Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem

8/3/2019 Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem

1/92

Jules Verne

Naslov izvornika

Vingt Mille Lieues sous les Mers

20.000 milja pod morem

POKRETNA STIJENA

Godinu 1866. svi su zapamtili po jednom udnom dogaaju,jednoj neobjanjivoj pojavi. Vie puta su brodovi naili u moruna neko "golemo udovite". To je udovite bio neki dugaakpredmet sablasnog oblika. S vremena na vrijeme bizasvijetlio, a uz to je bio daleko vei i bri od kita.Ubrzo je udovite ulo u modu. O njemu se pisalo u

novinama, o njemu se pjevalo po krmama. Pokatkad su gausporeivali s poznatim bijelim kitom, stranim Moby Dickom.Drugi su pak govorili daje to neko natprirodno udovite kojesvojim golemim pandama moe obuhvatiti najvei brod iodvui ga u dubine oceana.S vremenom je sluaj blijedio i padao u zaborav, ali su gapoetkom 1867. godine ponovno osvjeili nemili dogaaji. Tidogaaji su doveli u opasnost sav prekooceanski promet. To sad vie nije

bioznanstveni problem kojeg je trebalo rijeiti, ve opasnostkoju je trebalo ukloniti. udovite je sad postalo neki otok,stijena ili greben, ali ovoga puta pokretno, neobjanjivo,neshvatljivo.Jules Veme...5. oujka 1867. godine Moravian, kompanije Monreal ocean, na 27 i30' duine i 72 15' irine udario je u neku stijenu koja nijebila obiljeena niti na jednoj karti. Samo zahvaljujuipovoljnom vjetru i odlinoj konstrukciji brod se uspio spasiti...Sve se dogodilo u rano praskozorje. asnici su potrali na tustranu broda i pregledali ocean s najveom panjom, no nisuuoili nita. Jedino to su primijetili bio je veliki vrtlog. To sumjesto odmah ubiljeili na karti, ali i nadalje nitko nije znao je li

brod udario u neku podvodnu stijenu ili moda u neku veliku olupinu. No,pregledavi brod, ustanovili su da mu je dno probijeno.I taj bi dogaaj bio ubrzo zaboravljen da se za tri tjedna nijesve ponovilo. 13. travnja 1867. godine engleski brod Scotianalazio se na 15 37' duine i 45 37' irine. Plovio je brzinomod 13 vorova. U 4 sata i 17 minuta poslije podne, dok su

putnici uivali u velikom salonu, jedan jedva osjetan udaraczatrese brod. Bilo je vie nego jasno da Scotia nije udarila ni u


2/92

kakav predmet, ve daje ona bila udarena, i to nekim otrimpredmetom. Udarac je bio slab i nitko ne bi obratio panju daskladitari nisu dotrali na palubu viui: Tonemo! Tonemo!Putnici su se uplaili, ali ih kapetan ubrzo umiri. Opasnost nije

bila tako velika jer je brod bio podijeljen na sedam dijelovakoji nisu proputali, tako daje mogao izdrati jedan sloj vode.Kapetan je odmah siao na dno broda i vidio da u petimeuprostor voda ulazi tako naglo da se moralo raditi o vrlovelikoj rupi. I doista, jedan ronilac ude i izmjeri rupu; bila je iro-20.000 MILJA POD MOREM

ka 2 metra. No, s tri dana zakanjenja, brod je ipak stigaosretno do prve luke. Izvukavi ga na suho, inenjeri nisu moglivjerovati svojim oima: na dva i pol metra plinske cijevi

zjapila je rupa u obliku isto-straninog trokuta. Predmet, kojije to uinio, morao je biti od nepoznatog metala kad je takojako mogao zasjeci korito broda, debelo etiri centimetra, aposlije toga se povui natrag na neki neobjanjiv nain.Od tog dana svi brodolomi i nesree na moru, kojima se nijeznao uzrok, smatrani su djelom udovita. Tom se udovitupripisivalo oko dvije stotine brodoloma. Pod takvimokolnostima promet medu kontinentima postajao je sveopasniji, a putnici su najenerginije zatraili da se more oslobodi testrane nemani.Ba u vrijeme kad su se odigravali ti dogaaji, vratio sam se s

jednog znanstvenog istraivanja u SAD-u. Francuska vlada meje poslala na to istraivanje, kao profesora prirodnih znanostiu Parizu. Nakon to sam proveo est mjeseci u Nebraski iskupio dragocjenu zbirku rijetkih ivotinja, otiao sam u New

York krajem oujka. Za to sam vrijeme htio srediti svojemineralno, botanike i zooloke bogatstvo. Ali, uto se zbiodogaajsaScotiom. lmene je zaintrigirala ta tajna. Uistinu,nisam znao to misliti o tome. Pretpostavka o ploveem otokubila je odmah odbaena jer kako bi se taj otok mogao kretatitako nevjerojatnom brzinom osim pomou motora!Ostale su mogue samo dvije pretpostavke: jedni su vjerovalidaje to neko udovite natprirodne sna-Jules Vernege, dok su drugi mislili da je to neka podmornica s beskrajno

jakom pokretnom snagom. Naposljetku je i ta drugapretpostavka bila odbaena nakon svestranog znanstvenog

ispitivanja.Stigavi u New York, znanstvenici su htjeli uti moje miljenje


3/92

kao pisca uvenog djela Tajne morskih dubina. Objavio samlanak uNew York Heral-du u kojem sam opisao neman onako kako sam je

ja zamiljao: to je zacijelo neto nalik na narvala, kita koji ima otru,dugaku pilu, tvrdu kao elik, samo deset ili vie puta vei i

jai, pa se prema tome mora i mnogo bre kretati.SAD, pod pritiskom javnog mnijenja poslae jednu ekspedicijuna mjesto dogaaja. Fregata Abraham Lincoln ubrzo je bilanaoruana i spremna za borbu. Meutim, ba kao za inat, dva sumjeseca prola a da se udovite nije nigdje pojavilo, kao da

je osjetilo da se protiv njega sprema zavjera. Brod, opskrbljennajsavrenijim sredstvima za lov na kitove i druge morskeivotinje, nije znao gdje bi vie traio. No, 2. srpnja javljeno jeda su asnici jednog broda vidjeli udovite prije tri tjedna u

sjevernom dijelu Tihog oceana. FregataAbraham Lincoln odmah seuputila na tonnjesto.

Tri sata prije polaska broda dobio sam pismo sljedeegsadraja:"Gospodinu Aronnaxu, profesoru prirodnih znanosti u Parizu.Prihvatite li sudjelovanje u ekspediciji Abrahama Lincolna,vlada SAD-a bit e zadovoljna to e preko vas i Francuskasudjelovati u tom pothvatu. Zapovjednik Farragut pripremioje za vas jednu kabinu.20.000 MILJA POD MOREM

Odani vam J. B. Hobson, tajnik mornarice"Samo sekundu prije nego to sam primio pismo od Hobsona,ni na kraj pameti mi nije bilo ii loviti udovite; a sekunduposlije toga uinilo mi se daje jedina svrha mog ivota ulovitiga i osloboditi ovjeanstvo od njega.- Conseile! - uzviknuh nestrpljivo.Conseil je moj sluga, odani momak koji me je pratio na svimmojim putovanjima i kojeg neizmjerno volim. Vrlo jeravnoduan, no toan, vrijedan i spreman na sve to ga snaeu ivotu, a stoje najvanije, usprkos svom imenu, nikad nijedavao savjete, ak ni kad je netko to od njega trai. A sobzirom da je bio stalno u drutvu znanstvenika, postao jepravi strunjak u sreivanju biljaka i ivotinja.Dosad Conseil nikada nije oklijevao pratiti me na bilo kojemmojem putu. Sasvim mu je bilo svejedno idemo li na put uKinu ili u Kongo. On ima trideset godina, a ja sam u

etrdesetoj.Ja mu zapovjedim:


4/92

- Spremaj stvari! Putujemo za dva sata.- Kako eli profesor - odgovori mirno Conseil.- Samo brzo! Spremi sve to nam treba za put: odijela,koulje, arape, i sve ostalo to vie moe.

- A zbirke?- Sve emo poslati u Pariz.- Zar neemo i mi u Pariz? - upita Conseil.- Hoemo, hoemo samo... ovaj... malo kasnije.- Kako elite...Jules Verne- Zna, Conseil, idemoAbrahamom Lincolnom.- Kako hoete - odgovori mirno Conseil.- Neu ti nita kriti, Conseile. Ovog puta idemo na jednoneizvjesno putovanje s kojeg povratak nije siguran.

- Kako hoete...Za svega petnaestak minuta sve je bilo spremno i mi smo se ubrzo nali namolu uz koji je bio privezanAbraham Lincoln.Na brodu sam odmah naao zapovjednika, koji je ve bioobavijeten o mome dolasku, i on mi pokae moju kabinu.Brod je bio savreno opremljen za ekspediciju. Mogao je doseisrednju brzinu od 18 milja i tri desetine vorova na sat, to jeprilina brzina, ali nedovoljna za borbu s golemimudovitem.

Ostavivi Conseila u sreivanju kabine, iziao sam na palubugdje je kapetan Farragut ve davao znak za polazak. Da samkojim sluajem doao samo petnaestak minuta kasnije, brodbi otiao bez mene, a ja bih propustio tu udnovatu inevjerojatnu ekspediciju.Brod je zaplovio tono u tri sata, ispraen burnim usklicima itopovskom paljbom, a u osam sati naveer ve je svombrzinom sjekao valove Atlantskog oceana.Zapovjednik Farragut je dobar mornar, dostojan fregatekojom zapovijeda. On i brod bili su jedno bie. On je bio dua,a brod tijelo. Glede udovita nije imao nikakve sumnje tenikome nije dozvoljavao da o tome uope raspravlja.1020.000 MILJA POD MOREMSvi asnici, kao i posada, jedva su ekali ugledati toudovite, uloviti ga, iznijeti na palubu broda te ga secirati.Svi su oni uporno gledali u morske dubine, tim vie stoje

zapovjednik spominjao nagradu od dvije tisue dolara onometko prvi ugleda udovite. Na brodu je, uz najbolji lovaki


5/92

pribor i topove, bilo neto jo dragocjenije: bio je to Ned Land,kralj svih harpunara.Ned Land bijae Kanaanin neobino vjete ruke kome nitkonije bio ravan u toj opasnoj struci. Bijae spretan i

hladnokrvan, odvaan i lukav. U tome je bio nenadmaan i kitbi morao biti osobito prepreden da uspije izbjei udaracnjegova harpuna.Primijetio sam da sam simpatian Kanaaninu, pa sam samimtim imao priliku biti u njegovu drutvu i sluati njegoveavanture u polarnim krajevima. Priao je o svojem lovu iborbama vrlo poetino, tako da mi se inilo da sluam nekogkanadskog Homera kako recitira Ilijadu Ledenog mora.Samo, moram priznati da Ned Land nije nimalo vjerovao u mog

narvala i da jedini na brodu nije dijelio ope miljenje, iizbjegavao je o tome govoriti. Uza sva moja nastojanja nisamga mogao uvjeriti da to udovite moe i mora postojati.11Jules Verne


6/92

Doista su stalno motrili.1220.000 MILJA POD MOREM

U POTRAZI ZA MORSKIM UDOVITEMVe smo dosta dugo plovili bez ikakvih dogaaja. Meutim,

jednog smo dana imali priliku vidjeti sjajnu vjetinu Ned Landa.30. lipnja susreli smo neke brodove koji su lovili kitove. asnicis tih brodova rekli su nam da nisu uoili nikakvog narvala. Alikapetan broda, znajui da je Ned Land na naem brodu, zatrainjegovu pomo u lovu na jednog kita. Zapovjednik Farragutdozvoli Ned Landu da prijee na lovaki brod. Srea je posluilaKanaanina te je ulovio ne samo toga kita, ve poslije nekolikominuta jo jednog. Pomislio sam: bude li se nae udovitemoralo boriti s njegovim harpunom, ne bih ba jamio za

njegovu kou. fNapokon, nakon viednevnog putovanja, 7. srpnja zaplovismo u vode Tihog


7/92

oceana.- Otvori dobro oi! Gledaj dobro! - ponavljali su stalno mornari.Doista su stalno motrili omamljeni obeanjem dviju tisuadolara. I danju i nou motrio se ocean. Ja sam, takoer, iako me

nije nimalo privlaila nagrada od dvije tisue dolara, isto takostalno bio na13Jules Verne

oprezu. Spavao sam svega nekoliko sati dnevno, ravnoduanprema jelu, suncu ili kii, nisam takorei uope silazio spalube gledajui stalno u more. Koliko sam se samo putauzbudio kao i ostali kad bi neki kit pokazao svoja crna lea!

Tada bi se paluba zaas napunila mornarima i asnicima. Svibi zadihani, vidno uzbueni, ve umornog pogleda, promatrali

kretanje kita. Ja sam toliko gledao da mi se inilo da uoslijepiti, a Conseil mije govorio:- Kad bi profesor htio manje iriti oi, sigurno bi vidio vie!Svako takvo uzbuenje zavravalo se nestankom kita tekiom psovki na njegov raun.Na svu sreu vrijeme nas je odlino sluilo i mi smo plovilimirno, bez nekih drugih uzbuenja.

Ned Land je i nadalje bio tvrdoglav u svome uvjerenju da mojnarval ne postoji, te nije htio niti gledati u more - osim, jasno,

kad bi se ukazao neki kit. Sate i sate je itao ili spavao usvojoj kabini. Kad sam mu zbog toga prigovorio, odgovoriomije:- Pa, i da postoji to udovite, kako moete misliti da emonaii'ba na njega? Ionako plovimo nasumce. Kaete da su tuneman vidjeli u sjevernom djelu Tihog oceana. Dobro! Ali odtada je prolo ve vie od dva mjeseca, a i sami kaete da setaj va narval ne voli zadravati najednom mjestu. On je vrlobrz i, prema tome, tko zna gdje je sad, ako uope postoji.

Uputili smo se, 20. srpnja, prema ekvatoru. Zapovjednik jemislio daje bolje ii tamo gdje je ocean14

20.000 MILJA POD MOREMnajdublji i udaljiti se to vie od kopna, jer je sasvim sigurno daudovite izbjegava svaku blizinu kopna.Napokon smo se uputili prema Kineskom moru. Tamo seudovite posljednji put pojavilo. Svi smo na brodu bilipretjerano nervozni. Ve je puna tri mjeseca AbrahamLincoln

obilazio sjeverni dio Tihog oceana, i nita! Samo beskrajnapuina i valovi! Nita to bi bilo nalik nekom golemom


8/92

narvalu, podvodnoj stijeni, ostatku brodoloma, ploveemotoku, ili iem drugom to bi bilo natprirodno!Svi se obeshrabrie te se poee stidjeti svoje lakovjernosti.Kako su samo mogli biti tako glupi i povjerovati u neto to ne

postoji. Kako su samo mogli tako^uludo troiti vrijeme, gladnii neispavani. Ra-zoaranima, svima padne na um samo jednamisao, najesti se i naspavati. Samo je zapovjednik Far-ragutustrajao u svome naumu. Da nije bilo njega, brod bi sezacijelo ve vratio. Meutim, to uzaludno traganje uistinu nijemoglo jo dugo trajati. PosadaAbraham Lincolna uinila je svestoje bilo u njenoj moi i nita joj se nije imalo zamjeriti. Svizajedno predloili su zapovjedniku da se vrate. On nije mogaodrugo nego, kao Columbo kad je pronalazio Ameriku, zatraiti

jo tri dana strpljenja. Ako se za tri dana ne pojavi udovite,brod e se uputiti prema Europi. To je bilo 2. studenog.Posada je dobila novu nadu i doista su opet poeli istraivatipogledima dubine oceana.Prola su dva dana. Abraham Lincoln je smanjio brzinu.Upotrebljavali smo sva mogua sredstva kako15Jules Veme20.000 MILJA POD MOREM

bi privukli udovite, ako se sluajno nalazilo u blizini. Bacali

smo u more velike komade slanine, ali samo na zadovoljstvomorskih pasa. Sutradan 5. studenog istjecao je rok poslijekojeg bi brod zauvijek trebao napustiti Tihi ocean. Nalazilismo se na 31 42' istone duine. Japan je bio najmanje dvijestotine milja daleko. Mrak se poeo sputati. Veliki su oblacipokrivali mjesec. Ja sam kao i ostali bio na palubi motrei umrak. Uz mene je bio i moj Con-seil. Pogledavi ga zakljuiosam da ni on nije nita manje uzbuen od ostalih.- Hajde, Conseile - rekoh mu - ovo ti je posljednja prilika zazaraditi dvije tisue dolara.- to se mene tie, ja ne raunam na to.- Ima pravo. Ovo je sve vrlo glupo i nismo se trebali tako nepromiljenoupustiti u avanturu. Koliko smo samo vremena iivaca izgubili! Otkadsmo ve mogli biti u Francuskoj...- U malom stanu, u muzeju. I ja bih dosad sredio ve sve vaefosile te bih sloio nau rijetku zbirku ivotinja, pa bismo nataj nain privukli puno Pariana.

-Tako je, Conseile, a stoje najgore koliko e nam se tek rugati!- Jasno - odgovori mirno Conseil - sigurno e se rugati svi


9/92

profesori... I smijem li rei...?- Smije, Conseile!- Profesor je to i zasluio.- Istina je!

- Kad je netko znanstvenik, kao vi, ne bi se ba smio uputa...Conseil nije uspio dovriti svoju reenicu. U mrtvoj tiini zause Ned Landov prodoran uzvik:- Ej, ej, evo udovita!Zauvi uzvik svi su potrali na palubu: zapovjednik, asnici,mornari, pa ak i inenjeri koji napustie strojeve. Srce mi jeod uzbuenja jako lupalo. Ubrzo smo svi opazili predmet kojinam je pokazivao Ned Land: udovite je izronilo i bacalo jevrlo jasnu, ali neobjanjivu svjetlost. Svjetlei je komad imao

ovalan oblik, a izvor svjetlosti mu je bio u sredini. udovitese poelo micati i kretati prema nama. Svima se ote krik.- Mir! - povie kapetan Farragut - Strojevi na-trag! ,Brod se brzo poeo udaljavati od ove tajanstvene svjetlosti,ali je ona jurila za nama. Svi smo bili vie iznenaeni, negouplaeni. udovite - ivotinja se oito igrala s nama. Kruila

je oko nas, zatim se udaljavala na dvije - tri milje. Odjednomse s mranog horizonta zaleti na nas strahovitom brzinom ina dvadesetak stopa od nas odjednom se zaustavi i ugasi.

Zatim se pojavi s druge strane broda. Svakog je trenutkamoglo doi do sudara koji bi zacijelo bio tragian po nas.Meutim na je brod bjeao umjesto da napada. Rekao samto kapetanu, a on mi odgovori:- Profesore Aronnax, jo uvijek ne znam s kakvim udovitemimam posla i neu rtvovati brod po ovom mraku. ekajmosvitanje pa emo vidjeti kako emo se boriti.1617

Jules Verne- to mislite o toj ivotinji?- Izgleda daje to neki golemi narval, i k tome jo elektrini.Oko pola noi zvijer ieznu, ili jo bolje, ugasi se kao kakvakrijesnica. Moda je pobjegla? Toga smo se morali bojati, a nenadati se. Ali sedam minuta prije jednog sata poslije ponoi,zaulo se zaglu-ujue pitanje kao da se silnom snagom

izbacuje voda. Pripremili smo sve za borbu. Ned Land je uzeosvoj harpun. Oko est sati ujutro poelo je svitati i s prvim


10/92

zracima zore nestala je elektrina narvalova svjetlost. Oko osamsati gusta magla, kroz koju se nita nije moglo vidjeti, poe serazilaziti. Odjednom se zauje Nedov glas:- Evo udovita straga.

Na milju i pol od fregate neko dugako crno tijelo plovilo je nadvodom. Njegov je rep jako udarao u vodu. Nakon to mu sefregata pribliila, ocijenio sam daje ivotinja dugaka otprilikedvije stotine i pedeset stopa. Odjednom ivotinja izbaci dvavelika mlaza vode koji dostigoe etrdesetak metara visine. Dakle,disala je kao kit. Kapetan naredi da brod krene punom parom. Doao je trenutakza borbu. Fregata se zatrese, a golemi gusti oblaci dima iz-letjee iz dimnjaka.Krenuli smo ravno na ivotinju. Ona nas je mirno pustila da se pribliimo nastotinu metara, ali onda poe bjeati odravajui uvijek isto

odstojanje. Ili smo za njom etrdesetak minuta, ali smo uvidjelidaje ne moemo stii. Farragut je bijesno grickao bradu. Brod jepoveao brzinu na vie od osamnaest milja, ali je ivotinja i daljeila1820.000 MILJA POD MOREMistom brzinom. Jo smo je cijeli sat tako lovili, ali bez uspjeha. Posada je

psovala od bijesa. Uto kapetan izda novu zapovijed:- Poveajte tlak pare na deset atmosfera!- Conseile - rekoh svom vjernom sluzi - zna li da emo uskoro

zacijelo odletjeti u zrak!- Kako moj profesor eli! - odgovori mirno Con-seil.Zategnue sigurnosne ventile. Nabacae gomile ugljena u loita. Jarboli su setresli, a oblaci gusta dima jedva su prolazili kroz uske dimnjake. ivotinja se inadalje igrala s nama. Kapetan je sada zapovjedio da se napuni top. Jedan vjetimornar uspije ju pogoditi, ali topovsko zrno skliznu po njezinoj glatkoj povrinii nesta u moru.- Pa to je prokleto udovite, izgleda, oklopljeno najdebljimelikom! - povika bijesno kapetan.

Oko jedanaest sati naveer neobjanjiva se svjetlost opet pojavina oko tri milje od fregate. Narval je izgledao nepomian.Kapetan je naredio da se brod oprezno priblii ivotinji, da je nebi probudio. Kanaanin zauzme svoje mjesto s harpunom u ruci.Kad smo se potpuno pribliili, on baci harpun nakon ega. sezauje zvuk metala. Svjetlost se odjednom ugasila, a dvagolema mlaza vode se sruie na palubu ruei ljude i lomeisve oko sebe. Nisam imao vremena ni trepnuti, a ve sam senaao u moru.

1920.000 MILJA POD MOREMZAGONETKA SE OBJANJAVA


11/92

Kad sam izronio, vidio sam da seAbraham Lincoln udaljava. Poeo samdozivati u pomo. Zbog odijela nisam mogao plivati, i vesam pomislio da u se utopiti, kada sam uo poznati glas:- Ako gospodin profesor eli, neka se osloni na moje rame,

moi e puno lake plivati.- To si ti Conseile! Je li i tebe ovaj udarac bacio u more?- Ne, nije. Budui da sam u slubi gospodina profesora, moraosam poi za njim.- A fregata? - upitah.- uo sam samo kad su vikali: propeler i kormilo su slomljeni.Bilo mi je potpuno jasno da namAbraham Lincoln vie ne moepomoi. Conseil je dohvatio no i razrezao moje i svoje odijeloda bismo mogli lake plivati i to due se odrati na vodi

oekujui pomo, jer ovjek nikad ne gubi nadu. Plivali smotako dosta dugo kad sam napokon osjetio da gubim snagu ihtio sam vikati, ali glasa nisam mogao pustiti. I Conseil je bio naizmaku snage, ali je ipak jo uspio21Jules Verne20.000 MILJA POD MOREM

viknuti upomo! Uto smo zauli neki ljudski glas. Conseil semalo podie i pogleda oko sebe.- Vidio sam... - promrmlja on - vidio sam...

Tek se tada sjetih udovita. Uto sam izgubio svijest. Kad sam doaok sebi, ugledao sam Consei-la i Neda.- Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede? -upitao sam ga.- Da, samo to sam se ja odmah naao na jednom ploveemotoku.- Na otoku?- Da, ili, ako elite, na vaem golemom narvalu.Pogledao sam oko sebe i opazio da se nalazimo na nekomtvrdom predmetu stoje virio iz vode. Bilo mi je odmah jasnoda je ta ivotinja, to udovite, koje je uznemirilo cijeli svijet,

jo udnovatije nego to se pretpostavljalo, jer je - djeloljudskih ruku. Ned nam je objasnio da se ta podmornica nije ni pomakla smjesta otkako je on na njoj.Odjednom na zadnjoj strani podmornice propeler se poneokretati. Sreom nije ila velikom brzinom.- Dok bude plovila nad vodom, bit e dobro, ali ako joj padnena um zaroniti, ne dam ni novia za svoju kou - ree Ned.

Trebalo je to prije stupiti u vezu s biima u toj spravi. Moralismo ekati jutro da bismo vidjeli postoji li kakav otvor. Pred


12/92

jutro je Ned poeo svom snagom udarati u elik stojeodjekivao. Uto se zaulo kripanje brave. Jedan se poklopacdigne, pojavi se ovjek, uzvikne neto i nestane. Ubrzo zatimpojavi-

Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede?Jules Verne

li su se neki ljudi i odvukli nas unutra. Ubrzo smo se nali potpuno samiu mraku. Koraajui nasumce, naiao sam na zid od najtvregelika. Nakon otprilike pola sata obasjala nas je vrlo jakasvjetlost. Nita se nije ulo. Odjednom se otvorie hermetiki


13/92

zatvorena vrata i u prostoriju uoe dva ovjeka. Jedan je bioniskog rasta, snaan, irokih ramena, velike glave. Imao jegustu crnu kosu, velike brkove, vrlo prodoran pogled. Drugimi je bio simpatiniji. Bio je visok, otmjenog dranja, njegove

su crne oi gledale s nekom sigurnou i prodirale su do uduu. Odavao je energinog i hrabrog ovjeka. Nisam mogaoocijeniti ima li trideset ili pedeset godina. Bilo je oiglednoda^e on zapovjednik podmornice. On nas je paljivopromatrao, pa se okrenuo svome pratiocu te poeo s njimrazgovarati na nekom meni potpuno nepoznatom jeziku.Onda su se obratili meni. Meutim, odgovorio sam im nafrancuskom da ih ne razumijem.- Neka samo profesor ispria nau avanturu. Moda e ova

gospoda ipak neto razumjeti - ree Conseil.To sam i uinio te im objasnio tko smo. ovjek me paljivosasluao, ali ni po emu nisam mogao znati je li me razumio.Kad sam zavrio svoju priu, on nije rekao niti rije. Nakontoga je Ned Land ispriao sve isto, ali na engleskom jeziku, alini on nije proao bolje od mene. Potom je i Conseil poeopriati na njemakom, ali ni njemaki nisu razumjeli.Naposljetku nije mi preostalo nita drugo, nego da im seobratim na latinskom. Rezultat opet isti. Nakon svega, dvanepoznata ovjeka izmijenie neko-2420.000 MILJA POD MOREMliko rijei na nama nepoznatom jeziku i iziu ne osvrnuvi sena nas.Ned je bio vrlo bijesan pa je poeo psovati na sav glas, pa aki prijetiti jer je bio gladan kao pas, a to ili nisu razumjeli ilinisu htjeli razumjeti. Uto je u sobu uao sluga nosei nekaodijela napravljena od neke udne tkanine koju nismo mogliprepoznati. Dok smo se oblaili, sluga je postavio stol i iznioiskljuivo riblja jela. Primijetili smo daje na posudu bilourezano:MOBILIS

N INMOBILI

Pokretno u pokretnom elementu! To je bio moto podmornice, a ono "N"zacijelo je inicijal zagonetnog kapetana.Nakon to smo se dobro najeli, obuze nas san i ubrzo svatrojica vrsto zaspasmo.Vjerojatno sam dugo spavao jer kad sam se probudio, osjetio sam da mi


14/92

nedostaje zraka. Bilo mije jasno da troim zadnje koliine kisika koje subile u sobi. U tom trenutku osjetih kako odnekud ulazi ist,pomalo slankast zrak. Podmornica je oito izronila. Svjei zrakprobudio je i Neda i Conseila. Opet smo svi osjetili glad.

Pretpostavljali smo da smo spavali oko dvadeset i etiri sata.Ned Land je opet poeo vikati i psovati prijetei da e istuiprvoga tko naie. Potom je poeo planirati kako bi pobjegaona slobodu. Mislio je da bi bilo najbolje poubijati sve napodmornici te zagospodariti njome. Svuda oko25Jules Vernenas vladala je opet neka udna tiina. Ja sam ve zaboraviolijepi utisak koji je na mene ostavio tajanstveni zapovjednikpodmornice. Sasvim je sigurno da je on bez ikakve milosti,

bez saaljenja i sasvim sigurno strano mrzi ovjeanstvo kadse odrekao zemlje i ljudi. U tom svom razmiljanju zauh ko-rake. Opet se pojavi sluga. Prije no to sam mogao reagirati,Ned se bacio na slugu drei ga vrsto za vrat. Conseil i japotrali smo spasiti jadnog ovjeka iz ruku Ijutitog Neda, kadme rijei, izgovorene na francuskom, zaustavie:- Smirite se, Lande, a vi, gospodine profesore, sluajte!26

20.000 MILJA POD MOREM

TAJANSTVENI ZAPOVJEDNIK UDNOVATOGBRODABio je to glas kapetana. Ned seje odmah odmaknuo, a sluga

jedva diui na znak svog zapovjednika izie posrui.- Sluajte - ree kapetan -ja govorim i francuski, i engleski, injemaki i latinski. Mogao sam vam, dakle, ve pri prvomsusretu odgovoriti, ali vas htjedoh prvo upoznati, a elio sam irazmisliti o svemu. Vama je zacijelo bilo dugo ovo vrijeme, ali

ja sam morao dobro razmisliti to u uraditi s vama. Dugo

sam oklijevao. Vi ste u rukama ovjeka koji je prekinuo svakuvezu s ovjeanstvom. Doli ste me uznemirivati...- Nehotice - rekoh.- Nehotice? Zar me nehoticeAbraham Lincoln lovi po cijelom Tihomoceanu? Zar ste se nehotice ukrcali na tu fregatu? Jeste linehotice ili u tu ekspediciju? Jesu li nehotice vaa zrnaudarila u trup moga broda? Je li nehotice Land gaaoharpunom?U njegovim sam rijeima osjetio suzdranu uznemirenost. Ali

sam na te optube lako odgovorio:27Jules Verne


15/92

- Ali, vi gospodine sasvim sigurno ne znate da su sudari vaepodmornice s mnogim brodovima uzbudili cijelu Europu iAmeriku. Raale su se mnoge pretpostavke kako bi se tapojava objasnila, a iju ste tajnu vi znali. Morate znati da je cijela

posadaAbraham Lincolna uvjerena da lovi strano udovite odkojeg treba osloboditi ocean.Zapovjednik se nasmijei i nastavi mirnije:- Gospodine Aronnaxe, tvrdite li vi da vaa fregata ne bi lovila i proganjala

podmornicu isto tako kao i neman?To me je pitanje zbunilo i na njega nisam odgovorio. ^- Dakle, vidite da imam pravo smatrati vas svojim neprijateljima! Ja sam

prekinuo veze sa cijelim drutvom zbog jakih razloga. Mogao sam vasvratiti na leda podmornice i zaboraviti da sam vas ikada vidio.

Nakon dugog oklijevanja odluio sam vas zadrati napodmornici. Vi ete biti potpuno slobodni, a ja u vampostaviti samo jedan uvjet. Ponekad u vas morati zatvoritina nekoliko sati ili, moda, nekoliko dana u vae kabine, dane biste vidjeli neto to ne smijete vidjeti. Prihvaate li tajuvjet?- Mogu li vam postaviti samo jedno pitanje? -rekoh zapovjedniku.- Izvolite, gospodine.- Maloprije ste rekli da emo na vaem brodu biti potpuno slobodni?- Potpuno.- Zapitao bih vas to podrazumijevate pod tom slobodom?2820.000 MILJA POD MOREM- Pa, moete se slobodno kretati, gledati, pa ak i prouavatito se ovdje dogaa, osim u nekim iznimnim sluajevima.- Znai li to da se moramo odrei zauvijek nae domovine,rodbine, prijatelja?- Da, gospodine. Ali to nije tako teko kao to vi mislite!

- to si vi umiljate? - ree Ned Land - ja vam nikada neuobeati da neu pokuati pobjei!- Ja i ne traim takvo obeanje - odgovori hladno kapetan.- Gospodine - upadoh, ne mogavi se vie svladati - vi zlorabite svoj poloaj.To je okrutnost.- Nije, gospodine, ve milost! Vi ste moji zarobljenici. Vi steovdje doli otkrivati moju tajnu koju ustvari nitko na svijetu nesmije saznati. I vi jo hoete da vas vratim na kopno; nikada!Iz ovih sam rijei osjetio da je prolost ovoga ovjeka morala

biti uasna.


16/92

Potom se on blaim glasom obrati meni:- Ja vas poznajem, Aronnaxe. Vi ete zacijelo imati najmanjerazloga za aljenje to vas je sudbina vezala uz mene. U mojojete biblioteci nai i knjigu koju ste vi izdali o morskim

dubinama. Vi ste u svojoj knjizi dosegli najvie to vamdozvoljava zemaljska znanost. Ali vi ne znate sve, vi niste svevidjeli. Upravo zbog toga neete aliti vrijeme koje eteprovesti na mojoj podmornici. Putovat ete kroz arobne pre-djele. Stalno ete biti iznenaeni i oarani. Dananjim danomulazite u jedan sasvim novi svijet. Vidjet ete to dosad nijevidio nijedan ovjek. Na e vam Planet otkriti svoje posljednje tajne.29Jules VerneMoram priznati da su me se kapetanove rijei dojmile.

- Gospodine, ako ste i prekinuli sve veze sa ovjeanstvom,sigurno se niste odrekli i svakog ljudskog osjeaja. Mi brodolomcilijepo smo primljeni u ovu podmornicu i to vam neemo zaboraviti.to se pak mene tie, ako interesi znanosti zahtijevaju da seodreknem slobode, rado u to uiniti.- Dopustite mi sad da vam postavim posljednje pitanje!- Izvolite, gospodine profesore.- Kojim vas imenom mogu zvati?- Gospodine, za vas sam samo kapetan Nemo. A vai prijatelji i vi s^ za mene samo

putnici na ATau-tilusiL.Kapetan Nemo pozvoni. Ue sluga. Kapetan mu izda zapovijedi naonom udnom jeziku koji nisam mogao prepoznati. Zatim,obraajui se Kanaaninu i Conseilu, ree:- U vaoj vas kabini eka jelo. Moete poi za ovim ovjekom.Kad su izili, kapetan Nemo mi ree:- A sada budite ljubazni pa poite sa mnom na ruak.Na dnu hodnika otvorie se jedna vrata i mi uo-smo ublagovaonicu, namjetenu s mnogo ukusa, a u sredini je bio postavljen stol smnogo ribljih jela. Hrana je bila vrlo ukusna, iako je imala neki posebni okus, na

koji sam se ubrzo privikao. Kapetan30

20.000 MILJA POD MOREMNemo me je promatrao. Nisam mu postavljao nikakva pitanja, ali on pogodi mojemisli i odgovori mi na pitanje koje sam mu htio postaviti.- Veina ovih jela vam je nepoznata, ali ih moete jesti bez straha.Ona su vrlo zdrava i hranjiva. Ja sam se odavno odrekaozemaljskih jela i osjeam se vrlo dobro. Moja je posada izuzetnosnana, a hrani se isto kao i ja. More zadovoljava sve mojepotrebe; ak me i odijeva. Tkanine, od kojih je napravljeno moje

odijelo, nastale su od konaca morskog bilja. Mirisi, koje osjeatena ovom stolu, dobiveni su destilacijom morskih biljaka. Va jastuk je


17/92

napravljen od najmeke morske trave. Vae je pero od kitovog zuba, a tinta odcrnila to izbacuje sipa.- Vi ste, dakle, veliki prijatelj mora, kapetane?- Da! Volim ga! More je sve. Ono pokriva sedam desetina zemaljske kugle. To je

golema pustinja u kojoj ovjek nikad nije sam jer uvijek osjea

ivot svuda oko sebe. Priroda se u njemu podijelila u tri carstva:mineralno, biljno i ivotinjske. Ovo posljednje je bogatozastupljeno s etiri skupine ar-njaka, a to su morski organizmi saarnim ahuri-cama kojima ozare i omame sitne ribe, kao to zna-te, zatim s tri razreda lankonoaca, s pet razreda mekuaca, s trirazreda kraljenjaka: sisavaca, gmazova i nepreglednimmnotvom riba; neizmjerni broj ivotinja - vie od trinaest tisuavrsta, od kojih tek jedna desetina pripada slatkoj vodi. More jegolem stan prirode. S morem je zemlja, tako rei, i poela svoj

ivot, a tko zna, moda e ga s njim i zavriti. More zasad jo nepripada despotima. Na njegovoj31Jules Verne

povrini oni jo mogu provoditi svoja nepravedna naela, ali natrideset stopa ispod morske povrine njihova mo prestaje,njihov se utjecaj gubi i njihova vlast nestaje! ivite u moru!

Jedino je tu nezavisnost! Jedino je tu sloboda! Ja tu nepriznajem nikakvog gospodara! Tu sam potpuno slobodan!Ovdje kapetan Nemo zastade. Nekoliko je trenutaka etao sav

uzbuen, a nakon toga se okrene k meni:- A sada, gospodine profesore, ako elite pregledatiNautihis, mogu vas

povesti.Kapetan Nemo ustade. Podoh za njim. U dnu blagovaonice otvorie se

jedna vrata i ini udosrno^u biblioteku. Namjetaj jebio odcrnog drveta sav u rezbari) i. Na irokim policama bilo jemnotvo knjiga u^ skupocjenom uvezu. Na sredini sobenalazili su se" prostrani naslonjai najudobnijeg oblika. Uz njihsu" bili lagani drai za knjige koji su se mogli po eljiodmaknuti ili primaknuti. U sredini sobe nalazio se veliki stolnatrpan raznim asopisima, a medu njima i nekoliko dnevnihlistova. Nisam mogao vjerovati da moe postojati tako lijepoureena biblioteka.- Kapetane Nemo - pohvalih svog domaina -takva bibiblioteka mogla biti na ponos mnogima na kontinentu, iupravo se divim kad pomislim da vas ona prati u najdubljamora.- Gdje se moe nai vie tiine i vie samoe -odgovorikapetan Nemo. - Moe li vaa soba u muzeju biti toliko udobna?


18/92

3220.000 MILJA POD MOREM- Ne - odgovorili - i moram priznati puno je siromanija odovog. Vi ovdje imate sigurno sedam do osam tisua svezaka...

- Dvanaest tisua, gospodine Aronnax. To je jedina moja veza sazemljom. Ali svijet je za mene prestao postojati onog dana kad jeNautiliLSprvi put zaronio u morske dubine. Tog dana sam kupio po-sljednje knjige, posljednje asopise, posljednje novine i eliobih vjerovati da odonda ovjeanstvo vie niti ne misli niti pie.Sve su vam ove knjige na raspolaganju, gospodine profesore.Zahvalivi se na ljubaznosti, krenuo sam promotriti knjige.Sve najbolje to je ovjeanstvo dalo u povijesti, poeziji iznanosti moglo se je tu nai. Dok sam razgledavao knjige,

obrati mi se kapetan Nemo:- Ova soba nije samo biblioteka, ve i soba za puenje.- Zar se smije puiti u podmornici? - iznenadih seja.- Naravno da se smije.- Onda mislim da vi ipak odravate vezu s Havanom.- Ne, niti najmanje - odgovori kapetan. - Evo uzmite ovucigaru. Iako nije iz Havane, sigurno e vam se svidjeti.Zapalio sam cigaru i povukao duboki dim budui da ve dvadana nisam puio.

- Ovo je odlino - rekoh. - Samo to nije duhan.- Ne, nije - odgovori kapetan. - Taj duhan ne dolazi iz Havane niti sa istoka.To je samo jedna vrsta alge bogate nikotinom.GRADSKA BIBLIOTEKA RJJEKA 33 KNJINICA SUAK

KumkSeva 43Jules VerneKapetan Nemo potom otvori jedna vrata i mi uo-smo u jednugolemu i sjajno osvijetljenu sobu. Bio je to muzej u kojem suuvrtena sva prirodna i umjetnika blaga. Tridesetakumjetnikih slika ukraavalo je zidove. Mene je poelo

obuzimati ono divljenje i zaprepatenje koje mije obeavaokapetan Nemo.- Pa vi ste umjetnik!- Samo amater, gospodine profesore. Nekad sam volioskupljati divna djela stoje stvorila ljudska ruka. Bio sam utome neumoran. Na taj sam nain prikupio nekoliko djela odvelike vrijednosti. To su posljednje uspomene na zemlju koja jeza mene umrla.U drugom kutu muzeja nalazile su se orgulje. Na njima su bile

razbacane kompozicije najslavnijih kompozitora. Osimtftnjetnikih djela, u ovoj prostoriji se nalazilo i mnogo


19/92

prirodnih rijetkosti. U elegantnim vitrinama nalazili su senajljepi primjerci koljaka i bisera koje je more ikada pruilo oku jednog

prirodnjaka.Kapetan Nemo je zacijelo morao potroiti milijarde dok je

nabavio sve te primjerke, i ja sam se pitao odakle mu tolikinovac da bi zadovoljio svoju strast sakupljaa, ali me on prekine umislima:- Ove koljke, gospodine profesore, imaju za mene posebnu dra. Naime, svesam ih sam izvadio svojom rukom i nijedno more nije izmaklo mojimistraivanjima.- Potpuno razumijem, kapetane, zadovoljstvo koje ima ovjekgledajui sve ovo bogatstvo. Nijedan muzej u Europi nematako bogatu i lijepu zbirku. Meu-3420.000 MILJA POD MOREMtim, koliko god sam zadivljen ovom vaom zbirkom, isto toliko sam zadivljeni vaom podmornicom. Ne bih htio ulaziti u vae tajne, ali priznajem da me

jako zanima kako i od ega je ona napravljena, te na kojinain i kolikom snagom se pokree. Na ovom sam zidu vidioureaje koje ne poznajem. Moete li mi objasniti emu slue?- Profesore, ve sam vam rekao da ete biti potpuno slobodnii da vam nita ovdje nee ostati nepoznato. Sve moete

podrobno pregledati, a ja u vam sve rado pokazati. A u vezis ovim spravama, iste se takve nalaze i u mojoj sobi te uvam tamo objasniti emu slue. No, sada poite vidjeti svojukabinu.Kapetan me uvede u jednu vrlo elegantnu sobu sa svim potrebnimnamjetajem. Nimalo nije sliila kabini.- Vaa je soba do moje - ree kapetan otvarajui jedna vrata -i iz nje se ulazi u muzej.3520.000 MILJA POD MOREM

CARSTVO ELEKTRIKEKapetanova soba bila je skromno namjetena. Samo ono to je najnunije.- Gospodine - zapone kapetan Nemo pokazujui mi ureajeto su zauzimali jedan cijeli zid njegove sobe - to su ureajipotrebni za plovidbu Nautilusa., Ovdje ih, kao i u dvorani, uvijekimam pred oima, a pokazuju mi toan poloaj i toan kursplovidbe. Ovdje se nalaze instrumenti to su i vama poznati;termometar to pokazuje unutranju temperaturu, barometarto pokazuje tlak zraka i predvia promjenu vremena,

higrometar to pokazuje stupanj vlanosti atmosfere, storm-


20/92

glass ima u sebi jednu smjesu to se mijenja i tako objavljujedolazak oluje, kompas pokazuje kurs, sekstant kojim se mjerivisina sunca, kronometar to mi slui za izraunavanjezemljopisne duine i dalekozori za dan i no.

- To su obini ureaji za plovidbu - rekoh kapetanu - njih poznajem.Ali ima tu i drugih koje ne poznajem.- TU vam gospodine profesore moram dati neka razjanjenja -ree kapetan Nemo.37Jules VerneNekoliko asaka zauti, a zatim zapoe:- Na brodu raspolaem snanom silom koja je brza i jednostavna,povija se svim potrebama, ali koja isto tako vlada kaogospodar svega na brodu. Sve se obavlja pomou nje. Ona mi

svijetli, grije me. Ta je sila elektricitet.- Elektricitet! - kliknuh preneraeno.- Da, gospodine. Meutim, gospodine profesore, mojelektricitet nije onaj koji svatko poznaje, to je sve to vam onjemu mogu rei.Zatim me kapetan Nemo povede u zadnji dio podmornice. Usredini tog dijela primijetio sam neku vrstu zdenca. Pokrajnjega bile su privrene eljezne ljestvice. Kapetan mi jeobjasnio da te ljestvice vode do amca. *

- Zar imate i amac - upitah iznenaeno.- Odlian, jak amac koji ne moe potonuti, a slui nam zaizlete i lov.- Ali kad elite ui u amac, morate izroniti na povrinu?- Ne. amac je privren za gornji dio podmornice. Namjestu gdje je privren za podmornicu, nalazi se otvor i naamcu i na podmornici. Kad uem u amac, zatvorim otvor na

Nautilusu pritiskom na jedno dugme, pa zatim zatvorim otvorna amcu i izronim na povrinu. Potom razvij em jedra ili uzmem vesla, te

plovim.- Ali kako se vraate naNautilus?- Ne vraam se. Nautilus doe po mene.38

20.000 MILJA POD MOREM-Na vau zapovijed?- Da, na moju zapovijed. Elektrina me ica vee s brodom.Poaljem poruku, i to je sve.Nakon toga kapetan Nemo me povede u kuhinju u kojoj se

sve kuhalo na elektrinu struju. Do kuhinje se nalazila ugodna


21/92

kupaonica u kojoj je stalno bilo i hladne i tople vode. Izakuhinje se nalazila soba za poslugu, ali su vrata bila zatvorena inisam mogao doznati koliko je ljudi smjeteno na podmornici. Svi dijelovi

podmornice bili su odvojeni jedan od drugog nepropusnim pregradama, pa

nije bilo opasnosti ako bi se na nekom mjestu oplate pojavila rupa. U dnuhodnika nalazila se jo jedna pregrada koja ne proputa vodu. Ona je odvajaladio u kojem su se nalazili strojevi za pokretanjeNauttlusa. U prvom dijelute prostorije proizvodila se elektrina energija, a u drugom subili strojevi koji su pretvarale elektrinu energiju u snagu koja jeokretala propeler.- Evo, ovim strojevima mogu dosei brzinu od pedeset miljana sat.- Kapetane Nemo - rekoh ja - sve je ovo upeatljivo, ali nije

dovoljno samo juriti tom brzinom. Treba znati i kamo se ide.Treba se moi kretati naprijed, natrag, navie, nanie. Na kojise nain vi uspijete spustiti u dubine? Kako se vraate napovrinu, i napokon kako se odravate u dubini na kojojelite? Je li to tajna?- Ne, to nije tajna, gospodine profesore - odgovori kapetan - i to zbog toga tovi neete nikada napustiti ovu podmornicu. Prijeimo u sobuza rad. Tamo u vam sve objasniti. 39Jules Verne20.000 MILJA POD MOREM

Kad smo preli u sobu za rad, kapetan rairi planNautilusa i poneobjanjavati:- Kao to vidite, naa podmornica ima oblik cigare. Duina joj je sedamdesetmetara.Nautilusje obloen vanjskom i unutranjom oplatom kojesu povezane elinim profilima u obliku slova T. Oni mu dajusavrenu otpornost.Potom mi kapetan savreno objasni sva naela prema kojimase kreeNautilus.Na moje pitanje kako kormilar moe znati pravackretanja to mu kapetan naredi, on mi odgovori:- Kormilar se nalazi u jednom staklenom kavezu na leima

Nautilusa, a iza toga kaveza je jedan vrlo jak reflektor ijasvjetlost osvjetljava more na pola milje uokolo. ^- Sad mije napokon jasno otkuda ta tajanstvena svjetlost tobonjeg narvalakoji je doveo u zabludu sve znanstvenike na svijetu! Ali, recite mi molim vas,

je li sudarNautilusa sa Scotiom bio sluajan?- Sasvim sluajan. Plovili smo dva metra ispod morskepovrine kad smo osjetili udar. Uostalom, odmah sam uvidio

da brod nije bio u opasnosti.- U redu, ali stoje bilo sAbraham Lincolnom?


22/92

- Gospodine profesore, meni je doista ao to je nastradao jedan od najboljihbrodova amerike mornarice, ali mene su napali i ja sam semorao braniti. Uostalom, ja sam samo onesposobio brod. One biti lako popravljen u najblioj luci.

- Dakle, kapetane - uzviknuh oduevljeno - JVdu-tilusje doista pravoudo tehnike.40

- Tono tako - ree kapetan Nemo - i ja ga naprostooboavam. Na vaim brodovima sve predstavlja opasnost kadsu ostavljeni na milost i nemilost oceana, dok je na mom

Nautilusu ovjek potpuno siguran. Tu se ne moramo bojatiniega: niti sudara jer je oklop neprobojan; nema morskebolesti; nema jedara koje odnosi vjetar; postrojenje ne moe

eksplodirati; do poara ne moe doi jer je brod napravljen odelika; nema ugljena to se moe potroiti, ve neiscrpnaelektrina energija, a s obzirom da plovi pod vodom, ne morase bojati nikakvih susreta pa ak niti oluja mu ne moenakoditi. Moram vam takoer otkriti, s obzirom da ga tolikohvalim, da sam ja njegov kapetan, konstruktor i inenjer.-Znai vi ste inenjer, kapetane?- Da. Studirao sam u Londonu, Parizu i New Yorku.- Ali kako ste mogli u tajnosti konstruirati ovaj divniNautilus?- Radionicu sam imao najednom pustom otoku usred oceana. Tamo sam sasvojim prijateljima sklopioNautilus.- Ova podmornica vjerojatno strahoviti puno kota?- Pa, etiri do pet milijuna zajedno s umjetnikim predmetimai zbirkama.- Posljednje pitanje, kapetane. Vi ste zacijelo vrlo, vrlo bogati?- Beskrajno bogat, i mogao bih bez problema platiti cijeli dug Francuske.41

20.000 MILJA POD MOREMPUTOVANJE MORSKIM DUBINAMA- Gospodine profesore - ree mi kapetan Nemo -moemotono odrediti gdje se sada nalazimo i smjer naeg kretanja.Sad emo izroniti.On pritisne jedno dugme. Pumpe su poele istjerivati vodu izspremita, a mi smo se poeli dizati. Ubrzo se zaustavismo.- Stigli smo - ree kapetan.

Popeli smo se naNautilus. Primijetio sam da mu povrina sliiljuskama morskih ivotinja. Odmah mije bilo jasno zato nam


23/92

je ta podmornica sliila nekom morskom udovitu.More je bilo mirno, nebo isto. Oko nas je bila puina, bezijedne stijene, bez ijednog otoka. Kapetan je izmjeriozemljopisnu duinu i irinu te izraunao da se nalazimo na tri

stotine milja od Japana.- Danas, 8. studenoga, u podne, poet e nae istraivanjemorskih dubina. Sad vas ostavljam vaoj znanosti, profesore.Ii emo na sjeveroistok, na pedeset metara ispod vodenepovrine.Rekavi to, kapetan se povue. Ostao sam mislei i dalje onjemu. Hou li ikada saznati kojoj narod-43Jules Verne

nosti pripada taj ovjek? Tko je izazvao u njemu tu mrnju prema

cijelom ovjeanstvu? Je li on moda jedan od nepriznatihznanstvenika ili mu je neki politiki dogaaj upropastiokarijeru? Mene, koga je sudbina bacila na njegovupodmornicu, doekao je hladno, ali gostoljubivo. Samo, jo mi nije

pruio ruku, niti je prihvatio moju kad sam mu je pruio.Ned Land i Conseil me prekinue u tim mislima. Zaprepastilisu se vidjevi toliku rasko pred svojim oima.- Gdje se mi to nalazimo - upita Ned uzbueno -u muzeju uQuebecu?Conseif je odmah priao vitrinama i poeo klasificirati sve overijetkosti.Za to vrijeme Ned me je ispitivao o kapetanu. Rekao sam mu koliko sam znaote ga upitao to je on vidio i primijetio.- Ba nita. Nisam ak vidio niti posadu podmornice. Da nije,moda, i posada elektrina? Znadete li moda~vi kolikoljudflma~na ovom brodu? Deset, dvadeset, pedeset, sto?- Ne znam, Lande. Uostalom, prestanite razmiljati obijegu s nje. Ona jeremek djelo moderne industrije i mnogi bi vrlo rado pristali da se nalaze nanaem mjestu. Zato budite mirni i usredotoite se na sve tose oko vas zbiva.- Nemam ovdje to vidjeti - uzviknu Ned Land -mi se nalazimo u tamnici!Plovimo kao slijepci.Odjednom zavlada potpuni mrak. Zanijemili smo od straha. Utom asu zausmo kao neko klizanje.449V V.'



24/92

- Ovo je doista udnovato - ponavljao je Ned..45Jules Verne

- To je kraj, to je kraj - povika Ned Land.Uto se osvijetlie obje strane salona. Dvije kristalne ploerazdvajale su nas od oceana. More se moglo jasno vidjeti na milju uokolo.Kakav prizor! Na nekim mjestima u oceanu mogao se potpuno jasno vidjeti

pijesak. Dubina je bila oko stotinu i pedeset metara. Mrak u sobi jo je vieisticao vanjsku svjetlost i menije izgledalo daje taj kristal kroz koji smo gle-dali - staklo nekog ogromnog akvarija. Nitko se od nas nije usudio prekinutitiinu. Napokon, progovori Conseil:- Nede, rekli ste da ovdje nemate to vidjeti!- Ovo je doista udnovato - ponavljao je Ned zaboravljajuipritom na svoj bijes i planove za bijeg.- A ribe? Uope ne vidim ribe! - ree Kanaanin.- Pa to e vam - ree Conseil - kad ih ionako ne poznajete?


25/92

- Ja da ih ne poznajem? Ja, lovac! - povika Ned Land.Medu njima nasta prepirka o ribama. Obojica su ih poznavali, samosvako na svoj nain. Budui da su se u meuvremenusprijateljili, Conseil je htio da i Ned postane dobar poznavatelj

znanstvenog ribljeg nazivlja.- Nede, vi ste vrlo vjet ribolovac. Ulovili ste mnotvo ovih zanimljivih riba,ali zasigurno ne znate kako se one dijele prema vrstama.- Znam, dijele se na one koje se jedu i one koje se ne jedu.- Tako ih dijele samo gurmani - odgovori Conseil.46

20.000 MILJA POD MOREMI on zapone s predavanjem o ribljim vrstama. Imali smopriliku gledati najrjee i najljepe ribe koje su se poele

pojavljivati. Naem divljenju nije bilo kraja. Ned je izgovaraonjihova imena, a Conseil ih odmah svrstavao prema vrstama.Odjednom se salon osvijetli, elini oklopi se spustie, aarobna se slika izgubi. Mi odosmo na spavanje. Sutradan, 9.studenoga probudih se nakon dvanaest sati sna. Conseil jedoao i prema ustaljenom obiaju upitao me kako sam i je limi potreban. Pustio sam ga neka radi to eli, a ja sam daljeostao razmiljati o kapetanu Nemu. Proao je cijeli dan, a jaga nisam sreo. Sutradan, 10. studenoga takoer nisam vidio

niti kapetana niti ikoga od posade. Ned i Conseil su proveliskoro cijeli dan sami. I njih je udila ta neobjanjiva odsutnostkapetana. Da nije bolestan? Ilije moda htio izmijeniti svojuodluku o nama. U svakom sluaju mi smo bili potpunomaslobodni, odlino su nas hranili i nismo se mogli ni na topoaliti.Ujutro, 11. studenoga osjetio sam svjei zrak, to je bio znak da je

podmornica izronila na povrinu. Popeo sam se na palubu nadajuise da u sresti kapetana, ali tamo nije bilo nikoga. Sjeo sam

udi-ui svjei zrak i promatrao sam velianstven izlazaksunca. Uto spazih kapetanovog prijatelja koji je dalekozoromispitivao cijeli obzor. Potom je priao nekom otvoru iizgovorivi neke meni nerazumljive rijei siao dolje neobraajui uope panju na mene.

Tako je prolo pet dana. Svakog jutra sam se penjao napalubu, a isti je ovjek takoer ponavljao47Jules Verneistu radnju izgovarajui pritom iste nerazumljive rijei.

A, 16. studenoga, kad udoh u svoju sobu, pri-mijetih jedno pismo naslovljeno


26/92

na mene. Otvorih ga nestrpljivo. U njemu je pisalo:"Gospodinuprofesoru Aronnaxu na brodu Nauti-lus,6. studenog 1867.Kapetan Nemo poziva gospodina Aronnaxa u lov koji e s

odrati sutra ujutro u umama otoka Cre-spa. Kapetan senada da gospodin nee biti niim sprijeen da sudjeluje ulovu, a bit e mu drago ako mu se i njegovi prijatelji pridrue.

Zapovjednik Nautilusa Kapetan Nemo"- Lov! - kliknu Ned.- I to u umama otoka Crespa - pripomenu Con-seil.- Taj udak ipak ide i na kopno - dobaci Ned Land.- Moramo svakako prihvatiti - odlui Kanaanin. - Kad budemona kopnu, znat emo to nam je initi. Uostalom, ba bi mi

prijalo ve jednom zagristi komadi svjee divljai.Sutradan ujutro odjeven i spreman siao sam u salon gdje medoekao kapetan.- Kapetane, znai li to da ipak niste prekinuli svaku vezu skopnom kad idemo u lov u umu Crespa.- Gospodine Aronnaxe, to nisu zemaljske ume, nego morske.48

20.000 MILJA POD MOREM- Morske ume - uzviknuh.

- Da, profesore.- I vi me tamo pozivate?- Da. -Pjeice?- Pjeice.- S pukom u ruci?

- S pukom u ruci.

Pogledao sam sumnjivo u kapetana i pomislio pritom daje sigurno bolestan.- Profesore Aronnaxe, molim vas poite sada sa rnnom naruak jer u mojoj umi nema restorana i sigurno ete vrlo

kasno veerati.Dva su nam ovjeka pomogla odjenuti ta teka odijela kojaipak nisu sprjeavala lakou pokreta. Jo nam je ostalo samouvui glave u jednu metalnu kuglu, ali ja prvo zamolihkapetana da vidim puku te da nauim rukovati njome.Uvlaei glave u metalne lopte, zausmo Neda kako ironinodobacuje:- Sretan vam lov!Metalna je kugla na tri strane imala stakla tako da sam mogao vidjeti

svuda uokolo. Na leda mi sta-vie rezervu zraka i doista sammogao sasvim slobodno disati. Spremih se poi, no kako je


27/92

odijelo bilo teko, a potplati podstavljene olovom, vrlo sam seteko kretao, ali osjetih kako me netko gura u, neku drugu sobu.TU se zatvorie vrata za nama i49Jules Verne

mi ostadosmo u potpunom mraku. Nakon nekoliko minutazausmo neki um i istodobno osjetih neto hladno kako sepostupno uzdie od mojih nogu navie. Bilo mi je jasno da suu prostoriju putali vodu i uskoro se ona napuni. Onda seotvorie i druga vrata; sada smo bili u polutami i za trennaosmo se na dnu mora.50

20.000 MILJA POD MOREMETNJA PO MORSKOM DNU

Rijeima se ne mogu opisati uzbuenja i utisci s togputovanja po morskom dnu. Kapetan Nemo nas je vodio, a izaConseilea i mene iao je stalno onaj njegov prijatelj kojeg sam

ja nazvao Herkul. Vie uope nisam osjeao teinu odijela nitiobue, niti spremnika za zrak na leima, i sve u svemu samse lako kretao. Bio sam iznenaen svjetlou u toj dubini.Mogao sam lako razlikovati predmete na sto metara. Iznadsebe sam mogao vidjeti mirnu vodenu povrinu. Ili smo ponajfinijem pijesku to je nevjerojatnom jainom odbijao

sunane zrake.Nautilusje postupno nestajao u daljini, ali je njegov reflektorjo uvijek dosezao do nas. Ili smo tako vrlo dugo i inilo mise daje ta prostrana pjeana dolina beskrajna.' Uskoro se u daljini ocrtae sjenke nekih predmeta. Bile su to stijene zastrtenajljepim primjercima ivotinja koje slie biljkama. Bilo jetono deset sati. Sunani su zraci padali dosta koso i u dodirus tom svjetlou, to je prolazila kao kroz prizmu, cvjetovi,stijene, koljke i polipi prelijevali su se u svim duginim

bojama. Bilo je to arobno. Razne su se51Jules Vernenijanse boja isprepletale; bila je to prava kaleidoskopi] azelenog, utog, naranastog, ljubiastog, plavog i svihmoguih nijansa, to niti jedan umjetnik ne bi mogaonaslikati.Pri tom divnom prizoru Conseil je zastao kao i ja. Sigurno je, usebi, tu zbirku najljepih i najrjeih primjeraka znanstvenosvrstavao. Morske zvijezde i neke ivotinje nalik na ipku

treperile su pri naim pokretima. Bilo mi je ao to sam morao


28/92

gaziti te tako njene i lijepe ivotinjice. Iznad naih glava leb-djela su i plovila jata meduza i drugih ribica. Tako smo etvrtmilje prolazili kroz te divote. Uskoro na-idosmo na mulj, zatimna guste alge tako meke pod nogama da im ni najfiniji sag ne

bi bio ravan.Ve je proao sat i pol otkako smo poli. Sunevezrake padale su okomito i postupno nestade one svjetlosnearolije. Ili smo odmjerenim koracima koji su odjekivalinevjerojatnom jainom. I najmanji um se prenosio brzinomna kakvu nae uho nije naviklo. Voda mnogo bre i boljeprenosi zvukove negoli zrak. Na dubini od tri stotine stopasunani su zraci bili slabiji. Mi smo se nalazili u nekomruiastom polumraku, ali ipak se dosta jasno vidjelo.Kapetan Nemo stade i pokaza mi neke nejasne mase. To je

bila uma otoka Crespa. Napokon smo stigli u ovu umu,nesumnjivo jednu od najljepih na velikom posjedu kapetanaNema. U umi je bilo golemog razgrananog bilja i im smoprodrli u njene prostrane svodove, zapanjio sam se izvanred-nim poloajem njihovih grana. Trava po tlu, a isto tako i grane,nisu bile sputene niti savijene, niti se5220.000 MILJA POD MOREMirile u horizontalnom smjeru. Sve je bilo uspravno prema povrini. Sve bilje,

ma kako tanko i njeno bilo, dralo se uspravno kao da je od eljeza.Uskoro sam se navikao na ovaj udnovati poloaj kao i napolumrak koji nas je obavijao. Podmorska flora mi je ovdjeizgledala bogatija i gua, nego u ledenim i arkimpredjelima. Biljke i ivotinje su tu toliko meusobno sliile daih gotovo nisam mogao razlikovati. Fauna i flora se tako bliskodopunjuju u podmorskom svijetu. Primijetio sam da svi primjerci biljnogcarstva dodiruju tlo samo povrno. Bez korijena, bilje je od tla, pijeska ikoljaka trailo samo privremeni oslonac, a ne ivotne uvjete. Sve ove biljkenastaju same od sebe i naelo njihovog postojanja jest vodakoja ih odrava i hrani. Ribe-mu-ice letjele su s grane, nagranu kao jato kolibria.Oko jedan sat poslije podne kapetan Nemo nam dade znak da stanemo. To mi

je ba dobro dolo. Ovaj trenutak odmora mi se inio divan.Nedostajala nam je santo dra razgovora. Meutim, to je bilonemogue. Mogao sam jedino pribliiti svoju veliku kaciguConseilovoj. A Copseil-je u znakjradosti u^ svome oklopuinio najsmjenije grimase.

Nakon^ve etnje, to je trajala puna etiri sata, udilo me to nisam


29/92

osjeao glad, meutim, imao sam jaku potrebu za snom. Mojese oi ubrzo zaklo-pie iza debelog stakla i ja padoh u duboksan. Kapetan Nemo i njegov snani prijatelj, takoer oprueniu ovom bistrom kristalu, davali su nam primjer za spavanje.

Koliko sam spavao, ne mogu tono odrediti, ali kad sam seprobudio, sunce je bilo na zalasku. Kape-53Jules Vernetan Nemo je ve bio ustao, a ja sam poeo protezati noge iruke kad mi se neto pone motati oko nogu. Na nekolikokoraka od mene jedan me je veliki morski pauk gledao svojimzrikavim oima, spreman baciti se na mene. Conseil i mornarsNautilusa digoe se istog trenutka. Kapetan Nemo pokae svom prijateljuovu groznu ivotinju, a on je jednim udarcem kundaka odmah usmrti i ja

ugledah mnotvo pipaka ovog udovita kako se skupljaju ujezivim grevima. Upravo sam se odluio vie uvati. Pretpo-stavljao sam daje ovaj odmor znaio kraj nae etnje, ali samse prevario. Umjesto da se vratimo na Naii-tilus, kapetan Nemo jeproduio svoju smjelu etnju. Tlo se neprestano sputalo, a mismo ulazili u sve vee dubine. Oko tri sata poslije podne stiglismo u jednu usku dolinu izmeu visokih litica, na sto ipedeset metara ispod morske povrine. Kaem sto pedesetmetara, iako nismo imali r^ikakav instrument kojim biizmjerili dubinu. Zavlddao je potpuni mrak. Nismo moglividjeti vie nikakav predmet na deset koraka. Ili smonasumce, sve dok kapetan Nemo nije upalio svoju elektrinusvjetiljku. I mi ostali slijedili smo njegov primjer. Nastavili smolutati po mranoj umi ije je bilje bivalo sve rjee.Mislio sam da e svjetlost naih svjetiljki privui ponekogstanovnika ovih mranih skrovita. Meutim, oni su nam sepribliili na toliku udaljenost da ih nismo mogli uloviti.

Napokon, oko etiri sata, za-vrismo ovu udnu etnju. Prednama se ukaza zid od velianstvenog stijenja. To je bilagranitna stijena, puna mranih spilja, uz koju se nije moglouspuza-5420.000 MILJA POD MOREMti. To je bilo kopno. Kapetan Nemo se iznenada zaustavio. Ovdje sezavravalo njegovo carstvo. S druge je strane bilo kopno nakoje on nije elio zakoraiti.Poeli smo se vraati istim putem. Kapetan Nemo je bio naelu nae male kolone. Uskoro smo opet doli na svjetlost,


30/92

iako je sunce ve davno bilo na zapadu. Odjednom spazihkako kapetan niani u neto u grmlju. Puka je okinula, a

jedna ivotinja padne na nekoliko koraka od nas. To je bilaneobino lijepa morska vidra ije je krzno vrlo skupocjeno.

Ova skupocjena ivotinja, zahvaljujui lovcima, postala je vrlorijetka. Herkul uze ivotinju, prebaci je preko ramena i minastavismo put. Put je iao kroz pjeanu ravnicu. esto seona penjala na samo dva metra ispod morske pqvrine. Krozprozirnu vodu vidjele su se ptice kako lete iznad morskepovrine. Ovom prilikom bio sam svjedok jednog od najuspje-nijih hitaca koje je ikada ispalio jedan lovac. Jedna velikaptica, irokih krila, pribliavala nam se le- > tei. Kad je onabila na nekoliko metara iznad morske povrine, Herkul

naniani i opali. Ptica je pala skoro pred noge vjetog lovca, a ja sam tadaugledao najljepi primjerak albatrosa.Ve sam bio gotovo posustao kad sam ugledao svjetlost to jestizala sNautilusa. Za dvadesetak minuta mogli bismo stii dopodmornice. Meutim, nisam raunao s nepredvidljivimdogaajima.Bio sam zastao jedno dvadesetak koraka, kad ugledah kapetana kako miurno prilazi. Svojom snanom rukom baci me na tlo, a njegov Herkul to55Jules Verne

isto uini s Conseilom. Kapetan i Herkul su se u tom trenutkutakoer spustili do nas. U jednom trenutku podigao sam glavuprimijetivi neke goleme mase kako prolaze svjetlucajui. Krvmi se sledi u ilama! Shvatio sam da se radi o stranimubojicama - morskim psima, ogromnih repova, staklenogpogleda, a kroz otvore svojih eljusti izbacivali su nekusvjetlucavu masu. Ne znam je li Conseilu u tom trenutkupadalo na um da ih svrstava, ali ja sam ih promatrao nanimalo znanstven nain: vie kao rtva, nego kaoprirodoslovac.Na svu sreu, te ivotinje vrlo slabo vide. Tako smo izbjegli,kao nekim udom, tu opasnost, mnogo veu nego kad ovjeku umi naie na tigra.

Nakon pola sata stigli smo do podmornice. Nakon to smo uli, s mukomposkidasmo odijela. Ja sam se jedva doteturao do kreveta, i samo to sam sebacio na njega, zaspao sam tvrdim pnom.56

20.000 MILJA POD MOREMIJEUES SOGS LESHEB3X MV'


31/92

a. '' -**L*^*m.-^*-.

5720.000 MILJA POD MOREMPROLAZE DANI I TJEDNI

fSutradan, 18. studenoga, nakon to sam se dobro odmorio, popeh se napalubu, ba u trenutku kad je kapetanov prijatelj izgovaraoonu udnu nerazumljivu uobiajenu reenicu. Tek sam danasprvi puta shvatio da se ta reenica odnosi na stanje mora iznai: Nemamo nita na vidiku.I doista, ocea(i je bio potpuno pust. Jutro je bilo svjee i okupauonekom neobinom plaviastom svjetlou. Ba sam se divio

tom prizoru kad doe kapetan Nemo. Kao da me uope nije nividio, poeo je gledati dalekozorom. Uto se prvi puta pojavi


32/92

desetak mornara i poee izvlaiti niree za ribe to su ihostavili preko noi. Mornari su pripadali raznim narodnostima.Iako su svi bili vrlo utljivi, ponekad su govorili samo onimnerazumljivim jezikom. Izvukli su mree pune najraznovrsnijih

riba.Tako su nam prolazili dani i tjedni. Kapetana sam vrlo rijetko viao.Conseil i Land su najvei dio vremena provodili sa mnom. Umeuvremenu Conseil je detaljno opisao Nedu nau etnjupod morem. Osim toga, skoro svakog dana smo gledali krozone otvore u salonu tajne podmorskog svijeta.Jules Verne

Nautilusje stalno plovio prema jugoistoku na dubini od sto dosto pedeset metara, ali jednog dana primijetih da se nalazimona dvije tisue metara dubine.

27. studenoga, oko tri sata ujutroNautilus je proao pokrajSandwichkog otoja. 1. prosinca preli smo ekvator. Riblje secarstvo usput mijenjalo i mi smo imali prilike vidjeti skoro svemogue vrste riba. 11. prosinca sam itao u velikom salonu.Ned Land i Conseil su se zabavljali promatrajui ocean krozsalonske prozore.Nautilusje stajao nepomino na dubini odtisuu metara. Tu nije bilo ba mnogo riba. U toj potpunooputenoj atmosferi, odjednom me Conseil prekine:- Profesore, hoete li malo doi? -Stoje?- Samo da vidite neto.Odoh do prozora. Osvijetljena reflektorom jedna golemacrnkasta nepomina masa plutala je u vodi. Paljivo sam promatraone bi li razaznao koja je to riba, ali mi u tom trenutku sinu jedna misao:- Pa to je brod.To je doista bio brod koji je morao potonuti prije nekoliko sati. Prizor je biovrlo tuan, a osobito je bila jeziva slika na palubi gdje se jo uvijeknalazilo nekoliko leeva. Bila su to etiri ovjeka koji su senalazili u poloaju u kojem ih je zatekao brodolom. Kormilar je

jo uvijek drao kormilo a malo dalje, mlada ena drala je svoje dijeteiznad glave. Mornari su izgledali strano, okamenjeni u grevitim60


pokretima, umrli u trenutku kad su pokuavali posljednjimnaporom spasiti brod. Jedino kormilar, s mirnim izrazom nalicu i sijede kose koja mu se zalijepila na sljepoonice,izgledao je kao da i dalje plovi kroz oceanske dubine!Zanijemismo. Ve sam primijetio goleme morske pse kako sepribliavaju privueni mirisom ljudskog mesa. Nautilus oplovi


33/92

oko potonulog broda i ja proitah: Florma, Sunderland.To je bio poetak niza morskih katastrofa na koje jeNautilusnailazio na svome putu.

Jednog mi dana kapetan ree da plovimo prema otoku

Vanikoro.- Hou li moi pregledati taj otok gdje su potonuli poznatibrodoviKompas i Astrolab? - upitah.- Ako vam to ini zadovoljstvo, profesore, naravno da etemoi - odgovori kapetan.Kad smo stigli, iziao sam s kapetanom na palubu. Na sjeveroistoku virila suiz vode dva vulkanska otoka okruena koraljnim grebenima. Otok je izgleda,

bio pokriven zelenilom od obale pa sve do samih vrhova. Uto smo primijetilinekoliko domorodaca koji su s najveim iznenaenjem

promatrali na dolazak.Kapetan me upitao to sve znam o brodolomuKompasai Astrolaba. Ispriaosam ono to sam znao. Onda me kapetan povede u salon.

Nautilus zaroni nekoliko metara ispod morske povrine, a mi krozprozore ugledasmo ostatke nastradalih brodova, sadaprekrivene ivim cvijeem. Promatrajui, kapetan mi ree:61Jules Verne

- Brodolom se dogodio 7. prosinca 1785. godine. Prvo jeKompas naiao nanepoznate grebene otoka Vanikoro, te se tu nasukao.Astrolab, koji mu je

iao ususret, se takoer nasukao, iako on nije potonuoodmah, ve se borio nekoliko dana. Preivjeli mornari su senastanili na otoku, te sagradie jedan manji brod od ostataka

Astrolaba i Kompasa.

- A otkuda znate sve to - upitah.- Pokazat u vam to sam naao na mjestu ovog brodoloma.Kapetan Nemo mi pokaza jednu kutiju. Nakon to ju jeotvorio, primijetio sam u njoj neki poutjeli papir s kojeg se

jo uvijek moglo itati. To su bile upute Ministarstva mornaricekapetanu broda.U noi izmeu 27. i 28. prosinca Nautilusje napustio otokVanicoro. Uskoro stigosmo na jugoistonu toku Papuazije.1. sijenja 1868. Conseil mi prie nasmijeen:- Profesore, mogu li vam zaeljeti sretnu Novu godinu? ,- Naravno, Conseile. I ja tebi elim sretnu Novu godinu, samoreci mi to ti podrazumijeva pod sretnom godinom? Godinukoja e nas osloboditi ovog zatoenitva ili koja e produiti

nae udnovato putovanje?- U stvari, ne znam. Na ovom nam putovanju nije dosadno. I ako se


34/92

nastavimo ovako dobro zabavljati ne trebamo se smatratizatoenicima.- A to se tie kapetana - nastavi Conseil - on kao da i nepostoji. Prema tome, mislim da e nam

62r20.000 MILJA POD MOREMova godina biti sretna jer emo jo tota lijepog vidjeti...- A to o tome misli Ned Land?- On misli suprotno. On je realan ovjek, za razliku od nasdvojice i uz to veliki gurman. Njemu nije dovoljna samo riba.Nedostatak vina, mesa i kruha nikako mu ne prija, s obziromdaje navikao na dobre bifteke i najjai crnjak. Dakle, ako ova

godina ne bude sretna nama, bit e sretna njemu, i obratno.Tako e se uvijek nai netko tko e biti zadovoljan ovomgodinom.Drugog smo sijenja ve stigli pred koralj ne otoke nasjeveroistoku Australije. Kapetan Nemo mi je rekao danamjerava ui u Indijski ocean krozTorre-sov prolaz. Ta vijest

je najvie obradovala Neda jer na taj smo se nain pribliavalieuropskim morima.Meutim,Nautilus se upravo nalazio pred najopasnijim prolazom cijelogsvijeta. Torresov prolaz irok je oko 34 milje, ali je prepunotoka, otoia, grebena i hridi, tako daje skoro neprolazan.Stoga je kapetan Nemo bio veoma oprezan. Naa jepodmornica plovila vrlo sporo. Mi smo iskoristili tu priliku pasmo izili na palubu. Pred nama je bila kuica kormilara, iuini mi se da u njoj sjedi jedino kapetan Nemo. More oko

Nautilusabilo je uzburkano i bijesno je udaralo o podmornicu. Golemi valovirazbijali su se o koraljne stijene.

- Pogledajte ovo - vikne Ned. - Mora da je kapetan Nemo vrakisiguran, jer samo da se dotakne-mo ovih koralj nih grebena,razbili bismo se u komadie!Jules VerneUistinu, bilo je vrlo opasno, aliNautilus kao da se nekim udomprovlaio kroz tisue i tisue bijesnih grebena. Oko tri sataposlije podne stigosmo do otoka Gueboroar. U jednom trenutku osjetio samudarac.Nautilusje bio udario u greben. Kad sam se popeo napalubu, na njoj su ve bili kapetan Nemo i Herkul. Oni sutakoer promatrali poloaj podmornice razgovarajui neto na

svom udnovatom jeziku. Bili smo nasukani u moru gdje je mala plima,stoje bilo vrlo nepovoljno zaNautilus. Na svu sreu, zahvaljujui


35/92

svom jakom oklopu, podmornica nije pretrpjela nikakvu tetu.Ali ako i ne potone, mogla bi zauvijek ostati prikovana za ovestijene i to bi bio njen kraj.- Ovaj sluaj e vas, moda, natjerati da opet postanete

stanovnik zemlje - rekoh kapetanu.Pogledao me nekim udnim pogledom kao da mi govori da ganitko i nita ne moe natjerati da opet stane na zemlju...-Nautilus nije u opasnosti. Nae je putovanje tek poelo. Danas

je 4. sijenja, a za pet dana bit e pun mjesec. Tada e morepodii moju podmornicu i mi emo lijepo dalje otploviti.Zatim sie u podmornicu. uvi kapetana to govori, Ned miree:- Gospodine Aronnaxe, jamim vam da ova podmornica vie

nee moi ploviti niti na moru niti pod morem. Sad se moeprodati kao staro eljezo. Mislim da je doao trenutak danapustimo kapetana Nema.64

20.000 MILJA POD MOREM- Dragi Nede - odgovorili mu - nisam ba siguran u tvoju teoriju.Priekat emo 9. sijenja, pa emo onda vidjeti to e biti. Amisao o bijegu, mogla bi se uzeti u obzir samo kad bismo senalazili blizu engleske ili francuske obale.

- A moemo li bar obii ovaj otok - upita Ned. -Ovdje imamnogo drvea, a im ima drvea ima sigurno i ivotinja odkojih bi se mogli napraviti fini odresci.- Ima pravo - ree Conseil. - Da li bi profesor bio takoljubazan da zamoli kapetana da nas pusti na otok?- Pitat u ga, ali sigurno e odbiti.

Na moje najvee iznenaenje, kapetan Nemo nam dozvoli.,Sutradan, 5. sijenja dobili smo i amac na raspolaganje. U

osam sati, naoruani elektrinim pukama i sjekirama,Conseil i ja zaveslamo snano, a Ned je upravljao. Budui da

je amac bio lak, nije bilo teko provlaiti se izmeu litica igrebena. Za cijelo vrijeme naeg izleta, Ned nije mogaosvladati svoju radost. Bio je kao robija kojeg puste s robije inije ni mislio na povratak.- Mesa - vikao je - jest emo mesa, i to kakvog! Pravupravcatu divlja!- Pitanje je samo ima li tu divljai koja moe i nas uloviti -rekoh Nedu.


36/92

- Ma - ree Ned pokazujui mi svoje otre zube -pojest u akotreba i tigra.65Jides Verne

- Na prijatelj Ned je vrlo opasan - ree Conseil -i nemojte se

zauditi ako jednog jutra u naoj kabini umjesto mene naetesamo moje kosti.Za pola sata stigosmo na otok. Ned Land je udarao nogom otlo elei se uvjeriti da je to uistinu prava zemlja. Ve dvapuna mjeseca zatoeni smo na NautiliLsii. Otok je bio prekrivendivnom, gustom umom. Ned opazi jednu kokosovu palmu, tes nje skine nekoliko oraha i mi sa slau popismo njihovomlijeko.- Odlino - viknue istovremeno Ned i Conseil.

- Mislim da kapetan Nemo nee imati nita protiv ako imdonesemo nekoliko oraha na podmornicu.- Sigurno nee. Ali vjerojatno ih nee htjeti niti probati.- Utoliko gore za njega - ree Conseil.- I utoliko bolje za nas - doda Ned. - Ostat e nam vie.- Hajdemo sad obii otok - rekoh - samo vrlo, vrlo oprezno.Iako izgleda nenaseljen, ipak se na njemu mogu nai nekineugodni stanovnici.Za dva sata obili smo cijelu umu. Uspjeli smo nai dostapovra i banana, kao i kruno drvo, ali Ned nije bio timezadovoljan.- Od svega ovoga ne moemo napraviti niti dobar ruak. Ovosu samo prilozi jelima i kojekakve poslastice, ali gdje nam jepeenje?- Doista, Ned nam je obeao peenje.- Da - ree Ned - ali na se lov jo nije zavrio. Trebate imatisamo malo vie strpljenja.66

20.000 MILJA POD MOREM- Ako ne naiemo danas, naii emo sutra - ree Conseil. - Ve

je poprilino kasno i mislim da bismo se trebali vratiti napodmornicu prije mraka.Kad smo stigli na podmornicu, tamo vie nikog nismo zatekli.Sutradan, opet nigdje ive due. amac je ostao na istommjestu gdje smo ga juer ostavili. Ubrzo smo odluili i danasii na otok. Kad smo stigli, pustili smo Neda da nas vodi.Nakon to smo proli kroz neko grmlje, ugledasmo vrlo lijepeptice kako uzlijeu. Bile su to rajske ptice. Svakako sam elio


37/92

barem jednu uloviti.Znam da ih uroenici love nekom vrstomljepila to mi nismo imali. ak im otruju izvore s kojih piju dabi ih uhvatili, jer su vrlo skupocjene. Nama nije preostalodrugo nego na njih pucati u letu, iako je bilo malo vjerojatno

da emo ih pogoditi. I d6ista, uzalud smo potroili dobar diostreljiva.Oko jedanaest sati prije podne preli smo ve sve prednjeobronke brda, a da jo nita nismo ulovili. Glad nas je tjeralanaprijed. Napokon je Conseil na svoje veliko iznenaenjepostigao dvostruki pogodak i ubio dva goluba. Osigurao nam

je divan doruak. Meutim, Ned i nadalje nije bio zadovoljan:- Ovo je samo predjelo i zavaravanje. Neu biti zadovoljandok god ne ubijem neku pravu ivotinju s rebarcima i

kotletima.- Niti ja, Nede, sve dok ne ubijem barem jednu rajsku pticu.- Onda nastavimo s lovom - ree Conseil - ali vraajui seprema moru.67Jules Verne

Poslije sata hoda naili smo na pravu umu sago-palma. Prednaim nogama bjealo je nekoliko bezopasnih zmija. Rajskeptice bi svaki put odletjele im bismo se pribliili. Oajavaosam to ih ne mogu uhvatiti. Conseil, koji je hodao ispred nas,

najednom se prigne i pobjedonosno klikne, a zatim dotri kmeni nosei prekrasnu rajsku pticu.- Bravo Conseile, bravo - kliknuh od radosti.- Ako pticu pogledate izbliza, vidjet ete da u stvari nisam nitaposebno uinio.- A zato, Conseile?- Jer je ptica pijana kao ep.- Pijana?- Da, gospodine, pijana je od oraia stoje pojela podmukatnjakom.Pticu sam podrobno pregledao. Conseil je bio u pravu. Opila se od sokaoraia i bila je posve omamljena. Nije mogla letjeti, a jedva

je i hodala. Pustih je neka se ispava i otrijezni. Uistinu samelio ovu prekrasnu pticu donijeti u Pariz i pokloniti jezoolokom vrtu koji nema nijednog ivog primjerka.Bio sam presretan to posjedujem rajsku pticu, jedino je na Ned

jo uvijek bio nezadovoljan. Napokon oko dva sata, na

zadovoljstvo sviju nas, Ned Land ustrijeli prekrasnu divljusvinju. Ned se jako ponosio svojom lovinom. Odmah je odera i


38/92

oisti, pa joj odreza pet, est rebaraca koja e na aru ispeiza veeru. Nakon toga imali smo i dalje uspjeha u lovu.Oduevljeni Ned predloi da i sutra posjetimo a-68

20.000 MILJA POD MOREMrobni otok, kako bi mogao poubijati sve etverononestanovnike koji se mogu jesti.- A da se uope vie ne vratimo na podmornicu? - predloi Ned.U taj as pred nae noge padne kamen. Uto doleti i drugikamen izbacivi ovei komad mesa iz Con-seilove ruke.Pogledasmo prema umi ne diui se. Napokon skoismo svatrojica, pograbismo puke i pripremismo se za obranu.- Nisu li majmuni?- upita Ned Land.

- Njima slini - dobaci Conseil. - Divljaci!- Brzo u amac! - rekoh ja.6920.000 MILJA POD MOREM

UROENICI DOLAZEDvadesetak uroenika, naoruanih lukovima i prakamapojavi se na rubu ume, na stotinjak koraka od nas. Laganosu nam se pribliavali. Na licu im se nije moglo proitati ninajmanje prijateljsko raspoloenje prema nama. Ned Land,usprkos svemu, nije htio ostaviti svoju lovinu, pa stavi svinju

na jedno rame, klokana na drugo, i pobjee. Za svega dvijeminute svi smo bili na obali. Na amac je u trenu bio u vodi itek to smo odmakli nekoliko metara, stotinu uroenika,urliui i maui rukama, ue u vodu do pojasa. Nadao samse da e netko s Nautilusaprimijetiti to se s nama dogaa, alinitko se ne pojavi. Ubrzo stigosmo do podmornice. Okna subila otvorena. Uavi, odmah sam potraio kapetana. Zanijetsluanjem glazbe, nije me uope uo.- Kapetane - viknuh.

-A to ste vi, profesore. Kako ste proveli dan? Jeste li zadovoljni lovom?- Jesmo, kapetane, ali imamo jedan veliki problem. Na otoku smo privukli nasebe stotinjak dvonoaca. Nisu nimalo prijateljski izgledali.71Jules Verne

- Kakve dvonoce?- Divljake.- Divljake - ponovi kapetan ironino. -1 vi se udite to ste naovom otoku naili na divljake? A gdje nema divljaka? Pa,uostalom, jesu li ti koje vi nazivate divljacima gori od ostalih?

Ja sam, profesore, ba svuda nailazio na njih.- Gospodine kapetane, mislim da morate neto poduzeti ako ne


39/92

elite da dou na Nautilus.-Nije potrebno nita poduzimati.- Ali ima ih vrlo mnogo.- Koliko?

- Najmanje stotinjak.- Profesore Aronnax - ree kapetan - kad bi se svi uroeniciPapuazije skupili na obali, rje bi nita mogli uiniti Nautilusu.lon se opet prepusti glazbi.Popeo sam se na palubu. Ve je zavladao potpuni mrak. Naobali sam opazio mnogobrojne vatre. Mislio sam na uroenikeuivajui u tropskoj noi. I ova je no prola bez ikakvihdogaaja. Papuanci su zasigurnozazirali od nae podmornice.Drugog jutra, 8. sijenja, nakon to sam se probudio, prvo se

popeh na palubu. Prvo to sam ugledao bilo je pet-eststotina Papuanaca. Neki su se pribliili Nautilusu zahvaljujuioseki, na svega etiri stotine metara. Bili su to lijepo razvijeni ljudi.Tijela su im bila crna i sjajna. Na uima su im visjele kotane naunice.Poglavice su oko vrata nosili ogrlice od crvenog i bijelog stakla u obliku

polumjeseca. Sko-7220.000 MILJA POD MOREMro svi naoruani lukovima, strijelama i prakama, na ramenima

su imali neku vrstu mree u kojoj su nosili kamenje. Jedan sepoglavica dosta pribliio Nautilusu radoznalo ga promatrajui.Vrlo lako sam ga mogao ubiti, ali mislio sam daje boljepriekati napad. uo sam da esto izgovaraju rije "ase". Pre-ma njihovim pokretima shvatio sam da su me pozivali dadoem na otok. Meutim, toga dana nismo mogli ii. S prvimmrakom, uroenici su se povukli na obalu gdje ih je bivalo svevie i vie. inilo se da su dolazili i sa susjednih otoka.Budui da mi je bilo dosadno, pozvao sam Con-seila u ribolov.

Lovili smo dva sata, ali bezuspjeno. No, kad sam se najmanjenadao, naiao sam na udo prirode, na koje se vrlo rijetkomoe naii. Uhvatio sam rijedak primjerak koljke.- Pa to je obina koljka - ree Conteeil.- Nije obina, pogledaj, umjesto da je zavijena zdesnanalijevo, njeni zavoji idu slijeva nadesno.- Nije mogue - povika Conseil.Poznato je da u cijelom Sunevom sustavu i na cijeloj Zemljivlada zakon desnice. Zvijezde i njihovi pratioci okreu sezdesna nalijevo, pa se i priroda vladala po tom zakonu pri


40/92

oblikovanju koljaka. I kad se nae jedna ije spirale iduslijeva nadesno, to prirodnjaci plaaju zlatom. Zadivljeno smopromatrali koljku, kad jedan kamen doleti prema nama irazbije ju. Kriknuo sam oajniki. U trenutku Conseil dohvati

moju puku i nacilja jednog uroenika, koji je, desetak metaraod nas, taman napeo praku.73Jules Verne

Htio sam ga sprijeiti, ali on je ve okinuo i slomio narukvicuoko uroenikove ruke.- Zar profesor ne vidi da je ovaj ljudoder poeo napadati?- Ali jedna koljka ne vrijedi ljudskoga ivota!U svemu tome nismo primijetili daje dvadesetak amacaopkoliloNautilus. amci su bili izdubljeni u drvetu, dugaki i

mogli su se vrlo lako kretati. Uroenici su se, vidjevi da naapodmornica stoji nepomino, oito ohrabrili, te su je eljelibolje upoznati. Uvidjevi to se dogaa, krenuo sam odmahobavijestiti kapetana. U salonu nije bilo nikoga. Krenuo samprema njegovoj sobi.- Oprostite to vas uznemiravam.- Nema veze ako za to imate jake razloge - ree kapetan.- Vrlo jake - rekoh mu. - Uroenici u amcima su nas opkolili iza nekoliko minuta e nas napasti njih nekoliko stotina.

- Jedino to moramo uiniti jest da zatvorimo podmornicu -ree kapetan mirno.I kapetan pritisnu jedno dugme.- Evo, gotovo je.-Ali postoji jo jedna opasnost. Sutra e podmornica moratiizroniti da uzme zrak. Onda mogu ui unutra.- Samo neka uu. Ne vidim zato bismo ih u tome sprjeavali.

To su jadnici i ja ne elim da moj posjet ovom otoku kotaivota ijednog od onih nesretnika - ree kapetan.74

20.000 MILJA POD MOREMTe sam noi loe spavao jer sam stalno sanjao uroenike.Ujutro se poklopac na Nautilusune otvori. Zrak smo dobivali izspremnika. Cijelo prije podne nisam vidio kapetana. U dva satai etrdeset minuta Nautilusje trebao poi, ali dosad nisam bioprimijetio nikakve pripreme za polazak.

Tono u dva i trideset, kapetan ue u salon.- Za koju minutu kreemo - ree on. - Naredio sam da se otvore

poklopci.


41/92

- A Papuanci? Kapetan slegne ramenima.- Profesore, ne ulazi se tako lako uNautilus ak i kad su poklopciotvoreni. Doite pa ete vidjeti.Poosmo sredinjim stubama. Tu su Ned i Conseil prestraeno

gledali mornare kako otvaraju poklopce, dok su vaniodjekivali bijesni krikovi i strane prijetnje. Poklopci seotklopie pretna van, a mi ugledasmo dvadesetak stranihlica.' No, prvog je uroenika, koji se rukom dohvatiorukohvata, odbacila neka udna sila. Urliui, odmah jepobjegao. Njegovi drugovi pokuae isto, ali su svi jednakoproli. Ned Land i Conseil su ushieno gledali ne vjerujuisvojim oima. Meutim, Ned Land nije mogao odoljeti svojojnagloj udi i poleti stubama. Ali, tek to je dodirnuo rukohvat,

srui se i on.Postalo mije sve jasno. Kroz rukohvat na stubama bila je putena struja initko nije mogao prodrijeti u unutarnjost podmornice.Papuanci su, svi do jednoga, pobjegli prestraeni. Mi smo,smijeei se, tjeili i trljali nesretnog Neda.75

Jules Verne

20.000 MILJA POD MOREMU tom trenutku zadnji valovi plime podigoeNau-tilus tono uetrdesetoj minuti kako je kapetan Nemo rekao.

Tako je na brod iziao neoteen iz opasnog Tor-resovaprolaza.Iduih smo dana plovili vrlo brzo, esto mijenjajui dubinu. 18.sijenja nalazili smo se na 150 duine i 15 irine. Spremalase strana oluja. Bio sam na palubi i gledao kako se spremanevrijeme. Kapetan Nemo je dalekozorom razgledavao

obzorje, a njegov mu je asnik cijelo vrijeme neto uzbuenotumaio. O emu je bilo rijei nisam mogao razumjeti jer suopet govorili svojim jezikom. Njihovo me ponaanjezbunjivalo, pa sam odluio otii po svoj dalekozor te sampogledati to se zbiva na puini.Jo nisam niti naslonio oko na okular, kad mi netko istrgne dalekozor izruku. Okrenuh se. Preda mnom je bio kapetan Nemo. Nisamga prepoznao. Lice mu je bilo izoblieno od srdbe.- Profesore Aronnaxe - ree mi - doao je trenutak da ispunite

vau obvezu. Naime, moram zatvoriti vas i vae prijatelje, a


42/92

pustit u vas kad za to doe vrijeme.- Mogu li vam postaviti barem jedno pitanje?- Nikako, sada nita!Siao sam u kabinu kod Neda i Conseila te im prenio odluku

kapetana Nema. Vremena za raspravljanje nije bilo, jer su kodvrata ve ekala etiri momka koji su nas odveli u onu eliju ukojoj smo proveli prvu no na podmornici. Na stolu je ve bioposluen ruak. Nakon ruka Ned i Conseil odmah76

zaspae. udio sam se kako mogu tako brzo zaspati, kadosjetih da i mene obuzima neki nesavladiv san. Zacijelo su namstavili neko sredstvo za spavanje u jelo.Sutradan ujutro probudio sam se u svojoj sobi. to se u

meuvremenu te noi dogaalo, ne znam. Otvorivi vratasvoje sobe, spoznao sam da sam slobodan. Popeo sam se napalubu, a tamo su ve bili Ned i Conseil. Ni oni nisu bili svjesniniega to se dogaalo prole noi.

Tek poslije sreo sam kapetana. Izgledao je umoran. Oi su mubile crvene. Na licu mu se ocrtavala tuga. Bio je vrlonervozan. Napokon mi se obrati:- Jeste li vi lijenik? - upita me.- Jesam.

- Profesore Aronnaxe, moete li pomoi jednom od mojihljudi?- Vrlo rado.Odjednom sam se uzbudio. Sinonji sam dogaaj odmahpovezao s bolesnikom. Soba bolesnika nalazila se u zadnjemdijelu podmornice. Na krevetu je leao ovjek od kojihetrdesetak godina. Glava mu je bila sva omotana krvavimzavojima. Pogledavi ranu, vidio sam njegov mozak. Upitaosam kapetana otkuda mu ta rana.

- To nije vano, - odgovori. - Jedan udarac naNautilusu slomio je jednupolugu na stroju koja je udarila ovog ovjeka. Prvi je asnik biopokraj njega nastojei mu pomoi. Brat je rtvovao ivot zasvog brata, prijatelj za svoga prijatelja. To je zakon koji vladanaNautUusu. Ali to mislite o njegovom stanju?77Jules Veme- Pretpostavljam da e ubrzo umrijeti. Rana je uasna:lubanja razbijena, mozak otvoren, a i tkivo mozga znatnooteeno.- Moe li ga ita spasiti?


43/92

- Ne, naalost ne.Kapetan Nemo nije mogao zadrati suze.- Moete ii, profesore.Ovaj me je dogaaj vrlo uznemirio. Imao sam neki udan

predosjeaj. Nou su me muili runi snovi. Sutradan, kadsam se popeo na palubu, kapetan je ve bio tamo i odmah miprie:- Profesore, biste li danas ili u jednu podmorsku etnju?- Sa svojim prijateljima?- Ako ele, mogu.- Vrlo rado, kapetane.Prenio sam Conseilu i Nedu kapetanov prijedlog i oni odmahpristanu. Odmah smo krenuli. S kapetanom je ilo i dvanaest

njegovih asnika. Ova se etnja sasvim razlikovala od oneprve. Bilo je to ko-raljno carstvo. Naa je svjetlost ivoobojene granice koralja pretvarala u pravu aroliju. Nakondva sata etnje nalazili smo se na dubini od tri stotinemetara. Tu smo naili na pravu pravcatu umu koralja. Ovdjesu kapetan i njegovi asnici zastali. Pri-mijetih da etiriasnika na ramenima nose neki duguljast predmet. Dno je natom mjestu bilo malo uzdignuto. Na sredini se uzdizao velikikoralj ni kri koji kao da je bio od zgruane krvi. Jedan ovjek

poeo je kopati na tom mjestu rupu i, kad je bila gotova, u njupoloie svog druga koji je bio umro od zadobivenih rana.

Nakon to smo se pomolili za pokojnika, vratismo se naNautilus.78


NOVI PRIJEDLOG KAPETANA NEMA28. sijenja stigosmo do Cevlona. Kapetan Nemo mi ree:- Ovaj je otok glasovit po svojim bisernim lovitima. Biste li prisustvovali

jednom takvom lovu?

- Da, vrlo rado.- Pretpostavljam da znate, profesore, da se biseri love u Kini,Japanu, u junoamerikim morima, kod Paname, u Kaliforniji,ali ovdje se postiu najbolji rezultati. Kad je sezona, ovdje seusidri vie od tri stotine brodova, a u svakom od njih ima podeset veslaa i isto toliko lovaca. Lovci pomou jednog tekogkamena koji dre nogama, vezani za konopac, silaze nadvanaest metara dubine.- Zar se jo uvijek slue tim primitivnim sredstvima? - upitah ga.

- Jo uvijek - odgovori kapetan. - I ti jadnici ne mogu dugoostati pod vodom. itao sam o nekom crncu koji moe izdrati


44/92

i do pet minuta pod vodom, ali meni to izgleda nevjerojatno.Znam da neki ronioci izdre po minutu, a neki posebno vjeti,i po minutu i pol. Meutim, oni su rijetki i kad izrone, iz79Jules Verne

20.000 MILJA POD MOREMuiju i usta im kaplje krvava voda. Srednje vrijeme je ipak oko tridesetaksekundi. Za to vrijeme ti se nesretnici ure ubrati to vie koljaka i potr patiih u torbe. Openito, ti ljudi ne ive dugo, brzo im oslabi vid,pojave im se rane po tijelu, a esto dozive i modani udar uvodi. Ono stoje najgore, ti su ljudi vrlo slabo plaeni. Obinodobivaju po novi za koljku u kojoj se nalazi biser, a kolikokoljaka donesu bez bisera!- To je strano! Samo novi tim jadnicima koji svojim

napornim radom stvaraju prava bogatstva svojim gazdama?- Nego, profesore Aronnaxe, bojite li se vi morskih pasa?- Morskih pasa? - uzviknuh. - Priznat u vam, kapetane, dadosad nisam imao prilike postati prisan s tom vrstom riba.- Mi smo se ve navikli na njih. Sigurno ete i vi. Uostalom,naoruani smo dobro, a moda emo uz put kojega i uloviti.

To je vrlo zanimljiv lov. Dakle, sutra rano ujutro, profesore.I kapetan Nemo izie. Poeo sam razmiljati. Znam da u nekimpredjelima crnci bez razmiljanja napadaju morskog psa samo

s noem u ruci. No mnogi od njih ne ostanu ivi. U mojimmislima stadoe se vrzmati morski psi. Vrlo jasno sam vidionjihove strane eljusti pune otrih zuba koji mogu presjeiovjeka u trenu. Divio sam se hladnokrvnosti kapetana Nemakoji je tako ravnoduno govorio o tome. Nadao sam se daConseil sigurno nee pristati na lov, te da u i ja imati izgovorda ne idem s kapeta-80

nom. to se tie pak Neda, nisam mnogo vjerovao u njegovu

mudrost, jer stoje opasnost bila vea, to ga je vie privlaila.Uto uoe Ned i Conseil, vrlo raspoloeni. Nisu znali to ihoekuje.- Jeste li uli - upita Ned - kapetan Nemo nam je ba dao

jedan savren prijedlog.- Ve znate? Je li vam dao kakva opirnija objanjenja?- Nije. Rekao nam je jedino da je i s vama o tome razgovarao.Hoete li ii s nama?- Pa... naravno. Vidim da ste vi oduevljeni.- To e biti fantastino, profesore.


45/92

- A moda i opasno - dodah ja.- Opasno? Jedan mali izlet do bisernih koljaka. Gledao sam ihu udu. Ipak sam im morao sveobjasniti. No nisam znao kako. Sreom se Conseil sjeti i upita:

- Je li taj lov opasan?- Nije, samo ako se dobro pripremimo. Je li, Nede, vi se ne bojite morskihpasa - upitah ga oponaajui kapetanovu hladnokrvnost.- Ja da se bojim morskih pasa! Moj je posao takav da im se mogu samorugati.- Da, ali ne radi se o tome da ih vi lovite iz broda har punom.- Nego?- U vodi!81

Jules Verne- Zaboga, s dobrim harpunom, zato ne! Znate, taje ivotinjavrlo udno graena. Mora se okrenuti na leda da bi nasprogutala, a za to vrijeme...- Dobro, Conseile, a to ti misli o tim morskim psima?- Bit u iskren.- Hvala bogu - pomislih.

- Ako ste se vi ve odluili ii u lov na morske pse, zato va vjernisluga ne bi iao s vama?82

mr:> ,F-

20.000 MILJA POD MOREMLOV NA BISERNICE

Te sam noi sanjao samo morske pse. Sutradan ujutroprobudi me sluga kojeg mi je kapetan Nemo dodijelio. Brzosam se obukao i krenuo u salon gdje me ve ekao kapetanNemo.- Jeste li spremni za polazak? Nisam se mnogo pribliio obali,ali je pripremljen amac koji e nas tamo odvesti. U njemu suve spremljena naa ronilaka odijela - ree kapetan.U amcu nas je ve ekalo pet asnika. Ned i Con-seil bili suvrlo veseli. Poelo je svitati. More je bilo pusto i mirno. Nigdjeamca, nigdje nikoga. Oko est sati odjednom nastane dan jeru tropskim predjelima nema ni sumraka ni zore. Kad smo

stigli na obalu, odmah svi navukosmo svoja ronilaka odijela.Primijetio sam da nemam svjetiljku i odmah sam to spomenuo


46/92

kapetanu.- Svjetiljke nam nee biti potrebne - odgovori mi -jer neemoii duboko. Uostalom, nije niti preporuljivo nositi ih jer binjihova svjetlost mogla privui neeljene stanovnike ovih predjela.

- A oruje? Puke?83Jules Verne20.000 MILJA POD MOREM

Kapetan stane i pokaza nam jednu golemu koljku.84

- Puke? emu bi nam one sluile? Evo vam ovaj otar no.On e vam biti potrebniji.Conseil i Ned su ve bili spremni. Ned je u ruci drao golemharpun. Kad smo uli u vodu, u tren sam zaboravio na svojstrah. Oko nas su plivale ribe na sve strane. Otprilike nakon

sata hoda, stigosmo do mjesta gdje je bisernica bilo namilijune. Ned Land ih je odmah poeo ubirati i puniti njima


47/92

torbu koju je ponio. No morali smo ii naprijed. Napokon sepred nama ukaza otvor jedne velike spilje. inila mi se vrlomrana. Kapetan Nemo ude unutra prvi, a mi za njim. Oi sunam se jedva prMkle na mrak. Stigavi do nekog udubljenja,

kapetan stane i pokaza nam jednu golemu koljku, iroku dvametra. Bila je vea i od

Documents

Werne Jules - 20.000 Milja Pod Morem