SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Diana Komljenović

STEČAJNI POSTUPAK: SLUČAJ HRVATSKOG PODUZEĆA I

USPOREDBA S EUROPSKOM UNIJOM

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

STEČAJNI POSTUPAK: SLUČAJ HRVATSKOG PODUZEĆA I

USPOREDBA S EUROPSKOM UNIJOM

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Poslovno okruženje

Mentor: Doc.dr.sc. Dunja Škalamera - Alilović

Student: Komljenović Diana

JMBAG: 0081105497

Smjer: Poduzetništvo

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD .............................................................................................................................. 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja……………………………………………..1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ....................................................................... .1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja………………………………………………………… 2

1.4. Znanstvene metode .................................................................................................. 2

1.5. Struktura rada .................................................................................................... ….. 2

2. POJAM I OSNOVNE ZNAČAJKE STEČAJA .......................................................... 4

2.1. Pojam stečaja ......................................................................................................... ..4

2.2. Uzroci stečaja ......................................................................................................... 13

2.3. Stečajni postupak i mogući ishodi stečajnog postupka .......................................... 15

3. STEČAJNI POSTUPAK U HRVATSKOJ................................................................ 20

3.1. Normativno uređenje stečaja u Hrvatskoj .............................................................. 20

3.2. Stečajni postupak u praksi ..................................................................................... 21

3.3. Analiza odabranih slučajeva stečaja u Hrvatskoj....................................................29

3.3.1. Stečaj Viktora Lenca ........................................................................................... 31

3.3.2. Stečaj Jadrana d.d. Crikvenica ............................................................................ 33

3.3.3. Stečaj Peveca ....................................................................................................... 34

4. STEČAJ U PODUZEĆU TŽV GREDELJ ............................................................... 36

4.1. Osnovne značajke poduzeća Gredelj .................................................................... .36

4.2. Poslovanje poduzeća prije i u vrijeme stečaja, te identifikacija mogućih uzroka stečaja

u poduzeću ........................................................................................................................ 37

4.3. Otvaranje i tijek stečajnog postupka u poduzeću ....................................................... 39

4.4. Moguća alternativna rješenja stečaja poduzeća Gredelj ............................................ 42

5. DETALJNA ANALIZA STEČAJEVA U HRVATSKOJ U ODNOSU NA

ZEMLJE EUROPSKE UNIJE ........................................................................................... 46

5.1. Usporedba Republike Hrvatske sa odabranim zemljama Europske unije ............. 46

5.2. Stečajni postupak u Rumunjskoj ............................................................................ 54

5.3. Stečajni postupak u Irskoj ...................................................................................... 56

5.4. Usporedba rješavanja nelikvidnosti u Republici Hrvatskoj sa zemljama Europske

unije................................................................................................................................... 57

6. ZAKLJUČAK……………………………………………………………….…………..62

LITERATURA..................................................................................................................... 65

POPIS TABLICA ................................................................................................................ 70

POPIS IKONA ..................................................................................................................... 70

1

1. UVOD

Stečaj se često neutemeljeno promatra kao smrt trgovačkog društva, međutim, to nije uvijek

tako, što će se i dokazati ovim radom i primjerom „TŽV Gredelj“ kao jednog od

najpoznatijih stečajnih postupaka u Hrvatskoj.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja, odnosi se na rješavanje stečajnog postupka poduzeća u Republici

Hrvatskoj, te usporedba s Europskom unijom.

Predmet istraživanja je istražiti, definirati i analizirati sve važnije značajke stečaja na

primjeru Tvornice željezničkih vozila Gredelj i srodne postupke u okruženju Europske unije.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Obzirom na predmet istraživanja, temeljna radna hipoteza glasi: na osnovi konzistentnih

spoznaja i znanstvenih činjenica o stečaju općenito, te njegovoj analizi unutar poduzeća

Gredelj i zemalja Europske unije, adekvatnim planiranjem i strategijom, moguće je formirati

stečajni plan kojim će se omogućiti nastavak poslovanja, te unaprijediti rast i razvoj

poduzeća.

Tako postavljena temeljna hipoteza implicira više pomoćnih hipoteza:

P.H.1): Znanstvenim spoznajama o uzrocima stečaja, moguće je utvrditi alternativna rješenja

za poslovne probleme;

2

P.H.2): Stečajevi u Republici Hrvatskoj se u pravilu pokreću kada je prekasno, iako postoje

zakonski uvjeti za njegovo pokretanje što negativno utječe na cjelokupno gospodarstvo

Republike Hrvatske;

P.H.3): Pravovremenim pokretanjem stečaja, mogao bi se namiriti velik dio potraživanja

vjerovnika, te bi se mogao restrukturirati značajan broj dužnika u stečaju.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Osnovna svrha ovoga rada je utvrditi mogućnosti unapređenja provođenja stečaja u

Republici Hrvatskoj.

Osnovni cilj koji se ovim radom želi postići je povezati teorijska saznanja o stečaju,

stečajnom postupku, te posebice uzrocima stečaja u stvarnim primjerima.

1.4. Znanstvene metode

U radu ću se koristiti prikupljenim materijalima o stečajnom postupku poduzeća „TŽV

Gredelj“. Također, koristit ću se sekundarnim podacima prikupljenim iz brojnih izvora,

znanstvenih i stručnih radova, te Internet stranica. Učestalost stečajnog postupka u Hrvatskoj

i Europskoj uniji, te analizu najčešćih uzroka, utvrdit ću na temelju statističkih pokazatelja.

1.5. Struktura rada

U prvom dijelu rada, planiraju se iznijeti osnovne teoretske značajke o stečaju. U drugom

dijelu rada, stečaj će se analizirati na razini hrvatskog gospodarstva, analizirajući osnovna

obilježja stečajnog postupka, stečajnog zakona, te je kratki osvrt na dosadašnja istraživanja u

području stečajnih postupaka u Hrvatskoj. Razlog tomu je uvod u sljedeće poglavlje, koje je

3

ujedno i srž diplomskog rada, a odnosi se na analizu stečajnog postupka u poduzeću „TŽV

Gredelj“.

Analizom stečajnog postupka na razini hrvatskog gospodarstva, pokušat će se utvrditi

najučestaliji uzroci koji su doveli do stečaja i pokretanja stečajnog postupka, što bi se potom

moglo javiti kao i uzrok stečaja u samom poduzeću „TŽV Gredelj“.

U analizi stečajnog postupka u poduzeću „TŽV Gredelj“, osvrnut će se posebno na uzroke

stečaja u poduzeću. Analizirat će se sile vanjskog i unutarnjeg okruženja poduzeća koje su

djelovale kao uzroci stečaja. Potom će se analizirati sam stečajni postupak. U konačnici će

biti iznesena alternativna rješenja postojećeg stečaja poduzeća. U ovome poglavlju će se

ukazati na osnovne nedostatke stečajnog zakona, te buduće reforme sa ciljem usklađivanja

sa stečajnim zakonom Europske unije. U ovome dijelu će se kratko osvrnuti i na samo

poduzeće „TŽV Gredelj“, odnosno pokušat će se odrediti kakav je učinak ulaska u Europsku

uniju i usklađivanje stečajnog zakonodavstva na stečaj u poduzeću.

Posljednje poglavlje u radu, odnosi se na detaljnu analizu stečajeva u Republici Hrvatskoj u

odnosu na zemlje Europske unije. U ovome je dijelu osim analize stečaja u Hrvatskoj u

odnosu na druge zemlje Europske unije obavljena i analiza stečajnoga postupka u Irskoj,

koja ima relativno nizak broj stečajeva i Rumunjskoj, u kojoj je broj stečajeva relativno

visok.

Rad završava Zaključkom, u kojemu je sinteza istraživanja provedenoga u radu.

4

2. POJAM I OSNOVNE ZNAČAJKE STEČAJA

Da bi se moglo pristupiti analizi stečaja u Hrvatskoj, potrebno je na početku definirati stečaj i

njegove elemente. Prvi dio je razrađen kroz sljedeća poglavlja: 1) pojam stečaja, 2) uzroci

stečaja, te 3) stečajni postupak i mogući ishodi stečajnog postupka.

2.1. Pojam stečaja

Riječ stečaj nastala je prema Njemačkoj istoznačnici Konkurs, i to njezinim doslovnim

prevođenjem: kon = s, sa i kurs = tečaj. Njemački naziv Konkurs ima korijen u latinskom

concursus, što znači „strka, trčanje zajedno, sukob, sraz“ (Divković, 1900. str. 301.). U

hrvatskom jeziku se kao sinonim za stečaj upotrebljava i riječ bankrot.

Stečaj je kulminacija poslovnih poteškoća koje se akumuliraju određeno vrijeme, te u

određenom trenutku dolaze do ključne razine (i prelaze je) pravno označene kao stečajni

razlog (Sajter i Hudeček, 2010., str. 3.). Problemi koji se javljaju tijekom poslovanja

poduzeća, a koji prethode stečaju, nazivaju se poslovne poteškoće. Ipak, one mogu, ali i ne

moraju, rezultirati pokretanjem stečaja nad poduzećem.

Stečajnim zakonom je uređena procedura pokretanja i provođenja stečajnog postupka. Njime

se uređuju uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice

njegova otvaranja i provedbe, stečajni plan, osobna uprava dužnika nesposobnog za

plaćanje, te uvjeti i učinci oslobađanja dužnika preostalih obveza.

Ako je trgovačko društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava koja vodi društvo

mora bez odgode, a najkasnije dvadeset jedan dan po nastanku nesposobnosti za plaćanje ili

prezaduženosti, predložiti otvaranje stečajnog postupka (Narodne novine, 2012a).

5

Ekonomska znanost davno je definirala različite razine poslovnih poteškoća (Fitzpatrick,

1934., str. 337.):

1. inkubacija,

2. financijska neugodnost,

3. financijska insolventnost,

4. potpuna insolventnost,

5. potvrđena insolventnost.

U razdoblju inkubacije, razvijaju se nepovoljni elementi poslovanja. Oni mogu biti duboko

ukorijenjeni i napredovati vrlo sporo. To razdoblje ima oblike koji se razlikuju od društva do

društva, a najčešća zajednička značajka je da prolazi uglavnom sasvim nezamijećeno, te

malo tko primjećuje promjene i događaje koji u dužem roku mogu odvesti u stečaj.

U fazi financijskih neugodnosti, ne mora se smatrati da je trgovačko društvo istinski

nezdravo (tj. u dubokim poteškoćama), već može doći do kratkotrajnih nelikvidnosti u

smislu nemogućnosti trenutnog podmirenja dospjelih obveza. U tom slučaju, može se

govoriti o benignim oblicima nelikvidnosti. U toj je fazi riječ o manjem opsegu

nelikvidnosti, obzirom da je imovina vezana uz imovinu koja nije dovoljno utrživa kako bi

se u kratkom roku podmirile obveze (npr. uz vrijednosne papire). Stoga, unatoč kratkoročnoj

krizi likvidnosti, društvo može biti sasvim zdravo, a njegovi vjerovnici mogu mu izaći

ususret i odobriti kratkoročnu odgodu plaćanja (Sajter i Hudeček, 2010., str. 5.).

Financijska insolventnost se događa kada financijske neugodnosti prerastu u pojavu koja se

ne može riješiti u dotadašnjem uobičajenom načinu poslovanja. Menadžment tada poduzima

izvanredne mjere koje mogu biti u suprotnosti sa redovnom poslovnom politikom i

prethodno formaliziranim strategijama.

Ako nastojanja menadžmenta iz prethodne faze ne urode plodom, društvo može doći do

kritične točke – potpune insolventnosti. To je stadij u kojem i šira javnost, poslovni partneri

6

i ostali interesenti saznaju kako je društvo u ozbiljnim poteškoćama. Potpuna insolventnost

preduvjet je za otvaranje stečajnog postupka i stečaj je u toj fazi nužno otvoriti.

Kod potvrđene insolventnosti, određene institucije po službenoj dužnosti potvrđuju kako

postoji insolventnost dužnika. To je zapravo trenutak otvaranja stečajnog postupka.

Stečaj (engl. bankruptcy, njem. Konkurs) se može definirati kao (Bahtijarević i Sikavica,

2001., str. 623.):

1. U širem značenju, pad poslovne aktivnosti poduzeća zbog čega se ne ostvaruju

očekivani poslovni rezultati. S financijskoga gledišta, pad poslovne aktivnosti koji

može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću

podmirivanja dospjelih obveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom

negativne neto imovine poduzeća (dugovi poduzeća veći od pravedno procijenjene

vrijednosti njegove imovine).

2. S pravnoga gledišta, bitan sudski postupak nad imovinom dužnika koji je postao

nesolventan (u nekim pravnim sustavima i nad imovinom dužnika koji je

prezadužen). Mogu ga pokrenuti vjerovnici poduzeća dužnika ili samo poduzeće

dužnik. Imovina dužnika postaje stečajna masa iz koje se podmiruju dugovi

stečajnim vjerovnicima. Organi stečajnog postupka su stečajno vijeće, stečajni sudac

i stečajni upravitelj. Vjerovnici čija potraživanja iznose više od 50% ukupnih

dugovanja mogu zatražiti osnivanje odbora vjerovnika i tako imati značajan utjecaj u

stečajnom postupku. Odbor vjerovnika osniva stečajno vijeće. Nakon što su svi

odnosi iz stečajnog postupka okončani, stečajni upravitelj podnosi izvještaj

stečajnom sucu. Na prijedlog stečajnog suca, stečajno vijeće donosi odluku o

zaključenju. Rješenje o zaključenju stečajnog odnosa, upisuje se u sudski registar i

od datuma upisa dužnik prestaje postojati.

7

Stečajni dužnik može biti dužnik pojedinac (trgovac pojedinac i obrtnik) ili pravna osoba

(trgovačko društvo), nad kojim se otvara stečajni postupak, odnosno postupak u cilju

namirenja tražbina vjerovnika iz imovine dužnika, iz razloga nastupanja jednog od stečajnih

razloga (nesposobnost za plaćanje i prezaduženost).

Dužnik u stanju nelikvidnosti ili insolventnosti, dužan je predložiti otvaranje postupka

predstečajne nagodbe, osim u slučaju kada nema imovine i nema zaposlenih. Predstečajna

nagodba je dobrovoljni postupak, čija je svrha uspostavljanje likvidnosti i solventnosti

dužnika. Likvidnost je sposobnost pravodobnog ispunjavanja dospjelih novčanih obveza,

dok je solventnost trajnija sposobnost ispunjavanja svih svojih novčanih obveza (Hrvatska

gospodarska komora, 2013.).

Postupak predstečajne nagodbe propisan je Zakonom o financijskom poslovanju i

predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, 2012b), s ciljem da se dužniku koji je postao

nelikvidan i/ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati

likvidan i solventan, te vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina

od uvjeta koje bi vjerovnici ostvarili da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

Predstečajna nagodba ima dva cilja (Hrvatska gospodarska komora, 2013.):

1. da se dužniku koji je postao nelikvidan i/ili insolventan omogući financijsko

restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan,

2. da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta

koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

U grafu 1. će se prikazati vrste postupaka predstečajne nagodbe, obzirom na broj zaposlenih

u trgovačkom društvu, te ukupan dug poduzeća nad kojim se provodi predstečajna nagodba.

8

Graf 1. Vrste postupaka predstečajne nagodbe

Izvor: Hrvatska gospodarska komora, 30.06.2013.

Obzirom na broj zaposlenih osoba, kod poduzeća sa manje od 30 zaposlenih, javlja se

skračeni postupak predstečajne nagodbe, a u poduzeću sa više od 30 zaposlenih, javlja se

redovni postupak predstečajne nagodbe. U poduzećima koja ostvaruju više od 10.000.000,00

kn ukupnog duga, postupak predstečajne nagodbe provodi Financijska agencija.

Osim stečajnog dužnika, kao osobe nad kojom se otvara stečajni postupak, u stečajnom

postupku sudjeluju i tijela stečajnog postupka. Tijela stečajnog postupka su (Vodič kroz

stečajni postupak, str. 7.):

1. stečajni sudac,

2. stečajni upravitelj,

3. skupština vjerovnika, i

4. odbor vjerovnika.

9

U tablici 1. daje se kratak prikaz zadataka po svakom od tijela stečajnog postupka.

Tablica 1. Zadaci tijela stečajnog postupka

STEČAJNI SUDAC

Donosi odluku o pokretanju prethodnog postupka i otvaranju

stečajnog postupka;

Imenuje stečajnog upravitelja i nadzire njegov rad;

Nadzire rad odbora vjerovnika;

Određuje poslove koje treba završiti tijekom stečajnog postupka;

Odobrava troškove stečajnog postupka i isplatu vjerovnicima;

Određuje nagradu stečajnog upravitelja;

Donosi odluku o zaključenju i obustavi stečajnog postupka.

STEČAJNI UPRAVITELJ

Sastavlja izvješća za stečajnog suca ili odbor vjerovnika;

Dovodi u red poslovne knjige do dana otvaranja stečajnog

postupka;

Sastavlja predračun troškova stečajnog postupka;

Savjesno vodi poslovanje dužnika ako se ono nastavlja;

Odnosi se prema imovini dužnika pažnjom dobrog gospodara i dr.

SKUPŠTINA VJEROVNIKA

Osniva odbor vjerovnika, mijenja njegov sastav ili ga ukida;

Imenuje novog stečajnog upravitelja;

Odlučuje o nastavku poslovanja dužnika i o uvjetima unovčenja

njegove imovine;

Nalaže stečajnom upravitelju izradu stečajnog plana.

ODBOR VJEROVNIKA

Nadzire rad stečajnog upravitelja i pomaže mu u vođenju poslova;

Razmatra izvješća stečajnog upravitelja;

Pregledava poslovne knjige i cjelokupnu dokumentaciju

10

savjetodavni karakter.

Izvor: Vuk, 2012., str. 33.

Stečajni sudac je glavno tijelo stečajnog postupka koje regulira i prati tijek istog, odnosno

odlučuje o utvrđivanju postojanja stečajnog razloga (u prethodnom postupku), otvaranju

stečaja, imenuje i razrješava stečajnog upravitelja, te nadzire njegov rad, kao i rad ostalih

tijela uključenih u postupak (odbor vjerovnika i skupština vjerovnika), određuje započete

poslove koje treba završiti tijekom postupka, odlučuje o obustavi i zaključenju stečajnog

postupka, kao i o nagradi stečajnog upravitelja, proračunu troškova stečajnog postupka i

isplati vjerovnika.

Stečajni upravitelj može biti osoba koja ima visoku stručnu spremu, položen stručni ispit za

stečajnog upravitelja i koja se nalazi na listi stečajnih upravitelja, no osim navedenog, mora

raspolagati potrebnom stručnošću i poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje stečajnog

postupka.

Stečajni upravitelj ima pravo na naknadu troškova, a za svoj rad dobiva i nagradu koju

rješenjem određuje stečajni sudac, prema posebnom propisu kojim Vlada Republike

Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima.

Isplata će se stečajnom upravitelju izvršiti tijekom postupka iz stečajne mase, odnosno

ukoliko nema sredstava za isplatu, iz Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka.

Svaki stečajni upravitelj bi trebao napraviti plan provedbe stečaja za svako trgovačko

društvo u stečaju kod kojeg je imenovan upraviteljem. Stečaj mora biti zaključen godinu i

pol dana nakon održavanja izvještajnog ročišta. Stečajni upravitelj bi kroz stečajni plan

morao definirati faze provedbe postupka (ciljeve, način izvedbe, potrebno vrijeme, potrebne

resurse, itd.), kako bi na vrijeme mogao izvršiti svoju obvezu unovčenja imovine stečajnog

dužnika. Nadzor nad stečajnim upraviteljem obavlja skupština vjerovnika, odbor vjerovnika,

te stečajni sudac, koji ga i razrješuje dužnosti.

11

Skupštinu vjerovnika saziva i vodi stečajni sudac, a pravo sudjelovanja imaju svi vjerovnici

s pravom odvojenog namirenja, svi stečajni vjerovnici, stečajni upravitelj i dužnik pojedinac.

Osobe koje će predstavljati odbor vjerovnika predlažu vjerovnici na prvoj skupštini,

odnosno odlučuju o zadržavanju istog, ako ga je prethodno osnovao stečajni sudac, radi

zaštite vjerovnika u stečajnom postupku. Broj članova odbora mora biti neparan.

Kod otvaranja stečajnog postupka, važno je definirati iznos stečajne mase. Prema članku 67.

Stečajnog zakona, stečajna masa se definira kao sva imovina dužnika. Imovina obuhvaća

cjelokupnu aktivu dužnika (Narodne novine, 2012a). Formiranje iznosa stečajne mase vrlo

je kompleksan posao. Ovdje je čest slučaj da se ne podudaraju knjigovodstvena i stvarna

vrijednost imovine. Ovdje je jako važan obračun amortizacije. Odmah nakon pokretanja

stečajnog postupka, potrebno je započeti inventuru imovine. Nakon određivanja vrijednosti

imovine, može se pristupiti njenoj prodaji u svrhu namirenja obveza dužnika.

Kada se procjenjuje vrijednost dužnika, nastoji se promatrati cjelokupni organizam pravne

osobe stečajnog dužnika. Taj organizam ima materijalnu i nematerijalnu imovinu, i to ne

samo onu koja je iskazana bilancom. U obzir treba uzeti i (Sajter, 2008., str. 144.):

kvalitetu odnosa sa poslovnim partnerima i zaposlenicima,

kompetencije zaposlenika,

konkurentnost na tržištu i tržišnu poziciju,

tradiciju poslovanja,

kvalitetan marketing koji je rezultirao pozitivnom slikom dužnika u javnosti (dobar

„imidž“), prepoznatljivošću dužnikovih robnih marki itd.,

utjecaj dužnikovog poslovanja na lokalnu zajednicu,

strateške državne interese i

ostale elemente koji se ne mogu dobro iskazati pojedinim bilaničnim stavkama, ali

zasigurno utječu na sveobuhvatnu vrijednost dužnika.

12

Često se javlja slučaj da sve ove stavke nisu mjerljive, te se tada treba okrenuti prema

primjerenijim tehnikama i metodama. Vjerovnik se ne može naplatiti iz većine ovih stavaka,

te se kod naplate dugovanja računaju samo oni elementi koje je moguće vrijednosno iskazati

u odgovarajućim novčanim jedinicama.

Stečajni vjerovnici namiruju se po isplatnim redovima, na način da se vjerovnici kasnijeg

reda mogu namiriti tek pošto budu u cijelosti namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda,

a vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina - razlučni

vjerovnici namiruju se odvojeno iz predmeta i prava na kojima imaju razlučno pravo (a kao

stečajni vjerovnici se namiruju samo ako su osobni vjerovnici stečajnog dužnika, te se

odreknu razlučnog prava ili se odvojeno ne namire).

Vjerovnici stečajne mase (troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase),

namiruju se redom kako njihove tražbine dospijevaju, a samo ukoliko stečajna masa nije

dovoljna, tada se namiruju razmjerno - izlučni vjerovnici imaju prava na izdvajanje

predmeta na kojem imaju izlučno pravo (ili ukoliko to nije moguće, pravo na naknadu za

izlučna prava).

Stečajni postupak se zaključuje nakon što se okonča unovčenje i diobama podjeli stečajna

masa stečajnog dužnika. Stečajni postupak koji je već otvoren obustavlja se i zaključuje ako

se nakon otvaranja stečaja utvrdi da stečajna masa nije dostatna niti za pokriće troškova

postupka, ako se nakon otvaranja stečaja utvrdi da je stečajna masa dostatna za pokriće

troškova, ali nedostatna za ispunjenje ostalih dospjelih obaveza stečajne mase. U slučaju

dužnika pojedinca, to se događa ako se da pruženo jamstvo da nakon toga neće biti

nesposoban za plaćanje ili uz suglasnost stečajnih vjerovnika.

Zaključenje stečajnog postupka ne znači da vjerovnici ne mogu i dalje potraživati svoje

tražbine koje nisu uspjeli namiriti tijekom stečajnog postupka. Brisanjem iz upisnika,

stečajni dužnik kao pravna osoba prestaje postojati, stečajni dužnik kao trgovac pojedinac

gubi svojstvo trgovca pojedinca, a stečajni dužnik obrtnik gubi svojstvo obrtnika.

13

2.2. Uzroci stečaja

Uzroci stečaja mogu se kategorizirati, odnosno obuhvatiti u dvije osnovne grupe, i to kao

interni uzroci i kao eksterni uzroci stečaja. Američka agencija Dun & Bradstreet, u svojoj

redovitoj godišnjoj publikaciji „Evidencija neuspjeha“, specificirala je mnoštvo uzroka

stečajeva, a oko 90% njih, odnosi se na menadžment dužnika (Altman i Hotckiss, 2006., str.

13.). Daleko najveći dio stečajeva događa se zbog uzroka koji se mogu povezati s

neuspjehom menadžmenta.

Interni uzroci stečaja su svi oni koji se direktno odnose na konkretnog, određenog, budućeg

stečajnog dužnika, pod njegovom su nadležnošću, dužnik na njih može neposredno utjecati,

te oni ovise o aktivnostima dužnika. S druge strane, eksterni uzroci stečaja su oni na koje

dužnik ne može neposredno utjecati, nisu u njegovoj nadležnosti i nalaze se izvan domene

njegovog utjecaja.

U vanjske faktore stečaja koji su osobito specifični za Hrvatsku, mogu se ubrojiti još i

(Sajter, 2008,. str. 126.):

nepostojanje jasne i konzistentne strategije razvoja,

izgubljena tržišta bivše SFRJ,

porezna preopterećenja (visok PDV, itd.),

zaštićena državna poduzeća,

precijenjenost nacionalne valute,

nelikvidnost i lanac insolventnosti,

komplicirana i korumpirana državna administracija i birokratski aparat, što rezultira

odlaskom stranih investitora i visokim oportunitetnim troškovima,

ratovi i politička nestabilnost na području bivše SFRJ, koji rezultiraju nestabilnošću i

nepovoljnom investicijskom klimom.

14

Unutarnji uzroci nalaze se u području djelovanja samog dužnika, te on na njih može direktno

utjecati. Unutarnji uzroci mogu se pronaći u (Sajter, 2008,. str. 127.):

karakteristikama menadžmenta (ili karakteristikama poduzetnika kod manjih

trgovačkih društava): to su motivacija, kvalitete, vještine, kompetentnost, osobne

karakteristike itd.),

korporativnoj politici – uspostavlja ju menadžment, a uključuje strategije,

investiranje, marketing, prodaju, operativno poslovanje, administraciju, financije,

kadrovsku politiku itd.),

karakteristikama samog trgovačkog društva – veličina, starost i djelatnost.

Ooghe i Waeyaert (2004., str. 367.), opisuju konceptualni model stečaja s pet osnovnih

grupa stečajnih uzroka, od kojih se prve dvije mogu svrstati u eksterne uzroke stečaja, a

ostale u interne uzroke stečaja. Ove grupe su:

opće okruženje;

neposredno okruženje;

karakteristike menadžmenta;

korporativna politika;

karakteristike samog trgovačkog društva.

Opće okruženje trgovačkog društva čine svi ekonomski, tehnološki, politički, socijalni,

prirodni, inozemni i drugi faktori koji određeno individualno poduzeće mogu odvesti u

stečaj. U neposrednom okruženju nalaze se svi oni subjekti koji imaju određen interes za

poslovanje društva: kupci, odnosno klijenti, dobavljači, konkurencija, banke i ostali

zajmodavci, dioničari, itd. Obzirom na karakteristike menadžmenta, uzroke stečaja

menadžment uvijek prvo traži u eksternom okruženju. Hrvatsko poslovno okruženje je

doista zahtjevno i traži dodatne napore kako bi poduzeće bilo uspješno i solventno, što je

15

osobiti izazov za mala i srednja poduzeća, koja ne mogu neprestano odgađati svoja plaćanja

i transferirati ih na druge subjekte.

Uzroci stečaja značajno se razlikuju od zemlje do zemlje, te od jednog gospodarskog sektora

do drugog. Mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: unutarnji i vanjski. No, ove dvije

skupine uzroka neizbježno su međusobno povezane. Tako vanjski razvoji događaja u pravilu

pojačavaju ili ubrzavaju unutarnje probleme, koji su se u mnogim slučajevima nazirali i prije

početka globalne recesije.

2.3. Stečajni postupak i mogući ishodi stečajnog postupka

Stečajni postupak se pokreće ukoliko su prethodno ispunjeni svi uvjeti za njegovo otvaranje,

odnosno ako je stečajni postupak pokrenut prema svim odredbama Stečajnog zakona.

Stečajni postupak može pokrenuti stečajni dužnik ili osoba koja je ovlaštena za njegovo

zastupanje, te vjerovnik. Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka dostavlja se nadležnom

trgovačkom sudu. Uz prijedlog, polaže se sudska pristojba u iznosu od 100,00 kn, te

10.000,00 kn za namirivanje imovine dužnika. Ukoliko se predlagatelj stečajnog postupka

odluči na obustavu istoga, to može učiniti najkasnije do isteka oglasa o otvaranju. Troškove

odbacivanja stečajnog postpka snosi predlagatelj.

Nakon uvida i analize slučaja, upravitelj nastupa u više različitih prilika, npr. na ispitnim i

izvještajnim ročištima, kao i u drugim, manje formalnim situacijama u kojima se savjetuje

komunicirati na sljedeći način (Luecke i Barton, 2005., str. 120.):

govoriti istinu, jasno i otvoreno – što je najbolji način za sprečavanje glasina,

nagađanja i dezinformacija;

sve loše vijesti priopćiti odjednom, a ne u više navrata;

ne nagađati – biti pošten u pogledu onoga što se zna i onoga što se ne zna;

ne pokušavati umanjiti ozbiljnost situacije;

16

ne tražiti krivca u prvom koraku, nego rješavati probleme i stvarati atmosferu u kojoj

se konstruktivno analizira sve što se može učiniti (ali i sačuvati dokumente koji bi

eventualno mogli kompromitirati bivšu upravu i proslijediti ih nadležnim organima),

ne biti pesimist niti optimist, već realist.

Na temelju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, sudac donosi rješenje o pokretanju

istoga, osim ako u zakonskom roku prijedlog nije povučen. U prethodnom postupku se

utvrđuje postojanje uvjeta za otvaranje stečaja na temelju dokaza koje je podnio predlagatelj.

Sudac može preskočiti prethodni postupak i odmah donijeti rješenje o otvaranju stečajnog

postupka, ako je dužnik sam podnio stečajni prijedlog ili ako prizna postojanje uvjeta za

otvaranje stečaja. U prethodnom se postupku utvrđuje financijsko stanje dužnika. Prethodni

postupak u pravilu traje najdulje tri mjeseca od donošenja rješenja o pokretanju prethodnog

postupka.

Tijekom prethodnog stečajnog postupka, stečajni sudac mora paziti da ne dođe do promjena

imovinskog položaja dužnika, koje bi bile nepovoljne za vjerovnika i u tu svrhu može

imenovati privremenog stečajnog upravitelja na kojeg prelazi ovlast za raspolaganje

imovinom, ukoliko je određena zabrana raspolaganja istom. Stečajni sudac na raspolaganju

ima i druge mjere, kao npr.: zabrana raspolaganja imovinom dužnika, zabrana ili odgoda

provedbe ovrhe ili osiguranja nad dužnikom, zabrana isplata s računa dužnika, te može čak

izraziti mjeru prisilnog privođenja osoba, te istim odrediti kaznu do 50.000,00 kn (Narodne

novine, 2012a). I u ovoj fazi se može obustaviti stečajni postupak, ako treća osoba da izjavu

o pristupanju duga, odnosno ako za dužnika u roku od dva mjeseca od dana donošenja

rješenja o pristupanju dugu, namiri sve dospjele obveze stečajnog dužnika, a ostale, nastale u

vrijeme pristupanja dugu, u vrijeme njihova dospijeća.

Kada se utvrdi postojanje stečajnih razloga, sudac predlaže ročište na kojemu će se utvrditi

uvjeti za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se poziva predlagatelj stečaja, stečajni

dužnik ili zakonski zastupnik istog, privremeni stečajni upravitelj, te vještaci ako ih je bilo

potrebno imenovati u prethodnom stečajnom postupku. Na ročištu ili najkasnije tri dana od

17

njegova zaključenja, donosi se rješenje o otvaranju stečajnog postupka ili odbijanju

prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

Sva su navedena tijela dužna na temelju dostavljenog rješenja zabilježiti otvaranje stečajnog

postupka. U sudskom se registru dosadašnjem nazivu društva dodaje naznaka „ u stečaju“,

čime se štite vjerovnici i drugi poslovni subjekti koji posluju s društvom koje je u stečaju

(Vuk, 2012., str. 35.).

Rješenjem o otvaranju stečaja, stečajni sudac imenuje stečajnog upravitelja. Vjerovnici tada

stečajnom upravitelju prijavljuju tražbine, a dužnikovi dužnici svoje obveze bez odgode

nastavljaju ispunjavati stečajnom upravitelju. Nakon toga se zakazuje ispitno i izvještajno

ročište. Na ispitnom ročištu ispituju se, kao što i sam naziv kaže, prijavljene tražbine, dok se

na izvještajnom ročištu na temelju izvješća stečajnog upravitelja odlučuje o daljnjem tijeku

stečajnog postupka.

Nakon otvaranja stečajnog postupka, ne mogu se valjano stjecati prava na djelovima

imovine koja ulazi u stečajnu masu i ako se to stjecanje temelji na raspolaganju dužnika ili

prisilnoj ovrsi ili osiguranju u korist stečajnog vjerovnika, osim kad se stječe temeljem

raspoložbi stečajnog upravitelja, sudske prodaje, radnji izlučnih i razlučnih vjerovnika, na

naplatu poreza koji su prihod državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne samouprave

i uprave, te na slučajeve stjecanja povjerenjem u javne knjige (Čuveljak, str. 6.).

Ako se tijekom prethodnog postupka utvrdi da imovina dužnika koja bi ušla u stečajnu masu

nije dovoljna ni za namirenje troškova toga postupka ili je neznatne vrijednosti, stečajni

postupak se neće otvoriti.

Kao posljedica stečajnog postupka, javlja se obveza vjerovnika koji moraju prijaviti svoje

tražbine. Vjerovnici svoja potraživanja mogu namiriti samo putem stečajnog postupka. Kako

je stečajnim zakonom uveden kratak rok za prijavu potraživanja, postoji mogućnost da dio

vjerovnika neće u tom roku izvršiti svoje prijave, te da će stoga ostati bez mogućnosti

18

namirenja svojih tražbina. Osnovni cilj stečaja je generalna ovrha i namirenje vjerovnika, a

ne nastavak poslovanja poduzeća. Ipak, to je nešto što je svima u interesu zbog čega se

intenzivno radi na reorganizaciji poduzeća koje je u stečaju.

U sljedećoj shemi će se prikazati vrste poslovnih neprilika, te mogući ishodi, obzirom na

ekonomske i financijske neprilike poduzeća.

Shema 1. Vrste poslovnih neprilika i mogući ishodi

Izvor: Sajter, 2008., str. 140.

U shemi 1. se može vidjeti da se poslovne neprilike dijele na ekonomske i financijske. Ovdje

je slikovito prikazano kako se definira određena poslovna neprilika i koji je mogući ishod

19

takve situacije. Važno je da se stečaj pokrene na vrijeme dok je poduzeće još moguće

restrukturirati. Mogući ishodi su likvidacija, prodaja imovine, restrukturiranje imovine i

obveza, reprogramiranje obveza i sl.

Pravovremeno otvaranje stečaja, nužan je preduvjet povoljnog ishoda stečajnog postupka,

koji tada ne bi trebao završavati samo prodajom imovine, već bi bio moguć dogovor s

vjerovnicima u vidu stečajnog plana, kojim bi se uredio pravni položaj dužnika i njegov

odnos prema vjerovnicima, te na drugačiji način urede način i visinu namirenja svojih

tražbina.

Iz iznesenih podataka, može se zaključiti da se stečajni postupak može pokrenuti samo ako

su ispunjeni svi uvjeti za njegovo pokretanje. Isto tako, za otvaranje stečaja su bitni svi

dokazi koje je podnio predlagatelj, a oni se iznose na ročištu na kojem će se utvrditi uvjeti za

otvaranje stečaja. Ako se utvrdi da postoje uvjeti za otvaranje stečaja, sudac donosi rješenje

o pokretanju istog, kojim se imenuje stečajni upravitelj kojemu vjerovnici prijavljuju svoje

tražbine. Stečajni postupak se neće otvoriti, ukoliko se tijekom postupka utvrdi da imovina

dužnika, koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna za namirenje troškova postupka.

Na temelju svega navedenog, može se zaključiti da je preduvjet povoljnog ishoda stečajnog

postupka, upravo pravovremeno otvaranje stečaja, kojim bi se usvojio stečajni plan u vidu

uređenja pravnog položaja dužnika i njegov odnos prema vjerovnicima, te bi se na drugačiji

način uredila visina namirenja tražbina.

20

3. STEČAJNI POSTUPAK U HRVATSKOJ

U trećem dijelu diplomskog rada, prikazati će se stečajni postupak u Republici Hrvatskoj.

Objasniti će se normativno uređenje stečaja u Hrvatskoj, stečajni postupak u praksi, dati će

se analiza odabranih slučajeva stečaja u Republici Hrvatskoj, te će se definirati

makroekonomski značaj stečaja.

3.1. Normativno uređenje stečaja u Hrvatskoj

Razmatrajući trenutno uređenje stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj, kroz razvoj

novog stečajnog prava, najbolje je uređena pozicija i pravni položaj stečajnog upravitelja.

Kontinuirano su mijenjana pravila u pokušaju definiranja kruga osoba koje mogu biti

imenovane stečajnim upraviteljem, uvjeta koje oni moraju ispunjavati za obavljanje te

funkcije, kao i sustava njihova nagrađivanja. Takav je pristup, zapravo, logična posljedica

složene funkcije stečajnog upravitelja i utjecaja koji njegove radnje u postupku imaju na

opće odvijanje postupka (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, 2013.).

Analizirajući pravila kojima je u hrvatskom stečajnom pravu uređivana uloga stečajnog

upravitelja, a osobito pravila o uvjetima za imenovanje stečajnim upraviteljem, može se

uočiti da zakonodavac kontinuirano poseže za sve većom "formom" ili snažnijom

normizacijom - propisivanjem strožih i formalnijih uvjeta, koji pri imenovanju moraju biti

ispunjeni.

Stečajni zakon je od svoga donošenja 1996., mijenjan i dopunjavan četiri puta – 1999.,

2000., 2003., te 2006. Svim se tim novelama u različitom opsegu i s različitim uspjehom,

htjelo uklanjenjem, odnosno modificiranjem nekih postojećih ili unošenjem novih rješenja u

zakonsku regulativu, prevladati određene akutne probleme u praksi, ali i funkcionalizacijom,

21

ubrzanjem i pojeftinjenjem stečajne procedure općenito, unaprijediti sustav ostvarivanja

stečajnopravne zaštite (Dika, 2006., str.1.).

Namjera da se imenovanje stečajnih upravitelja učini transparentnijim, te da se osigura što je

moguće viša razina stručnosti, uvjetovala je zakonske promjene u utvrđivanju uvjeta koji

moraju biti ispunjeni da bi netko mogao biti imenovan stečajnim upraviteljem (Stečajni

zakon, čl. 29.), načinu utvrđivanja liste stečajnih upravitelja, o mogućnostima zamjene

imenovanog upravitelja itd.

Novelom 2006., izmijenjeno je određenje jednog od dvaju osnovnih ciljeva stečajnog

postupka. Tom je izmjenom euforični, političko-pravno obojeni amerikanizam (preustroj u

smislu reorganizacije), zamijenjen značenjski širim i preciznijim pravnotehničkim terminom

stečajni plan, čime Zakon nije nikako na normativnom planu ništa izgubio od svoje

reorganizacijske dimenzije – ona je svedena u svoje prave okvire jednog od mogućih načina

uređenja odnosa između dužnika i njegovih vjerovnika (Dika, 2006., str.3.).

Nakon otvaranja stečajnog postupka, ni pod kojim uvjetima ne smiju se stvarati gubici, zbog

čega stečajni upravitelj odgovara osobnom imovinom i predviđene su velike sankcije.

Stoga, obzirom da je stečajni upravitelj najvažnije tijelo stečajnog postupka ili drugim

riječima, zastupnik stečajnog dužnika pravne osobe, potrebno je analizirati sve njegove

obveze i dužnosti, potrebnu stručnost, te poslovne aktivnosti potrebne za vođenje stečajnog

postupka. Obzirom da stečajni upravitelj ima pravno na nagradu i naknadu za svoj rad, isto

tako odgovara za svoje radnje i propuste cjelokupnom svojom imovinom.

3.2. Stečajni postupak u praksi

Stečajni postupci u Republici Hrvatskoj propisani su Stečajnim zakonom, a vode se na

trgovačkim sudovima. Hrvatski Stečajni zakon većinom je preuzet iz njemačkog stečajnog

22

zakona. U Hrvatskoj se stečajni postupak može provesti samo nad pravnom osobom i

ograničenom krugu fizičkih osoba (obrtnik i trgovac pojedinac). Jednom otvoren stečajni

postupak u biti nema svoj kraj.

U hrvatskom ekonomsko-pravnom okruženju, podrazumijeva se kako otvaranje stečaja

predstavlja "konačno rješenje" za tvrtku u poteškoćama kojoj nema spasa. Ovo je posljedica

realnosti prakse i iskustva u Hrvatskoj, gdje okončanje stečajnog postupka znači i kraj

agonije društva u poslovnim poteškoćama, epilog tjeskobnog razdoblja kojim nastupa smrt

pravne osobe.

No, hrvatski Stečajni zakon poznaje ideju rehabilitacije trgovačkog društva, i tumači stečaj

ne samo kao nužnost izmirenja dugova, nego i kao novu priliku za dužnika. Ova se 'nova

prilika' sastoji u mogućnosti restrukturiranja i nastavka poslovanja i nakon stečaja (Pravni

fakultet Split, 2013).

Cilj svakog trgovačkog društva je poslovanje u skladu sa zakonom i ostvarivanje dobiti, te

osiguravanje prava zaposlenika. Ono poduzeće koje to ne može izvršavati, ne može dalje

normalno poslovati. U većini slučajeva se stečajni postupak pokreće kada je već kasno.

Poduzeće je već godinama u blokadi, imovine nema, ostaju samo dugovi koje je tada već

nemoguće podmiriti. Iz ovoga se može zaključiti da stečaj nije nužno negativan, već može

imati pozitivan efekt za zaposlenike, vjerovnike i poduzeće u cjelini.

Naime, osnovna svrha postojanja trgovačkih društava jest ostvarenje dobiti nastupanjem na

tržištu, a ovo vrijedi i za obrtnike. Svako ono trgovačko društvo ili obrtnik koji ne podmiruje

svoje obaveze, u naravi ne ostvaruje temeljnu svrhu svog postojanja na tržištu, pri čemu nisu

bitni razlozi zbog kojih mu to nije uspjelo. Klasično opravdanje kako bi otvaranjem velikog

broja stečajnih postupaka bila ugrožena egzistencija radnika i njihovih obitelji, jednostavno

nije u skladu sa zakonom niti sa stvarnošću.

23

Svaki vjerovnik može zatražiti pokretanje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, pod

uvjetom da svoju tražbinu učini vjerojatnom, te da učini vjerojatnim postojanje nekog od

stečajnih razloga. Postavlja se pitanje da li vjerovnik mora svoju tražbinu dokazivati

ovršnom ispravom ili je dovoljno da to učini vjerodostojnom ispravom. Odgovor je

jednostavan – dovoljna je vjerodostojna isprava obzirom da se stečajni postupak ne može

otvoriti samo na temelju utvrđene tražbine vjerovnika. Za otvaranje stečajnog postupka

potrebno je utvrditi kumulativno postojanje oba uvjeta – vjerojatnost postojanja tražbine i

postojanje nekog od stečajnih razloga. Ovo znači da stečajni sud nije dužan nesporno

utvrditi postojanje tražbine. Naprotiv, sud mora utvrditi postojanje nekog od stečajnih

razloga – nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost.

Kada se stečajni postupak napokon otvori, obično se utvrđuje višegodišnja blokada računa

(nerijetko više od 5 godina neprekidno), imovine odavno nema, a jedino što je ostalo su

dugovi. Pobijanje pravnih radnji u pravilu nema svrhe jer su nastupile takve promjene stanja,

da niti uspješno okončano pobijanje ne bi donijelo nikakvu materijalnu korist stečajnoj masi

(Sudačka mreža,2013).

Prema odredbama čl.4. Stečajnog zakona, smatra se da je dužnik nesposoban za plaćanje,

ako u protekla dva mjeseca nije sa svojih računa namirio barem jednu petinu iznosa za koji

postoje valjane osnove za naplatu bez daljnjeg pristanka dužnika.

U praksi to nije čest slučaj iz vrlo jednostavnog razloga, jer pokretanje stečaja vjerovniku ne

jamči namirenje njegovih potraživanja. Vjerovnik također mora platiti troškove pristojbi i

prethodnog postupka za koje mu nitko ne garantira da će ih vratiti.

Iznimka su razlučni vjerovnici koji imaju osigurana potraživanja razlučnim pravom, što im

osigurava lakšu naplatu njihovih potraživanja od dužnika kroz stečajni postupak. Najčešće

su to banke koje imaju razlučno pravo nad imovinom vjerovnika. Kod prve prodaje

nekretnine u stečajnom postupku, njena prodajna cijena ne može biti niža od procijenjene

vrijednosti nekretnine. Ako nekretnina nije prodana u prvom pokušaju, kod svake sljedeće

24

prodaje, cijena se može smanjivati. Mogućnost namirenja razlučnog vjerovnika je veća od

namirenja potraživanja kroz ovršni postupak. Prodajom nekretnina u stečajnom postupku,

vjerovnik izbjegava moguće sukobe sa zaposlenicima dužnika (Sudačka mreža, 2013).

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dužno je dati stečajni prijedog na prijedlog

državnih i drugih tijela, pravnih osoba koje zastupa, te Hrvatski zavod za zdravstveno

osiguranje (HZZO) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), a u ime i za račun

Republike Hrvatske. Državno odvjetništvo je oslobođeno plaćanja pristojbi i dodatnih

troškova (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, 2013).

Također, prema odredbama stečajnog zakona, banka koja vodi platni promet poslovnog

subjekta, dužna je u roku od 30 dana pokrenuti stečajni postupak nad subjektom čiji je račun

u blokadi više od 60 dana bez prekida. Takav prijedlog se upučuje Državnom odvjetništvu.

Financijska agencija (FINA) je pak dužna dati prijedlog za pokretanje stečajnog postupka

nad subjektom čiji račun nije otvoren niti u jednoj banci. Ipak, FINA je napravila upravo

suprotnu stvar. Kod prelaska poslovanja sa žiro-računa kod FINE na poslovne račune

banaka, FINA je svim subjektima koji nisu imali otvoren poslovni račun, otvorila račun kod

Hrvatske poštanske banke. Takvi računi imaju oznaku 2390001-119, gdje 119 označava da

je račun blokiran (Financijska agencija, 2013.).

Graf 2. prikazuje broj blokiranih poduzeća u Republici Hrvatskoj, prema duljini blokade u

razdoblju od 2007. – 2012. godine.

25

Graf 2. Broj blokiranih tvrtki po duljini blokade

Izvor: Tržište kapitala, 30.06.2013.

Ukupan broj tvrtki u blokadi, na kraju 2012. bio je 32.730. Najviše je blokiranih tvrtki koje

su u blokadi preko 360 dana, odnosno čija blokada traje više od godine dana. Najmanje je

onih tvrtki čija je blokada kraća od 60 dana.

Kada bi se sve ove odredbe provodile u praksi, došlo bi do velikog broja pokrenutih

stečajeva, što bi pokrenulo oporavak gospodarstva, jer bi se sa tržišta maknuli svi oni

subjekti koji nisu u stanju poslovati kao dobri gospodari. Ipak, ove odredbe se u praksi ne

poštuju.

U hrvatskom gospodarstvu postoji izuzetno velik broj poslovnih subjekata koji su u blokadi,

ali i dalje postoje u platnom prometu i neprestano stvaraju dodatne dugove koje nisu u stanju

podmiriti.

26

Kada dužnik pojedinac pokreće stečajni postupak, to može učiniti i osoba koju je on

ovlastio, ali ovdje se u praksi često javlja greška kada se kao opunomoćenik pojavljuje

odvjetnik. Naime, stečajni postupak pokreće uprava, a ne trgovačko društvo, pa tako i

odvjetnik mora zastupati upravu. Dužnik mora najkasnije tri tjedna nakon nastanka

opravdanog razloga, dati prijedlog za pokretanje stečajnog postupka. Za zanemarivanje ove

obveze, predviđena je i novčana kazna.

Prethodni postupak je dio u kojem sudjeluje samo predlagatelj bez drugih vjerovnika. Nakon

provedenog prethodnog postupka, sud može (Sudačka mreža, 2013):

1. odbiti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka – u tom slučaju situacija se za

vjerovnike ne mijenja te oni i dalje mogu ostvarivati svoje tražbine u ovršnom ili

drugom postupku,

2. odobriti pristupanje dugu i obustaviti stečajni postupak – davatelj izjave o

pristupanju dugu i njegovi jamci odgovaraju solidarno sa dužnikom za njegove

obveze koje su nastale do davanja izjave o pristupu dugu. Vjerovnici su na ovaj način

bolje zaštićeni nego što su bili ranije, dok je za dug odgovarao samo dužnik. Na

temelju rješenja o pristupanju dugu dužnikovi vjerovnici mogu izravno tražiti ovrhu

protiv dužnika, pristupitelja i njegovih jamaca, ukoliko imaju ovršnu ispravu prema

dužniku,

3. otvoriti i istovremeno zaključiti stečajni postupak – ovo rješenje donosi se u slučaju

da se tijekom prethodnog postupka utvrdi da imovina dužnika nije dovoljna niti za

pokriće troškova stečajnog postupka. U ovom slučaju vjerovnici se ne pozivaju na

prijavu potraživanja stečajnom upravitelju i njihove tražbine se ne utvrđuju u

stečajnom postupku,

27

4. otvoriti stečajni postupak i zakazati ispitno i izvještajno ročište – nakon objave tog

rješenja vjerovnici su dužni prijaviti svoje tražbine stečajnom upravitelju i imaju

pravo daljeg sudjelovanja u stečajnom postupku sukladno zakonu.

Novi Stečajni zakon stavio je zaposlenike i bivše zaposlenike u daleko bolji položaj, nego

što je to bio slučaj prije. Trenutno zaposleni i bivši radnici više nisu dužni sami prijavljivati

svoja potraživanja, već to za njih čini stečajni upravitelj. Ukoliko smatraju da su njihova

prava povrijeđena u stečajnom postupku, zaposlenici se imaju pravo žaliti. Zaposlenici često

smatraju da imaju veća potraživanja od onih koja su navedena u poslovnim knjigama

dužnika. Za zaposlenike također postoji zakonski rok za prijavu potraživanja. Sada su

zaposlenici u prvom isplatnom redu. Također je donesen Zakon o osiguranju potraživanja

radnika u slučaju stečaja poslodavca (Narodne novine, 2013).

Otvaranje stečajnog postupka proizvodi čitav niz pravnih posljedica. U statusnom smislu,

najznačajnija je posljedica što ovlaštena tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na

stečajnog upravitelja. Za dužnika pojedinca otvaranje stečajnog postupka ima za posljedicu

što njegovo pravo na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu,

prelazi na stečajnog upravitelja.

Stečaj suspendira sva upravljačka i osnivačka prava. Iznimno, ako se po završnoj diobi

mogu u punom iznosu namiriti tražbine svih stečajnih vjerovnika, preostali iznos se predaje

svakoj osoba koja ima udjele u dužniku po pravilima likvidacije izvan stečaja. Pravne

posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju početkom dana kojega je oglas o

otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda.

Gotovo je postalo pravilo da dužnici prestaju sa obavljanjem djelatnosti i prije donošenja

rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Ako stečajni dužnik nije prestao s obavljanjem

djelatnosti, njegovi vjerovnici na izvještajnom ročištu ili kojem kasnijem ročištu odlučuju o

nastavku (prestanku) poslovanja dužnika (Trgovački sud , 2013.).

28

Stoga bi stečajni upravitelji trebali iznimno dobro poznavati stečajni postupak, kako bi bili

sposobni provesti kvalitetnu analizu poslovanja dužnika. Vjerovnici bi trebali racionalno

procijeniti mogu li se više naplatiti rasprodajom imovine dužnika ili restrukturiranjem

njegova poslovanja, njegove imovine i obveza, te namiriti svoja potraživanja iz očekivanih

budućih novčanih tijekova.

Općenito se smatra da stečajni postupak utječe na potražnju za radnom snagom samo ako

djeluje na krivulju ponude cjelokupnog nacionalnog gospodarstva. Po pravilu, to nije slučaj

pri uklanjanju posve suvišnih i gospodarski nedjelotvornih i nekorisnih proizvodnih

kapaciteta (Schonfelder, 2002., str. 679.).

Ti utjecaji na ponudu, koji se nazivaju šokovima ponude, imaju značenja samo ako je u

stečaju znatan dio cjelokupnog gospodarstva ili ako postoji velika nelikvidnost banaka, pa

prijeti njihov stečaj (Schonfelder, 2002., str. 679.). Stanje insolventnosti poduzeća u

određenoj državi, nepovoljno utječe na sposobnost nacionalnog gospodarstva u proizvodnji

potrebnih dobara i usluga, te na povećanje njihovih cijena.

Kod velikog broja stečajeva u gospodarstvu, otežano je organiziranje gospodarstva,

poslovno djelovanje i zapošljavanje. Stoga se povećavaju tzv. troškovi rješavanja stečajeva

cjelokupnog nacionalnog gospodarstva. Ti su troškovi veći i od troškova postupka, naknada

odvjetnika i sl. Mogu se navesti četiri takva primjera (Schonfelder, 2002., str. 679. – 680.):

1. Tvrtke koje su dulje vrijeme u stečaju, imaju mnogo veće teškoće, ne samo pri

prodaji svojih proizvoda i usluga, već i kod nabave potrebnih materijalnih preduvjeta

za proizvodnju. Razlog tim teškoćama jest to što je njihova budućnost neizvjesna.

Tako će se u suradnju s takvim tvrtkama ulaziti s velikim oprezom, ako će se uopće

to i činiti, ukoliko bi moglo biti ugroženo ostvarivanje dugotrajnijih i složenijih

projekata, te je upitna njihova uspješna realizacija. To zahtijeva složeno i podrobno

utvrđivanje ugovornih odredbi, dodatni nadzor kakvoće i uključivanje drugih

29

poslovnih suradnika (partnera) u ostvarivanje projekta, što može značiti dodatne

transakcijske i poslovne troškove.

2. U tvrtkama koje trpe zbog stečaja, teško se može ostvariti uobičajena nabava

materijala i normalno iskorištavanje proizvodnih kapaciteta.

3. Za vrijeme stečaja, obično su ugrožene aktivnosti istraživanja i razvoja, što većinom

uvjetuje pad proizvodnosti djelatnosti istraživanja i razvoja.

4. Tvrtka u stečaju obično je izložena povećanoj fluktuaciji zaposlenih, što stvara

probleme u ukupnoj kadrovskoj strukturi, te u stručnosti i znanju zaposlenih, a

također pridonosi smanjenju proizvodnosti.

Efikasnost u stečaju predstavlja uspješnost u postizanju različitih ciljeva stečajnog postupka.

Efikasan stečajni sustav znači smanjenje rizika prilikom pozajmljivanja novca,

smanjivanjem kamatnih stopa. Svi elementi stečajne procedure zahtjevaju detaljnu

ekonomsku analizu, kako bi se utvrdio njihov utjecaj na poslovni aspekt, ali i gospodarstvo

u cjelini.

3.3. Analiza odabranih slučajeva stečaja u Hrvatskoj

Vrlo je teško dobiti uvid u trenutno stanje stečajeva u Republici Hrvatskoj, jer nitko ne vodi

točnu evidenciju o kretanju istih. Iako stečajni upravitelji imaju obvezu sastaviti statističko

izvješće koje šalju Državnom zavodu za statistiku, ono ne daje dovoljno informacija

javnosti.

Željezare u Splitu i Sisku, Adriachem, Trimot, Uzor, Salonit, Vinogradar, Dalmatinka Nova,

Herbos, MTČ, Kamensko, Gaj FM, Poljoprerada, Đakovština, Dalmacijavino, Pevec,

Kaštelanski staklenici, Autoprijevoz, Jadrankamen, Gradska banka, Glumina banka, Credo

banka, Radio 101, KIO Orahovica, Transadria, HG Spot, Dioki, PIK Vrbovec, Technomax,

30

Hotel Novi, BBS, Mundus, TLOS, Vemil, Trikon S, Jadran, SMS, NAMA... to su samo

neke od tvrtki koje su završile u stečaju i u njemu se ili još nalaze, ili su ga jedva uspjele

izbjeći, ili su iz njega izišle. U tablici 2. je prikazano 5 najvećih stečajeva u Republici

Hrvatskoj.

Tablica 2. 5 najvećih stečajeva u Republici Hrvatskoj

Ime poduzeća Sektor Br.

zaposlenika

Pasiva u

EUR

Grad

1. Brodogradilište

Kraljevica

Gradnja

brodova

490 171,968,979 Kraljevica

2. Dalmacijavino Proizvodnja

vina

465 137,451,002 Split

3. Tvornica

željezničkih

vozila Gredelj

Proizvodnja

željezničkih

vozila

1458 65,640,719 Zagreb

4. Pluris Posredovanje

u trgovini

0 55,891,748 Varaždin

5. M – Profil Projektiranje

građevina

343 45,521,658 Zabok

Izvor: Cocafe, 12.09.2013.

Tablica prikazuje 5 najvećih stečajnih postupaka provedenih u Republici Hrvatskoj. Iz

podataka je vidljivo da ove tvrtke imale izuzetno veliku pasivu. Prve tri tvrtke se bave

proizvodnjom, a dvije uslugama. U skladu s time, može se izvući zaključak kako su

poremećaji u proizvodnji učestaliji, te su opasniji za „život“ i normalnu funkciju poduzeća, u

odnosu na poremećaje u obavljanju usluga.

U nastavku se daje pregled nekih od poznatijih primjera stečaja u Republici Hrvatskoj.

31

3.3.1. Stečaj Viktora Lenca

Brodogradilište Viktor Lenac, osnovano je 1896. godine i jedno je od najvećih

brodogradilišta u djelatnosti remonta i preinaka na Sredozemlju. Brodogradilište Viktor

Lenac ima dugu tradiciju u remontu i preinakama, a među prvima u svijetu započinje s

produljenjem brodova.

U prosincu 2003. godine, društvo je objavilo stečaj kao rezultat promašenog investicijskog

programa. Nakon više od 4 godine rada pod nadzorom Trgovačkog suda u Rijeci, stečajni

postupak je okončan pristupanjem novih dioničara. Najveći dioničar je Tankerska plovidba,

vodeći hrvatski brodar, sa 37,34% udjela u temeljnom kapitalu društva, a slijedi

Brodogradilište „Uljanik“ iz Pule sa 28,19% (Viktor Lenac, 2013.).

Kako bi se detaljno prikazao tijek stečaja u Viktoru Lencu, dan je kronološki prikaz

događanja tijekom godina (Poslovni dnevnik, 2013.). 2001. godine, direktor Viktora Lenca

Damir Vrhovnik, krenuo je u investicijske cikluse vrijedne oko 100 milijuna dolara kako bi

proširio poslovanja remontnog brodogradilišta i na novogradnje. 14. veljače 2002., danski

Alcatel jednostrano raskida ugovor o preinaci broda Kraka s Lencem, koja je započeta, a nije

isplaćena brodogradilištu. Sredinom 2003., kooperanti aktiviraju ovrhe zbog neplaćenih

poslova. Sredinom 2003. godine direktor Damir Vrhovnik odstupa s čelnog mjesta u Viktoru

Lencu. Kriminalistička policija pokreće predistražne radnje na jesen 2003. godine. 8.

prosinca 2003. otvara se stečajni postupak u Lencu. Banke vjerovnici traže namirenje

potraživanja, a među vjerovnicima su i radnici i kooperanti. Vlada RH je 21. veljače 2002.

donijela odluku o davanju jamstva na temelju koje je Društvo dobilo kredit od

22.000.000,00 EUR-a, a 23. siječnja 2003. na temelju iste odluke Društvo je zaključilo

ugovor o kreditu od 16.000.000,00 EUR-a (Hrvatsko pomorsko dobro, 2013.)

Prvi stečajni plan 2004., nije usvojen na odboru vjerovnika, jer banke vjerovnici traže

namirenje punog iznosa potraživanja, a vrijednost imovine nije dostatna, pa im se nudi

namirenje u visini 20%. Sredinom 2007., Visoki trgovački sud u Zagrebu prihvaća tužbu

32

dijela kooperanata i plan izlaska iz stečaja je odbijen. Početkom 2008. godine, usvojen je na

skupštini vjerovnika modificirani plan izlaska iz stečaja i model namirenja četiri grupe

vjerovnika. 7. travnja 2008., stečajna upraviteljica Ombretta Belić-Ilijašić, u ime skupštine

predlaže članove za novi Nadzorni odbor.

Stečajni postupak Viktora Lenca trajao je od prosinca 2003. godine, do travnja 2008. godine.

Odlukom stečajnog upravitelja, svim radnicima, kojih je na dan otvaranja stečajnog

postupka bilo 860, otkazani su ugovori o radu, uz poštivanje zakonskog otkaznog roka.

Zbog potrebe dovršenja poslova u tijeku, nastavka djelatnosti i socijalnih razloga, sklopljeni

su novi ugovori o radu na određeno vrijeme sa 685 radnika.

Nadzor nad provedbom stečajnog plana i isplate svih vjerovnika, za što je predviđeni rok od

5 godina, provodie Belić Ilijašić. Gubici Lenca pokrivaju se iz temeljnog kapitala putem

kapitalnih rezervi. Ukupno su iznosili milijardu i 80 milijuna kuna, a otpisat će se oko 860

milijuna kuna potraživanja (Poslovni dnevnik, 2013.).

Radnje stečajnog upravitelja, bile su prvenstveno usmjerene na stvaranje pretpostavki za

restrukturiranje stečajnog dužnika i to na očuvanje djelatnosti i radnika stečajnog dužnika,

očuvanje tržišne pozicije, poboljšanje ekonomskog položaja uz istovremenu zaštitu interesa

svih vjerovnika, kako bi društvo nakon okončanja stečajnog postupka, moglo nastaviti svoju

djelatnost kao zdrav privredni subjekt (Viktor Lenac, 2013.).

Ipak, imajući u vidu teške okolnosti poslovanja za vrijeme stečaja poduzeća, Victor Lenac je

uspio očuvati svoju tržišnu poziciju i vratiti povjerenje klijenata, dobavljača i samih radnika,

unatoč lošim uvjetima rada, te dočekao okončanje stečajnog postupka. Vlasnici su se

obvezali na dodatna financijska ulaganja i prvenstveno na tehnološku obnovu

brodogradilišta i stvorili su preduvjet za restrukturiranje brodogradilišta. Victor lenac danas

normalno posluje i ostvaruje dobit kroz poslovanje.

Viktor Lenac je izašao iz stečaja i danas normalno posluje ostvarujući dobit kroz poslovanje.

U sljedećem razdoblju može se očekivati daljnji rast poslovanja.

33

3.3.2. Stečaj Jadrana d.d. Crikvenica

Zbog dugog ratnog razdoblja na području Republike Hrvatske, dezinvestiranosti i lošeg

imidža cjelokupnog turizma, Jadran d.d. je zapao u financijske probleme (ZSE, 2013.).

Jadran je u stečaju od polovice 2010., nakon nekoliko propalih pokušaja sanacija i preustroja

tvrtke.

Dio imovine je prodan, a sada ta tvrtka ima osam hotela, dva autokampa i jedno turističko

naselje, odnosno 2500 postelja u čvrstim objektima, te 1700 mjesta u autokampovima

(Poslovni dnevnik, 2013.). Vlada je u srpnju 2012. godine donijela odluku o pretvaranju

potraživanja države, koja je najveći vjerovnik, u vlasnički udjel, o odricanju prava na

odvojeno namirenje, te o povećanju kapitala tvrtke nekretninama koje su bile izdvojene iz

Jadrana (Hotelijer). Jadran d.d. je pozitivan primjer kako poduzeće može uspješno poslovati

čak i u stečaju. Trenutno se očekuje zaključenje stečaja (Grad Crikvenica, 2013.).

Jadran d.d. je usprkos stečaju u 2013. godini ostvario pozitivan poslovni rezultat. Osigurana

su sredstva za plaće radnika do sezone iduće godine, te su u planu nove investicije čime će

se podići kategorizacija objekata što će poboljšati kvalitetu smještaja. Osigurana su i cca 3

milijuna kuna koji će se isplatiti prvom isplatnom redu vjerovnika.

Jadran d.d. je još jedan pozitivan primjer stečaja gdje je poduzeće nastavilo sa poslovanjem i

ostvarivanjem dobiti. S novim investicijama koje su u planu za očekivati je daljnje širenje i

rast poslovanja.

Iz podataka navedenih u primjeru, može se zaključiti da nakon višegodišnje agonije i

blokade žiroračuna, Jadran d.d. Crikvenica uspješno posluje usprkos stečaju, prihodi rastu,

plaće se redovito isplaćuju i podmiruju se javna davanja. Ukoliko Jadran d.d. Crikvenica

nastavi sa takvim pozitivnim financijskim rezultatima, uskoro bi izašao iz stečaja

neopterećen dugovima i imovinskim sporovima.

34

3.3.3. Stečaj Peveca

Krajem 2009. godine, tvrtka Pevec se našla u ozbiljnim problemima. Počelo je zatvaranje

prodajnih centra i otvaranje stečajnog postupaka nad tvrtkom Pevec d.o.o., a mjesec dana

kasnije, stečaj je proglašen i nad tvrtkom Pevec Zagreb d.o.o. Tvrtka je tada bila dužna 1,9

milijardi kuna. Potraživanja je prijavilo 650 tvrtki, 1000 radnika i 8 banaka. 2011. godine

vjerovnici su prihvatili stečajni plan.

Nakon pripajanja Peveca d.o.o u stečaju društvu Pevec Zagreb d.o.o u stečaju izvršeno je

preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo, a 21. lipnja je

Trgovački sud u Bjelovaru donio rješenje i o osnivanju društva Pevec maloprodaja

neprehrambene robe d.d. sa sjedištem u Bjelovaru, navodi se u priopćenju. Pevec d.d. imat

će 713 dioničara s temeljnim kapitalom od 123 milijuna kuna (Lider press, 2013.). Oba su

Peveca u 2011., ostvarila 10,5 milijuna kuna dobiti, te 613 milijuna kuna ukupnih prihoda

(Večernji, 2013.). Nova tvrtka Pevec d.d. nastavlja poslovanje sa 888 zaposlenih u 12

trgovačkih centara s više od 350 domaćih i stranih dobavljača.

Iako je u početku bilo teško vidjeti optimističan kraj, stečajni postupci obaju društava,

kojima su nekad upravljali Višnja i Zdravko Pevec, zaključeni su u manje od dvije godine

od odluke o izradi stečajnog plana s preustrojem, u kojemu je svoja potraživanja prijavilo

650 tvrtki, 1000 radnika, osam banaka te država. Nova tvrtka Pevec d.d. nastavlja tako

poslovanje sa 888 zaposlenih u 12 trgovačkih centara (Slavonski Brod, Split, Bjelovar,

Pevec Jankomir, Pevec Žitnjak, Rijeka, Pula, Zadar, Osijek, Varaždin, Koprivnica i Kutina),

te s više od 350 domaćih i stranih dobavljača (Pevec, 2013.). Nakon uspješno provedenog

stečaja tvrtka Pevec d.d. nastavlja širenje mreže prodajnih centara.

Preustroj tvrtke rezultirao je vrlo uspješnim poslovanjem tvrtke, što se može zahvaliti

velikom zalaganju stečajnih upravitelja, te dobroj suradnji s vjerovnicima. Iako vlasnik

Peveca nije bio za stečaj, izgleda da je to bilo dobro rješenje i da je stečaj pokrenut na

vrijeme.

35

Pevec je jedan od rijetkih stečajnih priča sa sretnim završetkom. Tvrtka je nastavila

poslovanje, oko 850 radnika ima posao, dok dobavljači sada imaju pouzdanog partnera s 12

prodajnih centara. U pravilu su stečajevi u Hrvatskoj završavali likvidacijom tvrtke i slanjem

svih radnika na burzu. Kasno pokretanje stečaja jedan je od najčešćih uzroka zašto je

nemoguće nastaviti djelatnost. U ovom slučaju, u Pevecu je na vrijeme pokrenut stečaj bez

obzira što je stečajni upravitelj bio protiv stečaja.

36

4. STEČAJ U PODUZEĆU TŽV GREDELJ

Jedan od najpoznatijih stečajnih postupaka u Hrvatskoj je onaj tvrtke „TŽV Gredelj“. U

ovom dijelu će se opisati osnovne značajke poduzeća, identifikacija mogućih uzroka stečaja,

poslovanje poduzeća prije i tijekom stečaja, otvaranje i tijek stečajnog postupka, te moguća

alternativna rješenja stečaja u poduzeću Gredelj.

4.1. Osnovne značajke poduzeća Gredelj

Tvornica željezničkih vozila Gredelj d.o.o. je poduzeće koje se bavi projektiranjem,

proizvodnjom i održavanjem svih vrsta željezničkih vozila. Gredelj je tvrtka s tradicijom

dugom više od 119 godina. Tvrtka posjeduje certifikat ISO 9001, kao i certifikat sustava

upravljanja okolišem prema normi ISO 14001. Lokomotive, vagoni i vlakovi koje proizvodi

TŽV Gredelj d.o.o., konstruirani su u skladu s UIC i AAR standardima, te prilagođeni za sve

kolosijeke (uske, široke ili standardne). Prosječna bruto plaća po zaposleniku za siječanj

2013. godine iznosi 6.320,56 kn, a neto plaća po zaposleniku za siječanj 2013. godine iznosi

4.689,40 kn (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, 2013.).

Tvornica željezničkih vagona Gredelj u stečaju je od 1. listopada 2012. godine. Trenutno je

u Gredelju zaposleno 1.000 radnika, od čega 840 proizvodnih radnika i 160 radnika koji

djeluju kao servis proizvodnji.

Imovina TŽV Gredelj d.o.o. višestruko je opterećena i procijenjena je na približno 856

milijuna kuna, dok su ukupne priznate prijavljene tražbine vjerovnika približno 900 milijuna

kuna. (Radnici, bivši i sadašnji njih ukupno 1463, imaju priznate ukupne tražbine od

približno 270 milijuna kuna bruto, odnosno približno 215 milijuna kuna neto).

37

Osnovni proizvodni program obuhvaća (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

2013.):

1. projektiranje i proizvodnju novih vozila;

2. proizvodnju mehaničkih konstrukcija, glavnih okvira i sanduka lokomotiva (dizel-

hidrauličnih, dizel-električnih i električnih), putničkih i teretnih vagona, motornih

vlakova;

3. modernizaciju, obnovu i održavanje;

4. dodatne usluge (izrada dijelova, sklopova i dodatne opreme za željeznička vozila);

5. usluge održavanja kočnih sustava željezničkih vozila, remont sklopova i

podsklopova (motori, generatori, prijenosnici).

Tradicija poduzeća datira iz 1894. Godine, kada je Tvornica željezničkih vozila Gredelj

utemeljena kao glavna radionica Mađarskih državnih željeznica za popravak i glavni pregled

parnih lokomotiva. Ubrzo nakon osnivanja proširuje svoju djelatnost na izradu dijelova i

alata potrebnih za održavanje željezničkih vozila (TŽV Gredelj).

Cilj TŽV Gredelj je potpuna zaposlenost svih proizvodnih kapaciteta. Gredelj je svakako

društveno odgovorna tvrtka i tvrtka koja se kroz svoje nove, u potpunosti modernizirane

pogone, opremljene najsuvremenijom sofisticiranom tehnologijom, svakodnevno brine kako

za očuvanje okoliša, tako i svoje zaposlenike.

4.2. Poslovanje poduzeća prije i u vrijeme stečaja, te identifikacija mogućih uzroka

stečaja u poduzeću

TŽV Gredelj, nekoć državna tvrtka i društvo ovisno u Hrvatskim željeznicama se zadužio

kod banaka i dobavljača. Loši poslovni rezultati, višak radnika, kriza i sve manja

proizvodnja rezultirali su proglašenjem stečaja.

38

Uzrok stečaja je na prvom mjestu tekuća nelikvidnost, a na drugom, koji je mnogo važniji,

prezaduženost i kontinuirano stvaranje gubitaka u petogodišnjem razdoblju. Tada su se

dugovanja počela namirivati iz dugotrajne imovine tvrtke. Krediti tvrtke su prije stečaja

iznosili oko 300 milijuna kuna. Dizali su se krediti kojima se opterećivala imovina, samo

zato da bi se isplatila plaća. Gredelj se našao u poziciji da nije dijelio plaću iz posla i zarade,

već iz kredita. A kreditom je bila opterećena dugotrajna imovina.

Ukupne obveze Gredelja prema bilanci iz prvih šest mjeseci 2012. godine su 515 milijuna

kuna. Dugovi prema dobavljačima sredinom 2012. godine iznosili su 127 milijuna kuna, a

porezni dug 33 milijuna kuna. Gredeljevi prihodi u prvom polugodištu iznosili su 167

milijuna kuna, a rashodi 190 milijuna kuna (Poslovni savjetnik, 2013.).

Američka kompanija National Railway Equipment Company (NREC), dugogodišnji

poslovni partner Tvornice željezničkih vozila Gredelj, bila je spremna od radnika TŽV

Gredelj otkupiti 50 posto potraživanja, čime bi kompanija postala jedan od vjerovnika u

stečaju, odnosno aktivni sudionik nastavka stečajnog postupka tog poduzeća. Kompanija je i

danas partner Gredelja.

S otkupom radničkih potraživanja, kompanija bi mogla direktno utjecati na tijek stečajnog

postupka, a time i na neki način diktirati uvjete preuzimanja poduzeća za koje je od iste

iskazan interes (HRT, 2013.).

Najznačajniji inozemni kupci Gredeljevih proizvoda su Trenitalia, EMD, Nuklearna

elektrana Krško, Kosovo, JP Željeznice Srbije, Železnički prevoz Crne Gore, Željeznice

BiH, a najveći izvozni posao odnosi se na američku tvrtku National railway equipment

company (NREC) (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, 2013.).

Otvaranjem stečajnog postupka, pravni se položaj stečajnog dužnika, ali i određenih

kategorija njegovih vjerovnika bitno mijenja; postupci u tijeku se prekidaju, stvaraju se

uvjeti za atrakciju nadležnosti sudova, mijenja se dopušteni put pravne zaštite, neki se

39

postupci obustavljaju; formira se stečajna masa, dolazi do aktualizacije i aderacije tražbina

stečajnih vjerovnika, mijenja se status (nekih) oblika osiguranja tražbina i način njihova

ostvarivanja, tzv. relativne zabrane disponiranja imovinom dužnika gube pravnu snagu,

ograničava se pravo vjerovnika da odvojeno ostvaruju neka prava prema trećima, modificira

se mogućnost prijeboja tražbina; uspostavlja se poseban režim za ispunjavanje pravnih

poslova zasnovanih prije otvaranja stečajnog postupka; nastaje mogućnost pobijanja pravnih

radnji poduzetih prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se oštećuju vjerovnici (Dika,

2001., str. 1.).

Iz svih razgovora koje je stečajni upravitelj vodio sa vjerovnicima, proizlazi njihov

zajednički stav i njihova procjena da održavanje djelatnosti stečajnog dužnika i nastavak

poslovanja, ima tržišnu i gospodarsku perspektivu. To isto su potvrdila tijela stečajnog

postupka: stečajni upravitelj, stečajni sudac i odbor vjerovnika.

Ako, pak, vjerovnici nisu spremni na odlučnost i spremnost raditi sa stečajnim dužnikom,

alternativa je samo redovni zakonski model, a vjerovnici će biti namireni tek nakon

unovčenja sveukupne imovine stečajnog dužnika (TŽV Gredelj).

Petogodišnje poslovanje poduzeća prije proglašenja stečaja, ukazuje na pad poslovne

aktivnosti i gubitak u poslovanju. Danas je poduzeće u stečaju, ali sa realnim naznakama da

nastavi poslovanje u dobrom smjeru.

4.3. Otvaranje i tijek stečajnog postupka u poduzeću

Stečajni postupak otvoren je 1. listopada 2012. u 12 sati, kada je rješenje o otvaranju

stečajnog postupka stavljeno na oglasnu ploču Trgovačkog suda u Zagrebu (Stečajevi).

Ročište vjerovnika za ispitivanje prijavljenih tražbina (ispitno ročište) održalo se 12.

prosinca 2012. u 10 sati. Ročište vjerovnika na kojem se na temelju izviješća stečajnog

upravitelja odlučuje o daljnjem tijeku stečajnog postupka (izvještajno ročište), bilo je

40

zakazano za isti dan i na istom mjestu u 11 sati. Obzirom da blokada računa TŽV Gredelj

nije trajala 60 dana, niti je ukupni iznos dugova premašivao iznos temeljnog kapitala,

zakonske osnove za pokretanje stečaja nije bilo.

9. srpnja 2013. godine održana je 4. sjednica Odbora vjerovnika stečajnog dužnika TŽV

Gredelj. Na sjednici je stečajni upravitelj izvijestio prisutne članove Odbora vjerovnika o

tijeku stečajnog postupka, obavljenim poslovima, stanju stečajne mase i sklopljenim

ugovorima glede poslovanja stečajnog dužnika. Stanje žiro-računa na spomenuti dan je

iznosilo 219.733,61 HRK i 151.846,37 EUR (Podaci TŽV Gredelj)..

U nastavku je stečajni upravitelj naveo kako je stečajni dužnik, odnosno TŽV Gredelj, na

dan 09.07.2013. godine imao dospjela potraživanja od domaćih kupaca u ukupnom iznosu

od 44,3 milijuna kuna. Od tog sveukupnog iznosa 36,4 milijuna kuna se odnosilo na

potraživanja od Hrvatskih željeznica (16,5 milijuna kuna potraživanja se odnosi na HŽ

Putnički prijevoz i 19,9 milijuna kuna potraživanja se odnosi na HŽ Cargo).

Na inozemnom tržištu, TŽV Gredelj je imao potraživanja od ukupno 19,2 milijuna kuna.

Dospjele obveze TŽV Gredelj prema dobavljačima, iznosile su 8,996 milijuna kuna, a od

toga najviše za režije i to 283.425 kn, za robu 2.656.905 kn, za usluge 5.311.000 kn i za

porezne obveze 724.498 kn.

Poslovni prihodi TŽV Gredelj u periodu od listopada do prosinca 2012. godine, iznosili su

59,3 milijuna kuna, rashodi 61 milijun kuna, dok je gubitak iznosio 1,7 mil. kn. Poslovni

prihodi TŽV Gredelj u periodu od siječnja do svibnja 2013. godine, iznosili su 116 milijuna

kuna, rashodi 107 milijuna kuna, dok dobit u 2013. godini iznosi gotovo 9 milijuna kuna. Od

nekadašnjih 1.465 zaposlenika, broj zaposlenih na dan održavanja sjednice je iznosio 983.

Prosječna neto plaća u periodu od siječnja do ožujka 2012. Godine, iznosila je 5.723,00 kn,

dok je u istom periodu 2013. godine, prosječna plaća po zaposlenom 4.735,00 kn.

41

Zatim je stečajni upravitelj izvijestio članove Odbora vjerovnika da je nabavna vrijednost

imovine stečajnog dužnika bila 955 milijuna kuna, dok je knjigovodstvena vrijednost TŽV

Gredelj, odnosno stečajnog dužnika 710 milijuna kuna.

Stečajni upravitelj također je naveo da je prikupio ponude revizorskih kuća za izradu

stečajnog plana, a radi donošenja daljnje odluke o izradi stečajnog plana.

Na kraju sjednice, stečajni upravitelj izvijestio je da je stečajni sudac Rješenjem broj 7 St-

979/12 od 01. srpnja 2013. godine, odredio posebno ispitno ročište za ponedjeljak, 22.

srpnja 2013. godine u 10,00 sati na Zagrebačkom velesajmu, Zagreb, Av. Dubrovnik 15,

dvorana Brijuni. Na navedenom ročištu ispitalo se 78 prijavljenih tražbina, koje nisu ispitane

na prvom ročištu. Potrebno je naglasiti da se na ispitnom ročištu nije odlučivalo o daljnjoj

sudbini Gredelja, već se samo i isključivo ispitalo 78 prijavljenih tražbina (Podaci TŽV

Gredelj).

Tvornica željezničkih vozila Gredelj d.o.o. u stečaju u proteklih mjesec dana, nastavila je

uspješan rad i to isporukom 23 popravljenih i moderniziranih putničkih vagona za Hrvatske

željeznice, isporukom popravljene i modernizirane električne lokomotive, te tri popravljena i

obnovljena kušet vagona za Željeznice Crne Gore, isporukom rekonstruirane i

modernizirane dizel-električne lokomotive za željeznice Kosova, preuzimanjem od

naručitelja talijanskih državnih željeznica Trenitalia dva kušet vagona, te isporukom pet

dizelskih lokomotiva serije GT26 za Maroko, koje su proizvedene u suradnji s američkom

tvrtkom NREC.

Ako se želi ostvariti stečajni plan, vjerovnici moraju biti spremni i na žrtvu, a ona mora biti

manja od žrtve koju bi pretrpjeli u slučaju tzv. likvidacijskog modela.

42

4.4. Moguća alternativna rješenja stečaja poduzeća Gredelj

Stečaj s preustrojem Uprava smatra jedinim rješenjem kojim bi se kroz restrukturiranje

spriječilo daljnje propadanje tvornice i osigurala radna mjesta određenog broja ljudi.

Ciljevi tvrtke (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, 2013.):

1. pozitivno poslovanje u stečaju radi održavanja djelatnosti i ostvarivanje podloge za

uređivanje pravnog položaja i odnosa prema vjerovnicima,

2. primarno je da Gredelj postane zdrav subjekt očišćen od nepotrebnih troškova i da

kao takav može nastupati na tržištu željezničkih vozila u narednom periodu,

3. postati regionalni lider u projektiranju, proizvodnji i održavanju svih vrsta tračničkih

vozila i zato je cilj ostvariti da Gredelj ima potpunu zaposlenost svojih proizvodnih

kapaciteta te da se u proizvodnim halama radi s novim elanom i optimizmom u

jednom zdravom i modernom okruženju.

Jedno od najpovoljnijih rješenja za Gredelj je restrukturiranje u stečaju. Restrukturiranje u

stečaju (ili „stečajni plan“) je vrsta stečajnog postupka koja ne rezultira smrću pravne osobe,

već opstankom i nastavkom poslovanja u više ili manje izmijenjenom obliku (Sajter, 2010.,

str. 729.). Proces restrukturiranja u stečaju naziva se i stečajni plan koji podnosi dužnik

istovremeno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka.

Stečajni upravitelj je od početka vođenja postupka zasipan traženjima vjerovnika, osobito

vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, koji nisu imali osigurane svoje tražbine, da se oni

ponovo pojave kao dobavljači u nastavku poslovanja stečajnog dužnika i na taj način

osiguraju svoj daljnji opstanak i lakše prebrode gubitak ostvaren u dosadašnjem poslovanju.

Isto tako tražili su da se pronađe način kako bi Gredelj nastavio s poslovanjem u uvjetima

43

vođenja stečajnog postupka, držeći da postoje pretpostavke za poslovnu suradnju i njihov

novi način plasiranja svojih proizvoda.

Interes za poslovnu suradnju, kupnju ili najam TŽV Gredelj iskazale su i sljedeće kompanije

(TŽV Gredelj,2013):

Electro-Motive Diesel inc., SAD (EMD) iskazao je interes za kupnju Gredelja. Žele

provesti postupak dubinskog snimanja kako bi se upoznali sa stanjem u društvu, kako

bi dali ponudu. Zainteresirani su za bilo koju kombinaciju u mogućoj prodaji kao

poslovne cjeline ili prodaji imovine. Trenutno se s ovom kompanijom radi na izradi

88 okvira okretnog postolja, a postoji interes za nastavak poslovne suradnje na izradi

300 komada neljevanih okvira i 150 lokomotiva za rudarstvo i remotorizacju

lokomotiva,

National Railway Equipment co., SAD (NREC) iskazuje već duže vrijeme interes za

povezivanje s Gredeljem, bilo kupnjom dijela poslovnog udjela, bilo kupnjom dijela

imovine, prvenstveno poslovne cjeline „Proizvodnja lokomotiva“. Njihova

dosadašnja poslovna suradnja, rezultirala je isporukom 32 lokomotive u Aziju,

Afriku i Južnu Ameriku, a trenutno je u tijeku projekt proizvodnje 20 lokomotiva, s

mogućnošću ugovaranja dodatnih 15 lokomotiva.

Blooming Heights L.L.C. , Doha – Qatar iskazuje interes u ime nekoliko investitora

sa Srednjeg Istoka. Žele da im se pruži prilika za provođenje procjene vrijednosti

(due diligence).

China National Corporation for Overseas Economic Cooperation (Kineska

nacionalna korporacija za inozemnu ekonomsku suradnju), Xicheng District, Beijing,

China, iskazali su interes za kupnju Gredelja kao cjelinu, aktivno su spremni

sudjelovati u rješavanju stečajnog postupka, planirajući daljnji razvoj postojećih

44

radnih programa, investirati u nove tehnologije i nova zapošljavanja, te pružiti

potporu za uključivanjem u modernizaciju željezničkih vozila u RH i regiji.

HŽ Putnički prijevoz, iskazao je interes za najam dijela poslovno-proizvodnog prostora, te

kupnju dijela opreme i strojeva za potrebe nove tvrtke koju kane osnovati tzv. „Tehnički

servisi“. Radi se prvenstveno o strojevima i opremi specijaliziranih radionica iz njihove

poslovne cjeline – Popravak vagona i vlakova.

Restrukturiranje u stečaju je relativno nov pojam u hrvatskom stečajnom sustavu, koji je

definiran tek u tranzicijskom razdoblju nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, jer je

utvrđeno da svako poduzeće mora snositi posljedice za svoje uspjehe i neuspjehe u

poslovanju.

Ako se želi ostvariti stečajni plan, vjerovnici moraju biti spremni i na žrtvu, a ona mora biti

manja od žrtve koju bi pretrpjeli u slučaju tzv. likvidacijskog modela. Nakon pokretanja

stečajnog postupka, stečajni plan podnosi stečajni upravitelj. To nači da će se izvršiti

reorganizacija poslovanja stečajnog dužnika, koja će rezultirati opstankom trgovačkog

društva u više ili manje izmjenjenom obliku.

Člankom 213. Stečajnog zakona propisane su različite mogućnosti preustroja, od kojih se

neke navode u nastavku (Narodne novine, 2012a):

1. ostaviti dužniku sve ili dio imovine radi nastavka poslovanja,

2. prenijeti dio ili svu imovinu dužnika na jednu ili više osoba,

3. pripajanje dužnika jednoj ili više drugih osoba,

4. prodaja djela ili cjelokupne imovine dužnika,

5. raspodjela imovine dužnika između vjerovnika,

6. namirenje ili izmjena razlučnih prava,

7. obveze dužnika pretvoriti u kredit... i dr.

45

Stečajni plan se sastoji od faze pripreme i faze provedbe istoga. Plan se daje na uvid

stečajnom sucu koji nakon glasanja odlučuje o prihvaćanju ili odbijanju prijedloga. Osim

vjerovnika, na plan mora pristati i dužnik.

U slučaju reorganizacije, tržišni je cilj ostvaren kada se oporavi poduzeće s financijskim

poteškoćama, te se tako pokrene vraćanje blokiranih sredstava u uporabu kroz učinkovitu

preraspodjelu zarobljenih sredstava. Time se osiguravaju dugoročne pretpostavke izlaska iz

kritične zone unutrašnje zaduženosti, te brže i uspješnije ozdravljenje cjelokupnog tržišta.

Stečajni upravitelj je od početka vođenja postupka zasipan traženjima vjerovnika, osobito

vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, koji nisu imali osigurane svoje tražbine, da se oni

ponovno pojave kao dobavljači u nastavku poslovanja stečajnog dužnika i na taj način

osiguraju svoj daljnji opstanak, te tako lakše prebrode gubitak ostvaren u dosadašnjem

poslovanju. Isto tako tražili su da se pronađe način kako bi Gredelj nastavio s poslovanjem u

uvjetima vođenja stečajnog postupka, držeći da postoje pretpostavke za poslovnu suradnju i

njihov novi način plasiranja svojih proizvoda.

Iako je činjenica da je Tvornica željezničkih vozila Gredelj d.o.o., od 1. listopada 2012.

godine u stečaju, njezin rad u novim uvjetima se itekako nastavlja.

Ciljevi tvrtke su pozitivno poslovanje u stečaju radi održavanja djelatnosti i time ostvariti

dobru podlogu za uređivanje pravnog položaja i odnosa prema vjerovnicima. Postavljena je

nova organizacija poslovanja uz racionalizaciju i smanjenje troškova te su sistematizirani

poslovi na temelju tri proizvodne cjeline čije proizvode i usluge treba tržište. Primarno je da

Gredelj postane zdrav subjekt očišćen od nepotrebnih troškova i da kao takav može

nastupati na tržištu željezničkih vozila u narednom periodu. Trenutno je u tvornici zaposleno

970 radnika, od čega 820 proizvodnih radnika i 150 radnika koji djeluju kao servis

proizvodnji.

46

5. DETALJNA ANALIZA STEČAJEVA U HRVATSKOJ U

ODNOSU NA ZEMLJE EUROPSKE UNIJE

Učinkovit stečajni sustav neophodan je dio tržišne ekonomije, jer pruža sigurnost

vjerovnicima, nižu kamatnu stopu, oporavak poduzeća s financijskim poteškoćama i brže

vraćanje blokiranih sredstava u uporabu. U kvalitetnom stečajnom postupku svi dobivaju - i

vjerovnici i dužnici i društvo u cjelini. Europska zakonodavstva sve više akceptiraju

mogućnost reorganizacije poduzeća putem stečajnog plana i na taj način, kroz učinkovitu

preraspodjelu zarobljenih sredstava, postavljaju preduvjet za brže i uspješnije ozdravljenje

cjelokupne privrede (i očuvanja radnih mjesta) (Vuković i Bodul, 2012., str. 633.).

U postupku pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska je morala harmonizirati svoje pravne

propise sa onima u Uniji. Međutim, pravna regulativa stečaja u Europskoj uniji nije

standardizirana, pa postoje različiti stečajni postupci u državama Unije. U nastavku ovoga

poglavlja izvršena je komparativna analiza stečajeva u Republici Hrvatskoj u odnosu na

zemlje Europske unije.

5.1. Usporedba Republike Hrvatske sa odabranim zemljama Europske unije

Unutar Europske unije postoji grupa koja je zadužena za poduzetničku politiku (Enterprise

Policy Group), te je njihov zadatak usklađivanje stečajnih zakona i propisa. Pokušavajući

promovirati poduzetničku aktivnost, Europska unija smatra ključnim uklanjanje negativnih

konotacija vezanih uz stečaj poduzeća i loše reputacije koja prati neuspješne poduzetnike.

Europska unija smatra da je određeni stupanj neuspjeha kompatibilan s odgovornim

inicijativama i preuzimanjem rizika. Europska unija stečaj vidi kao priliku za učenje.

Općenito uzevši, neuspješni poduzetnici uče iz vlastitih grešaka i zato su poslije sposobniji

biti uspješnijima. Zato poduzetnici moraju biti ohrabreni da krenu od početka (Europa,

2013.).

47

U tablici 3. prikazuje se udio poduzeća u stečaju u odnosu na ukupan broj poduzeća u

zemljama Europske unije za koje su podaci dostupni.

Tablica 3. Usporedba rješavanja nelikvidnosti u Republici Hrvatskoj i odabranih zemalja

Europske unije

UKUPAN BROJ PODUZEĆA

BROJ PODUZEĆA U

STEČAJU

UDIO STEČAJA

(%)

ZEMLJA 2008 2009 2010 2008 2009 2010 2008 2009 2010

BELGIJA 521634 526013 534783 8476 9382 9570 1,62 1,78 1,79

DANSKA * 210245 212593 3709 5710 6461 * 2,72 3,04

NJEMAČKA 2972219 2937202 2958720 29580 32930 32060 1,00 1,12 1,08

IRSKA 203083 199241 195431 773 1406 1525 0,38 0,71 0,78

ŠPANJOLSKA 3286851 3194175 3102016 2528 4984 4845 0,08 0,16 0,16

FRANCUSKA 2670242 2901100 2947623 49732 53547 51060 1,86 1,85 1,73

ITALIJA 4054307 3998096 3985434 6498 8354 10089 0,16 0,21 0,25

LIKSEMBURG 25898 26686 27611 590 698 918 2,28 2,62 3,32

NIZOZEMSKA 758648 808679 787170 4635 8040 7211 0,61 0,99 0,92

AUSTRIJA 335605 334776 337141 6500 7076 6657 1,94 2,11 1,97

PORTUGAL 799978 761565 876907 3267 4450 5144 0,41 0,58 0,59

FINSKA 281485 283955 286599 2612 3275 2864 0,93 1,15 1,00

ŠVEDSKA 636225 651917 667421 6298 7892 7546 0,99 1,21 1,13

UK 2157830 2109620 2013225 16268 19908 17468 0,75 0,94 0,87

NORVEŠKA 272075 217208 268949 3637 5013 4435 1,34 2,31 1,65

HRVATSKA * 180430 165490 * 1501 4878 * 0,83 2,95

UKUPNO 18976080 19340908 19367113 145103 174166 172731 0,76 0,90 0,89

*Podaci nisu dostupni

Izvor: Izrada autorice prema podacima dostupnima na Eurostatu i OECD-u

Podaci nisu dostupni za sve zemlje Europske unije, te su u tablici prikazane usporedbe i

apsolutni i relativni pokazatelji za zemlje za koje podaci postoje. Prema prikupljenim

podacima može se zaključiti da je udio poduzeća u stečaju u analiziranim zemljama 2008.

48

godine iznosio 0,76%, 2009. godine 0,90%, dok je isti udio u 2010. godini bio 0,87%. Iz

navedenih podataka, može se zaključiti da se ukupan broj ugašenih poslovnih subjekata u

Europskoj uniji 2009. godine povećao u odnosu na 2008. godinu, dok se 2010. godine

smanjio u odnosu na godinu prije.

U Hrvatskoj se udio stečaja u 2010. godini povećao za 2,12%. Uspoređujući Hrvatsku sa

odabranim zemljama Europske unije, vidi se da Hrvatska ima vrlo visok udio stečaja u

ukupnom broju poduzeća, dok se u većini promatranih zemalja udio stečaja smanjuje, a isti

se u Hrvatskoj povećava. Visoki udio stečajeva u Hrvatskoj rezultat je visoke nelikvidnosti i

poslovnih poremećaja.

Pri analizi i komparaciji pojedinih stečajnih zakona, promatrajući favoriziranje jedne strane

u stečajnom postupku, ključno je pitanje postoji li automatsko oslobođenje dužnika od

zahtjeva vjerovnika ili se ono mora ishodovati od suda ili samih vjerovnika.

Jedini univerzalni izvor prava u EU na području stečajeva jest uredba Vijeća Europe br.

1346/2000 o stečajnim postupcima, donesena 29. svibnja 2000.godine, a koja je stupila na

snagu 31. svibnja 2002. godine, uz neposrednu primjenu u državama članicama (svih 25

osim Danske). Ova uredba ima za cilj uvesti određene jedinstvene propise o sukobu zakona

za stečajne postupke, dopustiti sekundarne stečajne postupke i osigurati vjerovnicima pravo

na informacije o postupcima (Novak i Sajter, 2006., str. 79.).

Kao i u svim tranzicijskim zemljama Europe, tako i u Hrvatskoj postoji očiti jaz između

formalnog prava i stvarne pravne procedure (Vlada Republike Hrvatske, 2012.). Sa ulaskom

u Europsku uniju, Hrvatska se počela približavati europskom zakonodavstvu, te se zauzima

stav prema stečaju nalik na postojeći stav članica Unije, osobito Njemačke, te se u tom

smislu može promatrati težnja za unapređivanjem mogućnosti rehabilitacije trgovačkog

društva, kao pozitivnom stranom stečaja, nasuprot likvidaciji kao praksi u daleko najvećem

broju stečajnih postupaka. Premda je hrvatski zakon preuzeo njemačku teoriju, praksa je

ostala tradicionalna, te se u Hrvatskoj provodi vrlo malo stečajnih planova. Sa daljnjim

49

usklađivanjem hrvatskog i europskog stečajnog zakona, očekuje se detaljnija razrada

mogućnosti restrukturiranja poduzeća u stečaju, ali i njegova potpuna primjena u praksi.

U nastavku je prikazana tablica sa usporedbom broja novoosnovanih poduzeća poduzeća

koja su proglasila stečaj u zemljama Europske unije, za koje su dostupni podaci, u periodu

od 2008.-2010.godine.

Tablica 4. Usporedba broja novih poduzeća i poduzeća u stečaju u Republici Hrvatskoj i

odabranim zemljama Europske unije, 2008.-2010.godine

Broj

poduzeća u

stečaju

Broj

novoosnovani

h poduzeća

Broj

poduzeća u

stečaju

Broj

novoosnovani

h poduzeća

Broj

poduzeća

u stečaju

Broj

novoosnovanih

poduzeća

ZEMLJA 2008 2008

Odnos novosnovanih

poduzeća u odnosu na

poduzeća u stečaju 2009 2009

Odnos novosnovanih

poduzeća u odnosu na

poduzeća u stečaju 2010 2010

Odnos novosnovanih

poduzeća u odnosu na

poduzeća u stečaju

BELGIJA 8476 28211 332,8 9382 24099 256,9 9570 27969 292,3

DANSKA 3709 : 5710 20576 360,4 6461 23266 360,1

NJEMAČKA 29580 274803 929,0 32930 244199 741,6 32060 258076 805,0

IRSKA 773 11954 1546,4 1406 13810 982,2 1525 11237 736,9

ŠPANJOLSKA 2528 245423 9708,2 4984 229540 4605,5 4845 242228 4999,5

FRANCUSKA 49732 259121 521,0 53547 445382 831,8 51060 376631 737,6

ITALIJA 6498 286141 4403,5 8354 288834 3457,4 10089 265060 2627,2

LIKSEMBURG 590 2570 435,6 698 2474 354,4 918 2629 286,4

NIZOZEMSKA 4635 109589 2364,4 8040 97875 1217,4 7211 77530 1075,2

AUSTRIJA 6500 22640 348,3 7076 21165 299,1 6657 22028 330,9

PORTUGAL 3267 84324 2581,1 4450 85794 1928,0 5144 103950 2020,8

FINSKA 2612 30451 1165,8 3275 26224 800,7 2864 28887 1008,6

ŠVEDSKA 6298 45176 717,3 7892 46240 585,9 7546 50214 665,4

UK 16268 280380 1723,5 19908 212830 1069,1 17468 210955 1207,7

NORVEŠKA 3637 26063 716,6 5013 23544 469,7 4435 20758 468,0

HRVATSKA * * 1501 * 4878 *

Izvor: izrada autorice prema podacima sa Eurostata

Prema podacima u tablici moguće je zaključiti kako Španjolska kontinuirano ima daleko

veći broj novoosnovanih poduzeća u odnosu na broj poduzeća u stečaju. Značajno je također

spomenuti i Irsku, koja ima tradicionalno relativno maleni broj poduzeća koja proglašavaju

50

stečaj, dok se broj novoosnovanih poduzeća povećava. Međutim, razlika se u odnosu broja

novoosnovanih poduzeća i poduzeća u stečaju u Irskoj stalno smanjuju. Razlog tomu se

prema irskim medijima nalaze u nužnosti reformiranja, sada već tradicionalnoga zakonskoga

uređenja stečaja i insolventnosti, o čemu je više riječi u nastavku rada.

Poduzeća koja su u stečaju pripadaju raznim sektorima djelatnosti, među kojima je najviše

zastupljen udio poduzeća u uslužnom sektoru. U nastavku je prikazan broj poduzeća koja su

proglasila stečaj, a pripadaju sektoru uslužnih djelatnosti.

Tablica 5. Stečaj poduzeća u sektoru uslužnih djelatnosti u 2011.godini

Ukupan broj

poduzeća u

uslužnom sektoru

Udio stečaja

u uslužnom

sektoru

Broj poduzeća u

stečaju u uslužnom

sektoru

Austrija 13939 41,00% 2729

Belgija 18349 31,10% 2976

Danska 12481 52,70% 3405

Finska 23030 35,50% 1017

Francuska 88059 30,20% 15420

Njemačka 87535 44,90% 14395

Irska 9735 24,20% 369

Italija 135199 28,60% 2885

Luksemburg 936 64,10% 588

Nizozemska 29896 42,90% 3094

Norveška 21535 37,80% 1676

Portugal 21535 19,40% 998

Španjolska 209545 25,00% 1211

Švedska 29401 47,40% 3577

UK 66109 43,90% 7668

Izvor: izrada autorice prema podacima sa Eurostata i Creditreform

Podaci za Hrvatsku nisu dostupni ,obzirom da velik dio zemalja srednje i istočne Europe ne

iskazuje vrijednosti stečajeva prema pojedinim sektorma. Međutim, poduzeća u sektoru

51

uslužnih djelatnosti promatrana u prethodnoj tablici u zemljama srednje i istočne Europe,

čine i do 30% ukupnih stečajeva u zemljama. Iako se taj postotni udio smanjuje, te tijekom

2011.godine iznosi 28,2% (što je u odnosu na 2009.godinu kada je iznosio 33,6% relatinvo

niže), i dalje je prilično visok i značajan. Najveći udio stečajeva u uslužnom sektoru ima

Luksemburg, što je razumljivo, obzirom da je zemlja središte financijskih uslužnih

djelatnosti. Francuska i Njemačka imaju najveći broj stečajeva u sektoru uslužnih

djelatnosti.

Kod stečajnog postupka u zemljama zapadne Europe, prednost se daje naplati potraživanja

vjerovnika od stečajnog dužnika, a ne opstanku poduzetničke aktivnosti (i radnih mjesta)

stečajnog dužnika. U Europi je daleko veći broj stečajeva od broja stečajeva u SAD-u.

Velika Britanija je tradicionalno orijentirana u smjeru osiguranja vjerovnika, dok se na

sasvim suprotnoj strani nalazi Francuska sa snažnim socijalističkim naslijeđem, usmjerenim

ka očuvanju radnih mjesta. Njemačka daje prednost namirenju vjerovničkih potraživanja, a

hrvatski je Zakon o stečaju pisan upravo po uzoru na njemački zakon, te prenosi istu

tendenciju, odnosno favorizira vjerovničku stranu (Novak i Sajter, 2006., str. 77.).

Podaci u tablici 6., odnose se na broj rođenja i smrti poduzeća, stope nataliteta i stope

mortaliteta poduzeća po pojedinim europskim državama, itd. U nastavku je dan prikaz smrti

poduzeća u odabranim zemljama Europske unije.

52

Tablica 6. Usporedba broja smrti poduzeća u zemljama zapadne Europe i Republike

Hrvatske

2011 2010 2009 2008 2007 Promjena 2010/11 %

Austrija 6,194 6,657 7,076 6,500 6,362 -7,0

Belgija 10,182 9,570 9,382 8,476 7,678 +6,4

Danska 5,447 6,461 5,710 3,709 2,401 +15,7

Finska 3,005 2,864 3,275 2,612 2,254 +4,9

Francuska 49,506 51,060 53,547 49,723 45,532 -3,0

Njemačka 30,200 32,060 32,930 29,580 29,150 -5,8

Grčka 452 355 355 359 524 +23,3

Irska 1,631 1,525 1,406 773 363 +7,0

Italija 11,792 10,089 8,354 6,498 5,518 +16,9

Luksemburg 961 918 698 590 680 +4,7

Nizozemska 7,000 7,211 8,040 4,635 4,602 -2,9

Norveška 4,361 4,435 5,013 3,637 2,845 -1,7

Portugal 6,025 5,144 4,450 3,267 2,123 -17,1

Španjolska 5,752 4,845 4,984 2,528 880 +18,7

Švedska 7,177 7,546 7,892 6,298 5,791 -4,9

Švicarska 6,661 6,255 5,215 4,222 4,314 +6,5

Velika Britanija 18,571 17,468 19,908 16,268 12,893 +6,3

Hrvatska* 1450 1501 -3,5

*nisu dostupni svi podatci,

Izvor: Creditreform, 06.07.2013.

Iz podataka se može zaključiti da se ukupan broj ugašenih poslovnih subjekata u Europskoj

uniji 2011. godine u većini zemalja povećao, u odnosu na 2010. godinu. Promjena broja

53

smrti poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2011. godini u odnosu na 2010. godinu je bio -3,5

što pokazuje da se broj stečaja smanjio. Za prijašnje godine podaci za Republiku Hrvatsku

nisu dostupni. Najveći porast stečaja dogodio se u Grčkoj. Nakon Grčke slijede Španjolska i

Italija. Može se zaključiti da je po broju stečaja Hrvatska u daleko povoljnijem položaju od

većine promatranih zemalja Europske unije.

Hrvatska je zemlja koja je u posljednjih nekoliko godina prolazila tranzicijski period,

odnosno prelazila je na tržišno gospodarstvo. U sličnoj su situaciji bile i zemlje Srednje

Europe, koje su geografski nedaleko od Hrvatske. Otežani gospodarski uvjeti, prijelaz na

tržišno gospodarstvo i poteškoće koje su otprije ostale, uzrokovale su rast insolventnosti i

stečajeva. U tablici 7. usporedit će se otvoreni stečajevi u zemljama srednje Europe u odnosu

na Republiku Hrvatsku.

Tablica 7. Usporedba otvorenih stečajeva u srednjoj Europi

INSOLVENTNOST

DEVIJACIJA

STEČAJEVI BROJ

PODUZEĆA

STOPA

INS. 2011. 2012. 2011. 2012.

BUGARSKA 1339 390 243,30% 1339 390 380000 0,35%

HRVATSKA 2033 1106 174,20% 630 306 125000 2,43%

ČEŠKA 7142 5627 26,90% 3800 2621 1513556 0,47%

ESTONIJA 588 623 -5,60% 588 623 80000 0,74%

MAĐARSKA 22840 20412 11,90% 22644 20208 595000 3,84%

LATVIJA 881 914 -3,60% 881 914 197000 0,45%

LITVA 1339 1273 5,20% 1339 1273 170000 0,79%

POLJSKA 877 723 21,30% 711 620 2100000 0,04%

RUMUNJSKA 23665 21499 10,10% n.a. n.a. 417582 5,67%

SRBIJA 8333 14828 -43,80% 2647 2761 105105 7,93%

SLOVAČKA 536 500 7,20% 463 414 552000 0,10%

SLOVENIJA 980 704 39,20% 940 671 150000 0,65%

UKRAJINA 1077 1547 -30,40% 1044 1501 1342000 0,08%

Izvor: Cocafe, 12.09.2013.

54

Hrvatsko gospodarstvo i dalje je u recesiji koja traje od 2009. godine. Stopa insolventnosti u

Republici Hrvatskoj iznosi 2,43%. U 2012. Godini, Vlada je uvela nove zakonske mjere

kako bi se smanjila količina ukupnih nepodmirenih dugova. U 2012. Godini, 3033 tvrtki

otvorio je stečajni postupak u Hrvatskoj. U usporedbi sa 2011. godinom, ta je brojka porasla

za otprilike 175%. Stečajni stopa gotovo se utrostručila (2012: 2,43% 2011: 0,88%).

Promatrajući Hrvatsku u odnosu na srednje europske zemlje, može se zaključiti kako je

Hrvatska zemlja u kojoj je stopa insolventnosti relativno visoka, odnosno među višima u

promatranoj skupini zemalja. U usporedbi sa zemljama koje imaju relativno veći broj

aktivnih poduzeća, u Hrvatskoj je na dani broj poduzeća, broj stečajva relativno visok.

Usprkos aktualnoj kriznoj situaciji u zemlji i usporavanju gospodarskoga rasta, broj

stečajeva je u 2012.godini smanjen u odnosu na broj u 2011.godini, kako u Hrvatskoj, tako i

u većem broju promatranih zemalja.

5.2. Stečajni postupak u Rumunjskoj

Rumunjska je od analiziranih zemalja u promatranom periodu imala najveći stupanj

insolventnosti, ujedno i visok broj stečajeva poduzeća. Stoga je u nastavku analiziran

stečajni postupak u Rumunjskoj. Procedura insolventnosti primjenjuje se na sva ona

poduzeća koja više nisu u mogućnosti podmirivati tekuće obveze. Poduzeće se smatra

insolventnim, ako nije podmirilo obvezu kreditoru/vjerovniku, maksimalno 30 dana nakon

krajnjega roka za plaćanje. Postupak proglašavanja insolventnosti, temelji se na zakonu o

procedurama u području insolventnosti. Postupak može biti opći stečajni postupak tijekom

kojega nakon promatranja, dužnik prolazi pravosudnu reorganizacijsku procedure, a potom

stečajnu procedure ili pojednostavljeni postupak u kojem dužnik direktno ulazi u stečajni

postupak. Stečajni postupak se pokreće na temelju zahtjeva podnešenoga nadležnom sudu od

strane samoga dužnika ili njegovih vjernovnika. Međutim, zahtjev može podnijeti i druge

osobe ili pak institucije koje su navedene u Zakonu o stečajnom postupku. Podnešeni se

55

zahtjev na sudu rješava kroz maksimalno 5 dana. Dužnik mora podnijeti zahtjev na sudu koji

je nadležan na području gdje se nalazi sjedište poduzeća, i to u roku maksimalno 30 dana od

dana kada je nelikvidnost (insolventnost) nastupila. Stečajni sudac će na temelju

podnešenoga zahtjeva, temeljem odluke o pokretanju opće stečajne procedure, imenovati

pravosudnog adminstratora ili privremenog likvidatora u slučaju da je odlučeno pokrenuti

pojednostavljeni postupak. Po pokretanju postupka, skupština može imenovati posebnog

stečajnog upravitelja koji će zastupati interese društva i sudjelovati u postupku. (Europa.eu,

2013.)

Reorganizacija uključuje izradu i provedbu stečajnog plana koji čini odredbu ili za

restrukturiranje i nastavak djelatnosti poduzeća, ili za likvidaciju određenih sredstava

(imovine). Reorganizacijski plan ne bude duži od 3 godine, te mora sadržavati cjelokupan

plan otplate duga.

Likvidaciju imovine obavlja proglašeni likvidator, kojega je ovlastio stečajni sudac.

Likvidacija počinje nakon što je obavljena inventura imovine odnosno nakon što je imovina

procijenjena. Zatvaranje stečajnoga postupka obavlja se također sudskim putem. O završetku

stečajnog postupka stečajni sudac obavješatava lokalnu Upravu za javne financijske te

Nacionlni ured za registraciju trgovačkih drušatva. (Europa.eu, 2013.)

Prema istraživanju Doing Business, Rumunjska je rangirana po rješavanju insolventnosti na

102. mjesto u 2013.godini, odonosno došlo je do pogoršanja u odnosu na 2012.godinu za 1

mjesto. Prosječno vrijeme trajanja insolventnosti je 3,3 godine, što je lošije u odnosu na

prosječno vrijeme zemalja srednje i istočne Europe (2,4 godine). Ukoliko poduzeće ne

podmiri dugovanje u toku 3 godine, proglašava se stečaj poduzeća. Trošak rješavanja

nelikvidnosti iznosi 11% od vrijednosti sredstava (imovine), odnosno za 2 % bolje u odnosu

na prosjek zemalja srednje i istočne Europe. Stopa oporavka kao funkcija troškova

nelikvidnosti, vremena potrebnog za rješavanje te output iznosi 29,2%, što je relativno niže

u odnosu na zemlje srednje i istočne Europe (36,9%) ali znatno niže u odnosu na zemlje

OECD-a (70,6%). (Doing business, 2013.) Stečajni postupak je određen stečajnim zakonom.

56

Stečajni je zakon donešen prvotno 1998.godine posebno za banke i kreditne institucije

posebno za poduzeća, nakon čega je 2004.godine jedinstvenim zakonom obuhvaćen i

finanicijski i nefinancijski sektor. Tijekom 2006.godine, donesen je zakon o nelikvindosti,

“Legea 85/2006 privind procedura insolventei”, koji je tijekom 2010.godine konsolidiran.

5.3. Stečajni postupak u Irskoj

Irska je jedna od zemalja za koje se sa sigurnošću može reći da imaju najveće stope opravka

poduzeća od nelikvidnosti. Stečajni je postupak u Irskoj reguliran Aktom o stečaju iz

1988.godine. Iako je ova zakonska regulative već preko 40 godina na snazi, zbog raznih

neefikasnosti koje se u posljednje vrijeme javljaju, te rastućeg broja stečajeva, inzistira se

sve više na njezinim reformama. Postupak stečaja je pod nadzorom Visokog suda, te je

cjelokupna realizirana imovina dužnika distribuirana između njegovih vjerovnika u

slučajevima kada dužnik nije u mogućnosti ili ne želi platiti svoje dugove. Postupak stečaja

(eng.banruptcy) se u Irskoj primjenjuje iskljućivo na fizičke osobe, dok se za poduzeća koja

su insolventna koriste likvidacija i izuzimanje. (Irish Statute Book, 2013.)

Irski se stečajni zakon percipira kao učinkovitiji, manje drakonski strog i znatno prijateljski

u odnosu na druge europske stečajne zakone. Zakon je osmišljen na način da se pomogne

vjerovnicima, ali i dužnicima. Stečajni zahtjev je izrađen u obliku peticije. Peticija je

određeni tip sudskoga zahtjeva, a može biti podnesena od strane vjerovnika ili samoga

dužnika. Stečajni se pozivi izdaju od strane suda za pravne osobe koje imaju minimalno

1850 eura duga, a izdaju se u propisanom obliku. Stečajni poziv mora biti uručen osobno

dužniku u roku od 28 dana od dana njezina izdanja. Detalji stečajnoga zahtjeva moraju biti u

prilogu stečajnoga poziva. U pozivu se mora odrediti što će se dogoditi, ako dužnik ne

ispuni potrebno. Neplaćanje ili podmirenje obveza koje proizlaze iz stečajnog poziva u roku

od 14 dana, temelj su za pokretanje stečaja. Suština stečajnog postupka je da se imovina

dužnika prenese na službenu osobu koja njome upravlja na dobrobit svih vjerovnika. Svrha

je ponašati se prema svim vjerovnicima jednako. Poduzeće koje je pod stečajem je predmet

57

mnogobrojnih ograničenja i poteškoća u daljnjem procesu trgovanja i dobivanja kredita.

(Irish Statute Book, 2013.)

Postupak likvidacije može se pokrenuti dobrovoljno putem sastanka članova i vjerovnika

društva ili podnošenjem zahtjeva Visokom sudu. Po otvaranju stečajnog postupka, kontrola

nad poduzećem prenosi se na likvidatora, koji je dužan prikupiti imovinu društva, utvrditi

popis vjerovnika te riješiti troškove likvidacije. Likkvidacije se u Irskoj objavljuju u

Narodnim novinama in a javnom registru trgovačkih društava. (Europa, 2013.)

Irska se prema istraživanju Doing Business nalazi na 9 mjestu u 2013.godini, što je za jedno

mjesto bolje u odnosu na prethodnu 2012.godinu. Vrijeme potrebno za rješavanje

insolventnosti u zemlji je 0,4 godina, trošak insolventnosti je 9% od ukupne imovine, dok je

stopa oporavka 87,5%, što je daleko više u odnosu na prosjek zemalja OECD-a (70,6%).

(Doing Business, 2013.)

5.4. Usporedba rješavanja nelikvidnosti u Republici Hrvatskoj sa zemljama Europske

unije

Stečaj se može promatrati i uspoređivati, osim prema broju stečajeva u zemlji, prema

vremenskom trajanju, rješavanju, te troškovima koje stečaj izaziva. U ovome je dijelu rada

izvršena analiza navedenih obilježja stečaja u Hrvatskoj, te usporedno i u ostalim zemljama

Europske unije. U tablici 8. će se prikazati rješavanje nelikvidnosti u Hrvatskoj, uzimajući u

obzir godine, trošak i sam ishod postupka.

58

Tablica 8. Jednostavnost rješavanja nelikvidnosti u Hrvatskoj tijekom vremena

Indikator 2010. 2011. 2012. 2013.

Rang - - 98 97

Vrijeme (god) 3,1 3,1 3,1 3,1

Trošak (%

posjeda)

15 15 15 15

Stopa povrata

(centi $)

30,5 28,7 29,7 30,1

Izvor: Doing business, 12.09.2013.

Prema podacima prikupljenim od strane Doing Business-a, za rješavanje nelikvidnosti

potrebno je 3,1 godina u prosjeku, a trošak postupka iznosi 15% od dužnikova posjeda, uz

najvjerojatniji ishod da će tvrtka biti prodana. Prosječna stopa oporavka je 30,1 centi na

dolar u 2013. godini. Globalno gledano, Hrvatska je 97. na ljestvici od 185 zemalja po

lakoći rješavanja nelikvidnosti. Prema istraživanju Svjetske banke, naplati se manje od

trećine potraživanja, što je vrlo loše u usporedbi sa ostalim zemljama Europske unije, zbog

čega treba raditi na daljnjem unapređenju stečajnog zakona i njegovoj provedbi u praksi.

U tablici 9. će se prikazati rješavanje nelikvidnosti u zemljama Europske unije, uzimajući u

obzir rang, godine trajanja, trošak postupka i stopu povrata.

59

Tablica 9. Usporedba rješavanja likvidnosti u zemljama Europske unije 2013.godina

ZEMLJA RANG GODINE TROŠAK

STOPA

POVRATA

BELGIJA 7 0,9 4 88,7

DANSKA 10 1 4 87,1

NJEMAČKA 19 1,2 8 78,1

IRSKA 9 0,4 9 87,5

ŠPANJOLSKA 20 1,5 11 76,5

FRANCUSKA 43 1,9 9 48,4

ITALIJA 31 1,8 22 63,4

LIKSEMBURG 52 2 15 43,5

NIZOZEMSKA 6 1,1 4 88,8

AUSTRIJA 12 1,1 10 83,3

PORTUGAL 23 2 9 74,6

FINSKA 5 0,9 4 89,7

ŠVEDSKA 22 2 9 74,7

UK 8 1 6 88,6

NORVEŠKA 3 0,9 1 90,8

GRČKA 50 2 9 44,5

ŠVICARSKA 45 3 4 47,5

BUGARSKA 93 3,3 9 31,7

HRVATSKA 97 3,1 15 30,1

ČEŠKA 34 3,2 17 56,3

ESTONIJA 72 3 9 38,5

MAĐARSKA 70 2 15 38,8

LATVIJA 33 3 13 59,8

LITVA 40 1,5 7 51

POLJSKA 37 3 15 54,5

RUMUNJSKA 102 3,3 11 29,2

SLOVAČKA 38 4 18 53,6

SLOVENIJA 42 2 4 49,8

Izvor: Doing business, 12.09.2013.

60

Prema podacima prikupljenim od strane Doing Business-a, za rješavanje nelikvidnosti

vidljivo je da najmanji rang ima Rumunjska (102) gdje je za rješavanje nelikvidnosti u

prosjeku potrebno 3,3 godina u prosjeku, a trošak postupka iznosi 11% od dužnikova

posjeda. Prosječna stopa oporavka je čak 90,8 centi na dolar.

Najviši rang ima Norveška čiji rang je 3. Za rješavanje nelikvidnosti u prosjeku potrebno 0,9

godina u prosjeku, a trošak postupka iznosi 1% od dužnikova posjeda. Prosječna stopa

oporavka je 29,2 centi na dolar.

Republika Hrvatska je ovdje na dnu ljestvice, točnije, odmah iza Rumunjske. Prema

prosječnom vremenu potrebnom za rješavanje nelikvidnosti, iza Hrvatske su Češka,

Rumunjska i Bugarska. Češka, Poljska i Slovačka imaju veći trošak rješavanja nelikvidnosti,

čak veći od Rumunjske. Prema stopi povrata, Hrvatska visoko kotira sa 30,1 cent po dolaru.

Na kraju se može zaključiti da Republika Hrvatska spada u zemlje koje se teže bore sa

rješavanjem nelikvidnosti. Broj pokrenutih stečaja se smanjuje, ali se zato povećava udio

stečaja u ukupnom broju poduzeća što je loše za gospodarstvo Republike Hrvatske.

U Europskoj uniji se posljednjih godina događa proces konvergencije legislative, odnosno

zakonodavstva postaju sve usklađenija, što se ogleda i na području propisa o stečaju, te su u

mnogim članicama Europske unije nedavno učinjene izmjene i dopune stečajne legislative i

prakse (ili se izmjene tek očekuju).

Komparativna analiza stečajeva i stečajnih postupaka Republike Hrvatske i zemalja

Europske unije, za koje su podaci dostupni, ukazala je na slabost hrvatskog stečajnog

zakona, kao i povećanu nelikvidnost u Hrvatskoj. U skladu sa podacima istraživanja o lakoći

poslovanja, Hrvatska je relativno nisko rangirana, što je rezultat potrebnoga vremena ze

rješavanje nelikvidnosti kao i stope oporavka poduzeća, odnosno u skladu s tim stope

stečajeva. Slično Hrvatskoj, susjedne zemlje srednje i istočne Europe suočavaju se sa

sličnim kretanjima glede insoleventnosti i stečajeva. Generalno govoreći, stečajevi i njihova

61

učestalost kao i sve veća nelikvidnost koja prethodi stečajevima, problem je koji proizlazi iz

usporavanja gospodarskih aktivnosti i poremećaja u poslovnim okruženjima. Nelikvidnost,

insolventnost, a samim time i povećani rizik od stečaja, prenosi se zahvaljujući ekonomskim

odnosima iz jednoga gospodarstva u drugo. Ipak, nekolicina je pozitivnih primjera

gospodarstava u Europskoj uniji koja se uspješno bore sa stečajevima i njihovim

reduciranjem, zahvaljujući efektivnim stečajnim zakonima i procedurama.

62

6. ZAKLJUČAK

Stečaj je postala riječ koja se svakodnevno koristi u Hrvatskoj. Stečaj se javlja u sve više

poduzeća, bilo malih ili onih velikih, koja iza sebe imaju poznato ime i dugogodišnju

tradiciju poslovanja. Kroz ovaj rad se pokušala prikazati ova druga, pozitivna strana stečaja

kakva bi ona i trebala biti. Stečaj kao spas gospodarstva, a ne njegova propast. Poduzetnici

odgađaju stečaj dok je to moguće, jer se Stečajni zakon ne provodi onako kako bi se u praksi

trebao provoditi.

Stečajni zakon podrazumijeva provođenje stečajnog plana u smislu restrukturiranja

poduzeća. Restrukturiranje se provodi kako bi se poduzeće oporavilo i nastavilo sa

normalnim poslovanjem. Ključnu ulogu u tom procesu ima stečajni upravitelj. Stečajni

upravitelj predlaže stečajni plan, a ako ga vjerovnici prihvate, to bi značilo da će oni

naplatiti svoja potraživanja, a dužnik bi nakon završetka stečajnog plana mogao nastaviti

svoje poslovanje, naravno u više ili manje izmjenjenom obliku, ovisno o metodama

restrukturiranja poduzetim tijekom provedbe stečajnog plana.

Cilj svakog trgovačkog društva je poslovanje u skladu sa zakonom, te ostvarivanje dobiti i

prava zaposlenika. Poduzeće koje to ne može izvršavati, ne može dalje normalno poslovati.

U većini slučajeva se stečajni postupak pokreće kada je već kasno. Poduzeće je već

godinama u blokadi, imovine nema, a ostaju samo dugovi koje je tada već nemoguće

podmiriti. Iz ovoga se može zaključiti da stečaj nije nužno negativan, već može imati

pozitivan efekt za zaposlenike, vjerovnike i poduzeće u cjelini.

Stečaj je potrebno pokrenuti na vrijeme, kada poslovni subjekt još uvijek raspolaže

određenom financijskom i nefinancijskom imovinom i kada je u mogućnosti, u dogovoru sa

svojim vjerovnicima, barem djelomično nastaviti poslovanje. Zbog nepravovremenog

proglašenja stečaja, jednim dijelom je kriva država jer je državno odvjetništvo na prijedlog

raznih ovlaštenih institucija, dužno proglasiti stečaj nad tvrtkom čiji račun je u blokadi više

od 60 dana.

63

Stečajni postupak se pokreće ukoliko su prethodno ispunjeni svi uvjeti za njegovo otvaranje,

odnosno ako je stečajni postupak pokrenut prema svim odredbama Stečajnog zakona.

Stečajni postupak može pokrenuti stečajni dužnik ili osoba koja je ovlaštena za njegovo

zastupanje, te vjerovnik. Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka dostavlja se nadležnom

trgovačkom sudu.

Stečajni dužnik može biti dužnik pojedinac (trgovac pojedinac i obrtnik) ili pravna osoba

(trgovačko društvo), nad kojim se otvara stečajni postupak, a razlog tomu je nesposobnost za

plaćanje i prezaduženost. Osim stečajnog dužnika, u stečajnom postupku sudjeluju i tijela

stečajnog postupka, a to su: stečajni sudac, stečajni upravitelj, skupština vjerovnika i odbor

vjerovnika. Kod otvaranja stečajnog postupka, važno je definirati iznos stečajne mase.

Stečajna masa se definira kao sva imovina dužnika. Imovina obuhvaća cjelokupnu aktivu

dužnika.

Do nedavno su stečajevi u Hrvatskoj uglavnom završavali likvidacijom tvrtke i slanjem svih

radnika na burzu, ali u posljednje vrijeme se situacija mijenja i stečaj ne mora nužno biti

negativan. Sve je više tvrtki koje se kroz stečaj oporave i nastavljaju dalje uspješno raditi.

Jedan takav slučaj je i Gredelj. Iako vlasnici izbjegavaju proglašenje stečaja dok god to

mogu, čak i onda kada postoje zakonski uvjeti za njegovo proglašenje, iz primjera navednih

u ovome radu vidljivo je da je stečaj nešto čemu bi uprave trebale biti sklonije. Ipak, postoje

i one tvrtke koje ne mogu izaći iz stečaja. Neke zbog prekasnog proglašenja istoga, a ostale

zbog loše gospodarske situacije ili lošeg upravljanja poduzećem.

Stečaj je izuzetno važan dio poslovanja trgovačkog društa, ali i cjelokupnog gospodarstva

jedne države. Razvoj poduzetništva, između ostalog, ovisi i o stečajnom zakonu. Ukoliko je

stečajni sustav države takav da je radnik u vrijeme stečaja u nepovoljnom položaju, te ako je

proces oporavka nakon stečaja spor i mukotrpan, malo tko će se uopće odlučiti napraviti

poduzetnički korak. U studenome 2012. Godine, Gredelj je otišao u stečaj, te je od 1.460

radnika, njih 460 završilo na burzi. Prema podacima tvrtke, u srpnju je u Gredelju bilo 983

zaposlenika. Uzrok stečaja je na prvom mjestu tekuća nelikvidnost, a na drugom, koji je

64

mnogo važniji, prezaduženost i kontinuirano stvaranje gubitaka u petogodišnjem razdoblju.

Poslovni prihodi TŽV Gredelj od siječnja do svibnja ove godine iznosili su 116 milijuna

kuna, rashodi 107 milijuna kuna, dok dobit u ovoj godini iznosi gotovo 9 milijuna kuna.

Stečajni plan je ono što bi spasilo Gredelj od potpune propasti, no on još nije usvojen. Ako

se želi ostvariti stečajni plan, vjerovnici moraju biti spremni i na žrtvu, a ona mora biti

manja od žrtve koju bi pretrpjeli u slučaju tzv. likvidacijskog modela. Ako pak vjerovnici

nisu spremni na odlučnost i spremnost raditi sa stečajnim dužnikom, alternativa je samo

redovni zakonski model, a vjerovnici će biti namireni tek nakon unovčenja sveukupne

imovine stečajnog dužnika. Na ročištu je stečajni upravitelj TŽV Gredelj, izašao sa

prijedlogom da se proizvodnja nastavi i da se ispitaju sve mogućnosti za nastavak djelovanja

u stečaju i nastavak rada kroz predložen stečajni plan. Iz razgovora koje je stečajni

upravitelj vodio sa vjerovnicima, proizlazi njihov zajednički stav i njihova procjena da

održavanje djelatnosti stečajnog dužnika i nastavak poslovanja, ima tržišnu i gospodarsku

perspektivu. To isto su potvrdila tijela stečajnog postupka: stečajni upravitelj, stečajni sudac

i odbor vjerovnika. Ako se želi ostvariti stečajni plan, vjerovnici moraju biti spremni i na

žrtvu, a ona mora biti manja od žrtve koju bi pretrpjeli u slučaju tzv. likvidacijskog modela.

Ako, pak, vjerovnici nisu spremni na odlučnost i spremnost raditi sa stečajnim dužnikom,

alternativa je samo redovni zakonski model, a vjerovnici će biti namireni tek nakon

unovčenja sveukupne imovine stečajnog dužnika. Primarno je da „TŽV Gredelj“ postane

zdrav subjekt, očišćen od nepotrebnih troškova i da kao takav može nastupati na tržištu

željezničkih vozila u narednom periodu.

65

LITERATURA

KNJIGE

1. Altman, Edward; Hotchkiss, Edith, 2006. Corporate Financial Distress and

Bankruptcy, Wiley Finance.

2. Bahtijarević, Š., F., Sikavica, P., 2001. Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb.

3. Divković, M., 1900. Latinsko-hrvatski rječnik, Zagreb..

4. Luecke, R., Barton, L. 2005. Upravljanje kritnim situacijama, Harvard Business

Essentials, Zgombić i partneri, Zagreb.

ČASOPISI / ČLANCI

5. Dika, M., 2001. Osnovne procesnopravne i materijalnopravne posljedice otvaranja

stečajnog postupka, Zbornik pravnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, vol. 21., br. 2.

6. Fitzpatrick, P.J., 1934. Transitional Stages of a Business Failure, The Accounting

Review, vol. 9., br. 4.

7. Ooghe, H., Waeyaert N. 2004. Oorzaken van faling: literatuuroverzicht en

conceptueel verklaringsmodel, Economisch en Sociaal Tijdschrift, vol. 57., br. 4.

8. Sajter, D. 2010. Procedura i praksa restrukturiranja u stečaju u Republici Hrvatskoj,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol 47, br. 3.

9. Sajter, D, Hudeček, L. 2010. Temeljni pojmovi i nazivi stečajnog prava, Rasprava

Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vol. 35, br. 1.

10. Schonfelder, B. 2002. Ekonomska analiza zakona o stečaju, Financijska teorija i praksa,

vol. 26., br. 3.

11. Vuk, J. 2012. Računovodstvo društva u stečaju, Računovodstvo revizija i financije, vol.

66

5., br. 1.

12. Vuković, A., Bodul, D. 2012. Stečajno zakonodavstvo u tranziciji – komparativni osvrt,

hrvatski izazovi i potencijalna rješenja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol.

49, br. 3.

OSTALI IZVORI:

13. Novak, B., Sajter, D. 2006. Mora li stečaj biti i 'smrt' trgovačkog društva? Odgovori

Europske unije i Hrvatske, XXVII. Wissenschaftliches Symposium "Wie real ist ein

Europa der zwei Geschwindigkeiten" / Marijanović, Goran ; Wentzel, Dirk (ed). - Osijek

; Pforzheim : Ekonomski fakultet ; Fachhochschule, Hochschule fuer Gestaltung,

Technik und Wirtschaft.

14. Sajter, D. 2008. Ekonomski aspekti stečaja i restrukturiranja u stečaju, doktorska

disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek.

15. Stečajni zakon, NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12.

16. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, NN 108/12 i 144/12.

INTERNET IZVORI

17. Cocafe,

http://www.coface.ro/CofacePortal/ShowBinary/BEA%20Repository/RO/ro_RO/Studii/

documents_for_Studii/Insolvente_Europa_Centrala_mai_2013, 12.09.2013.

18. Čuveljak, J.: Prijava tražbina u stečajnom postupku,

http://www.vtsrh.hr/uploads/Dokumenti/Jelena_Cuveljak_-_Prijava_trazbina.pdf,

25.06.2013.

19. Dika, M.: Četvrta novela sudačkog zakona od 07. srpnja 2006 – opći pregled, Sudačka

mreža, http://www.sudacka-mreza.hr/doc/sr/radovi/01_-_DIKA_4_novela_SZ_-

_opci_pregled.pdf, 26.06.2013.

67

20. Doing business,

http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/croatia?topic=resolving-

insolvency, 12.09.2013.

21. Doing business, Romania, 2013.,

http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/romania#resolving-insolvency ,

18.09.2013.

22. Doing business, Ireland, 2013.,

http://www.doingbusiness.org/data/exploreeconomies/ireland#resolving-insolvency,

18.09.2013.

23. Europa,

http://www.europa.eu.int/youreurope/nav/business/content/eu/businesslife/bankruptcy/en

.html, 02.07.2013.

24. Europa.eu, http://europa.eu/youreurope/business/start-grow/start-

ups/index_en.htm#romania_en_handling-bankruptcy-and-starting-afresh 17.09.2013.

25. Europa, 2013., http://europa.eu/youreurope/business/start-grow/start-

ups/index_en.htm#ireland_en_handling-bankruptcy-and-starting-afresh , 18.09.2013.

26. Irish Statute Book, 2013.,

http://www.irishstatutebook.ie/1988/en/act/pub/0027/print.html , 18.09.2013.

27. Eurostat,

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=bd_9bd_sz_cl_r2&lang=en,

06.07.2013.

28. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, http://www.dorh.hr/Ustav%2cZakoniI,

17.09.2013.

29. Financijska agencija, http://www.fina.hr/lgs.axd?t=16&id=13703, 17.09.2013.

30. Grad Crikvenica, http://www.crikvenica.hr/component/content/article/868-odluke-sa-

vijea-vjerovnika-tvrtke-jadran-dd-u-steaju, 30.07.2013.

68

31. Gredelj, http://tzv-gredelj.biz.hr/, 22.06.2013.

32. Hotelijer, http://www.hotelijer.hr/tag/jadran-d-d/, 05.07.2013.

33. HRT, http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-

clanak&tx_ttnews[tt_news]=193205&cHash=b8e25c6972, 29.06.2013.

34. Hrvatska gospodarska komora, http://www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/predstecajna_nagodba.pdf, 30.06.2013.

35. Hrvatsko pomorsko dobro, http://www.pomorskodobro.com/hr/misljenje-ante-

vukovic.html, 14.09.2013.

36. Lider press, http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/zavrsen-stecaj-pevec-ce-

imati-713-dionicara/, 13.09.2013.

37. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/Promemorija%20-

%20TZV%20Gredelj%20isporuka%20lokomotiva%2025.03.2013.pdf, 28.06.2013.

38. Poslovni savjetnik, http://www.poslovni-savjetnik.com/hrvatska/radnici-gredelja-

prosvjeduju-protiv-stecaja-i-podjele-tvrtke, 02.07.2013.

39. Poslovni dnevnik, http://www.poslovni.hr/hrvatska/viktor-lenac-prvi-proizvodni-pogon-

koji-je-prezivio-stecaj-76075, 05.07.2013.

40. Poslovni dnevnik, http://www.poslovni.hr/mobile/domace-kompanije/jadran-u-stecaju-

ulaze-sedam-milijuna-kuna-u-pripremu-sezone-236811, 15.09.2013.

41. Pevec, http://www.pevec.hr/profil-tvrtke/, 12.09.2013.

42. Pravni fakultet Split, http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=30&s=254, 17.09.2013.

43. Stečajevi.com, http://www.stecajevi.com/clanak/tvornica-zeljeznickih-vozila-gredelj-d-

o-o-otvaranje-stecajnog-postupka/471, 02.07.2013.

44. Sudačka mreža, http://www.sudacka-mreza.hr/doc/sr/radovi/Mladen_Simundic_-

_Stecajni_postupak_u_praksi.pdf, 13.08.2013.

45. Suvremena, http://www.suvremena.hr/24580.aspx, 03.07.2013.

69

46. Trgovački sud, http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Stecaj/Strucni-

clanci/Zastita-arhivskog-gradiva-subjekata-nad-kojima-je-proveden-stecajni-

postupak/Stecajni-postupak-opcenito, 15.08.2013.

47. Tržište kapitala, http://trzistakapitala.wordpress.com/2013/02/27/poslovanje-hrvatskih-

poduzeca-mracno-doba-2-tvrtke-u-blokadi-i-predstecajne-nagodbe/, 30.06.2013.

48. Večernji, http://www.vecernji.hr/biznis/zavrsen-stecaj-peveca-osniva-se-nova-tvrtka-sa-

750-dionicara-clanak-386157, 29.06.2013.

49. Viktor Lenac, http://www.lenac.hr/hr/Home.aspx?PageID=4, 13.09.2013.

50. Vodič kroz stečajni postupak,

http://www.vtsrh.hr/uploads/Dokumenti/Bro%C5%A1ure/Vodic_kroz_stecajni_postupa

k.pdf, 01.07.2013.

51. ZSE, http://zse.hr/userdocsimages/prospekti/Prospekt-JDRN.pdf, 14.09.2013.

70

POPIS TABLICA

Tablica 1. Zadaci tijela stečajnog postupka…………………………………………………..9

Tablica 2. 5 najvećih stečajeva u Republici Hrvatskoj……………………………………...30

Tablica 3. Usporedba rješavanja nelikvidnosti u Republici Hrvatskoj i odabranih zemalja

Europske unije........................................................................................................................47

Tablica 4. Usporedba broja novih poduzeća i poduzeća u stečaju u Republici Hrvatskoj i

odabranim zemljama Europske unije..................................................................................... 52

Tablica 5. Stečaj poduzeća u sektoru uslužnih djelatnosti u 2011.godini…………………..50

Tablica 6. Usporedba broja smrti poduzeća u zemljama zapadne Europe i Republike

Hrvatske..................................................................................................................................52

Tablica 7. Usporedba otvorenih stečajeva u srednjoj Europi.................................................53

Tablica 8. Jednostavnost rješavanja nelikvidnosti u Hrvatskoj tijekom vremena..................58

Tablica 9. Uspredba rješavanja likvidnosti u zemljama Europske unije................................59

POPIS IKONA

Graf 1: Vrste postupaka predstečajne nagodbe ....................................................................... 8

Graf 2.: Broj blokiranih tvrtki po duljini blokade ................................................................. 25

Shema 1.: Vrste poslovnih neprilika i mogući ishodi ............................................................ 18

71

72

73