imanovoga u æivotu naπe djece, supruga ija smo uvijek ostali iznenaeni izvje-πtajima koliko je djece u svojoj komu-nikaciji koristilo rijeËi poput ustaπa iliËetnik, ili na neki drugi naËin vrijealosugovornika. Hej, rijeË je djeci koja doDrugog svjetskog rata nisu doπla ni usvojoj πkolskoj nastavi! ZakljuËak senameÊe sam po sebi: informacije kojesu ih navodile da na takav naËin vri-jeaju sugovornika, djeca su dobilaoponaπajuÊi ono πto su Ëula kod kuÊei kroz medije. Stoga, imamo se pravozapitati kakva nas buduÊnost oËekuje.

Æivimo u podneblju u kojemu sunacionalni duh i vjerska pripadnostusko povezane. Nekako se podrazumi-jeva da pripadnost jednom naroduuvjetuje i vjersku pripadnost veÊine.Stoga pripadnost nekoj vjerskoj skupi-

ni viπe nije pitanje osobne duhovnosti,veÊ nacionalne pripadnosti. U takvomokruæenju sve πto je drukËije od pre-πutno prihvaÊenog obrasca postaje stra-no i nepoæeljno. Kao druπtvo smo mo-æda i osigurali zakonske pretpostavke,no one nisu odagnale manjak toleran-cije prema drukËijem. Istina jest, kakoto piπe i u izvjeπÊu s poËetka, da uHrvatskoj nitko nije u zatvoru zbog svo-je vjere, no krπenje prava na sloboduvjeroispovijedanja najËeπÊe doæivljava-ju oni koji to najteæe mogu dokazati —djeca.

Nije li krπenje slobode vjeroispovi-jedi ako dijete iz obitelji Jehovinih svje-doka bude predmetom ismijavanja sa-mo zato πto ne slavi BoæiÊ ili roen-dan? Ili ako dijete iz obitelji adventistasedmoga dana netko nazove “musliÊem”zato jer na proslavi roendana ne jedepizzu sa svinjskom πunkom? Nije li,na kraju krajeva, izraz “musliÊ” jednakouvredljiv i zadire u slobode jedne velikevjeroispovijedi? Koliko je takvih pri-mjera u naπoj okolini? To najbolje znajuroditelji djece manjinskih vjeroispo-vijedi. Odvaæe li se nekome poæaliti, uveÊini Êe sluËajeva naiÊi na zid πutnjeiza kojeg Êe stajati dobronamjerni sa-vjeti “kako se ne treba previπe uzbui-vati”, ili “kako nije sve tako kako seËini”, ili “kako djeca uvijek malo pre-tjeruju”, odnosno “kako nije to baπ bilotako”... »injenica je da, kao druπtvo,upravo takvim stavom stvaramo bu-duÊe nasilnike ili ljude koji na odgo-vornim poloæajima neÊe imati sluha zapotrebe onih u manjini.

Naravno, kao pojedinci nismo umoguÊnosti promijeniti πkolski sustavili pojedine ljude koji u njemu rade,kao πto to ne moæemo ni u druπtvu ucjelini. No, u svom mikrosvijetu, u svo-joj obitelji, moæemo pristupiti svojoj dje-ci i od njih stvoriti ljude pune razumi-jevanja i tolerancije. Bez obzira pripa-damo li veÊinskoj ili manjinskoj vje-roispovijedi, moæemo svoje dijete pou-Ëiti nekim vaænim stvarima. Kao ro-ditelji nismo imali utjecaja na to kakvoÊe biti naπe dijete, pa stoga niti onodrugo dijete ili Ëovjek nisu manje vri-jedni zbog onoga πto jesu. Primjerice,moæda smo æeljeli dobiti kÊer, a dobilismo sina; htjeli smo da bude kirurg, aon je viπe umjetniËka duπa; æeljeli smoda voli nogomet, a on viπe voli bicikli-

zam... I kad na toj razini prihvatimoda smo kao ljudi svi jednaki, upravozato πto smo svi razliËiti, onda namniti vjeroispovijed neÊe biti vaæna dabismo ljude prihvatili kao ljude; ljudekoji se mogu veseliti i biti tuæni, kojimogu pomoÊi i trebati pomoÊ, koji mo-gu biti dobri i biti zli.

Stoga, koliko god da je predivnoπto u svojoj dræavi uæivamo zakonomzajamËene slobode vjeroispovijedi, po-trebno je da tu svijest ugraujemo unaπe male sugraane, one koji su bu-duÊnost ove dræave. UËinimo svoje do-move mjestom na kojemu Êe naπa dje-ca uËiti poπtivati druge, bez obzira pri-padali nekim velikim ili malim sku-pinama. Pokaæimo svojim primjerom danam kod ljudi nije vaæna njihova vjer-ska, nacionalna ili bilo koja druga pri-padnost, veÊ jesu li dobri ljudi, prija-telji, kolege... Jer, ruku na srce, bisteli radije na poslu suraivali s Ëovje-kom koji ide u istu crkvu u koju idetei vi, ako vas na poslu svakodnevno ogo-vara, podmeÊe ili ugnjetava; ili bisteradije imali kolegu koji je neke drugevjeroispovijedi, ali Êe vas rado zamije-niti, odraditi dio vaπeg posla kad za-treba ili podijeliti svoju uæinu kad stesvoju zaboravili?

Naravno, takvo nas razmiπljanjemoæe dovesti u priliku da se naemona onoj manjinskoj strani, i onda samina svojoj koæi osjetimo koliko suzakonske odredbe zaæivjele kod ljudi.A, nekako, Ëini se da odgovor veÊ zna-mo, zar ne? Ipak, ako moram birati,radije bih da moja djeca izrastu u lju-de koji Êe se voditi ispravnim sta-vovima, a ne biti podloæna utjecaju ve-Êine. Moæda Êe se cijena tog stava po-nekad Ëiniti skupom, ali samo takojednog dana moæemo uæivati u druπtvutolerancije i prihvaÊanja, u druπtvu ukojemu Êe rijeËi poput mobbinga ne-stati, umjesto πto sada nastaju.

Stoga, kljuËno pitanje nije πto mo-gu uËiniti πkola i druπtvo za naπu dje-cu, veÊ πto moæemo uËiniti mi kao ro-ditelji? NauËimo li ispravno svoju dje-cu, jednoga dana Êemo imati druπtvou kojemu vlada osobni integritet, pri-hvaÊanje razliËitosti, suosjeÊanje i po-ærtvovnost. Ja bih u takvom druπtvurado uæivao, makar u dubokoj staro-sti. A vi?

Zoran Pleπko

Teorija i praksa

8 VJERSKA SLOBODA

Bog je stvorio ËovjekadrukËijeg od ostalih æivihbiÊa. U Bibliji o tomenalazimo dobro poznatizapis: “Na sliku Boæju on ga stvori...”(Postanak 1,27) »ovjek je stvoren daodluËuje. Stvoren je slobodan zadonoπenje odluka na svoju korist,kao i na svoju πtetu. On je jedinoBoæje stvorenje koje moæe odluËitibiti posluπno svojemu Stvoritelju,kao i okrenuti Mu lea i poÊi svojimputem.

Sloboda je utkana u bîtËovjekova biÊa. Zato je potreba zaslobodom jedna od najosnovnijihËovjekovih potreba.

Gdje se mi u tome u suvremenojHrvatskoj nalazimo? Povijesthrvatskoga naroda protkana jestalnim nastojanjima za postizanjemslobode. Slobodu se plaÊaloneizmjernim trpljenjem i æivotima.Sloboda, u svakom pogledu, nikadnije dolazila posluæena na pladnju.

Okruæeni smo mnogima koji sepredstavljaju naπim osloboditeljima.Mnogi se busaju o prsa i izjavljuju:“Mi smo vam donijeli slobodu!”Sluπao sam o tome od najranijemladosti, sluπam isto i danas.NauËio sam da nakon velikihosloboditelja dolaze drugi, joπ veÊi.

Sloboda nije pitanje samokolektivnog osjeÊaja, nego moradoprijeti na onu najvaæniju, osobnurazinu. I tu treba poËeti svakorazmiπljanje o vjerskim slobodama,jer vjerska sloboda je na prvommjestu osobna. To potvruju mnogedeklaracije o ljudskim pravima, gdjevjerska sloboda zauzima vaænomjesto.

No na tom podruËju mi uHrvatskoj se joπ uvijek nalazimo “upelenama”. Mnogo je toga πtotrebamo nauËiti. Joπ donedavno, kadse govorilo o vjerskim slobodama,mislilo se viπe o vjerskoj snoπljivosti,πto je daleko od slobode. Trpjetidrugoga i drukËijega dijametralno jedaleko od prihvaÊanja. Mnogi vjernicisu na svojim leima iskusili πtoznaËi vjerska snoπljivost. Od tihogprijezira do agresivnih pokuπaja dabi oni “razliËiti” trebali biti negdjedrugdje.

Svojevremeno je Voltaire rekao:“Ja se mogu neslagati s onim πto tiæeliπ reÊi, ali ja Êu se do smrti boritiza to da ti moæeπ reÊi ono πto æeliπreÊi.” Koliko mudrosti iz usta jednogagnostika.

Sve dok se osobno ne poËnemozalagati za to da svako ljudsko biÊeima pravo æivjeti æivotom dostojnimËovjeka, bez obzira na boju koæe,nacionalnost i vjersko uvjerenje, nemoæemo govoriti o poπtivanjusloboda. Sputavanje drugoga uiskazivanju njegovog osobnoguvjerenja u to kako i gdje se klanjatiBogu nije samo ograniËavanjeslobode toj osobi, nego izarobljavanje naπeg vlastitog uma isrca.

Hrvatska moæe biti slobodna tekonda kad oslobodimo sebe od okovapredrasuda i nemoguÊnostiprihvaÊanja razliËitih. Kao πto smoprihvatili da postoje razliËite politiËkeopcije u ostvarivanju demokratskogdruπtva, tako valja i prihvatitirazliËite vjerske opcije. O njima jemoguÊe razumno raspravljati, alinikako ih ne treba unaprijedodbacivati kao nepoæeljne.

Vjernici svih boja i uvjerenjatrebaju nauËiti æivjeti u stalnom iotvorenom dijalogu. Jer dijalogsvakog sudionika postavlja u poloæajsamoispitivanja. Najteæi oblik vjerskezadrtosti je onaj kad mrzimodrukËije, a ni sami ne znamo zaπtovjerujemo u ono u πto osobnovjerujemo ili ne vjerujemo.

©to je sloboda? U IvanovuEvanelju nalaze se Isusove rijeËi:“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaistaÊete biti slobodni.” (Ivan 8,36)

Bog nas je stvorio da budemoslobodni, i to potpuno slobodni. Naprvom mjestu da budemo slobodniod nas samih, jer On nas je stvorioslobodnima. Promicanjem slobodepromiËemo mir i onu najveÊuljudsku vrijednost koja postoji:postati i ostati svom bliænjemu —Ëovjek!

Vjerske zajednice trebajupromicati zaπtitu slobode, a nepoticati razdore i netrpeljivosti u imeneke “viπe istine”. I tu treba mnogotoga nauËiti u suvremenoj i

demokratski usmjerenoj Hrvatskoj.Jer sloboda se teπko postiæe, ali

se vrlo lako gubi. Iza svakog ugla nanas vrebaju oni koji æele pokoriti naπum i ovladati naπim srcem. I nemoæemo sve pripisati globalizaciji irasplamtjeloj potroπaËkoj epidemiji.Zaπtita poËinje od osvijeπtenog iuvjerenog pojedinca kojemu je stalodo slobode bliænjega isto koliko dosvoje vlastite slobode.

Biblija govori da Ëitavo stvorenjeuzdiπe u ropstvu — za slobodom.Ali, stvorenje ne moæe biti slobodno,dok ne prihvati Boæji put prema tomostvarenju.

Sociolozi i psiholozi potvruju dase nalazimo u vremenu potpunogotuenja. Otuujemo se ne samo odBoga, nego i od svijeta u kojemuæivimo, od bliænjih i od samih sebe.

Apostol Jakov u svojoj poslanicisavjetuje: “Ali tko pomno promotrisavrπeni Zakon slobode i uza njprione, ne kao zaboravan sluπalac,nego kao zbiljski izvrπilac, tome Êebiti blago u njegovu radu.” (Jakov1,25) Savrπeni Zakon slobodeostvaruje se ispunjavanjem svojeiskonske i prve svrhe. Sloboda nosisa sobom odgovornost: odgovornostu braku, odgovornost u obitelji,odgovornost u πkoli, odgovornost naposlu. Vjernici bi trebali bitinajodgovornija biÊa na ovom svijetu.

Vjerska sloboda nalazi se u bîtiljudskog æivljenja. Kao πto æiva biÊane mogu bez zraka i vode, tako niljudska biÊa ne mogu bez vjerskeslobode. Vjerska sloboda je pravokoje se stjeËe roenjem. Svakoljudsko biÊe ima pravo prema svojojsavjesti i uvjerenju oblikovati svojduhovni æivot.

Mladen JovanoviÊ, mr. sc. theol.

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo!”— Ivan GunduliÊ

9VJERSKA SLOBODA

ZastupniËki dom Dræave Kanzas svoje prvozasjedanje u godini zapoËinje molitvom. Zastupnikeu molitvi naizmjeniËno vode propovjednici isveÊenici raznih crkava. Dana 23. sijeËnja 1996.na red je doπao pastor Joe Wright iz Wichite. Svisu oËekivali uobiËajenu molitvu na kakvu sunavikli, ali on je izgovorio molitvu pokajanja kojuje napisao njegov prijatelj pastor Bob Russell izKentuckyja. Na iznenaenje svih zastupnika, pas-tor je molio:

“Nebeski OËe,Doπli smo danas pred Tebe da Te molimo za

oprost i traæimo Tvoje upute i vodstvo.O, Boæe, mi znamo da Tvoja RijeË kaæe: ‘Jao

onima koji zlo dobrom nazivaju’, ali to je zapravoono πto smo mi uËinili. Izgubili smo duhovnuravnoteæu i izokrenuli naπe vrijednosti.

Mi priznajemo da se izrugujemo apsolutnojistini Tvoje RijeËi i to zovemo moralnimpluralizmom;

Slavimo druge bogove i to zovemomultikulturalizmom;

Usvojili smo perverziju i to zovemoalternativnim æivotnim stilom;

Iskoriπtavamo siromaπne i to zovemo igramana sreÊu;

Zanemarujemo potrebite i to zovemosamooËuvanjem;

Nagraujemo lijenost i to zovemo socijalnomskrbi;

Ubijamo neroenu djecu i to zovemo slobodomizbora;

Sudimo onima koji vrπe pobaËaje i to zovemopravdom;

Zanemarujemo discipliniranje svoje djece i tozovemo izgradnjom samopoπtovanja;

Zlorabimo silu i to zovemo politiËkomsposobnoπÊu;

Prisvajamo posjed svojega bliænjega i to zovemoambicijom;

OneËiπÊujemo ozraËje psovkama ipornografijom i to zovemo slobodom izraæavanja;

Ismjehujemo dokazane moralne vrijednostinaπih predaka i to zovemo prosvjetljenjem.

‘Pronikni nas sve, Boæe, srce nam upoznaj,iskuπaj nas i upoznaj misli naπe: pogledaj, neidemo li putem pogubnim, i povedi nas putemvjeËnim!’ (Psalam 139,23.24)

Vodi i blagoslovi ove muπkarce i æene koje jeizabrao narod ove zemlje i koje si Ti odredio davladaju Dræavom Kanzas.

Podari im svoju mudrost u voenju i neka nasnjihove odluke upravljaju k srediπtu Tvoje volje.

To Te molim u ime Tvojega Sina, æivogaSpasitelja Isusa Krista. Amen.”

Odgovor je uslijedio odmah. Jedan zastupnikje tijekom molitve iziπao u znak prosvjeda, amnogi su se uznemirili. Jedan od zastupnika je usvojemu nastupu ovu molitvu Ëak nazvao“porukom nesnoπljivosti”.

SljedeÊih πest tjedana crkva pastora Wrightaprimila je viπe od pet tisuÊa telefonskih poziva, odtoga samo 47 s negativnom porukom. Mnogi izprekomorskih zemalja — Afrike, Indije i Koreje —traæili su tekst ove molitve.

Radijski urednik Paul Harvey prenio je ovumolitvu u svojoj emisiji i primio viπe poziva negoza sve svoje programe. Zavrπio je rijeËima: “SBoæjom pomoÊi, neka bi ova molitva prostrujalakroz naπ narod i postala iskrena æelja naπih srca,kako bismo se ponovno mogli nazvati Boæjimnarodom.” Njegova emisija The Rest of the Storyemitirana je joπ nekoliko puta.

Sam autor molitve Bob Russell kasnije jenapisao: “Zahvalan sam πto je ta molitva takosnaæno odjeknula meu Amerikancima. Nadam seda je neÊemo samo Ëitati, nego je i doista moliti iistinski se pokajati pred Bogom.”

S interneta

Molitva pokajanja

Pastor Joe Wright

Past

or B

ob R

uss

ell

10 VJERSKA SLOBODA

Ugroæenost vjerskihsloboda ima dugupovijest. IvanovoOtkrivenje, iliApokalipsa, svjedoËi o ovomfenomenu u prvom stoljeÊu upoËecima krπÊanstva. Kakve subile druπtvene okolnosti u kojimasu se naπli Kristovi vjernici uvrijeme pisanja Otkrivenja predkraj prvog stoljeÊa? Razumijevanjeugroæenosti vjerskih sloboda upovijesti moæe nam pomoÊi prinaπim suvremenim suoËavanjima sistim fenomenom.

ApokaliptiËka literatura kaoliterarni æanr nastaje u odreenomdruπtvenom i povijesnom ozraËju.Kad je ljudima teπko, kad suprogonjeni, kad su im ugroæenevjerske slobode, dolazi do nastankaapokaliptiËkih spisa. Iz povijesti supoznate i druge apokalipse, i sveone redovito nastaju u prilikamaugroæenosti ljudskih sloboda. Ukontekstu Biblije, starozavjetnaknjiga proroka Daniela je knjigaapokaliptiËkog æanra, a nastala jeu doba æidovskog ropstva uBabilonu.

U æidovsko-krπÊanskoj tradiciji,dakle, postoji vrsta literature kojumoæemo nazvati apokaliptiËkomknjiæevnoπÊu. Koje su znaËajketakve vrste literature?ApokaliptiËka literatura postajeomiljena u doba kriza, nevolja iprogonstava. Svrha takve literaturenije joπ viπe ljudima zagorËati æivotmraËnim opisima katastrofa, negoim ukazati na rjeπenje katastrofa— na stvarnost iznad ove naπeljudima vidljive stvarnosti. Kako biu tome uspjela, apokaliptiËkaliteratura stvara svijet simbola Ëijeje tumaËenje Ëitateljima poznato, apomaæe im prijeÊi preko trenutnihnevolja i problema pogledom ubuduÊnost koja donosi jedan boljisvijet. Dakle, apokalipsa kaoknjiæevna vrsta otkriva Ëitateljuodreene aspekte buduÊnosti,hrabri ga i na taj mu naËin

olakπava prolazak kroz trenutnetraume.

Jedan od najveÊih struËnjakaza apokaliptiËku literaturu, JohnJ. Collins, kaæe da apokaliptiËkaliteratura “sadræi izazov da se nasvijet gleda na naËin koji jekorjenito drukËiji od uobiËajenogshvaÊanja. Ona sadræi uvjerenje dasvijet kakav sada postoji nije kraj”.U apokaliptiËkoj literaturi se “cijenisposobnost stvaranja svijetasimbola u kojemu je cjelovitostvrijednosti oËuvana, iako jesuoËena sa socijalnom i politiËkombespomoÊnoπÊu i moguÊomprijetnjom smrÊu”. (Collins, J.John. The Apocalyptic Imagination.An Introduction to Jewish Apocalyp-tic Literature. 2. izd. Grand Rapids:Eedrmans, 1998., str. 283)

Stoga je Ivanovo Otkrivenjeposebno ohrabrenje vjernicima utrenucima nevolja i patnji.Otkrivenje pruæa pogled nastvarnost iz Boæje perspektive itime nas uzdiæe iznad trenutnestvarnosti kakva je “na terenu”.Ono oslikava potpuno novi svijet ipredstavlja ga simbolimarazumljivima Ëitatelju, kako bi seon ohrabrio i uËvrstio. Cjelovitostvrijednosti, ili ono πto naπe druπtvosmatra Ëasnim i vrijednim, moæese suprotstavljati naπim vjerskimuvjerenjima. Socijalne i politiËkeokolnosti nas mogu dovesti u teæakpoloæaj. Meutim, pisac uapokaliptiËnoj literaturi sve tonadilazi i otkriva nam stvarnostiznad ove zemaljske stvarnosti,svijet koji je drukËiji i bolji, svijetza koji se isplati æivjeti.

U trenutku pisanja Otkrivenja,posljednje biblijske knjige, Ivan senalazi u zatoËeniπtvu na otokuPatmosu (Otkrivenje 1,9). Dakle, ion sâm se nalazi u neprilikamaprogonstva, a jednako se tako icrkve kojima je sluæio nalaze usrednevolja i progonstava. Otkrivenje2,9-10 navodi nevolje, grdnje,muke, tamnice, kuπnje i trpljenje s

kojima se vjerni suoËavaju. UOtkrivenju 2,13 se Ëak govori oubojstvima vjernika. Nadalje,Otkrivenje 3,10 govori o kuπnjikoja dolazi na sve stanovnikeZemlje. Stoga Ivan piπe knjigu kojaima za cilj ohrabriti vjerne.

Kome Ivan upuÊuje svojuknjigu? Ivan piπe sedmorimcrkvama na podruËju Male Azije(Otkrivenje 1,11). RijeË je ogradovima na podruËju danaπnjeTurske. U ono doba to su bilitrgovaËki centri — srediπtatadaπnje civilizacije.

Smatra se da je Ivan krajemπezdesetih godina prvog stoljeÊa,pred sam æidovski rat u Palestini,morao napustiti svoju domovinu.Sklonio se u grad Efez, poznatosrediπte u Rimskom Carstvu.Odatle je sluæio okolnim crkvamanabrojanim u Otkrivenju 1,11. Utrenutku pisanja on se nalazizatoËen na otoku Patmosu. RijeË jeo otoku koji se nalazi u Egejskommoru ispred same turske obale,blizu grada Efeza. Ivan se nalazi usituaciji progonstva, a isto tako sei crkve kojima je sluæio u malojAziji nalaze usred nevolja iprogonstava. Stoga im on piπeknjigu koja ima za cilj ohrabriti ihu vjeri, uzdiÊi njihov pogled iznadtrenutnih neprilika i usmjeriti ihna neprolazne vrijednosti.

Teolog David DeSilva opisujenamjeru pisca Otkrivenja:“Otkrivenje je druπtveni izazovupuÊen sedmorim crkvama dazadræe svoj vlastiti krπÊanski sta-tus unatoË vanjskim pritiscima.Apokalipsa je poziv da se nepopusti silama koje su privremenona snazi, jer one neÊe biti vjeËne,pa se stoga moæemo prepustiti uruke vjeËnoj sili, Isusu Kristu, kojitreba biti u srediπtu definicijeprotudruπtvenih vrijednostisedmerih crkava. Preko ApokalipseIvan æeli spremiti crkve zauËinkovito suoËavanje s dolazeÊomkrizom kako bi crkve opstale,

Ugroæenost vjerskih slobodau Ivanovom Otkrivenju

11VJERSKA SLOBODA

odnosno kako se ne bi prilagodiledruπtvu i podlegle njegovimpritiscima. Ivanova Apokalipsa jepoziv na korjenitu druπtvenuakciju, na biranje æivota namarginama druπtva, πto jesuprotno od asimilacije.” (DeSilva,A. David. “The Social setting of theRevelation of John: ConflictsWithin, Fears Without”. Westmin-ster Theological Journal 54 (1992.):str. 301-302)

Ivan poziva svoje crkve navjernost Bogu usprkosprogonstavima (Otkrivenje 2,10).On poziva na pogled na stvarnostiz Boæje perspektive (Otkrivenje1,1-3). Druπtveni pritisci i politiËkevoe koje krπÊanima stvaraju

probleme neÊe biti vjeËno na vlasti.Prilagoditi se druπtvu u kojem æivenije izlaz za vjerne, jer vjernici neæive za ovozemaljsku stvarnost,nego za jedan bolji i dalekosavrπeniji svijet.

Ako æelimo bolje razumjetismisao i svrhu IvanovogOtkrivenja, ne smijemo smetnuti suma druπtvene prilike u kojima jeono napisano. Tekst OtkrivenjasvjedoËi o situaciji ugroæenostivjerskih sloboda na kraju prvogstoljeÊa krπÊanske ere. ProuËavanjeKnjige Otkrivenja moæe vjernicimau svim razdobljima i svimzemljama pomoÊi pri suoËavanju sugroæavanjima vjerskih sloboda.Kao πto je knjiga Otkrivenje imala

puno toga reÊi vjernima u prvomstoljeÊu, ona govori i nama danas.

Dr. sc. Igor Lorencin,pastor KrπÊanske adventistiËkecrkve u Zagrebu i predavaË na

AdventistiËkom teoloπkomvisokom uËiliπtu u Maruπevcu

Joyce Lewis primjer je mlade æene kojanije ustuknula pred izazovom kuπnje ivelikih patnji da bi mogla biti vjernaBogu. To se dogodilo davno, dok narodu Engleskoj joπ nije imao slobodu dasluæi Bogu prema svojoj savjesti.

Joyce Lewis iz Warwickshireanije imala neku æelju da ËitaBibliju, sve dok nijeprisustvovala spaljivanjuLaurencea Saundersa.

“Koje je straπno djelo uËinioovaj Ëovjek?” upitala je.

“NeÊe iÊi na misu”,odgovorio je netko. “On je jedanod onih nitkova koji misle datrebaju æivjeti samo po Bibliji.”

Znatiæeljna, Joyce jezatraæila jednog od njemubliskih ljudi da joj objasnisvoja vjerovanja.

“Savjetujem ti da prouËavaπBibliju”, odgovorio je Ëovjek.“Æivi i ponaπaj se kako onakaæe.”

Joyce je nabavila Bibliju ipoËela je Ëitati. Svaki slobodnitrenutak provodila je uz BoæjurijeË. Ona je u njoj izazvalaosjeÊaje kao niπta drugo dotad. ©to je viπeprouËavala, bila je sigurnija da mora slijediti samoono πto kaæe Boæja rijeË.

Zbog toga su je vlasti izvele pred biskupa.“Zaπto ne sudjelujeπ u crkvenim obredima?”

upitao ju je on.

“To nisam naπla u Boæjoj rijeËi”,izjavila je. “Da je u njoj zapovjeeno,

prihvatila bih cijelim srcem.”“Ako uporno ostajeπ pri tome da

vjerujeπ samo u ono πto kaæeBiblija, onda si krivovjerka”,

proglasio je biskup i naredio dase Joyce utamniËi.

Ujutro na dan pogubljenjau njezinu je Êeliju, u kojoj je sprijateljima provela noÊ umolitvi, uπao upraviteljzatvora.

“Joyce Lewis, donosim tikraljiËinu zapovijed”, rekao je.“Imaπ samo jedan sat æivotana ovom svijetu — pripravise!”

“Vaπa mi je vijestdobrodoπla”, odgovorila jeJoyce. “Zahvaljujem Bogu πtome smatra dostojnom dapoloæim svoj æivot za Njegovodjelo.”

Kad je vatra zapaljena,Joyce je bez straha podiglaruke k nebu, spremna daslijedi svojega Gospodina uplamenu lomaËe.

Joyce je samo jedna u dugoj povorci onih kojisu bili spremni hrabro se izloæiti opasnosti,iskoraËiti vjerom i æivjeti za Boga. I umrijeti zaNjega, ako je potrebno.

Dorothy Eaton Watts

Æivjeti za Boga: Joyce Lewis

12 VJERSKA SLOBODA

I tako dalje. Donose li strogoureene druπtvene kaste uhinduizmu slobodu milijunimaIndijaca? Jedva. Islam? I samarijeË znaËi pokornost. Ali, nemojtemisliti da Êu ja sada hvaliti ideje iideale zapadnoga svijeta! Slobodaje moæda bila lijepa teorija udrevnoj Ateni i Rimu, ali sjetimose kako je tamo bilo raπireno —ropstvo. Naravno, poËinjali su sepojavljivati demokratski oblicivlasti. Ali, koliko je tek stoljeÊatrebalo proÊi dok se sloboda nijeistinski poËela razvijati zastanovniπtvo stare Europe. Istina,

izvjeπÊuje o korupciji na visokimpoloæajima, o eksploataciji ilicemjerju, πto priliËno nalikujeonome πto se dogaa udiktaturama, drevnima isuvremenima. PolitiËka je slobodavaæna i vrijedna stvar, ali sáma nemoæe stvoriti svijet za kojimËeznemo.”

Ali ipak, postoji put. Naosobnoj razini i u naπimsvakodnevnim æivotima moæepostojati sloboda. Za to idemo kBibliji. Biblija je knjigaËovjeËanstva. Nekoliko sam godinapredavao njemaËki jezik u jednojπkoli u Pakistanu. Bio samzadivljen kako se ponekad viπepoπtovanja prema Bibliji nalazimeu ljudima izvan sluæbenogkruga krπÊanstva nego utakozvanoj krπÊanskoj Europi.

Biblija je knjiga u kojoj namBog govori po Isusu Kristu. UEvanelju po Ivanu, u Novomzavjetu, Isus kaæe: “Dakle, ako vasSin oslobodi, zaista Êete bitislobodni.” (Ivan 8,36) Kako je toposeban iskaz! Krist nije samoizgovorio znaËajne rijeËi. NapraktiËne je naËine pokazaovrijednost slobode od laænih prisila,Ëak i religijskih. Naglaπavao jeslobodu za ljubav, slobodu zapomaganje, slobodu za sluæenje —ako je potrebno i ærtvom. Krenuoje naprijed i upravo to uËiniosvojom smrÊu na kriæu, nakonkoje je uslijedilo Njegovo slavnouskrsnuÊe. Svake se godine naVeliki petak i Uskrsnu nedjeljusjeÊamo tih povijesnih Ëinjenica.

Nedavno sam o slobodiproËitao izjavu: “Slobodan je Ëovjekkoji se moæe lako kretati usvojemu oklopu”, to jest koji jezadovoljan i u miru s Bogom i sasvojima bliænjima u okviru svojihdnevnih obveza i aktivnosti.

Temeljna sloboda koju Isusdaje svima koji Mu vjeruju i voleGa jest sloboda od krivnje, oprostgrijeha. Pred mnogo godina ËasopisTime citirao je jednog britanskogsveÊenika u vezi sa slobodom krozoprost: “Kad pomisliπ na sve

Sloboda? Svi je æelimoimati! U njemaËkimgovornim podruËjima Europe postoji popularnapjesma koja poËinje rijeËima “Iznadoblaka: sloboda tamo gore mora daje bezgraniËna!” Moj brat, pilotamater, poveo me jednom na letmalim avionom cessna. Jako mese to dojmilo. VeliËanstveni vidici,prostrani horizonti... Ali posebnome iznenadila vrlo ograniËenasloboda pilota. Stalno je bio podpritiskom! Neprestano mu je usluπalice dolazilo mnogo buËnihglasova i zapovijedi. Neprestano semorao usredotoËiti na upute ovdje,opomene ondje, na moguÊeprobleme i opasnosti u sluËajuda... On je na to veÊ bio navikao inije se uznemiravao, ali ja sam,sjedeÊi do njega i briπuÊi znoj saËela, osjeÊao: “Mora da sam seipak prevario u svom povrπnomdojmu o tome da je ‘Sloboda tamogore bezgraniËna...’”

©to je sa slobodom u povijestiËovjeËanstva? Kratak pregledfilozofskih sustava i religijskihideala ne dovodi nas daleko. NisamstruËnjak u tim podruËjima teprema tome nisam mjerodavaniznositi kritiËki stav, ali sam ipakneπto na tu temu proËitao i susreoljude koji su putovali daleko upotrazi za slobodom. Dopustite mida iznesem neke od svojihdojmova.

Postoje tradicionalne religijeplemena skrivenih u pustinjama ipraπumama. Oni πtuju svoje pretkei duhove. Teæak je jaram πto gaoni nose. Njihovi vraËevi iËarobnjaci zahtijevaju skupe ærtveod vrlo jadnih ljudi. Nema tuslobode. Ali moæda se slobodamoæe naÊi meu ponosnima uplavo odjevenim Tuarezima nanjihovim krasnim devama uSahari? Naæalost, oni se sada boreza opstanak uglavnom kaopoljoprivrednici. Klimatskepromjene, motorizirani promet,nove politiËke prilike — sve je topridonijelo kraju njihove nekoÊzadivljujuÊe slobode.

Sloboda — ideal koji izmiËe

Francuska revolucija i UstavSjedinjenih AmeriËkih Dræavadoveli su do DeklaracijeUjedinjenih naroda o ljudskimpravima u naπem vremenu, aliponovno: izmeu teorijskog ideala ipraktiËne primjene joπ uvijekuoËavamo veliku udaljenost...

Htio bih citirati jednoga odnajpoznatijih govornika proπlogastoljeÊa, Billyja Grahama. Ne samoda su tisuÊe i tisuÊe ljudi postadionima sluπale i voljele njegovglas. Sluπali su ga Ëuveni ljudipoput Winstona Churchilla iJawaharlala Nehrua. Graham jenapisao: “Jedan od naËina na kojiËovjeËanstvo odabire, zove se‘politiËka sloboda’. ‘Dajte nampolitiËku slobodu’, rekli smo, ‘iuslijedit Êe bolji svijet. Trebamoizabrane ljude u vlasti — jednaosoba, jedan glas — pa Êemo ondakrenuti naprijed prema dostojnomæivotu.’ Na taj smo naËin steklipolitiËku slobodu, ali nismo steklibolji svijet. Dnevni nas tisak

13VJERSKA SLOBODA

æivËane slomove koji suprouzroËeni Ëinjenicom da su ljudiizgradili neku veliku sliku, ... ovoje ipak oslobaajuÊe naËelo: da ikada se spotakneπ, poloæiπ cijeliudes pred Kristove noge i ondakreneπ naprijed. Svako nastojanje,strah i tjeskoba nestaju.”

Slijedi joπ jedan navod, ovajput od jednoga kirurga i alpinista.T. Howard Somerell bio je sbritanskim ekspedicijama naMount Everestu 1922. i 1924.godine. Sa svojim supenjaËemNortonom dospio je do visine od8.400 metara — bez kisika.Fotografije koje je snimio na tompothvatu u sljedeÊih su 29 godinabile na najviπem mjestu na ljestvicivisinskih fotografija koje je itkosnimio na licu Zemlje. Kasnije jeradio kao kirurg u bolnici u juænojIndiji. (OËito je taj Ëovjek traæioslobodu — u raznolikimaktivnostima!) GledajuÊi unazad nasvoju izvanrednu karijeru, napisaoje: “Upravo zbog toga πto samgledajuÊi na Krista sâm vidio Boga,bio sam voljan promijeniti cijelismjer svojega æivota i podijeliti toiskustvo s drugima... Indijski sumudraci, mnogo njih, puno boljiljudi od mene. Oni mogu bitivelikoduπni i predani. U usporedbis njima ja se mogu Ëiniti slabim igreπnim; ali barem poznajem Put.Imam i nezadovoljene æelje pasvakoga dana trebam donijeti predBoga svoju vlastitu prekomjernupotrebu. Ali vidio sam Njegovuprekomjernu ljubav; pogledao samna Isusa i vidio Boga. To je mojaporuka Istoku — ili bilo komudrugom... Gledaj na Krista.Upoznaj Ga. Nije vaæno πto ljudikaæu da je On; ti ga uËini svojimPrijateljem i Ëitaj puno putaNjegove kratke æivotopise kojezovemo Evaneljima. I jednoga Êeπdana shvatiti da je Njegovo druπtvoprisutnost Boga, a Njegova ljubavnajveÊa stvar na svijetu.”

Da, Njegova ljubav i s njomprava sloboda za tebe i za mene!Ne samo kao jednokratno,kratkotrajno iskustvo, veÊ kao novinaËin æivota. Ja i Isus. Isus samnom. Nas dvojica zajedno, rukau ruci. Neka je hvala Bogu zatakvu slobodu!

Peter Mayerbiblijski uËitelj iz ©vicarske

Milost i oprost neprijatelju“Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreπke, oprostit Êe i vamavaπ Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka,ni vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14.15)

Ako u mislima gledamo Krista kako umire za naπe grijehe iponovno æivi za naπe spasenje, bit Êe nam jednostavnijeoprostiti ljudima koji su nas povrijedili. Tada s Isusmkaæemo: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka23,34)

Djevojku Corrie ten Boom muËili su u koncentracijskom logorujer je tijekom Drugog svjetskog rata pomagala Æidovima. Neki jeËak smatraju voom nizozemskog pokreta otpora u Drugomsvjetskom ratu. Preæivjela je logorsku torturu i postala poznata posvojoj knjizi The Hiding Place u kojoj svjedoËi kako Bog daje milostda opraπtamo.

“Bilo je to tijekom bogosluæja u Münchenu”, kaæe ona, “kadsam ga vidjela, bivπeg SS-vojnika, koji je bio Ëuvar kod vratakupaonice u prihvatnom centru u Ravensbrücku. On je, zapravo,bio prvi od naπih muËitelja kojeg sam vidjela od vremenazatoËeniπtva. I iznenada sve se vratilo — soba puna poniæenihljudi, hrpe odjeÊe, Betsino lice blijedo od boli.

Priπao mi je dok se crkva praznila: ‘Zahvalan sam vam za vaπuporuku, gospoice’, rekao je. ‘Zamislite, kao πto ste vi rekli, Bog jeoprao moje grijehe!’

Pruæio je ruku da se rukuje. A ja, koja sam toliko Ëestopropovijedala ljudima u Bloemendaalu o potrebi oprosta, zadræalasam svoju ruku.

»ak i kad su ljutite i osvetljive misli kljuËale u meni, vidjelasam njihovu pokvarenost. Isus Krist je umro za ovog Ëovjeka; hoÊuli ja traæiti viπe? Gospodine Isuse, molila sam se, oprosti mi ipomozi mi da oprostim!

Pokuπala sam se nasmijeπiti. Borila sam se da pruæim ruku.Nisam mogla. Niπta nisam osjeÊala, ni najmanji traËak topline ilimilosra. Ponovno sam izrekla tihu molitvu. Isuse, ja mu ne moguoprostiti. Daruj mi svoj oprost.

Dok sam primala njegovu ruku, dogodilo se neπto nevjerojatno.Od ramena, duæ ruke i dlana proπla je kao neka struja dok meljubav prema tom strancu gotovo svladala.

Tako sam otkrila da izljeËenje svijeta ne ovisi o naπem, veÊ oNjegovom oprostu i dobroti.

Kad nam Bog kaæe da ljubimo svoje neprijatelje, osimzapovijedi, daruje nam i samu ljubav.”

“Pokuπavati vrπiti Gospodnjedjelo vlastitom snagomstrahovito je zbunjujuÊe,iscrpljujuÊe i naporno. Aliako ste ispunjeni SvetimDuhom, iz vas samo teËeIsusova sluæba.”

— Corrie ten Boom(1892.—1983.)

14 VJERSKA SLOBODA

Razmotrimo zajedno u KnjiziPostanka tri vaænadogaaja koji odreujuAbrahamov æivot: poziv,zavjet i kuπnju. Ovim je dogaajimazajedniËko da sva tri ukazuju naËvrstoÊu Abrahamove vjere.

1. Poziv. Izvjeπtaj o pozivanjuAbrahama nalazimo u Postanku 12.Abraham je imao sedamdeset i petgodina kad je Ëuo Boæji glas iodazvao se na Boæji poziv. Njegovsluh je bio “naπtiman” na Boæji glas,i kad je Bog pozvao, on je Ëuo.Moæda je Bog prije Abrahamapozivao i druge, ali oni se nisuodazvali. Drugi se nisu zanimali zaBoga, nisu Ga sluπali i nisu imaliistanËan sluh osjetljiv na Boæji glas.Abraham se odazvao — on je bioposluπan i time oËitovao svojepovjerenje i vjeru u Boga.

2. Zavjet. Izvjeπtaj o Boæjemzavjetu ili savezu s Abrahamomnalazimo u Postanku 15. Abraham jebio nesretan jer nije imao potomstva.Bog je sklopio savez s Abrahamom iobeÊao mu potomstvo — velik narod— i mnoge blagoslove. Tekst kaæe:“Abraham povjerova Jahvi, i on muto uraËuna u pravednost.” (Postanak15,6) Boæji savez s Abrahamomtemeljio se na vjeri, a vjera jepotrebna za neπto πto se ne vidi iπto spada u podruËje buduÊnosti.Abraham nije vidio potomstvo kojemu je tek trebalo doÊi u njegovimpoznim godinama. »ak πtoviπe, nijeznao kako bi se tako neπto mogloostvariti. Meutim, on je vjerovaoBogu.

3. Kuπnja. Kuπnja pred koju jeBog stavio Abrahama opisana je uPostanku 22. Bog je obeÊaopotomstvo, i to dugo iπËekivanopotomstvo je najzad stiglo: rodio seIzak. Bog je iskuπao Abrahamovuvjeru u Njega naredbom da prineseIzaka na ærtvu. TumaËeÊi ovajdogaaj, rabin Joseph Herman Hertzkaæe da je meu semitskimnarodima tog vremena ærtvovanje

djece bilo πiroko rasprostranjeno.Dakle, Bog od Abraham nije traæioneπto nesvakidaπnje i neuobiËajeno.Ærtvovanje djece je u tom druπtvubilo uobiËajeno. “U to doba nije biloËudno πto je Bog traæio ærtvu, negoje bilo zaËuujuÊe to πto seAbrahamov Bog umijeπao i sprijeËioærtvovanje.” Tako je, zakljuËujeHertz, Bog æelio pokazati Abrahamukoliko su Mu mrske ljudske ærtve.

Starozavjetni proroci Êe kasnije,nadovezujuÊi se na Abrahamovoiskustvo, jasno osuditi ljudske ærtvebogovima (primjerice, Jeremija32,35). Ono πto je potrebno i πtoBog traæi jest duhovno predanje.Abraham je ovdje pokazao svojuspremnost na potpuno pokoravanjeBoæjoj volji (Postanak 22,18), a ucijelom tijeku zbivanja je neπto inauËio o Bogu kojemu sluæi —njegov Bog cijeni ljudski æivot i staloMu je do svakog pojedinca.

KrπÊanski teolozi Êe u ovojkuπnji isticati Abrahamovo dubokopovjerenje u Boga koje je iπlo do temjere da je vjerovao da njegov Bogmoæe uskrisiti Izaka. Tako Êe pisacPoslanice Hebrejima reÊi: “Vjerom jeAbraham, kad je bio stavljen nakuπnju, prinio Izaka, i taj koji jejedinoroenca prinosio bio je onajkoji je primio obeÊanje, kojemubijaπe upravljena rijeË: ‘Po Izaku Êeπimati potomstvo.’ Mislio je da Bogmoæe i mrtvace uskrisivati.”(Hebrejima 11,17-19) Abraham jeimao potpuno povjerenje u Boga —da taj Bog koji mu je obeÊaopotomstvo, Bog koji mu sezavjetovao, da Êe taj Bog naÊi izlaz izsvega ovog i ostvariti ono πto jeobeÊao.

Po svojoj vjeri i povjerenju uBoga Abraham je postao praotacnacije i otac vjere. Njegova vjera uBoga uËinila ga je ocem trijusvjetskih religija: judaizma,krπÊanstva i islama. U Abrahamadanas gledaju i æidovi i krπÊani imuslimani kao na svoje korijene, nasvoje osnove, na svoj temelj. Pospremnosti da odgovori na poziv i postabilnosti u kuπnji Abraham je

postao kljuËni pojam u sve trireligije.

Tri religije Ëesto su tijekompovijesti bile u zavadi; ali kad bismomalo viπe gledali na Abrahama kaoosobu koja nas povezuje i koja namje svima primjer, moæda bismo naπlii viπe sklada meu nama kaopredstavnicima ovih religija.Abrahamsko povjerenje u Boga jeono πto nam svima treba.

Ovime dolazimo do vaænogpitanja u naπem razmatranju: OdnosAbrahama i Isusa; dva Æidova — dvazavjeta. Ili je moæda oduvijekpostojao samo jedan zavjet? ©to je tonovo πto nam donosi Novi zavjet?Novi zavjet je, moæemo reÊi, samonadogradnja na stari. Stari zavjetnam govori o Bogu Stvoritelju, oljudskom odlasku od Boga, o Boæjimnastojanjima da spasi Ëovjeka, oBoæjem traæenju Ëovjeka; donosi namDekalog kao osnovu moralnosti iBoæje volje za naπ æivot. Novi zavjetneÊe negirati Stari zavjet, nego Êenadograditi na postojeÊe.

U Novom zavjetu Isus neÊenegirati Dekalog i reÊi da je sadadopuπteno Ëiniti preljub, krasti,ubijati ili huliti na Boæje ime. »akπtoviπe, On Êe u propovijedi na Goripooπtriti zahtjeve Zakona: “»uli steda je reËeno starima: ‘Ne Ëinipreljuba!’ A ja vam kaæem da jesvaki koji s poæudom pogleda æenuveÊ — u svom srcu — s njom uËiniopreljub.” (Matej 5,27.28) Ili “»uli steda je reËeno starima: ‘Ne ubij! ...’ Aja vam kaæem: ‘Svatko tko se ljutina svog brata bit Êe odgovoransudu.’” (Matej 5,21.22) Novozavjetnamoralnost nastavak je starozavjetnemoralnosti.

Nemojmo zaboraviti da je Biblijaranih krπÊana bila Septuaginta —Stari zavjet. Kad Isus dolazi usinagogu, On dobiva u ruke svitakKnjige proroka Izaije, Ëita iz njega izatim tumaËi spise (Luka 4,16.17). Uprvim desetljeÊima krπÊanstva jedinaBiblija koju su krπÊani Ëitali iprouËavali kao pravilo æivota i vjerebio je Stari zavjet. Kada Matej uπezdesetim ili sedamdesetim

Abraham — praotac nacije i otac vjerePredavanje Danijela BerkoviÊa, profesora hebrejskog jezika, na Okruglom stolu

Udruge za vjersku slobodu, odræanom na Biblijskom institutu u Zagrebu

15VJERSKA SLOBODA

godinama nakon Krista piπe svojeEvanelje, on stalno navodi Starizavjet. Pavao Êe nadahnuÊe zateologiju svojih poslanica nalazitiponajprije u Starom zavjetu. Najzad,ËitajuÊi posljednju novozavjetnuknjigu, Otkrivenje, shvaÊamo da bezrazumijevanja starozavjetnog jezika,obiËaja i simbolike — ne moæemorazumjeti Otkrivenje.

Novi zavjet je u potpunostiutopljen u Stari zavjet, i tko to nerazumije, teπko Êe razumjeti svu bît isræ novozavjetne objave. U Novomzavjetu objavljuje se isti Bog kojegasmo prethodno nalazili u Staromzavjetu, i taj Bog u Novom zavjetunije drukËiji, nego je isti Onaj koji semnogo godina ranije javljaoAbrahamu, praocu starozavjetnogIzraela i ocu vjere.

KrπÊani Ëesto robujustereotipnom miπljenju da Starizavjet predstavlja Boga pravde isuda, dok Novi zavjet donosi neπtokorjenito novo — Boga ljubavi imilosti. Uvrijeæeno je vjerovanje dase u Starom zavjetu ljudi spaπavajudjelima, dok se u Novom zavjetuspaπavaju iskljuËivo vjerom. Je li totoËno? ©to smo Ëitali u Staromzavjetu o Abrahamovom savezu sBogom? Biblija kaæe: “Abrahampovjerova Jahvi, i On mu to uraËunau pravednost.” (Postanak 15,6) Vjeraje bila neizbjeæan element u Staromzavjetu. Kad je Mojsije podigao zmijuu pustinji, Izraelci koji su vjeromgledali u nju bili su spaπeni. UHebrejima 11 navodi se cijeli popisstarozavjetnih junaka vjere.

Kako je s ljubavlju i miloπÊu uStarom zavjetu? Je li istina da uStarom zavjetu nema Boga ljubavi?Vjerujem da svi dobro poznajemoPsalme koji govore o Boæjoj milosti iljubavi. U Psalmu 51 David vapi zaBoæjom miloπÊu i Bog mu jeiskazuje. Pjesma nad pjesmamabraËnom terminologijom govori oBogu koji voli Ëovjeka.

Kako je s Novim zavjetom —govori li on samo o Bogu ljubavi imilosti? Ne iskljuËivo! U Novomzavjetu nalazimo isto tako ipravednog Boga. Ananija i Safiranisu morali dugo Ëekati da Bogpokaæe svoju pravdu i presudi im.Koliko samo suda i krvi nalazimo unovozavjetnoj knjizi Otkrivenje.Jednostavno, Biblija kao cjelina,Stari i Novi zavjet, poznaje ravnoteæuizmeu ljubavi i pravde.

Ako kaæemo da Stari zavjet nepoznaje Boga ljubavi, ili da u Novom

zavjetu nema Boga suda,iskrivljujemo boæansku objavu. Starii Novi zavjet se nadopunjuju. Obazavjeta poznaju ravnoteæu izmeuljubavi i pravde. Abrahamskaposluπnost i vjernost su jednakopotrebne i krπÊanima novozavjetnograzdoblja. Bez posluπnosti i vjernostinemoguÊe je zvati se krπÊaninom,sljedbenikom Isusa Krista. StogaNovi zavjet upuÊuje na korijene kojise nalaze u Starom zavjetu, uAbrahamu kao praocu nacije i ocuvjere.

Vjera u Isusa Krista nijenegiranje svega πto je prethodilopojavljivanju Isusa. Istina je da jeIsus kritizirao druπtvene odnose, aliOn nije negirao starozavjetnuobjavu. On je na njoj gradio, i odsvojih sljedbenika traæi istu

posluπnost i vjernost prethodnopropisanu u Starom zavjetu ioslikanu u Abrahamu. VraÊanjemabrahamskoj vjeri i povjerenjumoæemo se vratiti i jedni drugima —naÊi temelj koji nam je svimazajedniËki. Time je Abraham osobakoja nas sve zajedno ujedinjuje inadahnjuje na dobro.

Stalno gledanje na starozavjetnekorijene za krπÊanina nije izbor, negoimperativ. Bez starozavjetnih korijenane bi bilo niti Novog zavjeta. Bezkorijena ne bi bilo niti drveta(Rimljanima 11,18). Stoga sinemojmo nikada dopustiti da samisebi odreæemo korijene i odlutamo uvjersku iskljuËivost. PoπtovanjemzajedniËkih korijena Ëuvamo se odvjerske iskljuËivosti i promiËemovjerske slobode.

16 VJERSKA SLOBODA

Baptisti su poznatipo dosljednomËuvanju vjerskeslobode tijekomsvoje duge povijesti. Oninisu nikad odobravalitlaËenje savjesti. Uvijek sunepokolebljivo zastupalivjersku i graansku slobodu.Oni danas zastupajuËinjenicu — kao i nekad, a iuvijek to moraju — da jeprirodno, temeljito ineotuivo pravo svakogljudskog biÊa da πtuje Bogaili ne, ovisno o nalogu svojesavjesti. Dokle god neumanjuje prava drugih,Ëovjek je za svoja religijskavjerovanja i postupkeodgovoran samo Bogu.

Mi ne zastupamo veÊutoleranciju, veÊ slobodu.Velika je razlika izmeutolerancije i slobode.Tolerancija podrazumijeva danetko laæno tvrdi kako ima pravotolerirati. Tolerancija je dopuπtenje,dok je sloboda pravo. Tolerancijaje pitanje svrsishodnosti, dok jesloboda pitanje naËela. Tolerancijaje dar od Ëovjeka, dok je slobodadar od Boga. Naπ narod Êe uvijek isvuda nastojati da izbor religijebude zauvijek dragovoljan, bezprisile, da on nije pravo nijednevlasti; da ni graanska ni crkvenavlast nemaju pravo prisiliti ljudeda prihvate neko vjerovanje ilioblik bogosluæja, ili da plaÊajuporez za odræavanje neke vjerskeorganizacije Ëiji nisu vjernici. Bogæeli πtovatelje koji Mu pristupajuslobodno, bez ikakve prisile. …

Izravan osobni pristup Bogu

Kad otvorimo Novi zavjet —koji je Kristov vodiË i zakon zaNjegov narod — svuda Êemo naiÊina naglasak na pojedinca.Pojedinac je odvojen od obitelji, odcrkve, od dræave i druπtva, od

najdraæih zemaljskih prijatelja iinstitucija; i doveden u izravan,osobni odnos s Bogom. Svatkomora za sebe dati raËun Bogu. UneËemu tako sudbonosnom nemoæe biti sponzora, zastupnika ilizamjenika. Svatko se mora sâmpokajati, sâm vjerovati, sâm sekrstiti i sâm odgovarati Bogu —kako ovdje na Zemlji tako i uvjeËnosti. Jasna vijest IvanaKrstitelja bila je upuÊenapojedincu: “I ne usudite se govoritiu sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’Jer, kaæem vam, Bog iz ovogakamenja moæe podiÊi djecuAbrahamovu. VeÊ je sjekirapoloæena na korijen stablima.Svako dakle stablo koje ne donosidobroga roda, sijeËe se i u oganjbaca.” (Matej 3,9.10) Neka senitko, ni Ëovjek ni institucija,koliko god bio drag i moÊan, neusudi stati izmeu pojedine duπe iBoga. “Jer jedan je Bog, jedan je iposrednik izmeu Boga i ljudi,

Ëovjek — Krist Isus.” (1.Timoteju 2,5) Neka dræava icrkva, neka institucija,koliko god bila draga, iosoba, koliko god bilabliska, ostane po strani, ineka se sâm pojedinacizravno i odmah obratiBogu. On je naπ Vrhovnik iNjegovo je ime Isus.Nedelegirana Kristova vlastzauvijek onemoguÊavasvakom sustavu ljudskogposredovanja manipuliranjeNjegovom spasiteljskommiloπÊu.

Pravo na privatnuprosudbu je krunski draguljËovjeËanstva, i svaka osobaili institucija koja bi seusudila stati izmeu duπe iBoga predstavlja grubinapad i klevetu uzviπenihprava Boæjega Sina.

Iz ova dva temeljnanaËela — vrhunskog

autoriteta Svetog pisma i prava naprivatnu prosudbu — potekli susvi povijesni prosvjedi u Europi,Engleskoj i Americi protivnebiblijskih vjerovanja, politike iobreda, kao i protiv neopravdanih inedopuπtenih djelovanja religijskevlasti nad ljudskom savjeπÊu, bilood strane crkve ili dræave.

Baptisti smatraju zloËinomsvaki pokuπaj prisiljavanja savjestiili ljudi, izvanjskim kaznama, daprihvate bilo koji oblik vjerovanja.Progonstvo moæe od ljudi naËinitilicemjere, ali ih neÊe uËinitikrπÊanima.

George W. Truett

Izvod iz govora koji je George W.Truett, poznati baptistiËki pas-tor i pisac (1867.—1944.)odræao s istoËnih stubaNacionalne skupπtine uWashingtonu, u nedjelju, 16.svibnja 1920. godine, u povodugodiπnjeg zasjedanja Konvencijejuænih baptista.

Na Ëemu se zasniva vjerska sloboda?Vjerska sloboda nije tolerancija, veÊ pravo

17VJERSKA SLOBODA

Vjerska sloboda je osnovaslobodnog druπtva. Thomas Jefferson iutemeljitelji SjedinjenihAmeriËkih Dræava nazvali su je“prvom slobodom”. Ona jeuklopljena u prvi Ëlanak prvogamandmana ameriËkog Ustava.Ona je prva i u svakom drugomsmislu: sloboda miπljenja, savjesti ivjere preduvjet je za vrπenje svihdrugih temeljnih ljudskih prava. Uteoriji i praksi sloboda izraæavanja,sloboda tiska i sloboda udruæivanjaovise o prethodnom jamstvuslobode savjesti. Povijesna jestvarnost da se tamo gdje nijepriznata vjerska sloboda, nepriznaju niti druga osnovnaljudska prava.

Vjerska sloboda ima dvijedimenzije. Ona pripadapojedincima, ali i vjerskimskupinama. Ona ukljuËuje pravoosobe da hoda ulicom noseÊi kriæ,jarmulku ili turban, ili da to neËini, te da u druπtvu izraæavasvoja vjerovanja i po njima æivi.Ona takoer ukljuËuje pravaskupina da u druπtvu πtuju Bogapo svojoj æelji, da imaju πkole,bolnice i druge ustanove, daobjavljuju i posjeduju vjerskuliteraturu i da ureuju svojemeunarodne odnose.

U posljednjim desetljeÊimainstitucionalna dimenzija vjerskeslobode pokazala se sudbonosnomu otvaranju druπtvenog prostora iponudom bitne politiËke zaπtitereformatorima u razliËitimrepresivnim druπtvima kao πto suPoljska, »ile, Filipini i JuænaAfrika.

Danas smo svjedoci pojavenovog naraπtaja disidenata kojitraæe svoja osobna prava navjersku slobodu — ukljuËujuÊihrabre iranske i saudijskereformatore koje zatvaraju iuπutkavaju zbog njihovog “zloËinabogohuljenja” kad se ne slaæu spolitikom svojih vlasti.

Temeljna narav vjerske slobodeprihvaÊena je 1948. godine sOpÊom deklaracijom o ljudskimpravima. Potporu je dobila upravozbog sveg uæasa nacistiËkogholokausta protiv æidovskognaroda, πto je bio vjerski i etniËkigenocid. U preambuli Deklaracijekaæe se da je “priznanje uroenogdostojanstva i jednakih ineotuivih prava svim Ëlanovimaljudske obitelji temelj slobode,pravde i mira u svijetu”. Upravo jeovo priznavanje ljudskogdostojanstva osnova za vjerskuslobodu — i sva ljudska prava —koje omoguÊuje praktiËnusuradnju izmeu pripadnikarazliËitih religija ili bez religije,unatoË nepomirljivim razlikama opravom izvoru ljudskogdostojanstva.

Vjerska sloboda je znaËajnadanas kao πto je bila prije polastoljeÊa.

Vjersko progonstvo kojepodræava vlast — a koje premaπujeËak i proπirenu diskriminaciju ilicemjerje — danas se oËituje utrima vrstama reæima: preostalimsluæbeno ateistiËkim komunistiËkimdræavama kao πto su Kina,Sjeverna Koreja i Vijetnam;represivnim islamistiËkim dræavamakao πto su Saudijska Arabija, Irani Sudan, te nacionalistiËkimautoritativnim dræavama kao πtosu Burma i Eritreja. Ministarstvovanjskih poslova SjedinjenihAmeriËkih Dræava sluæbenooznaËuje ove dræave kao “zemlje odposebne zabrinutosti” zbog njihovihpretjeranih, sustavnih i stalnihkrπtenja vjerske slobode. U timzemljama se toleriraju samo onikoji podræavaju dræavom odobrenavjerovanja — vjerska ili svjetovna.Drugi se izlaæu muËenju,zatvaranju i Ëak smrti.

UnatoË njegovoj srediπnjojpovijesnoj, politiËkoj i druπtvenojvaænosti, predmet vjerske slobodeje najviπe zanemarivano ljudsko

pravo u vanjskoj politiciSjedinjenih AmeriËkih Dræava. Zbognedostatka zanimanja ili zbogpodcjenjivanja vaænosti vjere zaveÊinu stanovniπtva svijeta,ameriËka vanjska politika propuπtabraniti vjersku slobodu kao naËeloili govoriti u prilog πikaniranihvjernika. To je jedan od razloga πtoje, primjerice, AmeriËka tajnasluæba 1978. odbila prijedlog daprouËi ulogu religije u Iranu,nazivajuÊi je “samo sociologijom”,pa je islamistiËka revolucija uTeheranu zatekla SjedinjeneAmeriËke Dræave nepripremljene.AmeriËki Kongres je 1998. godinepokuπao ispraviti ovaj propustglasujuÊi velikom veÊinom zaZakon o meunarodnoj vjerskojslobodi (International ReligiousFreedom Act — IRFA). Jedan odnjegovih glavnih ciljeva je davjerska sloboda postane sastavnidio ameriËke vanjske politike kakobi se suprotstavili “obnovljenim i,u mnogo sluËajeva, sve veÊimnapadima u mnogim zemljamasvijeta” na vjersku slobodu. Danasje promicanje i zaπtita vjerskeslobode u inozemstvu sluæbenapolitika Sjedinjenih AmeriËkihDræava.

Danas se vjerska slobodasuoËava s novim teπkim izazovima.Posljednja desetljeÊa su pokazalapojavu ekstremnih tumaËenjaislamskog pravila koje je strahovitonetolerantno prema drugimtradicijama u islamu, kao i premanemuslimanima. Mnogi nisuspremni postaviti pitanje vjerskeslobode. Meutim, od 11. rujna2001. godine veza izmeu naπevlastite sigurnosti i slobode,izmeu nacionalnih interesa inaπih ideala, nikad nije bilajasnija. Pobijediti u ratu terorazahtijeva borbu ideja, a u njezinojje sræi naËelo vjerske slobode.

»lanak na portalu Hudson’sCenter for Religious Freedom

Zaπto vjerska sloboda?Zaπto je vjerska sloboda temeljna sloboda i sveopÊe ljudsko pravo

18 VJERSKA SLOBODA

Vjerska sloboda — kojaukljuËuje slobodu savjesti,pa tako i slobodunevjerovanja — temeljna jeljudska sloboda i pravo koju iKur’an, sveta knjiga muslimana,jasno i nedvosmisleno naglaπava.Uzviπeni Bog u Kur’anu poruËujemuslimanima koji se trude dokazatidrugima da je islam prava vjera, kaoπto se uostalom i æidovi i krπÊanitrude dokazati da je njihova vjerajedina ispravna, da svaki Ëovjek birasvoj odnos prema Bogu, ili ga uopÊene bira: “A da je Gospodar tvoj htio,sve bi ljude sljedbenicima jedne vjereuËinio. Meutim, oni Êe se uvijek uvjerovanju razilaziti, osim onih kojimase Gospodar tvoj smiluje. A zato ih jei stvorio.” (Hud, 118-119)

Osnovna zadaÊa Poslanikaislama Muhammeda, neka je Boæjimir na njega, bila je drugimaobznaniti objavu; objasniti isavjetovati, ne nametati nitiprisiljavati. Sveviπnji Bog PoslanikaMuhammeda upozorava da je vjeraosobna stvar svakog pojedinca: “Ada hoÊe Gospodar Tvoj, na Zemlji bisvi bili vjernici! Pa zar Êeπ ti svijetprezirati zbog toga πto oni odbijajupostati vjernici?” (Junus, 99)

Muhammed, neka je mir nanjega, na vlastitoj je koæi iskusio πtoznaËi nedostatak vjerskih sloboda. UMekki, gradu u kojem je 610. godineprimio prvu od Boga poslanu objavui zatim je pokuπao πiriti, naiπao jena æestok otpor svojih sugraanakoji su u to vrijeme biliidolopoklonici, to jest oboæavateljikipova. U trinaest godinapropovijedanja kod svojih jesugraana nailazio na razliËite vidovetorture, osporavanja, vrijeanja te suga u nekoliko navrata pokuπali iubiti. I to sve zbog nedostatakavjerskih sloboda. Dobro pamteÊi ukakvom okruæenju i ozraËju je onpropovijedao svoju vjeru islam, uMedini, gradu u kojeg Êe bitiprimoran izbjeÊi kako bi saËuvaovlastiti æivot ali i produæio svojumisiju, kao prvi zadatak koji jepostavio pred sebe i svoju zajednicubilo je pisanje Ustava, takozvaneMedinske povelje, za kojeg muslimanivole reÊi da je preteËa svih kasnijihustava i deklaracija kojima se πtite

temeljne slobode svakog Ëovjeka. Iæidovima i krπÊanima, pa iidolopoklonicima, bila su timustavom zajamËena prava naslobodu vjeroispovijedi.

Jasno da je kroz povijest bilokrπenja ovoga ustava, kao i svakogdrugog, no u teorijskom smislumuslimani su joπ prije ËetrnaeststoljeÊa osigurali drugima pravo navjeru, æivot, imetak i Ëast. Materijalnidokazi netaknutih povijesnih mjestakoja i danas sluæe za obrede ibogoπtovlja krπÊana i æidova nanjihovim najsvetijim mjestima ugradu Jeruzalemu najbolji su dokaziislamske snoπljivosti i poπtivanjavjerskih sloboda kroz povijest.Multinacionalnost i multireligioznostljudi Boæja je volja, a oni koji vjerujuu Njega moraju nauËiti æivjeti upluralistiËkom druπtvu.

Nas muslimane smeta kada sestalno naglaπava kako je islam πirenmaËem i ognjem. U 14-stoljetnojpovijesti brojnih islamskih vladavinabilo je i onih vladara koji, naæalost,nisu uvijek poπtivali slobode drugih.No to je zasigurno bila iznimka, a nepravilo. Meutim, islam kao takav usvojim temeljnim uËenjima protivi sesvakom nasilnom nametanju religije.IπËitavajuÊi kur’anske stavkenailazimo na dio u kojem je reËeno:“U vjeru nije dozvoljeno silomnagoniti, pravi put se jasno razlikujeod krivog.” (El-Bekara, 256)

Muslimani su u posljednjevrijeme bili suoËeni s kolonijalizmom,okupacijom te nepravednimvladarima i nedemokratskimdruπtvenim ureenjima koji njimavladaju i ograniËavaju im slobodu.Zbog manjka slobode u povijesti suvoeni mnogi ratovi. Islam poziva naborbu protiv uzurpatora ljudskihsloboda. Nitko ne smije bitizlostavljan niti poniæavan zbog svogvjerskog opredjeljenja.

SuoËeni s opasnoπÊu gubitkaidentiteta i slabljenja religije, a πto jeposljedica juriπa modernizma sasvojom sekularistiËkom sklonoπÊu,neki muslimani, od kojih su mnogivrlo aktivni i glasni, naæalost suprihvatili radikalno ekskluzivistiËkostajaliπte kad je posrijedi pitanjeodnosa islama s drugim religijama.Ali za ogromnu veÊinu muslimana

kur’ansko uËenje o univerzalnostiobjave i pluralnosti poslanika podJednim Bogom joπ uvijek dubokoodjekuje u njihovim srcima iduπama, i oni su uvijek obazrivi isvjesni mnogih stavaka Kur’ana kojise tiËu stvarnosti i istine JednogaBoga i mnoπtvenosti objava koje jeOn slao.

U poπtivanju osobne i kolektivneslobode vjere oËituje se i odnospolitiËke zajednice prema prvim iposljednjim pitanjima ljudskogaæivota, πto ih religije nesumnjivosaæimaju. S obzirom da svaki Ëovjekima slobodu miπljenja, sasvim jenormalno da ljudi ne razmiπljaju istote da se pojave velike razlike meunjima u zamislima, kulturi, vjeri,obiËajima i mnogoËemu drugom.Dakle, razliËitost meu ljudima jepotpuno prirodna i zasnovana je naljudskoj slobodi. Svaki Ëovjek raase potpuno slobodan da razmiπlja isvojom slobodnom voljom izaberevjeru koju Êe slijediti.

NemoguÊe je posjedovatineograniËenu slobodu. Zbog pravadrugih ljudi nijedan Ëovjek kao nizajednica ne mogu se ponaπatiapsolutno slobodno. MetafiziËkigovoreÊi, samo je Bog beskonaËan,tako da je samo Bog apsolutnoslobodan. Poput drugihtradicionalnih religija, islam vidisvoju ulogu u pomaganju ljudskimbiÊima da prevladavaju stisak moÊinjihovih niæih duπa kako bi zadobiliistinsku slobodu, radije nego dapodupire individualizam kojipreruπen u slobodu samo snaæiokove ropstva naπih besmrtnih duπa.Za osobu vjere, bila ona æidov,krπÊanin ili musliman, voljeti Boga isluπati Njegove zapovijedi nijepomanjkanje slobode. Nasuprottome, oni koji su izgubili svoju vjeru,privræenost drugih vjeri promatrajukao gubitak slobode. Iako su ukrivu, i to spada u neku vrstuslobode vjerovanja.

Ako netko pita æele li muslimanislobodu, odgovor je definitivnopotvrdan. Ali Êe veÊina muslimanapridodati da, prije svega, sloboda zanjih ne znaËi slobodu od Boga ireligije; oni Êe prihvatiti drugeslobode koje osiguravaju da se neÊeugroæavati njihova vjera i ono πto

Islam i vjerska sloboda

19VJERSKA SLOBODA

daje znaËenje njihovim æivotima. OnijamaËno ne æele “slobodu” koja Êe imbiti nametnuta kao ideologija odstrane moÊnijeg Zapada, koji “znabolje” πto je dobro za njih. Prisilapod krinkom slobode joπ uvijek jeprisila. Ono πto bi muslimani najviπeæeljeli jest da im se dopusti slobodada se suoËe sa svojim vlastitimproblemima i pronau svoja vlastitarjeπenja.

Tijekom svih ovih stoljeÊa kadaje Zapad eksperimentirao sa svimvrstama ideja i institucija, odFrancuske revolucije do Napoleona,od BoljπeviËke revolucije do faπizma inacizma, od slobodnog kapitalizmado socijalizma i nazad, pokretna silaje doπla iz same zapadnjaËkecivilizacije i Zapad je imao sloboduda se razvija, kao πto je to i uËinio,nabolje ili nagore, bez izvanjskeprinude. Nije postojala izvanjska sila,nije bilo moÊne civilizacije koja joj jepuhala za vratom i koja je prijeËilada postupa slobodno iz same sebekako bi kreirala nove institucije inorme kao πto se smatra nuænim.

Islamski svijet nema takvuprivilegiju. Sama zapadnjaËkacivilizacija koja govori o slobodinametnula je mnoge prinudeislamskom svijetu u ime Ëuvanjasvojih vlastitih interesa, prinude kojesu veÊe zapreke slobodi djelovanjaod bilo kojih koje bi mogle doÊi izsamog islamskog druπtva. Podtakvim pritiskom neki su semuslimani tijekom proπlog stoljeÊaokrenuli zapadnom liberalizmu, doksu se drugi priklonili politiËkimoblicima islama. Meutim, nijedanod ovih pokreta nije bio slobodan odvanjskih prisila koje Zapad nijesusreo u svojemu skoraπnjempovijesnom razvoju. U svakomsluËaju, danaπnji islamski svijetzasigurno traæi svoju slobodu, ali æelito uËiniti sukladno svojemuvlastitom razumijevanju.

Islam u HrvatskojPrihvaÊajuÊi islamsku zajednicu

od poËetka kao autentiËan Ëimbenikmira, dijaloga, suradnje, druπtvenognapretka i opÊega dobra — nezaboravljajuÊi njezinu mirotvornu iza obranu Hrvatske od agresijezasluænu ulogu tijekom Domovinskograta te vidjevπi njezinu vaænuopÊedruπtvenu ulogu danas i ubuduÊnosti — Republika Hrvatska jesvoj odnos s Islamskom zajednicom,sukladno obostranoj æelji, uredila2002. godine odgovarajuÊim

Ugovorom izmeu Vlade RepublikeHrvatske i Islamske zajednice uHrvatskoj o pitanjima od zajedniËkoginteresa. Taj je Ugovor, na baπtiniakta Hrvatskoga sabora iz 1916. i uduhu Zakona o pravnom poloæajuvjerskih zajednica iz 2002., potpunouredio meusobne odnose izmeudræave i Islamske zajednice uRepublici Hrvatskoj na naËin koji jeu Europi joπ uvijek viπe iznimkanego pravilo.

Stvoren na tom temelju,spomenuti Ugovor omoguÊujeislamskoj zajednici u Hrvatskoj da upunoj slobodi izvrπava svoje vjerskeobveze i zadovoljava svoje prosvjetne,kulturne i druge interese, na koristmira i dobra cijeloga druπtva. Zakonkojim je Hrvatski sabor godine 1916.priznao islam punopravnom religijomu Hrvatskoj pokazao je da, unatoËprijaπnjim stoljetnim sukobima,meu pripadnicima razliËitih vjera uHrvatskoj postoji visoka svijest oizgradnji novoga druπtva na temeljudijaloga i suæivota.

Pokazao je da su muslimani uHrvatskoj svjesni svoga prirodnogprava na vjersku slobodu, da seosjeÊaju dijelom hrvatskog druπtva ida æele sudjelovati u kreiranjudruπtvenog æivota. Stoga danasmoæemo reÊi da je tim Ëinomzapravo postavljen standard odnosamoderne europske dræave premaislamu, ali i islama prema europskojcivilizacijskoj baπtini. Moæe se

zakljuËiti da standard koji jepostavljen prije devedeset godinanadilazi sam pojam vjersketolerancije i znaËi temeljnupretpostavku djelotvornogukljuËivanja muslimana u sve oblikedruπtvenog æivota.

Bivπi predsjednik dræave StjepanMesiÊ je u povodu obiljeæavanja 90godina od sluæbenog priznanjaislama u svome govoru uZagrebaËkoj dæamiji rekao: “Islamskazajednica danas je u Hrvatskoj nesamo aktivan nego i konstruktivanËimbenik meureligijskog iopÊedruπtvenog dijaloga. Ona je upunom poπtovanju demokratskihstandarda europske civilizacije, kojesmo dio, uzoran primjer uklopljenostimuslimana u viπereligijsko i pluralnodemokratsko druπtvo. Svojimzauzetim stavom u rjeπavanjumnogih problema, razumijevanjem iprihvaÊanjem hrvatskih nastojanja umeunarodnim odnosima, posebice uvezi s prikljuËenjem Europskoj Uniji;svojom ulogom u naπem dijalogu iplodonosnoj suradnji s islamskimzemljama, islamska je zajednicapokazala i dokazala istanËanu svijesto odgovornosti koju, zajedno sdrugima, ima za hrvatsku sadaπnjosti buduÊnost. Dakako, u do danaspostignuto ugraen je trud mnogihmuslimana kao i svih njihovihsugovornika i prijatelja drugih vjera iuvjerenja.”

Priredio: Mirza ef. MeπiÊ

20 VJERSKA SLOBODA

Meunarodnaorganizacija OpenDoors na svojojinternetskoj straniciobjavljuje imena pedeset zemalja ukojima su krπÊani izloæenirazliËitim stupnjevima progonstva.Uz ostalo tu moæete naÊi izvjeπÊa otome Ëemu su izloæeni krπÊani upojedinim zemljama. Ilustracijeradi donosimo dva takva izvjeπÊa.

Maryam

BuduÊi da jaËaju pritisci nakrπÊane koji æive u Gazi, krπÊankesu primorane svoj naËin æivota,odjeÊu i slobodu kretanjaprilagoditi okolnostima.

“UoËljiva je napetost, a ozraËjestvara potiπtenost”, rekla jeMaryam*. “Prije nekog vremenamogli ste sresti optimistiËne æene sosmijehom na licu i otvorenimoËima, aktivnima u radu crkve uGazi. U to vrijeme æivot nije biolak, ali su ljudi pokuπavali neπtouËiniti iz njega. Meutim, danas sepoveÊava pritisak mjesnih vlasti nakrπÊane i na Crkvu. U ovimpromijenjenim okolnostimaposebno pate æene.”

Maryam je primijetila da je uGazi sve viπe æena zastrto ucrninu, Ëesto potpuno. “»ak imeu krπÊankama rijetko kad semoæe vidjeti æene bez vela, jer suizloæene pritisku druπtva koje tozahtijeva.”

“Za krπÊane viπe nema mjestau Gazi”, rekla je Maryam. “Morateslijediti pravila veÊine. Nitko nemari za manjine. UopÊe nemamjesta za naπ identitet. Viπe se neosjeÊamo sigurne. Sve je jasnije dase vlast i druπtvo æele rijeπitiovdaπnjih krπÊana. ©to da Ëinimo?Moramo li svi napustiti Gazu?”

Andi

Kao svi Indoneæani i Andi*mora imati dvije osobne iskaznice

za sebe i svoju obitelj. Na objemaje navedena vjerska pripadnost.Premda nema zakona koji biIndoneæanima zabranjivao dapromijene religiju, kao muslimanroen na Zapadnoj Javi Andi jeshvatio da moæe izgubiti mnogeprivilegije i suoËiti se s nasilnimprotivljenjem ako to uËini.

Andi se dosta obogatiovraËanjem, ali kad su njegovaozbiljno oboljela supruga i djecaozdravili zahvaljujuÊi molitvamakrπÊana, postao je Isusovsljedbenik.

Kad su mjesni muslimani uprosincu 2009. godine potvrdili daje “otpadnik” koji je napustioislam, oduzeli su mu osobneiskaznice. Uz pomoÊ jednogodvjetnika Andi je dobio novekrπÊanske iskaznice, ali razbjeπnjelimjeπtani zasuli su njegovu kuÊukamenjem, prisilivπi Andija injegovu uplaπenu obitelj dapobjegnu iz mjesta.

Premda je izgubio posaoelektriËara, krπÊani su mu pomoglida otvori malu radionicu u novomokruæenju u kojemu moæe bezstraha govoriti ljudima o svojojvjeri u Krista.

“Sada æivim s Isusom i nikadneÊu poæaliti πto sam Ga odluËioslijediti”, kaæe Andi.

Naπe jedino uËinkovitoborbeno sredstvo

Gdje god u svijetu susreÊemonaπu braÊu i sestre koji stradajuzbog Kristovog imena, Ëujemomolbu: “Molite se za nas!” Ali kakoda se za njih molimo? Nekakoznamo kako se treba moliti zanaπe prijatelje i obitelji. Kadsluπamo kako se ljudi kod nasmole, Ëini se kao da su naπemolitve uglavnom usredotoËene nanas same: “Boæe, evo πto æelim!”

U redu je moliti se za svojposao, djecu i novËana sredstva.Naravno, mi molimo Boga daozdravi naπe bolesne susjede i dasaËuva naπe voljene na putu.Meutim, ako je to sve πto Ëinimo,

onda puno toga propuπtamo. Bognas poziva da utjeËemo na naπudruπtvenu zajednicu, naπ narod ina naπ svijet — da doslovceupravljamo zbivanjima dok senalazimo na koljenima.

Ako æelimo ostaviti neizbrisivitrag na ovom svijetu, nemasnaænijeg naËina od toga da semolitvom udruæimo s Boæjimnamjerama. Naπe molitve moguotiÊi tamo gdje mi ne moæemo(premda one nisu zamjena daodemo tamo ako moæemo). Kad semolimo, nema zatvorskih zidina,nema zatvorenih vrata.

PolitiËke, gospodarske, vojne iduhovne voe u svijetu moæda neznaju naπa imena, ali mi moæemojaËe utjecati na njihove planovenego svi njihovi savjetnici zajedno.Premda mnogo toga s ljudskogglediπta moæe izgledati nemoguÊe,kad je rijeË o molitvi — niπta nijenemoguÊe.

Bog æeli da budemo aktivni, ane pasivni. Æeli da se odupremopoglavarstvima i vlastima kojezarobljavaju svijet — i u konaËnicida ih pobijedimo. Osim toga, Bognam je omoguÊio pristupneograniËenoj sili Isusa Krista —sili koja je daleko veÊa od bilokoje takozvane “supersile” naZemlji.

Kad god se naπ Gospodin Isusmolio, dogaalo se neπto znaËajno.Temelj Njegovog uspjeha bila jemolitva. Ona je kljuË za naπuspjeh u svemu πto Ëinimo kaokrπÊani. Ona je osnova za sve πtoBog ostvaruje. Zbog toga smatramovaænim da otvorimo ove skrivenepriËuve boæanske sile isuprotstavimo se neprijatelju kojizapljuskuje Zemlju svojim zlimplanovima.

Zaπto se ne biste pridruæilinama u napadu na Sotonineutvrde? Upravo u ovoj stvarnojbitci moæemo promijeniti tijekpovijesti.

Izvor:Prayer, the Real Battle,

www.opendoorsuk.org

U borbi za vjersku slobodu

* Ime promijenjeno iz sigurnosnihrazloga.

21VJERSKA SLOBODA

Sloboda bogoπtovljaSvjedoËanstvo Slobodanke MeliÊ iz Sydneya o slobodi bogoπtovlja u njezinom djetinjstvu

Bila je to bijela kuÊica nakraju sela Jasik u lijepojSlavoniji, ranih pedesetihgodina proπlog stoljeÊa.Skromna, pokrivena daskama itrstikom, sa zemljanim podomuredno prekrivenimstazama od krpara. Iakosa samo jednom sobomi kuhinjom, bilo jedovoljno mjesta zaπesteroËlanu obitelj.

To je bio moj domu kojem smosvakodnevno odræavalibogosluæje. Mama SaraËitala je iz Biblije, azatim su djed i baka snama djecom udruæiliglasove u molitvi ipjesmi. Svakog dana seiz naπeg doma Ëuohvalospjev Bogu. Ljudibi pitali: “Kako moæetepjevati u toj sirotinji,bez oca?” Mama bi uzosmijeh rekla: “Boguhvala, On se brine.”

Da, bio je to naπtopli dragi dom gdje semoje srce zlatnimnitima Boæje ljubavivezivalo uz dragogIsusa. Mi i naπa djeca idanas odræavamo takvabogosluæja, a kadugledamo milo liceBoæjega Sina, pjevatÊemo pjesme u slavuBogu kroz cijeluvjeËnost.

Biblijski danodmora, subota, bila jeza nas poseban dan —cijela dvadeset i Ëetiri sata druæenjas Isusom. U crkvi smo radosnopjevali i uËili o Bogu. BuduÊi dasam bila nestaπno djete, mama bime ponekad poslala van. Ali kadsam Ëula pjesmu, i ja sam pjevala sonu stranu vrata, oËiju punih suza.

Kad sam poπla u πkolu, nauËilasam neku djecu da se mole. AliuËitelji to nisu smjeli znati jer ponjihovom za Boga nije bilo mjesta.Voljela sam iÊi u πkolu zbog druπtva,

a joπ viπe da nauËim slova kako bihmogla sama Ëitati Bibliju.

Nije nam bilo lako, jer tko jevjerovao da Bog postoji, smatrao seniæom klasom ljudi. Joπ je veÊiproblem bio ne doÊi subotom u

Izabrala sam vrijeme kad je onaimala goste kako ne bi bila drska.Kad je otvorila, zamolila sam je dami kaæe zadaÊu. Ljubazno mi jerekla: “Zaπto mene pitaπ?” Odgovorilasam: “Nitko osim Vas mi ne smije

kazati.” Ona je na toodgovorila: “Idi,Slobodanka, neka tidjeca kaæu.”

Brzo sam sprijateljicama doπla uπkolu. Za zadaÊu jebilo dostamatematike izemljopisa, πto samsve uspjela napisati.Ali pjesmica koju jetrebalo nauËitinapamet bila je vrloduga. SjedeÊi uπkolskoj klupi spjesmicom ispredsebe, sklopila samruke i molila mojegaIsusa da mipomogne.

PoËela sam Ëitatipjesmicu. Ni dvaputje nisam proËitala, au razred je uπlauËiteljica Mara. Bilaje sigurna da nisamnauËila i da Êe memoÊi kazniti. Odmahme je uzela na red itraæila da pregledamoju zadaÊu. Nanjezino iznenaenje,sve je bilo dobrouraeno. Tada jetraæila da izrecitirampjesmicu. I sama samse iznenadila kad

sam bez greπke napamet izrecitiralatako dugu pjesmicu. Nije me moglakazniti zbog mojeg svetkovanjasubote kao πto je planirala!

Bila sam vrlo zahvalna mojemuIsusu πto je veliki Bog usliπaomolitvu male uËenice. Mnogi su seËudili i pomalo su poËeli uviati dapostoji Bog. Jer obiËan ljudski umnije mogao to nauËiti tako brzo.

Slobodanka MeliÊ

πkolu. Slijedile su velike kazne,osobito od uËiteljice Mare. Jednesubote je uËiteljica Mara svimazabranila da mi kaæu πto je zazadaÊu. Naravno, tko ne napiπezadaÊu, slijedi mu jedinica i batine.

Ta nedjelja mi je bila muËna.Nisam ni traæila djecu da mi kaæuzadaÊu, jer bi i oni bili kaænjeni. Uponedjeljak je πkola poËinjala u dvasata. Ali ja sam oko dvanaestpokucala na vrata uËiteljice Mare.

22 VJERSKA SLOBODA

23VJERSKA SLOBODA

SKUP©TINA UDRUGEPredsjednik Skupπtine:Dr. SLOBODAN LANGDopredsjednici:Pastor MLADEN JURI»EVI∆Prof. PAVAO SKOK

GLAVNI ODBORPredsjednica:LJILJANA MATKOVI∆-VLA©I∆Izvrπni tajnik:Pastor VELIMIR ©UBERTRizniËar:Inæ. IVAN VALEK

»LANOVI ODBORABRANKO BERI∆Prof. DANIJEL BERKOVI∆Prof. MLADEN JOVANOVI∆Dr. SLOBODAN LANGPastor ÆELJKO MRAZProf. Nella Horak WilliamsProf. MIRZA ME©I∆Pastor MLADEN JURI»EVI∆SIMO RAI∆, dipl. pravnikProf. PAVAO SKOK

NADZORNI ODBORInæ. STJEPAN FARAGO, predsjednikPastor DANIJEL ÆICBRANKO »ULO

TIJELA UDRUGE ZA VJERSKU SLOBODUU REPUBLICI HRVATSKOJ

KOMISIJE UDRUGEKOMISIJA ZA PRAVNA PITANJA

KOMISIJA ZA HUMANITARNEPROJEKTE

KOMISIJA ZA MARKETING I FINANCIJE

KOMISIJA ZA OBRAZOVANJE

KOMISIJA ZA ME–UNARODNEODNOSE

KOMISIJA ZA MEDIJE

KOMISIJA ZA PLANIRANJE

KOMISIJA ZA JAVNE NASTUPE

KOMISIJA ZA MLADE I DJECU

GLASILA UDRUGE: Savjest isloboda i Vjerska sloboda

ODBOR »ASTIDr. IVAN FATTORININjegovo visoko preosveπtenstvo

GOSPODIN JOVAN, mitropolitzagrebaËko-ljubljanski i cijeleItalije

Msgr. VLADIMIR KO©I∆, pomoÊnibiskup zagrebaËki

Prof. dr. PETER KUZMI»Dr. BRANKO LOVREC, dugogodiπnji

predsjednik Saveza baptistiËkihcrkava u Hrvatskoj

©EVKO ef. OMERBA©I∆, predsjednikMeπihata Islamske zajednice uHrvatskoj

Prof. BORIS PETERLINPastor HINKO PLE©KO

U