Jasna Jeličić-Radonić, Topografija Antičke Salone III

7/25/2019 Jasna Jelii-Radoni, Topografija Antike Salone III

1/20

67

Jasna Jelii-Radoni - Ana SedlarTopograja antike Salone (III) - SalonitanskaUrbs occidentalis

Jasna Jelii-Radoni - Ana SedlarTopografija antike Salone (III)SalonitanskaUrbs occidentalis

Jasna Jelii-Radoni

HR, 21000 SplitFilozofski fakultet u SplituOdsjek za povijestumjetnostiSinjska 2

Ana SedlarHR, 21000 SplitFilozofski fakultet u SplituOdsjek za povijestumjetnostiSinjska 2

UDK: 904:72(497.5 Solin)652

Pregledni lanak

Primljeno: 13. srpnja 2011.

Salonitanska Urbs occidentalis nastaje podizanjem novoga prstena bedema oko suburbija sa za-

padne strane stare gradske jezgre (Urbs vetus) pod prvim barbarskim pritiskom na granice Rim-

skoga Carstva za vrijeme cara Marka Aurelija (170.). U novom gradskom prostoru obuhvaen je

ranije sagraeni amfiteatar i dio nekropole koji otada prestaje biti u funkciji. U kasnoj antici nastaje

trobrodna bazilika uz Via Principalis. U ovom radu iznosi se pregled dosadanjih istraivanja spo-

menika u zapadnom dijelu grada (Urbs occidentalis).

Kljune rijei: Salona, Urbs occidentalis, bedemi, gradska vrata, amfiteatar, basilica occidentalis, za-

padna nekropola

Salonitanska Urbs occidentalisnastaje u vrijeme cara

Marka Aurelija (170.) kada se, pod pritiskom prvih naletabarbara Kvada i Markomana na granice Rimskoga Car-stva, prostrani suburbiji sa zapadne i istone strane pr-vobitne gradske jezgre Salone (Urbs vetus) osiguravajunovim prstenom gradskih zidina. Na osnovi ranijih istrai-vanja prvenstveno Francesca Carrare, koji poduzima prvaiskopavanja salonitanskih bedema i kula potaknut neto-nostima dotad postojeih topografskih planova Salone,Ejnar Dyggve je utvrdio osnovni razvoj grada.

Prigodom topografskih istraivanja 1929. godineuspio sam utvrditi da se Salona dva puta irila (sl. I 5).Oba su proirenja poganskog doba, a poduzeta su i u za-padnom i u istonom pravcu. Na taj se nain lako moeobjasniti zbog ega se Salona ranije vrlo esto spominjeu mnoini Salonae. Istovremeno mi je uspjelo dokazati da

je najstariji sredinji dio grada bio grkog podrijetla, to jepotvrda da poganski kapitolij, tada jo neubiciran, trebatraiti u tom dijelu grada.1

Poetkom 19. stoljea, kada zapoinju prva sustav-na istraivanja Salone osnivanjem Arheolokog muzeja uSplitu, nastoji se utvrditi perimetar antikoga grada. Tada

se vidljivi ostaci pojedinih dijelova zidina i kula snimaju i

ucrtavaju na nove planove poput onoga koji je izradioVicko Andri (1821.) ili Carlo Lanza (1826.). Meutim, nijebilo dovoljno dokumentirati samo ono to je bilo uoljivona terenu, a to je ponekad dovodilo do izvjesnih neja-snoa izraenih na tim nacrtima. Stoga je Francesco Carra-ra prionuo arheolokim istraivanjima ne bi li se spoznaostvarni izgled i veliina grada. Tijekom vie navrata, od1846. do 1849., otkrio je sjevernu i zapadnu stranu bede-ma te djelomino junu jer se bedem gubio pod morem imovarnim podruje na uu rijeke. Cararra je sondanimiskopavanjima samo odredio pravac istonih zidina jer senad njima pruala carska cesta prema Klisu. O istraivanjuzapadnih bedema iznosi sljedee: Prva strana na zapadu,osobito na dijelu blizu mjesta gdje se linija zidina savijaprema sjeverozapadnom kutu, ima nekoliko mjesta gdjesu zidine veoma dobro ouvane, ali su kule gotovo sasvimpod zemljom. Na drugoj, sjevernoj strani, zidine i kule suna takav nain unitene i prekrivene zemljom da mi je va-ljalo svuda iskapati da bih pronaao gornje tragove. ()Druga strana na zapadu, od amteatra do mora veoma jeunitena, meutim, svladavi potekoe koje su se pojavi-

1 E. Dyggve 1996, str. 26.


2/20

Tusculum 4, 2011.

68

Slika 1Plan razvoja grada Salone (Ejnar Dyggve)

Slika 2Salonitanska Urbs occidentalis (Ejnar Dyggve)


3/20

69


le, mogao sam ih posve ogoliti do mjesta gdje ih prekrivamore.2

Na osnovi otkrivenih nalaza Francesco Carrara daoje napraviti plan koji predstavlja podlogu svih buduih

salonitanskih planova. Ejnar Dyggve je nastavio Carrarinaistraivanja, koja se u veini sluajeva vie nisu mogla po-noviti zbog promjena na terenu tijekom vremena. Prematome izradio je rekonstrukciju salonitanskoga perimetrasa svim kulama i zakljuio da se grad dva puta irio, i tou istonom i zapadnom smjeru od najstarije gradske

jezgre koju je ubicirao u sredinjem dijelu (Urbs vetus).Na podruju prvobitnih suburbija formiraju se Urbs novaorientalisi Urbs nova occidentalis, kako ih je nazvao EjnarDyggve, i to istovremeno, jer se bedemi ne razlikuju ustrukturi gradnje. Taj znatni fortikacijski zahvat povje-ren je lokalno stacioniranim vojnim jedinicama koje supod nadzorom vojnih zapovjednika izgradile pojedinesegmente bedema. Na dosad pronaenim natpisima,od kojih su dva jo uvijek sauvana in situna vanjskomplatu sjevernih bedema, saznajemo da su u tome poslusudjelovale Prva i Druga kohorta Delmata te vexillationeslegije Druge Pije i Tree Konkordije, posebno detairaneiz Panonije.3

Novi dio zapadnoga grada, Urbs occidentalis,zapoi-njao je od zapadnih bedema stare gradske jezgre ije je

nisko sauvane ostatke prepoznao Ejnar Dyggve te naaozapadna vrata, koja je nazvao Porta Graeca. Glavna grad-ska ulica Via principalis povezivala je unutar Urbs vetusnavedena vrata s onim istonim, Porta Caesarea. Na tompravcu gradskog dekumana pruale su se dotad prilazneceste koje postaju gradske ulice unutar novih bedema tese na njihovu zavretku postavljaju nova gradska vrata,na istoku tzv. Porta Andetria i na zapadu tzv. Porta occi-dentalis, nedavno revizijski istraena. Odatle su se nastav-ljale ceste za vane prometne pravce prema unutranjostina sjeveru, odnosno prema Trogiru na zapadu.

Osim tih glavnih gradskih vrata postojao je niz spored-nih ulaza u grad kojima se odvijao lokalni promet premasekundarnoj cestovnoj mrei. Na sjevernoj strani gradskihzidina dosad su pronaena tri takva uska prilaza gradu izsalonitanskih polja, od kojih se u zapadnom novom dijelugrada (Urbs occidentalis) nalaze Porta suburbia I, kako ih jenakon istraivanja nazvao Ejnar Dyggve. To su jednostavnauska vrata za koja je kao nadvratnik sekundarno upotrije-

bljena poznata stela Gaja Utija. Vrata su bila osigurana kva-dratnim kulama koje su naknadno pojaane trokutastimprizmama te su u kasnoantikim nesigurnim vremenimabila zazidana.4

Na tom, prvotno slobodnom, prostoru podignut jeamteatar i isplanirana nekropola koja se od Porta Grae-capruala uz cestu u pravcu zapada. Cesta je, vjerojatnozbog organizacije grobnih parcela, skretala od prvotno-ga smjera koji je vodio prema glavnom istonom ulazu uamteatar. Znatne segmente masivnoga murazza grae-na od megalitskih kamenih blokova, uoili su ve CarloLanza i Francesco Carrara prilikom istraivanja te ih ucrtalina planovima Salone. Tragovi zidova tih grobnih areala utehnici rustinoga opus quadratum i danas su vidljivi naterenu.

Formiranjem novoga dijela grada Urbs occidentalisbedemima je obuhvaen amteatar i dio zapadne nekro-pole koji otada prestaje biti u funkciji. Brojni nadgrobnispomenici stoga su upotrijebljeni kao graevinski materi-

jal za izgradnju novoga prstena bedema te su na taj nainu njima sadrani dragocjeni podaci - izvori prvoga reda zapoznavanje ranoga salonitanskog razdoblja.

Zapadni bedemi i gradska vrata

Zapadni bedemi su istraivani u vie navrata, a ne-

davno su istraivana i zapadna vrata, Porta occidenta-lis. Budui da su rezultati arheolokih iskopavanja estosamo preliminarno objavljeni, pojedini istraivai donoseuz nove nalaze i arhivsku dokumentaciju. Tako je MihovilAbrami pronaao zaboravljene crtee zapadnih bedemai poruenih kula:

Tom prigodom morao sam se baviti takoer zapad-nim gradskim zidinama, koje su podignute god. 170. n.e.,kada je prijetila pogibelj provale Kvada i Markomana. Zazidanje tog bedema upotrijebljeno je mnogo balvana, nat-pisa i reljefa iz oblinje nekropole. () Za jednu etvero-

kutnu kulu bilo je uzeto mnogo epigrakog materijala iznekropole. Naalost, ova vrlo karakteristina kula morala jebiti ruena radi gradnje eljeznike pruge Split-Knin. ()

Naknadno sam naao u arhivu Arheolokog muzeja,odnosno Konzervatorskog zavoda, u Splitu jedan oleat,koji nam prikazuje zapadni gradski bedem stare Salone,gdje je oznaena poruena kula (A) te druga, koja tada jonije bila demolirana, ali se morala ruiti (B).5

2 F. Carrara 1991, str 145.3 J. Jelii-Radoni 2007, str. 15.

4 E. Dyggve 1931, str. 21-23; J. Jelii-Radoni 1997-1998, str. 17-18.5 M. Abrami 1953, str. 162.


4/20

Tusculum 4, 2011.

70

Godine 1986. i 1987. provedena su zatitna istrai-vanja zapadnih bedema i nekropole, pod vodstvom Ar-heolokoga muzeja u Splitu, preko koje je izgraena su-vremena prometnica Solin - Katela. U izvjetaju o istra-ivanjima lokalitet je imenovan kao Sektor II (od poloajaJezerine do zapadnih gradskih bedema; dio zapadne ne-kropole unutar grada) i Sektor III (dio zapadnoga bedemai nekropole izvan grada, tzv. Dolac). U Sektoru II pronae-na su dva arhitektonska sklopa, dio antike ulice te krajnjizapadni dio antike ceste za Trogir koji je ostao unutargrada. Juni rub ceste ine veliki blokovi (ostaci ogradnihzidova grobnih parcela). Tu je pronaeno i 30 grobova te

jedan opljakani sarkofag s poklopcem na dvije vode iakroterijima. Sjeverni rub ceste nije istraen.6

O istraivanjima zapadnog bedema na Sektoru IIIu izvjetaju se iznose sljedei podaci: Juno od kate-lanske ceste istraen je dio zapadnih bedema u duiniod 11, 8 m. Unutranje (istono) lice bedema graeno je

od pravilno tesanog kamena manjih dimenzija koje leina temeljnoj stopi. Vanjsko (zapadno) lice graeno je odnemarno sloenih velikih blokova. Meuprostor je ispu-njen neobraenim kamenjem pomijeanim sa bukom.Bedem je irok 2,5 m. Na zapadno lice prislanja se oko-mit zid na bedem. Sauvan je u nivou temelja, a u nj jeugraen stupi ili postolje od vapnenca izraeno u oblikukoarice od prua uvezane konopom. Vjerojatno se radi osjevernom zidu jedne od gradskih kula.7

Na temelju navedenih zatitnih arheolokih istraiva-nja eljko Mileti istie upotrebu spolija, osobito nadgrob-nih spomenika i blokova murazza u zapadnim bedemima:

Nove gradske zidine graene su od sitnijeg lomlje-nog kamenja utopljenog u obilnu buku. Meutim, upojedinim, osobito njenim zapadnim, dijelovima bede-mi su ojaani ve obraenim, gotovim materijalom kojisu pruale nekropole, posebno zapadna. Osim ara, stela idijelova arhitekture veih spomenika, preuzeti su i bloko-vi murazza i ugraeni u lice bedema. () Murazzo nepo-sredno istono i zapadno od Porta occidentalispotpuno jeuniten koritenjem materijala za gradnju bedema.8

Prilikom tih istraivanja otkrivena su u sklopu bede-ma i zapadna gradska vrata, Porta occidentalis, takoersamo preliminarno opisana.

Poto su uklonjeni asfaltni i betonski sloj ceste uz am-teatar kao i potporni zid ceste graene 1915., otkrivena suzapadna gradska vrata (Porta occidentalis). Cesta je nalegla na

juni dio vrata koji je slabo ouvan. Kroz vrata prolazi antikacesta za Trogir iji je sjeverni ogradni zid (murazzo) u vratimadobro ouvan. Graen je od veih blokova, a juno lice kojegleda na cestu bolje je obraeno. Na taj zid se kasnije naslo-nio sjeverni trakt bedema. U bedeme, sjeverno i juno od vra-ta, bio je ugraen vei broj ulomaka nadgrobnih spomenika.() Ostaci bedema s june strane vrata sauvani su samo univou temelja, a na nekoliko mjesta su ih probili elektrini ka-beli koji su bili pod naponom za vrijeme istraivanja.9

6 J. Mardei 1988, str. 309-314.7 J. Mardei 1988, str. 310.

8 . Mileti 1988-1989, str. 65.9 J. Mardei 1988, str. 311.

Slika 3Crte kule uz zapadne bedeme (po Mihovilu Abramiu)


5/20

71


Amteatar

Najmonumentalnija salonitanska graevina am-teatar - ucrtana je na mnogim kartografskim prikazimaSalone i splitskoga zalea te je nezaobilazna u izvjeimaputopisaca i ljubitelja starina. Simbol romanizacije, prvot-no podignut na periferiji grada, postaje izgradnjom no-voga prstena gradskih bedema oko zapadnoga suburbijaintegralni dio novoformiranoga gradskog prostora Urbs

occidentalis. Velebno zdanje, poput repera na samom krajuantikog grada, privlaio je panju prvih istraivaa koji na-vode da je najveim dijelom uniten, skoro do temelja.10

Na poetku 19. stoljea arheoloka iskopavanja am-teatra pokree prvi dalmatinski konzervator Ivan LukaGaragnin.11U svojoj drugoj kampanji iskapanja, u lipnju1805., razotkrio je djelomino amteatar, odredio je nje-

10 F. Lanza 1856, str. 20.

Slika 4Tlocrt zapadnih gradskih vrata - Porta occidentalis (po eljku Miletiu)


6/20

Tusculum 4, 2011.

72

Slika 5Nacrt Porta suburbia I (Ejnar Dyggve)

Slika 6Pogled na amteatar na poetku istraivanja


7/20

73


gov elipsoidni oblik, opisao lukove te je naao dosta nat-pisa, skulptura i itav niz sitnih arheolokih predmeta.12

Tijekom iskopavanja voenih godine 1846. Frances-co Carrara otkrio je istoni ulaz i dijelove amteatra do

toke gdje se sjeverna strana antikih bedema spaja s am-teatrom te poetak zapadnoga dijela gledalita, o emuizvjetava strunu javnost: Istina je da se sjeverne grad-ske zidine prekidaju na spoju sa zidovima amteatra tese samo nastavljaju u smjeru prema jugu, gdje se krivinaamteatra okree prema perimetru grada. () Malo pomalo otkrio sam ulaz na junom kraju krae osi iza kojegase nakon nekoliko stepenica nadesno i nalijevo pojavljujehodnik koji mora da je vodio do stepenita ili galerije. ()Kopajui s jedne i druge strane krivulju pojasa posreilomi se, jer se samo oko te krivulje sada vidi devet cijelihlukova i sedamnaest nedovrenih, a meu cijelima jedanna sjeveroistoku izgleda kao izlaz za nudu.13

Don Frane Buli nastavio je Carrarina istraivanja uvie navrata (1909. - 1912., 1913. - 1914., 1917. - 1919.). Nesamo da je otvorio perimetralne zidove i pilone te gotovou potpunosti otkrio amteatar, ve je otkupio i zemljite.

U svojoj studiji o salonitanskim spomenicima iznosi opa-anja o strukturi amteatra:

Unutra je imalo gledalite (cavea) istu veliinu kaos june strane, s koje je perimetralni zid bio visok do 24,80 m, a po tom je imao tri kata, ako ne etiri. Amteatarmjeri u duini u osi od istoka prema zapadu 125, 30 m, au irini od sjevera prema jugu 102, 42 m. Arena pak ima uosi duinu 66, 90 m, a u irini 43, 42 m.14

Ejnar Dyggve posvetio je studiju izgledu i funkcijisalonitanskoga amteatra nadopunivi Bulieva istrai-vanja manjim sondanim zahvatima. Amteatar je imaotri kata, od ega su dva donja imala otvore s lukovima,a meu njima su se nalazili polustupovi s dorskim, od-

Slika 7Rekonstrukcija amteatra (Ejnar Dyggve)

11 D. Boi-Buani 1970, str. 145-159.12 I. Babi 1982-1983, str. 69.

13 F. Carrara 1991, str. 162.14 F. Buli 1986, str. 72.


8/20

Tusculum 4, 2011.

74

nosno jonskim kapitelima. Na treem katu su bili samomanji etverokutni otvori, takoer meusobno odijeljenipolustupovima (atik). Gledalite je poivalo na supstruk-cijama unutranjih hodnika, a sastojalo se od dva menija-na i galerija na vrhu. Analizirajui spomenik Dyggve istieneobinu slinost krunih i radijalnih sustava dijeljenjapublike s rimskim Kolosejem, a dodavanjem drugogakrunog hodnika salonitanski amteatar bio bi po kon-strukciji poput rimskoga uzora. Njegovu izgradnju pove-zuje s podizanjem novih bedema godine 170. smatrajuiih jedinstvenim arhitektonskim sklopom. Istrovremenost

gradnje, po miljenju Duje Rendia-Mioevia, je upitnas obzirom na nain uklapanja monumentalne graevineunutar znatno inferiornijega sustava fortikacijske arhi-tekture.15To je neosporno potvreno zatitnim istraiva-njima godine 2005. i 2006. koja je provodio Konzervator-ski odjel u Splitu. Tada je otkriven dio zapadnih bedemakojima je obuhvaen jugozapadni ugao amteatra sa za-padnim vratima. Prilikom trasiranja novih bedema skinut

je vanjski plat s arkadama te se na tom mjestu gradske zi-dine prislanjaju direktno na radijalne zidove supstrukcija

gledalita potpuno zatvarajui amteatar s vanjske stranekao i njegova zapadna vrata. Na isti nain unutar amte-atra pruaju se i sjeverni bedemi grada to je otkrivenove Bulievim istraivanjima te je oito najmonumental-nija salonitanska graevina integrirana poput bastiona usjeverozapadnome uglu gradskih fortikacija.16

Zapadna vrata amteatra otkrivena su prilikom po-sljednjih istraivanja. Tada je pronaen ranokranskikapitel, iz 5.-6.stoljea, ukraen akantom poput onih izranijih arheolokih iskopavanja (Francesco Carrara, EjnarDyggve, Franko Oreb). Ti kapiteli pripadali su nekom kul-

tnom prostoru podignutom ili adaptiranom unutar am-teatra, vjerojatno pravokutnoj podzemnoj prostoriji usamom sreditu arene povezanoj s poznatim oratorijimau supstrukciji gledalita. Njihovi zidovi su bili ukraenifreskama martira stradalih u areni za Dioklecijanovih pro-gona. Meu prikazanim muenicima bio je akon Aste-rije ije je ime jo bilo vidljivo u trenutku otkria. MartirAsterije pokopan je na oblinjoj nekropoli na Kapljuu,gdje se nad njegovim grobom podie cemeterijalna bazi-lika. U kasnoj antici kada amteatar gubi svoju prvobitnu

15 D. Rendi-Mioevi 1977, str. 56-57; E. Dyggve 1933, str. 138-145.16 J. Jelii-Radoni 2008, str. 35-44.

Slika 8Crte salonitanskih martira u istonom oratoriju amteatra


9/20

75


namjenu postaje idealni prostor trijumfa kranstva namjestu stradanja salonitanskih muenika. Tu su se na dannjihova martirija odravale memorijalne procesije.17

Otvoreno je pitanje nastanka salonitanskoga amte-

atra. Premda su prvi istraivai, poput don Frane Bulia,smatrali da potjee iz ranijega razdoblja, Ejnar Dyggve

je datirao njegovo podizanje u kontekstu novih zapad-nih bedema, to je prihvaeno u literaturi. S obzirom nanjegove konstruktivne i dekorativne karakteristike, vrlosline rimskom Koloseju, te njegov monumentalni obliki izgled vjerojatno nije izgraen prije Flavijevaca. S obzi-rom da se nalazi u osi dekumana, najstarijega dijela grada(Urbs vetus), prvotna graevina znatno skromnije velii-ne i ukrasa poput ranocarskih amteatara, mogla je bitizapoeta ve za julijevsko-klaudijevskoga razdoblja kadaSalona postaje glavni grad rimske provincije Dalmacije.

Basilica occidentalis

Uz glavnu gradsku ulicu (Via principalis) gotovo posredini Urbs occidentalisnalazi se ranokranska trobrod-na bazilika. Istraivao je Ejnar Dyggve tridesetih godina

20. stoljea. Zbog njezina poloaja u zapadnom dijelugrada, nazvao je Basilica occidentalis. Od toga vremenanisu voena arheoloka istraivanja na tom lokalitetute je bazilika zatrpana i nedostupna. Svi zakljuci o njoj

temelje se iskljuivo na Dyggveovim opisima i nacrtima.Prema tim podacima bazilika je bila duga 46 m, iroka20,20 m, a datirana je u 6. stoljee poslije Krista.18

Iz Dyggveova tlocrta oito je da je objekt bio sai-njen iz dva jasno diferencirana dijela, koji su ga, vie de-nirala kao arhitektonski kompleks negoli kao jedinstvenspomenik. Oba su dijela bila priblino jednake duljine vertikalna linija u smjeru S-J dijeli taj 46 m dugi pravo-kutnik u dva manja, no jo uvijek izduena pravokutnikaod kojih je onaj istoni u srednjem svom, zavrnom dije-lu imao, ini se, izboenu polukrunu apsidu. Od objek-ta, polazei uvijek od tlocrta, pouzdana je samo njegovazapadna i sjeverna strana (zid) i jo neki dijelovi uz ovuposljednju.19

Na osnovi Dyggveove rekonstruirane skice voeneidejom pune arhitektonske simetrije u junom dijelu kojinedostaje, Duje Rendi-Mioevi istie da nije sigurno o

17 E. Dyggve 1933, str. 35-150;J. Jelii-Radoni 2009, str. 61.18 Prva objava E. Dyggve 1934, str. 249, Fig. 15, a potom i u pregledu solinskih ranokranskih spomenika E. Dyggve 1951, str. 59 i d., fig III, 23. Usp. F. Bukariol

1988, str. 279.19 D. Rendi-Mioevi 1991, str. 380.

Slika 9Pogled na amteatar s istone strane


10/20

Tusculum 4, 2011.

76

kojem se tipu ranokranske arhitketure radi: o trobrod-noj bazilici s bonim brodovima odvojenim stupovima ilio jednobrodnoj crkvenoj graevini slobodnoga tipa sasamostalnim aneksima odvojenim punim zidom. Rendi-Mioevi ostavlja mogunost drugih rjeenja u skladu sdomaim graditeljskim tradicijama.20

Zapadna nekropolaOd zapadnih vrata najstarijega dijela rimske Salone,Porta Graeca, pruala se cesta prema zapadu u pravcu Tro-gira uz koju je prema rimskom obiaju formirana nekro-pola. U literaturi 19. stoljea nazvana je Hortus Metrodoriprema jednom tada pronaenom natpisu (CIL 3, 2207),dok se u novije vrijeme rabi naziv zapadna nekropola.21Nakon proirenja grada izgradnjom bedema godine 170.,za cara Marka Aurelija, dio nekropole se zatekao unutargradskoga areala ime je prestao biti u funkciji pa sumnogi nadgrobni spomenici posluili kao graevinski

materijal novih fortikacija.Istraivanja zapadne nekropole zapoeta su u 19.

stoljeu, nakon osnutka Arheolokoga muzeja u Splitu,pod vodstvom njegova prvog ravnatelja Carla Lanze. Iakoo svojim iskapanjima od 1821. do 1828. redovno oba-vjetava austrijske vlasti, u strunoj literaturi nije nitaobjavio. Tek sredinom stoljea njegov sin Francesco Lan-za donosi opis prvih istraivanja:22Iskopavanja 1823. su

vrena na poloaju sjeverno od ceste za Trogir kod putaza Paraa kue, 1824. na dva mjesta, s june strane cesteza Trogir, uz solinske bedeme, te zapadnije, sa sjevernestrane, na poloaju poznatom kao in horto Metrodori.23

U duhu sakupljakih istraivanja, ona su zapoetaupravo na tom mjestu jer se smatralo da bi se tu mogaopronai vei broj spomenika. Godine 1823. pronaene

su urne s kostima te sitnim materijalom (nakit i drugipredmeti). U iskapanjima godine 1824. uoene su uko-pne rake, koje su uglavnom bile opljakane jo u antici.U njihovoj blizini zamijeen je i manji broj ukopnih urni,koje su bile netaknute. Pronaeno je i dvadesetak nad-grobnih natpisa. Godinu dana kasnije, 1825., Lanza vriiskopavanja sa sjeverne strane ceste za Trogir, neto za-padnije nego godinu prije: I ovdje su pronaeni zatrpaniljuski kosturi, meutim, pokriveni crjepovima poredani-ma poput krova. () Osim tih i drugih predmeta manjevrijednosti, prikupljeni su jo neki dragocjeniji predmeti

unutar urni, na primjer: prsten od ambre, koji prikazujecijeloga, urezanog reljefno, nagoga djeaka koji grli div-lju svinju, crveni jasper na kojemu je urezan djeak kojiprikuplja klasje, nedovren rad, kao to se primjeuje op-enito na veem broju gema pronaenih u Saloni. Izvanurni pronaene su, rasute po terenu, kao i obino, mno-ge ampule od stakla, mnoge medalje od srebra i bronce,vie ili manje rijetke, meu kojima jedna srebrna, veoma

Slika 10Basilica occidentalis (Ejnar Dyggve)

20 D. Rendi-Mioevi 1991, str. 379-389.21 N. Cambi 1985-1986, str. 65.

22 O zapadnoj nekropoli F. Lanza 1856.23 F. Bukariol 1988, str. 281. Lanza je 1823. kopao na kat. est. 4119 i 4120, a 1824. na 4125/2.


11/20

77


dobro sauvana, od Mariniane supruge Valeriana, s natpi-som Divae Marinianaena licu i conserationa naliju gdjese vidi paun koji je podie u nebo.24

Na lokalitetu Martinevo, oko 100 m jugozapadno od

Porta Graeca, neposredno uz glavnu komunikaciju koja jeprolazila po sredini prvotno slobodno formiranoga subur-bija, uoio je Carlo Lanza poetak kiklopskoga zida, muraz-zo, te zapoeo iskopavanja 1826./27. Tom prigodom otkrio

je impresivan mauzolej s bogato ukraenom arhitekturomi brojnim skulpturama rimske obitelji Lollia, koji je samopreliminarno objavio njegov sin Francesco Lanza.25

Potom su se pojavili kapiteli, komadi stupova i pila-stara, frizova, stropova koji se odlikuju takvom tonouoblikovanja i preciznou urezivanja da su vrijedni divlje-nja i vjerojatno pripadaju zlatnom dobu Augusta. Osimtoga, pronaeni su neki kipovi i odreena koliina razliitihi raznovrsnih ulomaka. Iz svega toga se mogao sloiti arhi-tektonski red (T. VIII) iji dijelovi ne slijede u svemu Vitruvi-

jeve mjere propisane za korintski red, nadasve to se tiekapitela i arhitrava () U skladu s tim redom napravljen

je ovdje jedan otmjeni strop (T. IX) s kasetama simetrinopodijeljenim i urezanim istim briljivim dlijetom, sav od do-maeg bijelog vapnenca, premazan tukom, na kojemu se

posebno mogla primijetiti lijepa tirkizna boja na povrinistropa i crvena kojom su bile ukraene udubine u kojima suse nalazili ispune kao tzv. fusajoli i takoer praznina izmeukonzola u skladu s onim to je bilo primijeeno na ostaci-

ma hrama Herkula u Agrigentu i Selinuntu koji se uvajuu Palermu, kao i one otkrivene u Pireju i Ateni koje su odvelike vanosti jer nam daju ideju o maniri bojanja kame-na kojom su stari narodi posebno Grci ukraavali arhitek-tonske spomenike. Neki zakrivljeni frizovi koji nisu padaliokomito na arhitrav ve su se podizali lagano zakrivljeno,osim nekih ostataka spiralno kaneliralih stupova, davali suza naslutiti da je graevina kojoj su ti ostaci pripadali bilakrunog oblika s pravokutnim vestibulom s prednje strane,analogno drugim slinim starim graevinama od kojih sunam sauvani tlocrti. S obzirom na okolnosti, o kojima smove prethodno govorili, o grobovima i kipovima na istomelokalitetu od kojih su posljednji prepoznati po istim portre-tima, skloni smo smatrati da je graevina o kojoj je ovdjerije bila mauzolej neke od najimunijih i najglasovitijihrimskih obitelji, tonije ugledne obitelji Lollia. S obziromda se na podnoju jednog od tih kipova, iji bi broj premaprepoznatim ulomcima trebao biti najmanje osamnaest,nalazi natpis LOLLIAE SECVNDAE FILIAE.26

Slika 11Prijedlog rekonstrukcije korintskoga reda mauzoleja Lollia(po Francescu Lanzi)

Slika 12Crte kasetiranoga stropa mauzoleja obitelji Lollia(po Francescu Lanzi)

24 F. Lanza 1856, str. 29.

25 F. Bukariol 1988, str. 278.26 F. Lanza 1856, str. 33-34, T. VIII-XII .


12/20

Tusculum 4, 2011.

78

Meu brojnim skulpturama od kojih su samo nekedo danas sauvane, poput navedenog kipa keri Lolije Se-kunde, istie se portret starijega mukog lana te obitelji,takoer pokopanog u mauzoleju. Impresivni izraz nagla-

enih realistinih crta lica skulpture rimskoga graaninanadnaravne veliine vjerojatno s togom ili palijem, izra-en od vapnenca, pokazuje visoke umjetnike dometesalonitanskih klesarskih radionica posljednjih desetljea1. stoljea prije Krista.27

Na tom dijelu zapadne nekropole pronaeni su, osimmauzoleja obitelji Lollia, i drugi nadgrobni spomenici, po-put stele u obliku edikule s pet likova u dubokom reljefu,poznate samo po sauvanom crteu. Na steli sa zabatomoslonjenim na reljefno izvedenim stupovima i stiliziranimkapitelima prikazana su poprsja pokojnika i to dva unutarrastvorene koljke u gornjem dijelu i tri u donjem dijelu.Na rubovima zabata su akroteriji u obliku lavova od kojih

je sauvan samo onaj na lijevoj strani.28Nakon Carla Lanze dio zapadne nekropole izvan zidi-

na grada istrauje Francesco Carrara od 1844.29do 1848.30Carrara je nastojao istraiti pruanje monumentalnogazida, murazza, za koji zakljuuje da je, postojei tu odranije, u rimsko vrijeme posluio kao razdjelnica izmeu

Slika 13Skulptura Lolije Sekunde (po Francescu Lanzi)

Slika 14Portret iz mauzoleja obitelji Lollia

Slika 15Crte stele sa zapadne nekropole (po Francescu Lanzi)

27 N. Cambi 2000, str. 33, 246, T. 16, kat. br. 21; N. Cambi 2005, str. 15-16, sl. 10.28 N. Cambi 2005, str. 37, sl. 45 (crte Rafe Martinija).

29 Biljei sluajan nalaz na kat est. 4125/2 (Arhiv Arheolokoga muzeja Split 54/1846).30 F. Bukariol 1988, str. 281. Od 1846. do 1847. istrauje na kat. est. 4125/2, 1614, 1616 i 1617 (Arhiv AMS bb 28 i 24 iz 1848).


13/20

79


javne ceste koja je vodila prema Trogiru i zapadne nekro-pole. Pratei kiklopsku gradnju do njezina zavretka,iskopao je niz sarkofaga, nadgrobnih natpisa te dva ma-uzoleja na samom kraju.31Prilikom tih istraivanja Carrara

je otkrio dio zapadne nekropole, otkupio dio zemljita tepo prvi put prezentirao nalaze kao arheoloki park.

Don Frane Buli godine 1899. otkupljuje zemljitena zapadnoj nekropoli i sluajne nalaze meu kojima seistie mramorni sarkofag Valerija Dinenta,32u potpunostiouvan i neopljakan. S iskapanjima zapoinje godine

1901. kada proiruje podruje istraivanja zapadne ne-kropole te ponovno ureuje lokalitet in horto Metrodori.33Godine 1903. izvaen je nadgrobni spomenik Popmponi-

je Vere34iz zapadnih gradskih bedema te rekonstruiran uvrtu Arheolokoga muzeja. Zatim 1904. i 1905. istraujestariji dio nekropole, koji je veim dijelom ostao unutargradskih bedema, a manjim izvan njihova pojasa.

Slika 16Pogled na zapadne bedeme s oznaenim dijelovima nadgrobnoga spomenika Pomponije Vere

Slika 16aNadgrobni spomenik Pomoponije Vere nakon rekonstrukcije

31 Problematiku tzv. kiklopskih zidova prouava i R. F. Burton 1876. te navodi: () Da bismo pregledali ovaj zid, stigli smo do krajnje njegove zapadne vidljivetoke na zemljitu gosp. P. Geria, ispod sadanje dravne ceste, do lokaliteta nazvanog Staun. Nismo nali dva mauzoleja koja spominje opat Carrara nidvije baze sarkofaga o kojima govori prof. Lanza, ali smo nali da na junom proelju kiklopskog zida stre ostaci kule Usp. Fortuna Critica 1988, str. 292.

32 Pronaen 1891. na kat. est.1434, oko 250 m udaljen od lokaliteta horto Metrodori. Usp. F. Buli 1986, str. 60.

33 F. Bukariol 1988, str. 281. Kat.est. 4125/2.34 F. Buli 1986, str. 60.


14/20

Tusculum 4, 2011.

80

Izvan areala zidinama utvrenog grada ostali sujo neki dijelovi zapadne nekropole. To je moda za sadanajsjeverniji poznati nalaz, ukupno jedanaest nadgrobnihnatpisa naenih na kat.est. 3936, istono od amteatra,a sjeverno od bedema. Vjerojatno je dio zapadne nekro-pole imalo groblje kod amteatra, moda jedan cehovskiodjeljak zapadne solinske nekropole. Gladijatorske urnesu nalaene u blizini Paraevih kua, na kat. est. 3947 i

3947/2.35 Vee radove poduzima na dijelu nekropoleizvan gradskih bedema godine 1909./10.,36 dok manjenalaze biljei 1914. i 1916., a posljednja iskapanja na za-padnoj nekropoli provodi 1925.37

Mihovil Abrami godine 1932. istrauje gotovo naistom poloaju gdje je radio i Carlo Lanza godine 1823. tezakljuuje da murazzo ne moe biti obrambeni zid iz pre-

drimskoga vremena:38Ne, tzv. murazzo nije grka grae-vina i nema nikakve obrambene svrhe. Naprotiv, to je zidrimskog porijekla i to iz rane carske periode, to je bio zidkoji je opkoljavao grobni areal zapadne salonitanske ne-kropole, koja se prostirala uzdu trogirske ceste (via Tra-guriana) i tobonje kule su etverokutne ograde pojedi-nih nadgrobnih elija.39Takoer navodi da je, osim nekihizuzetaka, zapadna nekropola iskljuivo antiko groblje

te istie sljedei nalaz: U ovoj, zapadnoj nekropoli, pro-naen je u blizini amteatra, lijepi sarkofag s epigrafomHomonoea Zosime, ukraen s etirima genijima godinjihdoba. Ovaj se komad stavlja meu najstarije salonitanskespomenike ove vrste.40

Na sarkofagu Homonoeje Zosime i njezina suprugaSeptimija Lucija, pored natpisa u tabuli s ansama ukrae-

35 F. Bukariol 1988, str. 279.36 F. Buli 1910, str. 3 i d.37 F. Bukariol 1988, str. 282. Kat. est. 1434/7.38 F. Bukariol 1988, str. 281. Abrami istrauje na kat. est. 4102/2, 4121, 4119 i 4120.

39 M. Abrami , str.11.40 M. Abrami


15/20

81


nim rozeta na prednjoj strani, prikazani su eroti godinjihdoba. S lijeve je strane erot odjeven u kratku potpasanutuniku s prebaenom hlamidom preko lijevog ramena i ka-pom na glavi te dri u desnoj ruci sputenoj niz tijelo zeca,

a uzdignutom lijevom trsku. Pored njega je nagi erot pro-ljea samo s prebaenom hlamidom na ramenu i koarompunom cvijea koje desnom rukom hvata za stabljiku, anedostaje mu glava. Nasuprot je nagi erot ljeta sa srpom uispruenoj desnici i klasjem u lijevoj ruci te nagi erot jesenis prebaenom hlamidom na ramenu i ovjenan grozdovi-ma na glavi prua desnicu prema koari prepunoj jesen-skih plodova. Na bonim stranicama sarkofaga su eroti sgirlandama povezanim vrpcama i prebaenim preko rame-na. Premda je sarkofag od prokonekoga mramora, izraen

je u lokalnoj radionici s uobiajenim i esto primijenjenimmotivima na salonitanskim nadgrobnim spomenicima.41

U sklopu trogodinjih istraivanja koje su u Salonivodile ekipe jugoslavenskih i amerikih istraivaa godine1970. pristupilo se sondanom i revizijskom iskopavanjulokaliteta in horto Metrodori. Rezultate tih iskopavanja iznio

je ve iste godine Ante Rendi-Mioevi.42 Istraivanje jezapoeto na krajnje zapadnom dijelu lokaliteta (sjevernood murazza do toke Y, gdje je godine 1891. pronaen sar-

kofag Valerija Dinensa i Atije Valerije). Iako se oekivalo, nijese nailo na tragove nekropole ili arhitekture. Pronaena jevea koliina keramike. Potom se pristupilo iskopavanju u

junom dijelu lokaliteta, blie samom murazzu.

Otkopano je nekoliko grobnih komora od kojih sunajbolje sauvane dvije spojene kasnoantike grobne ko-more tipa a pozzo iznutra obukane, s ulaznim vratima isvodom koji se uruio. Naeno je i vie pojedinanih gro-bova graenih tipinom kasnoantikom tehnikom, zatim

jedan grob u amfori, te jedan djeji kostur izvan zidanihgrobnica. Tragovi arhitekture, sauvane samo u temelji-ma pokazuju veoma lou kvalitetu zidanja.43

Tijekom tih revizijskih iskopavanja murazza u nje-govim temeljima uoena je karakteristina rimska teh-nika zidanja (klesanci srednje veliine vezani malterom)te istovremenost njegove izgradnje s gradnjom prvihgrobnica na tom prostoru. Stoga je zakljueno da otpadasvaka pretpostavka da je murazzo graen u predrimskomrazdoblju kao fortikacijski objekt helenistike aglomera-cije. Na temelju pronaenih predmeta vrijeme izgradnjemurazza smjeteno je u 1. stoljee poslije Krista.

U sklopu zatitnih arheolokih istraivanja prove-denih 1986., na dijelu Sektora III otkriven je dio zapadne

41 N. Cambi 2005, str. 140, sl. 208; N. Cambi 2010, str. 50-51, 114, kat. br. 87, T. L 1.

42 Istraivanja su vodili Arheoloki muzej u Splitu i Rutgers University New Brunswick, New Yersey. Usp. A. Rendi-Mioevi 1970, str. 113-118.43 A. Rendi-Mioevi 1970, str. 115.

Slika 18Crte sarkofaga Homonoeje Zosime sa prikazima erota etiri godinja doba (po Francescu Lanzi)


16/20

Tusculum 4, 2011.

82

nekropole izvan bedema s pojedinim segmentima sjever-nog i junog murazza:

Murazzo je graen od velikih blokova dimenzija od1,5 do 6 m duine. Juno od katelanske ceste otkriven je

u duini od 70 m, a sjeverno samo u duini od 3 m, i to unajniem redu kamenja. Prilikom gradnje bedema upo-trebljavani su i blokovi murazza. Najvia sauvana visinamurazza je vea od 4 m tako da nekropola nije bila vid-ljiva sa ceste. Graen je istovremeno, ali ne neprekinutimslijedom, ve je gradnja zapoinjana na nekoliko mjestaistovremeno. Blokovi su vezani bukom. Lice murazzakoje gleda na nekropolu bolje je obraeno od onog okre-nutog nekropoli. U grobne parcele ulazilo se s ceste - ot-kriveno je 8 vrata na murazzu, kao i dva prolaza izmeugrobnih parcela. Osnovna organizacija nekropole nastala

je istovremeno s murazzom. Kasnije, u razdoblju od 1. do4. stoljea vie je puta reorganizirana, a grobne parcelepregraivane. esto se dogaa da su mlai grobovi uni-tili starije. () Ukupno je istraeno 17 parcela. Na sjever-nom dijelu otkrivene su parcele u dva reda, a izvan njihuz sjeverni prol pronaene su dvije velike kamene kon-strukcije. Graene su od velikih kamenih blokova, a nijeim, budui da nisu otkopane u cijeloj povrini, moguesa sigurnou utvrditi namjenu. () Na zapadnoj nekro-poli (dijelu izvan grada) pronaena su 562 groba. () Za-

jedno s grobovima otkrivenim unutar grada ukupan brojistraenih grobova iznosi 615. Izuzetno znaajan nalaz jeotkrie nadgrobne ploe s natpisom u kojemu se spomi-nje rije PISCINA. Naime, do sada nije bilo tono poznatoznaenje te rijei koja se esto javlja na natpisima u rim-skoj provinciji Dalmaciji. Ovim nalazom postaje oito dase ona upotrebljava da bi se oznaio grob. Na nekropolisu otkrivena 22 sarkofaga od kojih je osam s natpisima, adva s guralnim prikazima. Na fragmentiranom djejemsarkofagu prikazana su dva Erota koji pridravaju girlan-du. Sarkofag oznaen brojem 21 najvrjedniji je pokretni

nalaz. Mramorni atiki sarkofag s poklopcem izraen je uobliku lealjke s prikazom Erota u berbi groa. Odlikujese bogatstvom detalja i visokom kvalitetom rada. Ovo jedo sada u svijetu jedini sarkofag ovog tipa koji je u pot-punosti sauvan. Na alost, bio je opljakan. Pronaeno

je vie od 100 nadgrobnih natpisa i ulomaka natpisa.44

Nakon zatitnih istraivanja zapadne nekropole1986./87. eljko Mileti detaljno razrauje problematikumurazza. Navodi kako nije rije o jednom, ve o dva para-lelna zida u funkciji bone potpore ceste i ogradnog zida

nekropole. Naime, uz antiku cestu prema Trogiru organi-zirana je nekropola formiranjem pojedinih parcela (hor-tus) u tehnici rustinoga opus quadratumod megalitskihblokova (u pravilu dui od 1 m, premda pojedini primjercidoseu veliinu od 4 do 6 m, visine od 0,3 do 1 m, ustalje-ne debljine 0,8 m.) Ulazi su postavljeni direktno s antikeceste. Murazzo se nije kontinuirano pruao ve je ritmikiisprekidan prolazima irine 3-4 m, to je omoguavalo pri-stup nekropoli sa strane polja. Vrijeme nastanka murazza i

44 J. Mardei 1988, str. 311-312.

Slika 19Tlocrt zapadne nekropole istraene tijekom zatitnih isko-pavanja 1986.-1987. (po eljku Miletiu)


17/20

83


zapadne nekropole neosporno pokazuju dosad otkriveninadgrobni spomenici koji uglavnom potjeu iz prve po-lovine 1. stoljea poslije Krista, osim onih neto ranijih izmauzoleja Lollia. Prema tome se vidi, kako navodi eljko

Mileti, da zapadna nekropola cijelom duinom nastajepriblino istovremeno to ukljuuje izgradnju murazza teodreuje dataciju: Oita je jedinstvena graditeljska kon-cepcija, iako su segmenti zidani na vie mjesta odjednomili u kraim vremenskim razmacima. () Izgradnja mu-razza datirana je u prva dva desetljea 1. st. po. Kr.45

U studiji posveenoj salonitanskim nekropolamaNenad Cambi saeo je razvojne faze nastanka zapadnenekropole.

Prva faza, do 2. stoljea poslije Krista: Najvei brojgrobnih graevina priblino su pravokutnog ili kvadrat-nog tipa, izraene od velikih blokova kamenja. U sreditunekih parcela postoji povienje na kojem je po prilici sta-

jao sredinji nadgrobni spomenik koji je pripadao vlasni-ku parcele. U veini sluajeva to je najvjerojatnije bila ara.to se tie pokopa, uglavnom se radi o urnama, a tek urjeim sluajevima o skeletnom pokapanju.46

Druga faza, tijekom 2. stoljea poslije Krista: Dolazido znatnih promjena u organizaciji nekropole. ini se dase ponekad rue zidovi grobnih ograda od velikih bloko-va. Novi pokopi su uglavnom sarkofazi i oni se ukopavaju

u nie slojeve, tako da esto unitavaju ranije ukope. Osimsarkofaga pojavljuju se i duboke zidane rake koje pokrivakamena ploa, koji se prema jednom natpisu mogu od-sad nazivatipiscinae.47

Trea faza, druga polovina 3. i poetak 4. stoljeaposlije Krista: Postojee grobne parcele postaju pretije-sne pa se pokapanje iri i prema sjeveru. Vjerojatno tadadolazi do jo znatno veeg unitavanja postojeih area-la. Sad su praktiki svi pokopi skeletnog karaktera. Osim

jednostavnih pokopa (najvjerojatnije u drvenoj raci) biloje pokopa u sarkofazima, u piscinama i grobnicama kojese sad javljaju: grobnim komorama presvoenim jedno-stavnim svodom i malim ulazom na proelju koje slui zauvlaenje pokojnika. Nema dvojbe da su ove posljednjederivirale od piscina. Na dijelu koji je iskopao Buli dolo

je i do proirivanja ranijih parcela. Manji je broj pokopakranski, ali je oito da njihov broj nije veliki. ini se da jenekropola u poetku 4. st. vrlo rijetko upotrebljavana.48

Najvei broj pokopa oito je iz ranog carskog doba.Meutim, vrlo je vjerojatno da je odreeni broj grobovabio iz kasnorepublikanskog ili carskog doba. Oni su sevjerojatno nalazili uz sama zapadna vrata grada. Naalost,o tom dijelu nekropole vrlo malo znamo. Tu je otkopanagrobnica Lollia koja je leala na poloaju Martinevo u za-padnom (novijem) dijelu grada.49

45 . Mileti 1988-1989, str.49-7046 N. Cambi 1991, str. 21-22.47 N. Cambi 1991, str. 22.

48 N. Cambi 1991, str. 22.49 N. Cambi 1991, str. 22-23.


18/20

Tusculum 4, 2011.

84

Kratice

BASD = Bulletino di archeologia e storia dalmata

CIL 3 = Corpus inscriptionum Latinarum, vol. 3, Berlin 1873 (ed. Th. Mommsen); Suppl., Berlin 1902 (ed. O. Hirschfeld)

VAHD = Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku

Literatura

M. Abrami Mihovil Abrami,Zapadna nekropola antikne Salone, VAHD 52/1935-1949, Split , 1-18.

M. Abrami 1953 Mihovil Abrami, Biljeka o zapadnom bedemu antikne Salone, VAHD LV, Split 1953, 162-165

I. Babi 1982-1983 Ivo Babi, Prilog poznavanju povijesti grafike dokumentacije salonitanskih spomenika, Godi-njak zatite spomenika kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982-1983, 67-80.

D. Boi-Buani 1970 Danica Boi-Buani, Poeci zatite i sabiranja umjetnina u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjet-nosti u Dalmaciji 18, Split 1970, 145-159.

F. Buli 1910 Frane Buli, Escavi nella necropoli antica pagana di Salona detta Hortus Metrodori negli anni1909 e 1910, BASD 33, Split 1910, 3-66.

F. Buli 1986 Frane Buli, Po ruevinama stare Salone, Split, 1986.

R. F. Burton 1876 Richard Francis Burton, Il Murazzo ossia il muro lungo di Salona, BASD 1, Spalato 1876, 169.

F. Bukariol 1988 Frane Bukariol, Pregled arheoloke topografije Salone, Mogunosti 36, br. 3-4, Split 1988, 274-287.

N. Cambi 1985-1986 Nenad Cambi, Salona i njene nekropole, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25, br.12, Zadar1985-1986, 61-107.

N. Cambi 1991 Nenad Cambi (uredio),Antika Salona, Split, 1991.

N. Cambi 2000 Nenad Cambi, Imago animi, Antiki portret u Hrvatskoj, Split 2000.

N. Cambi 2005 Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.

N. Cambi 2010 Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji(od II. do IV. stoljea), Split 2010.

F. Carrara 1991 Francesco Carrara, Topografija i iskapanja Salone, Antika Salona, Split 1991, 99-203.

E. Dyggve 1931 Ejnar Dyggve, Porta suburbia I. Nova gradska vrata u Solinu, Starinar VI, br. 3, Beograd 1931, 14-23.

E. Dyggve 1933 Ejnar Dyggve, Lamphitheatre, Recherches Salone, II, Copenhague 1933, 33-150.


19/20

85


E. Dyggve 1934 Ejnar Dyggve, Salona christiana. Aperu historique du developpment de la ville et de ses con-structions sous l poque palochrtienne, Atti del III congresso internazionale di archeologiacristiana, Ravenna 25-30 settembre 1932, Roma 1934, 237-254.

E. Dyggve 1951 Ejnar Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo 1951.

E. Dyggve 1996 Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog kranstva, Split 1996.

Fortuna Critica 1988 Fortuna Critica (izvaci iz strune literature), Mogunosti 36, br. 3-4, Split, 1988, 288-298.

J. Jelii-Radoni 1997-1998 Jasna Jelii-Radoni, Nova istraivanja gradskih bedema Salone, Prilozi povijesti umjetnostiu Dalmaciji 37, Split 1997-1998, 5-36.

J. Jelii-Radoni 2007 Jasna Jelii-Radoni, Salona at the Time of Bishop Hesychius, Hortus Artium Medievalium 13,br. 1, Zagreb 2007, 13-24.

J. Jelii-Radoni 2008 Jasna Jelii-Radoni,Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.

J. Jelii-Radoni 2009 Jasna Jelii-Radoni, The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre, Hortus Artium Me-dievalium 15, br. 1, Zagreb 2009, 55-62.

F. Lanza 1856 Francesco Lanza, Monumenti Salonitani inediti, Vienna 1856.

J. Mardei 1988 Jagoda Mardei, Izvjetaj o zatitnim arheolokim radovima na trasi splitske zaobilaznice krozSalonu 1986/87, Mogunosti 36, br. 3-4, Split 1988, 309-314.

. Mileti 1988-1989 eljko Mileti, Murazzo zapadne salonitanske nekropole, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru28, br. 15, Zadar 1988-1989, 49-70.

A. Rendi-Mioevi 1970 Ante Rendi-Mioevi,Salona. Lokalitet III in horto Metrodori, Arheoloki pregled 12, Beo-grad 1970, 113-118.

D. Rendi-Mioevi 1977 Duje Rendi-Mioevi,Antika Salona (Salonae) povijesno-urbanistiki i spomeniki feno-men, Arhitektura 31, Zagreb 1977, 53-69 .

D. Rendi-Mioevi 1991 Duje Rendi-Mioevi,Salona Christana (II). Basilica Occidentalis u tipologiji ranokranske ar-

hitekture Ilirika, Antika Salona, Split 1991, 379-390.


20/20

Tusculum 4, 2011.

86

Summary

Jasna Jelii-Radoni - Ana SedlarTopography of the Roman Salona (III)

The Salonitan Urbs occidentalis

Key words: Salona, Urbs occidentalis, bulwarks, town gate, amphitheatre, basilica occidentalis, western necropolis

The Salonas Urbs occidentaliswas created at the time of the emperor Marcus Aurelius(170 AD) when, being pressured by the first barbaric attacks at the Roman Empires bor-ders, a new ring of bulwarks was erected around the suburbia west of the old town core(Urbs vetus). The new urban area encompassed the already built amphitheatre and a part ofthe necropolis that was used no more as of that time. Numerous tombstones were, there-fore, used as building material in building of the new ring of bulwarks. In the late Romanpoque, by the main town street (Via Principalis) a three vessel basilica was built. This paperpresents a review of researches of the monuments in the western part of the town ( Urbsoccidentalis) performed so far.

Documents

Jasna Jeličić-Radonić, Topografija Antičke Salone III