Transparency Internationa Bo-sne i Hercegovine (TI BiH) tokom 2011. i 2012. godine provodi projekat koji za cilj

ima sprečavanje korupcije u visokom obrazovanju kroz unapređenje trans-parentnosti i odgovornosti na univer-zitetima. U sklopu ovog projakta, koji je podržan od strane Centara civilnih inicijativa (CCI), TI BiH je proveo niz istraživanja kako bi se utvrdili uzroci korupcije u visokom obrazovanju, na-kon čega je uspostavio saradnju sa šest javnih univerziteta, uz čiju sarad-nju i učešće u radionicama, je kreirao planove prevencije korupcije na čije usvajanje i provođenje su se obaveza-li : Univerzitet u Sarajevu, Univer-zitet u Banjoj Luci, Univerzitet u Tu-zli , Sveučilište u Mostaru, Univerzitet u Zenici i Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

U okviru borbe protiv korupcije u visokom obrazovanju, TI BiH je raspis-ao i Nagradni konkurs za studente za novinarsku priču na temu „Korupcija u visokom obrazovanju“, kako bismo podstakli studente da istražuju o ovoj temi i kritički razmišljaju o načinima na koji i sami mogu doprinijeti bor-bi protiv korupcije, a samim tim i kvalitetu svog obrazovanja.

U sklopu Nagradnog konkursa, TI BiH je odabrao i nagradio 20 stu-dentskih priča koje ovom prilikom objavljujemo i koje ćemo distribuirati i promovisati širom BiH kako bismo prenijeli iskustva studenata i njihova razmišljanja.

Glavne nagrade osvojili su: Novak Čičković (Banja Luka), Mate Grbavac (Sarajevo), Mladen Lakić (Istočno Sarajevo). Drugu nagradu dobili su: Jasna Dragojević (Banja Luka), Ner-man Ljevo (Mostar), Midheta Kadrić (Sarajevo), Saša Nužda (Banja Luka), Vedrana Rogić (Banja Luka), Mirnes Ejubović (Olovo), Tamara Karanović (Banja Luka), Jelena Arnaut (Pale), Ol-ivera Soldatović (Banja Luka), Aleksej Đurđević (Banja Luka), Alan Dardagan (Sarajevo), Aida Turčalo (Sarajevo), Adnan Smajić (Banja Luka), Dajana Stanišić (Busovača), Lejla Vranešić (Sarajevo), Muamera Tihić (Sarajevo), Ena Filipović (Banja Luka).

Nadamo se da će njihova iskustva doprijeti i do onih koji donose odluke i sprovode zakone u visokom obra-zovanju, ali i do drugih studenata koji svojim djelovanjem mogu doprinijeti borbi protiv korupcije i borbi za bolje obrazovanje u BiH.

Z apočinjanje članka na temu korucije, možda je i teže nego pisanje na samu temu. Kako započeti članak o jednoj takvoj pojavi koja je sveprisutna,

sveprožimajuća, štoviše, sasvim normalna u našem društvu? Vjerojatno je lakše pisati o nečemu što je neki marginalni fenomen koji izaziva konkretnu i novu reakciju, tada samo trebamo pretočiti dojam iz nervnih veza u pisanu formu članka i posao je dobrim dije-lom odrađen. Možda bi najlakše bilo pisati o korupciji u bosanskohercegovačkom obra-zovanju, kada bih na trenutak mogao postati stranac kojem je situacija u našem društvu nova. No, kako nemam tu privilegiju, ostaje mi da koristim ono što mi moja vlastita per-cepcija dozvoljava i da pokušam da kažem nešto novo na temu koja se beskrajno po-navlja, godinama.

Student sam na Političkim naukama u Sa-rajevu, fakultetu koji je na poprilično lošem glasu, zbog čega najviše ispaštaju studenti i profesori koji se stvarno trude i koji bi htjeli da se stanje na fakultetu popravi. Dio repu-tacije mog fakulteta je, između ostalog, i korupcija na njemu. U očima studenata, ko-rupcija je nešto nezaobilazno i nešto što se jednostavno prihvaća, bez pretjerane emo-tivne reakcije. To je kao vremenska prog-noza, ako kažu da će sutra pasti snijeg, znaš da je tako i ne frustriraš se oko toga. Spremiš kišobran i to je to. Što se korupcije tiče, kod nas loše vrijeme nije prognoza, nego dijag-noza društva. Društvo u Bosni i Hercegovini je sraslo s korupcijom i naviklo na nju, što je jedan od većih razloga zašto ništa ne po-duzima u vezi nje. To je pomalo beznadna situacija, jer ne postoji adekvatan način da se to riješi, ili barem nije na vidiku.

Glavno pitanje u vezi sa rješavanjem problema korupcije u visokom obrazovanju bi bilo: Odakle početi? I naravno, još bitnije: Kako to uraditi? Kako zakonski regulirati stvar, koja je već zakonski regulirana, ali za te zakone jednostavno nitko ne mari? Za do-bar dio korupcije je zaslužna sama struktura fakulteta i sustav polaganja ispita, koji je kod nas neka čudna simbioza starog načina i Bolonje, koja egzistira zasebno i po svo-jim pravilima, balansirajući negdje između jednog i drugog. Bolonja sama po sebi os-tavlja puno manji prostor za prakticiranja određenih vrsta korupcije, prosto jer nema usmenih ispita, zbog čega su stvari puno ravnopravnije i transparentnije. Moguće je, recimo, da se umjesto imena studenta, na ispitu upisuje šifra, što još dodatno otežava korupciju. Uvelike bi pomoglo i da se naprave određeni koraci u smjeru kontroliranja pro-fesora od strane studenata, možda kroz in-stituciju studentskog parlamenta. Neki oblik direktne demokracije u kojem bi studenti mogli da poduzmu konkretnije akcije prema nekim profesorima ne bi bio na odmet, jer

petnaest minuta korupcije - pet godina cenzure

je sadašnja struktura fakulteta suviše verti-kalna. Koje bi te mjere bile i koliko bi bile ozbiljne je već tehničko pitanje, ali bi u sva-kom slučaju dobro došli mehanizmi kojima bi profesori zavisili od studenata i njima po-lagali račune, a ne samo obrnuto.

Kao i u svakoj drugoj vertikalnoj strukturi, na fakultetima postoji velika neravnoteža moći profesora naspram studenata i to je stvar sa kojom se nije lako nositi. To proizvo-di jedan odnos moralnog licemjerja sa kojim svaki student mora da se nosi. Studenti su prisiljeni da, ili svjesno postanu licemjerni, ili riskiraju svoje školovanje ako istupe sa informacijama sa kojima raspolažu. Svatko tko želi završiti fakultet mora izvršiti jednu vrstu prilagodbe, koja podrazumijeva i zat-varanje očiju pred stvarima koje su potpuno očite. Nije to neki naročit psihološki teret, naravno ako niste direktno pogođeni korup-cijom, ali je svakako jedna tužna činjenica za svakoga kome je stalo do stanja u društvu i svakoga tko ima neke ideale. Umjesto da navodim primjere i profile te vrste prilagod-be, pokazat ću jasno o čemu pričam baš na primjeru ovog članka.

Kada sam tek krenuo istraživati sjetio sam se jednog očitog primjera korupcije na mom fakultetu, koji me inspirirao za naslov tek-sta. Primjer je tragikomičan, i najbolje poka-zuje stanje u našem visokom obrazovanju, ne zato što je taj primjer korupcije vješto izveden, nego upravo suprotno, zato što je nevjerojatno očit i glup. Radi se o jednom konkretnom profesoru sa imenom i prezi-menom koje sam imao želju spomenuti u ovom članku. Prvo što sam pomislio kada sam to htio uraditi je pitanje: da li će mi taj profesor predavati u budućnosti? Bitno je to pitanje i nije baš pametno biti brzoplet s tim. Pisanje dobrog članka jest bitno, a konkretno ime puno doprinosi. Eventualna nagrada za članak jest privlačna, ali ipak, da li je privlačnija od položenog mastera? To je jasan prikaz posljedica, a radi se o spo-minjanju jednog običnog imena. Ubrzo sam saznao da će mi taj profesor ipak predavati ponovo u idućim godinama i samim tim moja namjera da mu napišem ime je pala u vodu. Toliko o njegovom imenu u ovom članku. Mislim da je ovo savršen primjer situacije u kojoj se studenti nalaze.

No, ako ne mogu navesti njegovo ime, ipak mogu opisati o čemu se radi. Naime, već navedeni, ili bolje rečeno ne-navedeni profesor, je autor stanovitih knjiga koje se tiču predmeta na kojima predaje. Budući da je on naročito poštena i dostojanstvena osoba, njegove knjige nisu obavezna litera-tura. Štoviše, čak ne postoje nikakve pov-lastice ako kojim slučajem kupite njegovu knjigu, postoji samo jedna mala sitnica koju možete uraditi: zadnjih 15 minuta ispita možete otvoriti njegovu knjigu i provjeriti kako ste uradili ispit. Profesor je naglasio da on nije dozvolio da se prepisuje, može se samo provjeriti da li smo točno uradili, nara-vno, samo iz njegove knjige. I tako sam ja prošao dva ispita, profesorove knjige nisam kupovao, što nije bio slučaj sa dobrim dije-lom mojih kolega koji su je imali na stolu. Kada dođe vrijeme da se „provjere“, mahnito se listaju stranice i traže se dijelovi u knjizi. Zanimljivo kako studenti uvjerljivo najveći dio ispita urade za vrijeme tih zadnjih 15 minuta dok se provjeravaju. Još je zanim-ljivije kako jedan profesor koji se toliko trudi da olakša studentima, ne primjećuje to što

Bosna i Hercegovina prema relevantnim istraživanjima indeksa korupcije već niz godina za-uzima najlošiju poziciju u poređenju sa zemljama regiona. Prema izvještaju za 2011.godinu, naša

zemlja se nalazi u istom rangu sa Liberijom, Zambijom i Tobagom, podaci su Transparency Internationala u BiH. Kao glavni razlozi ovako lošeg stanja navode se neefikasnost institucija, nepostojanje jasnih akcija i struktura koje bi u kontinuitetu radile na suzbijanju korupcije. Ono što dodat-no otežava cjelokupnu situaciju jeste i činjenica da se za-koni i drugi akti usmjereni ka borbi protiv korupcije usvajaju samo deklarativno. U praksi, tih zakona kao da nema. Iako je korupcija zahvatila sve slojeve bosanskohercegovačkog društva, analitičari često ističu opasnost korupcije u viso-kom obrazovanju. Kao jedan od osnovnih stubova društva, obrazovanje u kojem se odomaćila korupcija vodi ka izuzetno pogubnim posljedicama, dugoročno gledano.

„Budući da visoko obrazovanje profiliše kadrove za sve prestižne poslove i društvene funkcije, logično je da ono, ukoliko je zahvaćeno korupcijom, predstavlja rasadnik tog opasnog društvenog korova. Zato visoko obrazovanje, kao i obrazovanje uopšte, mora razvijati visoke standarde na kojima počiva školovanje mladih, i to ne samo u naučno-stručnom nego i u moralnom smislu.“, kaže dekanica Filo-zofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, prof.dr Milanka Babić. Prema njenim riječima, život u društvu socijalne nepravde, nepoštovanja rada i dehumanizovanih odnosa su najviše doprinijeli da se korupcija sve češće pos-matra kao jedini način za ostvarivanje profesionalnih ciljeva. Sa tim u vezi, magistrica socilogije, Zlatiborka Popov

Momčinović, sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu kaže: „U tranzicijskoj konfuziji društva postalo je nekako neprirodno biti pošten i simbol uspjeha je onaj ko se snašao na brz način. Onaj koji radom i trudom želi nešto da postigne, a što je naravno uvijek dug proces, važi za neuspješnog čovjeka, naivnog, nekog koga je pregazilo vri-jeme“. Takođe, mr Popov Momčinović smatra kako sintagma da je „korupcija bolest društva u tranziciji“ samo donekle može biti opravdana. Iako je tačno da se društva u tranziciji mahom suočavaju sa ovom negativnom društvenom poja-vom, često se događa da upravo ovu frazu odgovorni koriste da opravdaju svoj nerad. „Ako je korupcija već prisutna u svim sferama, kako se onda uspješno boriti protiv nje, najčešće je razmišljanje naših političara“, ističe mr Popov-Momčinović. O tome da korupcije u visokom obrazovanju ima, slažu se i dekanica Babić i mr Popov-Momčinović. Međutim, po riječima dekanice FFUIS „svi navodi i sumnje da je neko od profesora korumpiran moraju se ozbiljno i temeljno ispitati. Naravno, ni po koju cijenu se ne smije zaboraviti da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno“. „Pitanje o korupciji u vi-sokom obrazovanju je škakljivo jer, nekako, svi vjerujemo da je ima, ali je malo dokaza za takve tvrdnje, te sve uglavnom ostaje u sferi nagađanja“, dodaje mr Popov-Momčinović.

Za korupciju u visokom obrazovanju su odgovorni svi učesnici tog procesa, kako profesori tako i studenti. Često se naglašava potreba da se u javnoj sferi počne otvoreno govoriti o ovoj problematici, kako bi se ohrabrili svi oni koji znaju za slučajeve korupcije, da je i prijave. Dekanica Babić naglašava da upravo medijske priče otvaraju prostor za razmišljanje i aktivno djelovanje protiv korupcije. „U posljednje vrijeme, pod uticajem medija koji plasiraju tu temu upravo vezanu ponajčešće za visoko obrazovanje, komentariše se, uopšteno u akademskim krugovima, o stavovima u vezi sa tim. I koliko ja čujem te komentare, uglavnom su vrlo kritički, uglavnom se u njima bilo koji vid ucjene i iznude u visokom obrazovan-ju osuđuje.“.

Iako obje sagovornice ističu da suzbijanje korupcije spada u nadležnost pravosudnih i istražnih institucija, svjesne su da i ustanove na kojima su zaposlene moraju dati svoj do-prinos. Dekanica Babić ističe kako FFUIS najmanje dvaput godišnje sprovodi ankete među studentima, i svi navodi o neprofesionalnom ponašanju profesora se ozbiljno razma-traju. „Ne mogu reći da je bilo nekih suviše ozbiljnih pritužbi od strane studenata na ponašanje nastavnika i asistenata, ali ukoliko je neko naveden u negativnom kontekstu, dužni smo da obavimo razgovor sa onima koji su imenovani, da ih upozorimo da se takav vid ponašanja ne može tolerisati. Naravno, u svemu moramo biti i oprezni da ne bismo ugrozili ličnost, jer je vrlo teško argumentovati tvrdnje iz anonimne prijave.“, tvrdi dekanica FFUIS. S druge strane, mr Popov-Momčinović smatra da kod studenata ipak preovladava strah od posljedica koje bi mogli imati, ukoliko prijave korupciju na fakultetu i dodaje da „taj strah nije moguće prevladati dok

se ne smogne snage da se o tome javno progovori i ovakvi slučajevi prijave. Ali, mora se voditi računa da se i prijav-ljeni zaštite od linča, posebno od medijskog, kako se to već dešavalo ranije“.

Prijavljenih slučajeva korupcije na Filozofskom fakulte-tu Pale nije bilo, tvrdi dekanica Babić. Mali broj zahtijeva za komisijsko polaganje ispita upućuje na to da su stu-denti u najvećoj mjeri zadovoljni radom nastavnog osoblja, pojašnjava dekanica. Ona je uvjerena da među profesorima i drugim nastavnim osobljem, ne samo fakulteta na čijem je ona čelu, nego generalno u našoj zemlji ima ubjedljivo više onih koji svoj posao rade časno i pošteno. „Na žalost, kao i u svakoj drugoj profesiji, ima i onih koji ne zaslužuju da se pro-fesorima nazivaju. Oni nanose veliku štetu, ne samo studen-tima, nego i akademskoj zajednici kao cjelini. Takve osobe treba procesuirati, kazniti i udaljiti sa fakulteta“, jasna je po ovom pitanju Babić.

Jedna od najvećih prepreka borbe protiv korupcije u viso-kom obrazovanju jeste da se o tome uglavnom govori „po hodnicima“, šapuće, komentariše. Međutim, malobrojni su oni koji žele da svoje sumnje izraze javno, ili da prijave tih slučajeva potkrijepe dokazima. Mada, po riječima dekanice FFUIS, čak i takve indicije da postoji korupcija na univerzite-tu, nadležni moraju da shvate kao signal da to treba istražiti. Međutim, veliki problem, sa pravnog aspekta je taj što je teško pribaviti dokaze za korupciju, ali su građani i građanke zabrinuti za svoj daljni status ukoliko prijave korupciju.

Mitolovac – anonimne pri-jave, ali efikasni rezultati

„Većina građana je spremna prijaviti slučaj korupcije uko-

liko to čine anonimno – iz čega proizilazi da ne žele ugroziti svoj status u društvu.“ kaže koordinatorica projekta Mi-tolovac, Kristina Gligorović. Udruženje Radio Kameleon-Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije realizuje pro-jekat Mitolovac koji za cilj ima jačanje građanske svijesti u našoj zemlji o korupciji i tome kako je spriječiti. Prema rezul-tatima istraživanja sprovedenog u okviru projekta Mitolovac, na pitanje gdje je korupcija najzastupljenija, 31% ispitanih je odgovorilo u obrazovanju, a na prvom mjestu, sa 41% je državni vrh. Jedan od vrlo zabrinjavajućih podataka u ovom istraživanju jeste činjenica da 44% ispitanika vjeruje da će ovakvo stanje, po pitanju korupcije još dugo ostati u našoj zemlji. Kako naglašava koordinatorica ovog projekta, uprkos ovim negativnim tendecijama, za naše društvo je veliki na-predak samo poimanje korupcije. „Danas se sve više govori o ovoj negativnoj pojavi; građani i građanke su upućeniji i postaju svjesniji da se aktivno moraju boriti, a ne samo pa-sivno primati informacije“, ističe Gligorović.

Korumpiran uniVerzitet Je propast druŠtVaOdgovornost je i na profesorima i na studentima o tome kakvi će univerziteti biti

Korupcija u visokom obrazovanju

se dešava pred njim, iako se nalazi u istoj sali.

Svaki student na Političkim naukama ko-jemu taj profesor predaje će znati o kome se radi, ako kojim slučajem bude imao priliku da pročita ovaj tekst. Hoće li biti spreman da kaže o kome se radi, vjerojatno ovisi od više faktora, od kojih je najvažniji onaj koji se odnosi na mogućnost da mu taj profe-sor ponovo predaje neki predmet. Kako sam saznao, o tom profesoru postoji arhiv prijava na našem fakultetu, a on i dalje predaje i, podrazumijeva se, prodaje. Ovo je, vjeru-jem, dovoljno da se dočara odnos studenta naspram profesora. Postoji još primjera koji su očiti, a opet nitko o njima ne razmišlja. Tako na primjer, svake godine na mom fakultetu ja plaćam naknadu od 20 КМ za korištenje ISSS-a, studentskog informaci-jskog sustava koji služi za prijavljivanje ispita i preko kojeg se dobijaju informacije o ispitima. Sve bi to bilo u redu da ja stvarno prijavljujem ispite preko tog sustava, ali on, već ne znam koju godinu, ne funkcionira, i ja skupa sa svim ostalim studentima mog fakulteta dajem dvadeset maraka za nešto što ne postoji. Za ISSS sustav se daju velike količine novca svake godine i taj novac ne-gdje ide.

Osim toga, u obavještenju za upis godine stoji naznaka da treba platiti 5 КМ za fond „Suada Dilberović“ i još 5 za aktivnosti stu-dentskog parlamenta. Ove dvije stavke nisu obavezne, a to ipak nigdje ne piše. Ja sam, kao i dobar dio studenata vjerojatno, izdvo-jio tih deset maraka, a da nisam znao da to ne moram. Ovo su samo neke od stvari koje sam ja kao student primijetio „golim okom“. Kada bih krenuo ozbiljnije istraživati ovu temu mislim da bi se moglo naći još puno kostura u ormaru.

Studenti na fakultetu, doduše, primjećuju ove stvari, ali jednostavno ne postoji inici-jativa da se nešto uradi po ovom pitanju. To nikome nije ni opcija. Očita je indife-rentnost prema korupciji u našem društvu, a i svojevrsna apatija i pesimizam glede mogućnosti da se situacija na bilo koji način poboljša. No, čak i da se situacija promijeni, čak i da se smijene svi profesori koji imaju ikakve veze sa korupcijom, koji bi rezultat toga bio? Imali bismo manjak profesora na univerzitetima, a njihovih zamjena baš i nema previše. To je složen problem, a jedi-no eventualno rješenje tog problema je u tome da se nađe neki način da se korupcija onemogući u samom početku. Korupcija u visokom obrazovanju je jedna velika hobo-

tnica koja ima svoje krakove pružene na sve strane. Ubiti je ni u kojem slučaju nije opcija, jedini način je da se obuzda, da joj se kra-kovi zavežu i da joj se onemogući da nastavi funkcionirati kako je funkcionirala do sada. Tada bi postojala mogućnost da se univer-zitet transformira u jedno pitomo stvorenje koje bi služilo svojoj svrsi: obrazovanju ljudi i stvaranju novog stručnog kadra. Vjerujem da je to jedina mogućnost. Zakoni sami po sebi nisu dovoljni, potrebna je struktura koja omogućuje da se ti zakoni provode. Možda su baš smjernice na koje sam ukazao u gornjem dijelu teksta, vezane za provedbu bolonje i aktivnosti studentskog parlamenta dobar pravac za razmišljanje.

Situacija ovakva kakva je danas ne daje previše nade za konkretne akcije. Studenti ako i žele nešto poboljšati, nisu u poziciji da to urade. Ja, kao student, savršeno razu-mijem zašto se tako većina nas osjeća. Ovaj članak bi bio podosta drugačiji, da imam privilegiju da riskiram nastavak školovanja time što ću detaljnije istraživati i navoditi konkretna imena sa mog fakulteta. Možda to mogu i možda ne bi bilo posljedica. Ja, ipak, ne želim da riskiram, kao i velika većina studenata. Možda za cijelu ovu stvar treba puno više hrabrosti, kako osobne, tako

i kolektivne.Kao što rekoh, čudno je, i pomalo

demotivirajuće, razmišljati o tako očitoj, opipljivoj stvari kao što je korupcija. Čovjek mora da oprezno balansira sa svojim mislima, i puno toga napisanog ovisi od raspoloženja. To je nešto slično kao vožnja automobila, ako vozim u pijanom stanju, znam koje su mi opcije izgledne. Lako mogu doći u stanje beznađa i dići ruke od svega. Ono što je u tom slučaju veoma izgledno jest zid. Vlastiti mentalni zid pred problemom koji postoji i postojat će, dok se neko njime ozbiljno ne pozabavi. Ako se, pak, previše zanesem i zaletim, lako je moguće da će negdje iza kuta čekati patrola i naplatiti mi kaznu. Hoće li to biti iza petog, šestog, sed-mog semestra, ne znam. Znam da postoji ta mogućnost. Zato ipak, radije vežem pojas, i vozim onoliko koliko se smatra dozvoljen-im. Nekada, kada završim fakultet, i kada mi neki drugi uvjeti budu diktirali brzinu, možda i ime profesora kojeg sam spominjao bude napisano u nekom drugom članku. A do tada ću nastojati da mu uradim ispit, bez naknadnog provjeravanja u zadnjih petnaest minuta.

Mate Grbavac

2

Upravo je svijest društva o ovom proble-mu, istovremeno i razlog rasprostranjene ko-rupcije, ali i način da se ona suzbije. Naime, mr Zlatiborka Popov-Momčinović navodi da obrazovanje treba da bude sfera koja se tiče najdubljih vrijednosti i najtananijih slojeva ljudskog bića i društvene zajednice, i nešto što ne treba biti rukovođeno načelima za-rade, već nekim višim vrijednostima. Ako korupcija zacari i na univerzitetima, kao najvišoj obrazovnoj instanci, sa društvom je gotovo, u njemu nema nikakve kohezije, već samo borbe za podjelom plijena koja se na taj način inauguriše kao nešto što je posve normalno. „Kad shvatimo, i u praksi počnemo da primjenjujemo stav da visoko obrazovanje prati borba za određene ideale i vrijednosti, imaćemo socijalnu bazu koja će se uspješno izboriti sa korupcijom“, kaže mr Popov-Momčinović.

Sunovrat sistema vrijednosti – glavni krivac

Ona takođe pravi paralelu između „mra-čnih devedesetih“ i sistema vrijednosti da-našnjeg društva. „Čini mi se da je u tom peri-odu bilo više kritičke svesti, i da su studenti imali drugačiji odnos prema studiranju. Mi smo znali uz kafu raspravljati o Platonu i Ar-istotelu, imali smo tu možda naivnu veru da je znanje sve i da ćemo promeniti svet, a čini mi se da sad kod ove generacije studenata to nije slučaj.“ Da nije riječ samo o ličnom utisku pojedinca, svjedoči i dekanica Babić: „Mislim da smo preskočili decenije postepe-nog razvoja građanskog društva; živimo u društvu u kome je i materijalno i suštinski ugrožena porodica kao matična ćelija bez koje nema stabilnosti u vaspitanju mladih. A bez dobrog vaspitanja nema ni vrhun-skih rezultata u obrazovanju, nema zdravog ni kompletnog sazrijevanja kultivisane i uspješne ličnosti, čiji su ciljevi da se, umjesto preko veze, sopstvenim rezultatima potvrdi.“, pojašnjava dekanica Milanka Babić.

Pitanje koliko je korupcija zahvatila viso-ko obrazovanje i dalje ostaje otvoreno. Ono što je važno istaći jeste da se samo otvo-renim afirmisanjem pravih vrijednosti, zala-ganjem i profesora i studenata može izbjeći najgori scenario. U ovom slučaju, to je da se univerziteti pretvore u tržnice na kojima svaka diploma ima jasnu, iako ne i javno izgovorenu, cijenu. „Bez ekonomske stabil-nosti, bez otvorenijeg i dostupnijeg tržišta rada, bez postavljanja kriterijuma da se na fakultet dolazi po znanje, a ne po diplomu, bez davanja prednosti znanju i kvalitetu, a ne porodičnim vezama ili vezama na osnovu protivusluga, bez međusobnog poštovanja i uvažavanja u okviru porodice, škole, sre-dine u kojoj se krećemo – nikada nećemo pobijediti korupciju. U prevazilaženju tih krupnih nedostataka o koje se kao društvo spotičemo vidim i mogućnost suzbijanja ko-rupcije.“, uvjerena je dekanica Babić.

Uprkos sumornim izvještajima o stanju u BiH po pitanju korupcije postoji oprav-dan optimizam da polako sazrijevaju gen-eracije visoke građanske i kritičke svijesti. Sve više mladih se aktivno uključuje u jačanje civilnog društva, mediji fenomenu korupcije pristupaju više analitički, a manje senzacionalistički, što otvara put zdravijem društvu. Onom društvu koje će, napokon, da funkcioniše po principu da uspjeh pojedinca doprinosi uspjehu društva, a to je ono čemu teži svaki njegov član.

Mladen Lakić

KorupciJom do saVrŠenstVaPara vrti gdje burgija ne može.“ Da-

vno izmišljena parola koja jasno oslikava moderno društvo Bosne i Hercegovine. Prenijela se i na visoko

obrazovanje i sada je zastupljenija više nego i u jednoj drugoj sferi.

Bosna i Hercegovina je postala ogromna pijaca u kojoj možete da kupite šta poželite. Kada sakupite hrabrost i dovoljno novca da se uputite u tajne odaje te magične pijace, počinje avantura da čovjek ne povjeruje.Krećući se između tezgi te pijace nude vam raznorazne potvrde, uvjerenja, osiguranja...

Dalje niz hodnik nailazite na projekte, ten-dere, a malo dalje preduzeća na sniženjima od nevjerovatnih 99%, tako da je sada moguće kupiti ih samo za 1 KM. Dobro ste vidjeli, samo jednu konvertibilnu marku.

Na kraju pijace najsvjetlija tezga, sa mno-go zgodnih promoterki, mnogo blještavila, flajera, plakata i reklama. Ostajete u čudu i ne možete da se odlučite gdje prvo da po-gledate. Srećni ste jer ste našli tezgu koju tražite. Sakupljali ste novac već par godina za ovaj trenutak. Na tezgi ima sve što ste tražili. Pred vama stoji cjelokupna ponuda svih univerziteta Bosne i Hercegovine. Nije vam lako da se odlučite u moru ponuda. Treba prvo odabrati univerzitet, pa onda tek fakultet. Osjećanja su potpuno pomiješana, i naviru kao lavina. Dugo ste sanjali da budete doktor, ali vam se nisu učile biologija i hemi-ja ni u srednjoj školi, a sada je diploma pred vama. Sanjali ste da budete i pravnik, toliko istorije, latinskog jezika, propisa, članova... Totalno vas je sludilo pa ste poslije tri go-dine provedene na prvoj godini odustali. Razmišljate i o novinarstvu, volite da pišete, ali vam nikad nije bilo potpuno jasno zašto je potrebno pročitati toliko knjiga i čemu služi sva ta gramatika. Vašim mukama je kraj, samo je potrebno da odaberete.

Potrebna vam je pomoć u tom svečanom trenutku, pa pozivate jednu od promote-

rki da vam pomogne. Prelijepa cura vam prilazi, predstavlja se i govori kako ona ima tri završena fakulteta, kako radi i sve je to postigla sa svojih 25 godina. Malo vam je falilo da se rasplačete što se toliko namučila u životu.

Pažljivo je slušate i ona vam govori da ne možete pogriješiti, svi fakulteti su svje-tski priznati, sve diplome su provedene kroz knjige i potpisane i od profesora i od mini-stara. Sve izgleda savršeno. Posao vam je takođe zagarantovan, a ako izaberete do-datni paket, možete i da birate gdje želite da radite: pred vama su opštinske firme, ad-ministracije, državne firme, institucije, razne vladine agencije, sektori... A kao posebna ponuda tu je i rad na nekom od fakulteta. Za početak kao asistent, poslije ćete se do-govoriti za profesorsko mjesto. Tu ponudi nije kraj, imate više paketa. Jedan je da idete na predavanja sve četiri godine i da budete uzoran student i na kraju dobijate diplomu. Drugi model je po sistemu „ključ u ruke“, čim uplatite na njihov račun dobijate diplomu u ruke.

Pošto ste razgovarali sa promoterkom, odlučili ste da još malo razmislite i uzeli sve prospekte da kući donesete tu ključnu od-luku u vašem životu. Sjedate u fotelju, palite televizor, a tamo ministar prosvjete. Odlično, pomoći će vam da donesete odluku. Priča o bolonjskom načinu studiranja: „To je idealan oblik, mi školujemo kadrove koji su nam potrebni, Evropi jedino nedostaje školovan kadar i ovo je idealan model. Nema više nad-mudrivanja sa profesorima, sve je posvećeno vašem uspjehu. Smanjiće se prosjek dužine školovanja, nama trebaju kadrovi spremni za rad, da se uhvate u koštac sa savremenim dobom i problemima društva.“ Pametan neki čovjek, svaka mu je na mjestu. Idealno okruženje za vas, već sebe vidite kao nekog doktora, pravnika, novinara.

Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj logika

prestaje. Zemlja prepuna paradoksa. Zemlja u kojoj je po istraživanju stepen korupcije najveći na medicinskom i pravnom fakulte-tu. Diplome se kupuju kao na pijaci i dolazi-mo do savršenog oblika državnog uređenja. Nestručni doktori nas „krpe“ i liječe, a nestručni pravnici im poslije sude. Školuju kadrove koji su im potrebni, takozvano pa-metno ulaganje. Kako im poslije zamjeriti?

Pitate se šta je tu savršeno? To je idealna kombinacija. Ovo je idealan primjer. Zašto školovati nekorisne kadrove, gomilati duge procese!? Procese u kojima se prave ogromni troškovi za sve strane. Pravi pravnici se dugo trude da pokažu krivicu i ne odustaju, ti pro-cesi idu u nedogled, gomilaju se dokumenti i skupljaju prašinu. Država se bavi time i gubi i vrijeme i novac umjesto da se rješavaju „bitniji“ procesi i kazne: pogrešno parkiranje, rastavinsko-nasljedni procesi, remećenje ja-vnog reda i mira...

Došlo se do genijalnog zaključka: neka i jedni i drugi budu neznalice. Manje pro-cesa, više korisnog vremena, efikasnost se povećava, evropske norme se ispunjavaju. Pravnici se neće snaći, a doktorima manje brige i pritiska, bolji uslovi za rad i veće zadovoljstvo. Biće i više novca za plate, a sa-mim tim i manje štrajkova.

Da se ne bi desilo da neki policajac ili no-vinar pokvari te idealne planove i počne da se bavi tim procesima, školovaćemo i njih. Sve mora biti idealno ukomponovano i pove-zano.

Poslije ovog zaključka shvatili ste da nije bitno koju ćete diplomu odabrati i odlučujete se za dječiju igricu „eci peci pec“, pa šta bude. Na kraju krajeva, uvijek možete završiti još neki fakultet. Stvoren je savršen model: ko-rupcijom do savršenstva.

Novak Čičković

kADA VeLiki ČoVjek poStANe MALi ČoVjekMali čovjek i Veliki čovjek u Bosni i

Hercegovini vjerovatno ne znaju šta je korupcija. Jer da znaju, onda sve što je danas ovakvo,

ovakva privreda, ovakvo obrazovanje, ovakva država, ovakvi ljudi, sve ovo ovakvo ne bi bilo. Ali situacija može biti još gora. I Mali čovjek i Veliki čovjek u Bosni i Hercegovini znaju šta je korupcija, ali ih nije briga, jer u njihovom malom svijetu sve je veoma je-dnostavno: mali čovjek – mali interesi; veliki čovjek – veliki interesi, i neprestane žalbe kako nikad neće biti bolje.

Veliki čovjek diktira sve što se događa, cjelokupnu situaciju. I sve, naravno, u svoju korist. Mali čovjek mu je dao tu moć, nadajući se da će sve uistinu biti bolje. Međutim, uvidjevši da Veliki čovjek radi samo za sebe, shvatio je da neće biti bolje. Pa i neće biti bolje, Mali čovječe, jer treba da se sjetiš da moraš da uništiš zidove kojim si ogradio svoj mali svijet, ograničen i pun ignoriranja sva-

kodnevnih problema. Jer Veliki čovjek radi samo ono što on želi, a sve preko tvojih leđa. On se ne zaslužuje zvati Velikim čovjekom, ali sebi daje važnost Velikog čovjeka.

On može da sebi priušti diplomu doktora nauka u pedesetoj godini života bez dana škole, pa će onda da postane profesor, i da tvom djetetu, Mali čovječe, komplikuje stu-dentski život. U njegovom životu teče med i mlijeko. On kada otvori prozor vidi skupocje-ni auto koji je kupio parama od polovine tvoga hljeba, jer si ti odvajao od svog hljeba, sa svog stola, da daš svom djetetu novac da se školuje, da plati što mu je on prenio svoje „znanje“. S druge strane, ti kada otvoriš pro-zor i pogledaš na ulicu, u kojoj ništa dobro nemaš vidjeti, shvatiš da nas gazi strašna sila, koja se zove korupcija.

Sve je zapravo veoma jednostavna, klasična priča, baš kao u starom, crno-bije-lom, mafijaškom, američkom, akcijskom filmu. Samo što je sada situacija uveliko

strašnija, jer se ne radi o filmu, nego o stva-rnosti. Glavnu radnju pokreće novac, oko kojeg se sve vrti. A za novac prodaju svoje dostojanstvo mnogi. I oni koji imaju toliko novca, da ne znaju šta će s njim, ali nije na odmet imati još više. To su obično naši pro-fesori, kojima je čast da se u primitivnim studentskim krugovima priča kako: „kod njega samo pare prolaze“ ili „stoju u indeks i položićeš“. Jadno je to znanje, i ta stoja, i taj profesor.

Prodaju sebe i oni koje smo izabrali da nas predstavljaju u vlasti. Naši ministri, naša vlada. Njima ionako niko ništa ne može. Kod njih je, vjerovatno, došao neki ugledan „biznismen“, koji interveniše za svoje di-jete, rođaka, komšiju, pa pita našeg Velikog čovjeka da mu nađe štelu kod tog i tog pro-fesora, jer „malom malo fali, mali je dobar, eto samo to mu zapelo“ (a u malog prazan indeks). Oni obično šalju po svojim slugama plave koverte, koje nose slugama profesora. Da ne bi bilo ko, ne daj Bože, doveo ni jedne, ni druge, u vezu sa korupcijom.

A prodaju se i naši studenti. Njih mi je najviše žao. Onih koji ne mogu da polože neki predmet, jer im profesor ne da, jer su već na stoti rok po redu izašli, ali ne mogu da prođu taj predmet. Onih koji su došli iz malog mjesta u veliki grad, puni ambicija, da ostvare svoje snove, a iza sebe su ostavili svoje roditelje, s nadom da će njihov sin ili

3

kćer jednog dana diplomirati i ostvariti sve ono što oni nisu imali priliku, jer u njihovo vrijeme sramota je bila studirati i učiti. Tada je bilo moderno obrađivati zemlju, jer su nji-hovi roditelji mislili da se vremena nikada neće promijeniti.

I onda, sasvim iznenada, jednog dana, dođe njihov sin i kaže im kako mu treba ta famozna „stoja“ da bi položio neki ispit. Jer profesor pare traži. A otac para nema. Pa sin izgubi godinu. Pa još jednu. Pa na kraju odustane od fakulteta. Od svojih ambicija. Od toga da bude neko priznat u ovoj zemlji. Da bude kao i svi ostali, čiji su roditelji imali novca finansirati veze i vezice, štele i korup-ciju. Odustane i ode obrađivati zemlju. I nje-govi roditelji odustaju od priče o sinu aka-demiku, gospodinu, službeniku u državnoj instituciji. Njihovi se snovi također ruše. I kamo sreće da je ovaj student jedini u našoj

zemlji s ovim problemom. Da je jedini kojeg je naša država izgubila, kojeg je korupcija progutala, koji se razočarao u život.

Nažalost, Mali čovječe koji čitaš ovo, a ništa ne možeš uraditi, i ti, Veliki čovječe, koji čitaš ovo, a sve možeš promijeniti, s tugom ti priopćavam da je hiljade ovakvih studenata danas. Hiljade akademika, budućih doktora, ekonomista, pravnika, inžinjera, koji sjede kući, jer ne znaju šta da rade. Niko ih ne čuje, bogati su dovoljno da se obrazuju, ali ne i da žive u skladu sa strašnom silom – korupci-jom. Mnogi od njih su neviđeni talenti. Ali ne, njihova mjesta zauzimaju neškolovani, doškolovani, polukvalifikovani, polupismeni, i mnogi drugi, ali sa kupljenom diplomom.

Mali čovječe, znam da svaki dan se susrećeš s tim, znam šta proživljavaš. Zbog tebe ću pitati sada Velikog čovjeka: „Da li ti, Veliki čovječe, imaš dijete? Da li ćeš ga jed-

nog dana imati? U kakvoj sredini želiš da bude tvoj sin ili kćer? Kakve profesore želiš da ima? Kakav doktor želiš da ga liječi? Ka-kav bankar da mu daje savjete? Kakav ad-vokat da ga brani? Hoćeš li promijeniti situ-aciju?“

Znam da je sada Velikom čovjeku dobro, jer on može da sebi kupi ono što želi, pa i diplomu, pa i auto, pa i ženu i još mnogo toga. Ali neće uvijek biti tako. Lijek za mnoge stvari je pronađen u momentu kad je ljudski rod izgubio nadu. Lijek će se pronaći onda kada Veliki čovjek shvati da je zapravo i on Mali čovjek, i da je to uvijek bio, i da veličina čovjeka nije u tome koliko novca ima, i ko-liko je komplikovan. Veličina čovjeka je u njegovoj jednostavnosti, solidarnosti, hu-manosti i moralnosti. Svim ovim riječima koje ne poznaju korupciju.

Borba protiv korupcije nije završena. Je-

dnog dana će se Veliki čovjek zapitati nad sudbinom društva koju je sam stvorio. I Mali čovjek će završiti fakultet bez profesora koji ga je maltretirao, i uništio dobar dio nje-govog strpljenja. I jednog dana će i Bosna i Hercegovina biti sretna zemlja, u kojoj će se znanje cijeniti, a investicija u obrazovanje i vlastiti trud neće biti smiješna i apsurdna.

I Mali i Veliki čovjek će otvoriti jedne je-seni prozor, onaj isti prozor sa početka priče. I vidjeće ovog puta iste stvari. Jesen, kao i svaka druga. Jesen, najljepše godišnje doba. I kako to svakoj jeseni dolikuje, čuće kako neke nove generacije studenata žure ka fakultetima. Ulicama lišće polako opada, sunce proviruje kroz oblake, a korupcije nema nigdje. I nasmijat će se tada i Veliki i Mali čovjek.

Nerman Ljevo

U danjašnjem modernom robovlasničkom sistemu kojeg neki zovu kapitalizam, neki komunizam, neki socijalizam ili neki drugi „izam“, korupcija je svakodnevna pojava. To nije eksces, već praksa,

sastavni dio društva u kojem živimo. To je nešto neizbježno, kao prekršaj u nogometu. Prekršaji u nogometu, kao i korup-cija, nose određeni rizik, ali u većini slučajeva donose veću korist nego štetu.

Međutim, mnogi će reći da je korupcija stanje ljudske iskvarenosti. Mnogi korupciju, kao i kriminal, uzimaju zdravo za gotovo, kao da je korupcija instalirana u ljude genetski. Međutim genetika nikad ne favorizira ljude, a indeks ko-rupcije snažno varira od države do države. Iz toga logično je zaključiti da je korupcija kulturološka i sistemska slabost, a ne urođena ljudska osobina.

Korupcija se javlja kada privatna korist nadjača rizik od posljedica. Koje su posljedice? Posljedica korupcije je „titula“ kriminalca, koju manje-više svi nosimo. Htjeli mi to prizna-ti ili ne, svi mi bivamo tretirani kao kriminalci na svakom koraku. Uvijek iznova moramo dokazivati da nismo krimi-nalci, bilo da bivamo pretresani na granici, pri ulasku u neku pravnu ustanovu, ili na aerodrom. Svi moramo imati pot-vrdu da nismo krivično gonjeni ako se želimo zaposliti. Svi moramo imati gomilu dokumenata koji dokazuju da smo pravični i pošteni. Na kraju svega, svi smo mi kriminalci, a oni ljudi koji su korumpirani su ništa više nego dobro plaćeni kriminalci. Stoga ne postoji nijedna zemlja bez korupcije na svijetu.

BiH po Indeksu percepcije korupcije u 2011. godini jako loše rangira, ocijenjena je sa 3.2 od mogućih 10, dok nijedna država nema čistu desetku, a Novi Zeland je na prvom mje-stu sa ocjenom 9.5.

Uzroci korupcije na BiH fakultetima

U siromašnim zemljama kao što je BiH je korupcija ulazi u jedan začarani krug. Pošto je korupcija glavni iz-vor siromaštva, tako je i siromaštvo glavni uzrok korupcije. Jedan od glavnih uzroka korupcije na fakultetima u BiH je neuređenost tržišta rada. Velika nezaposlenost stvara konkurenciju na tržištu rada. Umjesto da obrazovanje bude stvar nečijeg izbora i ambicije ka znanju i samousavršavanju, u BiH fakultetska diploma je postala jedini ključ ka mini-mumu dostojanstvene egzistencije. To stvara preveliku konkurenciju u visokom obrazovanju, zbog čega osoblje obrazovnih institucija iskorištava ovakvu situaciju u svoju korist. Najčešći oblici korupcije su uzimanje mita, kupovina knjiga, davanje privatnih instrukcija, te seksualne usluge.

Drugi bitan razlog koruptivnog ponašanja su loši uslovi

FaKultet Kao piJacastudiranja na univerzitetima na BiH koji predstavljaju pre-preku kako za studente, tako i za profesore. Na primjer, loša ekonomska situacija sprečava studente da kupuju knjige, tako da neki profesori smatraju da nisu dovoljno nagrađeni za njihov rad. To predstavlja primjer uzroka korupcije gdje profesori prisiljavaju studente na kupovinu knjiga.

Treći bitan faktor je neuređen sistem kažnjavanja koru-pcije na fakultetima. Loša organizovanost cijeloga društva se opet reflektuje na korupciju na univerzitetima. Poznat slučaj korupcije na Tehnološkom fakultetu u Banjaluci od prije 5 godina kada je 20 studenata prijavilo svoju profe-soricu zbog uzimanja mita je još na sudu. Tome doprinose i pasivni studenti koji nisu spremni da prijave korupciju. Pre-ma istraživanju percepcije korupcije u visokom obrazovanju koju je provelo udruženje Vesta iz Tuzle, 27% studenata u Tuzli uopšte nije spremno prijaviti korupciju jer se boje revanšizma, a 33% bi prijavilo korupciju samo anonimno. Iz toga vidimo da se studenti previše boje stroge društvene hijerarhije.

Postavlja se pitanje koliko zaista zakoni sprečavaju krimi-nal? SAD je zemlja sa jako strogim zakonima, ali i sa visokom stopom korupcije i kriminala i ujedino i najvećom zatvo-rskom populacijom na svijetu. S druge, strane zemlje kao što je Norveška imaju jako blage zakone i zatvore koji liče na odmarališta i ujedino jako nisku stopu korupcije i kriminala.

Stroga hijerarhija

Jedan od najbitnijih razloga što naši fakulteti više liče na pijace nego na ustanove za sticanje znanja i vještina, je zastarjelost i neefikasnost modela obrazovanja. Model obra-zovnog sistema je star stotinama godina i nije se mnogo promijenio od samih začetaka. Naravno da ne možemo očekivati savršene rezultate kad način na koji školujemo studente potiče još iz doba lova na vještice.

Jedan od primarnih problema je i strog hijerarhijski sistem. Profesor psihologije na Univerzitetu Stanford, Philip Zambardo, je napravio društveni eksperiment u kojem je napravio zatvor u podrumu fakulteta. Jedna grupa stude-nata je glumila stražare, a druga zatvorenike. Eksperiment je tragično završen nakon 6 dana, jer su „zatvorski stražari“ počeli zlostavljati „zatvorenike“. Mnogi su primjeri pokazali da moć korumpira i kvari ljude. Za razliku od razvijenijih ze-malja gdje je profesor na neki način podređen studentu, u BiH je poptuno obratno. U BiH je student za profesora ma-jmun, kao što je izjavio jedan profesor na fakultetu u Tuzli. Profesori imaju previše moći u odnosu na studente, i provode diktaturu u vidu strogog nametanja pravila i kriterija.To kod studenata ubija individualnost i kreativnost, stvara osjećaj nižih vrijednosti i straha prema strogom hijerarhijskom poretku, što ih čini pasivnim.

Proces učenja i ocjenjivanja je arhaičan. Sam Einstein je

rekao: „Znanje nije gomila informacija naučena napamet“. Postavlja se pitanje da li se znanje i vještine studenta mogu svesti na jedan broj ili slovo koje će mu na koncu odrediti sudbinu? Obrazovni sistem ima mnogo grešaka i kao takav je jako plodno tlo za razvoj koruptivnog ponašanja, kako kod studenata, tako i kod profesora.

Fakultet kao pijacaSam način polaganja ispita je koncipiran kao da se prodaje

poput nekog proizvoda. U izopačenom materijalnom društvu koncipiranom na razmjeni dobara pomoću novca, svemu se daje materijalna vrijednost. Novcem se može kupiti sve, pa tako i ispit. Obični ljudi su ništa drugo nego proizvodi. Svaki čovjek, kao i proizvod u fabrici dobija certifikat (rodni list). Tako je i prilikom upisa na fakultet.Ili prilikom upisa ocjene. Proizvodi u fabrici moraju dobiti prolaznu ocjenu da bi izašli na tržište.Tako je i sa studentima na fakultetu. Nji-hovo „znanje“ koje steknu na fakultetu je ništa drugo nego vještine potrebne za proizvođenje novca za svoje robovla-snike. A po definiciji Adama Smitha novac kupuje oskudna dobra. U BiH društvu oskudna su radna mjesta.

Dokaz da naše društvo nije daleko odmaklo od robovlasništva leži u činjenici da se diploma mora kupiti bilo da se plaćaju ispiti na državnim fakultetima ili plaćanjem skupih upisnina na privatnim fakultetima. Tako bogati osta-ju bogati, a siromašni ostaju siromašni. Jedini način da rob napreduje u društvu je da pobijedi u gladijatorskoj areni, pa i danas samo oni najuporniji, najvrijedniji, najpametniji, uz mnogo truda, stresa i žrtvovanog zdravlja, uspijevaju doći do radnog mjesta, dok bogati dolaze do statusa u društvu pomoću novca i porodičnih veza.

(Ne)moguća rješenjaKao što je prethodno rečeno, korupcija je sastavni dio

monetarnog sistema, kao što je prekršaj sastavni dio nogo-meta. Da bi prekršaji nestali mora se promijeniti igra. Dakle korupciju je nemoguće u potpunosti eliminisati, već samo ublažiti.

Korupcija na univerzitetima u BiH je refleksija stanja u društvu. Ne možemo očekivati smanjenje korupcije dok god je u BiH rekordna nezaposlenost, dok je tužilaštvo neefi-kasno, dok se ne uklone greške obrazovnog sistema itd. Obrazovni sistem je neophodno radikalno promijeniti, s tim da bi učitelji i profesori još od početka školovanje tre-bali biti podređeni đacima, a ne obratno. Student treba imati mogućnost da promijeni ili smijeni profesora, što podrazu-mijeva da studenti treba da uče kako da razmišljaju kritički, kako da izraze svoju kreativnost i kako da pomognu sebi i svom okruženju, a ne kako da budu puke radilice i pasivni robovi. Suvišno je i spomenuti da je prije svega neophodno povećati životni standard i nezaposlenost, te pravni sistem učiniti efikasnijim. Na samom koncu, i građani treba da se edukuju o korupciji, kako bi se ublažio koruptivni mentalitet u kojem živimo.

Alan Dardagan

4

kAteDrA BuDuĆNoStiMinimalno 2 godine radnog isku-

stva.Nije problem, mogla bih u penziju. Imam iskustvo studi-

ranja ovdje. Naučila sam da gledam, a pret-varam se da ne vidim – zar to nije jedna od najznačajnijih vještina koje smo stekli tokom studiranja? Sigurna sam da je to ne-ophodno nekoj od kompanija.

Bila sam i sigurna kada sam upisivala fakultet. U sebe, barem. Sada sam uvjerena da ne treba biti siguran ni u šta. Ima ljudi koji imaju sreću da ne razmišljaju o takvim stvarima. Ta sreća se pojavljuje u dva oblika: kontakt i lova.

Kontakt je kada tvoj bližnji ima u ime-niku privatni broj mobitela profesora ili zna nekog ko ga posjeduje. Nekada nije potre-ban telefon, ljudi se jednostavno susretnu na proslavi, sahrani, večeri, seminaru... To je odlično, jer tvoja knjiga postaje tanja, a drzak pogled na ispitu tačno zna koja ispitna kartica tebi pripada. Nekada ne stigneš da pripremiš karticu i to zna naljutiti profe-sora. Ali biće još proslava i susreta, riješiće se nekako.

Malo te nervira što moraš izbjegavati kafe sa kolegama poslije ispita, jer oni uvi-jek pričaju o aktuelnom gradivu i pitanjima i mogli bi da te raskrinkaju. Mada, kasnije shvatiš da se i ne treba kriti, jer to kod drugo-va izaziva divljenje: hej, pa ti znaš nekoga... To je super! Smiješne su te njihove natečene crvene oči od učenja. Džaba ste krečili, to gradivo više ničemu ne vrijedi, a svakako ste pali. I još ćete minimalno jednom.

Novac je za one koji se nisu snašli u životu kako treba. Najčešće dolazi od prodatog teleta, rakije ili Svetog Mikrokredita. I post-oji ta velika prepreka: kako ćušnuti novac u džep? Stavljanje novčanice u indeks je ne-prihvatljiva komunistička metoda i nije IN. Elektronsko bankarstvo je puno privlačnije ili kratka kafa na kojoj vam slučajno ispadne 200 KM iz džepa. Sirov neprerađen novac je primitivna metoda, ali pali. U svakom slučaju je bolja od otvaranja ishabane knjige iz 1986. u kojoj Tito još nije stigao da ode.

U spomenaru studiranja, sa sjetom razmišljamo o vremenima kada smo morali

kupovati knjige da bismo uopšte izašli na ispit. E to su bila vremena, to su bile prave knjige. Debelo izdanje, kineske korice i preveden doktorat iz Tajvana, dika i ponos naših profesora. Kada su prvi put otkrili čari interneta i naučili ravnati margine i kliknuti na link, otvorio se nevjerovatan prostor za produkciju najinovativnijih i najoriginalnijih naučnih radova. Ne krivimo ih, od koga su mogli naučiti? Predsjednika Savezne Repub-like Njemačke?

Krug, čije konture samo naziremo, nikada ne mjenja oblik. I nikada ne prestaje. Dok se novac, ispiti, smežurane ruke koje grabe za odštampanim nobelovcem ili spomenikom i siguran hod prema kancelariji okreću ciklično, centar kružnice ostaje nedirnut. Onaj ko uđe, teško da će ikada izaći iz vr-toglavog procesa. Jer, plaćati je trajni glagol. Unutar kruga je ono što se danas cijeni: ne-znanje, pohlepa, nestručnost. Sve ostalo je van, nebitno i propalo u samom početku.

Nakon dvadeset godina, u naš rendgen-ski snimak zbunjeno će gledati doktor. Kada odemo u banku, čekaćemo tri sata jer ekonomisti nije jasno kako poslati novac u inostranstvo. Svakog jutra, našu djecu će dočekivati vaspitačice sa cigaretom. Kada nam bude muka, pokušaćemo otići negdje, ali će nam spasti točak sa automobila jer je inženjer mašinstva dao zeleno svjetlo na tehničkom pregledu. Vratićemo se, odlučiti za umjetnost, a tamo će nas dočekati slikar koji je stručnjak za oslikavanje nadgrob-nih spomenika. Naš drzak pogled sa nekad davnog ispita će promijeniti formu.

Nije sve tako crno. Imamo biznis proro-čanstva, meni baš dobro ide. Možemo vjero-vati i u lutriju i kladionice. Ja bih se opkladila sigurno na svoju budućnost i karijeru, znam kvotu. Nemojmo zaboraviti i administraciju, neće ona nestati. Možda se uvalimo. Hej, pa možemo i predavati na fakultetu, vjerujemo u mlade. Vjerujemo da će neki od njih posta-ti novi i snažniji centar kružnice.

Platite sve što možete. Nazovite. Samo to se traži i samo to nam treba.

Saša Nužda

KorupciJa, ta neizBrisiVa mrlJa na uniVerzitetima

Korupcija u visokom obrazovanju u BiH, definitivno je duboko ukorijen-jena. Sve sumnje i indirektni poka-zatelji koji su upućivali na koru-

pciju, sada su iskristalisani i potvrđeni - bar u mojoj glavi.

Radi pisanja članka o korupciji zatražila

sam odgovore od nadležnih organa, kao što su studentske organizacije u Republici Srp-skoj i Federaciji BiH, nevladina udruženja... Međutim, od odgovora ni traga ni glasa. To je dalo jasan signal da nešto ne štima. Ne nešto, nego mnogo toga.

Doduše, nisu svi zatajili. Kolege sa Unive-

rziteta u Sarajevu poslale su tri – četiri šture rečenice, a jedna nevladina organizacija iz Sarajeva umjesto odgovora dala je deklara-tivno ohrabrenje za pisanje priče o temi ko-rupcije u visokom obrazovanju. Oni su se bar oglasili, dok ostali mudro šute.

Zbog svega toga više je nego jasno da ko-rupcija na našim uneverzitetima obitava u punom kapacitetu, a da studenti nisu spremni da javno pričaju o tome. Jedni drugima se žale kako njihove kolege čiji su roditelji funkcioneri, bilo stranački, bilo republički, lako i brzo završavaju fakultete i onda još lakše dolaze do posla.

Međutim, nisu problem samo povlašteni studenti, nego i profesori koji nisu imuni na „sređivanje ispita“, tako da se korupcija ne manifestuje samo kroz novčane naknade, nego i kroz različite usluge. Odavno je svima jasno da je najčešći oblik korupcije klasična kupovina ispita, a ne izostaju ni različita uslovljavanja kao što su kupovina knjiga, praktikuma, držanje instrukcija, te bahato ponašanje profesora i asistenata.

S vremena na vrijeme, sporadično se po-jave neke priče o korupciji, koje su, stiče se utisak, namjerno i smišljeno plasirane u tačno određeno vrijeme. Tajming njiho-vog objavljivanja povezan je sa političkim zbivanjima, dešavanjima na fakultetima, univerzitetima, izborima rektora ili no-vog rukovodstva studentskih organizacija ili, pak, onda kada se stvori kritična masa koja bi mogla da pokrene proteste. Tako je bilo i ovog proljeća kada se danima pričalo o korupciji na Univerzitetu u Banjoj Luci. Pljuštale su optužbe. Čak su se pominjala

i imena pojedinih profesora povezanih sa korupcijom. Taman kad se očekivalo da će se klupko korumpiranih profesora i asiste-nata odmotati, a da neće ostati nevini ni oni studenti koji su kupovali ispite, sve se stišalo. Vjerovatno je tako bilo i planirano. Bilo je bitno da se prašina podigne, da se u javnosti malo zatalasa priča o korupciji, da sve izgleda transparentno, pa da se onda, sve jednostavno zaboravi.

Nisu samo „krivi“ ovi koji „prodaju“ priče o korupciji onda kada dobiju signale sa raznih strana, nego i mi studenti. Priznajem, i ja sam „odgovorna“. Meni nikada ne bi palo na pamet da prijavim nekog svog kolegu zato što je položio neki ispit, a da je prije toga samo jednom bio na predavanju i nije uradio niti jedan kolokvijum. Dok je on ili ona ko zna gdje i kako provodio/la vrijeme, ja sam po 12 sati dnevno učila. Iako znam da je ne-pravda to što neko jednostavno položi ispit bez muke, isto tako znam i da ono što sam naučila niko ne može da mi oduzme.

Na drugoj strani, mnogi studenti, a nara-vno i ja, ne želimo da pričamo o konkret-nim primjerima korupcije, imenima i prezi-menima zato što se plašimo da nećemo moći položiti neki ispit ili, što je još gore, završiti fakultet. Tako mi u glavi često odz-vanja misao: „Ma, bolje šuti, nego da ti se na glavu nakači neki profesor koji će da te maltretira 100 godina.“ Zato mi je cilj da što prije okončam studije i da se okanem „ćoravog posla“ u ispravljanju „krivih Drina“. Pretpostavljam da moje mišljenje nije za pohvalu. Ali, bar sam prozborila o korupciji, makar na ovaj način, za razliku od drugih,

5

mnogobrojnih, koji mudro šute.I pticama na grani jasno je da za koruptiv-

na ponašanja na našim univezitetima znaju svi, ali očito je da niko ne želi otvoreno da priča o tome, u šta sam se i sama uvjerila. Znači, nije samo do mene i moje šutnje, nego i do onih, mnogo važnijih i krupnijih „riba“.

Nadležne insitucije, resorna ministarst-va, rektorati, fakulteti, studenti, svi su oni

spremni da načelno sarađuju kada se priča o korupciji, ali nema nikakvih koraka kako bi se ovaj problem rješavao u kontinuitetu, bez stanke i „naručenog tajminga“.

Više je nego jasno da je korupcija bolest društva i da se ne može u potpunosti isko-rijeniti, ali bi svima nama trebalo biti još jasnije da se može smanjiti našim trudom, radom, borbom i otvorenom pričom, bez bilo

S tudirati na državnom ili privatnom univerzitetu postaje sve veća dilema. Dok državni fakulteti u Bosni i Her-cegovini drže „gard“ koji se oslanja na

iskustvo, tradiciju i znanje, privatni fakulteti u posljednjih nekoliko godina privlače sve više mladih predvidljivim nastavnim pro-gramom koji obećava brzo sticanje diplome ukoliko ste redovan platiša. Iako takvu dile-mu nije imala naša sagovornica, koja studira na državnom fakultetu u Banjoj Luci, život i loša situacija u visokom obrazovanju mi-jenjaju tokove njenih planova. Njena priča o polaganju ispita u ime drugih studenata je mnogima poznata, ali zbog osjetljivosti teme i mogućih posljedica, identitet ostaje tajan (G.T.).

Možeš li mi objasniti kako je došlo do toga da si danas, u septembarskom ispitnom roku, posjetila jedan od privatnih fakulteta u Banjaluci i polagala ispit za drugu student-kinju?

G.T.: Prazan novčanik. Studentkinja sam, imam puno troškova, a volim i da hodam po kafanama kada imam vremena. Roditelji mi plaćaju školarinu i mjesečnu kartu, ali za ostalo se sama moram snalaziti. Ne mogu

tražiti od roditelja za kafu, pa radim svašta: branje kukuruza, kupljenje šljiva, instrukci-je... ništa od navedenog nije stabilno i uvijek moram da tražim nove načine da zaradim. Pošto mi od ruke idu prirodne nauke, a to je većini bauk, desilo se da sam počela polagati ispite za druge. Uz nadoknadu, naravno.

Pretpostavljam da si u cijeli ovaj proces ušla preko preporuke ili kontakta?

G.T.: Da, metoda prijateljičina prijatelji-ca. Jednoj od studentkinja na privatnom fakultetu je bilo neophodno da položi ispit za uslov. Otišli smo na kafu i ja sam pristala. Prije samog ispita, pokazala mi je ko je pro-fesor, a ko asistent, čisto da se lakše snađem. Bez problema sam uradila pismeni dio ispita sa njenim indeksom, iako uopšte ne ličimo. Imala sam i svesku sa urađenim zadacima u slučaju da zatreba, ali da budem iskrena, kada sam je otvorila umrla sam od smijeha. Sprdačina od zadataka i ispita. Ispit je tra-jao pola sata, a ja sam uradila zadatke za pet minuta, ali nisam smjela odmah izaći jer bi profesor posumnjao u brzinu, a samim time u identitet. A zadaci, kao što rekoh, su za dje-cu smijurija, tipa 2X + 5 = 9. Čak sam uspjela da uradim ispit i za nekoliko studenata koji

strana KoJa se (Ne) otVArA

su sjedili u blizini, da ubijem vrijeme. Inače, profesor i asistent se smjenjuju na ispitu i lakše je sve ovo uraditi kod asistenta.

Niko nije posumnjao da ti ne studiraš na tom fakultetu?

G.T.: Ma, jok. Kada dođeš na ispit, profesor ne otvara prvu stranu indeksa. To je strana koja se ne otvara. Ne bih sad da ulazim u to da li je slučajno ili namjerno. Ja nisam imala problema do sada, možda zato što sam često mijenjala i boju kose. Mislim, dešavalo se slučajno. Ukoliko ima usmeni dio ispita, pro-fesor često pita odakle sam. Jednom sam bila iz Bihaća, čini mi se.

Koliko koštaš?G.T.: Dvadeset maraka je za tebe. Inače,

trideset.

Zar to nije niska cijena?G.T.: Pa i ne mora da bude. Izlazila sam na

ispit za troje studenata istovremeno, tj. do-bro sam unovčila provedeno vrijeme. Od dvi-je djevojke sam tražila četrdeset ali eto, one su mi dale pedeset, a momak je dao trideset maraka. Znači, ukupno sedamdeset maraka. Je li sedamdeset maraka malo danas?

Kakve ocjene dobijaš?G.T.: Uradim sve tačno, ali prošli put sam

dobila šest jer sam automatski napisala re-zultat. Znala sam napamet koliko je korijen iz sto dvadeset i jedan, a profesor je posum-njao da sam prepisala. Stvarno ne bi bilo smisla da se prepirem, uostalom ocjena nije ni bitna. Bilo je i većih ocjena, osmica. Ali cijena je uvijek ista.

Dešava li se da ti studenti ne plate?G.T.: Nisam ja toliko često polagala ispite

za druge, upravo sam odbila jednu djevojku jer imam strah da će me profesor prepoznati.

kakvih praznih floskula.Sve dok se ne uđe u stvarnu borbu pro-

tiv ovog problema, većina nas će i dalje gle-dati kako neke naše kolege lagodno polažu ispite, kako određeni profesori iskorištavaju svoje pozicije i ucjenjuju studente da kupe njihove knjige i za takvo ponašanje ne bi-vaju kažnjeni, a univerziteti u BiH i dalje će, plašim se, biti plodno tlo za sprovođenje ko-

ruptivnih radnji.Na sreću ili nažalost, ja sam već pola posla

završila na fakultetu, tako da mi ostaje još neko vrijeme da gledam nepravdi u oči. Ali, pitam se šta će biti sa nekim novim gener-acijama. Hoće li korupcija uzimati još veći mah? Plašim se da hoće.

Vedrana Rogić

Do sada je sve plaćeno. Kad se završi ispit, ja sa indeksom izađem napolje i slijedi pri-mopredaja.

Imaš li iskustva na državnim fakultetima?G.T.: Mnogi govore kako je na državnim

fakultetima sve „čisto“ ali znamo da nije. Istina je da se teže može polagati ispit za drugog, ali tu je tehnologija poput MMS-a, recimo. Kada profesor da zadatke, stu-dent uslika kamerom, meni stigne MMS, ja pošaljem rješenja na isti način.

Planiraš li da proširiš „tržište“ i kakvo je stanje sa konkurencijom?

G.T.: Ima konkurencije, sve moje kolege rade isto. I nisu u pitanju samo prirodne nauke, poput matematike ili statistike. Ko-lege sa engleskog ili njemačkog jezika takođe imaju posla. Na ovim fakultetima na kojima to sad radim, planiram i dalje da ostanem, a nisam sigurna da li bih proširivala. Imala sam ponudu da za osnovca radim zadatke ali bilo mi bezveze, neka nesto nauči.

Ti to kao imaš etiku?G.T.: Da!

Šta očekuješ u budućnosti?G.T.: Razmišljala sam o mogućnosti stu-

diranja na privatnom fakultetu, imala bih pravo automatskog upisa na četvrtu i stu-dentskim mukama brzo došao bi kraj. Svje-sna sam šta radim i situacije oko sebe. Znam da će studenti za koje polažem ispite sutra biti na funkcijama a da ću ja možda biti ne-zaposlena. Uostalom, moj otac je radio istu stvar za druge. Oni su sada ti koji donose od-luke, a šta je on? Običan radnik. Ali, meni je potreban novac.

Jasna Dragojević

STUDENT : Dobar dan, profesore.PROFESOR : Dobar dan, kolega. Izvolite, šta ste trebali?STUDENT : Ja bih da upišem ocjenu.PROFESOR : Uredu, koja ste godina, koju ste ocjenu dobili?STUDENT : Ja nisam ni izlazio na ispit.PROFESOR : Kako onda mislite da vam upišem ocjenu?STUDENT : Pa imam „materijal“. (Student stavlja indeks sa

nekoliko novčanica od po 50 KM na profesorov sto i smije se)PROFESOR : Aha, uredu. Ali samo da znate, ovo ja ne uzi-

mam radi sebe, ovo sve ide u humanitarne organizacije.I tako student položi ispit, profesor dobije svoj novac, za

koji odgovorno tvdi da nipošto ne ide u njegove ruke, i svi zadovoljni i sretni. Ovo je samo jedan od primjera koji se sva-kodnevno dešavaju u našoj okolini, na našim fakultetima, na mjestima koja bi trebalo da služe edukaciji i obrazovanju, ali

ZAšto BiSMo iM puNiLi DžepoVe?očigledno i za druge svrhe.

Obrazovanje je jedno od osnovnih ljudskih prava. Za po-jedince je to možda i jedini način da pobjegnu iz siromaštva, dok je za državu to ključni segment za razvoj i napredak. Također, kroz obrazovanje se prenose vrijednosti kao što su integritet, jednakost i pravda te osjećaj za zajedničku odgo-vornost, koji je ključni faktor za društvenu koheziju i dobro upravljanje. Korupcija ima korijene u latinskoj riječi corrup-tus što znači potplaćen ili podmitljivost u pravnom smislu, kazneno djelo zloupotrebe povjerenja ili dužnosti. Korupcija* je zloupotreba povjerene moći radi stjecanja privatne koristi. Korupcija se može podvesti pod visoku, sitnu i političku ko-rupciju, ovisno o iznosu novca koji je izgubljen i sektoru u ko-jem se pojavljuje. Postoji i definicija Vita Tancija koja kaže da je korupcija namjerno nepridržavanje načela nepristrasnosti

kod odlučivanja, s ciljem ostvarivanja prednosti za počinioca ili povezane osobe kroz takve postupke.

Koliko smo puta bili u prilici da slušamo o pomenutoj temi, ali da ne poduzimamo ništa. Jednostavno, pasivno slušanje i svima dobro. Glavni problem mladih upravo jeste ta pasivnost, mišljenja „šta ja mogu promijeniti“, „šta se to mene tiče“, „šta i da se otkrije“, „nemam ja nikakve koristi od toga“, te mnoga druga koja nas samo vraćaju unazad i ne daju nam nikakvu nadu za bolje sutra. „Korupcija u oblasti obrazovanja je samo jedan od oblika korupcije koji se javlja u našoj državi. Ovaj vid korupcije, uostalom kao i svi drugi, ima drastične posljedice po razvoj demokratskog društva,“ - piše eFM radio 95,2 MHz. Bez obzira što se već godinama ukazuje na postojanje raznih afera koje su uključivale univerzitetske profesore, nijedan slučaj još uvijek nije rezultirao strogim sankcijama i zatvorskim kaznama, kao što to možemo vi-djeti u drugim zemljama regiona. Upravo ovo zatvaranje

* I. Korajlić (2011) Visoko obrazovanje u BiH – otvoren prostor za korupciju. FES: Banja Luka, 2011.

6

očiju nadležnih organa dovodi do povećanja korupcije iz dana u dan, jer su profesori koji se time bave svjesni da je to tema koja se provlači stalno kroz medije, društvo i oko-linu, ali ne radi se ništa u cilju suzbijanja istog.

Ali ovo otvara sljedeće pitanje, šta navodi studenta da skupi hrabrost i da svjesno ode nuditi novac za ispit? Kakva je organizacija, uprava fakulteta, kada dopušta i samu po-misao na to, a ne i njeno ostvarenje? Sa dru-ge strane, tu su profesori kojima očigledno nije dovoljna njihova gospodska plata, pa odluče da se počaste i dodatno kojom „sto-tkom“. Studenti ne bi trebali dozvoljavati da se dešavaju ovakve situacije - zašto bi im punili džepove, i time sebe ponižavali?

Velika većina studenata nije ni upoznata sa svojim pravima, niti sa načinima na koje se ona svakodnevno krše. AMINA (21) : „Sa mamom sam razgovarala i odlučile smo da ona ode kod profesora i da mu ponudi novac za ispit, jer nisam mogla prenijeti 2 predme-ta u sljedeću godinu. Ja sam isuviše stidna, da bih se odlučila na taj korak. Otišla je u njegovu kancelariju, međutim, profesor je kulturno „odbio“, zato što je dan ranije već poslao spisak studenata koji su položili, na protokol. Ali da je ranije otišla kod profesora, vjerovatno bih imala upisanu ocjenu.“ I šteta što se ne ubaci još koji KM – čić u džep, a vjerujem da je dotični profesor proklin-jao tu proceduru, koja mu je onemogućila „čašćenje“.

Predsjednik Komisije za informisanje i od-nose sa javnošću Studentskog parlamenta Univerziteta Sarajevo, Emir Muhamedagić kaže da se ova krovna studentska orga-nizacija bori protiv korupcije, ali da je jako teško jer im studenti samo odmažu, pris-tankom na takvo što, te da se bore protiv svih ostalih anomalija u procesu studiranja na Univerzitetu u Sarajevu. Većina, ako ne i svi studenti su svjesni značenja riječi ko-rupcija, te posljedica koje povlače sa sobom. Kao najprepoznatljiviji oblik korupcije navo-di se podmitljivosti profesora pri polaganju „teških“ ispita, netransparentnost procedure izbora asistenata i ostalog fakultetskog oso-blja (znamo da to uključuje rodbinske veze) i nejednak tretman studenata.

Ivana Koralić, portparol i projekt menadžer Transparency International BIH kaže: „Borba protiv korupcije u visokom obrazovanju i obrazovanju uopšte mora se posmatrati kao suštinski prioritet. Vjerovatno najpogubniji utjecaj korupcije u obrazovanju je gubitak povjerenja u akademske institucije. Uko-liko ljudi, posebno mladi, počnu vjerovati da se prijem na fakultet ili ocjene, pa čak i diplome, mogu kupiti, cjelokupna ekonom-ska i politička budućnost zemlje je u opas-nosti“. Od obrazovnog sektora se s pravom očekuje da bude fer i nepristrasan. Školstvo bi trebalo da prenosi i uči studente koncep-tima političkog zastupanja, ljudskih prava, solidarnosti i javnog dobra, a ne da se ruši povjerenje koje je neophodno za razvoj zajed-nice. Neophodno je do kraja provesti bolon-jski sistem, jer je poznato da su studenti dužni biti aktivni tokom čitavog semestra, jer se to vrednuje, a ne samo ocjenjivanje na završnom ispitu. Neophodno je uvesti prijemne ispite na fakultetima, gdje bi stu-denti dobili jedinstvene šifre, po kojima bi se raspoznavali.

Također, glavno i osnovno jeste poziv svim studentima da ne ulaze u lanac korupcije, da ne dopuštaju manipulisanje sobom, da znaju koliko vrijede i da rade na sebi, da napreduju i uče, jer će samo od toga imati koristi. Ukoliko nastavimo posmatrati sve to iz prikrajka, bojim se da će se za nekoliko godina podrazumijevati „poklon“ uz indeks i pri regularno položenom ispitu.

Aida Turčalo

P okvarenost, izopačenost, potku-pljivanje, podmićivanje, kvarenje, raspadanje, krivotvorenje, sve su to pojmovi jako bliski pojmu koru-

pcija. Manje-više svi ti pojmovi su prisutni u svijesti građana BiH. A pojam korupcija u visokom obrazovanju? Svijest građana o postojanju korupcije u visokom obrazovanju postoji isto toliko koliko i postoji svijest da se prilikom pozdravljanja kaže „Dobar dan“. Ustvari, još bliže je terminu „Loš dan“, jer kakva nam je država, dobrih dana je sve manje i manje, a ovih loših više i više.

Svijest građana, studenata, profesora o korupciji na univerzitetima itekako je prisutna. Razlika je u tome što jedni pričaju o tome, drugi ne. Profesori zataškavaju, stu-denti i kad pričaju – pričaju između sebe, što je ravno ćutanju. A ako neko ćuti znači da se slaže. Kakva ironija. Nije lako studentu javno optužiti profesora da je korumpiran. Deblji kraj bi tu u većini slučajeva izvukao student, upravo zbog toga što iza korum-piranog profesora često stoji „važna osoba“ sa jakim vezama. Uloga korupcije na uni-verzitetima danas važi za nepisano pravilo školovanja, a profesori su to odnedavno pri-hvatili. Naravno, ne javno i ne podržavajući to, ali nisu poduzeli ništa naročito ni da se tome suprotstave. S druge strane, studentu

FaKultetsKi oBrazoVan narod Bez Veze ostaJe BezVezeKorupcija na univerzitetima danas važi za nepisano pravilo školovanja

samo ostaje ili da to prihvati, ili da se us-protivi i u nedostatku dokaza i podrške na-pusti fakultet. Ili obnovi godinu. Nebitno sa koje se strane gleda i kako se okrene – donji je. Dobiti bitku sa profesorom neće sigurno. Da preformulišem onu čuvenu „Kadija te tuži, kadija ti sudi“ u „Kadiju tužiš, kadija ti sudi“. Toliko o odnosu student – profesor u međusobnoj raspravi. Ipak, ne raspolaže sva-ki student sredstvima koja služe za korupci-ju. Ispiti se nekada polažu plavom kovertom, nekada seksualnim uslugama, a nekada i prijetnjom „velikog tate“ sa važnom pozici-jom u državi. A šta je sa onim studentom koji nema ništa od navedenog? Ako znanje kojim raspolaže nije dovoljno da položi ispit, šta mu ostaje? Ništa! Jedino moguće rješenje je da promijeni fakultet i moli „onog gore“ da ga ne zadesi ista sudbina koju je imao na prethodnom fakultetu.

Međutim, postoji velika razlika između državnih i privatnih fakulteta i isto tako razlika u nivou korupcije na njima. Ne kaže se džabe da student na državnom fakultetu odbrojava ispite do završetka studija, a stu-dent na privatnom - rate. Ali, kako na jed-nim, tako i na drugim, često se nađe profesor koji se nalazi u određenoj shemi sa fakulte-tom. Ključ te sheme je naravno – novac! Kod nekih profesora ispit nije moguće položiti

ako student nije izašao bar pet do deset puta da polaže. A polaganje ispita poslije trećeg puta se plaća. Još ako tome dodamo i prenizak procenat prolaznosti studenata na određenom predmetu, profit fakulteta – pro-fesora je još veći. Shema profesor – fakultet je sljedeća: Profesor ne pušta studente da se prebace sa samofinansiranja na budžet ili sa vanrednog studiranja na redovno. Ug-lavnom je samo taj jedan predmet prepreka. Nekolicinu će morati pustiti da ne bi izaz-vao revolt svih ostalih zbog apsolutno ni-kakve prolaznosti na svom ispitu. I da ne bi dobio otkaz zbog nekorektnog odnosa prema studentu. Ali veliku većinu će oboriti. Što student više puta izlazi na ispit, više plaća. Što profesor više obara studente na ispitu, fakultet dobija više novca.

I tako se to godinama i godinama vrti u krug i vrtiće se još dugo. Još se zna desiti da polovina studenata koji su položili taj ispit nisu ocjenu dobili na legalan način. Pa koje su to pare! „E jesi l’ čuo da je samo ona od nas pedeset juče na ispitu položila?“ – „Ma ne čudi me, vidio sam je juče na kafi sa pro-fesorom.“ Da, sigurno je bila samo kafa. Ri-jetko koji student nije vodio sličan razgovor sa kolegom, a svaki četvrti je i sam bio dio takve spletke. Pitanje je samo da li se ispit položio novčanicama ili tijelom. Znanjem nije sigurno. Ustvari, može i znanjem, samo što bi u tom slučaju to znanje ustvari bilo poznavanje neke osobe od uticaja. A dešava se isto i da student ima ocjenu u indeksu, a niko ga nije vidio da se pojavio na ispitu. Kako je ocjena stigla u indeks, to samo znaju on i profesor.

I tako će ubrzo sadašnju korumpiranu generaciju na vlasti zamijeniti još gora ge-neracija sa visokim ocjenama u indeksima i, ustvari nema tu „i“, to je sve što će imati. Prazne glave, puni džepovi, „jaka leđa“. Ako se nastavi ovim tempom, takvi će nam još više krojiti politiku, školovati djecu, imati apsolutan uticaj na naše živote. To je to. Fakultetski obrazovan narod bez veze ostaje bezveze, a stepen korupcije i dalje raste.

Aleksej Đurđević

neKa noVa praVilaKonačno je osvanuo taj dan. Prvi

dan mog novog života. Koja ra-dost! Iskačem iz kreveta i trčim u kuhinju na doručak. Nakon dva za-

logaja već sam sita. Uh, da neću zakasniti, imam još samo 3 sata prije nego počnu pre-davanja. Moja prva predavanja! Uz osmijeh mama me ispraća iz kuće i prosipa vodu za mnom za sreću. Dok žurno idem prema autobuskoj stanici razmišljam o tome kako će to sve izgledati, ko će nas dočekati, ko će nam poželjeti sreću, ko će nas zezati što smo brucoši. Toliko je pitanja. Brucoš! Kako samo moćno zvuči kad se izgovori. Stižem na fakultet, sat vremena ranije ’al nema veze, vidim da nisam jedina. Uh, koja trema! Sat vremena je sporo protekao, presporo. Dol-azi profesor u salu, predstavlja se i počinje da nam objašnjava pravila fakulteta: „Dra-gi brucoši, tokom naredne četiri godine, odrašćete, naučićete nadam se što više o svojoj budućoj profesiji koju ste izabrali s ljubavlju. Ako nije tako, odmah se prebacite

jer je bitno raditi ono što volite. Ipak, ono najbitnije što će vam se dogoditi je to što ćemo od vas napraviti dobre ljude, poštene i vrijedne. To je ono što je bitno i što će vas pratiti kroz život“. Sviđa mi se ovaj profesor, izgleda dobroćudno i pravedno. I tako, dan po dan, mjesec po mjesec i približi se januar. Moji prvi ispiti, davno svi naučeni i spremna sam da počnem upisivati desetke u indeks.

Naslonjena na zid dok mi klecaju koljena čekam da budem prozvana. Srce mi ubrazano kuca, stomak mi se zgrčio, u ušima mi zuji. Posmatram kolegicu preko puta mene kako opušteno nekome piše SMS uz smiješak. Prepoznajem taj smiješak, to je smiješak zaljubljenih. Hm, potpuno je opuštena, sig-urno je sve naštrebala, primjećujem prkosno. Otvoriše se vrata. Prozvane samo upravo nas dvije. Ne mogu da vjerujem da sam takve sreće, kud baš s njom, sve je naučila. Ne-sigurnim korakom ulazim nakon kolegice, jedva mogu da dišem. Nespretno sjedam do nje i skamenjena očekujem da čujem prvo

pitanje. Profesor podiže glavu, spusti malo naočale i postavi mi pitanje. Sjećam se prvog dana kad sam ušla u ovu salu i kako nam je ovaj profesor poželio divnu dobrodošlicu... Koje olakšanje, pa to pitanje znam. Uda-hnem duboko i počinjem da pričam, i pričam i čini mi se kao da je cijela vječnost prošla, a ja i dalje pričam. Naglim i pomalo oholim pokretom ruke profesor mi daje znak da sta-nem. Postavlja pitanje kolegici. Ona šuti. Na-kon trideset sekundi počinje nešto da priča, muca, zastajkuje, dvoumi se... Pa odgovor je netačan, mislim u sebi, i ta rečenica koju je jedva sastavila nije tačna. Profesor mi posta-vlja naredno pitanje koje znam bolje nego prethodno. Super, još jedno pitanje i gotova sam! Prva ocjena pa još i desetka. Roditelji će biti ponosni na mene. Kolegica se muči i s drugim pitanjem, ovog puta je uspjela da sastavi dvije rečenice. Bravo za nju! Treće pitanje sam također znala u potpunosti. Ko-legica nije nikako. Profesor nešto upisuje u prijave i indexe, nestrpljiva sam da vidim. Pruža nam ih i odmah otvaramo da vidimo ocjene. Šta!? Sedam! Kako je to moguće? Pođoh da pitam profesora u čemu je problem, ali me tako pogledao da mi se krv u žilama sledila. Zbunjena krećem ka vratima. Kolegi-ca se zadovoljno smješka dok ide kraj mene. Izlazimo iz sale a ja i dalje zbunjena, nije mi

7

MoĆ DoMiNirA NAD ZNANjeM

Svaki čovjek ima pravo na obrazovan-je, jer se tokom obrazovanja formira u ličnost sa vlastitim mišljenjima i stavovima. Čovjek čitav život uči i to

mu pravo ne može biti oduzeto. Nažalost, da-nas, korupcija ima negativan utjecaj i sman-juje kvalitet znanja, motivaciju, moralne vrijednosti i usmjerava ponašanje mladih u pogrešnom smjeru, što je rezultat nestručnog kadra. Veliki broj mladih danas ostaje na

srednjoj školi, jer nisu u mogućnosti snositi troškove daljeg obrazovanja što bi pospješilo mogućnosti zapošljavanja u budućnosti ili nemaju veze, tzv. „štelu“, kako bi bili prim-ljeni na odabrani fakultet.

Svakodnevna korupcija i mito su zastu-pljeni u svim sferama života, a najviše u ob-razovnim institucijama, koje pohađaju naši budući doktori, stomatolozi, arhitekti i os-tali stručnjaci u čije ćemo ruke sutra predati

svoje živote. Pažnja javnosti nije ozbiljno usmjerena na ovaj problem, što daje prim-jer mladima da su to normalne svakidašnje pojave i da se trebaju prilagođavati, a ne su-prostavljati tome. Naša surova stvarnost se ogleda u tome da moć dominira nad znan-jem - što je veća moć, to je veća šansa za uspjeh. Kodeks polaganja ispita drastično je promijenjen gledajući unazad nekoliko go-dina, kada je ocjena predstavljala marljiv rad studenta.

„Savjest profesora prema studentu je bila na višem nivou. Profesori su vodili računa o svakom studentu pojedinačno. Student je imao pravo obratiti se profesoru u svako doba dana, o bilo kojem pitanju vezano za studij, i time se gradio kolegijalan odnos. Za vrijeme dok sam bio profesor, rokovi nisu bili tako strogo definisani, iako su po zakonu bili određeni, a profesor je svojom voljom izlazio studentima u susret za polaganja ispita. Ukoliko student taj dan nije bio spreman, profesor je mogao studenta vratiti na pet ili više dana kako bi savladao i utvrdio gradivo. Ovo nije obeshrabrivalo studente, naprotiv vecina njih je pokazivala zadovoljavajuće rezultate“ rekao je emeritus prof. dr Ahmed Mutevelić.

Danas je promijenjen sistem polaganja ispita i ocjenjivanja. Novac je mjerilo znanja, novcem se upisuje na fakultete, polažu ispiti i kupuju diplome. Strah od niskih plata, gubitak posla i želja za ostvarivanjem pri-hvatljive egzistencije, dovode ljude do eks-tremnih mjera, što se odražava na sve pro-fesije, a posebno profesiju profesora. Veće prihode ostvaruju tako što svake godine, iznova, objavljuju nova izdanja svojih knji-

ga koje prodaju studentima po vrtoglavim cijenama i prijete tim, ukoliko ne kupe nji-hove knjige da neće moći izaći na ispit. „U prošlosti je bilo rijetkih slučajeva da se radilo o nekom podmićivanju profesora, to je bilo nepoznato, jer su profesori svjesno i sa ve-likom ozbiljnošću pristupali svakom kandi-datu. Nije se moglo desiti da neko prođe, a da ne zna odgovarajuću materiju iz pojedinog predmeta“, rekao je emeritus prof. dr Ahmed Mutevelić.

Studenti nisu upoznati sа svojim pravima, niti su previše motivirani kako bi se izborili da se napravi pozitivan pomak i da se ovom problemu stane u kraj. Previše su okupirani strahom od sankcija koje im profesori mogu izručiti ukoliko bi otkrili da su se njihova imena pojavila na peticijama o prijavljivanju ili smjenivanju određenih profesora.

Na samom kraju, nepravda, nezadovoljst-vo i nepovjerenje u obrazovne institucije su osnovni razlozi zbog kojih sve više mladih razmišlja da napusti Bosnu i Hercegovinu, kako bi ostvarili pravo na normalne uvjete studiranja i postigli rezultate sa svojim tru-dom i pronašli posao u svojoj struci. Ali time griješe, jer se ne suprotstavljaju problemu u svojoj državi. Studenti drugih zemalja se bore za svoja prava, štrajkuju, pišu peticije i zalažu se da im se omogući obrazovanje kak-vo zaslužuju, kako bi mogli vrijeme studija pamtiti kao jedno od najboljih vremena svog života. Znaju da je znanje najveće blago koje čovjek posjeduje i koje ga čini mentalno ak-tivnim i za koje se treba boriti da opet ovlada među ljudima.

Muamera Tihić

jasno šta se upravo dogodilo. Vadim knjigu iz torbe da provjerim pitanja. Naravno, sve je tačno što sam rekla. Baš sve. Odjednom hodnikom odjeknu glasan smijeh, dižem glavu i pogledam u kolegicu dok telefonira: „Ljubavi zar si sumnjao u mene!? Dobila sam osam.“ Kad sam čula te njene riječi samo što se nisam srušila. Krv mi proključa. U meni se pomiješaše osjećaji tuge, bijesa i zbunjenosti. Zbunjeno sam je posmatrala dok je odlazila. I dalje sam u šoku. Priđe mi kolega, visok, crne kose, crnih očiju. Prelijep mladić. Nasmija se blago i šapnu mi: „Nemoj se brinuti, bar si položila. Za nju se znalo da će da položi prvi

put kad izađe na ispit, njen otac je vlasnik građevinske firme koja je pravila profesoru vikendicu ljetos.“ Sad sam još više zbunjena, kakve to veze ima sa mnom? Ja sam znala sva pitanja u potpunosti, kako je moguće da sam dobila sedam? Baš me briga što je ona dobila osam a nije znala ništa! Ja želim svoju zasluženu ocjenu. Duboko razočarana sam otišla kući. Nešto malo sam večerala, samo da se mama ne zabrine i otišla u krevet. Suze su same potekle. Toliko sam truda uložila, toliko sati učenja. Radi čega? Ni zbog čega, da bih dobila sedam, dok je kolegica to vri-jeme sigurno provodila s momkom šetajući

i zabavljajući se. To nije fer! Moj trud nije nagrađen.

Dani su prolazili, ispiti se nizali. Više nisam očekivala da dobijem deset čak i kad znam od riječi do riječi sve. Bila sam zado-voljna i kad dobijem šest. Kolegicu sam često sretala na ispitima, uvijek je ležerno dolazila i još ležernije odlazila s ispita. U in-dex je redala sve dobre ocjene. Skoro čujem, ostao joj je još jedan ispit samo, nema ni-jednu sedmicu i posao je već čeka. Njeno je samo da se pojavi s diplomom. Tako je počelo moje studiranje, tako je teklo i tako se evo i završava. Mnogi sati uloženog rada

i truda nisu nagrađeni. Ostaju mi još dva ispita i završila sam fakultet. Sedmica u in-dexu imam mnogo, posao me ne čeka, čeka me samo neljubazna službenica na šalteru Zavoda za zapošljavanje. Nakon tog prvog ispita sam brzo shvatila da važe neka druga pravila. Pravila koja se meni nisu dopadala, pravila koja ja nisam mogla da poštujem. Moj otac nije vlasnik građevinske firme...

Midheta Kadrić

od stereotipa do suroVe realnosti

U poslednje vreme na sam spomen reči korupcija, svako ima mišljenje. Neobično. Ja do pre koju godinu nisam znala ni šta to znači, a onda

se, odjednom, ta reč pojavila u pesmama, novinama, svakodnevnim razgovorima. Još uvek nisam otkrila da li pre toga ja samo nisam bila svesna prisustva korupcije oko mene, ili je nje bilo manje.

O korupciji se najčešće pričalo stereo-tipno. Uvek se priča, čak postoje i vicevi, o korumpiranim policajcima i doktorima. Svi već vrlo dobro znamo da, kada nas zaustavi

saobraćajac, ako damo dvadeseticu nećemo duvati u aparat za merenje postotka alko-hola. Znamo i da je osobi zaposlenoj u medi-cinskoj instituciji (zvanoj bolnica, na primer), najbolje odneti teglu domaćeg ajvara, meda ili pekmeza, vunene čarape, ili, u slučaju du-bljeg džepa, ili, nažalost, veće bolesti, flašu što starijeg Jack Daniel’s-a. Ali, ipak, uvek se čovek nekako nada da to sve nije baš tako. I onda, naravno, shvati da je u zabludi.

Iako je publika na taj komentar umrla od smeha, u meni je najveći stid za ovu državu izazvao komentar holandskog DJ-a koji je

8

noVac Je Krupna stVar kojA LjuDe ČiNi SitNiM

„N ovac je krupna stvar koja ljude čine sitnim.“, sjetila sam se tih dana poslovice koju mi je ma-jka rekla jednom prilikom još

dok sam pohađala osnovnu školu. Kao sva-kom djetetu, njene riječi nisu me podstakle na razmišljanje i, da budemo iskreni, nisam ih ni razumjela. Danas, kao student treće go-dine fakulteta, itekako ih shvatam, a koliko je bila u pravu uvjerila sam se onog dana kada sam, pored svog trenutnog opredjeljen-ja – matematike i računarstva, definitiv-no odlučila da se upišem i na ekonomski fakultet i krenula po neophone informacije u vezi sa upisom.

Naivno vjerujući da se svaka diploma stiče isključivo sopstvenim radom i trudom, zvanje diplomiranog ekonomiste predstavl-jalo je za mene samo jedan više izazov na koji sam bila spremna, bez obzira na to što su moje trenutne studije zahtijevale itekako napora i muke. Ušla sam u zgradu Ekonom-skog fakulteta gdje je sve odavalo utisak stroge discipline i reda, baš onako kako sam i zamišljala. Na šalteru studentske službe bio je popriličan red studenata, koji su strplji-vo čekali. Iako sam mogla da svratim tu i sljedećeg dana i saznam ono što me zanima-lo, ipak sam ostala. Ostala i saznala ono što nisam ni slutila, srušila svoje naivne dječije

ideale, ali naučila važnu životnu lekciju.Posljednji u redu stajao je mladić, nešto

malo stariji od mene, tako mi se činilo. Bila sam ubijeđena da je apsolvent i da mi nje-govo iskustvo itekako može biti od pomoći. No i ako nije, mislila sam, i njemu i meni vrijeme će brže proći uz razgovor. Pitala sam ga zašto je tako veliki red ispred i da li je to uobičajeno na tom fakultetu. Ljubazno mi je odgovorio da je u toku prijava ispita i da je takva gužva svaki put pred ispitni rok. Tako je krenuo razgovor. Potvrdio je ono što sam i sama prozrijela na početku - on je student četvrte godine, sa izuzetno visokim pros-jekom, a tu je jer namjerava da prijavi svoj posljednji ispit. Izgledao mi je vrlo samou-vjereno, kako sam mislila da mogu izgledati samo pametni i marljivi studenti. Objasnila sam mu zašto sam ja tu i rekla da bi me jako zanimalo da čujem šta jedan apsol-vent misli o proteklim godinama studiranja. Plašila sam se pomalo njegovog odgovora, ali rekla sam sebi da me, ma šta rekao mladić na kraju reda, ništa neće pokolebati i da ću ostati pri svojoj želji da studiram tu, ma koliko bilo teško. Bio je škrt na riječima, a i ono što bi mi rekao bilo je vezano za neke studentske anegdote, noćne izlaske i žurke. Shvatila sam da moram početi sa konkret-nim pitanjima, pa sam ga zamolila da mi

rekao da ga je u BiH zaustavio policajac dok je vozio pijan. On mu je dao 5 evra i poli-cajac ga je pustio. Kaže, u Holandiji bi za isti prekršaj odležao tri godine u zatvoru i platio 10 000 evra. Uzviknuo je: “Volim ovu zem-lju”, a ja sam se zamislila.

Pre 4 godine moja sestra je krenula na fakultet. Te godine ja sam se po prvi put srela izrazito blisko sa temom fakultet i sa celim tim svetom koji i mene jednog dana čeka. Pre toga, slušala sam priče o fakulteti-ma, studentskim životima, domovima i pre-davanjima, ali nikada previše detaljno i ni-kada tako iz prve ruke.

Verovatno tih godina počela sam da slušam česte priče o plaćanju ispita i pro-fesora. U starijem društvu o tome se uvek govorilo sa opuštenim klimanjem glave, u smislu da svi oni znaju nekoga ko je to ura-dio. Plaćanje ispita, kupljena diploma? Šta?! Malo sam se raspitala i saznala kako to ide. Nisi naučio za ispit, ili ti nikako ne ide taj predmet i ti lepo porazgovaraš sa profeso-rom oko toga da li možete nešto da učinite. Nakon toga ti nekom magijom dobiješ pi-tanja i odgovore za ispit, već ispunjen ispit ili samo upisanu ocenu. Uvek sam se pitala: Ma, kako se usudiš da pitaš profesora da mu platiš? Ili kako on to tebi ponudi? Šta, kao, sve vreme se ‘neprimetno’ češeš novčanicom od 500 evra i kad završite razgovor, profe-soru, slučajno dok se rukujete završi komad svima najdražeg papira u ruci?

Oprostite, ja sam se zaletela. Pričam o ispitima, a nisam spomenula da se treba nekako i upisati na fakultet. Naravno, za upis na fakultet je najbitniji prosek u školi i uspeh na prijemnom. Ali, kako se onda prvog dana fakulteta na predavanjima pojavi ma-kar dvoje-troje više ljudi nego što su primali,

i od kojih kroz priču saznaš da su imali 2,00 prosek u školi? Čekaj, čekaj... I na budžetu su? Mora da su se neverovatno genijalnim pokazali na prijemnom.... Uh da, ni tamo ih niste videli? Zaista neobično. Porazgovarajte malo sa njima. Obećavam da su im roditelji doktori, političari, profesori...

Znam barem jedan siguran primer ‘veze’ i korupcije. Na prijemnom sam uočila devo-jku sa čudnim prezimenom i dodala je u pri-jatelje na Facebook. Kada je izašla lista prim-ljenih kandidata, ona je bila makar 20 mesta ispod crte. Znam da se lista nije proširivala, a ona je 10 dana posle na Facebook okačila da studira na tom fakultetu.

Sve se češće pitam kako je došlo do ovoga. Šta se desilo? Jesu li profesori post-ali pohlepniji ili studenti naivniji? Da li je plaćanje linija manjeg otpora? Profesorima da zarade preko plate, a studentima da manje uče? Ne vredi razmišljati čiji su ra-zlozi jači, greh je isti. Verujem da je razlog plaćanja strah. U vreme današnjih finan-sijskih okolnosti, pritisak na završavanje fakulteta je sve veći. Sve se mora postići što pre i što bolje, jer se veruje da će tako biti posla.

Ali, ko je kriv?Znate li ko? Ja. Da, upravo ja. Ja prouzroku-

jem korupcijski sistem i teram ga da raste. Da, da, baš ja. Znate li zašto? Zato što nisam prijavila gore spomenuti primer.

Tamara Karanović

nabroji predmete koje je izučavao na prvoj godini, jer me je to trenutno najviše zani-malo. Od samouvjerenog studenta ostalo je samo zbunjeno lice. Najprije se mudro počeo izvlačiti kako je to bilo davno, na šta sam ga spremno dočekala sa činjenicom da ni ja nisam tako skoro polagala ispite iz prve go-dine, ali se kristalno jasno sjećam svih njih, a pogotovo napora koje sam uložila da ih položim. Nakon dugog razmišljanja uspio je da mi nabroji dva predmeta, a za ostalih šest rekao je da su „vjerovatno bili neki stručni“. Kako ni za pomenuta dva nije znao da kaže ništa više od njihovog naziva, besmisleno je bilo da ga pitam bilo šta više osim to kako je moguće da ima prosjek 9.00, a ne zna čak ni da nabroji predmete koje je proučavao i kako uopšte ima status apsolventa sa takvim znanjem, odnosno neznanjem. Diskretno je otvorio indeks iz kojeg je kao munja sijevnu-la krupna novčanica. Rekao je: „Ovoliko košta desetka na mom sutrašnjem ispitu.“

„Ima velike sirotinje među našom omla-dinom kojoj, osim para, roditelji nisu mogli ništa dati.“, pomislila sam i krenula ka izlaz-im vratima. Ne sjećam se da li sam uspjela da ga pozdravim prije nego što sam napusti-la tu groznu ustanovu, ali vjerujem da su mu moj zbunjeni i razočarani pogled rekli mno-go više od pozdrava. Naravno, sljedećeg dana nisam ponovo došla, a ni bilo kojeg nared-nog. Saznanje kako novac gospodari ljudima i u današnje vrijeme kupuje ono što nikako nije na prodaju, natjeralo me da odustanem od svoje želje sa početka ove priče. Takođe, dalo mi je volju da budem još uspješnija u onome što trenutno učim i radim, i shvatim koliko sam ustvari srećna jer su čast i znanje nešto što se ne prodaje i što se novcem ne može kupiti.

Jelena Arnaut

naŠa raVnoduŠnost NAjVeĆi je SAuČeSNik KorupciJi

U niverzitet, institucija višeg ob-razovanja koja daje akademske kadrove. Korupcija, podmićivanje, potplaćivanje, zloupotreba povje-

rene moći, ili kako je mnogi sa pravom na-zivaju – moralna pokvarenost. Reklo bi se da ove dvije riječi nemaju ama baš nikakve veze jedna sa drugom. Prevarili bi se. Baš ove riječi su postale sinonimi u našoj državi, državi parodoksa.

Ovaj problem već dugo muči studente na Univerzitetu u Banjoj Luci, pa su se studenti organizovali u okviru studentskih orga-nizacija i savjeta i uzeli stvar u svoje ruke. Pokrenuli su medijsku kampanju protiv ko-rupcije na univerzitetima. Javno su istupili i prozvali određene profesore. Studente je podržao i profesor ETF-a, Momir Ćelic, koji je dokaze o korupciji iznio i u javnim nastu-pima, uključujući i gostovanje u TV emisiji „Presing“ koja se emituje na RTRS-u, u ko-joj su mu studenti pružili podršku i iskazali veliku zahvalnost zbog javnog nastupa. Jer često se kao veliki problem u borbi protiv ko-rupcije upravo i spominje ne navođenje ime-

na i prezimena ljudi umiješanih u korupciju. Ovaj profesor je naveo i slučaj otpuštanja profesora Kravarušića sa Ekonomskog faku-lteta jer nije udovoljio zahtjevu dekana i dao prolaznu ocjenu sinu političara Špirića. Da stvar bude gora, ista situacija se ponovila, ovaj put na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu, sa istim ishodom, otkazom profe-soru Ćeliću zbog neposlušnosti. Odbio je da bude marioneta i debelo je to platio, ali kako on navodi, ne kaje se. Profesor je kao prob-lem naveo i činjenicu da se o korupciji samo priča a malo toga se preduzima koristeći izgovore da korupcije ima i u mnogo raz-vijenijim zemljama od BiH, a i da su samo oni koji bi trebali kažnjavati korupciju u nju umiješani, i da se, prema tome, ne može ništa poduzeti.

U sklopu projekta „Predstavljanje an-tikoruptivnih mjera na univerzitetima u BiH“, koji je provelo udruženje Vesta iz Tuzle u partnerstvu sa Omladinskim komunika-tivnim centrom iz Banja Luke, održane su razne radionice sa predstavnicima studena-ta. U sklopu ovog projekta studenti su pre-poznali kao najveći problem na fakultetima kupovanje ispita, tzv. „sređivanje ispita“ rod-binskim i prijateljskim vezama kao glavne probleme, a pored njih i nepotizam na faku-ltetu, zatim bahatost, kako profesora, tako i asistenata, te uslovljavanje kupovinom knjiga. Na nepotizam studenti se najvise žale na Medicinskom, Pravnom i Ekonom-skom fakultetu, gdje kažu da ne manjka ni drugih vidova korupcije. Fakulteti kao što su ovi predstavljaju osnovu našeg društva, oni stvaraju stručnjake iz tri najbitnije oblasti života. Kako da sutra povjerimo svoj život i zdravlje u ruke ljudi koji su kupovali svoje ispite? Ko će izvući zemlju iz krize i vratiti ljudima osjećaj sigurnosti? Ekonomisti i pra-vnici koji preko veze završavaju fakultete, koji nemaju znanje i stručnost? Teško da će se to desiti. Ovoj zemlji trebaju mladi školovani ljudi sa novim idejama, ali kako da oni dođu na red, gdje oni da nadju zaposlen-je, kada oni isti koji su preko veze završavali fakultete ni dana ne provedu na Birou za zapošljavanje, za njih je posao obezbijeđen. S druge strane, nije rijedak slučaj da studenti sa visokim prosjekom ocijena i po nekoliko godina čekaju na posao.

Sudeći po ovome loše nam se vrijeme sprema. Ali možemo to pokušati ispraviti, jer svi smo mi umiješani, naša ravnodušnost najveći je saučesnik korupciji. Znamo da je ušla u svaku poru našeg društva i teško će se iskorijeniti, ali se moramo početi boriti protiv nje, a nema boljeg mjesta za početak borbe od univerziteta, gdje za nju nikako nema mjesta. Za naše podneblje, jer je u svim zemljama regiona manje-više ista situ-acija, nema napretka dok ne uradimo nešto po tom pitanju. Jer dobro je rekao poznati književnik Dobrilo Nenadić: „Korupcija je opšta bolest čovječanstva, kao grip. Od nje se ne umire, ali smeta.“ A naša zemlja je dugo bila bolesna, došlo je vrijeme da ozdravi. Po-mozimo joj i mi.

Olivera Soldatović

9

NADLežNi NeĆe NištA da preduzmu, a studenti ne smiJu „K ažu da imamo pokvareno dru-

štvo, a kakvo društvo, takvo je i obrazovanje. A zašto nam je pokvareno društvo? Zato što nas

oni tako uče. Pod ovim oni mislim na sve one profesore, dekane, prodekane, ministre i sav-jetnike. Oni su stvorili sebi sistem i zakone po kojim su nedodirljjivi.“

O problemu korupcije i o korupciji uopšte u našem društvu se, manje-više sve zna. Na korupciju i na tzv. „štele“ smo navikli toliko da su oni postali normalna pojava u našem društvu. O korupciji se više ne razmišlja kao o nekom krivičnom djelu, već kao o načinu da se brže riješi neki problem, bez znoja i napora. Korupcija se kao virus uvukla u sve pore našeg života, toliko da je skoro pa postala legalna. Ovaj virus, koji je zarazio sve pred sobom, nije zaobišao ni ono, pored vjere najsvetije, obrazovanje.

Visoko obrazovanje u našoj zemlji se na-lazi u velikoj krizi. Dok su svi bili zaokupljeni bolonjskim procesom i prilagođavanju na isti, niko nije obraćao pažnju (ili nije htio) na mnogo veći problem koji je već sada uzeo

toliko maha da su potrebne korjenite pro-mjene da bi se društvo i naša akademska zajednica spasili.

Ali da krenemo redom, od samog upi-sa na fakultet. U najosjetljivijem periodu našeg života, kada završavamo srednju školu i počinjemo zrelije razmišljati o našoj budućnosti, kada biramo koji fakultet da upišemo, pored svih briga, moramo misliti i o „vezama“ koje su nam neophodne da bi up-isali ono što želimo. Više nije bitna ni sred-nja škola, ni opći uspjeh, ni ocjene, samo je bitno ko su nam roditelji, amidže, dajdže... To znam iz vlastitog primjera.

Želio sam da upišem ono što volim, ono što mi ide, ono što najbolje znam, ali nije išlo. Vjerovanje da to mogu i da moje znanje iz srednje škole zapravo nešto znači i da će to neko znati cijeniti mi se obilo o glavu. Na kraju, kada nisam imao izbora, upisao sam onaj fakultet na kojem je jedino bilo mjesta, fakultet koji me ne zanima, već samo onako, reda radi, studiram samo da ne ostanem kod kuće sam, dok moji drugovi studiraju. Već na samom ulasku u akademsku zajednicu, oga-dilo mi se sve. A studiranje i polaganje ispita

su priča za sebe. Pravo znanje se sve man-je cijeni. Danas su na fakultetima glavne „face“ oni koji polažu ispite bez učenja, i što je najgore, oni to ne kriju, otvoreno pričaju o tome, kao da se ponose time. I kada sam pomislio da je na „mom“ fakultetu najgore i da samo kod nas toga ima, moji prijatelji su me, nažalost, uvjerili u suprotno. Na svim fakultetima je isto. Ispod klupa kruže „cjenovnici“ ispita kod pojedinih profesora, kao da smo na tržnici. Nadležni znaju sve ali neće ništa da poduzmu, studenti znaju sve ali ne smiju ništa da poduzmu. Oni koji imaju imalo hrabrosti da dignu glas budu brzo ušutkani. Jedan glas ne može ništa, samo sebi može zagorčati život i po brzom postupku dobiti ispisne papire sa fakulteta.

O korupciji i borbi protiv nje najviše se govori pred izbore, ali kao što bude i sa os-talim predizbornim obećanjima (lažima), na-kon izbora sve se brzo „zaboravi“. Studenti ostanu prepušteni sami sebi. Oni kojima nije stalo da se ovakvo stanje promijeni, kao glavog krivca za ovako „bolesno“ visoko ob-razovanje navode društvo. Kažu da imamo pokvareno društvo, a kakvo društvo, takvo je i obrazovanje. A zašto nam je pokvareno društvo? Zato što nas oni tako uče. Pod ovim „oni“ mislim na sve one profesore, dekane, prodekane, ministre i savjetnike. Oni su stvorili sebi sistem i zakone po kojim su ne-dodirljjivi. Oni kroje sudbinu nas, na hiljade studenata čiji roditelji izdvajaju i posljednju paru kako bi nas izveli na pravi put. Mi, stu-denti, nismo i ne možemo biti u pravu. Naša riječ protiv profesorove brzo se „uguši“. Pro-fesori su uvijek u pravu.

Čast izuzecima, i hvala Bogu pa nisu ni svi profesori isti. Ima onih koji časno i pošteno obavljaju svoj posao, koje mito i korupcija ne zanima. Nažalost, sve je manje takvih. Danas se i profesori i ostalo stručno osoblje na viso-koobrazovnim institucijama bira po principu

stranačke podobnosti. Dakle, korupcija, ta opaka i zasad neizlječiva bolest, i to je zaraz-ila. Dobro, korupcija jeste problem, bar se tu svi slažemo (što je veliki napredak za narode u Bosni i Hercegovini da su saglasni bar o nečemu), ali mi studenti ne možemo puno uraditi po tom pitanju. Naša jedina sredstva u borbi protiv korupcije su peticije i prosvjedi na kojima se pojavi mizeran broj studenata.

Dodatni problem u borbi protiv korupcije jesu razna udruženja za zaštitu prava stude-nata koja postoje na svim fakultetima. Mi smo ih birali i oni bi trebalo da budu naša produžena ruka kada su u pitanju naša prava. Ali stvarnost je drugačija. Predsjed-nici tih udruženja i nevladinih organizacija rade uglavnom u svom interesu. Bore se za prava studenata, a zapravo rade samo u svom interesu. Ministri i ostali kojima se oni obrate obećaju im „nešto“ u zamjenu da oni odustanu od svojih ciljeva, i to je to. Njihove ruke odjednom postanu vezane, a nama naši problemi i dalje ostaju.

Jedini način, koji bi, po mom mišljenju bio djelotvoran u borbi protiv korupcije na visokoškolskim ustanovama bio bi kada bi profesori koji časno i pošteno obavljaju svoj posao stali na našu stranu, stranu nas stude-nata. Ta podrška bi nam mnogo značila. Tada naša riječ ne bi bila sama, protiv profesora. Ako ništa, znali bismo da nismo sami, da ima neko iz te akademske zajednice kome je stalo do nas i do naših prava. A do tada, ne preostaje nam ništa drugo nego da mar-ljivo učimo i na taj način polažemo ispite i prkosimo svima onima koji rade suprotno, na način kojeg se svaki, iole moralan čovjek stidi.

Mirnes Ejubović

O d suštinskog značaja za svako društvo je upravo obrazovni sistem kroz koji razvijamo osjećanja za vlastitu kulturu, poštovanje principa i solidarnost. Čak se može reći da je obrazovanje odraz društvenog

sistema, te je u većini slučajeva povezano univerzalnim nor-mama. Te norme vrednuju pojedinca po zaslugama i uslov-ljavaju njegov položaj u zajednici prema dostignućima, što je ključno za dosljedno upravljanje bilo kojim aspektom društva. Međutim, još od pojave prvih uređenih zajednica, lični interes je bio često postavljan ispred javnog, čime je stvoreno plodno tlo za korupciju koja ne samo da se održala do sadašnjosti, nego je pustila korijenje dublje nego ikad.

Prisustvo korupcije u visokoškolskom obrazovanju podriva njegove osnovne funkcije, od kojih je jedna od najvažnijih stvaranje stručnog kadra za upravljanje državom i njenim mehanizmima. Akademske institucije kroz subjektivnu selekciju studenata koji dobijaju akademska zvanja i titule degradiraju sistem vrijednosti u svakom pogledu. Faktori koji utiču na selekciju studenata su mnogobrojni, počevši od pri-padnosti određenim grupama, strankama, preko porodičnih veza, pa sve do isplate novčanih naknada profesorima u za-mjenu za ocjene, poznate kao mito. Tu se problematika ne završava, već se problem korupcije provlači kroz ostale nivoe visokoškolskih ustanova, gdje se vrši selektivno zapošljavanje stručnog kadra, na osnovu već navedenih faktora. Posljedice korupcije su gubitak povjerenja u obrazovni sistem, što je jedan od glavnih uzroka „odliva mozgova“ u Bosni i Herce-

neKo nas Je uVJerio da smo slaBiOvo više nije borba za ideale - ovo je borba za nas same

govini. Uslove koji su im ovdje uskraćeni, mladi pronalaze u drugim državama koje prepoznaju njihov kapacitet i pružaju im okruženje za ispunjenje punog potencijala.

Kako univerziteti nisu nezavisne institucije već dio mnogo većeg sistema, logične su, nažalost, i uzročno-posljedične veze između akademske i društvene korupcije, ili kako bi se u narodu protumačilo, riba smrdi od glave. Kao jedan od uz-roka, često su uzimane praznine u zakonu i nadležnostima, te nejasne procedure i propisi, koji dovode u pitanje efika-snost mehanizama borbe protiv korupcije. „Nedorečenost zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini“ ostav-lja profesorima mogućnost arbitrarnog tumačenja odredbi, kao i iskorištavanje nepotpuno implementirane Bolonjske deklaracije. Pored neadekvatnog zakonskog okvira, na ko-rupciju utiču dodatni društveni i ekonomski faktori poput slabe državne ekonomije, nezaposlenosti, loših upravljačkih kapaciteta, lošeg javnog informisanja i nedostatka transpar-entnosti. Jedan od pokazatelja situacije u obrazovanju su svakodnevni naslovi u novinama od kojih se posebno izdva-jaju „Bh. Univerziteta nema među prvih hiljadu“ i „Bosna i Hercegovina među šampionima po „odlivu mozgova“.

Pored gore navedenih naslova, svakodnevno susrećemo i one koji spominju konkretne slučajeve korupcije na univer-zitetima. Vodeći se načelom da se nijedan problem ne može riješiti s iste razine svijesti koja ga je stvorila, kao prijedlog rješenja se navodi fokusiranje na mehanizme borbe protiv korupcije u cijelosti, a ne na pojedince. Daleko od toga da je

navedeni prijedlog nešto inovativno, cilj je da se ukaže da je sistem podjednako odgovoran kao i djelatnici u obrazovanju. Nažalost, pristup vlasti ovakvom sistemskom problemu nije povratak na početak i analiza uzroka, već donošenje novih za-konskih regulativa koje će što bezbolnije omogućiti sistemu da opstane. Da bi se uticalo na cjelokupni problem, postoje mnogi „teoretski efikasni“ nacrti i strategije regulacije stan-darda, postavljanja jasnih i objektivnih kriterija, povećanja transparentnosti, donošenja zakonskih regulativa i slično, što je pak u praksi daleko teže primjenjivo.

Ono što je uistinu potrebno u borbi protiv koruptivnog djelovanja je da ljudi shvate posljedice problema kojima se svakodnevno gleda kroz prste i uvide kakav razoran efekat imaju na budućnost Bosne i Hercegovine, a samim tim i budućnost njih samih. Najveću moć nad budućnosti države imaju studenti, čije je djelovanje svedeno na mini-mum zbog nivoa svijesti i slabe informiranosti o pravima i mogućnostima za aktivnu ulogu u društvu. Na prvi pogled zastrašujući mehanizmi, uvjerenje u ustaljenost korup-cije i nedodirljivost korumpiranih, apatija i pasivnost, kao i sam strah od posljedica je ono što održava truli sistem. Neko nas je uvjerio da smo slabi, da je drugačije mišljenje pogrešno, a trud uzaludan. Analogno tome, prije imple-mentacije planiranih mehanizama, potrebno je ne samo da mladi postanu svjesni problema, nego da počnu aktiv-no sudjelovati u donošenju odluka i postanu dio rješenja.Građanska uključenost i „aktivizam je najjače oružje svakog demokratskog društva“ i u mnogim razvijenim zemljama je prvi korak ka rješavanju društvenih problema. Ovo više nije borba za ideale; ovo je borba za nas same, pobuna kon-tinuiranom gubitku povjerenja u akademske institucije, te opadanju kvaliteta etičnosti i moralnosti. Vrijeme je da mladi ponovo postanu pokretačka snaga i avangarda društva i tek tada ćemo biti korak bliže efikasnom školstvu koje promoviše istinske društvene, moralne i kulturne vrijednosti.

Adnan Smaić

10

„Moj DAiDžA i profeSor su u istoJ stranci...“

V eoma često čujemo riječi korupcija i mito. Tihi šapati o takvim iskust-vima u društvu i mukla tišina kada treba dići glas i pričati o tome ja-

vno. To je danas takozvana javna tajna. Svi znaju za to, a niko neće da potvrdi, da kaže glasno i jasno: „Da platio sam ispit, nisam smio obnoviti godinu zbog njega!“, „Morala sam platiti da se upišem na fakultet, nisam položila prijemni ispit, nisam smjela pauzi-rati godinu ili čak ostati bez fakultetskog obrazovanja, zbog toga!“, „Da, daidža je zamolio profesora da me malo pogura, ipak su oni prijatelji i kolege iz iste stranke!“ (Ovo su neke od izjava studenata koji su imali iskustva sa korupcijom.)

Često se priča o cjenovnicima ocjena na fakultetima. Mnoge ankete se danas spro-vode na temu: „Korupcija u visokoškolskom obrazovanju“. Prema istraživanjima Trans-parency International-a Bosne i Herce-govine svaki četvrti student je imao di-rektno iskustvo sa korupcijom u visokom obrazovanju. To anketiranje je sprovedeno u pet gradova Bosne i Hercegovine. Sve ovo pokazuje u kakvoj je situaciji društvo, ali i nivo i kvalitet našeg obrazovanja.

Među studentima često kruže šale o ko-rupciji na fakultetima: „Posebna ponuda ovaj semestar, platiš dva ispita, treći gra-tis!“, „Bolje i platiti nego učiti budalaštine!“.

Općenito je korupciju veoma teško dokazati, niko ne želi javno priznati da je bio svjedok ili da je sam bio dio toga. Pokušala sam in-tervjuirati nekoliko studenata koji su bili u situaciji da daju novac za upis ili ispit, međutim svi žele ostati anonimni, jer bi nji-hov status studenta bio ugrožen.U nastavku slijedi intervju sa jednim od studenata PMF-a u Sarajevu.

JA: Kako ste došli do statusa studenta PMF-a?

N.N.: Moj daidža je član jedne stranke i njegov kolega, koji je redovan profesor na PMF-u me upisao.

JA: Zbog čega? Jeste li položili prijemni?N.N.: Nisam. Polagao sam prijemni na

Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, međutim nisam ga položio, ali nakon što je Kanton odobrio primljen sam kao redovan student.

JA: Zašto ste se željeli upisati na PMF ako ste već bili student ETF-a?

N.N.: Dvije godine zaredom sam obnavljao i nisam više imao pravo da budem redovan student, a to mi nije odgovaralo, zbog ben-eficija koje kao takav imam.

JA: I nakon toga ste primljeni na PMF u Sarajevu?

N.N.: Nakon toga je moj daidža razgovarao sa jednim profesorom na PMF-u i zamolio

oBrazoVati i odgoJiti, ni suca, ni VoJniKa, Nego ČoVjekA!

Kažu da je korupcija opća bolest čovječanstva-kao gripa. Od nje se ne umire, ali smeta! Još kada ta ista bolest nađe svoje sklonište u

obrazovnim institucijama, stvar postaje još i ozbiljnija. Sveučilište, kao mjesto gdje mlada osoba dolazi kako bi naučila sve ono što će joj biti vodilja kroz život, a onda i ta znanja prenijeti generacijama koje dolaze, bitna je stavka u životu svake osobe. Pitam se što se u današnje vrijeme može naučiti od profe-sora, docenata, doktora. Da li to da morate kupiti njihovu knjigu da bi uopće izašli na dotični ispit, ili ponijeti kovertu, što je još i ozbiljnije.

Lako je da te ljudi cijene, al’ je najteže da ti sam sebe cijeniš! To bi trebala biti vodilja svim doktorima znanosti, i maksima koju bi trebali dobro proučiti prije nego polože zak-

letvu i kroče na mjesto zvano - SVEUČILIŠTE. Odgovornost koju snose ti isti ljudi i više je nego ozbiljna, jer obrazovanje se ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate. Sastoji se od toga da razlikujete koliko znate, a koliko ne. A znati da osoba, koja je javnosti poznata kao doktor znanosti, stručnjak na fakultetu, sebe prodaje za sitan novac, je i više nego užasna. I onda se pitam kako da mi cijenimo te ljude, ako oni sami potkopavaju svoje dostojanstvo i ne cijene sebe?!

Odgovornost, prije svega, leži u obra-zovnim institucijama, koje pod hitno moraju naći mehanizam za borbu protiv korupcije. Kako??! Kao prvo; dobro paziti tko uopće ulazi u obrazovne institucije. Dovesti profe-sora koji je već javnosti poznat po uzimanju mita potkopava povjerenje institucije. Druga bitna stavka je izgradnja tijela za borbu pro-

tiv korupcije, jer efikasnim procesuiranjem počinitelja koruptivnih djela može se postići da se takvo nešto više nikada i nikome ne ponovi. Na fakultetu izgraditi tijela, kojima će studenti moći prijaviti dotičnog profesora, bez posljedica za svoj budući status. A ta ista tijela neka vrše provjeru profesora, kako bi se saznala prava istina.

U korupcijskim odnosima profesora i studenata nameću se pitanja: tko je žrtva, a tko kriminalac, tko je pokvaren, a tko zaveden, tko je podmićen, a tko izopačen? Studenti, kako bi zaštitili sami sebe ne sm-iju ulaziti u kabinet sami, prije samog čina pisanja treba se povjeriti identifikacija stu-denta, nakon toga trebalo bi biti dopušteno i obavezno pisanje ispita pod šiframa, kako bi rezultati bili objektivni, te im omogućiti uvid u pisane radove. Ukoliko sve to zvuči kom-plicirano jednom profesoru onda njegovo mjesto i nije na fakultetu. Jer to je posao koji je vrlo odgovoran, zahtijevan i traži mnogo truda. Nema bolje stvari koje možete ostaviti čovječanstvu od dobro odgojene i obrazovan-je omladine. A za to, tvrdim, treba mnogo ulaganja. Obrazovati i odgojiti, ni suca, ni vojnika- nego čovjeka!

Ne trebamo zaboraviti da živimo u zemlji u kojoj je poznata prosječna visina mita, koja iznosi 220KM, što je žalosno. Zajedničkim snagama trebamo učiniti da se ona uništi i ne postane praksa. Osobe na pozicijama tre-ba da cijene svoj posao, i odgovorno ga obav-ljaju, jer ukoliko shvate svoju moć, mogu učiniti mnogo toga. Danas, nažalost živimo u vremenu kada vlast i moć koju ona nosi sa

sobom više nije dovoljna mnogim pojedin-cima, već im je potrebna i neka nagrada.

Svi oni koji su ikada razmišljali o mitu kako bi položili neki ispit, možda je bolje da razmisle još jednom, jer svakom se može desiti nešto loše, ali ako iz toga stvorite nešto bolje, onda je to najveća osveta lošem. Bitno je znati da korumpiranim se smatra svaka osoba koja radi lične koristi zanemari opći interes s obzirom na položaj, ali isto tako korumpiranim se smatra i građanin/student koji nudi i pristaje na traženo mito. Zato prvi korak koji možete učiniti je svakako da od-bacite ponudu dotičnog profesora, potom ga prijavite tijelu za krivično gonjenje, jer time kod sebe i drugih razvijate visoku svijest o štetnosti korupcije i uništavate je.

Bitno je živjeti častan i dobar život, tako da kada ostarimo i pogledamo unazad, moći ćemo uživati po drugi put. A razdoblje ob-razovanja i studiranja, bitan je segment cjelokupnog života i od iznimne je važnosti da ga kvalitetno provedemo, a od profesora što više dobroga usvojimo, kako bismo sve to jednoga dana iskoristili za dobrobit zajed-nice i nas samih.

Kad idući put i dođete u susret s uziman-jem/davanjem mita, postupite ispravno i sjetite se još jedne najbitnije stavke u svemu tome; razum može zamijeniti gotovo sva-ki stupanj obrazovanja i kupljeni ispit, ali obrazovanje ne može zamijeniti ra-zum.

Dajana Stanišić

11

KriVi smo sVi mi KoJi zatVaramo oČi preD KorupciJomI z dana u dan, visokoškolsko obrazovanje

iz povlastice prerasta u potrebu, a vrlo vjerovatno, u nekom narednom perio-du i u obavezu. Normalno, objektivno

i prije svega pravedno obrazovanje, koje teži uspješnoj realizaciji i stvaranju novih kvalitetno obrazovanih naraštaja, trebalo bi da bude cilj svih univerziteta i visokoškolskih ustanova. Pravilnu edukaciju studenata kao budućih akademskih građana, trebalo bi da obezbijede visoko i stručno obrazovani profe-sori, koji su u potpunosti predani svom pozi-vu i poslu koji obavljaju. Korak naprijed ka realizaciji boljeg obrazovanja u budućnosti je svakako suzbijanje korumptivnih metoda, koje su sve više prisutne na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.Korupcija je ozbiljan problem današnjeg društva, jer iz njenog djelovanja proizilazi samo neadekvatno obrazovan kadar onih koji bi trebalo da nastave, unaprijede i poboljšaju realizaciju ka razvijenijem društvu. Sve dok je onih koji neefikasno liječe narod, koji ne-znanjem uče djecu, nepromišljeno uprav-ljaju finansijama, dolaze na vlast, kupuju i potkupljuju, društvo će stagnirati ili u najg-orem, ali nažalost i ne tako rijetkom slučaju, nazadovati. Korupcija nije bezazlena stvar koja prolazi sa neadekvatno položenim ispitom. Korumpira-no društvo je mnogo više od toga, ono donosi lavine novih nesposobnih magistara i dokto-ra. Oni su ti koji bi trebalo da iskoriste svoja znanja, za poboljšanje i napredak društvenog okruženja, ali ta znanja nemaju. Korijeni vuku od profesora koji su i sami kupili svoje diplome doktorata i magisterija. Akcenat se stavlja na one koji su njima omogućili rad, na one koji su njima omogućili diplomu. Od njih počinje krug koji neprestano ispočetka kruži i sa svakim novim obrtajem iznova stvara nove korumpirane djelatnike društva, koje uz takve uporno zaostaje.

Korupcijske afere o kojima svi pričaju, ali niko ne progovara, nepotizam koji je prisu-tan iza vrata mnogih profesorskih kancelar-ija, koverte, stanovi, automobili koji se tako olako razmjenjuju kao roba, su svakodnevica

današnjeg visokoškolskog društva. Na sva-kom fakultetu i svakoj oglasnoj tabli svake katedre stoji poseban oglas vidljiv samo za odabrane. Oglas o održavanju njihovog ispit-nog roka, u kojima njihova imućnost i nepo-tizam diktiraju način i formalnost takvog ispita. Ti studenti će na ispit doći bezbrižni, jer znaju da ništa neće izgubiti. Dobiće titulu i posao, ali će i dalje biti nesposobni za obav-ljanje djelatnosti za koju su dobili potvrdu o završenom studiju. Profesori, nastavnici, kao i ostali visokoškolski kadar koji im omogući takvu budućnost, i to ne samo njihovu, već i budućnost čitavog društva, nemaju grižu savjesti, već naprotiv nastavljaju dalje, jer pohlepa je opasna osobina. Takvo, nazadno i zaostalo društvo kreiraju oni koji smatraju da su uticajne osobe, ali su zapravo magistri, doktori i profesori sa kupljenom diplomom koji se od ostalih razlikuju po dvije stvari - du-bljem džepu i onome još bitnijem - nedostat-ku poštenja. Svakodnevno i iznova prodaju svoje ocjene, potpise i upise na fakultete, a društvo je to koje je krivo što je dozvolilo da do tog dođe. Kriv je svaki građanin koji prešuti, zaboravi, zatvori oči pred jednim od najzloglasnijih problema današnjeg društva i školstva. Korupcija bosanskohercegovačkog visokoškolskog obrazovanja je problem koji ne daje naznake slabosti koje protiv njega mogu biti iskorištene. Taj problem samo napreduje, svakim danom sve intenzivnije, kreirajući od društva nove nesposobne gen-eracije, koje bi trebalo da unaprijede već ion-ako zaostalu zemlju.

Ena Filipović

ga da budem primljen, iako je konkurs za upis bio prošao. Nisam polagao prijemni, jer sam „imao položen“ na ETF-u. Primljen sam kao redovan student kojem troškove studija snosi osnivač.

Ovim primjerom želim pokazati kako na nepravedan način jedan student zauzima mjesto drugom studentu koji možda više zaslužuje status redovnog studenta od stu-

denta koji nije položio prijemni ispit, a povrh svega je na jednom fakultetu izgubio status redovnog.

Još jedan vid korupcije je ustaljen na FPN u Sarajevu. Kako saznajem od studenata pojedini profesori/profesorice ne daju pris-tupiti ispitu ako predhodno nisu kupili nje-govu/njenu knjigu. U veoma teškoj situaciji se nalazi studenti koji zbog loše finansijske

situacije ne mogu položiti ispit, a i samim tim, bez obzira na rad, trud i zalaganje, mogućnost završetka studija im je upitna.

Zbog svega ovoga, borba protiv korupcije je prioritet današnjeg društva, jer korupcija utječe na razvoj kvalitenog obrazovanja i stvaranja novog kadra. Podizanjem svijesti o korupciji u visokom obrazovanju možemo spriječiti njen nastanak. Svakodnevno slu-

šanje o problemima sa korupcijom ulijeva sumnje u sve pore društva, pa je samim tim naš obrazovni sistem stavljen pod veliki up-itnik. Zato javno upozorite na korupciju i dig-nite svoj glas protiv nje, jer samo tako ćete sebi obezbijediti sigurniju budućnost.

Lejla Vranešić

12