TEORIJE I MODELI TEORIJE I MODELI PROMJENE PONAŠANJAPROMJENE PONAŠANJA

Integrativni socijalni radIntegrativni socijalni radMarina AjdukovićMarina Ajduković

Promjena – unutarnja potreba ili/i Promjena – unutarnja potreba ili/i zahtjev okruženjazahtjev okruženja

Promjena je sastavni i nužni dio života Promjena je sastavni i nužni dio života pojedinaca, obitelji, organizacija, društvapojedinaca, obitelji, organizacija, društva U prirodnom stanju postoji stalna promjena U prirodnom stanju postoji stalna promjena

pojedinca u dinamičkoj transakciji između pojedinca u dinamičkoj transakciji između njega i okruženjanjega i okruženja

“ “U istu rijeku ne možeš dva puta zakoračiti” U istu rijeku ne možeš dva puta zakoračiti” HeraklitHeraklit

Što je krajnji cilj Što je krajnji cilj intervencija socijalnog intervencija socijalnog

rada?rada? PromjenaPromjena

Koga?Koga? Čega?Čega? Kakva?Kakva?

TEORIJE I MODELI PROMENE PONAŠANJA

Dvije skupine teorija Teorije o predikciji promjene ponašanja odgovaraju na

pitanje zašto ljudi mijenjaju ili ne mijenjaju ponašanje bave se unutarnjim i vanjskim faktorima koji pridonose odluci

osobe da promeni neko ponašanje Teorije o prirodi, strukturi i procesu promjene ponašanja

odgovaraju na pitanje kako ljudi menjaju ponašanje bave se i faktorima koji doprinose procesu donošenja odluke ali i

samom procesu kroz koji se promjena provodi i održavanju postignute promene

Modeli promjene ponašanja

Najznačajniji teorijski izvori o nameravanoj promjeni (ne o razvojnoj promjeni)

teorija razumnog djelovanja i planiranog ponašanja

teorija socijalnog učenja transteorijski model promjene

Što je zajedničko modelima promjene

Percepcija pretnje – je li osoba svjesna i razmišlja li o tome koliko je neko ponašanje štetno

Emocionalne reakcije – emocionalni odgovor na percipiranu pretnju

Očekivanje ishoda – percepcija da će promjena ponašanja dovesti do smanjivanja vjerojatnoće ostvarenja pretnje ili da će doprinjeti promicanju nekih osobnih vrijednosti

Što je zajedničko modelima promjene (2)

Osoba djelotvornost – percepcija osobe da je sposobna provesti promjenu ponašanja (sa ovim je često povezan faktor otpornosti na iskušenje)

Postojanje ili percepcija prepreka – objektivne ili percipirane prepreke da se određeno ponašanje provede

Dobiti i nedostaci (stavovi) – percepcija korisnosti ili štetnosti posljedica do kojih dovodi promjena ponašanja

Veštine i kompetencije –je li osoba stvarno sposobna da provede određeno ponašanje

Što je zajedničko modelima promjene (3)

Percipirani socijalni pritisak (subjektivne norme) – što osoba misli da okolina misli da ona treba da uradi

Namjera – da li osoba ima namjeru i da li planira da provede ponašanje

Povodi za akciju – unutrašnji i vanjski poticaju koji povećavaju vjerojatnoću da će se osoba odlučiti da preduzme akciju

Sklonost otporu – sklonost osobe da preporuke za promjenu ponašanja doživi kao manipulaciju i da ima potrebu da im se odupe

Transteorijski model promjene(Prochaska i DiClemente 1983;

1986) Osnovne pretpostavke modela su: promjena nije događaj nego proces promjena se odvija kroz prepoznatljive faze kretanje kroz faze nije linearno nego spiralno da bi se promjena provela nužna je svjesna i namjerna

posvećenost, tj. promjena se ne događa spontano da bi promjena bila djelotvorna nužno je primjenjivati

adekvatne strategije u pravo vrijeme mali postotak ljudi je spreman da poduzme konkretnu

akciju, veći postotak ljudi samo ima namjeru da se mijenja

Faze promjeneFaze promjene

1.1. pretkontemplacijapretkontemplacija - bez razmišljanja o bez razmišljanja o promjenipromjeni

2.2. kontemplacija kontemplacija - razmišljanje o promjeni razmišljanje o promjeni 3.3. priprema za promjenu priprema za promjenu 4.4. akcija akcija 5.5. održavanje promjeneodržavanje promjene6.6. (Povratak na staro – regresija na neku od (Povratak na staro – regresija na neku od

ranijih faza)ranijih faza)

Prije razmišljanja o promjeni “Nisam učinio ništa loše i ne želim ići na tretman.”

korisnik ne vidi, negira ili umanjuje problem (koji je očigledan svima ostalima - obitelji, prijateljima, liječniku, socijalnom radniku ...)

zbog toga ne postoji potreba i namjera za promjenom ponašanja – posljedice su: odbijanje promjene prebacivanje problema na druge ili ljutnja što drugi ne razumiju “pravi” problem

ponekad postoji djelomična svijest o problemu ali i potreba za obranom te pesimizam u pogledu ishoda koji sprječava pokušaj mijenjanja

Razmišljanje o promjeni

“Znam da trebam posvećivati više /manje …..”

postoji svijest o problemu, ali korisnik/klijent ne poduzima ništa da riješi problem

ponekad se pojedinac „zaglavi u kroničnom razmišljanju“ (analiziranje problema, uzroka i mogućih rješenja, traženje krivca, samosažaljenje zbog teških životnih prilika, itd.)

razmišljanje i verbaliziranje kao zamjena za djelovanje

Priprema za promjenu

“Sutra ću prestati/početi ….”“To mi se više ne može desiti”

postoji namjera da se postigne promjena, no treba razlikovati namjeru od stvarnog poduzimanja akcija i konkretnih koraka

česta su domišljata objašnjenja i opravdanja o tome što sprečava osobu u izvršavanju dogovorenog

korisnici u ovoj fazi pokazuju neke manje promjene i na razini ponašanja, no imaju ambivalentan odnos prema mogućnostima vlastite promjene i svrsi te promjene

ponekad se ova faza promjene prepoznaje i po želji da se “napravi previše u premalo vremena” (nerealno veliki ciljevi) ili po nesposobnosti da se zajedno sa stručnjakom odrede jasni ciljevi ili kriteriji za uspjeh

Akcija

„Počeo sam činiti/koristiti .... i tako postižem/ kontroliram ....”

postoji energija i predanost promjeni, a promjene koje su pokrenute su vidljive i drugima (mogućnost za pohvalu i poticaj!)

opasnost - akcija ne znači dovoljno veliku i stvarnu promjenu

ako je akcija ishitrena i nametnuta, tada nakon akcije nastupa neuspjeh i povratak na neko ranije ponašanje odnosno prethodni stupanj promjene

Održavanje promjene

“Nisam ponovila/o... I dalje sam činila/o .....”

korisnik poduzima sve potrebno da se ponovno ne nađe u teškoj situaciji i nastoji održati postignutu promjenu

“zbrajaju” se dobrobiti i koristi uslijed poduzetih akcija i promjena (ako izostane dobrobit i podrška, promjena se ne održava)

održavanje promjene nije pasivno stanje, već stalno prakticiranje novog ponašanja

održavanje novog ponašanja može zahtijevati više energije nego pokretanje promjena, jer je održavanje dugotrajan zadatak koji nema isto priznanje od strane drugih ili osjećaj postignuća

Integrativni model oporavka (Integrative Recovery Model, De

Leon, 1996.) Model razlikuje šest pred-tretmanskih faza od kojih se zadnje četiri javljaju uključivanjem osobe u tretman: Nijekanje (teškoće u prepoznavanju problema i prihvaćanju

posljedica), Ambivalencija (postoji određen stupanj prepoznavanja

problema te prisutne teškoće u prihvaćanju posljedica), Vanjska motivacija (pripisivanje problema vanjskim

utjecajima), Unutarnja motivacija (prepoznavanje unutarnjih razloga za

osobnu promjenu), Spremnost na promjenu (želja za traženjem opcija promjene

ponašanja koje nisu povezane s tretmanom) te Spremnost na tretman (spoznaja da tretman može pomoći u

promjeni).

( ) ( )

STAGNACIJAJa sam žrtvaProblem su

drugi

POLARIZACIJAOsoba je

rastrgana između “sada” i nečeg

drugog

I ja sam odgovoran(na)?!

DIFUZIJANe znam,

zbunjen(a) sam

KONCENTRACIJAKako dalje?

RAZVOJNešto novo se može razviti

PROCES (HOLISTIČNE) PROMJENEF.M. Staemmler & W. Bock

Procesi promjene (1) Procesi promjene se odnose na one skrivene ili

očigledne aktivnosti i iskustva osobe koje ona doživljava kada pokušava da promjeni neki svoj osjećaj, mišljenje, ponašanje ili odnos prema nekom problem.

Svaki proces obuhvaća širok spektar aktivnosti korisnika te brojne tehnike i postupke koje proizlaze iz različitih teorijskih orijentacija, a koje korisnik provodi pod vodstvom stručnjaka za vrijeme i između susreta.

Pokazalo se da slične aktivnosti korisnik poduzima i kada nije uključen u savjetovanje/terapiju nego samostalno pokušava da riješi neki problem.

Najznačajniji procesi promjene1. podizanje svjesnosti2. dramatično olakšanje3. promjena samovrednovanja4. promjena vrednovanja okoline5. samooslobađanje6. pomažući odnosi7. Kontra-uvjetovanje8. upravljanje potkrepljenjem9. kontrola podražaja10. socijalno oslobađanje

Procesi promjene (2) Prethodno navedeni procesi promjene su

bili izdvojeni na temelju komparativne analize preporučenih terapijskih tehnika promjene u različitim terapijama.

Ovako izdvojeni procesi naknadno su podvrgnuti velikom broju empirijskih provjera i faktorskih analiza na temelju čega je nastala lista od deset bazičnih procesa.

Procesi promjene (3) U odgovarajućim istraživanjima sudjelovali su i pacijenti

uključeni u institucionalne tretmane, terapeuti, savjetovatelji, ali i ljudi koji su samostalno, bez institucionalne pomoći pokušavali da postignu određenu promjenu u ponašanju.

Generalni zaključak je da se i osobe koje u prirodnoj sredini pokušavaju da promjene nešto u svom ponašanju, osjećajima ili razmišljanju, oslanjaju na različite i raznovrsne procese promjene koji se poklapaju sa procesima izlučenim iz teorijskih pristupa iako ove osobe ništa ne znaju o tim teorijskim pretpostavkama (DiClemente i Prochaska, 1982).

Najvažniji nalaz je da uspješna terapijska promjena nije jednostavno povezana sa nediferenciranom upotrebom nabrojanih procesa. Naprotiv, efikasan tretman podrazumijeva diferenciranu upotrebu selektivnih procesa promjene kao strateški kritičnih točaka u procesu provođenja promjene

Procesi promjene (4)1. Povećanje svjesnosti Odnosi se na intervencije koje imaju za cilj

proširenje svjesnosti korisnika o problemu, prirodi, uzrocima i posljedicama problema i mogućim načinima njegovog rješavanje

2. Dramatično olakšanje Odnosi se na tehnike koje omogućavaju

doživljavanje i izražavanje osjećaja povezanih s problemom i rješenjem problema, odnosno intervencije koje potiču povećanje emocionalnog iskustva uz smanjivanje negativnog afektivnog naboja nakon poduzimanja odgovarajućeg ponašanja.

Procesi promjene (5)3. Promjena samovrednovanja Odnosi se na različite intervencije koje potiču kognitivno i

emocionalno procjenjivanje vlastite slike o sebi u odnosu na problemske aspekte života i promjenu te slike u pravcu većeg prihvaćanja samoga sebe.

4. Promjena vrednovanja okoline Odnosi se na intervencije koje potiču emocionalnu i

kognitivnu procjenu povezanosti nekog problema i sredine u kojoj se taj problem događa i promjenu te procjene u pravcu aktiviranja resursa koji motiviraju i podržavaju promijenjeno ponašanje

Procesi promjene (6)5. Samooslobađanje Odnosi se na intervencije koje potiču (1)

povjerenje korisnika da je promjena moguća, odnosno da korisnik ima izbora da drugačije reagira na unutrašnje ili vanjske podražaje i (2) posvećenost da se djeluje u skladu s tim vjerovanjem. Laici ovo često nazivaju snaga volje.

Procesi promjene (7)6. Socijalno oslobađanje Odnosi se na direktne intervencije koje potiču korisnika

da poveća izbore u širem socijalnom okruženju, tako što se uključuju u akcije koje pružaju podršku promjeni, ali i na indirektne intervencije koje podrazumijevaju učešće stručnjaka u onim društvenim akcijama koje povećavaju senzibilitet sredine na mentalno zdravstvena ili/i psihosocijalna pitanja. Stručnjak - uključivanje u razne društvene ili/i političke akcije za

povećanje prava manjina ili u rad raznih organizacija civilnog društva.

Korisnika - povećanje osjetljivosti za socijalni i širi kontekstualni aspekt njegovog problema i aktualne mogućnosti za njegovo rješavanje problema.

Procesi promjene (8)7. Kontra-uvjetovanje Odnosi se na razne oblike učenja alternativnih

oblika ponašanja problematičnom ponašanju, odnosno, mijenjanja odgovora na neki podražaj, oslanjajući se na principe klasičnog uvjetovanja.

8. Kontrola podražaja Odnosi se na intervencije koje potiču i ohrabruju

korisnika da restrukturira svoje okruženje u cilju kontrole visoko rizičnih “okidača” za ponašanje koje želi izmijeniti.

Procesi promjene (9)9. Upravljanje potkrepljenjem Odnosi se na tehnike bazirane na modelu instrumentalnog

uvjetovanja. Uključuje različite oblike očiglednog, kroz formu ugovora ili skrivenog potkrepljivanja adekvatnijih ponašanja ili malih koraka u tom pravcu, kao i poticanje samopotkrepljujućeg ponašanja.

Obuhvaća intervencije koje pripadaju bihevioralnoj i kognitivno bihevioralnoj tradiciji, ali se može prepoznati i u raznim ritualima koji se provode u humanističko orijentiranim grupnim pristupima i u sistemskom pristupu.

10. Pomažući odnosi Odnosi se na tretmanske intervencije koje se oslanjaju na empatiju,

uspostavljanje suradnog pomažućeg odnosa, tehnike ugovora, stvaranje atmosfere pripadanja i prihvaćanja, mreže zaštite i podrške sl.

To su najčešće korišten proces kod osoba koje samostalno pokušavaju riješiti svoj problem

Široki raspon tehnika djelovanja

U navedenim procesima koriste se intervencije kao što su interpretacija, konfrontacija, klarifikacija, prorađivanje, reflektiranje, (samo)opažanje, (psiho)edukacija, povratne informacije, sklapanja ugovora, tehnike domaćih zadataka biblioterapija, razne tehnike vizualizacije, vođene fantazije, igranje uloga, tehnike relaksacije, trening asertivnosti, tehnike praćenja dnevnih aktivnosti …

To su različite tehnike koje dolaze iz kognitivnog, bihevioralnog, gestalt terapijskog pristupa, ali i egzistencijalističkih i humanističkih pravaca kao što su npr. logoterapija

Razgovor o promjeniRazgovor o promjeniStručnjak treba poticati korisnika da govori o promjeni. Što više Stručnjak treba poticati korisnika da govori o promjeni. Što više netko govori o promjeni to je vjerojatnije da će se promijeniti.netko govori o promjeni to je vjerojatnije da će se promijeniti.

Primjeri izjava o promjeni koje treba poticati:Primjeri izjava o promjeni koje treba poticati: Želim promijeniti kod sebe Želim promijeniti kod sebe ... (otkriva želju za promjenom).... (otkriva želju za promjenom). Mogu promijeniti Mogu promijeniti ... (pokazuje sposobnost za promjenu).... (pokazuje sposobnost za promjenu). Važno je da promijenim Važno je da promijenim ... (pokazuje važnost promjene).... (pokazuje važnost promjene). Trebam promijeniti Trebam promijeniti ... (otkriva potrebu za promjenom).... (otkriva potrebu za promjenom). Promijenit ću Promijenit ću ... (pokazuje odlučnost/spremnost za promjenu).... (pokazuje odlučnost/spremnost za promjenu). Poduzimam/koristimPoduzimam/koristim (npr. time-out) da bih promjenio svoje (npr. time-out) da bih promjenio svoje

ponašanje. (pokazuje aktiviranje i započinjanje promjene).ponašanje. (pokazuje aktiviranje i započinjanje promjene).

Tehnike poticanja i podržavanja govora o promjeniTehnike poticanja i podržavanja govora o promjeni

1.1. Postavljati otvorena pitanja Postavljati otvorena pitanja koja traže odgovore koji navode koja traže odgovore koji navode na govor o promjeni (“Što biste mogli učiniti da se takva na govor o promjeni (“Što biste mogli učiniti da se takva situacija više ne ponavlja?”)situacija više ne ponavlja?”)

2.2. Analizirati ravnotežu odlukeAnalizirati ravnotežu odluke: pitati za : pitati za pro-pro- i i kontra-kontra- razloge u razloge u vezi sa zadržavanjem odnosno mijenjanjem postojećeg vezi sa zadržavanjem odnosno mijenjanjem postojećeg ponašanja.ponašanja.

3.3. Pitati o pozitivnim i negativnim aspektima Pitati o pozitivnim i negativnim aspektima sadašnjeg sadašnjeg ponašanja.ponašanja.

4.4. Tražiti elaboraciju/primjereTražiti elaboraciju/primjere. Pitati za detalje (“Kažite nam . Pitati za detalje (“Kažite nam više o tome.” “Kada se to posljednji put dogodilo?”)više o tome.” “Kada se to posljednji put dogodilo?”)

5.5. Pogled unazadPogled unazad. Pitati o vremenu prije nego je počelo nasilno . Pitati o vremenu prije nego je počelo nasilno ponašanje. Koliko su stvari tada bile bolje, drugačije?ponašanje. Koliko su stvari tada bile bolje, drugačije?

6.6. Pogled unaprijedPogled unaprijed. Pitati što bi se moglo dogoditi ako se ništa . Pitati što bi se moglo dogoditi ako se ništa ne promjeni. Kako bi mogao izgledati život klijenta ako se ne promjeni. Kako bi mogao izgledati život klijenta ako se uspije promijeniti i postigne svoj tretmanski cilj?uspije promijeniti i postigne svoj tretmanski cilj?

Tehnike poticanja i podržavanja govora o promjeni (2)Tehnike poticanja i podržavanja govora o promjeni (2)

7. 7. Ispitati ekstremeIspitati ekstreme. Što bi se . Što bi se najgorenajgore moglo dogoditi ako klijent moglo dogoditi ako klijent ne promjeni svoje ponašanje? Koje su ne promjeni svoje ponašanje? Koje su najboljenajbolje stvari koje bi stvari koje bi mu se mogle dogoditi ako promjeni svoje ponašanje?mu se mogle dogoditi ako promjeni svoje ponašanje?

8. 8. Koristiti procjeneKoristiti procjene. Pitati: “Na skali od 1 (uopće nije važno) . Pitati: “Na skali od 1 (uopće nije važno) do 10 (maksimalno važno) koliko vam je važno da do 10 (maksimalno važno) koliko vam je važno da promijenite ...?” Zašto ste procijenili __ , a ne __ (niži broj promijenite ...?” Zašto ste procijenili __ , a ne __ (niži broj nego je naveden)?” Što se treba dogoditi da promjenite nego je naveden)?” Što se treba dogoditi da promjenite ocjenu __ na __ (viši broj)?” Alternativno: “Koliko ste ocjenu __ na __ (viši broj)?” Alternativno: “Koliko ste sigurni da možete postići promjenu ako to odlučite?sigurni da možete postići promjenu ako to odlučite?

9. 9. Ispitati ciljeve i vrijednostiIspitati ciljeve i vrijednosti. Pitati klijente što žele u životu, . Pitati klijente što žele u životu, kojim vrijednostima se rukovode u životu? Kako se njihovo kojim vrijednostima se rukovode u životu? Kako se njihovo sadašnje ponašanje uklapa u te ciljeve i vrijednosti?sadašnje ponašanje uklapa u te ciljeve i vrijednosti?

10. 10. Približiti jednu stranu ambivalencijePribližiti jednu stranu ambivalencije. Pitati: “Je li vam ... . Pitati: “Je li vam ... (navesti konkretno ponašanje ili stav klijenta) toliko važno da (navesti konkretno ponašanje ili stav klijenta) toliko važno da ne želite odustati od toga bez obzira na posljedice?”ne želite odustati od toga bez obzira na posljedice?”

Kritika modela

Što je zanemareno? Reaktivni otpor

Ljudi su slobodni ponašati se u različitim situacijama po svojoj Ljudi su slobodni ponašati se u različitim situacijama po svojoj volji. Kad je ta sloboda ograničena, osoba doživljava reaktivni volji. Kad je ta sloboda ograničena, osoba doživljava reaktivni otpor odnosno motivaciju da ponovno uspostavi slobodu svojeg otpor odnosno motivaciju da ponovno uspostavi slobodu svojeg ponašanja (Brehm i Brehm, 1981.)ponašanja (Brehm i Brehm, 1981.)

Osoba koja je prisiljena pohađati neki tretman ponašat će se na Osoba koja je prisiljena pohađati neki tretman ponašat će se na niz predvidljivih načina. Tako će npr. izražavati ljutnju prema niz predvidljivih načina. Tako će npr. izražavati ljutnju prema voditelju, pasivno sudjelovati u grupi ili se povući.voditelju, pasivno sudjelovati u grupi ili se povući.

Koristiti što više načina za smanjivanje otpora. Npr. omogućavanje Koristiti što više načina za smanjivanje otpora. Npr. omogućavanje izbora ili pojašnjavanje toga što je, a što nije obavezno. Pomaže i izbora ili pojašnjavanje toga što je, a što nije obavezno. Pomaže i korištenje principa i tehnika motivirajućeg razgovora i isticanje korištenje principa i tehnika motivirajućeg razgovora i isticanje dosadašnjih pozitivnih rezultata tretmana. Isticanje posljedica dosadašnjih pozitivnih rezultata tretmana. Isticanje posljedica neuspjeha i prijetnje kaznom pridonose povećavanju otpora. neuspjeha i prijetnje kaznom pridonose povećavanju otpora.

Utjecaj stresa i traume na doživljavanje i ponašanje

Literatura DiClemente, C.C., Prochaska, J.O. (1982). Self-change and

therapy change of smoking behavior. A comparison of processes of change in cessation and maintenance. Addictive Behaviors, 7, 133-142.

Gavrilov-Jerković, V. (2004) Profil spremnosti klijenata za promenu i preferencija tipičnih procesa promene. Psihologija, 37 (1) 89-108.

Pokrajac – Bulian, A., Tkalčić, M., Guina, T., Štimac, D. (2005). Primjena transteorijskog modela u ispitivanju procesa promjene u pretilih osoba. Psihologijske teme. 14 (2), 29 – 40.

Prochaska, J. Q, DiClemente, C. C. (1983). Stages and Processes of Self-Change of Smoking: Toward An Integrative Model of Change. Journal of Consulting and Clinical Psychology. 51 (3), 390 – 395.

Prochaska, J.O., Norcross, J.C., Fowler, J.L., Follick, M.J., Abrams, D.B. (1992). Attendance and outcome in a work site weight control program. Processes and stages of change as process and predictor variables. Addictive Behavior, 17, 35-45.