Tla u Bosni i Hercegovini
Na teritoriji Bosne i Hercegovine rasprostiru se razliita tla.
Osnovni razlog tome su klimatski i bioloki faktori, te reljefna i
geoloka raznolikost. Po nainu nastanka, tla se dijele u dva osnovna
tipa: automorfna i hidromorfna.
Automorfna tla
Automorfna tla su ona tla kod kojih se pojavljuje oborinska voda
kao faktor nastanka i ona su najrasprostranjenija u BIH. Dijele se
na razvijena i nerazvijena. Nerazvijena tla su kamenjari
(litosoli), sirozemi (regosoli) i koluvijalno tlo
(koluvijum).Kamenjari (litosoli) su mlada nerazvijena tla. Naziv su
dobila zbog apsolutne dominacije frakcije kamena u njima. Razvijena
su na kompaktnim stijenama, sastoje se preteno od rastroenih estica
veih od 2 mm i ne prelaze dubinu veu od 20 cm. Litosoli su
nepovoljni za poljoprivredni razvoj, ali se u maloj mjeri koriste
za poumljavanje.Sirozemi (regosoli) su nerazvijena zemljita na
rastresitim produktima raspadanja stjenovite podloge koja je
egzogenim procesima usitnjena. Razvijena su na: glincima, pjearima
i stijenama koje daju sitnije frakcije. Mogu biti silikatna,
silikatno-karbonatna i pjeskovito-dolomitna. Razliite su plodnosti,
a najravijenija su na lesu. Najpogodnija su za uzgoj vinove
loze.Koluvijalna zemljita se obrazuju u podnoju padina gdje se
akumulira materijal zemljita i stijena koji se erodira iz gornjih
dijelova padine.U grupu razvijenih automorfnih zemljita spadaju:
krenjako-dolomitne crnice, rendzine, humusno-silikatna tla, smonice
(vertisoli), lesivirano tlo, dolinska smea tla, podzoli i klasa
kambisola koja se posebno istie. Kambisol su tla smee i crvene
boje. U ovu grupu spadaju: eutrina smea zemljita, distritina smea
zemljita, smea zemljita na krenjaku i dolomitu i crvenice (terra
rossa).Kalkomelanosoli (krenjako-dolomitne crnice) su vrlo plitka
kamenita tla. Crne su boje i prakaste strukture pod travnjakom
vegetacijom. Glavne karakteristike su: velika kamenitost, plitkost,
ocjeditost, vrlo visoke ljetne temperature i jako velika aridnost.
Rasprostranjena su na nadmorskoj visini iznad 1000 m. U Bosni i
Hercegovini ova zemljita zauzimaju oko 13% od ukupne povrine pod
umama i oko 32% od ukupnih povrina van ume.Rendzine nastaju na
rastroenim krenjako-dolomitnim naslagama, te debljim laporcima i
morenama sa karbonatnim nanosom. Lee na planinama i visoravnima od
800 do 1200 m nadmorske visine. Zbog plitkosti i velike
skeletoidnosti ova tla su predodreena za umsku proizvodnju.
Rendzine su rasprostranjene u okolini: Kupresa, Han Pijeska,
Sarajeva, Mostara, Livna i dr. Ova tla se mogu koristiti za
voarsko-vinogradarsku i povrtlarsku proizvodnju.Rankeri
(humusno-silikatno zemljite) nastaju na kiselim silikatnim
stijenama. Rasprostranjena su u brdsko-planinskom podruju i
uglavnom su plitka zemljita. Koriste se kao travnjaci (livade i
panjaci). Najvie su rasprostranjeni u ofiolitskoj zoni, naroito na
peridotitima, Magliu, Vranici i dr. Zauzimaju oko 1% od ukupnih
umskih povrina u Bosni i Hercegovini.Smonice (vertisol) su
rasprostranjene na glinovitim podlogama, sa humusnim horizontom do
40 cm. Crne su boje. Imaju nepovoljna hidrofizika svojstva te se
nazivaju minutna tla, zbog veoma kratkog momenta obrade. Svrstavaju
se u plodna tla. U narodu se smionice nazivaju sionicama, jer na
njima rodi najbolje sijeno. Dominantna su na brdovito-breuljkastim
terenima sjeverne Bosne, gdje su zastupljeni u kombinaciji sa
laporcima i magnetitom. Zbog svojih svojstava najvie se koriste u
poljoprivredi.Luvisol (lesivirano tlo) nastaju iz smeeg tla.
Potpovrinski sloj je glinovitiji i slabije vodopropustan od
povrinskog. Ova tla su siromana fosforom i zahtjevaju agrotehnike
mjere: kalcifikaciju, fosfatizaciju i humizaciju. Svrstavaju se u
tla srednje plodnosti. U fondu umskih zemljita u Bosni i
Hercegovini ovaj tip zauzima oko 13% od ukupnih umom obraslih
povrina, dok se pod umskim goletima nalazi oko 6%.Dolinska smea tla
prostiru se u dolinama recentnih diluvijalnih rijeka i potoka.
Zauzimaju velike povrine Semberije, srednje Posavine, Ivanjskog
polja i Lijeva polja. Dolinska tla se dijele u tri grupe. Najmlaa
aluvijalna mineralno-karbonatna sivkastosmea tla, neto starija
aluvijalna sivkasto smea beskarbonatna tla i najstarija aluvijalno
podzolasta smea tla. Najstariji tip dolinskog zemljita se sastoji
od dva tipa: dubokih silikasto smeih zemljita na pjeskovitoj
podlozi, te od plitkih crveno-smeih zemljita na gruboj ljunkovitoj
podlozi. Dolinska tla spadaju u najplodniju grupu zemljita
Bosne.Podzol je kiselo tlo koje nastaje na kiselim silikatnim
stijenama. Rasprostranjene su na planinskom podruju iznad 900 m
nadmorske visine. Podzol je lagano tlo, vodopropusno, siromano
fosforom, kalcijem i azotom. S obzirom na reljefnu podlogu dijele
se na: dolinske, tresetne, bregovite, brdske i planinske.
Rasprostranjene su u zapadnoj Semberiji, srednjoj Posavini,
Ivanjskom polju i dr. Najea narodna imena su: bjelua, po njihovoj
bjelkasto sivoj boji, i prahulja. Koriste se za travnjaci i manjim
dijelom za oranice.Eutrini kambisol (euterino smee zemljite) je
razvijen na bazinim stijenama magmatskog porijekla, kao i na
krenjacima i dolomitima. Najvie je rasprostranjen u
brdsko-planinskom prostoru. Ovo tlo je pogodno za poljoprivredu,
ali je to u cjelini umsko zemljite.Distrini kambisol (disterina
smea zemljita) nastaje na kiselim stijenama. Imaju dubinu od 40 do
70 cm. Sadri 3 5 % humusa, siromano je fosforom. Smea tla povoljna
su za uzgoj krompira, rie, jema i zobi.Crvenice (terra rossa) su
zemljita razvijena na krenjacima, posebno u Hercegovini, a inae se
rasprostiru po itavoj zoni visokog i niskog kra. Razvile su se u
uslovima suptropske, a donekle i tropske klime. Humusni sloj je
dubok 30 70 cm. Sadre malo fosfora i kalcija. U Bosni su
rasprostranjene u okolini Travnika, na sjeverozapadnom obodu
Sarajevskog polja i u okolini Mostara. Pogodne su za uzgoj duhana,
vinove loze, ali i za uzgoj povra.
Hidromorfna tla
Hidromorfna tla ine drugu veliku grupu zemljita Bosne i
Hercegovine. To su tla u ijem stvaranju uestvuju i povrinske i
podzemne vode. Dijele se na nerazvijena i razvijena. U nerazvijena
spadaju aluvijalna tla, a u razvijena spadaju glejna (euglej,
semiglej, pseudoglej) i tresetna zemljita.Aluvijalna tla (fluvisol)
su nastala na aluvijalnima nanosima Drine, Bosne, Neretve, Une,
Sane i Trebinjice. Zbog plavljenja u toku svake sezone, tlo se
zasipa novim nanosima pa se zemljite ne moe do kraja razviti. Po
svojstvima su veoma razliita. Ima ih od vrlo plitkih do vrlo
dubokih. Najpovoljniji su duboki ilovasti karbonatni aluvijumi.
Navodnjavanjem daju visoke prinose i pogodne su za uzgoj svih
poljoprivrednih kultura.Glejna zemljita su nastala pod uticajem
podzemne vode koja je prisutna na dubini od 80 cm. Rasprostranjena
su u nizijskim, prelaznim i nizijsko-breuljkastim terenima Bosne i
Hercegovine. Euglej nastaje u movarama, semiglej na neto izdignutim
dijelovima poloja. Pseudoglej nastaje na starim rijenim terasama i
pedimentima kao i na breuljkastom zemljitu posavske Bosne. Meu
glejnim zemljitima Bosne i Hercegovine najznaajnije je pseudoglejno
zemljite. Pseudoglej ima nepovoljna hidrofizika svojstva, stoga je
potrebno izvoditi meloraciju. Semiglejna zemljita su
najkvalitetnija poljoprivredna zemljita u Lijeve polju i
Semberiji.Tresetna tla (histosoli) su malo rasprostranjena. Nastaju
u uslovima stalno prisutne vode u tlu, pa je proces raspadanja
organske materije usporen, to dovodi do nastanka treseta. Dubina
tresetnog sloja varira od 30 cm do nekoliko metara. Prema dubini
mogu biti: plitki, srednji i duboki i veoma duboki. U naoj zemlji
histosoli nastaju u niskim barama i plitkim jezerima Hutovog blata
i Livanjskog polja.Antropogena tla su ona tla koja su pod uticajem
hidrotehnikih i agrotehnikih mjera promijenila svoja prirodna
svojstva. U ova tla spadaju rigolovano tlo (rigosol), vrtno tlo
(hortisol) i antropogenizirana hidromorfna tla.
