of 272/272
Jules Verne 20.000 milja pod morem s francuskog preveo Nenad Medelić

Verne 20000 milja pod morem

  • View
    872

  • Download
    54

Embed Size (px)

Text of Verne 20000 milja pod morem

Jules Verne 20.000 milja pod morems francuskog preveo Nenad Medeli

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

SadrajPRVI DIO __________________________________________________ 4 I. Greben koji nestaje_____________________________________ 5 II. Za i protiv __________________________________________ 11 III. Kako je gospodinu drago _____________________________ 16 IV. Ned Land __________________________________________ 20 V. U avanturu! _________________________________________25 VI. Punom parom!______________________________________ 29 VII. Kit nepoznate vrste _________________________________ 35 VIII. Mobilis in mobile ___________________________________ 40 IX. Bijes Neda Landa ___________________________________46 X. ovjek iz vode_______________________________________ 51 XI. Nautilus ____________________________________________ 57 XII. Sve na struju _______________________________________ 64 XIII. Nekoliko brojki ____________________________________ 69 XIV. Crna rijeka ________________________________________ 74 XV. Pozivno pismo _____________________________________ 82 XVI. etnja ravnicama __________________________________ 87 XVII. uma pod morem _________________________________ 91 XVIII. etiri tisue milja ispod Tihog oceana _______________95 XIX. Vanikoro ________________________________________100 XX. Torrsov tjesnac ___________________________________ 106 XXI. Nekoliko dana na kopnu ___________________________ 111 XXII. Munja kapetana Nema ____________________________ 118 XXIII. gri somnia _____________________________________ 125 XXIV. Kraljevstvo koralja _______________________________130

2

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

DRUGI DIO ______________________________________________ 135 I. Indijski ocean _______________________________________136 II. Novi prijedlog kapetana Nema _______________________ 142 III. Biser od deset milijuna ______________________________ 148 IV. Crveno more ______________________________________155 V. Arabian Tunnel _____________________________________ 162 VI. Grki arhipelag ____________________________________ 168 VII. Mediteran za etrdeset osam sati ____________________175 VIII. Zaljev Vigo ______________________________________ 180 IX. Nestali kontinent ___________________________________ 186 X. Podmorski ugljenokopi ______________________________ 192 XI. Sargako more _____________________________________ 198 XII. Uljeure i kitovi ___________________________________203 XIII. Ledena prepreka __________________________________210 XIV. Juni pol_________________________________________ 217 XV. Nezgoda ili nesrea ________________________________ 225 XVI. Nedostatak zraka _________________________________ 230 XVII. Od rta Horn do Amazone _________________________ 236 XVIII. Hobotnice ______________________________________ 242 XIX. Golfska struja ____________________________________ 249 XX. Na 47 24' irine i 17 28' duine _____________________ 256 XXI. Hekatomba ______________________________________261 XXII. Posljednje rijei kapetana Nema ____________________ 267 XXIII. Zakljuak _______________________________________ 272

3

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

PRVI DIO

4

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

I. Greben koji nestajeGodinu 1866. obiljeio je bizaran dogaaj, neobjanjen i neobjanjiv fenomen kojega bez sumnje nitko nije zaboravio. Da ne spominjemo glasine koje su zabavljale stanovnike lukih gradova i uzburkavale duhove javnosti u unutranjosti kontinenata, posebno uzbueni bili su ljudi od mora. Trgovci, brodovlasnici, kapetani brodova, skiperi i mornari Europe i Amerike, zapovjednici ratnih brodova svih zemalja, te iznad svih vlade razliitih drava obaju kontinenata nali su se duboko zabrinuti ovom pojavom. Doista, tijekom odreenog vremena vie se plovila na moru susrelo s tom enormnom stvari, dugim, cilindrinim predmetom koji ponekad svijetli, beskonano veim i brim od bilo kojeg kita. injenice koje se vezuju uz ovu pojavu, zabiljeene u razliitim brodskim dnevnicima, prilino se podudaraju u pogledu strukture objekta o kojemu je rije, nevjerojatne brzine, iznenaujue snage, neobinog ivota kojim je, inilo se, obdaren. Ako se radilo o morskom biu poput kita, ono bi svojom veliinom prelazilo sve to je znanost do tada klasificirala. Prirodoslovci poput Cuviera, Lacpdea, M. Dumerila ili M. de Quatrefagesa1 nikada ne bi priznali postojanje takvog monstruma ako ga ne bi vidjeli, ali zaista vidjeli svojim znanstvenim oima! Uzmemo li u obzir samo opaanja koja su se vie puta ponovila odbacujui pritom zastraujue procjene koje za taj objekt kau da je dui od dvjesto stopa, kao i pretjerana miljenja o irini od jedne milje i duini od tri milje moemo dakle utvrditi kako su uvelike premaene sve dimenzije koje su do toga dana zabiljeili ihtiolozi, ako objekt, naravno, uope postoji. No, to da postoji vie se nije moglo osporavati, pogotovo uz sklonost ljudskog mozga prema neobinome, pa nam postaje razumljivo uzbuenje koje je diljem svijeta izazvao ovaj natprirodni fenomen. Pripisati sve obinoj glasini bilo bi neozbiljno. Na dan 20. srpnja 1866. parobrod Guverner Higginson, koji pripada kompaniji Calcutta and Burnach Steam Navigation, susreo je tu masu u pokretu pet milja istono od obale Australije. Kapetan Baker je ispoetka pomislio da se radi o nepoznatom grebenu i odluio je izbliza tono odrediti njegov poloaj, kada su iz tog neobjanjivog objekta iknula dva velika stupa vode nekih sto i pedeset metara u zrak, praena itanjem. Dakle, ako pokretni greben nije imao opetovane erupcije gejzira, brod Guverner Higginson zaista se su-

1

Poznati francuski prirodoslovci 19. stoljea; svi su se pored ostaloga bavili kitovima i ribama.

5

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

sreo s nekim morskim sisavcem, do tada nepoznatim, koji je kroz svoje otvore izbacivao stupove vode pomijeane sa zrakom i parom. Slinu pojavu 23. srpnja iste godine na Tihom oceanu uoila je posada broda Cristobal Colon, koji pripada kompaniji West India and Pacific Steam Navigation. Dakle, taj kitoliki stvor mogao se premjestiti s jednog mjesta na drugo iznenaujuom brzinom, budui da su ga u razmaku od tri dana Guverner Higginson i Cristobal Colon opazili na dvjema tokama koje su na karti udaljene vie od sedam stotina milja. Petnaest dana kasnije, oko dvije tisue milja dalje, Helvetia, brod u vlasnitvu Compagnie Nationale, i Shannon, brod Royal Maila, plovei jedan ususret drugom tim dijelom Atlantika izmeu Sjedinjenih Drava i Europe uoili su to udovite na 42 15' sjeverne irine i 60 35' istone duine od poetnog meridijana u Greenwichu. U tom istovremenom opaanju ustanovili su da se minimalna duina tog sisavca moe procijeniti na tristo pedeset engleskih stopa2, budui da su Shannon i Helvetia bili manjih dimenzija, nekih stotinu metara od krme do pramca broda. Ali najzamaniji primjerci kitova koji se mogu nai u podruju Aleutskih otoka,3 kulammak i umgullick, nikada nisu premaivali duinu od pedeset est metara, ako bi dosegli i toliko. Mnogi izvjetaji o novim opaanjima pristizali su u brzom slijedu: opaanje s palube transatlantskog broda Prerie, sudar udovita s brodom Etna kompanije Inman, slubeno svjedoenje asnika s francuske fregate Normandie, ozbiljni izvjetaj taba komodora FitzJamesa na brodu Lord Clyde estoko su uznemirili javnost. U zemljama leernog raspoloenja s ovim su se fenomenom alili, ali u ozbiljnim i praktinim zemljama poput Engleske, Amerike ili Njemake, pojavila se zabrinutost. U velikim gradovima udovite je postalo moda: o njemu se pjevalo u kavanama, ismijavalo ga se u tiskovinama i igralo o njemu u kazalitima. Satirine su novine dobile svoju priliku da se naale, a ostale novine zbog ega su bile u cijelosti rasprodane donosile su opise svih moguih imaginarnih divovskih bia, od bijelog kita, stranog Mobyja Dicka iz hiperborejskih4 krajeva, do neizmjerljivog Krakena iji su pipci mogli obujmiti i brodove od pet stotina tona zapremine i povui ih u dubine oceana. Prenosila su se ak i svjedoanstva iz antikih vremena, ukljuujui miljenja Aristotela i Plinija,5 koji priznaju postojanje ovih udovita, zatim prie norvekog biskupa Pontoppidana,6 spisi Paula Hegedde7 i na kraju izvjetaji M. Harringtona, u iju vjerodostojnost ne bismo trebali

2 3 4

Engleska stopa ima 30,48 cm, dakle 350 engleskih stopa je 106,68 metara. Otoni niz u produetku Aljaske.

U starogrkoj mitologiji Hiperborejci su narod koji ivi na krajnjem sjeveru Europe; naziv se nekad koristi i kao sinonim za Skandinavce. Rimski prirodoslovac Plinije Stariji (23-79. god. n. e.) na vie mjesta u svojim radovima spominje postojanje divovskih kitova i mekuaca.

5

Vjerojatno se misli na Erika Pontoppidana (1698-1764), danskog autora, biskupa Bergena u Norvekoj i prirodoslovca. U svojim radovima spominje divovsku lignju koje je more nanijelo na obalu u Norvekoj 1670. godine.6 7

Paul Egede (1708-1789), norveki misionar koji je prouavao Grenland, koji prenosi svjedoanstvo o divovskoj morskoj zmiji.

6

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

sumnjati, koji kae da je s broda Castillan godine 1857. vidio divovsku morsku zmiju, kakva se do tada mogla pojaviti samo u morima starog Constitutionnela.8 Potom je eksplodirala nezaustavljiva polemika izmeu onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju i meu obrazovanim ljudima i u znanstvenim asopisima. Pitanje udovita zapalilo je duhove. Novinari koji obavljaju svoj posao u ime znanosti, u zavadi s onima koji obavljaju poslove u ime duha, prolili su tone tinte u toj nevienoj kampanji, a prolilo se i nekoliko kapi krvi, jer se rasprava s morske zmije prenijela na osobne uvrede. Tijekom sljedeih est mjeseci taj rat se nastavio s promjenjivom sreom po obje strane. Na duboke lanke Geografskog instituta Brazila, Kraljevske akademije znanosti iz Berlina, Britanskog drutva, instituta Smithsonian iz Washingtona, na rasprave The Indian Archipelagoa, Cosomosa oca Moignoa9, Petermannovog Mittheilungena10 te znanstvene priloge velikih novina Francuske i ostatka svijeta, mnoge manje ozbiljne tiskovine odgovarale su s neiscrpnim elanom. Njihovi duhoviti novinari parodirali su rijei Linna,11 koje su citirali protivnici udovita, istiui da priroda ne stvara budale,12 preklinjui svoje suvremenike da se ne demantira priroda i da se prizna postojanje Krakena, morskih zmija, Mobyja Dicka i ostalih matovitih ispada delirinih mornara. Konano, u jednom lanku u satirinim novinama kojih su se svi bojali13 njihov omiljeni urednik sredio je udovite poput Hipolita14, zadavi mu posljednji udarac koji je kod svih izazvao opi smijeh. I tako je duh nadvladao znanost. Prvih mjeseci godine 1867. na problem se zaboravilo i nije izgledalo da e se on ponovo pojaviti, sve dok u javnost nisu izneseni novi dogaaji. Ali sada se vie nije radilo o znanstvenom problemu kojega je trebalo rijeiti, nego o ozbiljnoj opasnosti koju je trebalo izbjei. Problem je poprimio posve drugo lice. udovite je postalo otoi, stijena, greben, pa greben koji nestaje, neodrediv, neuhvatljiv. Dana 5. oujka 1867. brod Moravian, vlasnitvo tvrtke Montral Ocean Company, tijekom noi naao se izmeu 27 30' irine i 72 15' duine i desno po krmi udario u stijenu koja ranije nije bila ucrtana na kartama u tim vodama. Kombiniranim pogonom vjetra i etiri

Francuske liberalne politike i knjievne novine, esto zabranjivane. Pisale su o raznim udima, pa i o morskim zmijama, pa je naziv tih novina postao sinonim za kontroverzno.8

Franois Napolon Marie Moigno (1804-1884), poznatiji pod imenom Abb Moigno, francuski matematiar.9 10 11

August Heinrich Petermann (1822-1878), njemaki kartograf.

Carl Linnaeus (1707-1778), vedski lijenik, zoolog, otac taksonomije i moderne ekologije. Pisao na latinskom, pa mu je dano latinsko ime 1761. prema njegovom izvornom imenu Carl von Linn.

U francuskom jeziku igra rijei s poznatim Linnovim citatom: la nature ne fait pas de sauts (priroda ne radi skokove) pretvoreno je u: la nature ne fait pas de sots (priroda ne stvara budale).12 13 14

Verne vjerojatno misli na Le Figaro, najstarije francuske novine koje izlaze i danas.

Hipolit je u grkoj mitologiji Tezejev sin. Fedra, njegova maeha, pokuala ga je zavesti, a kad ju je on odbio optuila ga je za silovanje. Tezej je tada od boga mora Posejdona traio da ubije Hipolita, pa je Posejdon poslao morsko udovite koje je preplailo Hipolitove konje koji su ga odvukli u smrt. U Verneovoj dosjetki uloge udovita i Hipolita su zamijenjene, odnosno spomenuti urednik je svojom duhovitou uspio nadvladati udovite.

7

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

stotine konjskih snaga brod je plovio brzinom od trinaest vorova.15 Bez sumnje, da nije imao vrhunski kvalitetan trup, Moravian bi od udarca potonuo zajedno sa svojih dvije stotine trideset sedam putnika koje je prevozio u Kanadu. Nesrea se dogodila oko pet izjutra, upravo kada je poelo svitati. asnici na dunosti pohitali su prema krmi broda. Pregledavali su ocean s najpomnijom panjom. Ne bi bili zamijetili nita, da nije bilo vrtloga koji je lomio vodu na udaljenosti od tri kabla,16 kao da je netko udarao po povrini mora nevjerojatnom snagom. Pozicija na kojoj se sve zbilo precizno je zabiljeena i Moravian je nastavio svojom rutom bez uoljivih oteenja. Je li udario u podzemnu hrid ili nekakvu olupinu koja je plutala nakon brodoloma? Nije se moglo znati, ali pregledom trupa na navozu pokazalo se da je jedan dio kobilice slomljen. Ta injenica, dovoljno strana sama po sebi, bila bi moda zaboravljena, kao i mnogo drugih stvari, da se tri tjedna kasnije nije ponovila pod identinim okolnostima. No, zahvaljujui nacionalnosti broda koji je doivio novu havariju, te reputaciji kompanije kojoj je plovilo pripadalo, dogaaj je izazvao golemi odjek. Svi znaju za proslavljenog engleskog brodovlasnika Cunarda. Taj inteligentni industrijalac pokrenuo je godine 1840. potansku slubu izmeu Liverpoola i Halifaxa17 s trima drvenim brodovima na pogon snage etiri stotine konjskih snaga i nosivosti tisuu sto ezdeset dvije tone. Osam godina kasnije vlasnitvo kompanije povealo se na etiri broda od esto pedeset konjskih snaga i tisuu osamsto dvadeset tona, a dvije godine kasnije dodana su jo dva broda jo vee snage i nosivosti. Godine 1853. kompanija Cunard, obnovivi svoju privilegiju za prijevoz pote, svojoj je floti dodala brodove Arabia, Persia, China, Scotia, Java, Russia, prvoklasne i iznimno prostrane, kakvi morima nisu plovili jo od Great Easterna18. Do 1867. godine kompanija je posjedovala dvanaest brodova, od kojih je osam bilo pogonjeno lopaticama, a etiri propelerima. Ako dajem previe saetih detalja, inim to zato da bi svatko mogao uvidjeti kakva je vanost te kompanije za pomorski promet, poznate po cijelom svijetu po svom inteligentnom upravljanju. Nijedna kompanija koja se bavi prekooceanskim prometom nije poslovala s takvim uspjehom i nijedan poslovni poduhvat nije bio nagraen takvim rezultatom. Tijekom dvadeset est godina Cunardova plovila su prela Atlantik dvije tisue puta, a da nijedno putovanje nije otkazano, da se nikad nije dogodilo kanjenje, da nikada nijedno pismo, nijedan ovjek, nijedan brod nisu bili izgubljeni. Takoer, prema slubenim podacima iz posljednjih godina putnici su i dalje birali Cunard ispred svih drugih kompanija, unato monoj konkurenciji koju su imali u Francuskoj. Imajui sve to na umu, nitko nije bio iznenaen odjekom kojega je izazvala nesrea koja se dogodila jednom od njezinih najboljih parobroda. Na dan 13. travnja 1867. more je bilo mirno, vjetar povoljan, a Scotia se nalazila na 15 12' duine i 45 37' irine. Plovila je brzinom od trinaest vorova i etrdeset i tri stotnine, go15 16 17 18

Jedan vor je jedna morska milja na sat (1,852 km). Jedna desetina morske milje, odnosno 185,20 metara. Grad u Kanadi, luka na atlantskoj obali u provinciji Nova kotska.

SS Great Eastern je eljezni parobrod kojega je konstruirao britanski inenjer Isambard Kingdom Brunel 1857. godine, jedan od najveih i najpoznatijih brodova svojega doba.

8

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

njena snagom svojih tisuu konjskih snaga. Njezine lopatice udarale su more savrenom pravilnou. Njezin gaz19 je bio est metara i sedamdeset centimetara, a istisnina20 est tisua esto osamdeset metara kubinih. U etiri sata i sedamnaest minuta poslijepodne, dok su putnici objedovali okupljeni u velikom salonu, osjetio se zapravo posve lagan udarac u trup Scotie, po lijevom boku broda na mjestu blizu krmi. Scotia nije udarila, nego je bila udarena, inilo se, neim poprilino otrim, to se vie usjeklo nego udarilo o trup. Sudar se inio tako bezazlenim da se nitko na brodu ne bi uzbudio, da nije bilo povika mornara iz potpalublja koji su se popeli na most uzvikujui: Tonemo! Tonemo! Putnici su se isprva jako uplaili, ali ih je kapetan Anderson pourio razuvjeriti. Zapravo i nije bilo neposredne opasnosti. Podijeljena na sedam odjeljaka s vodonepropusnim pregradama, Scotia je mogla spremno izdrati svako nadiranje vode. Kapetan Anderson se smjesta uputio u potpalublje. Primijetio je da je peti odjeljak potopljen, a brzina prodiranja ukazivala je da je koliina vode ve pozamana. Sreom, peti odjeljak nije imao kotlove jer bi se vatra u njima ve bila ugasila. Kapetan Anderson naredio je trenutno zaustavljanje, a jedan od mornara je zaronio da bi se utvrdilo oteenje. Nekoliko trenutaka kasnije potvreno je postojanje otvora veeg od dva metra na dnu parobroda. Takav prodor vode nije se mogao zaustaviti, pa je Scotia morala nastaviti svoje putovanje s napola potopljenim21 lopaticama pogona. Tada se nalazila oko tri stotine milja od otoka Cape Clear22 i nakon trodnevnog kanjenja koje je prilino uznemirilo Liverpool, pristala je u unutranju luku kompanije. Inenjeri su potom krenuli u pregled Scotie koja je izvuena na suhi dok. Nisu mogli vjerovati svojim oima! Dva i pol metra ispod vodene linije nalazila se rupa u obliku jednakostraninog trokuta. Rez na oplati broda bio je savreno pravilan, toliko pravilan da ga ni stroj nije mogao takvim uiniti. Trebalo je imati alat za perforiranje koji nije ba uobiajen i primijeniti ga udesnom snagom da bi se probila oplata broda od etiri centimetra, te ga potom izvui gibanjem unatrag koje je zaista neobjanjivo. Takav je bio taj zadnji incident, koji je za rezultat imao ponovno ostraivanje javnog mnijenja. Otada su zapravo sve pomorske nesree kojima se uzroci nisu mogli utvrditi pripisivane udovitu. Ta fantastina ivotinja proglaena je odgovornom za sve takve brodolome, iji je broj naalost velik, jer od oko tri tisue brodova koliko ih je prema evidenciji drutva Bureau-Veritas23 godinje stradavalo, broj brodova na paru i na jedra koji19 Najvei gaz broda mjeri se od najnieg dijela brodskog trupa do konstrukcijske vodene crte na mjestu gdje je brod najvie uronjen.

Istisnina broda oznaava volumen tekuine koji brod istisne pri svojem najveem gazu svojim podvodnim dijelom. Izraava se u m3.20

U normalnim uvjetima pogonske lopatice parobroda, ako se nalaze sa strane ili na krmi broda, nisu potopljene do pola, nego znatno manje.21 22 23

Cape Clear Island ili Clear Island, otok na krajnjem jugu Irske. Multinacionalna procjeniteljska kua.

9

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

su nestali sa svom posadom i teretom, ali bez ikakvih vijesti, nije bio manji od dvije stotine. Dakle, udovite je, pravedno ili ne, optueno za njihov nestanak, zahvaljujui njemu komunikacija meu kontinentima postajala je sve vie i vie opasna, a javnost je kategoriki traila da se iz mora konano i pod svaku cijenu ukloni taj strani cetacean.24

24

Cetacea je znanstveni latinski naziv za porodicu kitova, u koju spadaju i dupini i pliskavice.

10

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

II. Za i protivU vrijeme kada su se ovi dogaaji zbivali ja sam se vraao sa znanstvenih istraivanja provedenih na vrlo nepristupanim terenima u Nebraski u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Francuska me vlada dodijelila ovom pothvatu kao zamjenika profesora Prirodoslovnog muzeja u Parizu. Poslije est mjeseci provedenih u Nebraski, gdje mi je povjerena vrijedna zbirka, stigao sam u New York krajem oujka. Moj povratak u Francusku bio je planiran za prve dane svibnja. ekajui, zaokupio sam se klasifikacijom svog mineralnog, botanikog i zoolokog blaga, kada se dogodio incident sa Scotijom. Bio sam potpuno u toku svih dogaanja, a kako i ne bih bio? itao sam i iitavao sve amerike i europske novine bez imalo napretka. Taj misterij me intrigirao. U nemogunosti da stvorim vlastito miljenje, plutao sam od jednog do drugog ekstrema. Da je tu neeg bilo nije se moglo sumnjati, a nevjernici su pozvani da stave prst u ranu na Scotiji. Kada sam stigao u New York, pitanje udovita je gorjelo. Hipoteze o plutajuem otoku ili neuhvatljivom grebenu, koju su podravali neki ne ba kompetentni umovi, bile su apsolutno odbaene. Doista, ako taj greben u svojoj unutranjosti nije imao stroj, kako se uope mogao kretati tako udesnom brzinom? Na isti je nain bilo odbaeno postojanje plutajueg trupa neke velike olupine broda, ponovo zbog velike brzine kretanja. Ostala su, dakle, dva mogua rjeenja ovog problema, koja su stvorila dva razliita klana navijaa: na jednoj strani su bili oni koji su podravali udovite kolosalne snage, a na drugoj oni koji su smatrali da je rije o plovilu nazvanom podmornica izuzetne snage motora. No ova druga hipoteza, premda na koncu prihvatljiva, nije mogla izdrati brojna pitanja iz obaju tabora. Da netko moe imati na raspolaganju jedan takav mehaniki pogon bilo je zaista malo vjerojatno. Gdje i kada je mogao konstruirati tako neto i kako je mogao drati gradnju u tajnosti? Jedino bi neka drava mogla posjedovati takav razoran stroj, a u ovim destruktivnim vremenima u kojima se ovjek trudi poveati snagu svog oruja bilo je sasvim mogue da neka drava pokua, bez znanja drugih, stvoriti takav fantastian stroj. Nakon Chassepotovih puaka25 dole su plutajue mine, nakon mina podvodni ovnovi a potom i odgovor na njih. Barem se nadam da je tako. Ali hipoteza o ratnom stroju pala je ak i prije nego to su se drave oitovale. Budui da se radilo o javnom interesu, jer su u opasnosti bile prekooceanske komunikacije, iskreU to vrijeme tehniki napredne puke sa stranjim punjenjem koje je koristila francuska vojska, a izumio ih je Antoine Chassepot (1833-1905).25

11

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

nost vlad nije se mogla dovoditi u pitanje. Osim toga, kako objasniti da je izgradnja takvog podmorskog plovila umakla oku javnosti? uvanje takve tajne bilo bi iznimno teko i za pojedinca, a zasigurno nemogue kada je u pitanju neka vlada, jer su svi potezi pod neumornim okom monih suparnika. Naposljetku, nakon istraivanja provedenih u Engleskoj, Rusiji, Prusiji, Francuskoj, Italiji, Americi, pa i u Turskoj, hipoteza o podvodnom Monitoru26 je definitivno odbaena. I tako je ponovno isplivalo udovite, unato beskonanim podbadanjima popularnog tiska, pa se mata otisnula u najapsurdnije snove fantastine ihtiologije. Po mom dolasku u New York, nekoliko mi je osoba ukazalo ast konzultiravi me po pitanju ovog fenomena. U Francuskoj sam bio objavio rad manjeg formata u dva dijela, naslovljen Misterije morskih dubina. Ta knjiga, dobro prihvaena u znanstvenom svijetu, uinila me specijalistom u tom dosta tamnom podruju prirodoslovnih znanosti. Trailo se moje miljenje. Dokle god sam mogao zanijekati injenice, ostao sam pri apsolutnoj negaciji. Ali kasnije, pritisnut uza zid, morao sam se jasno oitovati. Pa je tako i asni Pierre Aronnax, profesor parikog muzeja pozvan od strane New York Heralda27 da iznese bilo kakvo miljenje. Tako sam i uinio. Progovorio sam jer nisam vie mogao utjeti. Raspravljao sam o ovom pitanju sa svih postojeih stajalita, politikih i znanstvenih, te ovdje prenosim saetak svog obimnog lanka objavljenog u broju od 30. travnja: Dakle, pisao sam, nakon razmatranja jedne po jedne meu razliitim hipotezama, odbacujui sve druge pretpostavke, moramo prihvatiti postojanje morske ivotinje nevjerojatne snage. Velike oceanske dubine potpuno su nam nepoznate. Nae sonde do njih nisu u stanju doprijeti. to se dogaa u tim nepoznatim dubinama? Kakva bia nastanjuju i mogu nastanjivati dubine od dvanaest ili petnaest milja ispod povrine mora? Kakav je organizam tih ivotinja? O tome ne moemo ni nagaati. Meutim, rjeenje problema koje predlaem lako se moe pretvoriti u dilemu. Ili poznajemo sve ivotne oblike koji nastanjuju na planet, ili ne poznajemo. Ukoliko ih ne poznajemo sve, ako priroda za nas ihtiologe28 ima jo tajni, utoliko je prihvatljivo priznati mogunost postojanja riba ili kitova, novih vrsta ili ak i novih rodova, iji je organizam dubinski i koje nastanjuju mjesta nedostupna ispitnim sondama, a koje je neki dogaaj, elja ili, ako se hoe, hir, doveo u velikim vremenskim razmacima na povrinu oceana. Ako, u suprotnom, ipak poznajemo sve postojee ivotinjske vrste, ivotinju o kojoj je rije treba traiti meu morskim biima koja su ve katalogizirana, i u tom sam sluaju spreman priznati postojanje gigantskog narvala29.

26 Revolucionarni eljezni oklopljeni ratni parobrod kojega je 1862. tijekom amerikog graanskog rata u tajnosti izgradila Unija. 27 28 29

Novine velike tirae tiskane u New Yorku. Ihtiologija je grana zoologije koja se bavi prouavanjem riba.

Monodon monoceros ili narval se zbog velike kljove esto naziva jednorogom ili jednorogim kitom.

12

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Narval vulgaris ili morski jednorog esto dosee duinu od ezdeset stopa. Upeterostruite ili ak udeseterostruite tu duinu i dodajte tom kitu snagu proporcionalnu njegovoj veliini, poveajte njegovo ubojito oruje, i dobit ete ivotinju koju traimo. Ona ima mjere koje su utvrdili asnici s broda Shannon, sredstvo potrebno za perforaciju Scotie i snagu koja mu treba da oteti trup parobroda. Narval je zaista oboruan nekom vrstom roga od bjelokosti poput maa, ili kopljem, kako ga nazivaju neki prirodoslovci. Ta je velika kljova vrsta poput elika. Neke od tih kljova pronaene su usaene u tijelima kitova, koje narval napada s redovnim uspjehom. Neke su iupane, ne bez potekoa, s donjih strana trupova brodova u koje su se zabile poput svrdla koje se zabija u bavu. Muzej medicinskog fakulteta u Parizu posjeduje jednu od tih kljova dugu dva metra i dvadeset est centimetara, iru od etrdeset i osam centimetara pri svom dnu! Dobro! Zamislimo li da je to orue deset puta snanije i da je ivotinja deset puta jaa, te je potjeramo brzinom od dvadeset milja na sat, pomnoimo li njezinu masu s brzinom, dobit emo snagu udarca koja je mogla izazvati opisanu tetu. Dakle, dok se ne pojave nove informacije, izjanjavam se u prilog morskog jednoroga kolosalnih dimenzija, naoruanog ne kopljem, nego pravim iljkom poput onoga kakvoga imaju oklopljene fregate, ili poput ratnog ovna, koji ima odgovarajuu masu i snagu. To bi moglo biti objanjenje ovog neobjanjivog fenomena u najmanju ruku ako ne postoji neto to jo nismo susreli, vidjeli, iskusili ili osjetili to je takoer mogue! Posljednje su rijei bile kukaviluk s moje strane, ali elio sam do neke mjere zadrati svoj dignitet kao profesor i ne dati previe povoda za izrugivanje Amerikancima, koji se znaju dobro rugati kada nekoga izruguju. Zadrao sam sebi odstupnicu. Ali u biti sam priznao postojanje udovita. Moj je lanak primljen toplo i imao je dobar odjek. Prikupio je odreeni broj poklonika. Rjeenje koje je u njemu predloeno, uostalom, putalo je na volju mati. Ljudski duh uiva u grandioznim poimanjima o natprirodnim biima. A more je za njih najbolje mjesto, zapravo jedino mjesto na kojem se divovi prema kojima kopnene ivotinje poput slonova i nosoroga djeluju kao patuljci mogu razviti i postojati. Velike vodene mase skrivaju velike primjerke poznatih sisavaca, a moda skrivaju i mekuce neusporedivih veliina, rakove o ijoj je veliini zastraujue razmiljati, poput jastoga od nekoliko stotina metara ili rakova od dvjesto tona! Zato ne? Uostalom, kopnene ivotinje koje su pripadale ranijim geolokim erama, kvadropedi30, kvadromani31, gmazovi i ptice, postojale su u gigantskim gabaritima. Stvoritelj ih je napravio prema velikom kalupu koji se s vremenom malo po malo smanjivao. Zato more u svojim nepoznatim dubinama koje se izgleda nikada nisu promijenile, dok se Zemljina kora gotovo neprestano mijenja, ne bi sauvalo primjerke ivota iz tih drugih vremena? Zato ne bi u svojim njedrima sauvalo posljednje uzorke tih titanskih vrsta, ije su godine poput stoljea, a stoljea poput tisuljea?30 31

etveronoci.

Doslovno: etveroruki; naziv koji se nekada koristio za primate koji imaju stopala nalik na ruke, pa tako imaju etiri ruke, dok ljudi (bimani) imaju dvije ruke i dvije noge za hodanje. U znanosti se ta razlika vie ne koristi, a upotrebljavali su je protivnici teorije evolucije kako bi dokazali da se ovjek otro razlikuje od ovjekolikih majmuna.

13

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Ali dopustio sam sebi da me ponesu sanjarije koje ne bih trebao podravati! Pomirio sam se s himerama32 koje e se kasnije za mene pretvoriti u stranu stvarnost. Opet ponavljam, miljenje o naravi ovog fenomena ve se stvorilo, javnost je bez sumnji prihvaala mogunost postojanja gorostasnog bia koje nema nita zajednikog s morskim zmijama iz legendi. Ali dok su neki u svemu vidjeli isto znanstveni problem kojega je trebalo rijeiti, drugi su, praktiniji, veinom u Americi i Engleskoj, smatrali da oceane treba oistiti od tog nevjerojatnog udovita kako bi se osigurale prekooceanske komunikacije. Industrijske i trgovake novine bavile su se ovim fenomenom iskljuivo kroz vlastitu toku gledita. Shipping and Mercantile Gazette, Lloyd, Paquebot, La Revue maritime et colonia, kao i sve novine osiguravajuih drutava koja su prijetila da e poskupjeti svoje premije osiguranja, bile su jednoglasne u svojim stavovima. Nakon to je takvo javno miljenje prevladalo, prve su se oitovale Sjedinjene Amerike Drave. U New Yorku su zapoele pripreme za lov na narvala. Fregata velike brzine Abraham Lincoln pripremila se kako bi to prije isplovila. Vojna skladita su irom otvorila svoja vrata kapetanu Farragutu, koji se pourio naoruati svoj brod. No kako se to esto zna dogoditi, kada je potjera bila spremna, udovita niotkud. Dva mjeseca se o njemu nita nije ulo. Nijedan brod ga nije susreo. Kao da je jednorog nekako doznao za sve urote koje su se protiv njega kovale. Toliko se o njemu govorilo, ak i preko Transatlantskog kabela,33 da su se lakrdijai alili kako je lukavo udovite u prolazu presrelo neki poslani brzojav te se tako obavijestilo. I tako, kada je fregata bila spremna za lov, kada je opremljena svim alatima i strojevima za ribolov, nitko nije mogao kazati kojim smjerom krenuti. Nestrpljenje se poveavalo dok se 2. srpnja nije saznalo da je parobrod na liniji San Francisco Shanghai tri tjedna ranije bio svjedokom novog pojavljivanja udovita u sjevernim morima Tihog oceana. Uzbuenje koje je ta vijest izazvala doseglo je vrhunac. Zapovjednik Farragut nije imao ni dvadeset i etiri sata vremena. Hrana je ve bila ukrcana. Spremita su napunjena ugljenom. Ni jedan ovjek u posadi nije nedostajao. Trebalo je samo potpaliti kotlove parobroda, zagrijati ih i isploviti! Nitko mu ne bi oprostio ni pola dana kanjenja. Uostalom, ni on sam nije htio nita drugo nego krenuti! Tri sata prije nego to je Abraham Lincoln napustio dok u Brooklynu, dobio sam pismo sljedeeg sadraja: Gospodin Aronnax, profesor Muzeja u Parizu, Fifth Avenue Hotel, New York Gospodine, Ako se elite pridruiti ekspediciji broda Abraham Lincoln, Vlada Sjedinjenih Drava bila bi poaena da Francuska bude zastupljena vaim prisustvom u ovom pothvatu. Kapetan Farragut jeU grkoj mitologiji Himera je udovite zmijskog repa i kozjeg tijela koje riga vatru. U prenesenom znaenju himera znai neostvarivu zamisao, tlapnju, san, privienje, sablast itd.32

Prvi podvodni telegrafski kabel izmeu Amerike i Europe poloen je 1858. godine. Nakon to se ubrzo pokvario, 1866. godine postavljen je novi. O podvodnom kabelu bit e jo govora u ovom romanu.33

14

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

pripremio kabinu za va smjetaj. S potovanjem, va J. B. Hobson, tajnik mornarice.

15

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

III. Kako je gospodinu dragoTri sekunde prije nego je pismo J. B. Hobsona stiglo nisam razmiljao o naganjanju jednorogog udovita nita vie nego o pronalaenju sjeverozapadnog prolaza.34 Tri sekunde nakon to sam proitao pismo uvaenog tajnika mornarice, osjetio sam istinski poziv svog ivota i jedini svoj istinski cilj: potjerati to strano udovite i od njega osloboditi svijet. No upravo sam se bio vratio s napornog puta, umoran i eljan malo predaha. Nisam htio nita drugo nego malo vidjeti svoju zemlju, svoje prijatelje, svoj mali stan u Jardin des Plantes35 i svoju dragu i vrijednu kolekciju. Ali ni to me, na kraju, nije moglo zadrati. Zaboravio sam sve, umor, prijatelje i zbirke, i prihvatio sam bez razmiljanja ponudu amerike vlade. Uostalom, mislio sam, svi putovi vode natrag u Europu, a jednorog bi mogao biti toliko prijateljski nastrojen da me odvede natrag do francuskih obala. Ta uzviena ivotinja jo bi mogla dopustiti da ju se uhvati negdje uz europske obale samo da bi meni udovoljila a ja u na povratku donijeti barem pola metra bjelokosnog koplja za kolekciju Prirodoslovnog muzeja. U meuvremenu, tog narvala je trebalo potraiti u vodama sjevernog Pacifika, pa u, da bih se vratio u Francusku, krenuti na put preko antipoda. Conseil,36 zazvao sam nestrpljivim tonom. Conseil je bio moj sluga. Odani pratitelj na svim mojim putovanjima, hrabri Flamanac kojega sam volio i koji me je dobro sluio, flegmatian po prirodi, vrsto vjeran svojim naelima, revan po navici, vjeto se nosio s ivotnim iznenaenjima, pritom vrlo spretan s rukama i spreman na bilo kakvu uslugu. Unato svom imenu nije davao savjete, ali ih nije nikada ni traio. Kroz brojne susrete s uenjacima u naem malom svijetu u Jardin des Plantes, Conseil je stekao neka znanja. Koristio sam ga kao specijalista, predanog u razvrstavanju i klasifikaciji u prirodoslovlju koji poput akrobata okretno preskae iz jedne u drugu grupu, razMorski prolaz sjeverno od Sjeverne Amerike, kroz vode Arktika. Istraivai su tu stoljeima pokuavali pronai prolaz povoljan za plovidbu. Prvi ga je uspjeno preplovio tek 1903-1906. godine Roald Amundsen, kasniji osvaja junog pola. Nikad se nije koristio za znaajniju komercijalnu plovidbu.34 35 36

Glasoviti botaniki vrt u sreditu Pariza.

Conseil na francuskom znai savjet. To prezime Verne je uzeo po svome prijatelju JacquesFranoisu Conseilu, koji je napravio trotonsku elipsoidnu podmornicu 1858. godine, a koja je u mnogo emu bila slina Verneovom plovilu.

16

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

red ili podrazred, kroz rodove, redove, porodice, vrste ili odlike vrsta. No, tu je bio kraj njegovu znanju. Razvrstavanje mu je bilo sve i u teoriju razvrstavanja je bio dobro upuen, ali u praksi je bio slab i mislim da ne bi mogao razlikovati uljeuru od kita. Ipak, bio je on vrijedan i odvaan momak. Conseil me je ve deset godina pratio gdje god me je put u slubi znanosti vodio. Nikada od njega nije doao ni jedan prigovor na umor ili duljinu puta, bez prigovora je pakirao kovege za put u bilo koju zemlju, Kinu ili Kongo, ma koliko daleka bila. Iao je tamo i ovamo, nita ne pitajui. Bio je dobrog zdravlja, uvijek prkosei svakoj bolesti, jakih miia, ali bez ivaca, dok se visoki moral podrazumijevao. Taj je djeak imao trideset godina i recimo da mu se dob prema gospodarevoj odnosila kao petnaest prema dvadeset. Dopustite mi da priznam da sam napunio etrdeset godina. Ipak je i Conseil imao jednu manu. Bio je pretjerano formalan i govorio je sa mnom uvijek u treem licu, to je bilo pomalo neugodno. Conseil, ponovno sam ga pozvao nervozno pripremajui stvari za polazak. Oduvijek sam se pouzdao u ovog momka. Pretvorio sam to u obiaj, da ga uope ne pitam eli li me pratiti na putovanjima na koja sam iao, ali ovog je puta bila rije o ekspediciji koja se mogla neodreeno produiti, lovu na opasnu ivotinju koja je mogla potopiti fregatu kao da se radi o orahovoj ljusci. Radilo se o stvari o kojoj je trebao razmisliti i najravnoduniji ovjek na svijetu. I to je rekao Conseil? Conseil, zavikao sam trei put. Conseil se pojavio. Gospodin me pozvao?, zapitao je ulazei. Da, moj mome. Spremi moje stvari, spremi svoje stvari i polazimo za dva sata. Kako je gospodinu drago, odgovorio je tiho Conseil. Ne smijemo gubiti ni trena. Spremi u moj koveg sve potrebno za put, odijela, koulje, arape, to vie toga moe stati, i pouri se. A vaa kolekcija?, napomenuo je Conseil. Kasnije emo na to misliti. to? Gospodinov arhiterij, hirakoterij, oreodon, heropotam i ostali kosturi? uvat e ih u hotelu. A gospodinova iva babirusa?37 Hranit e je netko drugi dok nas nema. Zapravo, dat u nalog da se nae stvari poalju u Francusku. Znai, ne vraamo se u Pariz? O... dakako..., ustruavao sam se odgovoriti, da, ali emo malo skrenuti. Skrenimo koliko gospodin hoe. Ma to je sitnica. Samo neemo ii izravnim putem i to je sve. Putovat emo Abrahamom Lincolnom. Kako gospodinu odgovara, odgovorio je ravnoduno.

37

Sisavac iz porodice svinja, s velikim kljovama, koji ivi na indonezijskom otoku Celebesu.

17

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Zna, moj prijatelju, radi se o onom uvenom udovitu, jednorogu... mi emo osloboditi mora toga zla. Pisac dvotomnih Misterija morskih dubina ne moe izbjei poziv kapetana Farraguta. asna misija... ali i opasna! Ne zna se ni kamo idemo! Ta se ivotinja pokazala krajnje hirovitom. Ali mi emo ipak krenuti za njom jer imamo zapovjednika koji se niega ne boji! Kako uini gospodin, tako u i ja, odgovorio je Conseil. Dobro razmisli! Nita ti ne elim sakriti jer odlazimo na jedno od onih putovanja s kojih moda nema povratka. Kako je gospodinu drago. etvrt sata kasnije nai su kovezi bili spremni. Conseilove su ruke napravile udo i bio sam siguran da nita ne manjka, jer momak je svrstavao koulje i odijela jednako vjeto kao to je to inio s pticama ili sisavcima. Hotelsko dizalo38 spustilo nas je do velike sale na polukatu, spustio sam se nekoliko koraka do prizemlja i platio hotelski raun za blagajnom koju je uvijek zaposjedala gomila ljudi. Dao sam nalog da se moje preparirane ivotinje i sasuene biljke poalju u Pariz. Ostavio sam dovoljno novaca za babirusu i u pratnji Conseila uskoio u koiju. Prijevoz za dvadeset franaka odjurio je preko Broadwaya do Union Squarea, preko etvrte Avenije do krianja s ulicom Bowery, i zatim skrenuo u Katrin Street pravo do trideset i etvrtog doka. Otamo je Katrin Ferryboat preveo nas, druge ljude, koije i konje prema Brooklynu, velikom nastavku New Yorka koji se nalazi na lijevoj obali East Rivera, i u samo nekoliko minuta stigli smo na privezite pred kojim je Abraham Lincoln rigao nizove crnih oblaia dima iz svojih dvaju dimnjaka. Naa je prtljaga prebaena na brod istog trena. Pourio sam se ukrcati i odmah potraio kapetana Farraguta. Jedan od mornara me odveo prema krmi, gdje me je doekao asnik lijepe vanjtine, koji mi je odmah pruio ruku. Gospodin Pierre Aronnax?, srdano je upitao. Taj sam. Kapetan Farragut? Da. Dobro nam doli, profesore. Vaa kabina je spremna. Naklonio sam se, ostavivi kapetana u brizi oko opreme, te su mi pokazali put do moje kabine. Abraham Lincoln je bio dobro odabran i pomno opremljen za svoju sljedeu destinaciju. Bila je to fregata velike brzine s iznimno jakim motorima koji su mogli izdrati pritisak i do sedam atmosfera. Pod punim optereenjem ovaj je parobrod mogao dosei brzinu od osamnaest i tri etvrtine vorova, to je zavidna brzina, ali treba rei da ipak nije dovoljna za borbu s gigantskim kitom. Unutranje ureenje fregate odgovaralo je njenim nautikim kvalitetama. Bio sam jako zadovoljan svojom kabinom, smjetenom u stranjem dijelu broda, s izravnim pristupom asnikoj blagovaonici. Bit e nam dobro ovdje, rekao sam Conseilu. Ako mi gospodin dopusti, kao raku samcu kada nae kuicu, kazao je Conseil.

Hotelsko dizalo postavljeno u njujorkom hotelu Fifth Avenue 1859. godine bilo je zaista poznato po inovativnom tehnikom rjeenju.38

18

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Ostavio sam Conseila da dovri raspakiranje i popeo se na palubu kako bih promatrao pripreme za polazak. U tom je trenutku zapovjednik Farragut naredio odvezivanje zadnjih konopaca koji su Abrahama Lincolna drali za bruklinki dok. Da smo kojim sluajem zakasnili samo petnaest minuta, moda i manje, fregata bi otplovila bez mene i ja bih propustio ovu iznimnu, nevjerojatnu, natprirodnu ekspediciju, ija bi istinitost mogla kod nekih izazvati nevjericu. No kapetan Farragut nije htio izgubiti ni dana ni sata, kako bi se to prije stiglo do mora u kojem je posljednji put vieno udovite. Pozvao je svojeg strojara. Je li para na maksimumu?, pitao je. Da, gospodine! Go ahead!39, zavikao je kapetan. Na tu zapovijed, koja je do strojarnice prenesena brzojavom na stlaeni zrak, strojari su stavili kota u pogon. Brodska sirena se oglasila dok je zrak nadirao kroz otvore, a dugi horizontalni klipovi motora zajecali su gurajui osovinu. Lopatice propelera udarale su po povrini vode sve veom brzinom, a Abraham Lincoln je ponosno napredovao umjerenom brzinom meu stotinjak drugih brodova punih gledatelja koji su oblikovali povorku za ispraaj. Dokovi Brooklyna, kao i dijelovi New Yorka uz East River, bili su puni brojnih znatieljnika. Tri put hura grmjelo se iz petsto tisua grla. Tisue rubaca vijorilo se iznad okupljene mase pozdravljajui Abrahama Lincolna, sve do njegova dolaska do rijeke Hudson, toke na samom vrhu dugog otoka koji ini grad New York. Fregata je slijedila obale New Jerseya, pokraj zadivljujue desne obale rijeke nakrcane vilama, prola izmeu utvrda koje su je pozdravile kanonadom iz svojih najveih topova. Abraham Lincoln je odgovorilo podizanjem i sputanjem amerike zastave tri puta, ijih se trideset i devet zvijezda40 zasjalo s vrha najmanjeg jedra, a zatim, prilagoavajui svoju brzinu kako bi dosegao oznaene vode prolaza kroz unutranji zaljeva kojega oblikuje vrh rta Sandy Hook, okrznuo je taj pjeskoviti jeziak na kojem su se sakupile tisue promatraa, jo jednom kliui. Povorka velikih i malih brodova jo uvijek je bila za petama fregate i nije ju naputala sve dok ona nije dosegla plutajui svjetionik koji je svojim dvama svjetlima oznaavao ulazak u prolaz prema New Yorku. Bilo je tono tri sata. Luki je pilot siao u svoj amac i preao na jednu malu kunu koja ga je ekala niz vjetar. Vatra je davala pogon, propeler je sve bre udarao po valovima, a fregata je nastavila uz utu i nisku obalu Long Islanda. Oko osam sati naveer, nakon to se iz vida izgubilo svjetlo Fire Islanda41 na sjeverozapadu, nastavila je punom parom prema tamnim vodama Atlantika.

39 40

Engleski: Naprijed!

Sjedinjene Amerike Drave su 1867. godine u svome sastavu imale zapravo 37 drava, a 39 drava tek 1889.41

Jedan od otoka uz vanjsku obalu Long Islanda. Na njemu je poznati svjetionik sagraen 1825. godine.

19

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

IV. Ned LandKapetan Farragut je bio dobar pomorac, dostojan fregate kojom je zapovijedao. Njegov brod i on bili su jedno. Moglo bi se kazati da je bio dua broda. Po pitanju kita u njemu se nije pojavila ni najmanja trunica sumnje i on nije doputao da se na njegovom brodu postojanje udovita uope dovodi u pitanje. Vjerovao je u njega kao to neke dobre ene vjeruju u Levijatana42, svojim srcem prije nego razumom. udovite postoji i on je tu da more udovita oslobodi, prisegnuo je. Ba poput Dieudonn de Gozona, viteza od Rodosa43 koji je taj otok oslobodio stranog udovita koje je seljacima klalo stoku. Ili e kapetan Farragut ubiti udovite ili e udovite ubiti kapetana Farraguta. Nema treeg. asnici na brodu dijelili su miljenje svojeg kapetana. Trebalo ga je uti dok govori, raspravlja, svaa se, kalkulira raznolike mogunosti susreta i promatra beskrajno prostranstvo oceana. Dok je sunce kruilo po svojem dnevnom luku, jarboli su bili naikani mornarima, a njihova su stopala bila tako opeena vrelom oplatom palube da nitko od njih nije mogao stajati u mjestu. A Abraham Lincoln jo uvijek nije svojim pramcem zasjekao vode Tihog oceana. to se posade tie, oni nisu htjeli nita vie osim da se sretnu s jednorogom, harpuniraju ga, podignu na palubu i raskomadaju. Nadgledali su povrinu mora s najveom panjom. Osim toga, zapovjednik Farragut je govorio o svoti od dvije tisue dolara, spremljenoj sa strane, koja eka na bilo koga, mornara ili asnika, tko prvi ugleda udovite. Moete zamisliti kako su svi na palubi Abrahama Lincolna vjebali svoje oi. to se mene tie, nisam zaostao za drugima i nisam nikom preputao da obavlja moj dio dnevnih promatranja. Fregata je imala vie nego pravo da se nazove Argus44. Conseil je jedini od svih svojom ravnodunou izraavao protest u vezi svega to je nas ostale toliko fasciniralo, sukobljavajui se sa sveopim entuzijazmom na brodu. Kazao sam kako je kapetan Farragut paljivo opremio svoj brod opremom potrebnom za lov na gigantskog kita. Ni kitolovac ne bi bio bolje opremljen. Imali smo sve poznate sprave, od harpuna koji se izbacuje runo, do nazubljenih koplja za ispaljivanje iz puaka i eksplozivnih kuglica za samarice. A na pramcu je strio usavreni top koji se punio sa stranje strane, dodatno zadebljanih stjenki i malog promjera cijevi, kakav e se uskoro predstaviti na Svjetskoj izlobi 1867. godine. Ta precizna sprava amerike proizvodnje42 43

Levijatan je morsko udovite iz Biblije.

Vitezovi Rodosa, poznati jo i kao Hospitalci, Malteki vitezovi ili Vitezovi sv. Ivana su vojnoreligiozni red koji je nastao u Jeruzalemu za vrijeme kriarskih ratova, a nakon to su kriari protjerani iz Palestine izbjegao na otoke Rodos i Maltu.44

Arg ili Argus je u grkoj mitologiji udovite sa sto ili tisuu oiju.

20

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

mogla je bez problema poslati konini projektil od etiri kilograma do daljine od oko esnaest kilometara. Abrahamu Lincolnu, dakle, nije nedostajalo oruja za unitavanje. Ali postojalo je neto jo bolje. Bio je to Ned Land, kralj meu harpunarima. Ned Land je bio Kanaanin, neobino brze ruke, gotovo da mu nitko u tom opasnom poslu nije bio ravan. Sabranosti i hladnokrvnosti, odvanost i lukavosti, tih vrlina imao je napretek, i samo su stvarno opaki kit ili vrlo pametna uljeura mogli izbjei njegovom harpunu. Ned Land je imao etrdeset godina, bio je ovjek visokog rasta, preko est engleskih stopa, snano graen, prijeteeg izgleda i utljiv, ponekad ak nasilan i ljut ako bi mu se netko suprotstavio. Takva osoba nije mogla izmaknuti panji, posebno zbog snage pogleda koja je jo vie naglaavala njegovu fizionomiju. Vjerujem da je kapetan Farragut mudro postupio zaposlivi ovog ovjeka na svom brodu. To je vrijedilo za svu posadu, ali za njega posebno, zbog njegova oka i brze ruke. Ne bih znao napraviti bolju usporedbe nego s monim teleskopom, koji bi istodobno bio poput topa koji je uvijek spreman opaliti. Kau da kad zagrebe Kanaanina, dobije Francuza, a ja moram priznati da mi je, koliko god nekomunikativan bio, Ned Land pokazivao svoju naklonost. Za to je moda zasluna moja nacionalnost. To je za njega ovo bila prilika da govori, a za mene da jo jednom ujem onaj stari jezik Rabelaisa,45 koji se jo uvijek govori u nekim kanadskim provincijama. Harpunarova je obitelj bila iz Quebeca, te su bili vjeti ribari jo u vrijeme kada je ta provincija pripadala Francuskoj. Malo po malo, Ned je poeo uivati u naim razgovorima, a i meni se svialo sluati o njegovim avanturama u polarnim morima. Priao je o ribarenju i o svojim borbama pjesnikom nadarenou, tako da mi se inilo da sluam nekog kanadskog Homera46 koji pjeva svoju Ilijadu o hiperborejskim krajevima. Opisujem svog odvanog kompanjona onakvim kakav je stvarno bio. Sada smo ve stari drugovi ujedinjeni u ovom nepromjenjivom prijateljstvu, koje se rodilo i zabetonirano pod zastraujuim okolnostima. Ah, taj hrabri Ned volio bih da ivim barem jo stotinu godina kako bih se njega mogao sjeati. No, kakvo je zapravo Nedovo miljenje o udovitu? Moram priznati da on nije vjerovao u jednoroga i da je bio jedini na palubi koji nije dijelio ope uvjerenje. ak je i izbjegavao izjanjavanje o toj temi, koju sam osjeao obavezu jednog dana otvoriti. Jedne divne veeri 30. srpnja, odnosno tri tjedna nakon polaska, fregata se nalazila na vrhu Bijelog rta, trideset milja niz vjetar udaljena od Patagonije. Upravo smo preli Jarevu obratnicu, a Magellanov se prolaz otvarao sedamsto milja prema jugu. Za osam dana Abraham Lincoln e sjei valove Pacifika. Naslonjeni na krmu, Ned i ja smo avrljali o svemu i svaemu, gledajui u misteriozno more ije su dubine dosad ostale potpuno izvan dosega naega oka. Poveo sam potpuno prirodno razgovor o gigantskom jednorogu, preispitujui razliite mogunosti uspjeha i

Franois Rabelais (? 1553) je bio francuski renesansni pisac, autor fantastino-satirinog romana Gargantua i Pantagruel.45 46

Homer, antiki grki pjesnik, autor epova Ilijade i Odiseje, jednih od najveih djela svjetske knjievnosti.

21

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

neuspjeha nae ekspedicije. Zatim sam ga, shvaajui da me puta govoriti bez najmanje upadice, izravnije pritisnuo da kae to misli. Kako vi, Nede, moete ne biti uvjereni u postojanje kita kojeg progonimo? Imate li posebnih razloga da djelujete tako nevjerniki?, pitao sam ga. Harpunar me nekoliko trenutaka ozbiljno gledao prije nego to je odgovorio, udario se rukom po svom irokom elu svojom gestom po navici, te zatvorio oi da se sabere prije nego to je rekao: Moda, gospodine Aronnax. Dakle, Nede, vi ste kitolovac po profesiji koji se upoznao s tim velikim morskim sisavcima, vi ste osoba ija bi mata mogla prije od drugih prihvatiti hipotezu o golemom kitu, vi biste trebali biti posljednji koji sumnja, pod okolnostima u kojima se nalazimo! Vi se varate profesore Aronnax, odgovorio je Ned. Narodna vjerovanja u neobine komete koji prolaze iznad naih glava kroz svemir ili u postojanje pretpotopnih udovita koja nastanjuju sredite Zemlje47 moda mogu negdje proi, ali ni astronom ni geolog ne vjeruju u postojanje takvih himera. Tako je i s kitolovcima. Ulovio sam mnogo kitova, veliki broj sam ih harpunirao, brojne sam dokrajio, ali ma kako snani i ubojiti oni bili, ni svojim repom ni kljovama ne bi mogli niti ogrepsti oplatu parobroda. Ali Nede, pria se o brodovima ije su oplate zubi jednoroga probijali vie puta? Drvene brodove moda, odgovorio je Kanaanin, ali ni to jo nikada ranije nisam vidio. Dakle, dok se ne dokae drukije, ja kaem da kitovi, uljeure ili morski jednorozi ne mogu proizvesti takav uinak. Sluajte me, Ned... Ne, gospodine profesore, ne. Sve to vi kaete, ali to ne. Gigantska hobotnica moda! Nema anse, Nede. Hobotnica je mekuac i samo to ime ukazuje na slabu vrstou njezinog tijela. Bila ona duga i petsto stopa, hobotnica, koja ne spada u koljeno kraljenjaka, sasvim je bezopasna za brodove popu Scotie ili Abrahama Lincolna. Stoga takve prie treba odbaciti kao bajke u rangu Krakena ili drugih morskih udovita. Dobro, gospodine prirodoslove, odgovorio je Ned prilino podrugljivim tonom, vi ustrajete pri svojem vjerovanju u postojanje ogromnog kita...? Da, Nede, ponavljam vam s uvjerenjem koje je utemeljeno na logici stvari. Vjerujem u postojanje nekog sisavca koji pripada koljenu kraljenjaka poput kitova, uljeura ili dupina, oboruanog rogom ija je probojna mo ogromna. Hm, rekao je harpunar kimajui glavom i izgledajui poput nekoga koga je nemogue razuvjeriti. Da vas podsjetim, moj vrijedni Kanaanine, odgovorio sam mu, ako takva ivotinja postoji i ako nastanjuje dubine oceana, ako se kree vodenim strujama nekoliko kilometara ispod povrine mora, ona nuno ima tijelo ija se vrstoa protivi svakoj usporedbi. A zato je takav organizam tako snaan?, zapitao je Ned. Zato to treba nemjerljivu snagu da bi se zadrao u dubljim vodama oceana i da bi izdrao takav pritisak vode. Zaista?, namignuo mi je Ned.

47

Ovdje Verne ironino aludira na svoja dva romana: Hector Servadac i Put u sredite Zemlje.

22

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Zaista! Sa samo nekoliko brojeva to je mogue dokazati bez problema. O, brojke, odgovorio je Ned, s njima moemo initi to nas je volja. U trgovini moda, ali ne u matematici. Sluajte me. Pretpostavimo da je pritisak od jedne atmosfere predstavljen stupcem vode od trideset dvije stope visine. U stvarnosti bi stupac vode za ovakav pritisak bio znatno manji jer morska voda ima veu gustou od obine vode. Dakle, kada zaronite, Nede, a iznad vas je trideset dvije stope vode, to znai da vae tijelo podnosi pritisak od jedne atmosfere, da budemo precizniji, kao da je jedan kilogram na svakom kvadratnom centimetru vaeg tijela. Slijedi da je za tristo dvadeset stopa visine stupca vode pritisak oko deset atmosfera, odnosno da je za stupac od tri tisue dvjesto stopa sto atmosfera... to je ekvivalentno sljedeem: ako biste mogli zaroniti do dna oceana, svaki bi centimetar vaega tijela bio pod pritiskom od tisua kilograma. Vidite, moj hrabri Nede, znate li koliko centimetara kvadratnih povrine ima vae tijelo? Nemam pojma, gospodine Aronnax. Oko sedamnaest tisua. Toliko? Da, a kako zapravo atmosferski pritisak na jedan kvadratni centimetar odgovara teini neto veoj od jednog kilograma, tako tih sedamnaest tisua kvadratnih centimetara podnose pritisak od oko sedamnaest tisua petsto ezdeset osam kilograma. A da ja za to ni ne znam? Bez da uope primijetite. A takav vas pritisak ne smrvi istog trena samo zato to zrak pod istim takvim pritiskom ulazi u vaa plua. Razlika tlakova izmeu okoline i vaeg tijela se balansira, zbog ega to lako podnosite. Ali u vodi... to je neto drugo. Da, razumijem, odgovorio je Ned postajui sve paljiviji, zato jer me voda okruuje, ali ne prodire u moje tijelo. Tono, Nede. Dakle, na trideset i dvije stope dubine ispod povrine mora vae bi tijelo podnosilo teinu ekvivalentnu sedamnaest tisua petsto ezdeset i osam kilograma. Na tristo dvadeset stopa deset puta takav pritisak, odnosno sto sedamdeset i pet tisua esto osamdeset kilograma. Na tri tisue i dvjesto stopa sto puta takav pritisak, odnosno milijun sedamsto ezdeset i osam tisua i osamsto kilograma. Na trideset i dvije tisue stopa, konano, tisuu puta takav pritisak, odnosno sedamnaest milijuna petsto ezdeset osam tisua kilograma. Drugim rijeima, bili biste spljoteni kao da ste provueni ispod ploa hidraulike pree! Dovraga, rekao je Ned. Dakle, moj vrijedni harpunaru, ako neki kraljenjak dugaak stotinjak metara i velik proporcionalno tomu obitava u morskim dubinama s tijelom povrine milijuna kvadratnih centimetara, na koji djeluje teina milijardi kilograma, procijenite onda koliki je pritisak koji na njega djeluje. Onda izraunajte kolika bi trebala biti izdrljivost kotane strukture i snaga njegovog tijela da bi izdrao takav pritisak. Trebalo bi, odgovorio je Ned Land, da ih izrauju od elinih limova debelih barem osam ina, kao oklopljene fregate. Kao to kae, Nede, pa zamisli kakvo oteenje moe prouzroiti takva masa, pokrenuta brzinom jureeg vlaka, na oplati broda.

23

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Da... zaista... moda, odgovorio je Kanaanin, uzdrman ovim brojkama, ali ipak nespreman da se preda. Jesam li vas uvjerio? Uvjerili ste me u jednu stvar, gospodine prirodoslove ako takve ivotinje zbilja postoje na dnu mora, onda su zaista snane kao to tvrdite. Ali ako one ne postoje, tvrdoglavi harpunaru, kako objanjava ono to se dogodilo Scotiji? Pa, moda..., oklijevao je Ned. Ma daj! Zato... to to moda nije istina!, odgovorio je Kanaanin, nesvjesno reproducirajui odgovor Araga48. Ali ovaj je odgovor samo dokazao tvrdoglavost harpunara i nita vie. Toga dana mi se vie nije dalo gurati. Havarija Scotije nije se mogla porei. Otvor na Scotiji je postojao, tako velik da ga mesar ne bi bolje napravio, i drim da se postojanje rupe kao takve ne moe bolje dokazati. Kako bilo da bilo, rupa se nije napravila sama od sebe, a budui da je nije napravio podvodni greben ili neko podvodno plovilo, moralo ju je napraviti otro orue neke ivotinje. Po mom miljenju, a i uvaavajui sve prijanje zakljuke, ta je ivotinja morala biti kraljenjak, riboliki sisavac koji pripada redu kitova. to se tie roda kojemu je pripadala, rodu kitova, uljeura ili dupina, kojoj je vrsti ivotinja mogla pripadati, u koju je ladicu spremiti to e se pitanje tek naknadno moi razjasniti. Da bi se to razrijeilo, trebalo bi secirati nepoznato udovite, a da bi ga se seciralo, trebalo ga je najprije harpunirati to je bio posao Neda Landa a da bi ga se harpuniralo, trebalo ga je prvo uoiti, to je bio posao posade a da bi ga se vidjelo, trebalo ga je najprije sresti to je bilo pitanje sree.

Franois Jean Dominique Arago (1786-1853), francusko-katalonski matematiar, fiziar, astronom i politiar. Citat Moda te prie nisu istina! Arago je posudio od Plutarha.48

24

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

V. U avanturu!Plovidba Abrahama Lincolna neko je vrijeme prola bez bilo kakvih incidenata. Jedna situacija u kojoj smo se zatekli istakla je tek dio vjetina koje je posjedovao Ned Land, pokazujui koliko povjerenja moemo u njega imati. U blizini Falklandskog otoja, dana 30. lipnja, fregata je susrela amerike kitolovce. Doznali smo da nisu imali ba nikakvih spoznaja o ovom narvalu. Ali jedan od njih, kapetan broda Monroe, znajui da se Ned Land ukrcao na Abrahama Lincolna, traio je od njega pomo u lovu na kita kojega su u blizini opazili. Kapetan Farragut je, eljan vidjeti Neda u akciji, dao svoj pristanak da se ovaj ukrca na Monroe. Srea je dobro posluila naeg Kanaanina jer je umjesto jednog, svojim harpunom pogodio dva kita, pogodivi prvoga ravno u srce, a drugoga ve u razmaku od svega nekoliko minuta! Bili smo sigurni da ako udovite naleti na harpun Neda Landa, nema ba puno izgleda. Fregata je nastavila ploviti uz jugoistonu obalu Amerike, napredujui velikom brzinom. Tono 3. srpnja bili smo na ulazu u Magellanov prolaz, u visini Rta djevica. No zapovjednik Farragut nije htio proi tim zavojitim tjesnacem, nego je skrenuo putem oko rta Horn.49 Posada mu je jednoglasno dala za pravo. Napokon, koliko je uope bilo vjerojatno da emo udovite susresti u tom uzanom kanalu? Veina se mornara sloila da je tamo preusko za udovite i da je ono predebelo da bi tuda prolo! Dana 6. srpnja, oko tri sata poslije podne i petnaest milja junije, zaobili smo taj mali izolirani otok na samom jugu amerikog kontinenta kojemu su nizozemski mornari nadjenuli ime svoga rodnoga grada Hoorna. Usmjerili smo kurs prema sjeveroistoku i sljedeeg je dana propeler fregate konano sjekao vode Tihog oceana. Otvorite oi, otvorite oi!, vikali su mornari s palube Abrahama Lincolna. Otvorili su ih irom. Oi i dalekozori, pomalo zaslijepljeni svotom od dvije tisue dolara, nisu zastajali ni trenutka da se odmore. Danju i nou gledali smo povrinu oceana, ak i uz pomo ureaja za nono izvianje kojim se vidljivost poboljavala barem za pedeset posto, kao i izgledi za osvajanje nagrade. Iako me izazov novca nije ni najmanje privukao, ja nisam bio najmanje angairana osoba na brodu. Nisam gubio vie od minute vremena za ruak i nekoliko sati na spavanje, potpuno ravnoduan na kiu i sunce, gotovo da se nisam pomakao sa svog mjesta na palubi. Ponekad oslonjen na ogradu na pramcu, ponekad na krmi, stalno sam svojim eljnim pogledom prodirao meku pjenu koja je zabijelila puinu dokle je oko dosezalo. A

49

Najjunija toka June Amerike.

25

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

koliko sam tek puta podijelio svoje emocije sa asnicima i ostatkom posade kada bi neki inatljivi kit podigao svoja crna lea iznad morskih valova! Paluba bi se u trenu napunila. Potpalublje bi izbacivalo bujice mornara i asnika, svi bi zadihano i zamagljenim oima pratili kretanje kita. Gledao sam i gledao troei vlastitu ronicu gotovo do sljepoe, kada mi je Conseil, uvijek flegmatian, tihim glasom ponovio: Kada bi gospodin bio tako ljubazan da malo manje bulji, siguran sam da bi vie vidio. Ali uzalud uzbuenje! Abraham Lincoln bi skrenuo sa svoje rute jurei za opaenom ivotinjom, obinim kitom ili jo obinijom uljeurom, koja bi ubrzo nestala ostavljajui za sobom samo salve psovki. Meutim, vrijeme je i dalje ostalo povoljno i cijelo se putovanje odvijalo u najboljim moguim uvjetima. Bili smo usred zime na junoj polutki jer srpanj tamo odgovara sijenju na sjevernoj hemisferi, ali more je cijelo vrijeme ostalo mirno, omoguujui dobru vidljivost irokog perimetra. Ned Land se pokazao najupornijim nevjernikom, ak nije ni gledao povrinu mora izvan svoje smjene, barem kada nije bilo kitova na vidiku. Ipak, njegova bi vjetina promatranja bila od velike pomoi svima, ali osam sati od dvanaest Kanaanin je provodio u svojoj kabini, itajui i spavajui. Stotinu puta sam mu prigovorio zbog njegove ravnodunosti. Bah, odgovorio je, nema tamo niega, profesore Aronnax, a kada bi i bila neka ivotinja, kakve su nam anse da je uoimo? Zar se nismo otisnuli u avanturu? Reeno je da su tu neuhvatljivu zvijer vidjeli u dubinama Pacifika, moram priznati. Ali od posljednjeg vienja prola su dva mjeseca, a sudei po prema temperamentu vaeg narvala, on ne voli dugo amiti u istom podruju. Obdaren je udesnom sposobnou kretanja. Vi to znate bolje od mene, gospodine profesore, priroda ne ini nita bez smisla i ona ne bi dala jednoj ivotinji sposobnost da se brzo kree a da ona to ona ne bi i koristila. ak i ako zvijer postoji, ona je sada daleko. Na to nisam imao odgovora. Oito plovimo naslijepo. Znai li to da bi trebalo pokuati na neki drugi nain, drugim sredstvima, iako su nam anse jako slabe? Nitko, meutim, nije sumnjao u uspjeh, i nije bilo nikoga na brodu tko bi se kladio protiv narvala ili protiv njegova sljedeeg pojavljivanja. Jarevu obratnicu smo presjekli 20. srpnja na 105 stupnjeva, a 27. istog mjeseca preli smo ekvator na 110. meridijanu. Nakon tog odreivanja poloaja, fregata je krenula vie prema zapadu, uavi u vode sredinjeg Tihog oceana. Zapovjednik Farragut je mislio, s razlogom, da je bolje ploviti dubokim morem i izbjegavati kontinente i otoke kojima se ivotinja, izgleda, nikada nije pribliavala, najvjerojatnije zato jer nema dovoljno vode za nju, kako je rekao voa palube. Fregata je prola otoje Paumotu,50 Markiansko otoje,51 otoje Sandwich52 i presjekla Rakovu obratnicu na 132. stupnju duine, na putu prema Kineskom moru. Napokon smo bili na pozornici na kojoj je udovite zadnji put izvelo svoju predstavu, i iskreno, to vie nije bio brodski ivot. Srca su tukla bojaljivo, pripremajui se za budue neizljeive aneurizme.53 Cijela posada bila je izloena pretjeranom ivanom stresu, ko-

50 51 52 53

Danas Tuamotu. les Marquises ili Markizi, francuski posjed. Danas otoje Havaji. Srana bolest, proirenje krvnih ila.

26

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

jega nisam znao objasniti. Nismo vie mogli jesti i nismo mogli spavati. Dvadeset puta dnevno pogrena procjena ili optika iluzija nekog od mornara zasjelog na ogradu izazivala je nepodnoljivu potitenost i te su nas dvadeset puta ponovljene emocije drale u stanju nepodnoljivog uzbuenja, tako snanog da je to moralo izazvati posljedice. I zaista, reakcija nije izostala. Tijekom tri mjeseca, tri mjeseca koja su trajala kao cijelo stoljee, Abraham Lincoln je izorao sva mora sjevernog Tihog oceana, jurei za svim zamijeenim kitovima, mijenjajui naglo kurs, skreui sa zacrtane rute, iznenada se zaustavljajui, forsirajui ili okreui dotok pare vie puta uzastopno sve dok nije dola u opasnost funkcionalnost samog stroja, i gotovo da nije bilo toke koja nije bila istraena, od Japana do obale Amerike. I nita, ba nita, osim prostranih morskih pustinja koje su nas okruivale, nita od gigantskog narvala, podzemnog grebena ili naputene olupine, ili to je ve bilo u pitanju od svega natprirodnog. I reakcija je nastupila. Duhove je najprije naela malodunost, otvarajui prve pukotine u poljuljanoj vjeri. Na brodu se stvorio jedan novi osjeaj, a sastojao se tri desetine od srama, a ostatak je bio isti bijes. Bili smo sasvim glupi to smo si dopustili povjerovati u himeru, to je jo vie pojaavalo bijes. Tijekom cijele godine nagomilavane planine argumenata odjednom su se sruile i svi su mislili samo kako nadoknaditi sate spavanja i jela, vrijeme koje je tako glupo rtvovano ni za to. Prirodna nestalnost ljudskog duha jednu je krajnost pretvorila u drugu. Najvei pobornici ovog pothvata postali su njegovi najgorljiviji protivnici. Reakcija se proirila od potpalublja, od loaa, sve do asnika i bez tvrdoglave odlunosti kapetana Farraguta, fregata bi zavrila na kursu prema jugu. Dakako, ova bezizlazna potraga nije mogla trajati zauvijek. Posada Abrahama Lincolna nije uinila nita krivo, uinila je sve kako bi uspjela. Nikada posada nekog broda amerike mornarice nije pokazala vie strpljenja i predanosti. Nita im se nije moglo prigovoriti zbog ovog neuspjeha. Sve to im je preostalo je bilo da se vrate. To je miljenje izneseno i kapetanu, ali je on ostao postojan. Mornari nisu mogli sakriti svoje nezadovoljstvo i zbog toga je sluba trpjela. Ne elim kazati da je na brodu dolo do pobune, ali nakon razumnog vremenskog perioda tvrdoglavosti, kapetan Farragut je, ba poput svojevremeno Kolumba, zatraio od posade jo tri dana strpljenja. Ako se u roku od tri dana udovite ne pojavi, kormilar e trima zakretima upravljaa promijeniti kurs Abrahama Lincolna prema europskim vodama. To obeanje dano je 2. studenog. Imalo je dobar uinak na stanje posade. Ocean se ponovno nadzirao s najpomnijom panjom. Svatko je elio zadnji put baciti pogled u kojemu e se sabrati sve uspomene. Dalekozori su se opet grozniavo koristili. Bio je to posljednji izazov upuen golemom narvalu, koji vie nije mogao izbjei odgovor na poziv da se pojavi. Prola su dva dana. Abraham Lincoln je plovio pod malom parom. Na tisue smo naina pokuavali privui panju udovita ili ga potaknuti da se trgne iz apatije, ako se nalazilo u blizini. Iza broda smo ostavljali velike komade slanine, ali, moram rei na najvee zadovoljstvo morskih pasa. Mali su amci kruili u svim smjerovima oko broda, ne ostavljajui ni djeli mora neistraenim. Ali stigla je i veer 4. studenoga, a ovu podmorsku misteriju jo nismo rijeili. Sljedeeg je dana, 5. studenoga u podne, istekao rok odgode. Kapetan Farragut je, vjeran svom obeanju, dao naredbu da se zaplovi u smjeru jugoistoka, zauvijek naputajui vode sjevernog Tihog oceana.

27

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Fregata se tada nalazila na 31 15' sjeverne irine i 136 42' istone duine. Obala Japana bila je od nas udaljena manje od dvjesto milja niz vjetar. Sputala se no. Upravo je odzvonilo osam sati kad su oblaci zastrli lice Mjeseca, koji je tada bio u prvoj etvrti. More se pod trupom fregate lagano talasalo. U tom sam trenutku bio nagnut preko ograde s desne strane broda. Conseil je stajao pokraj mene, gledajui ravno ispred sebe. Posada, smjetena na konopima na jarbolu, pregledavala je horizont, koji se polako suavao i malo po malo tamnio. asnici oboruani ureajima za nono gledanje pretraivali su kroz rastuu tamu. Tamni ocean bi povremeno zabljeskao pod zrakama mjeseine koje bi se provukle izmeu dva oblaka. A onda su nestali svi tragovi svjetlosti. Promatrajui Conseila, uvidio sam da je na tog hrabrog mladia situacija ipak malo utjecala. Barem mi se tako inilo. Moda su prvi put njegovi ivci zaigrali pod utjecajem osjeaja znatielje. Dakle Conseil, rekao sam, evo posljednje prilike da zaradi dvije tisue dolara. Ako mi gospodin dopusti kazati, odgovorio je, nikada nisam raunao na tu nagradu, ali ako mi vlada Sjedinjenih Drava obea i sto tisua dolara, nee zbog toga postati imalo siromanija. Ima pravo, Conseil. Sve je ovo ionako, kad promislim, glupost, i sad shvaam da smo se upustili u nju previe lakomisleno. Koliko smo samo vremena izgubili, koliko smo se uzaludno uzrujavali! A mogli smo ve prije est mjeseci biti u Francuskoj... U vaem malom stanu gospodine, odgovorio je Conseil, u gospodinovom muzeju. A ja bih ve svrstavao fosile! A gospodinova babirusa mogla je ve biti svome kavezu u Jardin des Plantes,54 gdje bi privukla sve znatieljnike glavnog grada. Ba kako kae, Conseil, a osim toga, zamiljam kako e nam se svi smijati. Zaista gospodine, rekao je mirno Conseil, mislim da e nam se rugati. Smijem li to rei... Slobodno reci. Gospodin e dobiti ono to ga po pravu i sljeduje. Zaista! Kada netko ima takvu ast biti znanstvenik kao gospodin, ne smije se izlagati... Conseil nije dovrio svoj kompliment. Usred sveope tiine zauo se jedan glas. Bio je to glas Neda Landa, a Ned Land je vikao: Juhu! Traeni objekt na boku u zavjetrini!

54

Jardin des Plantes u Parizu sadri i zooloki vrt.

28

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

VI. Punom parom!Na ovaj poziv pristigla je cijela posada, hitajui prema harpunaru zapovjednik, asnici, mornari, ak su i strojari napustili strojeve, a loai pei. Izdana je zapovijed za zaustavljanje, pa je fregata nastavila dalje ploviti samo zbog inercije. Tama je ve bila pregusta i koliko god Kanaaninove oi bile dobre, zapitao sam se kako mu je uspjelo vidjeti i to je uope mogao vidjeti. Srce mi je lupalo kao da e iskoiti iz grudi. No Ned Land se nije prevario i svi smo vidjeli objekt kojega je pokazivao prstom. Na dva kabla udaljenosti od Abrahama Lincolna, s njegovog desnog boka, more kao da je bilo osvijetljeno odozdo. Nije to bila obina fosforescencija, nismo se mogli toliko prevariti. udovite je, zaronjeno nekoliko metara ispod povrine mora, isijavalo veoma jaku neobjanjivu svjetlost kakva se spominjala u izvjetajima nekoliko kapetana. Tako intenzivno isijavanje moralo je dolaziti od nekakvog izvora vrlo velike snage. Osvijetljena povrina bila je duguljastog ovalnog oblika, izvor svjetlosti svijetlio je u sredini, a intenzitet svjetlosti opadao je prema rubovima. To moe biti svjetlucavi plankton, uzviknuo je jedan od asnika. Nije, gospodine, odgovorio sam s uvjerenjem, morske ivotinje nikada ne proizvode tako intenzivno svjetlo. Takav sjaj mora biti elektrine prirode... Uostalom, pogledajte! Pogledajte! Mie se naprijed-natrag! Ide na nas! Svi na fregati su kriknuli. Tiina!, povikao je kapetan Farragut. Kormilo u vjetar, stroj svom snagom natrag! Mornari su pojurili prema kormilu, a strojari prema stroju. Tijek pare je preokrenut i Abraham Lincoln je opisao lijevi polukrug. Kormilo udesno! Stroj naprijed!, vikao je kapetan. Zapovijedi su odmah izvrene i fregata se udaljila od izvora svjetla. Prevario sam se. Fregata se pokuala udaljiti, ali se natprirodno udovite pribliavalo dvostrukom brzinom. Ostali smo bez daha, preneraeni vie nego uplaeni, stajali smo nepomini i nijemi. ivotinja nas je dostizala kao od ale. Napravila je krug oko fregate, koja je tog trena jurila etrnaest vorova, obasipajui je jarkom elektrinom svjetlou poput praine. Zatim se udaljila dvije ili tri milje, ostavljajui za sobom fosforescentni trag nalik tragu pare koji iza sebe ostavlja ekspresna lokomotiva. Odjednom je s dalekog ruba horizonta, kao da je otila da se zaleti, neman pojurila stranom brzinom ravno na Abrahama Lincolna, da bi se naglo zaustavila na samo dvadesetak stopa od njega i nestala, ali nije zaronila u dubinu jer njezino svjetlo nije nestajalo postupno, ve kao da je izvor svjetla odjednom usahnuo.

29

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Iznenada se neman pojavila na drugoj strani broda, ali vie nismo mogli znati je li ga obila ili je skliznula ispod njegovog trupa. Svakog se trenutka mogao oekivati sudar iji bi ishod fatalan. Nisam se mogao nauditi situaciji u kojoj je fregata manevrirala tako da bjei, umjesto da napada, bila je progonjena umjesto da proganja, a kada sam to rekao kapetanu Farragutu na njegovom sam licu opazio izraz uenja. Gospodine Aronnax, odgovorio je kapetan, ne znam s kakvim stranim biem smo se ovdje susreli, stoga neu ovako usred noi izlagati svoj brod nesmotrenom riziku. Uostalom, kako napasti nepoznato, kad ne znamo ni kako se obraniti? Priekajmo dan, pa e se uloge izmijeniti. Sumnjate li jo uvijek, kapetane, o naravi ovog udovita? Nikako, gospodine Aronnax, oito se radi o divovskom narvalu, ali o elektrinom narvalu. Onda mu, dodao sam, ne smijemo prii kao to ne bismo smjeli prii ni elektrinoj jegulji ili drhtulji. Zbilja, odgovorio je zapovjednik, ako posjeduje tako ogromnu snagu, tada to mora biti najstraniji stvor koji je ikada iziao iz ruku Stvoritelja. I zato u, gospodine, biti na oprezu. Cijela je posada ostala na nogama, cijele noi nitko nije ni pomislio na san. Budui da se u brzini nije mogao nositi s udovitem, Abraham Lincoln je usporio kretanje i plovio pod laganom parom. S njegove strane narval se, oponaajui fregatu, prepustio laganim valovima i odluno plovio bez namjere da napusti poprite borbe. Oko ponoi je, meutim, nestao, ili se, da upotrijebim bolju rije, ugasio poput velike krijesnice. Je li pobjegao? Toga smo se vie bojali, nego se nadali. Ali sedam minuta prije jedan sat zaulo se strano pitanje, nalik onome kojega bi proizveo stup vode izbaen iznimnom snagom. Kapetan Farragut, Ned Land i ja smo stajali na krmi, upinjui svoje poglede prema tami. Nede, upitao je kapetan, vi ste sigurno ranije uli kako zvui kada kitovi izbacuju vodu? esto, gospodine, odgovorio je, ali nikada nisam uo kita kao to je ovaj, na kojem sam jednim pogledom zaradio dvije tisue dolara. Zaista, bili ste prvi koji ga je vidio. Recite, nalikuje li ovaj zvuk onome kojega proizvode kitovi kada izbacuju vodu iz svojih otvora? Zvuk je isti, gospodine, ali ne mogu se usporediti po jaini. Ali sigurno je da je ono to tamo stoji neki kit koji se naao u naim vodama. S vaim doputenjem gospodine, dodao je harpunar, rei emo mu rije-dvije sutradan najranije u zoru. Ako vas bude raspoloen sluati, gospodine Land, odgovorio sam mu ne ba uvjerenim tonom. Ako mu se pribliim na etiri duljine harpuna, odgovorio je Kanaanin, posluat e on mene. Da biste se pribliili, nastavi kapetan, morat u vam dati amac. Naravno, gospodine. To znai da se kockam ivotima svojih ljudi, ree kapetan.

30

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

I mojim, odvrati mirno harpunar. Blizu dva sata izjutra ponovo se ukazao izvor svjetlosti, oko pet milja uz vjetar od Abrahama Lincolna. Unato buci vjetra i mora, jasno se razabiralo snano udaranje repom, praeno zadihanim disanjem ivotinje. inilo se da kada ogromni narval izlazi na povrinu oceana udahnuti, zrak ulazi u njegova plua kao da para prodire u velike cilindre broda od dvije tisue konjskih snaga. Hm, pomislio sam, kit koji ima snagu poput konjike pukovnije mora biti divan primjerak te ivotinje. Ostali smo na strai do samog jutra, pripremajui se za bitku. Sve ribolovne sprave bile su rasporeene du oboda broda. Prvi je asnik dao napuniti puke to bacaju harpune na udaljenost od jedne milje, kao i druge puke s eksplozivnim punjenjima koje mogu usmrtiti i najopasniju ivotinju. Ned Land se zabavio otrenjem svog harpuna, tog stranog oruja u njegovim rukama. U est sati je poelo svitati, a s prvim zrakama jutarnjeg svjetla nestalo je i elektrinog svjetla oko narvala. U sedam sati ve se zabijelio dan, ali je gusta jutarnja magla smanjila vidljivost, tako da se ni najboljim dalekozorom nije kroz nju moglo nita vidjeti. To nas je razoaralo i razbjesnilo. Popeo sam se do koa krmenog jarbola. Nekoliko je oficira ve stajalo na jarbolu. Do osam sati po valovima se valjala gusta magla, a onda su se teki oblaci razili, polako se uzdiui s morske povrine. Horizont se naglo proirio i istovremeno proistio. Najednom, Ned Land je povikao kao i dan prije: Nepoznati objekt po krmi lijevo! Svi smo pogledali u tom smjeru. Tamo je, na milju i pol od fregate, oko jedan metar iznad valova stralo nepoznato tamno tijelo. Njegov je rep, snano udarajui, stvarao veliki vrtlog. Nikada ne bih pomislio da rep neke ivotinje moe tako udarati. Velika brazda, blistavo bijela, ostajala je iza ivotinje, opisujui dugu krivulju. Fregata se potom pribliila kitu. Mogao sam ga sasvim mirno prouiti. Izvjetaji brodova Shannon i Helvetia svakako su poneto pretjerali u procjeni veliine. Meni se inilo da je dug oko sedamdeset i pet metara, ali je bilo teko rei koliko je ivotinja iroka. inilo se da su joj sve tri dimenzije bile nevjerojatno skladno odmjerene. Dok sam promatrao ovo fenomenalno bie, dva velika stupa vode izletjela su iz njegovih otvora u visinu od etrdeset metara, ime sam utvrdio njegov nain disanja. Zakljuio sam definitivno da pripada koljenu kraljenjaka, razredu sisavaca, podrazredu viih sisavaca, skupini ribaa, redu kitova, obitelji... e to vie nisam mogao rei. Red kitova sastoji se od tri obitelji: kitova, uljeura i dupina, a narvali spadaju u ovu posljednju. Svaka od tih obitelji kitova dalje se dijeli na vie rodova, rodovi na vrste, a vrsta na odjeljke. Odjeljak, vrsta, rod i obitelj mi jo nedostaju, ali uope ne sumnjam da u dovriti svoju klasifikaciju uz pomo neba i kapetana Farraguta. Posada je s nestrpljenjem ekala reakciju zapovjednika. Nakon to je pomno razgledao udovite, kapetan je pozvao glavnog strojara, koji je zaas doao. Gospodine, imamo li dovoljno pare?, pitao je kapetan. Da, gospodine kapetane!, odgovorio je strojar. Odlino! Pojaajte vatru i svom snagom naprijed!

31

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Kao pozdrav toj naredbi ulo se triput hura. Bitka je zapoela. Ve nakon nekoliko trenutaka iz oba dimnjaka fregate poeli su kuljati gusti oblaci crnog dima, a paluba je poela drhtati od jake trenje stroja. Gonjen svojim snanim propelerom, Abraham Lincoln je zaplovio ravno prema ivotinji. Ona je dopustila da joj se fregata priblii na samo pola kabla, a onda je, bez zarona, pobjegla malom brzinom, tek toliko da se zadri na stalnoj razdaljini. Potjera je trajala oko tri etvrt sata, a da se fregata kitu nije pribliila ni dva hvata. Odmah nam je postalo jasno da ga, nastavimo li ovako, nikada neemo sustii. Kapetan Farragut je bijesno upkao gusti uperak koji mu je rastao ispod brade. Ned Land!, pozvao je kapetan. Kanaanin je odmah doao po novu zapovijed. Pa dobro, gospodine Land, upita kapetan, savjetujete li jo uvijek da spustimo brodove u more? Ne, gospodine, odgovori Ned Land, ta zvijer e dopustiti da je uhvatimo samo ako ona to poeli. Onda, to da radimo? Poveajte pritisak pare ako moete, gospodine. Meni preostaje da, s vaim doputenjem, podrazumijeva se, zauzmem najbolje mjesto, ispod prikosnika, pa ako se pribliimo na domet harpuna, harpuniram. Idite, Nede, odgovori kapetan Farragut, zatim povie strojaru: Povisite tlak pare! Ned Land je zauzeo svoje mjesto. U kotlovima je pojaana vatra. Propeler se poeo okretati brzinom od trideset etiri okretaja u minuti, dok je para pitala na ventilima. Spustili su log55 i izmjerili da Abraham Lincoln plovi brzinom od osamnaest vorova i pet desetina. Ali prokleta ivotinja je takoer plovila brzinom od osamnaest vorova i pet desetina! Fregata je gotovo sat vremena jurila tom brzinom, a da se ni za hvat nije pribliila udovitu. Bilo je to poniavajue za jedan od najbrih brodova amerike mornarice. Posada je bila obuzeta tihim bijesom. Mornari su poeli psovati udovite, koje im se, dakako, nije udostojilo odgovoriti. Kapetan Farragut vie se nije zadovoljavao samo upkanjem svoje bradice, sada ju je ve grizao. Pozvao je ponovo glavnog strojara. Jeste li postigli maksimalni pritisak?, upitao ga je zapovjednik. Da, gospodine, odgovorio je strojar. Na koliko su sigurnosni ventili? Na est i pol atmosfera! Stavite ih na deset! To je bila prava amerika zapovijed. Drugaije ne bi napravili ni na Mississippiju kad bi se htjeli otresti konkurentskog broda. Conseil, rekao sam svom vjernom sluzi koji je stajao pokraj mene, zna da emo, kako stvari stoje, odletjeti u zrak?

55

Log (eng.) sprava za mjerenje brzine broda.

32

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Kako je gospodinu drago, odgovori Conseil. Pa dobro! Priznajem da mi nije bilo teko riskirati. Sigurnosni ventili su zategnuti. Gomila ugljena ubaena je u loita. Ventilatori su upuhavali struju zraka na vatru. Brzina Abraham Lincolna je porasla. Njegovi jarboli su se tresli sve do dna, dok su gusti oblaci dima jedva prolazili kroz uske dimnjake. Po drugi put je sputen mjerni log. Kormilaru?, zapita kapetan. Devetnaest vorova i tri desetine, gospodine. Pojaajte vatru! Strojar uini kako mu je naloeno. Tlakomjer je pokazivao deset atmosfera. Ali inilo se da je tono toliko naloio i kit jer je bez ikakve muke i on jurio cijelih devetnaest vorova i tri desetine. Kakva potjera! Uope ne mogu opisati kakve su emocije vibrirale cijelim mojim biem. Ned Land se postavio na svom mjestu sa spremnim harpunom. Nekoliko puta udovite je dopustilo da mu se pribliimo. Imamo ga, imamo ga!, zavikao bi Ned Land. Ali u trenutku kada se spremio udariti, kit bi pobjegao brzinom za koju procjenjujem da nije bila manja od trideset vorova. ak i kada je fregata plovila svojom najveom brzinom, kit je poniavao fregatu tako da bi zaplovio oko nje u krugu. Krik prepun bijesa zauo se iz svih usta. U podne nismo bili nita blie nego to smo bili u osam sati ujutro. Kapetan Farragut je tada odluio poduzeti ozbiljnije mjere. Ah, uzdahnuo je kapetan. To udovite plovi bre od Abrahama Lincolna! Dobro, ali vidjet emo hoe li moi pobjei naim koninim zrnima. Poaljite ljude na pramani top! Top je odmah napunjen i naciljan. Opalio je, ali je zrno prolo nekoliko metara iznad kita, koji je bio na udaljenosti od pola milje. Netko drugi, vjetiji!, povie kapetan. Petsto dolara onome koji probui paklenu zvijer! Stari topnik sijede brade jo uvijek ga vidim mirnog oka i hladnog lica pribliio se topu, namjestio ga i dugo ciljao. Odjeknula je glasna detonacija, pomijeana s usklicima posade. Zrno je pogodilo svoj cilj i udarilo u ivotinju, ali ne pod pravim kutom, kliznulo je po obloj povrini i nestalo u moru dvije milje dalje. Tako, ree bijesno stari topnik, taj lopov je oklopljen ploama od est palaca! Prokletstvo, uzviknuo je kapetan. Lov je poeo iznova, a kapetan Farragut se nagnuo prema meni i priapnuo: Progonit u tu ivotinju dok se fregata ne raspadne! Da, rekao sam, i imate pravo. Nadali smo se da e se ivotinja iscrpiti i da nee biti otporna na umor kao parni stroj, ali njenom umoru ni traga. Sati su prolazili bez da su se pojavili ikakvi znakovi umora.

33

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

Bilo kako bilo, treba odati priznanje Abrahamu Lincolnu koji se borio neumornom ustrajnou. Procjenjujem da smo tog nesretnog dana 6. studenog proli neto manje od petsto kilometara. Ali tada je pala no i svojim sjenama prekrila cijeli ocean. U tom trenutku sam vjerovao da je s naom ekspedicijom gotovo i da nikada vie neemo sresti tu udovinu ivotinju. Ali prevario sam se. U deset sati i pedeset minuta naveer ponovno su se pojavila elektrina svjetla, oko tri milje uz vjetar daleko od fregate, jednako jasna i istoga intenziteta kao to su bila prethodne noi. Jednorog se inio nepokretan. Moda je umoran od svega zaspao, prepustivi se valovima? Tu priliku kapetan Farragut elio je iskoristiti. Odmah je izdao zapovijedi. Abraham Lincoln se kretao na maloj pari, kreui se oprezno da ne bi probudio svog protivnika. Nije neobino ponekad zatei kitove koji tako vrsto nasred oceana spavaju da ih se moe napasti, a Ned Land je harpunirao mnogo njih dok su spavali. Kanaanin se vratio na svoje mjesto ispod prikosnika. Fregata se tiho priuljala, zaustavila strojeve na samo dva kabela od ivotinje te nastavila lagano plutati. Na brodu nitko nije ni disao. Palubom je zavladala potpuna tiina. Doli smo na samo stotinu stopa od izvora svjetla koji nam je zasljepljivao oi. U tom asu bio sam naslonjen na ivicu prednje ograde, a ispod sebe sam vidio Neda Landa kako se jednom svojom rukom dri konopa dok u drugoj ruci stie svoj strani harpun. Samo nas je dvadesetak stopa dijelilo od nepomine ivotinje. Odjednom, ruka mu se ispruila, a harpun je poletio. Zatim sam zauo zvonki udarac oruja, kao da je udarilo o neto vrsto. Elektrino se svjetlo naglo ugasilo, a na palubu fregate oborila su se dva golema stupa vode, prelijevajui se poput bujice s pramca prema krmi, ruei ljude i razbijajui vezove jarbola. Osjetio sam jak udarac koji me bacio preko ograde i prije nego to sam se uspio snai, ve sam bio u moru!

34

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

VII. Kit nepoznate vrsteIako sam bio iznenaen tim neoekivanim padom, ipak sam se vrlo jasno sjeao svih dojmova. Najprije sam potonuo na dubinu od oko dvadeset stopa. Dobar sam pliva, moda ne poput Lorda Byrona ili Edgara Poea,56 koji su najbolji, pa zbog tog urona nisam izgubio glavu. Dva energina zaveslaja vratila su me na povrinu mora. Moja prva briga bila je da pogledam to je s fregatom. Je li posada primijetila da sam nestao? Je li se Abraham Lincoln okrenuo? Je li kapetan Farragut spustio amac u more? Mogu li oekivati da e me spasiti? Bila je mrkla tama. Vidio sam crnu masu kako nestaje prema istoku, ija su se pozicijska svjetla lagano gubila u daljini. Bila je to fregata. Osjetio sam se izgubljenim. Upomo, upomo!, vikao sam, oajan plivajui prema Abrahamu Lincolnu. Odjea mi je smetala. Voda ju je zalijepila uz moje tijelo i oteavala mi pokrete. Poeo sam tonuti... i guiti se!... Upomo! Bio je to posljednji krik kojega sam ispustio. Usta su mi se napunila vodom. Borio sam se tonui u dubinu... Odjednom, za odjeu me je zgrabila neka snana ruka i povukla me na povrinu mora. Zauo sam ove rijei koje mi je netko vikao na uho: Ako e gospodin biti tako dobar da se nasloni na moje rame, plivanje e mu biti mnogo lake. Ti, rekao sam, ti! Ja... osobno!, rekao je Conseil, vama na usluzi. I tebe je onaj udarac izbacio u more kad i mene? Nipoto. Ali ja sam u gospodinovoj slubi. Slijedio sam gospodina. Hrabri je mladi smatrao to sasvim prirodnim. A fregata?, upitao sam ga. Fregata!, rekao je Conseil okreui se na lea, mislim da e gospodinu biti bolje da ne polae previe nade u nju. Hoe rei?Engleski pjesnik lord Byron preplivao je Helespont kada je kao dragovoljac sudjelovao u grkom ustanku protiv turske vlasti. Edgar Allan Poe je pak tvrdio da je kao mladi plivao tako da ga taj Byronov poduhvat ne bi impresionirao.56

35

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

U trenutku kada sam skakao u more, uinilo mi se da ujem kormilara kako vie: propeler i kormilo razbijeni... Razbijeni? Da, udovite ih je razbilo zubima. To je jedina teta, mislim, koju je Abraham Lincoln pretrpio, ali za nas je loe to to se brodom vie ne da upravljati. Onda smo izgubljeni! Moda, rekao je mirno Conseil, meutim, ostalo nam je jo nekoliko sati, a u nekoliko sati pred nama svata se moe dogoditi. Conseilova nepokolebljiva hladnokrvnost me pokrenula. Poeo sam ivlje plivati, ali me ometala odjea koja mi je postala teka poput olova i jedva sam se odravao na povrini. Conseil je to primijetio. Neka mi gospodin dopusti da je razreem, ree mladi. Zavukao je no pod moje odijelo i razrezao ga naglim potezom od gore prema dolje. Zatim ga je hitro povukao s mene, dok sam ja plivao za obojicu. Potom sam ja istu uslugu napravio njemu pa smo nastavili navigavati jedan uz drugoga. Meutim, situacija nije bila nita manje strana. Moda na nestanak uope nije zamijeen, a i da jest, fregata se nije mogla vratiti po nas uz vjetar, budui joj je kormilo uniteno. Jedina naa nada, dakle, bili su amci. Conseil je hladno razmiljao o toj pretpostavki i radio planove koji odgovaraju danoj situaciji. udne li naravi! Taj flegmatini mladi i sada je bio kao da je kod kue. Shvatili smo da je jedina naa nada za spas da nas pokupe amci s Abrahama Lincolna, pa smo se morali organizirati tako da moemo to je due mogue ekati. Odluio sam da nae napore podijelimo tako da se ne iscrpimo istovremeno, pa smo se dogovorili ovako: dok jedan od nas lei nepokretan na leima, prekrienih ruku i ispruenih nogu, drugi e plivati i gurati ga naprijed. Ta uloga tegljaa nije smjela trajati due od deset minuta, i budemo li se tako izmjenjivali, mogli bismo plutati nekoliko sati, moda ak i do svitanja. anse su nam male, ali nada je duboko ukorijenjena u ljudskom srcu. Osim toga, dvojica smo. Napokon, rei u i neto to e zvuati nevjerojatnim ak i da sam htio u sebi unititi svu iluziju, ak i da sam htio oajavati, nisam to mogao! Sudar fregate s kitom dogodio se oko jedanaest sati naveer. Raunao sam, dakle, da nam ostaje osam sati plivanja dok se ne podigne sunce. Operacija posve izvediva, ako se mijenjamo. More je bilo jako mirno, nije nas mnogo umaralo. Povremeno sam pokuavao pogledom prodrijeti kroz mrklu tamu koju je razbijala jedino fosforescencija izazvana naim pokretima. Gledao sam te svjetlosne valove koji su se razbijali na mojim rukama dok se valovita povrina vode presijavala poput rezbarenog ukrasa. Moglo bi se rei da smo bili kao uronjeni u kadu od ive. Oko jedan ujutro obuzeo me je estoki umor. Moji udovi su se ukoili pod naletom snanih greva. Conseil me morao pridravati i sva je briga o naem preivljavanju sada poivala samo na njemu. uo sam sirotog mladia kako hrope, njegov je dah postao kratak i ubrzan. Shvatio sam da nee izdrati dugo. Pusti me! Pusti me!, rekao sam. Da pustim gospodina? Nikada! Prije bih utopio sebe!, rekao je odluno.

36

Jules Verne: 20.000 milja pod morem

U tom trenu ukazao se mjesec, iza jednog od golemih oblaka gonjenih vjetrom prema istoku. Njegove su zrake obasjale ljeskajuu povrinu mora. Ta nam je ugodna svjetlost dala snage. Uzdigao sam glavu i uperio oi prema obzoru. Ugledao sam fregatu. Bila je udaljena pet milja od nas, poput jedva primjetne tamne mase, ali njezinim amcima nije bilo ni traga! Htio sam vikati. Ali emu, kad su tako daleko. Moje nabrekle usne nisu mogle pustiti ni glasa, ali Conseil je uspio procijediti nekoliko rijei, ponavljao je: Upomo! Upomo! Zaustavili smo na trenutak nae pokrete, da bismo osluhnuli. Moda je to bio samo zvuk kojega proizvodi brujanje krvi u uima, ali tad mi se uinilo da se netko odaziva Conseilu. Jesi li uo?, promrmljao sam. Jesam! Jesam! I Conseil je ponovo ispustio oajniki krik. Ovoga puta nije bilo dvojbe! Odazvao nam se lju