StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju

7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju

1/12


2/12

Stanley Fish

Postoji l tekst u ovome kolegiju?

Prevela s engleskog

vana

Dren

an

e v i

[Ovi eseji imaju dvostruki izvor: anegdotu koja im je dala naslov

te nedavno objavljenu raspravu Meyera Abrams a "Kako raditi

s tekstom" koja je

otvoren

napad

na rad

Jacquesa Derridaa,

Harolda Blooma te

na

moj rad. Bio sam prisutan kada je Abrams

odrao

izlaganje

na

"Lionel Trilling Seminar" 1978 . i

s j e a m

se

kako sam se jako smijao kad

se

uhvatio Blooma i Derridaa

te

kako

sam

se

pokuavao jako smijati

kad

se

uhvatio mene.

Abramsovi prigovori su orprije poznati; oni su, u osnovi, isti

kao i oni koje je

p u i v a o

J. Hillisu Mil leru u debati o "pluraliz

mu". T o n i j e

on optuuje

sve "nove

i t a t e l j e Newreader)

da

igraju dvostruku igru,

da

"pri

i t a n j u t u e g

teksta uvode vlastite

interpretativne

strategije, ali se

preutno

oslanjaju

na norme

zajednice pri izlaganju svojih metoda rezultata interpretacije

svojim vlastitim i t a t e l j i m a ' ' Partisan Review, 1979, br. 4, str.

587). Miller, Derrida i ostali piu knjige i eseje, sudjeluju na

simpozijima i

debatama

i tada se slue

standardnim

jezikom

kako bi ga dekonstruirali. Sama pretpostavka

da

ih se razumije

upotrijebljena je kao

protuargument

stajalitima koja iznose.

Na prvi pogled taj protuargument djeluje uvjerljivo, i to

vjerojatno samo zato to prikazuje teoriju kao

onu

koja razu

mijevanje smatra e m o g u i m . No u teoriji ovih novih i t a t e l j a

razumijevanje je uvijek m o g u e ali ne izvana. Upravo zbog

toga

mogu

govoriti

i

pretpostaviti

da

me razumije netko

poput

Abramsa, jer

mu

govorim

iznutra,

iz sklopa

d r e e n i h

interesa

i preokupacija , u vezi s d r e e n i m interesima

i

preokupacijama

za koje pretpostavljam

da

e . i h

u t i

u mojim

i j e i m a . Ako

bi i

uslijedila komunikacija i razumijevanje, to ne bi bilo zato

to

on

i

ja dijelimo isti jezik, u smislu poznavan ja

n a e n j a pojedinih

r i j e i i pravila po kojima se one kombiniraju, v e zbog

a i n a

miljenja, oblika ivota kojima smo mi z a j e d n i k i

i

koji nas

dvojicu

v l a i

u svijet prisutnih objekata, namjera, ciljeva,

postupaka, vrijednosri i rako dalje; a i zbog svojstva toga svijeta

da

se

svaka izgovorena i j e

nuno

u j e kao

r e f e r i r a j u a .

Tako

bismo Abrams

i

ja mogli razgovarati o tome je

li

neka pjesma

pasrorala, iznositi

i

pobijati argumente, osporavati dokaze, pri

znavati svojstva i tako dalje, ali bismo to mogli samo

zbog toga

to su "pjesma" i "pastorala"

m o g u e

kategorije identifikacije u

diskurzivnom svemiru, koji podrazumijeva i dogovor o tome to

se

smatrati znakom identifikacije i a i n e raspravljanja o

tome

jesu li

tak--vi

znakovi

prisutni

ili nisu. To

bi

bilo

o g u e

samo

ako bismo Abrams i ja polazili od istih pretpostavki, dogovora

i klasifikacija,

odnosno

ne

bi

bilo

o g u e

ako

bi

jedan

od

nas

bio taj koji te oblikovane pretpostavke nije prihvatio.

Ne

bi

bilo dovoljno ni "nekom e izvana" izloiti skup definicija

(kao

to

su "pjesma je

..

,

anr

je

..

").

Naime da bi

shvatio z n a e n j e

pojedinOg termina,

mora

otprije poznavati a e l n e djelatnosti

(u ovom

l u a j u

akademsku knjievnu kritiku), jer tek povezani

s njima oni imaju svoje

n a e n j e ;

sustav razumljivosti ne moe

biti

sveden

na

popis

stvari koje i n i razumljivima.

Ono

to

Abrams

i

oni

koji se s

njim

slau

ne

razumiju jest

i n j e n i c a da

se komunikacija odigrava

a m o unutar tah.--vog

sustava (ili

kon

teksta, situacije, interpret ativne zajednice) i da je razumijevanje

koje je postignuto i z m e u dviju ili vie osoba

a r a k t e r i s t i n o

za taj sustav, da je o d r e e n o samo unutar granica sustava. Ne

s h v a a j u ni

to

da je tah YO razumijevanje posve dovoljno i da

savrenije razumijevanje koje oni prieljkuju - razumijevanje

koje nadilazi svaku

situaciju-

a k

i

kada

bi bilo

o g u e

ne

bi

nalo svoje mjesto

na

svijetu jer je jedino u

konkretnim

situa

cijama-

sa svim uloenim

d r e e n j i m a

o

tome to

se priznaje

239


3/12

,

o

240

kao i n j e n i c a , to je m o g u e r e i , to je m o g u e priznati kao

argument -

m o g u e

razumijevati.

Ovi

su eseji nastali kao predavanje u spomen

na Johna

Crowea Ransoma ( John Crowe Ransom Memorial Lectures )

i izlagani su na Kanyon Colledgeu

od

8. do 13. travnja 1979.

Zapravo, sudjelovao sam u seminaru koji je trajao tjedan dana

i koji je

p o h a a l o

oko tri stotine sluatelja. Za mene je

to

bilo jedno lijepo, ali i i s c r p l j u j u e iskustvo. Po svemu s u d e i ,

s l i n i

su

se

o s j e a j i

pojavili i u publici jer je u uvodnom

l a n k u

studentskog

a s o p i s a ,

naslovljenom Fish (eng.

riba,

op. prev.)

upecao

publiku , velikoduno hvaljenje mojih intelektua lnih

sposobnosti

odmah o p r a e n o

i komentarom kako one nisu

uvijek bile i vjetine dentlmena .]

Prvoga dana u semestru mojemu kolegi na

v e u i l i t u

John

Hopkins prila je studentica koja

je,

kako je kasnije ustanovljeno,

prije toga sudjelovala u mom kolegiju. Postavila mu je, vjerujem

da e t e

se

sloiti, savreno jasno pitanje: Postoji li tekst u ovom

kolegiju? O d g o v a r a j u i sa savrenom a m o u v j e r n o u da je nije

bio ni svjestan (iako je, u kasnijim p r e p r i a v a n j i m a anegdote,

upravo taj trenu tak isticao kao upadanje u zamku ), rekao je:

Postoji, to je

Northon Antology o Literature. ;

nakon e g a

je zamka (koju nije postavila studentica, v e jezik sa svojim

n e o g r a n i e n i m m o g u n o s t i m a )

proradila: Ne,

ne ,

rekla je,

mislim, vjerujemo li u ovom kolegiju u postojanje pjesama i

s l i n i h stvari

ili

si ih samo umiljam o? o g u e je (i mnogima

p r i v l a n a ) i t a t i

tu

anegdotu kao ilustrativan primjer opasnosti

koja vreba kad

se

sluaju ljudi

poput

mene koji propovijedaju

nestabilnost teksta

i

nedostupnost determiniranih z n a e n j a ,

no

u

onome to

slijedi pokuat je

r o i t a t i

kao ilustrativan

primjer neutemeljenosti straha

od

te opasnosti.

Od svih

optubi

usmjerenih

protiv onih

koje je Meyer

Abrams nedavno prozvao novim

i t a t e l j i m a

(Derrida, Bloom,

Fish) n a j e a je ta da ti apostoli nedeterminiranosti i neod-

l u n o s t i

ignoriraju, a k i kada

se na

njih oslanjaju, norme i

m o g u n o s t i u s a e n e u jezik,

l i n g v i s t i k a

z n a e n j a koja i j e i

neporecivo imaju i time nas pozivaju da napustimo

svoje u o b i a -

jeno

o d r u j e

govorenja, sluanja, i t a n j a i razwnijevanja zbog

svijeta u kojemu ni jedan tekst ne moe n a i t i nita d r e e n o

i gdje nikada ne moemo znati to je bilo tko mislio bilo

i m e

to je napisao

01

Optueni

su

da doslovna i normativna

n a e n j a

zanemaruju svojim

svoj

eglavim interpretativnim poduhvatima.

Optube

moemo razjasniti i na navedenom primjeru. to je,

zapravo, normativno, ili doslovno, ili

l i n g v i s t i k o

z n a e n j e

iskaza Postoji li tekst u ovom kolegiju? .

i n i

se

da u okviru suvremenih r i t i k i h rasprava (kao,

na

primjer, onih sa stranica a s o p i s a Oitical Inquiry postoje samo

dva

n a i n a

da

se

odgovori

na

ro pitanje: ili

postoji

doslovno

z n a e n j e

izraza koje bismo trebali

m o i

odrediti ili je onoliko

z n a e n j a koliko je i i t a t e l j a i ni

jedno od

njih nije doslovno.

Odgovor koji sugerira moja mala

r i a

jest

raj

da iskaz ima

dva

doslovna

n a e n j a : pod

okolnostima koje

''M. H

Abrams,

l .k l ( .

1

d . Deconstructive Angel ',

pretpostav

Ja mOJ

o ega ne nus Im a

Je Crilicaltnquiry

3

,

br.

3

postojao korak u kojemu je te pretpostav-

{ p r o l j 1Sn .

str. 431-434.

ke o d r e i v a o ,

v e da se

otprije u njima kretao) iskaz je, o i r o ,

pitanje postoj i li i t a n k a potr ebna za sudjelovanje u o t i n o m

kolegiju, ali

pod

okolnost ima na koje

mu

je studentica ukazala

svojim p u u j u i m odgovorom iskaz

je,

to

je

jednako tako

i t o ,

pitanje o

r e d a v a e v u

stavu

(s

obzirom

na

stavove dostupne u

suvremenoj teoriji knjievnosti) pr ema statusu teksta. Bitno je

u o i t i da

se

ne radi o nedeterminiranosti i

n e o d l u n o s t i , v e

o determiniranosti i

d l u n o s t i

koje nemaju uvijek isti oblik i

koje se, kao u ovom primjeru, mogu mijenjati. Moj se kolega

nije dvoumio

z m e u

dvaju (ili vie) m o g u i h

z n a e n j a

iskaza;

odmah

je iskaz shvatio u

onom

z n a e n j u

koje

mu

se

i n i l o

neizbjenim

i m a j u i

unaprijed strukturirano razumijevanje

situacije, no odmah je u o i o drugo neizbjeno z n a e n j e i m

241


4/12

o

o

242

je

na

njega bio upozoren. Niti jedno

n a e n j e

nije nametnuto

(omiljena

r i j e

u polemikama protiv novih i t a t e l j a nekom

normalnijem n a e n j u privatnim, i d i o s i n k r a s t i k i m i n t e r p r e ~

tativnim

i n o m ;

obje su interpretacije u slubi upravo javnih i

konstitutivnih normi (jezika i razumijevanja) na koje se poziva

Abrams. Te norme nisu utkane u jezik (jer bi ga tada mogao

i t a t i svatko dovoljno jasnim nepristranim i m a ) , v e su u

institucionaliziranim strukturama unutar kojih u j e m o izraze

kao v e organizirane i o d r e u j e m o na to se oni referiraju s

obzirom na namjere i ciljeve. Kako su i moj kolega i njegova

studentica smjeteni u instituciju, n a i n na koji interpretiraju

nije slobodan, v e je o g r a n i e n pretpostavkama i praksama

razumijevanja vezanima za instituciju, a ne pravilima i fiksiranim

z n a e n j i m a

j e z i n o g

sustava.

Drugim i j e i m a ,

ni

jedno od i t a n j a pitanja - koje bismo

radi

r a k t i n o s t i

mogli nazvati Postoji l tekst u ovom kolegi

ju? 1 i Postoji li tekst u ovom kolegiju?

2

-

ne bi

odmah

bilo

dostupno svakom izvornom govorniku jezika. Postoji li tekst

u ovom kolegiju?

1

moe i t a t i interpreti rati onaj koji zna

to

se

razumijeva pod prvi dan novog semestra (pitan ja koja

m u e studente rjeavanje niza birokratskih pitanja prije nego

to predavanja o n u ) te zbog toga

u j e

izraz pod okriljem tih

svojih znanja koja nisu naknadno primijenjena, sudjeluju u

samom oblikovanju i n j e n i c e . Onome koji navedena predznanja

nema z n a e n j e iskaza Postoji l tekst u ovom kolegiju?

1

bit

jednako nedostupno kao i

n a e n j e

iskaza Postoji l tekst

u ovom kolegiju?

2

onome

koji nije upoznat s prijepornim

t o k a m a

suvremene teorije knjievnosti.

Ne

kaem

da

bi

o d r e e n i m

i t a t e l j i m a i sluateljima pitanje bilo posve nera

zumljivo i z m e u ostalog, u ovom se eseju zalaem za ideju

da je

i s t a

nerazumljivost n e m o g u a ) ,

v e

da postoje

i t a t e l j i

sluatelji i j e razumijevanje iskaza ne bi bilo istih obrisa kao

i razumijevanje mojega kolege, koje se u vremenskom slijedu

mijenjalo.

o g u e

je, na primjer, zamisliti nekoga tko bi isto

pitanje kao upit o lokaciji predmeta, kao Mislim da sam

ostavila svoj tekst u ovoj u i o n i c i ; jeste

l

ga vidjeli? . Tada bismo

dobili Postoji li tekst u ovom kolegiju? ' i

m o g u n o s t ,

koje

se plae branitelji normat ivnog determiniranog, e s k o n a n e

sukcesije brojeva, to bi n a i l o da smo u svijetu u kojem svaki

iskaz ima e s k o n a n o mnogo

n a e n j a .

Ali

to

o p e nije

ono

to moj primjer, koliko

god

moe biti proiren, sugerira. U

svakoj od situacija koje sam zamislio ( i u svakoj koju bih bio

u stanju zamisliti) z n a e n j e iskaza bilo bi jasno

g r a n i e n o ,

i

to

ne nakon to ga se

u l o , v e

u samim

a i n _ i m a

na koje bi

ga

se mo lo

u t i .

Strah od

e s k o n a n o g

mnotva n a e n j a bio bi

razloan jedino da e e n i c e postoje u stanju u kojem nisu

utkane u

d r e e n u

situaciju kojoj su u slubi. Takvo bi stanje,

kada bismo ga mogli odredit i, bilo normat ivno i bilo bi uzne

m i r u j u e ako bi

norma

bila slobodno l u t a j u a i e o d r e e n a .

Taho bi stanje, kada bismo ga mogli odrediti, bilo normativno,

a i n j e n i c a da je

norma

p l u t a j u a i n e o d r e e n a p o p r i l i n o

u z n e m i r u j u a . Ali takvo stanje ne postoji; r e e n i c e se pojavljuju

samo u situacijama i unutar tih situacija normativno z n a e n j e

iskaza uvijek biti o i t o ili barem dostupno, premda, u nekoj

drugoj situaciji, navedeni iskaz vie n e e biti isti jer imati

drugo normativno z n a e n j e , koje n e e biti nita manje i t o i

dostupno. (Iskustvo mojega kolege ilustrira tu tezu.) To ne

n a i

da

ne postoji

a i n

da se razlikuju n a e n j a koja iskaz imati

u r a z l i i t i m situacijama, nego da je razlikovanje v e izvreno

zbog i n j e n i c e da smo uvijek u d r e e n o j situaciji (nikad nismo

ni u jednoj) i da bi u drugoj situaciji razlikovanje

t a k o e r

v e

bilo izvreno, ali r u g a i j e .

Drugim

i j e i m a , uvijek je o g u e

odrediti razliku i z m e u Postoji li tekst u ovom kolegiju?

1

i

Postoji li tekst u ovom kolegiju? ', poredat i ih i rangirati (jer

su oni uvijek rangirani), no

n e m o g u e

je iskazima pridati

nepromjenjiv, zauvijek o d r e e n poredak koji ne bi ovisio o

43


5/12

il

244

njihovu pojavljivanju ili nepojavljivanju u situaciji (jer upravo

je situacija ta u kojoj s pojavljuju ili ne pojavljuju).

Ipak,

moramo biti

svjesni razlike

e u

iskazima koja

nam

doputa da, na g r a n i e n n a i n , jedan iskaz smatramo normal-

nijim od drugoga:

oba

su savreno normalna u kontekstima u

kojima je njihovo doslovno

n a e n j e odmah i t o

(sukcesivni

kontekst i u kojima s zatekao moj kolega), no, kako stvari stoje,

jedan

od

dvaju konteksta zasigurno je mnogo dostupniji i zato je

mnogo vjerojatnije da upravo on biti motr item s kojeg s

iskaz razumijevati. Nazvao

bih

to institucionalnim uklapanjem

jer

ako

je

Postoji li

tekst

u

ovom

kolegiju?

1

u

stanju

u t i

samo

onaj koji

zna to

podrazumijeva prvi

dan

semestra , a Postoj i l

tekst u ovom kolegiju?

2

samo onaj i j e razumijevanje l d j u u j e

poznavanje suvremene knjievne teorije,

onda

je

o i t o

da

m e u o b i n o m populacijom Vie njih

Validity

in nterpretation

iskaz u t i kao Postoji l tekst u ovom New

Haven:Yate

University

Press, 1967}, str. 218-219.

kolegiju?

1

nego kao Postoji l tekst u

TheAimsoflnterpretation

ovom kolegiju? z; tovie, onaj koji iskaz

Chicago: University of

Chicago Press, 1967), str.1.

odmah u j e kao Postoji li tekst u ovom

kolegiju? ' mogao

bi

ga

u t i

i kao Postoji li tekst u ovom

kolegiju? ' ako bismo

mu

dali detaljna objanjenja, no vrlo je

teko zamisliti nekoga tko

bi

bio u stanju

u t i

Postoji li tekst

u ovom kolegiju? ', ali ne i Postoji li tekst u ovom kolegiju? '.

(Prvi a i n razumijevanja dostupan je svakome iz moje struke,

v e i n i studenata i mnogim

zaposlenicima

u n a l d a d n i k o j

djelatnosti,

dok

je drugi n a i n blizak samo onima iz 1noje

struke kojima ne bi bilo u d n o , kao to meni nije bilo, da s

k r i t i a r referira na frazu popular izirao Lacan .)

Time

nisam

oslabio svoje argumente i povratio kategoriju normalnosti,

jer normalnost

o kojoj

govorim

nije transcendentalna,

v e

institucionalna kategorija; premda

nema

institucije koja bi bila

toliko univerzalno snana i trajna da bi n a e n j a koja

m o g u v

mogla u i n i t i

normalnima

zauvijek, neke institucije ili oblici

ivota toliko su rasprostranjeni da se v e i n i ljudi z n a e n j a

koja te institucije i oblici ivota m o g u v j u

i n e

prirodno

dostupnima i potreban

je poseban

napor da s

uvidi kako su

ona proizvodi okolnosti.

Ta je teza vana jer objanjava uspjeh

s

kojim neki Abrams ili

neki

Hirsch

prizivaju

a j e d n i k o

razumijevanje

b i n o g

jezika

i povezuju ga s

d o s t u p n o u

jezgre determiniranih

z n a e n j a .

Kada

Hirsch

prikazuje r e e n i c u Zrak je svje kao primjer

verbalnog

n a e n j a

koje je dostupno svim govornicima jezika

i kada jasno odvaja a j e d n i k o i determinirano od asocijacija

koje im, pod o d r e e n i m okolnostima,

mogu biti

pridruene

(npr. Trebao sam manje

e e r a t i

ili Svje zrak o d s j e a

me

na djetinj stvo u Vermontu ), on toliko r a u n a na slaganje

svoga

i t a t e l j a

oko

z a j e d n i k i h

i

normativnih

z n a e n j a

da

se

a k i ne zamara nastojanjem da ih odredi; i premda nisam

provodio anketu, s u u j e m se vjerovati, s obz irom na navedene

primjere, da je njegov optimizam

dobro

utemeljen. V e i n a

Hirschovih i t a t e l j a ako

ne

i svi,

prvi

iskaz odmah razumjeti

kao meteoroloki opis koji najavljuje

o d r e e n o

atmosferske

stanje.

No

sretno

odabran primjer daleko

je

od toga da

p o t v r u j e Hirschovu ideju (koja uvijek, kako je to nedavno

ponovo potvrdio,

podupire stabilnu detenniniranost zna-

e n j a 0 3 ) ,

naprotiv,

p o t v r u j e

moju.

O i t o s t

z n a e n j a

iskaza

nije u povezanosti s r i j e d n o u koju ta r i j e ima u j e z i n o m

sustavu neovisnom o kontekstu; prije biti da

i j e i

u j e m o

kao utkane u kontekst i

da one

zato imaju n a e n j e koje

onda

Hirsch

moe nazivati i t i m . Unoenje

i j e i

u drugi kontekst

pokazuje

nam

kako brzo iskrsava novo

o i t o

z n a e n j e . Pret-

postavimo, na primjer, da smo naili na iskaz Zrak je svje

(iskaz koji i sada u j e t e onako kako je

Hirsch

pretpostavio

da

u j e t e )

usred rasprave o glazbi ( Kada se djelo izvodi

na

ispravan n a i n , zrak je svje ); odmah bismo ga u l i kao ko-

mentar

na instrumentalnu izvedbu

u h k i m instrumentom

245


6/12

246

ili p u h a k i m instrumentima. tovie,

u l i

bismo ga

s mo

kao

takvog, a ga

na

Hirschov a i n zahtijevalo bi dodatan

trud

ravan naporu. Moglo bi se prigovoriti da u Hirschovu tekstu

Zrak

je i s t u o p e nema kontekstualno okruenje; iskaz

je samo uveden i stoga svako slaganje oko njegova

z n a e n j a

mora

da je postignuto upravo zbog akontekstualnih obiljeja

iskaza. Ali iskaz

j st

u kontekstualnom okruenju, a znak

je njegova postojanja upravo odsutnost referiranja na njega.

N e m o g u e

je a k

i

zamisliti r e e n i c u neovisnu o kontekstu,

a a k i kad pokuamo razmatrati r e e n i c u i j i nam kontekst

nije dan, automatski je

u j e m o

u kontekstu u kojem smo je

n a j e e

susretali. Tako Hirsch priziva kontekst ne r i z i v a j u i

ga; neokruivanjem iskaza okolnost ima o t i e nas da ga sami

smjestimo u kontekst koji smatramo najvjerojatnijim; a

v e

smo samim zamiljanjem konteksta iskaza odredili oblik koji

se u

o d r e e n o m

trenutku i n i jedinim m o g u i m

Koji

z a k l j u a k

moemo izvesti iz

ta

dva primjera? Prije

sviJa, ni moj kolega, a ni

i t a t e l j i

Hirschovih r e e n i c a nisu

sputani

n a e n j i m a

koje r i j e i imaju u normativnom

e z i n o m

sustavu, ali nisu

ni

toliko slobodni da izrazu pridaju z n a e n j e

koje poele. Zapravo, pridati je upravo kriva i j e jer sugerira

postojanje dviju faza u procesu razumijevanja u kojima i t a t e l j ili

sluatelj prvo paljivo ispita iskaz, a tek

ond

mu

daje

n a e n j e .

Ono na

to se

mogu

svesti

sve prethodne

stranice jest tvrdnja

da prva faza ne postoji, da iskaz uvijek

u j e m o

iznutra, a ne kao

neto

t.o

prethodi primjenjivanju znanja o njegovim ciljevima

i interesima,

u t i

iskaz uvijek n a i v e odrediti

mu

oblik i dati

mu n a e n j e . Drugim

i j e i m a , problem

d r e i v a n j a z n a e n j a

svodi se na pitanje postoji li t o k a u kojoj

o d r e i v a n j e

jo nije

izvreno, a ja tvrdim da ne postoji.

Ja

ne

tvrdim da nikad nismo u takvoj poziciji

da

svjesno

razmiljamo o tome to izraz o p e

z n a i . D a p a e ,

poloaj mog

kolege upravo je takav kada ga studentica

p u u j e na

i n j e n i c u

da njezino pitanje nije

na

a i n

na

koji je ona htjela da ga

u j e ( Ne, ne, mislim, vjerujemo

li

u ovom kolegiju u postojanje

pjesama i

l i n i h

stvari ili si ih samo umiljam o? )

i

sada to mora

d o k u i t i .

Ali to u ovom (i bilo kojem drugom)

s l u a j u

nije

zbir i j e i koje e k a j u da im

se

dodijeli n a e n j e , v e izraz i j e

se

v e

dodijeljeno

n a e n j e

pokazalo

e o d g o v a r a j u i m .

Ialm moj

kolega mora o e t i iznova, ne r e e sa samog

o e t k a ;

na njemu

naime nikada nije

ni

bio jer je v e samo sluanje pitanja bilo

oblikovano njegovim pretpostavkama o preokupacijama koje

bi dolazile u obzir.

(Zato

on

nije slobodan'; iako nije sputan

determiniranim

n a e n j e m . )

Upravo su njegove pretpostavke, a

ne toliko

a i n

na koji ih je primijenio, pobijene korigira

u i m

odgovorom koji mu p u u j e studentica.Ona

mu

govori da je

krivo shvatio

n a e n j e ,

ali ne zato to je pogrijeio u i n t a k t i k o m

povezivanju njezinih i j e i u n a e n j s k u cjelinu; zato to je

odmah prepoznao cjelinu i j e je z n a e n j e nastalo pogrenom

identifikacijom njezine namjere (izvrenom

i

prije negoli je

progovorila). Kada mu je prila, bio

je

spreman na pi tanja kakva

mu

studenti i n a e postavljaju prvoga dana predavanja,

pa

je

upravo takvo pitanje i u o . Nije pogreka u njegovu

i t a n j u

teksta (to nije pogreka u miljenju),

v e

u

r e d i t a n j u i

ako

sebe eli ispraviti, mora izvriti novo

p r e d ) o d r e e n j e

interesa

iz

kojih njezino pitanje proizlazi. Upravo je

to

i

u i n i o ,

a

na

k l j u n o

pitanje


7/12

248

na one druge okolnosti

z d v a j a j u i

ih iz inventara svih

o g u i h

okolnosti. Kada bi to bilo m o g u e , morala bi postojati r i r o e n a

veza z m e u

r i j e i

koje ona govori d r e e n o g sklopa okolnosti

(bio bi to vii stupanj doslovnosti) te bi svaki kompetentan

govornik koji

u j e

te

r i j e i

bio

u p u e n

na taj isti sklop.

No

p r i u

sam

i s p r i a o

pred

vie

kompetentnih

govornika koji je

jednostavno nisu razumjeli, a jedan mi je prijatelj - profesor

filozofije- rekao da je u intervalu

z m e u

sluanja

r i e

i

mog

objanjenja (a drugo je pitanje i kako sam ja to u o p e izveo)

sam sebe pitao "Kakav je to vic koji o p e ne razumijem?". Bar

je

na

neko vrijeme bio u stanju

u t i

"Postoji li tekst u ovom

kolegiju?" na isti n a i n na koji ga je i moj kolega isprva u o ; a

dodatno objanjenje studentice, daleko

od

toga da ga je dovelo

do r u g a i j e g razumijevanja, samo mu je ukazalo na udaljenos t

vlastitog razumijevanja od r u g a i j e g razumijevanja. Za razliku

od njega neki ne samo da su shvatili r i u nego su je shvatili

prije negoli sam je

i s p r i a o ;

znali su unaprijed to slijedi

i m

bih rekao da je moj kolega nedavno priupitan "Postoji li tekst

u ovom kolegiju?': Tko su ti ljUdi i to im razumijevanje

r i e

i n i

toliko neposrednim i brzim? Mogli bismo

r e i ,

bez imalo

aljivosti, da su to l judi koji dolaze na moja predavanja jer

znaju moje stavove prema d r e e n i m stvarima (ili znaju da

im ti stav). To

n a i

da "Postoji

l

tekst u ovom kolegiju?"

u j u ,

v e

i na

o e t k u

anegdote (ili u naslovu ovoga eseja), u svjetlu

svojih znanja o tome to bih ja, vjerojatno, mogao

i n i t i

s tim.

P r i u im izgovaram j u okolnostima koje su me obvezale da

se izjasnim s obzirom na niz pitanja koja su otro m e e n a .

Moj kolega bio je u stanju u t i iskaz na a i n kao da dolazi

od mene, i to ne zbog toga to sam bio ondje u u i o n i c i , ili

zbog toga to su

r i j e i

u

s t u d e n t i i n u pitanju u p u i v a l e

na

mene tako da bi to bilo

o i t o

svakom sluatelju,

v e

zato to

je mogao zamisliti kako tri prostorije dalje, u svom kabinetu,

govorim studentima kako nema determiniranih n a e n j a kako

je stabilnost teksta iluzija. Zapravo, kako mi je rekao, trenutak

prepoznavanja i

h v a a n j a

izrazio je o v o r e i sebi:

0,

jedna od

Fishovih rtava " Nije to pomislio zato to su je njezine

r i j e i

odredile

tahom,

zato to je njegova sposobnost da je tal-vom

vidi oblikovala njegovu percepciju njezin ih i j e i . Odgovor na

pitanje "Kako je doao do njezinih

i j e i ,

do okolnosti

zako

e je

ona htjela da ih

on

u j e ?

jest taj da su te okolnosti, u njegovu

n a i n u miljenja, otprije morale postojati jer je jedino tako

bilo o g u e da njezine i j e i povee s njima. Pitanje bismo tada

trebali odbaciti jer podrazumijeva da konstrukcija smisla vodi

do identifikacije konteksta iskaza, a ne obratno. e u t i m

to

ne

z n a i da konteks t dolazi prvi i da nakon njegova prepoznavanja

z a p o i n j e konstrukcija

z n a e n j a .

Time bismo samo obrnuli

odgovor

na

pitan je prvenstva o kojem, zapravo, nije

r i j e

jer

se dvije radnje (prepoznavanje kont eksta i proizvodnja smisla)

odvijaju istovremeno.

Nitko

ne kae: "Nalazim se u

d r e e n o j

situaciji pa sada moram p o e t i s

o d r e i v a n j e m

to ove r i j e i

z n a e . Biti u situaciji z n a i vidjeti r i j e i , ove ili neke druge,

kao v e obremenjene z n a e n j e m . Moj je kolega istovremeno

shvatio da je s u o e n s jednom

od

mojih rtava, kao i to da se

pitanje odnosi na njegova teorijska uvjerenja. Davanje odgovora

na jedno pitanje kako samo nas

s u o a v a

s drugim: ako g

njezine

i j e i

nisu dovele do konteksta iskaza, kako je doao do

njega?

Zato

se

sjetio upravo mene kako govorim studentima da

nema determiniranih n a e n j a , zato nije pomislio ni na koga

drugoga? Prije svega, moda ba jest. Moda je pretpostavljao

da ona dolazi iz drugog smjera

p i t a j u i ,

recimo, h o e li u

aritu interesa biti pjesme eseji ili n a i n i na koje ih i t a m o ,

pitanje koje bi bilo na istom tragu kao i ono koje je postavila,

a opet znatno

r a z l i i t o ) ,

a moda je jednostavno bio, ba kao

i moj prijatelj filozof, doveden u teak poloaj i

o g r a n i e n ,

u

odsutnosti objanjenja, na svoje prvo

d r e e n j e

njezinih interesa,

nesposoban da njezine i j e i shvati na bilo koji a i n d r u g a i j i

249


8/12

250

od onoga prvobi tnog. Kako je doao do rjeenja? D j e l o m i n o

zato

to

je

mogao bio

je u stanju d o i do konteksta jer je on

v e bio dio

njemu

raspoloivih

sredstava

za organizaciju svijeta

i zbivanja u njemu. Kategorijom jedna od Fishovih rrava

v e je raspolagao, te je nije morao oblikovati. Naravno, on

nije uvijek zaposjedala

njega

njegov svijet nije oduvijek bio

organiziran njome, a zasigurno ga nije zaposjedala

na o e t k u

razgovora; ali mu je bila dostupna, kao on njoj, sve

to

je

trebalo

u i n i t i

bilo je prizvati je, ili biti k njoj p rizvan, kako bi

z n a e n j a koja kategorija a d s v o u j e isplivala. Da mu nije bila

dostupna, tijek njegova razumijevanja bio bi posve r u g a i j i , a

do

te m o razlike uskoro d o i .

No to nas tjera da istraujemo dublje. Kako ga je i zato

prizvala predodba? Odgovor na to pitanje temelji se na vjero

jatnosti a p o i n j e tvrdnjom

da kad se

neto

mijenja,

ne

mijenja

se sve. Premda moj kolega tijekom razgovora mijenja svoje

razumijevanje okolnosti, za njega su one jo uvijek akademske

unutar roga

razumijevanja,

koje

se

(makar modificirano) na-

stavlja, smjer u kojemu moe razmiljati je strogo g r a n i e n .

On jo uvijek pretpostavlja, ba kao i na

o e t k u

razgovora, da

je piranje koje mu je studentica postavila vezano, o p e n i t o , za

fakultet i za englesku knjievnost, pa ga pokuava razumjeti s

obzirom na kategorije vezane

uz

taj

tip iskustva. Jedna je

od

kategorija nesumnjivo i ta to se odvija na drugim kolegijima'',

a jedan od t ih drug ih kolegija je i moj. I tako, putem koji nije ni

posve e o d r e e n , ali ni posve jasan, dolazi do mene, do ideje

jedna

od

Fish ovih rtava'' te do nove konstrukcije onoga to

je njegova s tudentica rekla.

Cijeli bi taj put bio mnogo zaobilazniji da mu kategorija

jedna od Fishovih rtava'' nije v e otprije bila poznata kao

sredstvo za proizvodnju smisla. Da to sredstvo nije bilo dio

njegova repertoara, da nije bio sposoban biti prizvan k njemu

jer ga, prije svega, nije ni poznavao, kako bi nastavio? Odgovor

je da

u o p e

ne bi mogao nastaviti, to

ne z n a i

da je netko

zauvijek zarobljen u kategorijama razumijevanja koje su mu na

raspolaganju (ili kategorije kojima je netko na raspolaganju),

v e da u v o e n j e novih kategorija ili proirivanje starih kako

bi se uveli novi (i, prema tome, nedavno i e n i podaci uvijek

mora dolaziti izvana

ili

iz

onog

tO

se, u

d r e e n o m

vremenu,

smatra izvanjskim.

s l u a j u

da moj kolega nije bio u stanju

prepoznati strukturu s r u d e n t i i n a zanimanja, zato to ga ta

struktura nikada nije zaposjedala (ili on nju), s r u d e n r i i n a bi

dunost bila da mu je objasni. I opet smo naletjeli na jo jedan

primjer problema kojim

se

bavimo. Studentica mu ne bi mogla

dati objanjenje variranjem i dodavanjem vlastitih i j e i b i v a j u i

jo eksplicirnijom, jer bi njezine i j e i bile razumljive jedino kad

bi moj kolega imao znanje koje bi te i j e i trebale prenijeti,

znanje o pretpostavkama interesima iz kojih proizlaze.Jasno je

stoga da bi morala nanovo o e t i , premda ne bi trebala o e t i

ni

od e g a (dakako, kretan je ni od e g a nU ada i ne postoji kao

m o g u n o s t ; ali bi se trebala vratiti na ono mjesto do kojeg je

postojalo slaganje, koje su dijelili, oko onoga to je razlono

r e i kako bi se nova,

ira

osnova za

slaganje

mogla oblikovati. U

ovom je

s l u a j u ,

na

primjer,

ona je mogla o i s i n j e n i c o m

da

njezin sugovornik

zn to

je tekst;

to n a i

da je n a i n njegova

razmiljanja o tekstu odgovoran

za

n a i n

na koji

je

u o njezino

pitanje kao piranje o birokratskoj strani nastave. Prisjetit e t e

se da on u ovoj r e e n i c i nije vie moj kolega, v e netko tko

nema njegova s p e c i f i n a znanja). Svoj je n a i n razmiljanja

morala proiriti ili otkloniti, prvo, moda, ukazivanjem na to

da postoje oni koji misle o tekstu na r a z l i i t e n a i n e , a onda

p o k u a v a j u i p r o n a i kategoriju njegova razumijevanja koja

moe sluiti kao analogna razumijevanju koje jo ne dijele.

Moda su mu poznati oni psiholozi koji zastupaju konstitutivnu

m o

percepcije, ili Gombricheva teorija

r o m a t r a e v a

udjela,

ili filozofska tradicija u kojoj se stabilnost objekta uvijek srna-

251


9/12

252

trala spornom. Primjer mora ostati hipotetskim okvirnim jer

moe biti dovren tek nakon d r e i v a n j a posebnih vjerovanja i

pretpostavki koje bi objanjenje

i n i l e

nunim; kakva god bila

ta vjerovanja i pretpostavke,

o d r e i v a l e

bi n a i n na koji bi ih

student ica pokuala nadomjestiti ili izmijeniti. Kada strategija

uspije kada smisao njezinih

i j e i

postane jasnim, to nije zato

to je svoje

r i j e i

preformulira la ili poboljala,

v e

zato to

se

njezine r i j e i sada i t a j u u j u u istom sustavu razumijevanja

iz kojega su i proizale.

Ukratko, taj h i p o t e t i k i sugovornik bit priveden k istomu

razumijevanju koje moj kolega ima kada je u stanju sam sebi

r e i :

0,

jo jedna od Fishovih rtava , iako vjerojatno, e i

neto vrlo

r a z l i i t o

ako si u o p e ita i kae. Razlike

e u t i m

ne bi trebale zasjeniti temeljne

l i n o s t i i z m e u

dvaju iskustava,

jednog r e p r i a n o g

i

drugog

imaginarnog.

R i j e i

koje su izre

e n e

u

oba

se

s l u a j a

odmah u j u

unutar

sklopa pretpostavki o

smjeru iz kojega vjerojatno dolaze i u oba je

l u a j a potrebno

da

se

u v e n j e dogodi u

drugom

sustavu pretpostavki u kojemu

iste r i j e i Postoji l tekst u ovom kolegiju? vie n e e biti iste.

Dok

je moj kolega u stanju udovoljiti tom zahtjevu prizivanjem

kontekst a iskaza koji je v e dio njegova repertoara, repertoar

njegovih h i p o t e t i k i h situacija u kojima

se

moe z a t e i mora

biti proiren kako bi

u l d j u i o

taj kontekst tako da ga se,

n a e

l se

jednoga dana u

s l i n o j

situaciji, bude u s tanju prisjetiti.

Razlika je dakle u tome ima li se sposobnost ili je rek treba

s t e i

ali to, o n a n o nije bitna razlika jer su

a i n i

na koje ta

sposobnost moe biti uvjebana, s jedne strane, n a u e n i a s

druge strane, vrlo l i n i . S l i n i su, prije svega, zato to njihova

s l i n o s t

nij o d r e e n a r i j e i m a . Ba kao to t u d e n t i i n e r i j e i

n e e usmjeriti moga kolegu na kontekst kojim on raspolae,

isto tako e e uspjeti usmjeriti k njegovu otkrivanju ni onoga

rko kontekstom nije opskrbljen. Ni u

jednom ni

u

drugom

s l u a j u odsutnost e h n i k o g o d r e e n j a

z n a e n j a

ne n a i da

se put kojim se putuje

n a s u m i n o

pronalazi. Promjena j edne

strukture razumijevanja u drugu nije raskid, v e modifikacija

interesa i preokupacija koje su prisutne; i upravo zato to su

v e

prisutne, one g r a n i a v a j u smjer vlastite modifikacije. To

r e i da je u oba

l u a j a

sluatelj v e u situaciji i informiran

o preutno pozna tim namjerama ciljevima u oba

l u a j a

on

zavrava u drugoj situaciji

i j e

namjere ciljevi stoje u nekom

r a z r a e n o m odnosu (kontras ta, opozicije, ekspanzije, eksten

zije)

prema onima

koje nadomjetaju.

(Jedina

veza u kojoj ne

mogu biti jest ta da njihova veza u o p e ne postoji.) U jednom

je s l u a j u mrea r a z r a i v a n j a

(od

teksta kao o i t o f i z i k o g

objekta

do

pitanja je li

on i z i k i

objekt) artikulirana (iako

se sve artikulacije ne razmatraju istovremeno; selekcija se uvijek

javlja), dok je u drugom

l u a j u

artikulacija mree zadatak onoga

koji

o d u a v a

(ovdje se radi o studentici),

onoga

koji

p o i n j e

nuno, s onime to je v e dano.

Zavrna je l i n o s t tih dvaju l u a j e v a u tome to ni u jednom

uspjeh nije osiguran. Jednako je bilo neizbjeno

da

moj kolega

shvati kontekst stude nti i n a iskaza kao to bi bilo neizbjeno

da studentica

mo

predstaviti taj kontekst nekome tko ga

prethodno nije bio svjestan; i svakako, da je moj kolega ostao

zbunjen (jednostavno me se nije sjetio), bilo bi nuno da ga

studentica navodi dalje

n a i n o m

koji je

e r a z l u i v

od onoga

na

koji bi navodila nekoga na novo znanje, to r e i polaenjem

od

njegova r e n u t n o g razumijevanja.

Dugo sam

se

zadrao na rastvaranju te anegdote, tako da

se njezina povezanost s problemom autoriteta u

u i o n i c i

teoriji knjievnosti moe

u i n i t i

nejasnom. Dopustite da

vas

podsjetim

na tu

povezanost prizivanjem prijeporne tvrdnje

Abramsa drugih da autoritet ovisi o postojanju determinirane

jezgre z n a e n j a jer bi odsutnost takve jezgre n a i l a da nema

normativnog ili javnog

a i n a

da se odredi to je netko rekao

l

napisao, s posljedicom da interpretacija postaje stvar individu-

253


10/12

l

254

alnih i privatnih konstrukcija

od

kojih ni jedna nije podlona

osporavanju ili korekciji. U teoriji knjievnosti to bi n a i l o da

se ne moe tvrditi kako je jedna interpretacija bolja ili loija

od neke druge, a u

u i o n i c i

bi

z n a i l o

da nemamo odgovora

studentu

koji tvrdi da je njegova interpretacija jednako

dobra

kao i moja.

Samo

ako postoji osnovno

z a j e d n i k o

slaganje

koje odmah upravlja interpretacijom osigurava mehaniz me

za opredjeljenje

i z m e u

interpretacija,

potpuni

i mlohavi

relativizam moe biti izbjegnut.

U svojoj sam analizi htio pokazati da iako

Postoji li tekst u

ovom kolegiju? nema determ inirano

n a e n j e , z n a e n j e

koje

preivljava sve silne

promjene

situacija, u svakoj od situacija koje

bismo mogli zamisliti

z n a e n j e

je iskaza

ili

savreno jasno ili

je u stanju da nam, kroz

o d r e e n o

vrijeme, postane jasno. to

nam to m o g u a v a ako ne m o g u n o s t i norme kodirane

u jeziku? Kako se komunikacija odvija ako ne referiranjem na

javnu stabilnu normu? Odgovor, implicitan u svemu to sam

v e rekao, jest taj da se komunikacija odvija unutar situacije

da biti u situaciji

z n a i

posjedovati (ili biti njihovim posje-

dom) strukture ptepostavke, prakse koje se podrazumijevaju

kao relevantne s obzirom na o d r e e n e namjere ciljeve;

svaki se iskaz odm h u j e unutar pretpostavki o namjerama

ciljevima. Naglaavam

i j e

odmah jer mi se

i n i

da problem

komunikacije, kako ga netko kao Adams iznosi, jest proble m

samo zato to taj netko pretpostavlja udaljenost z m e u n e i j e g

primanja iskaza

d r e i v a n j a

njegova

n a e n j a -

vrstu mrtvog

prostora u kojem taj netko raspolae samo

i j e i m a

i u o a v a

se

sa zadatkom da ih konstruira.

a

takav prostor postoji, takav

trenutak u kojem interpretacija jo nije

a p o e l a ,

bilo bi nuno

p r i b j e i kakvoj

m e h a n i k o j

i algoritamskoj procedur i kojom

bi

z n a e n j e

bilo

i z r a u n a t o

i obzirom

na

koju

bi

eventualne

pogreke bile prepoznate.

Ono

to tvrdim jest

da se

z n a e n j a

pojavljuju

u r a u n a t a ,

ali ne zbog

normi

koje su g r a e n e u

jezik, zbog roga to je jezik uvijek razumij evan,od samog

p o e t k a ,

unutar strukture normi. Ta struktura m e u t i m nije

apstraktna neovisna,

v e

drutvena; stoga se ne radi o samo

jednoj strukturi koja ima povlatenu vezu procesom komuni-

kacije kakva

se

odvija u svakoj situaciji, je

to

struktura koja

se

mijenja kada

jedna

situacija, sa svojom pretpostavljenom

pozadinom sazdanom od praksi, namjera i ciljeva, ustupi mjesto

drugoj situaciji. Drugim i j e i m a osnovno a j e d n i k o slaganje,

za kojim tragaju Abrams i drugi, uvijek je p r o n a e n o , iako

nije svaki

put

isto.

Mnogi u posljednjoj r e e n i c i i u argumentaciji kojoj je

posluila kao z a k l j u a k

prepoznati

tek rafiniranu varijantu

relativizma kojega

se

ptibojavaju. Nije dobro, kau oni, govoriti

o

normama

standard ima koji su

d r e e n i

stanovitim kontek-

stom jer je to puko odobravanje e s k o n a n o g mnotva normi

standarda te smo tako jo uvijek ostavljeni bez ikakvog a i n a da

se

donese odluka

z m e u

r a z l i i t i h normi standarda te

z m e u

konkurira u i h sustava vrijednosti kojima su norme standardi

funkcije. Ukratko, imati vie standarda n a i nemati ih o p e .

Na jednoj je razini t j protuargument neporeciv,

no

nadrugoj

je on jednostavno sporedan. Neporeciv je kao o p i i teorijski

z a k l j u a k : postavljanje normi koje su

o d r e e n e s p e c i f i n i m

kontekstom

ili

s p e c i f i n o m

institucijom zasigurno

i s k l j u u j e

m o g u n o s t postojanja norme i j u bi valjanost

svi

mogli priznavati

bez obzira na situaciju u kojojse nalaze. No ista je tvrdnja posve

irelevantna za bilo kojeg pojedinca jer je svatko negdje smjeten i

nema nikoga za koga bi odsutnost asiruacijske norme imala ikakve

p r a k t i n e

posljedice, u smislu da bi njegova sposobnost izvedbe,

ili povjerenja u m o g u n o s t izvedbe, bila umanjena. Dakle dok

je,

o p e n i t o ,

istina kako postojanje mnogih standarda

n a i da

standarda zapravo nema,

to

nije istina

ni

za koga

o j e d i n a n o

(jer ne postoji nitko tko r i a

o p e n i t o )

te upravo zato moemo

r e i da je

to

istina koja

nam

nije vana.

255


11/12

256

Drugim i j e i m a , premda je relativizam stajalite koje moe

biti zabavno, on nije stajalite koje se moe zauzimati.

Nitko

ne moe biti relativist jer nitko ne moe o s t i i udaljenost

od

vlastitih vjerovanja i pretpostavki. Naime udaljavanje bi rezulti-

ralo i n j e n i c o m da

ona

ne bi bila z njeg nita vie mjerodavna

u

odnosu

na vjerovanja i pretpostavke drugih,

ili

u

odnosu

na

neka njegova stara vjerovanja i pretpostavke. Strah

da

u svijetu

indiferentno odobrenih normi vrijednosti pojedinac ostaje bez

osnove za djelovanje neutemeljen je jer nitko nije indiferentan

prema normama vrijednostima koje o m o g u v j u njegovu

svijest. U ime osobno r i h v a e n i h normi i vrijednosti (zapravo

su one te koje r i h v a a j u ) pojedinac postupa i diskutira i n e i

to

s potpunom i g u r n o u koja prati njegovo vjerovanje. Kada

s njegova vjerovanja izmijene, norme vrijednosti, na koje je

ranije bez razmiljanja pristajao, nazadovat u status miljenja

i postati objektima n a l i t i k e i k r i t i k e panje; ali sama ta

panja biti m o g u e n a novim sklopom

normi

i vrijednosti koje

su, pod tim okolnostima, neispitane nesumnjive isto kao to su

bile one norme i vrijednosti koje su zamijenjene novima. Radi

s o tome da nikad ne postoji trenutak u kojem s ne vjeruje

ni u to, u kojemu je svijest i s t a od svih kategorija miljenja i

koje god kategorije miljenja da su djelatne u danom rrenurku,

posluit kao osnova u koju se ne sumnja.

Ovdje vjerujem, branitelj

determiniranoga

z n a e n j a

uzviknut i "Solipsist " i dokazivati kako sigurnos t kojoj je izvor

u o j e d i n e v i m kategorijama miljenja ne bi mogla imati javnu

vrijednost. To r e i nepovezana

ni

s

jednim

z a j e d n i k i m

stabilnim sistemom

n a e n j a ,

ne bi

m o g u a v a l a

pojedincu da

vri verbalne zadatke svakodnevice; a

a j e d n i k a

bi razumljivost

bila posve n e m o g u a u svijetu u kojem je svatko u h v a e n u

vlastite pretpostavke i stavove. Odgovor na

to

je da pretpostavke

i stavovi pojedinca nisu nikad "njegovi vlastiti"

ni

u jednom

smislu koji bi davao razloge za strah od solipsizma. T a k o r e i ,

on nije izvor pretpostavki i stavova (ustvari, moda bi ispravnije

bilo

r e i

da su

oni

njemu izvor); zapravo njihova

prethodna

dostupnost unaprijed

g r a n i a v a

m o g u e smjerove u kojima se

njegova svijest moe kretati. Kada moj kolega konstruira pitanje

svoje studentice ("Postoji li tekst u ovom kolegiju?"),

ni

jedna od

interpretativnih strategija koje su

mu

na raspolaganju nije samo

njegova u smislu d a ju je on izmislio; one proizlaze iz njegova

predrazumijevanja interesa i ciljeva koji bi mogli potaknuti

govor nekoga tko funkcionira unutar institucije akademske

Amerike, iz interesa i ciljeva koji nisu i i j e osobno vlasnitvo,

v e

povezuju sv kojima

su

njihove pretpostavke toliko normalne

da s o njima ne razmilja. One sigurno povezuju

mog

kolegu

njegovu studenticu, koji su u stanju komunicirati,

pa a k

i

uzajamno

r a s u i v a t i

o namjerama drugoga, ali ne zato to su

njihovi interpretativni napori

g r a n i e n i

oblicima neovisnoga

jezika, zato to njihovo a j e d n i k o

s h v a a n j e

o

tom

to bi

moglo bit i u pitanju u situaciji u u i o n i c i rezultira time da im

se jezik ukazuje u istim oblicima (ili u sukcesivnom nizu istih

oblika). To

a j e d n i k o

razumijevanje osnova je za pou zdanje s

kojim razgovaraju r a s u u j u , a kategorije razumijevanja njihove

su vlastite samo u smislu da kolega i studentica djeluju kao

akteri

unutar

institucije

i j i n a i n

proizvodnje smisla, sustav

razumljivosti automatski preuzimaju. Upravo zato onaj

i j e

je

samo postojanje

o d r e e n o

njegovim poloajem u instituciji

(ako ne u ovoj akademskoj, onda u nekoj drugoj) teko moe

objasniti nekome tko je izvan institucije praksu ili z n a e n j e

za koje smatra da ih nije potrebno objanjavati jer ih smatra

ptirodnima.

Takva osoba, kada s ba navaljuje, vjeroja tno

r e i : "To je jednostavno tako" ili "Nije li i t o ? i tako potvrditi

da su prakse i n a e n j a vlasnitvo zajednice kao to je, u neko m

smislu, on sam.

Vidimo dakle da s

l)

komunikacija

o g a a

usprkos odsut-

nosti neovisn og i od konteksta

s l o b o e n o g

sustava

n a e n j a ,

257


12/12

il

258

da

(2)

oni

koji sudjeluju u komunikaciji

to i n e

sa

i g u r n o u

a ne tek

provizorno oni nisu

relativisti) i da

3) njihova

sigurnost izvire iz sklopa vjerovanja koja nisu individualna

ili

i d i o s i n k r a s r i n a i

osebujna, su

a j e d n i k a i

konvencionalna

(oni nisu solipsisti).

Naravno, Abrams

i

Hirsch

boje se solipsizma

i

relativizma

i

taj

ih strah

navodi na zalaganje za

nunost determiniranog

z n a e n j a . li ako se, radije negoli posve neovisno,

t u m a i

ponaaju kao produetak institucionalne zajednice, tada su

solipsizam i relativizam uklonjeni kao strahovi jer nisu

o g u i

n a i n i

postojanja. To z n a i

da

uvjet koji je

potreban

da

netko

bude solipsist ili relativist, uvjet da netko bude neovisan o

pretpostavkama institucije i slobodan u tvorbi vlastitih namjera

i

ciljeva ne moe nikada biti ostvaren

i

stoga

se

nema

smisla

boriti protiv njega. Abrams, Hirs ch

i

dru ina utroili su

mnogo

vremena u

potrazi

za

n i n i m o g r n i v n j

interpretacije,

ali ako se primjer mog kolege i njegove studentice moe po-

o p t (a ja

i t o

mislim

da

moe), ono to trae uvijek je v e

p r o n a e n o . Ukratko, moja poruka njima nije provokativna,

v e utjena -

neka

se ne brinu.

./

:;;/

Stanley Fish

t

je stilistika i zato o njoj

govore tako grozne stvari?

Prevela s engleskog: Anera Ryznar

r. DIO)

[Ovaj je esej nastao radi predavanja na Engleskom

institutu

kojim je predsjedao Seymour

Chatman.

Ostali r e d a v a i bili su

Richard

Ohmann,

Frank Kermode i Tzvetan Todorov. U skladu

s

praksom

instituta,

nakon

svakog izlaganja slijede pitanja, a

prvo pitanje

p u e n o meni

postavio je Ohmann izjavivi: Ja

sam Louis Milic. Tvrdnje u

ovom radu

rezultat su rada na

fakultetskom seminaru o knjievnoj teoriji koji sam

o e o

drati

1970. Seminar nisam drao

na o b i a j e n i n a i n

b i r a j u i tekst

Hamlet, Lycidas i

o d v r g a v a j u i

ga nizu metodologija kako

bih

uvidio jesu li uspjene, tj. kako

bih

odgovorio

na

pitanje

Rasvjetljuju li te metodologi je tekst? Ovo me pitanje u i l o

zbogonog

to

ono pretpostavlja i

zbog

sudova koje implicitn o

unaprijed donosi. Prije svega, pretpostavlja

da

su tekstovi

neo-

visni o teorijama; ta je pretpostavka u najmanju

ruku upitna,

a ja sam je elio osporiti.

Drugo,

pretpostavlja

da

je teorija

opravdana

jedino

u

odnosu

na praksu,

dok

se meni

i n i l o da

je

teorija

a i n

miljenja koji ima vlastite ciljeve i pravila pa bi se

tako teorije trebale vrednovati prema

koherentnosti

njihovih

tvrdnji.

r e e

pretpostavlja

da bi

teorija mogla i ne rasvijetliti

tekst, a meni je bilo sve jasnije da je odnos

z m e u

teorije i prakse

postojan.

Drugim

i j e i m a

teorije uvijek uspijevaju proizvest i

upravo

one

rezultate koje su predvidjele, rezultate koji biti

p r i v l a n i onima kojima su teorijske pretpostavke i o v l a t u j u i

259

Documents

StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju