Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

STAROKRŠĆANSKA TOPOGRAFIJA JUŽNE HRVATSKE 1

Seminarski rad iz

Starokršćanske arheologije

Mentor: Studenti:

mr.sc. Josipa Baraka Mira Ursić

Marko Matković

SADRŽAJ:

1. UVOD............................................................................................................................ 3

2. HISTORIJAT ARHEOLOŠKOG ISTRAŽIVANJA..................................................... 5

2.1. Bazilika ispod crkve Sv. Vida.......................................................................... 5

2.2. Bazilika u Ereševim Barama............................................................................ 8

2.3. Crkva u Nerezima............................................................................................ 8

2.4. Crkva u Klobuku.............................................................................................. 9

2.5. Crkva u Mokrome........................................................................................... 10

2.6. Dvojna crkva u Mogorjelu.............................................................................. 10

2.7. Dvojna crkva u Žitomislićima........................................................................ 11

2.8. Crkva u Cimu................................................................................................. 12

2.9. Crkva u Borasima........................................................................................... 12

2.10. Crkva Sv. Andrije u Sladincu........................................................................... 13

3. RANOKRŠĆANSKA KAMENA PLASTIKA NARONE......................................... 14

3.1. Naronitanske radionice................................................................................... 14

4. CRKVE U STONSKOM POLJU................................................................................ 18

4.1. Crkva Sv. Mandaljene.................................................................................... 18

4.2. Crkva Sv. Petra............................................................................................... 19

4.3. Crkva Sv. Ivana.............................................................................................. 20

5. SKULPTURA RANOKRŠĆANSKE CRKVE IZ CASTELLUMA NA OTOČIĆU

OSINJU NA UŠĆU NERETVE.................................................................................. 20

6. EPIDAUR.................................................................................................................... 24

6.1. Epidaurska biskupija...................................................................................... 24

7. ZAKLJUČAK.............................................................................................................. 27

8. LITERATURA............................................................................................................. 28

2

1. UVOD

Sl. 1. Karta Hrvatske i BiH starokršćanskim lokalitetima (www.hic.hr)

Narona je jedan od najznačajnijih antičkih gradova na istočnom Jadranu. U kasnoj antici je

postala značajno biskupsko središte.1 Ostaci grada se nalaze blizu Metkovića u selu Vid.

Postoje razni antički pisci koji spominju Naronu, npr. Pseudo Skilaks, Plinije, Apijan itd. Oni

spominju da je Narona prvotno bila emporij, trgovački grad. U kasnorepublikansko doba

Narona je bila središte juridičkog konventa što je značilo da je grad bio administrativni i

sudski centar jedne šire regije. Na rang rimske kolonije Narona je bila podignuta već u doba

Cezara kada doživljava velik prosperitet.2

O vremenu začetka kršćanske zajednice se može samo nagađati, kao i o preciznim granicama

naronitanske biskupije. No, neosporno je da je Narona postala biskupsko središte.

1 J. VUČIĆ 2005, 1592 N. CAMBI 1980, 127-128

3

Zasada nisu pronađeni nikakvi epigrafski spomenici koji bi to potvrdili. Ipak, postoji pisani

spomen gdje se Narona spominje kao biskupsko središte u 6. st. na crkvenim koncilima u

Saloni 530. i 533. god.3 U tim aktima se donose zaključci u pogledu međusobnih

razgraničavanja i osnivanja novih biskupija u Dalmaciji. Odluke tih koncila potpisuje i

naronitanski biskup Marcellus.4

Sl. 2. Karta starokršćanskih crkava i drugih građevina (N. CAMBI 1985, 36)

Narona je bila najvažnije crkveno središte u jednoj široj regiji između Salone i Epidaura. Ne

znaju se točne granice.5 Vjerojatno je na sjeveroistoku graničila sa salonitanskom biskupijom

(kod Makarske), na jugoistoku sa epidaurskom biskupijom zajedno sa Pelješcem, Korčulom,

Mljetom i Lastovom, a na sjeveru je dopirala do Mostara.6

2. HISTORIJAT ARHEOLOŠKOG ISTRAŽIVANJA

3 J. VUČIĆ 2005, 1614 N. CAMBI 1980, 1285 N. CAMBI 1985, 366 J. VUČIĆ 2005, 162

4

Iako je gradsko područje istraživano i tlocrt grada je okvirno utvrđen, još uvijek se ne

zna koliko se grad širio. Otkriveno je nekoliko značajnih objekata i urbanističkih

cjelina (gradske zidine, dio foruma i dr.), pronađeno je mnogo natpisa i skulptura.7

Prva arheološka istraživanja vezana za starokršćanstvo su provedena 1972. god.

ispod crkve Sv. Vida, a proveo ih je tadašnji kustos Arheološkog Muzeja u Splitu,

Nenad Cambi.

Iskopavanja se nastavljaju 1990. god. pod vodstvom Emilija Marina koji je istraživao

ispod ckve Sv. Vida i u Ereševim Barama.8

2.1. Bazilika ispod crkve Sv. Vida

Crkva je bila jednobrodna. Na zapadu je imala narteks, a na istoku polukružnu

apsidu koja je bila učvršćena sa tri masivna kontrafora.

Sl. 3. Prikaz tlocrta bazilike ispod crkve Sv. Vida (E. MARIN 1997, 20)

7 E. MARIN 1997, 9-128 E. MARIN 1997, 9-12

5

Izvana je crkva zajedno sa svojim aneksima davala privid trobrodne građevine,

djelovala je gotovo kvadratasto.

Sl. 4. Prikaz tlocrta bazilike Sv. Vida – 1. faza (E. MARIN 1997, 21)

Crkva je bila jednobrodna. Na zapadu je imala narteks, a na istoku polukružnu

apsidu koja je bila učvršćena sa tri masivna kontrafora. Sjeverna strana broda je

bila uokvirena trima aneksima – onaj središnji bio je krstionica – a narteks je bio

uokviren četvrtim aneksom na sjeveru i petim na jugu, a taj je možda bio dograđen

šestim aneksom prema istoku, na početku druge faze objekta.

Sl. 4. Prikaz tlocrta bazilike Sv. Vida – 2. faza (E. MARIN 1997, 22)

Druga faza objekta označena je gradnjom triju aneksa s južne strane broda.

Narteks je bio uokviren dvjema malim dvoranama. Postojala su dvoja vrata, prolaz

6

između narteksa u brod i drugi iz narteksa prema južnoj prostoriji. U apsidi je

ostao sačuvan dio kamenog popločanja.9

Također je uočljiv trodijelni krstionički sklop na sjeveru koji odgovara trima

dijelovima obreda krštenja: odlaganju odjeće, krštenju i oblačenju bijele odjeće i

sv. potvrdi.

Starokršćanska krstionica

To je osmerokutni zdenac koji je imao stubište sa obje strane. Dvostruko stubište

je olakšavalo kretanje novokrštenika. Zdenac je bio dubok nešto više od 1 metra.

Unutrašnjost je bila oslikana imitacijom mramorne obloge. Dno zdenca je činila

kamena ploča sa otvorom za istjecanje vode. Zdenac je imao zidani vijenac koji je

obuhvaćao oba stubišta. Na vijencu se vide tragovi pričvršćivanja četiriju stupova

ciborija.

Sl. 5. Prikaz starokršćanske krstionice (E. MARIN 1997, 36)

Datacija starokršćanske crkve i krstionice je 5. st.10

Starokršćanska crkva je u doba izgradnje crkve Sv. Vida bila ruševina. Nova

crkva je građena u skladu sa vidljivim ostacima bazilike.11 Projekt konzervacije

bazilike i krstionice je počeo1993.god. pod vodstvom arhitektice Sande Božić, a

završeno je 1998. god. kada je napravljena imitacija krstionice.12

9 E. MARIN 1997, 20-2310 E. MARIN 1997, 23-2811 E. MARIN 1997, 33-3812 E. MARIN 1997, 40

7

2.2. Bazilika u Ereševim Barama

Bazilika se nalazi preko rječice Norin. Vjerojatno je bila cemeterijalna crkva, ali

nije nađen ni jedan grob. Nalazi se van gradskih zidina. Ovo je jednobrodna ckva

sa apsidom na istoku i atrijem na zapadu. Na sjevernoj bočnoj strani su bile

pomoćne prostorije o kojima se malo zna jer se građevina nalazi na plavnom

području.13

Sl. 6. Prikaz tlocrta bazilike u Ereševim Barama (E. MARIN 1997, 36)

2.3. Crkva u Nerezima

Jednobrodna crkva sa apsidom. Na bočnoj strani se nalazi baptisterij koji je

osmerokutan sa križnom piscinom pa izgleda luksuznije. Na južnoj strani se nalaze

dvije prostorije.14

13 N. CAMBI 1985, 3614 N. CAMBI 1985, 36-37

8

Sl. 7. Prikaz tlocrta crkve u Nerezima (N. CAMBI 1985, 37)

2.4. Crkva u Klobuku

Znatan dio crkve je propao. Jednobrodna je i ima južne bočne prostorije. Na

sjevernoj strani se nalazi baptisterij. Piscina je izvana elipsastog oblika, a iznutra

križnog. Ima apsidu. Znači, tipičan naronitanski tip građevine.15

Sl. 8. Prikaz tlocrta crkve u Klobuku (N. CAMBI 1985, 39)

15 N. CAMBI 1985, 38-39

9

2.5. Crkva u Mokrome

Jednobrodna je. Njene bočne prostorije su šire od ukupne dužine objekta. Narteks

prati cijelu širinu građevine sa bočnim prostorijama. Baptisterij je duga uska

prostorija sa okruglim bazenom i apsidom.16

Sl. 9. Prikaz tlocrta crkve u Mokrom (N. CAMBI 1985, 40)

2.6. Dvojna crkva u Mogorjelu

To je dvojni crkveni objekt. Sjeverna bazilika je imala 9 prostorija. Na zapadnoj

strani su bile tri međusobno povezane prostorije. Imala je apsidu. Između apside i

naosa je postojao pregradni zid. Južna bazilika je dosta jednostavnija. Sastojala se

od narteksa i središnje prostorije koja je služila kao naos i prezbiterij.17

16 N. CAMBI 1985, 39-4017 N. CAMBI 1985, 40

10

Sl. 10. Prikaz tlocrta dvojnih bazilika u Mogorjelu (N. CAMBI 1985, 40)

2.7. Dvojna crkva u Žitomislićima

Također dvojna crkva. Slična je kao u Mogorjelu. Na sjevernoj strani crkve se

nalaze brojne prostorije. Na istom mjestu je i baptisterij sa kružnom piscinom.

Obje crkve su jednobrodne, a zajedničko dvorište povezuje građevine u jedinstven

kompleks.18

Sl. 11. Prikaz dvojne crkve u Žitomislićima (N. CAMBI 1985, 41)

18 N. CAMBI 1985, 40

11

2.8. Crkva u Cimu

Nalazi se blizu Mostara, najsjevernija točka naronitanske biskupije. Ova crkva ima

kompleksniji tlocrt. Završava trikonhalno kao trolisna djetelina. Na bočnim

stranama se nalaze prostorije. Sjeverna strana je cijelom dužinom služila kao

baptisterij, a južne su mogle biti diakonikon. U baptisteriju se nalazila elipsasta

piscina. Građevina ima brojne kontrafore koji su služili za ojačavanje i

rasterećivanje svodne konstrukcije. Do crkve se nalazila trikonhalna memorija sa

malim predvorjem. Nađeni su ostaci pregrade, ali nije sačuvana u cjelini. Pregrada

je zatvarala središnju konhu.19

Sl. 12. Prikaz tlocrta crkve u Cimu (N. CAMBI 1985, 45)

2.9. Crkva u Borasima

Ova crkva je malih dimenzija i ima jednostavan tlocrt. Imala je pačetvorinasti brod

i poligonalnu apsidu koja je dosta rijetka u starokršćanskoj arhitekturi Dalmacije.

Pokazuje utjecaj Bizanta. Datira se u 6. st.20

19 N. CAMBI 1985, 44-4520 N. CAMBI 1985, 46

12

Sl. 13. Prikaz tlocrta crkve u Borasima (N. CAMBI 1985, 46)

2.10. Crkva Sv. Andrije u Sladincu

Crkva je jednobrodna sa apsidom i sa južnim i sjevernim bočnim prostorijama. Na

sjevernoj strani su sačuvane dvije apside i to su postavljene tako da jedna zalazi u

prostor druge. Zasada nije jasno čemu su služile. Na južnoj strani istočna prostorija

je vjerojatno služila kao diakonikon, za zapadnu se ne zna. Pred bazilikom je

vjerojatno bio narteks i vjerojatno je imala baptisterij. U srednjem vijeku su

nadodani kontrafori sa unutarnje strane. Crkva je podignuta u 5. ili 6. st.21

Sl. 14. Prikaz tlocrta crkve Sv. Andrije u Sladincu (N. CAMBI 1985, 47)

21 N. CAMBI 1985, 47

13

Čini se da naronitanske bazilike nisu imale podjelu na tri broda. Specifičnost su

bočne tj. sporedne prostorije.

3.RANOKRŠĆANSKA KAMENA PLASTIKA NARONE

3.1. Naronitanske radionice

U Naroni je pronađeno devet arhitektonskih elemenata koji pripadaju prizorskim otvorima.

Četiri nalaza su ulomci prozorskih stupaca, a pet impost. Ti arhitektonski elementi vezuju se

uz dva karakteristična načina izvedbe ukrasa. Uz analizu utvrđene su i dvije skupine, one uz

znatne razlike pokazuju i sličnosti u komponiranju ukrasa. Većina spomenika je pronađena na

prostoru Naronitanske dijaceze, a na susjednim područjima se ne nalaze slične paralele tih

ukrasa prema tome sigurno je da je to bila lokalna produkcija.

Zbog važnosti Narone i njezinih utjecaja na okolicu obje su se grupe nazvale naronitanske

skupine arhitektonske skulpture. Spomenike su izradile vjerojatno naronitanske klesarske

radionice. Ovi se proizvodi datiraju oko polovice 6. st. Pri pokušaju uočavanja starokršćanske

kamene plastike karakteristične za Naronu, nameću se elementi prozorskih otvora. To je

ukrašeno na dva načina izvedbe ukrasa.22

Sl. 15. Impost uzidan u kamin gostionice Suton (J. VUČIĆ 2003, 183 – 184)

22 J. VUČIĆ, Diadora 2003, 183, 184

14

Kod prvog, ukrašena je ploha uokvirena plitko urezanom linijom. Unutar tog izvodi se ukras,

u pravilu kombinacijom plitkog urezivanja i dubljeg uklesavanja. Primjer ovoga u Naroni su

impost iz gostionice “ Suton” i prozorski stupac s Popričice.23 Na ovaj način dekoriran je

impost iz Mokrog kod Mostara, impost iz Potoka kod Mostara, jedna strana imposta iz Cima

kod Mostara i impost sa Sutvare.

Vanjska strana je mogla biti ukrašena uklesanim trokutićima, ili je bila kao glavna tema pri

ispunjavanju prostora unutar urezanog okvira. Prozorski stupac iz Popričice ukrašen je sa

dvije uže strane polu stupovima koji završavaju kapitelima trapezoidnog oblika. Jedan kapitel

ukrašen je motivom latinskog križa proširenih krajeva čiju formu prati plitka urezana linija. S

gornjeg kraka križa izvija se urezana vitica koja zajedno sa krakom čini Kristov monogram.

Drugi je ukrašen trokutastim geometrijskim motivima. Križ je na ovoj grupi spomenika

glavni i

Sl. 16. Prozorski stupac nađen na Popričici (J. VUČIĆ 2003, 200)

23 J. VUČIĆ, Diadora 2003, 185- 186

15

dominirajući uz ukrase geometrijskog karaktera ( rozete, trokuti, listovi ili lepezasti križ

unutar kružnice ).24

Jedan od najzanimljivijih spomenika iz Narone svakako je plutej s prikazom paunova

pronađen na Popričici. Njegov temeljni ukras čini uklesani križ i plitko uklesana okvirna linija

koja prati kvadratnu formu pluteja. U plitkom reljefu isklesan je kantaros sa dva nasuprotno

postavljena pauna. Nenad Cambi istodobno pojavljivanje križa i kantarosa između paunova

objašnjava kombiniranjem dvaju predložaka, paunova i križa te paunova i kantarosa, a pojava

dvije tehnike, uklesavanja i reljefne izvedbe motiva, tumači kao pokušaj eksperimentiranja s

još jednom dimenzijom.25

Sl. 17. Ulomak pluteja s prikazom paunova iz Popričice (J. VUČIĆ 2003, 201)

Impost iz Erešove kule primjer je drugog načina ukrašavanja. Kod njega je ukrašeno polje

uokvireno plastičnom letvom koja prati rubove ukrašene plohe. Ovako ukrašenih imposta ima

širom Bosne i Hercegovine. Letvica može biti ukrašena trokutićima ili krajnje jednostavna.

Zajednička karakteristika svih imposta je i gust raspored ukrasa. Motive su mnogobrojni i

bogati. Javljaju se: križ, palma, lozica, akantove vitice, rozete, kantaros, ptice, itd.

24 J. VUČIĆ, HAD 2003, 199- 20025 J. VUČIĆ, HAD 2003, 201

16

Prevladavaju floralni motivi.26

Sl. 18. Impost uzidan u Erešovu kulu (J. VUČIĆ 2003, 188)

Iz navedena dva načina ukrašavajna da se zakjučiti da, kod prve skupine prevladava križ i

geometrijski motivi, a kod druge skupine floralni motivi, a križ je prikazan na samo dva

imposta.

Sličnosti su vidljive na konceptualnom dijelu gdje obe skupine stavljaju ukras unutar okvira

koji prati rubove ukrašene površine. Najveći broj nalaza tih dviju skupina arhitektonske

dekoracije koncentriran je uz tok rijeke Neretve. Svi nalazi osim nalaza iz Lepenice unutar su

područja koji prema Nenadu Cambiju od 533. god. pripadaju Naronitanskoj dijacezi.

Na prostoru epidaurske biskupije, sa kojom naronitanska graniči na jugu ne nalazimo u

arhitektonskoj skulpturi ove dvije skupine naronitanske radionice. Mnogobrojni nalazi na

području salonitanske dijaceze sa kojom od 533. god. naronitanska graniči nema nikakvih

sličnosti odnosno ne pokazuju se.

Na cijelom navedenom području naronitanske dijaceze dominiraju dva motiva križa i reljefno

izveden istokračni križ u krugu.

Iz svega navedenog može se sa velikom sigurnošću pretpostaviti postojanje radionica

arhitektonske skulpture u Naroni tijekom 6. st. Te dvije jasne skupine upućuju na različita

obilježja radionica ili na promjenu načina ukrašavanja tijekom vremena. Većina objekata s

26 J. VUČIĆ, Diadora 2003, 187-189

17

kojima se može povezati arhitektonska skulptura ovih radionica pripada tzv. naronitanskom

tipu bazilika ili pak crkvama sa poligonalnom apsidom.

Ove radionice svjedoče o snazi naronitanske dijaceze koja je razvila svoj specifičan izraz

neovisno od snažnog susjednog metropolitanskog centra Salone.27

4. CRKVE U STONSKOM POLJU

4.1. CRKVA Sv. MANDALJENE

Najmonumentalniji primjer crkve u priobalnom pojasu naronitanske biskupije je ona Sv.

Mandaljene u Stonskom polju. To polje je bilo dio AGER CENTURIATUSA kolonije Narone,

pa je prema tome sasvim sigurno pripadalo kasnijoj biskupiji tog grada. Organizacija prostora

je longitudinalna, bez ikakvih dodataka uz bočne zidove. Crkva je u početku bila kraća i

zauzimala je samo istočni dio , koji je nešto širi od kasnijeg dodatka na zapadnoj strani. To

pokazuje ostatak poprečnog zida pred prezbiterijem s južne strane. Apsida Sv. Mandaljene je

velika i široka, a pred njom su se očuvali ostatci baze oltarne pregrade. Tri pilona djelila su

crkvu u tri broda, od kojih je srednji osobito širok u odnosu na bočne. Pred crkvom je bilo

približno kvadratno predvorje ( atrij ) ili pak vrlo dubok narteks. Vrata su u srednjem vijeku

bila sužena, a tu su dodana i ojačana za zvonik u isto doba. Imala je crkva u tom razdoblju i

druge preinake pa je teško utvrditi njezin izvorni oblik. U sredini crkve su dvije zidane baze,

koje su najvjerojatnije služile kao anbon.

Ovaj tip crkve je srodniji graditeljskoj praksi sakralne arhitekture na obalnom pojasu

Dalmacije. Ona je približno slična bazilici na Kapljuču ne samo po produžetku broda, nego i

po zakrivljenosti zidova, podjeli na brodove pilonima itd. Atrij pred crkvom nije uobičajan u

Dalmaciji. Zanimljivo je da ova crkva nema pomoćne prostorije uz lateralne zidove. Ona je

cijela koncipirana u longitudinalnoj osi. Crkva je kako autor navodi iz 6. st.28

27 J. VUČIĆ, Diadora 2003, 19528 N. CAMBI, 1985, 47-48

18

Sl. 19. Prikaz tlocrta crkve sv. Mandaljene (N. CAMBI, 1985, 48)

4.2. CRKVICA Sv. PETRA KOD STONA

U stonskom polju postoje još dvije jednostavne male crkve s pridodanim prostorijama sa

strana ili bez njih. Najzanimljivija je ona svetog Petra, koja na sjevernoj strani ima pridodanu

usku pravokutnu prostoriju nepoznate namjene. S obzirom na tu prostoriju, a i s obzirom na

široku apsidu ona se uklapa u naronitansku graditeljsku praksu koja je bila omiljena uzvodno

Neretvom. Crkva je također iz 6. st., ali je u srednjem vijeku dobila brojne preinake.29

Sl. 20. Prikaz tlocrta crkve sv. Petra (N. CAMBI, 1985, 48)

29 N. CAMBI, 1985, 48

19

4.3. CRKVICA Sv. IVANA KOD STONA

Ona je u osnovi starokršćanska građevina, ali je danas teško prepoznati što je starije, a što

mlađe nadozidavanje. Kasnije je unutrašnji zid apside dodan da bi ojačao raniju apsidu, te

lezene unutar broda, koji je, što je dosta neobično, širok koliko i sama apsida. Takvih

građevina ima u Dalmaciji, pa u njeno starokršćansko porijeklo ne treba sumnjati.30

Sl. 21. Prikaz tlocrta crkve sv. Ivana (N. CAMBI, 1985, 49)

5. SKULPTURA RANOKRŠĆANSKE CRKVE IZ CASTELLUMA NA OTOČIĆU

OSINJU NA UŠĆU NERETVE

Za vrijeme Justinijanove rekonkviste na otočiću Osinju, odakle se mogao kontrolirati pristup

delti Neretve i pomorski plovni put, podignuta je kasnoantička utvrda s ranokršćanskom

crkvom. Pronađeni su elementi liturgijskog namještaja crkvene građevine. Analizom je

autorica utvrdila da su ti elementi ukrašeni geometriziranom kršćanskom simbolikom

karakterističnoj za klesarske radionice svojstvene sredini 6. st. Položaj otočića Osinja još se

naziva i “ Mala Neretva”.31

30 N. CAMBI, 1985, 4931 J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1997, 147

20

Sl. 22. Položaj otočića Osinja (J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1997, 148)

Na zapadnom dijelu otoka nalazi se uvala pogodna za pristanište, gdje je sagrađena

kasnosrednjovjekovna crkvica Sv. Ivana. Odatle vodi prirodni put prema brežuljku Gradina

(76m) koji se uzdiže nad istočnom stranom otoka i dominira okolnim područjem. Na tom

brežuljku vidljivi su ostatci zidova utvrde. Te zidine “kaštela” kojemu se nezna vrijeme

podizanja prvi je zamjetio i objaviodon R. Jerković. On je napravio skicu tlocrta utvrde i

crkve unutar nje. Crkvenu građevinu smatra starijom od kaštela i pripisao je ranokršćanskom

dobu.

Godine 1980. fra Petar Sikavica prilikom konzervacijskih radova na crkvici Sv. Ivana nailazi

na ulomke ranokršćanskog crkvenog namještaja, kao spolije ugrađene u zidove

kasnosrednjovjekovne crkve. Pronađeni su ulomci pluteja i pilastra oltarne pregrade, stupova

i baza stupova i djelovi kamenih posuda. Utvrda je pravokutnog oblika. Na istočnoj strani,

gdje se teren strmo spušta prema moru, vidljive su četverokutne kule koje izbijaju iz zidnog

plašta utvrde. Unutar utvrde su ostatci zidova više građevina. Na središnjem ravnom dijelu

ističe se ranokršćanska crkva.

21

Sl. 23. Kasnoantička utvrda s ranokršćanskom crkvom (J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1997, 150)

To je jednobrodna crkva sa narteksom i istaknuto apsidom na začelju. S vanjske strane je

apsida ojačana kontraforima između kojih su prozorski otvori koji su sačuvani gotovo u punoj

visini ima ih tri. Uzduž bočnih zidova pružaju se po dvije prostorije koje su bile prekrivene

istim krovom s glavnom lađom. U dužoj prostoriji s južne strane nalazila se cisterna. Godine

1985. fra Petar Sikavica naišao je na klesano izrađeno kamenje. Otkrio je dio kamene baze

oltarne pregrade pored koje su ležali ulomci pluteja i pilastra. Dakle, unutar kasnoantičke

utvrde na brežuljku Gradini sagrađena je ranokršćanska crkva tzv. složenog oblika. Zbog

aneksa sa južne i sjeverne strane građevine su jednobrodne, a odaju dojam da su trobrodne

zbog tih aneksa.32

Prostor svetišta bio je odvojen oltarnom pregradom koja je bila položena na kamenoj bazi. Na

prednjoj strani su bila dva pluteja postavljena između pilastara. Sa strana je bio po jedan uži

plutej učvršćen pilastrima. Na kraju bočnog ulaza, pored ramena apside bio je postavljen još

jedan pilaster. Na taj način je bočni ulaz bio uokviren pilastrima zbog lakšeg prihvaćanja

gornje grede.

Dva prednja pluteja ukrašena su u glavnom polju motivom Kristova monograma i križa u

krugu kojeg dijele na osam segmenata. Treći je pripadao južnom dijelu oltarne pregrade i bio

32 J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1997, 148, 149

22

je nešto uži. U središtu je križ upisan u romb. Iz stranica romba izvijaju se kružnice koje su

ispunjavale četri ugaona prostora. Oltarna pregrada se sastojala od po dva pluteja sa prednje i

sa po jednim sa svake bočne strane.

Drugi elementi su pilastri oltarne pregrade koji su bili ukrašeni biljnim ukrasom na prednjoj

strani. To su bili najvjerojatnije stilizirani akantusovi listovi. Iznad pilastra dizao se stup koji

je završavao kapitelom.

Sl. 24. Grafička rekonstrukcija izgleda oltarne pregrade (J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1997, 151)

Pilaster iz Osinja nastao je pod utjecajem lokalnih radionica, koji su na taj način ukrašavali

crkveni namještaj. Ranokršćanska skulptura crkvenog namještaja u svetištu pokazuje odlike

svoga vremena. Ta posljednja razvojna faza ranokršćanske skulpture, kada dolazi do izražaja

geometrizacije kršćanske simbolike, svojstvena je sredini 6. st.

Nije neobično da se na tom mjestu mješaju utjecaji, jer sam položaj otočića Osinja sa

njegovim vrhom ne samo da kontrolira deltu Neretve i samu rijeku već i pomorsko plovni put.

To jasno pokazuje skulptura ranokršćanske crkve podignute unutar ranobizantske utvrde za

vrijeme Justinijanove rekonkviste.33

33 J. JELIČIĆ-RADONIĆ, 1995, 150-155

23

6. EPIDAUR

6.1. EPIDAURSKA BISKUPIJA

Prvo spominjanje biskupije Epidaura je povezan s njenim biskupom Fabrianusom koji je

potpisao akt crkvenog koncila u Saloni 530. god. Biskup Epidaura je spomenut u dva pisma

pape Grgura l. Velikog. Prvo je pismo poslano u listopadu 592. god. Nataliju nadbiskupu

Salone, a drugo pismo je poslano u prosincu 597. god. biskupu Jadere Sabrinianusu.

Nejasno je za sada zašto je ova biskupija osnovana, međutim, legenda Sv. Hilariona indicira

prisustvo kršćana na teritoriju Epidaura kroz drugu polovicu 4. st. Pronađen je kršćanski

predmet odnosno prsten koji datira u 4. ili 5. st. To je prsten sa prikazom pobožnog lika.

Sl. 25. Prsten sa prikazom pobožnog lika (A. ŠKEGRO, 2009, 208)

Pitanje je gdje se ova biskupija prostirala, gdje je točno bilo njezino središte?

Na teritoriju Ragusie ( Ragusium, današnji Dubrovnik ) su nađeni tragovi starokršćanske

bazilike, tako da nije isključena mogućnost da se središte biskupije nalazilo tu. Trobrodna

bazilika ispod katedrale u Dubrovniku podržava ovu teoriju koja se datira u 6. st.

24

Sl. 26. Starokršćanska trobrodna bazilika u Dubrovniku (A. ŠKEGRO, 2009, 209)

Najstariji spomen biskupije Epidaura je u aktima crkvenog koncila u Saloni 530. god. gdje je

spomenut i biskup Fabrianus iz Epidaura. Prema pismima pape Grgura I. Velikog, biskupija

Epidaura je postojala i poslije 530. godine. Natalis ( nadbiskup Salone ) je naginjao prema

ekstravaganciji i konfliktima. Biskupa Florentiusa je optužio zbog nekakvih kriminalnih

radnji. Svrgnuo ga je sa mjesta biskupa i prognao iz Epidaura. U međuvremenu Natalis više

nije bio nadbiskup Salone nego je tu funkciju preuzeo nadbiskup Maximus. Novi nadbiskup je

zahtjevao detaljniju istragu koju su zahtjevali stanovnici Epidaura. Oni su zahtjevali da se

biskup Florentius vrati iz izgnanstva. Vjerojatno je da je biskup Florentius otišao u

Ragusium, jer su tamo nađeni ostatci bazilika i starokršćanska obilježja na trobrodnoj bazilici

ispod današnje katedrale u Dubrovniku koja se datira za vrijeme Justinijana zanači 6. st.

Biskup Florentius je bio prihvaćen u Ragusiumu bez ikakvih problema, te je po svemu sudeći

za vrijeme izgnanstva ostao na teritoriju biskupije Epidaura i nastavio koristiti svoju titulu

biskupa. Iz Ragusiuma je mogao upravljati svojom biskupijom. Za vrijeme njegova izgona

novo središte biskupije Epidaura je ustanovljeno. To je kasnije uzrokovalo nastanak biskupije

Raguse ( Ecclesia Ragusitana). Kako su autentičnost akata crkvenog koncila u Saloni 530. i

533. odbacili, ovaj slučaj biskupa Florentiusa je neosporna potvrda postojanja biskupije

Epidaura.

25

Sl. 27. Pogled na cavtatski poluotok (www.cavtat.com)

Dijaceza Epidaura je vjerojatno obuhvaćala obalu i otoke tj. Konavle na jugoistoku i Pelješac

na sjeverozapadu, Elafitske otoke uključujući Mljet, Popovo polje i Bileća na krajnjem jugu.34

34 A. Škegro, Histria Antiqua 2009, 203-210

26

7. ZAKLJUČAK

Čini se da tipične naronitanske bazilike nisu imale podjelu na tri broda, iako se to moglo

očekivati s obzirom na širine i tlocrte bazilika. Naronitanske bazilike su imale sjeverne i južne

anekse.

Specifičnost bazilika s područja naronitanskog agera je u načinu raspoređivanja pomoćnih

prostorija, koje su bile na nizane na bočnim stranama broda (obično na sjeveru i jugu). Obično

je na sjeverno strani bio baptisterij s prostorijama koje su služile kao pomoćne uz njega, dok

za one na južnoj strani nije poznato za što su služile.

Bazilike s južnonaronitanskog područja nisu bile rađene po istom principu kao ove u ageru.

Možda je razlog tomu što su nastajale na temeljima već postojećih građevina ili su bile pod

utjecajima susjednih nadbiskupija.

Naronitanska kamena plastika je bila jedinstvena i plod je proizvoda naronitanskih klesarskih

radionica. Specifična je po prikazu geometriskih i floralnih motiva sve zajedno uklopljeno sa

neizostavnim kršćanskim simbolom Križa. Naronitanska plastika je bila isključivo vezana za

Naronitansku dijacezu.

O Epidauru kao biskupskom središtu suvišno je išta pisati pošto ne postoje pravi arheološki

dokazi da išta više dodamo u ovom zaključku. Valjda će vrijeme i budući arheološki nalazi

pokazati da je današnji cavtatski poluotok u prošlosti bio važno biskupsko i kolonijalno

središte.

27

8. LITERATURA

1. N. CAMBI, Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, RFFZd, Zadar

1985.

2. J. JELIČIĆ-RADONIĆ, Skulptura ranokršćanske crkve iz kaštela na otočiću Osinju na

ušću Neretve, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 35, Split 1995.

3. E. MARIN, Narona – basilique et baptistere paleochreties de Sv. Vid, XIII

Internacionalni kongres za starokršćansku arheologiju, Split-Citta del Vaticano 1997.

4. A. ŠKEGRO, The diocese of Epidaurum – Ecclesia Epidauritana, Histria Antiqa,

18/2, Pula 2009.

5. J. VUČIĆ, Ecclesia Naronitana / Prostor i granice, Vijesnik za arheologiju i povijest

dalmatinsku 98, Split 2005.

6. J. VUČIĆ , Naronitanske radionice starokršćanske arhitektonske plastike, Diadora

21.

7. J. VUČIĆ, Ranokršćanska kamena plastika Narone, Arheološka istraživanja u Naroni i

dolini Neretve, Izdanja HAD-a, 22, Zagreb 2003.

28