Vedad Spahić JEZIK BLIŽNJEG - ff.untz.ba · PDF file**** Abdulah Sidran: O postanju, dopuna; u . Zašto tone Venecija, Sarajevo, 1996, str. 125. vedad 20 16.10.2011 7:23:39. Jezik

Vedad SpahićJEZIK BLIŽNJEG

vedad spahic.indd 1 16.10.2011 7:23:37

BibliotekaIZA RIJEČIKnjiga 20

Vedad Spahić

Jezik bližnjeg

Glavni i odgovorni urednikAlmir Zalihić

RecenzentiNihad AgićAlmir Zalihić

Dtp & layout

© Vedad Spahić & zalihica

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

Spahić, Vedad

Jezik bližnjeg/ Vedad Spahić / - Sarajevo : Zalihica, 2011. - 50 str. : 21 cm. - (Biblioteka Iza riječi; knj.20)

Pogovor: Almir Zalihić str.49-54Bilješke o autoru: str. 55.

ISBN COBISS.BH-ID


Vedad Spahić

JEZIK BLIŽNJEG

Sarajevo

2011





7Jezik bližnjeg

SVAKOM DOLINOM



9Jezik bližnjeg

MIR U DOLINI

Ima nesretnikakoji vjeruju da svijet, ovaj i svaki drugi,želi biti izrečen,otopljeni silikat na Jupiterovom mjescu Ajokoliko i tužne oči cigančeta na semaforukoliko i karanđoloz o kome sam pričao svom Muhamedupa sad ga učestalo sanja. Pjesnici, oni su tu da posreduju,riječima. Stvarno? Ma pusti.Pravo poniženjeza jezik, silu u zavadi s Bogom:od šale joj skršit´ onogšto svakom dolinom bludi *.Bog ih voli, jezik pjesnike mrzi,živeć¢ od mrtvih metaforaslavi inžinjere što nadjenuše imenanogama stola, krilu prozora, grliću fl aše...Sličnosti prosjeku bliskezarad mira u dolinii tjeskobē do zgorenja svijeta.

* Kur’an Časni, Al-Šu’ara, 224-225.


Vedad

Sticky Note

živeći

10 Jezik bližnjeg

PAHULJICE

Razmišljam da napišem knjigu pjesama.Nikome.Al’ čitat će, opet, neko.Ma nema potrebe o tome.Smislim, dođe tako, ili se omaknemetafora.Ništa posebno.U krizi dok sam, drugo dok ne ide –da probam.Samo, ništa važno i teškoi bez upinjanjada riječi nisu teretneda ne teže:laganíca,beskorisno i urednok’o ove pahuljice na gradskoj rasvjeti –neko im se može i divitia dovoljno je da osjeti: ide to, ide, ide...do jutra – napadat će.


11Jezik bližnjeg

CONCETTO

Poezija: poze, dirljivi umišljaji, prežvakane istine,govor nadmenih fi gura, još oholiji kad ih tobož nema.Neću imati s tim problema,dosjetke se bojim,jeftina a ponese.Kad joj se vratiš - klasura.Sinē u shopingu, na utakmici,sreća, do kuće ih uglavnom pozaboravljam –besmislice jednake ovim uhvaćenimu pjesme.Pjesme, jer pisanje u kraćim redovima tako se zove.Šta da radim, tako je kako je.Ma super je,šta god, dok je u parteru,u strahu i podsmijehu visini.


12 Jezik bližnjeg

ZID

Šta? Vjeruješ da će ovo neko čitati!?Ma, daj.!Pa šta će mi? To je pitanje.Da ohrabrim sebe: može se i ovako, poigravati.U leru, ništa a nešto.Ekran, papir: prazni bili, sad više nisu,k’o da i jesu. Mogu šta želim –promijeniti boju, oblik i veličinu slova,mogu, kad me neko pita šta pišeš, odgovoriti:“U arialu”. I da me taj gleda blijedo,a još bljeđe, bljeđe (takve da mi je) riječida gledaju njega – tog što pita, i onog što će da čita.Pa onda im kažem:Šta je s vama, poeziju hoćete, a?Idi, ima toga kud god se okreneš,ali tamo ništa nije svejednoi prazno -sve nečemu teži. Branim se tako, vadim i dovijam.Teško, koliko i potreba da se kazuje,priznam na kraju da mogu varati sebesve dok me vlastiti stihovi ne povuku na dnou samicu jezika, u sigurnost govora o ničemujednako ispunjenog ljudskim


13Jezik bližnjeg

kao prvi plač, oproštajno slovoili restoranski meny. Odatle nema izlaska,ni u pjesmi. Opipaš, hej, pa pjesmato je samice zid.


14 Jezik bližnjeg

8. OŽUJAK

Biram cvjetovešto jarkijih bojada vidi ih moja nepokretna poluslijepa tetka.Radovat će se, poklonu ili vidu?Pravo pitanje, al’ ne ide,ništa o tomene ide u ov(akv)u knjigu.Ide prokleto minus prisustvo –neizrijek nezvano nastanjen,jasniji od riječi.Dozvan nikad ne zasja -odgori prijelaži koja jesmo.


15Jezik bližnjeg

PISATI

Pisati, o čemu -o tome da ne znam o čemu pisati.Možda o sedefastim intarzijama na dršcisultanove noćne posude,o ljepljivom pijesku na plaži u Gdanjsku,o slovačkim vinjetama za auto-cestu...I kad znam, zašto je to važno.Ma, bez veze. I ovako i onako.Onda mi u kancelariju ulazi prijateljkoji boluje od Hočkina.Zaobilaženje tema,a da opet ne šutimo.Plašim se i za sebe –grozne stvari će mi se dogoditi. Hajmo negdje, po jedan špricer, kao da je sve obično.Čuj “kao”. Pa obično je, kako bi bilo!Čim nema metafore.Dokle? Dok ne podignem glavu,dok se ne sretnu poglediporaženih vojnika što uzdaju se u čovječnost.


16 Jezik bližnjeg

FATIHA

Osvrnem se:slabašno i tanko,baš kako treba da bude.Koliko će ih reći: “Šta će ti to!?”I očekujem da tako kažu, pa daumjesto odgovora promrsim:Jamčim ovim riječima jedino zaboravkao i svemu drugomšto se dotiče mene.Sad smo tu da se zezamoprisbodobljuć´, za sebe, vrt, baštovanai riječi-breskve, pune sočnog smisla.Kad se, uskoro, uozbiljimo, prvo treba sa zida skinuti plaketepa i ostalo nek’ ide po redu,sve neka ide tako, reda radi,da me se djeca sjete samo za bajrame,rutinski, na mezaru prouče Fatihui odu u rajeve svojeoslobođene svega što strajnošću računa.


Vedad

Sticky Note

prispodobljujuć'

17Jezik bližnjeg

JEZIK BLIŽNJEG

Odakle ova potreba?Od čitanja.Blažen tad, kao dijetenaivno povjerujem da i ja imam nešto reći(kad zamijeniš imena priča govori o tebi**).Nalazeći se u drugimabježim od sebe u svoje riječi – kamo sve je ravno,jasno i široko,bez godišnjih doba, danā i noći,bez slova i rečenica, a sve puno smisla,kao u jeziku bližnjeg. Uh, uh.

** Mutato nomine de te fabula narratur. (Horacije, čitatelju basne)


18 Jezik bližnjeg

BOG RAZLIKE

Nije mi baš ugodno, ni u šali,praviti paralelejer nikakve sličnosti po prilici nema.Divim se, samo, Lope de Vegi –na to imam pravo –tobožnjoj brizi, stisci i sumnjikad sjëde pisati Sonet o sonetu***.

*** Lope de Vega: Sonet o sonetu

Violantin nalog: sonet pisati mi jeI nađoh se u stisci ja, poeta:Četrnaest versa treba do soneta;A sve u šali gotovo njih tri je.

Da rime neću naći, mišljah prije,A već sam usred drugog kvarteta:I stignem li do prvog terceta,Tad za kvartete ni briga me nije

U prvi tercet uđoh – svi nek znaju –Baš desnom nogom, jer sreće mi moje,Sa ovim stihom već sam mu pri kraju.

Sad drugom posvetih brige svoje:Stih trinaesti u punom blista sjaju.Daj broji, gle četrnaest! Gotovo je!

Prijevod: Slavko Ježić


19Jezik bližnjeg

A tek uskliknut “Gotovo je”,ne, nipošto,ni kad gotovo bude.Sva ta lakoća s riječima –ma nek’ je i privid –stanuje drugdje,gdje nisam i nikada neću biti.Zašto bih? Kad bliskomdiviti se ne može.Umjesto muzanemuštog Boga Razlike zazivamda ostanem dovoljno daleko.


20 Jezik bližnjeg

NA DESETOJ

Za knjigu bi trebalo oko 35.Sad mogu stati tek iza 10-taki ne vjerujem da ću dogurati do kraja.Toliko različitih korelata i slikada mijenja istu misao, daj Bože.Ali dolaze same, ne zovem ih.Kao laste, čuj kako to zvuči,kako izgleda, kao laste.I kad ne dolaze, i kad nema ništa,samo gledaj, kaže pjesnik,u druge oči i vidjećeš kakonastaje svijet****.Zbílja?Povjerujem li,neću uspjeti.Pomislim li da postojecjeline, punine, svjetovi i póreciodmah ću stati.Jer, šta ću ja tamo,zadovoljan svojom nemoći,sretan što stvari ne sustižu riječi.

**** Abdulah Sidran: O postanju, dopuna; u Zašto tone Venecija, Sarajevo, 1996, str. 125.


21Jezik bližnjeg

MIT O NARCISU

Kad pomislim da tridesetak temakruži književnošću, odahnem.Sve je rečeno o svemu.Vraga!Poezija ne može priuštiti sebišto svemu ostalom je – ono iskrivljeno zrcalo u luna-parku:zavodi, tobož posvećeno drugima,privlači djecu (ma svi smo u pjesmi djeca),sve učini drukčijim,sāmo isto ostaje.I traje to, dovoljno dugoda otkrijemo podvalu:svaka pjesma jedno kaže –Narcis nikad postojao nijesamo voda, rijetko kada mirna.


22 Jezik bližnjeg

DJETELINA

Ako sve uteknek’o svjetlucava vodau čašu koja čeka na stolu,dođe na svoje i čita ses ushitom,nasuprot bitnosti za svijetu kome veliko i malooblaguju seneumorno.Tihom i beznačajnomova ars poetica hoti:vjetru u suhoj traviil΄ stopama pacova što pretrčiu našem suhom podrumu po srči*****,pa i blatu onom oko krampona sinovljeve kopačkekoju čistim, s ushitom. Šta ćukad prasne događaj riječikad poraz namjere oglasit’jedina je preostala liskana djetelini? Birah i čupkahdok sam imao šta.

***** Thomas Sterns Eliot: Šuplji ljudi, I, 7-10


23Jezik bližnjeg

PUŽ

Kad ostavim se svega,kad talas se povuče,neće to biti, znam,čangrljanje bjelutaka po obali.Muk i zaborav spasit će ihod zimskih šetača i dječice s plastičnim lopaticama.Tek neznatna nada prokrade seda pjesma mi pužu sličit’ može – al’ i nju potjeram hitno,okrenem leđa pučinistisnem ključ od auta u džepui požurim, među masukorakom koji ništa ne odaje.


24 Jezik bližnjeg

HRĐA

Ne, ovaj um, ma koliko brižan,neće smoći snageda kao voda dotakne korijen.Ne zanosi me nilako disanje sazvježđāni poklici koji odjekuju arenom.Ma šta ispaloizmirujem dug nekišto godinama se vučei evo me, s bilježnicom na prozoru:oprezne golubije nogicena oluku, na zahrđalom vremenukao moja pisaljka,traga što ostavit’ nećema koliko dalekih sličnosti vjenčala.Tek, zavideć’ hrđi, sebi samojlijes kucka nesmiljeno.


25Jezik bližnjeg

ZALUTALA, IZ RATA

Popodneu krajoliku boje peanuts buttera.U ovom graduljudi su i dalje obični:mogū zatražiti upaljač u kafi ću,

stajati u redu, jesti šta imaju,

misliti o završetku rata.

Mir neka je s njima

u 17.45.

Onda pomazim tu ženu,

da joj odagnam strah od boljeg.

A uzdasi njeni

obojeni, obojeni

prenose se na benjamin,

drvce zadrhti

a nigdje propuha.

Mir.



27Jezik bližnjeg

NEGDJE



29Jezik bližnjeg

II LIGA F BIH, GRUPA “SJEVER”

Na raznim mjestima, sa svakim, etoživot raspored pravi...I onda nešto kao glas iznutra:Worts, Worts, Worts...nabrekle od važnosti. Uh!Ma neka ih, šta ću kadhljeb su mi i strast. I nek’ ide k’o i dosad,zahvalan, u svim ulogamasjajno se,baš tako se osjećamu delegatsku bilježnicu N/F Saveza F BiHzapisujuć’ ove riječi.

(14. 04. 2009.; u delegatskoj kabini na utakmici Bosna Kalesija – Hajduk Orašje)


30 Jezik bližnjeg

SUPETAR

Tri metra od menedjevojka u toplesus krstićem na prsimačita Mirise, zlato i tamjan.Šjora kod koje godinama odsjedamoumrla je prije petanaest dana.Ovaj put doma se ne vraćams poklonima: njezinom lavandomi maslinovim uljem, već sa sjećanjemna zlato između dojki, nauljenih,

zaštićenih, ma samo takvih,i blagom, sve blažom nevjericom kako ovaj svijetsjajnoi neumjesnoimitira knjige.


31Jezik bližnjeg

PLJUSAK U POREČU

Ljetni pljusak u Porečugasi svjetla zabavnog parka.Kiša zapljuskuje putnike uturističkom voziću.Znam, sve jednako utopi se uoholoj staklenki iskustva kojupoželim razbitistvarima mijenjajuć’ mjesta i imena.Borim se tako da ne postane talog, svepa i ta sutrašnja vijest da mi je umro otaci sinovljev zubić koji niče.Borim sesa šansama pouzdanijim ne višeod sjećanja prosječnog neplanirano pokislog turiste.


32 Jezik bližnjeg

GREBLJE

Kad sam vodio oca(k’o momak se dotjerao)da posljednji put vidi mezar svoje majketamo, u zavičaj koji krvavomhaljinom zovu – uđosmo s Vlajkom,bábinim drugom iz djetinjstva,u mali uredan harem. Travke mlade tune pamte ni ezan ni salu. Meni nakrajpameti da išta bitno kažem. Pomislimsamo: pa ova knjižica liči na nj – na to groblje,po nestajanju: uredno, uzaman nek’otima se vremenu. I sve mi je na svomkad znam šta hoću,kao neznanac koji održavato naše greblje u Šipovu.


33Jezik bližnjeg

KULA BABILONSKA

Jednom, prije deset godina:promocija moje knjige, tristo ljudi.Dobrih i dragih mi. Jah.Sve ostalo fuj.Doduše, spomenut’ vrijedi irumeno predvečerje,vrhove dva solitera na Ircusvjetlo u nekom stanu -tu sliku koje se jedino sjećamkao kontrapunkta, kakvog-takvog,slamke za koju se hvatam, jersamo se to i vidjelo vani s mjestana kome sam sjedio.Spasonosni prozor mi ispuni pogledstvarnim, običnim i beznačajnim,dovoljnim da posvjedoči kako moglo je bez ovog oblagivanja u punoj sali.Nikad više.Eseji, studije, interpretacije,znam lično svakog ko to u ovom gradu čita.A volim dobre ljude.Volim i knjige. Da ne brkam, poštovat ću neredkule babilonskei ništa višei nikad više.



35Jezik bližnjeg

MAESTOSA/SCANTROSA



37Jezik bližnjeg

FRONTIERA SCHIAVOITALIANA(GLOSA NA UNGARETIJEVU POEZIJU******)

Vrijedi li spomenuti da je Bošnjačka regimentabila na jednoj a Đuzepena drugoj strani?Granate izdube jame u kamenua riječi u životubezdanice riju,ako jesu prave,iz mahnitog vrenjail’ šutanja procvale.Bez jamatve i za štai za kog,nekā utakmica, ma neki ratšto vječito traje:ima tu cvjetova lopoča,ludih i mudrih djevica,kula čvrstih zidova,debelih rječnikasigurnih u se ne dalje od svanuća,kad mrve zaostale odsinoćnjeg objeda bacam

****** Pogl.: Đuzepe Ungareti: Poezija, u Osećanje vremena, Beograd, 1975., str. 74.


38 Jezik bližnjeg

vrapcima i crvimabraćom ih zovuć’ -do večeri ko će biti,kako da ih slovim,kako, Đuzepe moj?


39Jezik bližnjeg

ITALIJA

Ima, imaVenecije unašim književnostima.Ma velika tema, baš.Al’ ne znam daneko spomenujurnjavu autostradom kroz Venetoi ovaj bezlični krajolik.Nema, valjda, raloga za to.A možda i ima?Može li u pjesmukapelica posvećena Svetom Antikraj koje prođem kad krenemnedjeljom u posjetu punici?Mogla bi, a?, sad dok putujempored Padove, jer tako se prave metaforeučio sam još u gimnaziji:koralji na Sumatrii višnje iz komšijine avlijeimaju istu boju.Ima je i dres FC Torina – čiji fansam od dječačkih dana. Kupujemna pizanskoj Piazza del Duomo navijački šal (Solo Toro Sempre Toro Cuore Toro) i malu gipsanu imitaciju krivog tornja.


Vedad

Sticky Note

razloga

40 Jezik bližnjeg

Sve to, sve se to,i oni nabori na koljenu Nicole Pisanana skulpturi stvarniji od stvarnih,dā zlorabiti u riječima koje

parazitiraju zbilju

i pjesmama se zovu.

Sve, i ova

veličanstvena Italija.


41Jezik bližnjeg

SWING

Vjerovao sam da će putovanje u Italijubiti inspirativnije. Antika, renesansa, svi tispektakularni artefakti žive svojuprejaku vječnost.Nekoliko uradaka do kraja ove zbirkesačekat će povratak doma i strasne klinčeves drugim knjigama. Od jutraimam potrebu za seksomi supruga to osjeća, sretna dok fotografi ramoPonte Vecchio. – Hej, super, kažem joj,sjetih se sjajnih stihova Reinera Kuntzeakoji, prije bijega iz DDR u BRD, nije mogaodalje od Budimpešte:Margaretino ostrvooslobođeno zavjeta čednosti, širibedra svojih mostova, nebo jeoko muškarca.Između pete i ramenajedan jedini luk, na ljubav podsjećamost mostovakoji nosi tvoje ime,pjevao je Elizabeti.Kupit ćemomini-reljef Ponte Vecchia s magnetomza uspomenu na ovaj swing –eklektiku koja možda, moždaprođe. Firenza, 01. 01. 2011.


42 Jezik bližnjeg

FIRENZA

Osjećati se malimpred veličinom historijesvoga grada – je li to problemovih bezbrižnih i raspričanih Firentinaca?Osjećati se malim u jeziku malom,grobnici sjajnih neprevodivih stihova – je li tosamo moja tegoba?Ma daj, popusti, makar sad, ovdje,govorim sebi i okrećem se za djevojkomkoja ne bi bila što jeste, sad, ovdje,bez tih krasnih čizama.Preko puta sexi shopa svuda okolo, Bože koji su,umirovljeni Japanci s fotoaparatima.I zvuci zvona saSanta Marie del Fiore, baš sad:sve okolnosti za najsuvišniju od svih –sad, u ovom svijetu –temu identiteta.


43Jezik bližnjeg

GHIBELLINO Uz zahvalnost Branku V. Radičeviću

Ima Altopascio u dolini Arnasvoju gibelinsku povijestsvoje polje i svoje topole sagranama u kojim pjeva dani babu na biciklu koja se nekadkurjaku il’ mladom klijenu dalai tebe ludo golu na hotelskom krevetui budilnik k’o razgoračeno dječje okoi laptop na podu i rukopis za koji recenziju pišem misleć’ nagvelfe što čekaju doma.Ima Altopascio što niko nema –ogledalo u kome je slikasvega što svome biografu preporučio bih.


44 Jezik bližnjeg

TRIESTE

Umbertu Sabi, možda mi oprosti

Trst, znači mi koliko stih:Trieste ha una scantrosagrazia*******...Nisam sretan štoi ovdje bezobzirno trijumfuju riječii što me se nimalo ne tičeodgovara li ta dobra metaforanekoj istini,nekom biću ove habsburške arhitekture,ljudī koji ne liče,zraka koji ne mirišena more,ovih stabala u parku mirnihkao na litografi ji.Osornu dražest moglo bi imatibilo šta, bilo gdje,imenovano u pjesmi.Tužan, moramsve ovo rećiu gradu pjesnika koji je volio grad barem koliko i riječi.

******* Umberto Saba: Trieste


45Jezik bližnjeg

DIJALOG U GALERIJI DEGLI UFFIZI

Ne zamjeri mi kadokrenem glavu dok vozim:Kad god čovjek vidi lijepu ženuprilika je za poeziju – za kompenzaciju ljepote ljepotom.********

- Ha ha ha, svaka riječ ti govori drugačije, kažeš pravo.Dvije ljepote – imaju li prāvo

jednako se zvati?

Mogu, mogu

i sad, ovdje, o Giottovoj

Madonni di Ognissanti

stih – dobar stih sročit’.O tebi ili drugojkad pripravim nešto kaojaslice od riječi, dane budeš ni ti ni onani Madonna.

******** Linda Welshimer Wagner, ed. Interviews with William Carlos Williams, “Speaking Straight Ahead”, New Yorkm 1961, str 77.


46 Jezik bližnjeg

DERBY

Uživao bih ovdje da mogumisliti u drugom jeziku. Moj,reče jedan, još nema riječi kojabez straha izlazi iz usta.U Pistoji, staroj, na centralnom trgu,uz cigaru i espresso, ne bih primjećivao izlišne detalje: šahovnicu u grbu iznad portala gradske vijećnice,starog fi ću prepravljenog u dostavno vozilo,dječaka u bordo all star patikamakakve sam jednom kupio u Trstu.Lijepim tako sebe po ovim pločnicima drevnim,odlijepim, da ponesem kući,plakat za toskanski derby:Serie D: Pistoiese – ScandicciLo Stadio Comunale “Marcello Melani”Sabato, 18. dicembre, 2010, 13,00 h.Da vidim kako stoje stvari uobrnutu smjeru.


47Jezik bližnjeg

UTILE

Nedjelja.Biblioteca Universitaria di Bolognane radi. Neću vidjeti Hvalov zbornik.Ovdje danas nemam gdje kupiti ni plan grada.Ma hajde, svratiti, razgledati, usput u povratku,nije zgoreg. Sve ima svoje. Nije slučajno našao se rukopis u Giacoma Facciolatia. Imao je i Benedikt XIVneki razlog da ga pokloni Bolonji. Gledao jeneki svoj račun i Hrvoje poručujuć’

misale i evangelistare. Kad ni u Hvalovu

pisarsku skromnost siguran nisam,

nije li nefer vjerovati

da bilješka ova sama sebi

dovoljna je.

02. 01. 2011.


48 Jezik bližnjeg

POVRATAK

Poslije putovanja uvijek halapljivo posegnem za knjigama –da se vratim domu, zbilja!I dopadne mi, gle, neštočemu ne pripadam:Koromanove naturalije – baš tuđ mi svijet.Pa pred tornjem u Pizi, ne znam zašto,stajah kao pred svojati nekom, miran i blažen.Sad uzbuđen, pun nelagode i zavisti,lomim u sebi tu sljubljenost jezika i slike,ja, koji mislim da vazda znam šta hoću,i on koji ne zna što će. Kad sni ga gone.Uronjen u staru zelen, njihan sredkrošnje. Metne prst u uho –i pjeva. Na tebi. Drvo iz gore.********

Ponuda mida ošarenim dom, iznutra.Mogu li, da se ne uruši?

******** Veselko Koroman: I tako onda


49Jezik bližnjeg

POGOVOR

Ako pitanju pisanja poezije priđemo kao prema spre-manju ukusnog jela, za jednu dobru pjesmu trebalo bi koristiti sljedeće sastojke: inspiraciju, talenat, upornost, obrazovanje, načitanost, ljubav, čitaoca...

Vrijeme pripreme: 1/2 života. Način pripreme: Čekati dok Inspracija ne porumeni na jakoj vatri, zatim dodati malo znanja i ljubavi. Krčkati sve zajedno jedno vrijeme, potom dodati načitanost, i uporno miješati dok se sve ne stopi po ukusu potencijalnog čitaoca. Služiti hladno.

I tako, dok bi jednima jelo bilo savršenog ukusa, dru-gima falilo još “samo na vrh kašike” sastojka broj šest, neki bi čak tvrdili da je tajna u sastojku broj dva, kao začinu koji daje ukus svemu. I recite mi još kako u rukama Najdžele Loson jelo izgleda drugačije od jela iz kuhinje Džejmija Olivera? Ili nam samo tako djeluje... sa strane.

Francuski pisac Rejmon Keno je svojevremeno, u svom djelu “Stilske vježbe”, scenu iz jednog pariskog autobusa ispričao na četrdesetak različitih načina. Okosnica jedne od priča bilo je dugme koje je pobjeglo sa kaputa jednog od putnika, u drugoj sàm izgled putnika, u trećoj pak, odnosi među njima... I svaka priča bila je jednako istinita.

Živimo li život ili krčkamo samo jednu verziju istine o njemu. Vidimo li u ogledalu odraz sebe, ili tek jednu stranu nečeg što se može posmatrati iz nebrojeno mnogo uglova. Ili su i naši životi samo nečije “Stilske vježbe”. Da li je pisanje poezije dar muza ili su muze izmišljotina kojom pjesnici štite muku pisanja?

U tom smislu, sastavnice Spahićeva poetskog diskursa


50 Jezik bližnjeg

treba tražiti u više smjerova. Prvi upućuje na pjesnikovo zanimanje za kontekst savremenoga pjesničkog govora, a to je u prvom redu poezija kao ekspresionistička vizija svijeta određena elementarnim oprekama spoznaje – grada, ljubavi – smrti, radosti – tuge, putovanja – saznanja.

Vedad Spahić želi biti jezgrovit i bitan do simbola, pa zato svodi osnovne egzistencijalne situacije na arhetipske slike. On dodaje slobodnom stihu depatetiziranost i dezi-deologiziranost govorne fraze bilo da je pokupljena s gradske ulice, zahvaljujući čemu je otkrio poetičnost nepoetičnoga i, u tu svrhu kao činilac očuđenja, uveo u pjesmu vlastitu biografi ju, bilo da je fraza reinkarnacija iskustva usvojenog čitanjem.

Spahić je, također, zaokupljen ulogom govora u klasičnoj poeziji, u Hölderlina i Eliota, kao regulatora pjesničke emocije i stilizatora pjesnikove osobnosti u kontekstu njegovih emocija. Spahića manje zanima sama forma koliko načini kako ona uspijeva transformirati jezik. Ne čudi stoga klasični prizvuk nekih njegovih stihova, pogotovu onda kada nastaju sažimanjem i ritmizacijom građe pjesme u okosnicu pjesničke ideje ili kad asocira mediteransko ozračje kao mjesto pjesnikove omiljene kontemplacije tragovima artefakata.

Jedna od važnih sastavnica Spahićevih pjesama njihov je izraziti autorefl eksivni i metapoetski interes, koji proizi-lazi iz jake gravitacije pjesnikova ega, a koji također nudi objašnjenje heteronimije iz njezina ranog razdoblja, kao svojevrsna pokušaja bijega iz te gravitacije. Spahić unosi u svoje stihove opaske i razmišljanja o njihovu nastajanju kao svojevrsno ogledalo u kojem sebe gleda dok piše, čita


51Jezik bližnjeg

i inače. Prva tri stiha pjesme Zid nude nam jednostavno predočenu sliku pjesničkog “Narcisa”:

Šta? Vjeruješ da će ovo neko čitati!?Ma, daj.!Pa šta će mi? To je pitanje.

To pitanje navodi pjesnika da odgovori, sigurno, ali i iskreno:

Da ohrabrim sebe: može se i ovako, poigravati.U leru, ništa a nešto.Ekran, papir: prazni bili, sad više nisu,k’o da i jesu. Mogu šta želim –promijeniti boju, oblik i veličinu slova,mogu, kad me neko pita šta pišeš, odgovoriti:„U arialu“. I da me taj gleda blijedo,a još bljeđe, bljeđe (takve da mi je) riječida gledaju njega – tog što pita, i onog što će da čita.Pa onda im kažem:Šta je s vama, poeziju hoćete, a?Idi, ima toga kud god se okreneš,ali tamo ništa nije svejednoi prazno -sve nečemu teži. Branim se tako, vadim i dovijam.Teško, koliko i potreba da se kazuje,priznam na kraju da mogu varati sebe


52 Jezik bližnjeg

sve dok me vlastiti stihovi ne povuku na dnou samicu jezika, u sigurnost govora o ničemujednako ispunjenog ljudskimkao prvi plač, oproštajno slovoili restoranski meny. Odatle nema izlaska,ni u pjesmi. Opipaš, hej, pa pjesmato je samice zid.

Spahić u ovako koncipiranoj knjizi pjesmama traži višestruku potvrdu svoga čina pisanja. Tako u pjesmi Jezik bližnjeg na pitanje Otkud ova potreba?, odgovara: Od čitanja./ Blažen tad, kao dijete/ naivno povjerujem da i ja imam nešto reći/ (kad zamijeniš imena priča govori o tebi).// Nalazeći se u drugima/ bježim od sebe u svoje riječi –/ kamo sve je ravno,/ jasno i široko,/bez godišnjih doba, danā i noći,/ bez slova i rečenica,/ a sve puno smisla,/ kao u jeziku bližnjeg./ Uh, uh.

Činjenica da Spahić uvijek sebe vidi kako piše, navodi ga na datiranje razloga, što je presudni čin osobnog kulta pjesme i sebe kao njezina posvećenika. Nadalje, vidjeti sebe u činu pisanja stvara stanovit očuđujući odmak kojim viđeno dobija posebnu plastičnost i jasnoću. Jasnost Spahićevih slika, obasjanih nekim prvobitnim “suncem jasnoće”, nije dakle plod naivna, izvorna pogleda, nego naprotiv refl ektirana pogleda koji lomu svake slike dodaje svijest o vlastitu nastanku.

Jedno od najljepših mjesta ove knjige su stihovi:

...pa ova knjižica liči na nj – na to groblje,


53Jezik bližnjeg

po nestajanju: uredno, uzaman nek’otima se vremenu. I sve mi je na svomkad znam šta hoću,kao neznanac koji održavato naše greblje u Šipovu.

Oni kao da uprizoruju snagu fi ksiranja pogleda u predmet pa zatim njegova odraza u poredbi. Cijela pjesma prenosi svježinu geneze te metafore diskontinuitetom slika koje su kristalizirane svakom pojedinom skupinom stihova.

Mi doista ne znamo otkud dolaze ideje. One se izdižu iz skrivenih dubina - neki kažu viših domena - naše duše, bez znanja naše svijesti. Muza ili nešto drugo (neznano) utječe za nas kod daimoniona pamćenja i želje i mi izvlačimo ono što možemo - samo fragmente veće slike za koju slutimo da je ondje. Što god dovedemo na površinu iz dubine, uvijek je manje od onog čemu smo se nadali da ćemo dobiti, još više umanjeno na-šim ograničenim sposobnostima izražavanja, našom ne-savršenom rekonstrukcijom, amnezijom kod buđenja prema onome što smo sanjali. Kad bismo samo mogli ostati u snu, mogli bismo to izvući na svjetlo dana! Ali ne

možemo sanjati, i u snu pisati. I tako se i dalje spotičemo

preko nesavršenih riječi, uvijek sluteći da se bolje kriju od

nas pod valovima.

Možda se upravo zato u ovoj Spahićevoj knjizi pjesama diskontinuirani stihovi spajaju u jedinstveni imažistički slijed, čija je iznimna dojmljivost ostvarena preskocima, odnosno izostavljanjem kontekstualnih


spojeva, te činjenice da se ovo pjesništvo ne sastoji od potpunog poistovjećenja pjesnika s pjesmom, niti u seizmografskom prijenosu koji bi pjesmu činio dokumentom, tragom, odrazom.

Te se pjesme pozivaju na svog autora na način koji nije presudan za njihovo neposredno razumijevanje. Kako njihova naracija tek neznatno stilizira svakidašnji govor govornoga subjekta pjesme, njima čitalac nije potreban kao saradnik i sustvaralac. Škrtom meta-foričnošću, realističnošću i suzdržanošću one se na svoj način približavaju nultom stupnju pisanja po utisku koji ostavljaju, pa su pjesnikove emocije u potpunosti postale emocijama pjesme.

Almir Zalihić


55Jezik bližnjeg

BILJEŠKA O PISCU

Vedad Spahić je rođen 1966. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu južnoslavenske književnosti i maternji jezik. Predavao književnost i bosanski jezik u više srednjih škola i Gimnaziji “Meša Selimović” u Tuzli. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2002. godine odbranio magistarski rad na temu Poezija Osmana Đikića. Doktorirao je 2006. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Docent je na Odsjeku za bosanski jezik i knji-ževnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. Uže znanstvene oblasti kojima se bavi su starija bosanskohercegovačka književnost i književnost austro-ugarskog perioda. Vedad Spahić je jedan od najproduktivnijih bosansko-hercegovačkih književnih istraživača i kritičara.

Objavio je knjige:Šta Rebeka Vest nikada nije saznala [poezija, Tuzla

1989];Tekst, kontekst, interpretacija – ogledi iz književnosti

Bosne i Hercegovine [Tuzla-Tešanj, 1999];Žanrovi u Bosni i Hercegovini [proza, Tešanj, 2001];Rob i slavuj kanona – pjesništvo Osmana Đikića

[Mostar-Tuzla, 2002];

Objavljeni udžbenici - Čitanka za III razred gimnazije, Sarajevo, 2003. - Čitanka za IV razred gimnazije, Sarajevo, 2003.



57Jezik bližnjeg

SADRŽAJ

SVAKOM DOLINOMMIR U DOLINI.................................................................................................9PAHULJICE......................................................................................................10CONCETTO.....................................................................................................11ZID.....................................................................................................................128. OŽUJAK........................................................................................................14PISATI................................................................................................................15FATIHA..............................................................................................................16JEZIK BLIŽNJEG...........................................................................................17BOG RAZLIKE...............................................................................................18NA DESETOJ...................................................................................................20MIT O NARCISU............................................................................................21DJETELINA....................................................................................................22PUŽ....................................................................................................................23HRĐA................................................................................................................24ZALUTALA, IZ RATA..................................................................................25

NEGDJEII LIGA F BIH, GRUPA “SJEVER”...........................................................29SUPETAR.........................................................................................................30PLJUSAK U POREČU....................................................................................31GREBLJE...........................................................................................................32KULA BABILONSKA....................................................................................33

MAESTOSA/SCANTROSAFRONTIERA SCHIAVOITALIANA(GLOSA NA UNGARETIJEVU POEZIJU)............................................37ITALIJA.............................................................................................................39SWING...............................................................................................................41FIRENZA..........................................................................................................42GHIBELLINO..................................................................................................43TRIESTE..........................................................................................................44DIJALOG U GALERIJI DEGLI UFFIZI..................................................45DERBY..............................................................................................................46UTILE...............................................................................................................47POVRATAK.....................................................................................................48

POGOVOR......................................................................................................49

BILJEŠKA O PISCU.......................................................................................55


Izdavač: Muhameda ef. Pandže 161, 71000 Sarajevo;

E-mail: [email protected]; [email protected];

www.zalihica.com

Za izdavača: Almir Zalihić;

Tiraž: 500

Oktobar 2011.


Documents

Vedad Spahić JEZIK BLIŽNJEG - ff.untz.ba · PDF file**** Abdulah Sidran: O postanju, dopuna; u . Zašto tone Venecija, Sarajevo, 1996, str. 125. vedad 20 16.10.2011 7:23:39. Jezik