1. Vrste standarda

Prema nivou standardi mogu biti:

- međunarodni (ISO),

- regionalni (EU, CEN),

- nacionalni (JUS,DIN,GOST,BS,FN) i

- interni.

Međunarodni standardi nastali su sporazumom na osnovu saradnje više zemalja kojima su se vremenom pridruzivale sve industrijske zemlje.Propisuje ih međunarodna organizacija za standarde sa sjedištem u Ženevi.Regionalni standardi su nastali iz potrebe preduzeća da zajednički proizvedu i plasiraju svoje proizvode u okviru državnih granica i šire. Regionalni i nacionalni standardi usaglašavaju se sa međunarodnim standardima kako bi se obezbjedilo šire tržište.Interni standard izdaje preduzeće. U svakom preduzeću mašinogradnje i metalne industrije postoji tehnička služba za standarde čiji je zadatak: propisivanje internih proizvoda, odabiranje nacionalnih standarda najpogodnijih za sopstvenu upotrebu, sprovođenje inkvizicije proizvoda, kontrola ispravnosti primjene standarda u preduzeću.

1

2. Standardni brojevi

U područjima koje zahvača standardizacija postoji potreba da se jedna ili više karakteristika koje se izražavaju brojnim vrijednosti (dužine, promjeri, pritisak itd.) poredaju u redove veličina sređene na određeni način.

Cilj je da se sa što manjim brojem članova tih brojčanih redova zadovolje sve potrebe. Za brojčane vrijednosti gore navadenih veličina (dužine, promjeri, pritisak itd.) po određenim pravilima formiraju se standardni brojevi.

Standardni brojevi su zaokružene vrijednosti članova geometrijskih redova sa stepenima 5√10, 10√10, 20√10, 40√10 ili 80√10. Razvrstani su u osnovne redove, kojih ima četri: R5, R10, R20 i R40, te jedan izuzetan red R80.

Pri odabiru standardnih brojeva treba uvijek nastojati upotrebljavati red sa najgrubljim skokom (R5). Ako taj ne zadovoljava, ide se na finiji red (R10) itd.

U industriji su često potrebni mašinski dijelovi istog tipa, ali različitih veličina (vijci, matice, vratila itd.). Dakako njihovu raznolikost treba smišljeno ograničiti na što manju mjeru, te pri tome zadovoljiti potrebe za različitim veličinama. U tom smislu, pri konstruisanju i određivanju dimenzija mašinskih dijelova teži se ka tome da se dužina, mjere, površine, opterećenja itd. parametriziraju upotrebom standardnih brojeva.

Upotreba parametrizovanih dijelova omogućava ekonomičniju proizvodnju, kontrolu i zamjenu dijelova, te pojednostavljuje održavanje mašina.

2

3. Standardni prečnici i zaobljenja

Propisi za prečnike

Prečnici okruglih mašinskih dijelova su standardizovani; ovi standardni prečnici iznešeni su u tabeli. Kada se računom dobije prečnik koga nema u tabeli, po pravilu, usvoji se prvi veći prečnik. Na primjer, prečnik neke vagonske osovine treba da bude po proračunu 116.5mm, konstruktor će usvojit standardni prečnik 120mm.

Kada treba saobraziti unutrašnji šrečnik šupljeg predmeta standardnim prečnicima, pravilo je usvojiti najbliži manji standardni prečnik. Kada bi se usvojio najbliži veći prečnik za šupljinu predmet bi bio oslabljen.

Preporučuje se da ovi standardni brojevi upotrebljavaju ne samo za prečnike već i za druge konstruktivne mjere.

Za pojedine slučajeve mogu se izuzetno upotrijebiti i prečnici koji nisu predviđeni u tabeli, kada je to iz konstrukcionih razloga neizbježno. No tada treba te međuvrijednosti birati tako da posljednja brojka bude 0.2, 5 ili 8. Npr: 102, 108 itd.

Propisi za zaobljenja

Prelazi iz jedne ravni na drugu ili sa manjeg prečnika na veći su zaobljenja, pošto se time znatno povećava izdržljivost mašinskog dijela.

Kada su prelazi oštri, pojavljuje se koncentracija napona, zbog čega element može biti mjestimično suviše napregnut, to može izazvati kidanje.

Poluprečnici zaobljenja R su propisani i iznešeni u tabeli. Korisno je, po mogućnosti pridržavati se ovih propisanih vrijednosti.

Vrijednosti u zagradi po mogućnosti izbjegavati. Poluprečnici zaobljenja mogu imati i druge vrijednosti kada to iziskuju konstrukcioni razlozi.

3

4. Standardi u seriji ISO 14000, nacionalni i regionalni

Pet grupa standarda koji sačinjavaju seriju ISO 14000 su:

- sistemi ekološkog menadžmenta,

- ekološki audit,

- ekološko obilježavanje,

- evalvacija ekološkog rada i

- procjena životnog ciklusa.

1. Normativni standardi specifikuju zahtjeve koji moraju da se zadovolje i za koje mora da se uradi audit za certifikaciju.

2. Informativni standardi obezbjeđuju samo vodič. Informativni standardi nisu zahtijevi za certifikaciju i zato se za njih i ne radi audit.

ISO 14001 – Sistem ekološkog menadžmenta životnom sredinom – Specifikacija sa vodičem za korištenje.

ISO 14004 – Sistem ekološkog menadžmenta životnom sredinom - Uputsvo za primjenu

ISO 14010 – Vodiči za ekološki audit, opšti principi.

ISO 14020 – Opšti principi za sve ekološke oznake i deklaracije.

4

5. Sprovođenje ISO 14001

Proces uvođenja standarda ISO 14001 se sastoji iz dvije faze:

1. Razvoj implementacije sistema menadžmenta zaštite životne sredine po zahtijevima standarda ISO 14001:2007. Ovaj proces organizacija sprovodi angažovanjem konsultanskih kuća.

2. Ocjenivanje i sertifikacija implementiranog EMS-a u odnosu na zatjeve standarda ISO 14001. Ovaj proces provodi akreditovana certifikovana kuća po izboru organizacija.

Radi obezbjeđivanja kvalitetnog rada na projektu sprovode se sljedeće aktivnosti:

- Indentifikuje potrebu za uvođenje standarda ISO 14001,

- kontaktira odgovarajuću konsultansku kuća i

- izbor konsultanske kuće.

5

6. Integracija ISO 14001 sa postojećim sistemom ekološkog menadžmenta

ISO 14001 je međunarodni standard koji specificira zahtjeve zojima se postavlja okvir za razvijanje sistema menadžmenta zaštite životne sredine (EMS) kako bi organizacija efektivno i efikasno upravljala svim rizicima značajnih sa ekoloških aspekata životne sredine.

ISO 14001 ke primjenjiv na svaku organizaciju koja želi uspostaviti, implementirati, održavati i unaprijeđivati EMS.

Osnovna namjera standarda 14001 je da se na globalnom nivou poboljša uticaj organizacija i pojedinaca na životnu sredinu. U tom slislu ISO 14001 traži od organizacija da:

- Uspostavi odgovarajuću politiku zaštite životne sredine,

- utvrdi zakonske i druge zahtjeve od strane šire zajednice i svojih klijenata na koje se organizacija obavezala,

- utvrdi prioritete i postavi odgovarajuće opšte i pojedinačne ciljeve,

- bude u mogućnosti prilagoditi se promijenjenim okolnostima, incidentima i akcidentnim situacijama.

Koristi od ISO 14001 su:

Smanjenje troškova, razvijanje i podizanje ekološke svijesti, aktivan doprinos zaštiti zdravlja zaposlenit itd.

6

7. Tolerancije,pojmovi i definicije

9. Odredjivanje osnovnih definicija

Dozvoljena odstupanja mjera, oblika i glatkosti površina mašinskoh dijelova nazivaju se tolerancije.

Apsolutno tačan oblik i dimenzije mašinskog dijela nije moguće dobiti zbog nesavršenosti proizvodnih mašina, alata, materijala, metoda mjerenja, kontrole i ljudskog faktora kao izvršioca pojedinih operacija. Zbog toga se u cilju objezbjeđenja funkcije mašinskog dijela u fazi projektovanja unaprijed propisuju određene tolerancije pojedinih karakteristika u skladu sa namjenom i funkcijom mašinskog dijela.

Prema upotrebnoj funkcijonalnosti mašinskih elemenata i tačnosti izrade razlikuju se sljedeće tolerancije:

- Tolerancije dužinskih mjera

- Tolerancije oblika i položaja površina mašinskih dijelova

- Tolerancije kvaliteta površina mašinskih dijelova

Sistem tolerancije dužinskih mjera razrađen je uglavnom za mjere dužinskih djelova kružnog presjeka, ali se može koristiti i za bilo koje dužinske mjere.

- Stvarna mjera Ds, ds je ona mjera koja se utvrdi mjerenjem na izrađenom mašinskom dijelu.

- Granične mjere su dvije propisane mjere između kojih se mora nalaziti stvarna mjera ispravno izrađenog mašinskog dijela.

- Gornja granična mjera – navjeća mjera dg, Dg je najveća dozvoljena mjera ispravno izrađenog mašinskog dijela.

7

- Donja granična mjera – najmanja mjera dd, Dd je najmanja dozvoljena mjera ispravno izrađenog mašinskog dijela.

- Nazivna mjera – nominalna mjera d, D je ona mjera koja služi kao osnovna za definiranje graničnih mjera i odstupanja. Nazivna mjera najčešće odgovara nizu standardnih brojeva. Ona u opštem slučaju leži izvan oblasti ograničene maksimalnom i minimalnom mjerom, to jest ona ne predstavlja željenu mjeru.

- Odstupanje a, A je algebarska razlika između neke određene mjere i nazivne mjere.

- Gornje odstupanje ag, Ag je algebarska razlika gornje granične mjere i odgovarajuće nazivne mjere

ag = dg – D Ag = Dg – D

- Donje odstupanje ad, Ad je algebarska razlika donje granične mjere i odgovarajuće nazivne mjere.

ad = dd – D Ad = Dd – D

- Stvarno odstupanje as, As je algebarska razlika stvarne i nazivne mjere

as = ds – D As = Ds – D

Tolerancija je razlika između gornje i donje granične mjere, odnosno algebarska razlika između gornjeg i donjeg odstupanja. Za spoljašnje mjere označava se sa To, a za unutrašnje mjere sa Tr.

To = dg – dd Tr = Dg – Dd

gdje je:

dg, dd – granične mjere osovine,

Dg, Dd – granične mjere otvora.

8

- Tolerancijsko polje je područje obuhvaćeno između dvije linije koje odgovaraju gornjem i donjem odstupanju, a definisano je veličinom tolerancije i položajem za nultu liniju.

- Nulta linija je prava linija od koje se nanose odstupanja i to: pozitivna iznad, a negativna ispod linije. Nulta linija pri grafičkom prikazivanju odgovara nazivnoj mjeri.

- Složena tolerancija je tolerancija složene mjere i jednaka je zbiru tolerancija pojedinačnih mjera.

8. Kvalitet tolerancije

Tolerancijsko polje u grafičkom prikazu tolerancija je prodručje između crta koje prikazuju najmanju i najveću graničnu mjeru. Veličina tolerancije je ovisna o izavranoj kvaliteti obzirom na tačnost mjerenja ( IT ), koje se označava brojčanim oznakama:

IT01 - IT4 – Za precizni mjerni pribor.

IT kvalitet 5, 6 i 7 – Za mjerni pribor radioničke kontrole najfinih nalijeganja.

IT kvalitet 8, 9, 10 i 11 – Za prosječna odnosno grublja nalijeganja.

IT kvalitet 12-18 – Za dijelove koji ne obrazuju nalijeganje za kovane, livene i grubo obrađene polufabrikate.

9

10. Položaj tolerancijkih polja

U ISO sistemu tolerancija svaka je tolerancija određena pložajem tolerancijskog polja u odnosu na nultu liniju i veličinu toleracije. Tolerancije se označavaju posebnim oznakama, kojima u tablicama tolerancije odgovaraju tačno propisane bojčane vrijednosti. ISO sistem tolerancija obuhvata dvije oblasti nazivnih mjera i to do 500mm i iznad 500mm do 3150mm na osam područja. Sve nazivne mjere koje pripadaju jednom nazivnom području imaju iste nizove tolerancija različitih kvaliteta.

Visina tolerancijskog polja, odnosno veličina tolerancije u ISO sistemu se izražava kvalitetom, stepenom tačnosti mjera. Za do 500mm imamo 20 vrsta kvaliteta a za od 500mm do 3150mm 11 vrsta kvaliteta.

ISO sistem tolerancija predviđa vrlo širok izbor različitih položaja tolerancijskog polja u odnosu na nultu liniju.

Konstruktor može za istu pozitivnu mjeru osovine i otvora propisati takve tolerancije da obje granične mjere budu veće od nazivne mjere, budu manje ili da jedna graična mjera bude veća a druga manja od nazivne mjere. Položaj tolerancijskog polja u odnosu na nultu liniju u ISO sistemu tolerancija oznčeni su slovima i to:

- Za spoljašnje mjere, osovine malim slovima:

a, b, c, cd, d, e, ef, f, fg, g, h, j, js, k, m, n, p, r, s, t, u, v, x, y, z, za, zb, zc.

- Za unutrašnje mjere, otvore velikim slovima:

A, B, C, CD, D, E, EF, F, FG, G, H, J, JS, K, M, N, P, R, S, T, U, V, X, Y, Z, ZA, ZB, ZC.

Tolerancijska polja spoljašnjih mjera sa oznakama od a do g leže ispod nulte linije. Obje granične mjere su manje od nazivne mjere.

Tolereancijsko polje h leži na nultoj liniji tako da se gornja granična mjera poklapa sa nazivnom mjerom.

Položaj tolerancijskog polja definisan je gornjim ili donjim odstupanjem Ag i Ad za otvore i ag i ad

za osovine.

10

Ova odstupanja nazivaju se osnovna. Veličina osnovnih odstupanja zavise prije svega od oznake, a isto tako i od područja nazivnih mjera a kod nekih polja i od kvaliteta.

11

11. VRSTE NALIJEGANJA

Nalijeganje obrazuju dva dijela jednog sklopa, osovina i otvor, istih nazivnih mjera, koje proističe iz razlike njihovih stvarnih mjera prije sklapanja. Nalijeganje se označava na taj način što se iza zajedničke nazivne mjere dijelova koji se spajaju stavi oznaka tolerancije otvora, a iza toga tolerancije osovine.

Zazor Z je razlika stvarnih mjera osovine i otvora, ako je stvarna mjera otvora veća od stvarne mjere osovine. Najveći zazor Zg je razlika između gornje granične mjere otvora i gornje granične mjere osovine. Najmanji zazor Zd je razlika između donje granične mjere otvora i gornje granične mjere osovine. Dva dijela jednog sklopa istih sklopnih nazivnih mjera, koja poslije sklapanja imaju uvijek zazor Z, bez obzira na to da li se stvarne sklopne mjere poklapaju sa gornjim ili donjim graničnim mjerama obrazuju labavo nalijeganje. Labavo nalijeganje primjenjuje se za sklopove koji zahtjevaju lahku pokretljivost.

Preklop P je razlika stvarnih mjera otvora i osovine prije sklapanja. Najveći preklop Pg je razlika između donje granične mjere otvora i gornje granične mjere osovine: Pg = Dd – dg.

Dva dijela jednog sklopa istih nazivnih mjera, koji daju preklop, bez obzira da li se stvarne sklopne mjere poklapaju sa gornjim ili donjim graničnim mjerama, obrazuju čvrsto nalijeganje. Čvrsta nalijeganja upotrebljavaju se za nepokretne veze.

12

12. SISTEM NALIJEGANJA

ISO sistem tolerancija propisuje dva sistema nalijeganja:

-sistem nalijeganja sa osnovnim otvorom;

-sistem nalijeganja sa osnovnom osovinom.

Sistem nalijeganja sa osnovnim otvorom jeste sistematizovani skup nalijeganja u kome se potrebni zazori i preklopi dobijaju raznim tolerancijskim poljima osovine i jednim položajem tolerancijskog polja otvora. Sistem nalijeganja sa osnovnom osovinom jeste sistematizovani skup nalijeganja u kome se potrebni zazori i preklopi dobijaju raznim tolerancijskim poljima otvora i jednim položajem tolerancijskog polja osovine.

Sistemi nalijeganja su:

-sistem nalijeganja sa zajedničkim otvorom;

-sistema nalijeganja sa zajedničkom osovinom.

Sistem zajedničkog otvora je pogodniji od sistema zajedničke osovine, pa se češće primjenjuje. Izrada unutrašnje mjere uvijek je komplikovanija od izrade spoljašnje mjere, pa je pogodnije da što veći broj unutrašnjih mjera bude izrađen sa tolerancijskim poljem istog položaja u odnosu na nultu liniju.

13

13. IZBOR NALIJEGANJA I TOLERANCIJA

Izbor tolerancija i nalijeganja spada u nadležnost konstruktora i ima isti značaj kao i izbor oblika i nazivnih mašinskih dijelova. Izbor položaja tolerancijskog polja u vezi je sa izborom nalijeganja i diktiran je funkcijom odgovarajućeg sklopa. Izbor položaja tolerancijskih polja u tijesnoj je vezi i sa izborom tolerancija, pošto one određuju i toleranciju nalijeganja.

Kako troškovi proizvodnje zavise od veličine tolerancije, izabrani kvalitet treba da bude najgrublji kvalitet koji zadovoljava funkciju dijelova i sklopova. Fini kvaliteti zahtjevaju vrlo precizne mašine i alatke i alate, kao i mjerni pribor, osoblje odgovarajuće kvalifikacije, što značajno poskupljuje proizvodnju. Primjena uskih tolerancija treba da bude svedena na najmanju moguću mjeru. Izabrani kvalitet treba da odgovara takvom tolerancijskom polju, da bi primjena prvog grubljeg kvaliteta učinila dio neupotrebljivim. Jedan od načina izbjegavanja suviše uskih tolerancija i smanjenja broja neispravnih dijelova je sortiranje prilikom završne kontrole i probiranje pri montaži.

Za nalijeganje po pravilu predviđaju se isti kvaliteti tolerancija za spoljašnje i unutrašnje mjere, ili se za toleranciju unutrašnje mjere propisuje nešto grublji kvalitet. Pogodnim konstruktivnim mjerama mogu se stvoriti uslovi koji dozvoljavaju primjenu tolerancija grubljih kvaliteta. Ovo se odnosi na izbjegavanje statički neodređenih sistema ili na primjenu elastičnih veza. Konstruktivno se može predvidjeti mogućnost podešavanja zazora. Aksijalnim pomjeranjem može se ostvariti željena veličina zazora pri montaži i poslije trošenja, kod koničnog rukavca i odgovarajućeg ležišta.

Propisivanje uskih tolerancija pojedinih dijelova je za proizvodnju vrlo neekonomično, a u izvjesnim slučajevima, vrlo teško ostvarljivo. Svako šire tolerancijsko polje podijeli se na nekoliko grupa i onda izvrši klasiranje, i na svakom dijelu označi klasa. Prilikom sklapanja kombinuju se one klase koje daju željenu toleranciju nalijeganja.

Razlikuje se obostrano probiranje, klasiraju se oba dijela koja ulaze u sastav sklopa i jednostavno probiranje. Kod jednostavnog probiranja klasira se samo jedan dio najčešće sa unutrašnjom mjerom, dok se drugi sa spoljašnjom mjerom izrađuje sa dovoljno uskom tolerancijom.

ISO kvalitet tolerancija propisuje veliki broj tolerancijskih polja različitih kvaliteta i položaja u odnosu na nultu liniju, tu je 28 različitih položaja za 20 kvaliteta. Koristiti sva

14

ova polja nije cjelishodno a ni ekonomično. JUS standard u skladu sa ISO standardima, daju ograničen izbor tolerancijskih polja koje treba primjenjivati.

Nalijeganja prvo stepena prioriteta treba koristiti. Nalijeganja drugog stepena prioriteta treba koristiti samo kada postoje opravdani razlozi za upotrebu, a nalijeganja trećeg stepena prioriteta samu u izuzetnim slučajevima, kada je to neizbježno.

Osnovna odstupanja za tolerancijska polja d do h za osovine su gornja odstupanja ag, a imaju predznak minus. Za polja od D do H, za otvore su donja odstupanja Ad i imaju znak plus. Osnovna odstupanja za tolerancijska polja k do u su donja odstupanja ad, i imaju znak plus. Za polja K do U su gornja odstupanja Ag i imaju znak minus. Na osnovu vrijednosti osnovnih odstupanja izračunavaju se vrijednosti drugog odstupanja dodavanjem ili oduzimanjem vrijednosti osvnovne tolerancije IT.

15

14. STVARNE MJERE I ODSTUPANJA

Stvarna mjera dS, DS je mjera koja se određuje mjerenjem na ozrađenom komadu. U toku izrade veće serije istih mašinskih dijelova nije moguće dobiti sve komade sa istom stvarnom mjerom jedne određene tolerisane kote. Pri izradi svakog komada djeluje niz različitih uticajnih faktora. Dakle, stvarne mjere će odstupati od komada do komada. Neke će ležati između donje i gornje granične mjere, pa će odgovarati ispravno izrađenim komadima, a neke će ležati izvan graničnih mjera, pa se određeni broj komada kao neispravni moraju odbaciti.

Vrlo važno je za konstruktora da bar približno može ocijeniti sa kojom vjerovatnoćom može očekivati ostvarivanje pojedinih stvarnih mjera. Ovo je posebno važno za nelijeganje, gdje se kombinuju stvarne mjere dvaju dijelova istih nazivnih mjera. Odstupanja stvarnih mjera većeg broja komada mogu biti posljedica sistematskih ili slučajnih odstupanja.

Sistematska pokazuju izvjesnu pravilnost kod većeg broja komada i mogu biti: stalna ili promjenljiva.

Stalna sistematska odstupanja su približno ista za sve komade i nastaju uslijed pogrešno izabrane mašine, greške mašine ili alata,

Promjenljiva odstupanja mijenjaju se u zavisnosti od toka procesa obrade i periodično se ponavljaju, zagrijavanje i habanje alata.

Slučajna odstupanja nastaju bez ikakve pravilnosti, kao posljedica slučajnih uzroka, greške u materijalu, netačnosti mjerenja, slučajni potresi i slično. Ispitivanja slučajnih odstupanja mogu se izvršiti jedino statističkom obradom rezultata mjerenja većeg broja istih dijelova izrađenih u istim uslovima. Vjerodostojni zaključci, kod svih statističkih metoda, mogu se izvoditi jedino ako je ispitivanjem obuhvaćen dovoljno velik broj uzoraka. Za ovakvo ispitivanje potrebno je izvršiti klasifikaciju uzoraka prema stvarnim mjerama i poredati ih po veličini. Njihova učestanost u ukupnom broju ispitivanih uzoraka može se izračunati brojanjem dijelova istih stvarnih mjera i nacrtati dijagram zavisnosti ove učestanosti od stvarne mjere.

16

Ako ni jedan od uticajnih faktora ne preovlađuje nad ostalim, može se očekivati da najveći broj komada ima stvarne mjere približno na sredini između gornje i donje granične mjere, a da je broj neispravnih komada najmanji. Nagomilavanje broja komada sa stvarnom mjerom u blizini granične mjere ukazuje na postojanje sistemske greške pošto je jedan od uticajnih faktora prevladao.

Pri analizi nalijeganja uzimaju se srednje vrijednosti zazora odnosno preklopa. Sklopovi sa ekstremnim. Vrijednostima zazora ili preklopa mogu se uvijek pri montaži odbaciti.

15. UTICAJ TEMPERATURE NA TOLERANCIJE I NALIJEGANJA

Prema preopruci ISO standarda, za osnovnu temperaturu, na kojoj su izrađeni dijelovi i odgovarajuća mjerila moraju imati mjere prema standardima o tolerancijama dužinskih mjera, usvaja se temperatura od 293 K. Mnogi mašinski dijelovi rade na temperaturama koje se razlikuju od osnovne temperature. Stvarne mjere ovih dijelova mjenjaju se u zavisnosti od temperature. Ako su oba dijela koja obrazuju nalijeganje od istog materijala i ako rade na istoj temperaturi, promjena temperature nece uticati na veličinu nalijeganja. U slučaju da su dijelovi od materijala sa različitim koeficijentima dilatacije i ako imaju radne temperature različite, veličine zazora ili preklopa na radnoj temperazuri razlikovaće se od veličine zazora ili preklopa na osnovnoj temperaturi. Dakle, treba predvidjeti takvo nalijeganje koje će pri radnoj temperaturi dati željene zazore ili preklope. Promjene prečnika ili dužinskih mjera se računaju po formuli datoj u knjizi (str.143)

Ako se povećava tempereatura u labavom sklopu zazori pri povišenoj temperaturi se izračunavaju prema formuli iz knjige (str.144).

17

16. TOLERANCIJE SLOBODNIH MJERA

Slobodne mjere su takve mjere čija odstupanja od nazivnih vrijednosti praktično ne utječu na upotrebljivost dijelova, ukoliko ta odstupanja leže u granicama koje se ostvaruju uobičajenim proizvodnim postupkom. Veličine tolerancija slobodnih mjera određuju se na osnovu iskustvo uobičajenoj tačnosti izrade koja se postiže određenim proizvodnim postupkom. One mogu da budu ostvarene upotrebom mašina i alata za koje nije propisana specijalna određena tačnost. Zato se slobodne mjere ne tolerišu osim ako je potrebno da stepen tačnosti ovih mjera bude sužen. Tolerancije slobodnih mjera unose se na crtež u za njih predviđeno polje zaglavlja, pomoću skraćene oznake stepena tačnosti. Da li i u kom obimu treba provjeravati dozvoljena odstupanja slobodnih mjera ostvarenih skidanjem strugotina, propisuje seinternim propisima proizvođača.

17. DEFINISANJE OSNOVNIH POJMOVA KVALITETE POVRŠINE

Velika hrapavost povećava trenje i habanje povećava zazor i ostećuje površinu. Hrapavost utiče na ispravno podmazivanje. Dijelovi sa površinama manje hrapavosti imaju veću dinamičku čvrstoću, bolje ostvaruju hermetičnost, imaju ljepši dizajn, ali je i izrada puno skuplja. Hrapavost površine je skup neravnina koje obrazuju reljef površine. Hrapavost se posmatra u granicama određenog isječka veličine pri kojoj su eliminisane greške oblika i valovitosti.

Stvarna površina je površina koja ograničava mašinski dio. Neravnine su udubljenja i ispupčenja stvarne povrsine.

Geometrijska površina je površina definisana crtežom ili postupkom obrade i uzimajući greške oblika i hrapavost.

Efektivna površina je približna slika stvarne površine koja se sredstvima mjerenja moze ustanoviti. Presjecanjem navedenih površina, podesno odabranom ravni, dobijaju se odgovarajući profili:

-stvarni profil

-geometrijski profil

-efektivni profil.

18

18. OBJASNITI REFERENTNU DUŽINU, SREDNjU LINIJU PROFILA I SREDNJE ARITMETIČKO ODSTUPANjE

Referentna dužina je podesno odabrana dužina isječka profila odabranog za određivanje hrapavosti pri čemu je eliminisan slučaj valovitosti i drugih nepravilnosti. Manje vrijednosti referentne dužine predviđene su za fino obrađene površine a veće za grublje obrađene površine. Za lepovanje, fino brusenje, struganje dijamantom, referentne dužine su 0,25 i 0,8 mm, a za rendisanje su 2,5 ; 8 i 25 mm.

Srednja linija profila je linija koja ima oblik geometrijskog profila. Ona siječe efektivni profil tako da u granicama referentne dužine suma kvadrata odstojanja svih tačaka profila od te linije bude minimum.

Srednje odstupanje profila Ra, jeste srednja artimetička vrijednost odstupanja svih tačaka efektivnog profila od srednje linije na referentnoj dužini.

19. OBJASNITI SREDNjU VISINU NERAVNINA

Srednja visina neravnina u deset tačaka ili, skraćeno, srednja visina neravnina Rz, je razlika između srednje artimetičke vrijednosti visina pet najviših i srednje artimetičke vrijednosti visina pet najnižih tačaka profila u granicama referentne dužine. Ukoliko su visine tih tačaka mjerene od proizvoljne prave paralelne sa srednjom linijom profila,a ne sijeku profil, tada srednja visina neravnina Rz,se izračunava:

R =(R1 + R3 + R5 + R7 ) / 5 * (R2 + R4 + R6 + R8 )/5

Najveća visina neravnina Rmax je razmak između dvije prave paralelne linije povučene tako da u granicama referentne dužine dodiruju najvišu odnosno najnižu tačku efektivnog profila. Za procjenu hrapavosti kao sekundarni parametar služi srednja visina neravnine Rz. Njene najveće vrijednosti približno odgovaraju srednjem odstupanju profila i odgovarajućoj klasi hrapavosti prema tabeli.

19

20. OZNAČAVANJE KVALITETA POVRŠINA INDUSTRIJSKIH PROIZVODA

Označavanje kvaliteta površine industrijskih proizvoda vrši se prema JUS M.A0.065. Osnovni znak za označavanje kvaliteta površine sastoji se od dva kraka pod uglom od 60o

u obliku kukice. Kada se zahtjeva skidanje materijala obradom, osnovnom znaku dodaje se crtica. Osnovnom znaku dodaje se krug ako nije dozvoljeno skidanje materijala. Dužem kraku bilo kog od navedenih znakova dodaje se prodaužna linija kada teba označiti specijalne karakteristike. Vrijednosti koje definišu glavni kriterijum hrapavosti

Ra, dodaju se znacima na sledeći način :

- Ako je samo jedna vrijednost propisana,ona prestavlja maksimalnu dozvoljenu vrijednost površine hrapavosti

- Ako su dvije vrijednosti, najveća granična vrijednost a1 treba da bude iznad najmanje granične vrijednosti.

Umjesto glavnog kriterijuma hrapavosti mogu se staviti i odgovarajući stepeni površinske hrapavosti N1 do N12. Ako je iz funkcionalnih razloga neophodno, mogu se propisati i dodatni zahtjevi za površinsku hrapavost. Dodatne oznake u tom slučaju imaju sljedeće značenje:

- Ako je dodatna oznaka b, ona se odnosi na metod proizvodnje, postupak ili termička obrada.

- Ako je dodatna oznaka c, ona se odnosi na referentnu dužinu

- Ako je dodatna oznaka d, ona se odnosi na pravac prostiranja brazde

- Ako je dodatna oznaka e, ona se odnosi na dodatak za mašinske obrade

- Ako je dodatna oznaka f, ona se odnosi na druge vrijednosti hrapavosti kao na srednju visinu neravnina Rz ili najveću visinu neravnina na referentnoj dužini

20

21. OSNOVNI POJMOVI TOLERANCIJA OBLIKA I POLOŽAJA

Tolerancije oblika ograničavaju odstupanje jednog elementa od njegovog geometrijskog idealnog oblika. One određuju zonu tolerancije u kojoj posmatrani element mora ležati i smije imati proizvoljni oblik. Odstupanja oblika mogu biti: odstupanja od kruga, odstupanja od prave, odstupanja od ravni, odstupanje oblika bilo kog profila, odstupanje od cilindra i odstupanje oblika bilo koje površine.

Tolerancije položaja su tolerancije pravca, mjesta ili tačnosti obrtanja. One ograničavaju dozvoljena odstupanja od geometrijski idealnog oblika dva ili više elemenata u odnosu jedan prema drugome.Jedan element je većinom utvrđen kao referentni element to jest služi kao polazna baza. Odstupanja položaja mogu biti po

pravcu i to: odstupanja upravnosti, odstupanja paralelnosti, odstupanja ugla nagiba

mjestu i to : odstupanja centričnosti i aksijalnosti. Odstupanja simetričnosti i odstupanja lokaciije pojedinih osa i površina.

položaju obrtnih površina i to: radijalno bacanje i aksijalno bacanje

Tolerancija oblika i položaja naznačena na crtežu može se prekoračiti i to za iznos razlike mjere sprezanja oblika i položaja slobodnih mjera. Dakle, mora se ispoštovati uslov minimuma, a to je uslov prema kome je izrađeni dio postavljen u položaj prema uslovu minimuma.

Tolerancija koaksijalnosti i simetričnosti važe za ose odnosno sredisne ravni. Ove tolerancije su nezavisne od stvarnih mjera posmatranih elemenata. Tolerancije kružnosti obrtanja su zbirne tolerancije kružnosti i koaksijalnosti i nezavisne su od stvarnih mjera.

22. OSNOVNI OBLICI OZNAKA ZA TOLERANCIJE OBLIKA I POLOŽAJA

21

Brojčana vrijednost tolerancije, simbol tolerancije i referentno slovo kao uput na referentni element unose se po redoslijedu datom na slici. Referentni element označava se trouglom i on se direktno povezuje sa okvirom za upisivanje tolerancija. Referentni trougao treba da stoji direktno na referentni element, ili na produžetku konturne linije referentnog elementa. Ako upisana vrijednost tolerancije tolerisanog elementa smije da bude prekoračena za apsolutnu vrijednost razlike između mjere sprezanja i mjere maksimum materijala tog elementa, stavlja se simbol M desno pored vrijednosti tolerancije. Pregled vrsta tolerancija oblika i položaja, njihov simbol, tolerancijska zona i primjeri primjene prikazani su u tabeli a prema JUS-u M.A1.244.

22