VINODOLSKI ZAKONIK

Seminarski rad

SADRAJUVOD.....................3

1. GLAGOLJICA......................4

2. VINODOL......................62.1. Crkva pohoenja Blaene djevice Marije .....................7

2.2. Katel Frankopan.......................83. VINODOLSKI ZAKONIK......................94. ZAKLJUAK.....................145. LITERATURA....................15UVOD

Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskim krajevima zadralo sve do 19. st. Ve poetkom 16. st. sve je vie potiskuje latinica. Autorima ovog pisma smatraju se braa iril i Metod, bizantski redovnici iz Soluna. iril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagoeno pismo i prevodio crkvene knjige.Ime pisma dolazi od staroslavenske rijei glagolati to znai "govoriti". Na obredima je tekstove itao sveenik glagolja, a sam termin glagoljski poznat je jo iz 16. stoljea, premda je ime za glagoljicu iskovano tek u 19. stoljeu.Stoljeima su irilica i glagoljica jedna drugoj posuivale ime. Novogorodski sveenik Upyr Lihi 1047. godine zapisao je u svojim Prorokim knjigama s tumaenjem da su knjige prepisane iz kurilovice. Budui da su same knjige napisane na irilici, logino je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. U dubrovakim dokumentima iz 15. i 16. stoljea popovi glagoljai nazivaju se presbyteri chiurilice. Takoer, Poljiani svoju irilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo mijeanje imena tijekom povijesti.Jedan od najvanijih kulturnih spomenika naih naroda i ujedno jedan od vanih evropskih srednjovjekovnih dokumenata, Vinodolski zakon bogat je izvor za upoznavanje svakidanjeg ivota naih predaka.Novi Vinodolski i okolica obiluju vrijednim kulturnim spomenicima drevne prolosti. Na alost, na vjetrometini osvajakih pohoda mletakih dudeva sa zapada i turskih osvajaa s istoka, branjen neustraivim uskokim junacima, Novi Vinodolski do danas je sauvao tek djeli spomenikog blaga iz tih davnih slavnih godina.Poseban dragulj u kulturnoj batini Novog Vinodolskog svakako je Vinodolski zakon iz 1288. g., pisan glagoljicom na akavtini, jedan od najvanijih dokumenata hrvatskog srednjovjekovnog obiajnog prava.

1. GLAGOLJICAO postanku glagoljice danas postoje mnoge teorije. Po dr. Darku ubriniu postoje oko 42 teorije o postanku glagoljice, od ozbiljnih i vjerojatnih do onih potpuno nevjerojatnih. Danas je uglavnom prihvaena teorija Isaaca Taylora i Vatroslava Jagia (Taylor-Jagieva teorija) koji smatraju da je glagoljica nastala prema grkome alfabetu, iako ona nije ni jedina ni potpuno vjerodostojna.Kada su Hrvati stigli na prostore dananje Hrvatske, nisu imali svoga pisma. Svjetovni i crkveni dostojanstvenici, knezovi i biskupi, dakle manji broj kolovanih ljudi, pisao je latinskim jezikom koji se biljei latinicom.Iz tih najranijih vremena boravka na naemu tlu, sauvani su brojni spomenici pisani na latinici i na latinskom jeziku. Oni svjedoe da su pismeni Hrvati u prvim stoljeima svoga boravka na dananjem tlu pisali jezikom zapadne civilizacije - latinskim.Latinski jezik dugo je bio jezik slubene komunikacije Hrvata. ak i nakon prevlasti hrvatskoga jezika u pismenosti i knjievnosti u Hrvatskoj su usporedno s hrvatskima pisani i vrlo vrijedni latinski pravni, diplomatski, znanstveni, knjievni i drugi tekstovi, osobito od 14. do polovice 19. st. Latinskim se jezikom govorilo u Hrvatskom saboru do 1847. kada je hrvatski jezik na prijedlog Ivana Kukuljevia Sakcinskog proglaen je slubenim jezikom.

Oni koji nisu znali latinski jezik i latinicu, svjedoi rnorizac Hrabar, sluili su se rtami i rezami, tj. nekom vrstom tzv. runskog pisma. Prevlast latinskoga jezika prestaje potkraj 9. st., nakon dolaska irilovih i Metodovih uenika, koji su irili kranstvo meu Slavenima na jednom tadanjem slavenskom jeziku - staroslavenskom ili crkvenoslavenskom. Taj je jezik, nasuprot latinskome, Hrvatima bio razumljiv jezik jer razlike meu slavenskim jezicima tada nisu jo bile velike kao danas. Zato su ga kao crkveni, obredni jezik, rado prihvatili te su crkve ubrzo proirile knjige na tom jeziku.U crkvenoslavenske tekstove postupno su ulazili hrvatski glasovi, oblici i rijei pa su ti staroslavenski tekstovi postajali sve blii tadanjem narodnom hrvatskom govoru. Uskoro su i na hrvatskome jeziku pisani tekstovi, u kojima je ostao tek pokoji trag staroslaventine.Latinica kao pismo bila je neprikladna za stari hrvatski jezik jer nije imala slova za glasove , , , , ... Konstantin (iril) je u 9. stoljeu za potrebe pokrtavanja naroda izumio posebno pismo glagoljicu.iril je htio premostiti jaz izmeu zapadne i istone crkve. Ujesen 867. u Mlecima pred sveenstvom zagovarao je pravo na ispovijedanje vjere na slavenskom jeziku i pismu. Tu je postigao znatan uspjeh: ve je sljedee godine papa Hadrijan II. odobrio glagoljako bogosluje - tj. uporabu slavenskih jezika i glagoljice. U vrijeme kad je cijela sjeverna i zapadna Europa u bogosluju koristila samo latinski, bio je to doista velik uspjeh. Nakon irilove smrti, za glagoljicu i irilova brata Metoda zauzeo se i papa Ivan VIII. te pohvalio sveenike glagoljae, koji pouavaju vjeru na materinskom jeziku.

Ro i Hum kao sredita glagoljatva, hrvatske srednjovjekovne pismenosti i knjievnosti, svoje korijene vuku iz 9. stoljea. 863. godine, bizantski car alje sv. brau irila i Metoda da ire bogosluje meu moravskim Slavenima. Prevodei pismo iz latinskog na staroslavenski, iril je izumio pismo glagoljicu. Glagoljica se trajno zadrala kod Hrvata u Istri i primorskim krajevima kao crkveno pismo, ali se koristila i u administrativnim i komunalnim poslovima i knjievnosti. Popovi glagoljai su pismom svjedoili o tradiciji, uvajui vjeru, jezik i obiaje svoga naroda pribliavajui istovremeno kulturna ostvarenja ondanje razvijene Europe. U Humu se glagoljica koristila do poetka 20.stoljea. Glagoljika slova mogla su biti obla i uglata. Danas se pretpostavlja, da je proces tekao od oble preko poluoble do uglate, no pitanje prvenstva vrste glagoljice jo nije utvreno. Na naim je prostorima obla glagoljica postala uglatom, stoga se esto naziva i hrvatskom glagoljicom.2. VINODOLDolaskom Hrvata Vinodol dobiva dananje ime, a vinova loza, posebno autohtona sorta lahtina, uzgaja se sve do danas. Knezovi Frankopani i Zrinski ostavili su kroz mnogostoljetnu vladavinu dubok trag u povijesti Hrvatske, a posebno Vinodola, gradei mnogobrojne utvrde, crkve i samostane. Frankopani su na podruju nekadanje Vinodolske kneije izgradili devet katela, iji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1288. godine.

Vinodol je naseljen jo u kameno doba, a u 2. stoljeu prije Krista Rimljani mu daju ime Vallis vineariae i kroz njega grade

Na podruju dananjeg Vinodola nalaze se tri od devet katela - Bribir, Griane i Drivenik, i jo jedan iz antikih vremena Badanj. U naem kraju, u tadanjem sjeditu crkvene vlasti, sastavljen je Vinodolski zakonik, a potpisnici su bili i tadanji gradovi Bribir, Griane i Drivenik. Vinodolski zakonik napisan je na glagoljici i, nakon ruske Pravde, najstariji je europski pravni dokument. Tu se rodio Michelangelo minijature Juraj Julije Klovi Croata, najvei predstavnik svjetske minijature i jedan od najveih umjetnika koje je dala naa domovina. Tradicijska batina Vinodola bogata je i zanimljiva, proizala iz naina ivota kroz stoljea i raznih povijesnih utjecaja.

Vinodolska narodna nonja neznatno se razlikuje od mjesta do mjesta. enska narodna nonja crne je boje ukraena ipkom, vezom i crvenim detaljima, dok je muka bijela, izvezena crvenom ili crnom vunom. U Vinodolu se njeguje specifian nain pjevanja na tanko i debelo, a tradicionalan instrument koji prati narodno pjevanje su sopile. Osim njih, tradicionalni instrumenti su fidulice, minice i tamburice. Tradicionalna arhitektura Vinodola uvjetovana je klimom, tlom, nainom ivota i materijalnim mogunostima. Kamen je osnovni materijal kojim se grade vinodolske kue s dvorom, a posebno su zanimljivi osebujni ulazi u dvorita i kue portuni. Mesopust je jedan od najstarijih narodnih obiaja, a vezan je uz istjerivanje zime, zla i navjetanje proljea. Od Sveta Tri Kralja pa do iste Srijede traje mesopusno veselje, a zgode i nezgode koje su oznaile prolu godinu zapisuju se u aljivom osmercu - sentenci koja se ita na dan mesopusta.2.1. Crkva pohoenja Blaene djevice Marije upna crkva Pohoenja BDM Elizabeti spominje se u povijesnim zapisima 1323., 1412. i 1449. godine. To je bilo mjesto sudovanja prema Vinodolskom zakoniku o emu svjedoe glagoljske listine. Srednjovjekovna graevina tribaljske crkve jako je pregraena, proirena u 19. stoljeu s oltarima u neo stilu. Glavni oltar ima oltarnu palu na mehanizam. Nedavno je obnovljena fasada crkve.

Crkva pohoenja Blaene djevice Marije Elizabeti2.2. Katel Frankopan

Frankopani su na podruju nekadanje Vinodolske kneije izgradili devet katela, iji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1288. godine. Na podruju dananjeg Vinodola nalaze se tri od devet katela - Bribir, Griane i Drivenik, i jo jedan iz antikih vremena Badanj. Kneevi Frankopani i Zrinski poticali su izgradnju crkava i umjetnost, pa je tako za vrijeme njihove vladavine u Vinodolu izgraeno preko trideset crkava, kapela i krieva.

Katel Frankopan, u kojemu je 1288. napisan Vinodolski zakon.

3. VINODOLSKI ZAKONIK

Vindolski zakonik najstariji je pravni tekst na hrvatskom jeziku (na akavtini), drugi po starosti zakonik u slavenskom svijetu i time jedan od najvanijih pravnih spisa srednjovjekovnog europskog prava. Napisan je 1288., kao rezultat dogovora devet vinodolskih opina, u prisutnosti kneza Leonarda Frankopana. Predstavnici Bakra, Bribira, Drivenika, Griana, Grobnika, Hreljina, Ledenica, Novog Vinodolskog i Trsata okupili su se i zapisali zakone koje su uli od svojih djedova. Rije je, dakle, o obiajnom pravu. U spomen na 700. obljetnicu Zakona postavljen je zdenac na glavnom trgu u Novom Vinodolskom. Sauvani prijepis Zakonika iz 16. stoljea pisan je kurzivnom glagoljicom i ima 17 stranica i 75 lanaka. Ti lanci ne ustruavaju se ograniavanja knezove samovolje i prekomjernog kanjavanja. tovie, kazneni postupak tu ne poznaje muenja, to je jedinstven sluaj u tadanjoj Europi. Zakonik je izniman i zbog posebne skrbi o moralnoj zatiti ene.

lanci 27. i 28. Vinodolskoga zakona govore o kanjavanju za nasilno skidanje enskoga pokrivala za glavu i kanjavanju za uvredu (psovku), a u lancima 61. i 62. odreuje se pred kim se moe izvriti prijava te koja je kazna za pale:Oe: ako bi mu eni zvergal hoverlicu ili pokrivau z glave va zli voli, ter bi se moglo prikazati trimi dobrimi mui vola enami, plati libar 50 ako je tuba s toga, od kih gospodin knez imi soldini 40, ona koj je vaina uiena 40 i 8 libar. Da ako ena eni svere pokrivau vie reenu, plaa 2 libre dvoru, a onoj 2 ovci; ako ubo onde nisu svedoci dobri prisezi, ki taji da ni to uinil, budi prost.I oe: ako ki mu ili ena nepodobno ree ili stvar bude govoriti nikomu muu vola nikoj eni ter se more pokazati jednim svidokom podobnim ili muem ili enom, ako ni onde vee svedoki, plati dvoru libre 2, a strani koj je rekal libri 2. (...)

I oe: liba jest verovana i more biti pred gospodinom knezom i pred vsakim ega oficijalom i pred satnikom i takoje pred ega enu, ako bi satnik onde ne bil.I oe: ako bi ki poloil v kuu oga ili v hram vola v niji osik, za poganje za prvo ostani v osud dvoru 100 libar ter kodu platiti onomu komu ju uini vola budi osujen na ivot ako nima odkud platiti. I ako to vee uini, osudi se na ivot i na smert. Ako bude ondeje pogano od nikoga [lovi]ka vola od nikih ludi, a on zlotvorac ne bi se mogal jeti, plati se vraba za vsako ono poganje kako zgora od vrabi je izreeno.

Zakonik iz Novog najstariji je cjelovito sauvan zapis obiajnog prava, i od slinih dokumenata na slavenskim jezicima od njega je moebitno starija samo Ruska pravda (koja se datira od 11. do 13. stoljea). Zakonik je pisan glagoljicom.Antun Maurani 1843. godine u Kolu o Vinodolskom zakoniku ovako pie:Vinodol zvao se je u staro doba oni dio Hrvatske zemlje, to je do mora izmedj Senja i Rke. Vas ovi kraj bio je vlastitost knezovah Krkih, Vinodolskih i Modrukih, koji su od prilike za 150 godinah kanje poeli se Frankopani pisati. U Vinodolu bila su znamenitija msta: Novi Grad, Ledenice, Bribir, Griane, Drivenik , Hreljin ili Hriljin, Bakar, Trsat i Grobnik.Sastavila ga je u Novom Vinodolskom komisija od 42 lana iz tadanjih vinodolskih opina: Bribira, Griana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Grobnika i Trsata. U tom pravnom spisu ureen je odnos krkih knezova i vinodolskog stanovnitva. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krke vlastele. Slobodni seljaci nisu eljeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolani priznali vlast otokih knezova, a ovi su im uinili neke ustupke. Izabrana komisija dobila je zadau zapisati i urediti stare vinodolske obiaje i zakone kojih e se pridravati i vlastela i seljaci. Tako je nastao Vinodolski zakonik, za kojeg e kasnija analiza pokazati da nije bio odraz starih obiajnih prava, ve ga je komisija prilagodila potrebama tadanjeg feudalnog poretka. U zakoniku je opirno razraeno krivino pravo sa sustavom globa, kazni, feudalnih davanja, izgledom suda te meusobnih prava i obveza seljaka i knezova. Normirao je batinsko pravo i propisao kazne za krae, uvrede, ozljede i ubojstva. Vinodolski zakonik sauvan je u prijepisu iz XVI. stoljea, a napisan je glagoljicom. Iako to nije opis starohrvatskog prava, vaan je kao dokument za prouavanje ranog feudalizma u Hrvatskoj, a sama injenica da je taj originalni i opirni dokument iz XIII. stoljea sastavljen na narodnom jeziku svrstava ga u vane hrvatske kulturne spomenike.

Naziv Vinodolski zakon ne znai da je u Vinodolu bio na snazi neki zakon u modernom smislu te rijei. Zakon u naoj staroj hrvatskoj terminologiji ima znaenje pravna obiaja (consuetudo), koji u trenutku njegova zapisivanja drutvo priznaje kao obvezujui.

Prvo izdanje Vinodolskoga zakonika objavio je Antun Maurani 1843. godine u Kolu. Tri godine kasnije (1846.) Osip Bodnjanski preveo je zakonik na ruski, Wacaw Alexander Maciejowski na poljski 1856. godine. A. M. Evreinova 1878. godine je u Petrogradu izdala fototipsko izdanje izvornika s latininom i irilinom transkripcijom. Dvije godine kasnije (1880.) Vatroslav Jagi izdaje izvornik i ruski prijevod s filolokim i pravnim tumaenjima. Jules Preux izdaje 1896. godine francuski prijevod, Marko Kostreni 1931. godine njemaki prijevod, Lujo Margeti 1981./1982. izdaje talijanski prijevod, te 1983. godine slijedi prijevod na engleski jezik. Josip Bratuli priredio je 1988. faksimil-diplomatiko izdanje s kritikim tekstom, tumaenjem i rjenikom.

U zakoniku je ureen odnos krkih knezova i vinodolskog stanovnitva. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krke vlastele. Slobodni seljaci nisu eljeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolci priznali vlast otokih knezova, a ovi su im uinili neke ustupke.

Iako je rije o zakonu koji u prvom redu titi interese feudalaca, Vinodolski zakonik sadrava novine iz razliitih grana prava: upravnog, krivinog i procesualnog, vaan je spomenik starog hrvatskog obiajnog prava, a ujedno ivo rasvjetljava sam proces feudalizacije u Hrvatskoj i dokazuje visoku razinu drutvenog razvoja podruja Vinodola u XIII. Stoljeu.

Sastavljai Vinodolskog zakona trudili su se da kmeta-puanina osiguraju i zatite od prevelikog utjecaja feudaleve vlasti, osobito sudske. Posebnu znaajku Vinodolskom zakonu daje okolnost to ga je sastavila "komisija" sastavljena od predstavnika devet vinodolskih gradova-opina: Grobnika, Trsata, Bakra, Hreljina, Drivenika, Griana, Bribira, Ledenica i Novigrada (danas Novi Vinodolski). Predstavnici spomenutih gradova sastali su se 6. sijenja 1288. godine u frankopanskom katelu Novigrada "pred licem kneza Leonarda" i popisali stare pravne obiaje to su se primjenjivali u Vinodolskoj kneziji, pa je zbog toga taj dokument i nazvan "Vinodolski zakon".

Rukopis Vinodolskog zakona uvao se u arhivu modrukog kaptola u Novom Vinodolskom do sredine 19. stoljea, a tada ja postao vlasnitvo Edvarda Mrzljaka, nadsavjetnika hrvatsko-slavonskog financijskog ravnateljstva. Godine 1851. imenovani je poklonio rukopis Narodnom muzeju u Zagrebu, odakle prelazi u Nacionalnu i sveuilnu biblioteku, gdje se i danas uva. Rukopis se sastoji od 14 listova, odnosno 28 stranica, a napisan je hrvatskim jezikom i kurzivnom glagoljicom.

1996. g. osnovan je u Novom Vinodolskom u prostoriji gdje je potpisan Vinodolski zakon Hrvatski institut za ljudska prava, koji svoja polazita crpi upravo iz Vinodolskoga zakona. Ulomak iz Vinodolskog zakonika4. ZAKLJUAKVinodolski zakon je hrvatski pisani popis obiajnog prava iz 1288. - moe se s pravom staviti uz bok drugim europskim opsenim srednjovjekovnim pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku, npr. angslosaksonskim (601.-925.), Ruskoj pravdi (XI. Do XIII. st.) i Sachsenspiegel (XIII. st.). Ali Vinodolski zakon ima neke znaajke kojima se istie u otmjenom drutvu spomenutih europskih vrela. Vinodolski je zakon pisalo povjerenstvo sastavljeno od predstavnika devet vinodolskih opina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Griane, Bribir, Novi, Ledenice), koje je u ime opina i kneza gospodara popisalo pravo koje se u vrijeme nastanka Vinodolsko zakona primjenjivalo u Vinodolu. Povjerenstvo je, uz ostalo, imao u vidu zatitu interesa opinara vinodolskih opina. Vinodolski zakon pisan je glagoljicom, a sauvani tekst iz polovice XVI. stoljea glagoljskim kurzivom. uva se u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu.

5. LITERATURA

1. http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=3442. www.tz-buzet.hr/3. http://www.tportal.hr/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici HYPERLINK "http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=344" http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=344

PAGE 8