7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
1/12
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
2/12
Stanley Fish
Postoji l tekst u ovome kolegiju?
Prevela s engleskog
vana
Dren
an
e v i
[Ovi eseji imaju dvostruki izvor: anegdotu koja im je dala naslov
te nedavno objavljenu raspravu Meyera Abrams a "Kako raditi
s tekstom" koja je
otvoren
napad
na rad
Jacquesa Derridaa,
Harolda Blooma te
na
moj rad. Bio sam prisutan kada je Abrams
odrao
izlaganje
na
"Lionel Trilling Seminar" 1978 . i
s j e a m
se
kako sam se jako smijao kad
se
uhvatio Blooma i Derridaa
te
kako
sam
se
pokuavao jako smijati
kad
se
uhvatio mene.
Abramsovi prigovori su orprije poznati; oni su, u osnovi, isti
kao i oni koje je
p u i v a o
J. Hillisu Mil leru u debati o "pluraliz
mu". T o n i j e
on optuuje
sve "nove
i t a t e l j e Newreader)
da
igraju dvostruku igru,
da
"pri
i t a n j u t u e g
teksta uvode vlastite
interpretativne
strategije, ali se
preutno
oslanjaju
na norme
zajednice pri izlaganju svojih metoda rezultata interpretacije
svojim vlastitim i t a t e l j i m a ' ' Partisan Review, 1979, br. 4, str.
587). Miller, Derrida i ostali piu knjige i eseje, sudjeluju na
simpozijima i
debatama
i tada se slue
standardnim
jezikom
kako bi ga dekonstruirali. Sama pretpostavka
da
ih se razumije
upotrijebljena je kao
protuargument
stajalitima koja iznose.
Na prvi pogled taj protuargument djeluje uvjerljivo, i to
vjerojatno samo zato to prikazuje teoriju kao
onu
koja razu
mijevanje smatra e m o g u i m . No u teoriji ovih novih i t a t e l j a
razumijevanje je uvijek m o g u e ali ne izvana. Upravo zbog
toga
mogu
govoriti
i
pretpostaviti
da
me razumije netko
poput
Abramsa, jer
mu
govorim
iznutra,
iz sklopa
d r e e n i h
interesa
i preokupacija , u vezi s d r e e n i m interesima
i
preokupacijama
za koje pretpostavljam
da
e . i h
u t i
u mojim
i j e i m a . Ako
bi i
uslijedila komunikacija i razumijevanje, to ne bi bilo zato
to
on
i
ja dijelimo isti jezik, u smislu poznavan ja
n a e n j a pojedinih
r i j e i i pravila po kojima se one kombiniraju, v e zbog
a i n a
miljenja, oblika ivota kojima smo mi z a j e d n i k i
i
koji nas
dvojicu
v l a i
u svijet prisutnih objekata, namjera, ciljeva,
postupaka, vrijednosri i rako dalje; a i zbog svojstva toga svijeta
da
se
svaka izgovorena i j e
nuno
u j e kao
r e f e r i r a j u a .
Tako
bismo Abrams
i
ja mogli razgovarati o tome je
li
neka pjesma
pasrorala, iznositi
i
pobijati argumente, osporavati dokaze, pri
znavati svojstva i tako dalje, ali bismo to mogli samo
zbog toga
to su "pjesma" i "pastorala"
m o g u e
kategorije identifikacije u
diskurzivnom svemiru, koji podrazumijeva i dogovor o tome to
se
smatrati znakom identifikacije i a i n e raspravljanja o
tome
jesu li
tak--vi
znakovi
prisutni
ili nisu. To
bi
bilo
o g u e
samo
ako bismo Abrams i ja polazili od istih pretpostavki, dogovora
i klasifikacija,
odnosno
ne
bi
bilo
o g u e
ako
bi
jedan
od
nas
bio taj koji te oblikovane pretpostavke nije prihvatio.
Ne
bi
bilo dovoljno ni "nekom e izvana" izloiti skup definicija
(kao
to
su "pjesma je
..
,
anr
je
..
").
Naime da bi
shvatio z n a e n j e
pojedinOg termina,
mora
otprije poznavati a e l n e djelatnosti
(u ovom
l u a j u
akademsku knjievnu kritiku), jer tek povezani
s njima oni imaju svoje
n a e n j e ;
sustav razumljivosti ne moe
biti
sveden
na
popis
stvari koje i n i razumljivima.
Ono
to
Abrams
i
oni
koji se s
njim
slau
ne
razumiju jest
i n j e n i c a da
se komunikacija odigrava
a m o unutar tah.--vog
sustava (ili
kon
teksta, situacije, interpret ativne zajednice) i da je razumijevanje
koje je postignuto i z m e u dviju ili vie osoba
a r a k t e r i s t i n o
za taj sustav, da je o d r e e n o samo unutar granica sustava. Ne
s h v a a j u ni
to
da je tah YO razumijevanje posve dovoljno i da
savrenije razumijevanje koje oni prieljkuju - razumijevanje
koje nadilazi svaku
situaciju-
a k
i
kada
bi bilo
o g u e
ne
bi
nalo svoje mjesto
na
svijetu jer je jedino u
konkretnim
situa
cijama-
sa svim uloenim
d r e e n j i m a
o
tome to
se priznaje
239
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
3/12
,
o
240
kao i n j e n i c a , to je m o g u e r e i , to je m o g u e priznati kao
argument -
m o g u e
razumijevati.
Ovi
su eseji nastali kao predavanje u spomen
na Johna
Crowea Ransoma ( John Crowe Ransom Memorial Lectures )
i izlagani su na Kanyon Colledgeu
od
8. do 13. travnja 1979.
Zapravo, sudjelovao sam u seminaru koji je trajao tjedan dana
i koji je
p o h a a l o
oko tri stotine sluatelja. Za mene je
to
bilo jedno lijepo, ali i i s c r p l j u j u e iskustvo. Po svemu s u d e i ,
s l i n i
su
se
o s j e a j i
pojavili i u publici jer je u uvodnom
l a n k u
studentskog
a s o p i s a ,
naslovljenom Fish (eng.
riba,
op. prev.)
upecao
publiku , velikoduno hvaljenje mojih intelektua lnih
sposobnosti
odmah o p r a e n o
i komentarom kako one nisu
uvijek bile i vjetine dentlmena .]
Prvoga dana u semestru mojemu kolegi na
v e u i l i t u
John
Hopkins prila je studentica koja
je,
kako je kasnije ustanovljeno,
prije toga sudjelovala u mom kolegiju. Postavila mu je, vjerujem
da e t e
se
sloiti, savreno jasno pitanje: Postoji li tekst u ovom
kolegiju? O d g o v a r a j u i sa savrenom a m o u v j e r n o u da je nije
bio ni svjestan (iako je, u kasnijim p r e p r i a v a n j i m a anegdote,
upravo taj trenu tak isticao kao upadanje u zamku ), rekao je:
Postoji, to je
Northon Antology o Literature. ;
nakon e g a
je zamka (koju nije postavila studentica, v e jezik sa svojim
n e o g r a n i e n i m m o g u n o s t i m a )
proradila: Ne,
ne ,
rekla je,
mislim, vjerujemo li u ovom kolegiju u postojanje pjesama i
s l i n i h stvari
ili
si ih samo umiljam o? o g u e je (i mnogima
p r i v l a n a ) i t a t i
tu
anegdotu kao ilustrativan primjer opasnosti
koja vreba kad
se
sluaju ljudi
poput
mene koji propovijedaju
nestabilnost teksta
i
nedostupnost determiniranih z n a e n j a ,
no
u
onome to
slijedi pokuat je
r o i t a t i
kao ilustrativan
primjer neutemeljenosti straha
od
te opasnosti.
Od svih
optubi
usmjerenih
protiv onih
koje je Meyer
Abrams nedavno prozvao novim
i t a t e l j i m a
(Derrida, Bloom,
Fish) n a j e a je ta da ti apostoli nedeterminiranosti i neod-
l u n o s t i
ignoriraju, a k i kada
se na
njih oslanjaju, norme i
m o g u n o s t i u s a e n e u jezik,
l i n g v i s t i k a
z n a e n j a koja i j e i
neporecivo imaju i time nas pozivaju da napustimo
svoje u o b i a -
jeno
o d r u j e
govorenja, sluanja, i t a n j a i razwnijevanja zbog
svijeta u kojemu ni jedan tekst ne moe n a i t i nita d r e e n o
i gdje nikada ne moemo znati to je bilo tko mislio bilo
i m e
to je napisao
01
Optueni
su
da doslovna i normativna
n a e n j a
zanemaruju svojim
svoj
eglavim interpretativnim poduhvatima.
Optube
moemo razjasniti i na navedenom primjeru. to je,
zapravo, normativno, ili doslovno, ili
l i n g v i s t i k o
z n a e n j e
iskaza Postoji li tekst u ovom kolegiju? .
i n i
se
da u okviru suvremenih r i t i k i h rasprava (kao,
na
primjer, onih sa stranica a s o p i s a Oitical Inquiry postoje samo
dva
n a i n a
da
se
odgovori
na
ro pitanje: ili
postoji
doslovno
z n a e n j e
izraza koje bismo trebali
m o i
odrediti ili je onoliko
z n a e n j a koliko je i i t a t e l j a i ni
jedno od
njih nije doslovno.
Odgovor koji sugerira moja mala
r i a
jest
raj
da iskaz ima
dva
doslovna
n a e n j a : pod
okolnostima koje
''M. H
Abrams,
l .k l ( .
1
d . Deconstructive Angel ',
pretpostav
Ja mOJ
o ega ne nus Im a
Je Crilicaltnquiry
3
,
br.
3
postojao korak u kojemu je te pretpostav-
{ p r o l j 1Sn .
str. 431-434.
ke o d r e i v a o ,
v e da se
otprije u njima kretao) iskaz je, o i r o ,
pitanje postoj i li i t a n k a potr ebna za sudjelovanje u o t i n o m
kolegiju, ali
pod
okolnost ima na koje
mu
je studentica ukazala
svojim p u u j u i m odgovorom iskaz
je,
to
je
jednako tako
i t o ,
pitanje o
r e d a v a e v u
stavu
(s
obzirom
na
stavove dostupne u
suvremenoj teoriji knjievnosti) pr ema statusu teksta. Bitno je
u o i t i da
se
ne radi o nedeterminiranosti i
n e o d l u n o s t i , v e
o determiniranosti i
d l u n o s t i
koje nemaju uvijek isti oblik i
koje se, kao u ovom primjeru, mogu mijenjati. Moj se kolega
nije dvoumio
z m e u
dvaju (ili vie) m o g u i h
z n a e n j a
iskaza;
odmah
je iskaz shvatio u
onom
z n a e n j u
koje
mu
se
i n i l o
neizbjenim
i m a j u i
unaprijed strukturirano razumijevanje
situacije, no odmah je u o i o drugo neizbjeno z n a e n j e i m
241
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
4/12
o
o
242
je
na
njega bio upozoren. Niti jedno
n a e n j e
nije nametnuto
(omiljena
r i j e
u polemikama protiv novih i t a t e l j a nekom
normalnijem n a e n j u privatnim, i d i o s i n k r a s t i k i m i n t e r p r e ~
tativnim
i n o m ;
obje su interpretacije u slubi upravo javnih i
konstitutivnih normi (jezika i razumijevanja) na koje se poziva
Abrams. Te norme nisu utkane u jezik (jer bi ga tada mogao
i t a t i svatko dovoljno jasnim nepristranim i m a ) , v e su u
institucionaliziranim strukturama unutar kojih u j e m o izraze
kao v e organizirane i o d r e u j e m o na to se oni referiraju s
obzirom na namjere i ciljeve. Kako su i moj kolega i njegova
studentica smjeteni u instituciju, n a i n na koji interpretiraju
nije slobodan, v e je o g r a n i e n pretpostavkama i praksama
razumijevanja vezanima za instituciju, a ne pravilima i fiksiranim
z n a e n j i m a
j e z i n o g
sustava.
Drugim i j e i m a ,
ni
jedno od i t a n j a pitanja - koje bismo
radi
r a k t i n o s t i
mogli nazvati Postoji l tekst u ovom kolegi
ju? 1 i Postoji li tekst u ovom kolegiju?
2
-
ne bi
odmah
bilo
dostupno svakom izvornom govorniku jezika. Postoji li tekst
u ovom kolegiju?
1
moe i t a t i interpreti rati onaj koji zna
to
se
razumijeva pod prvi dan novog semestra (pitan ja koja
m u e studente rjeavanje niza birokratskih pitanja prije nego
to predavanja o n u ) te zbog toga
u j e
izraz pod okriljem tih
svojih znanja koja nisu naknadno primijenjena, sudjeluju u
samom oblikovanju i n j e n i c e . Onome koji navedena predznanja
nema z n a e n j e iskaza Postoji l tekst u ovom kolegiju?
1
bit
jednako nedostupno kao i
n a e n j e
iskaza Postoji l tekst
u ovom kolegiju?
2
onome
koji nije upoznat s prijepornim
t o k a m a
suvremene teorije knjievnosti.
Ne
kaem
da
bi
o d r e e n i m
i t a t e l j i m a i sluateljima pitanje bilo posve nera
zumljivo i z m e u ostalog, u ovom se eseju zalaem za ideju
da je
i s t a
nerazumljivost n e m o g u a ) ,
v e
da postoje
i t a t e l j i
sluatelji i j e razumijevanje iskaza ne bi bilo istih obrisa kao
i razumijevanje mojega kolege, koje se u vremenskom slijedu
mijenjalo.
o g u e
je, na primjer, zamisliti nekoga tko bi isto
pitanje kao upit o lokaciji predmeta, kao Mislim da sam
ostavila svoj tekst u ovoj u i o n i c i ; jeste
l
ga vidjeli? . Tada bismo
dobili Postoji li tekst u ovom kolegiju? ' i
m o g u n o s t ,
koje
se plae branitelji normat ivnog determiniranog, e s k o n a n e
sukcesije brojeva, to bi n a i l o da smo u svijetu u kojem svaki
iskaz ima e s k o n a n o mnogo
n a e n j a .
Ali
to
o p e nije
ono
to moj primjer, koliko
god
moe biti proiren, sugerira. U
svakoj od situacija koje sam zamislio ( i u svakoj koju bih bio
u stanju zamisliti) z n a e n j e iskaza bilo bi jasno
g r a n i e n o ,
i
to
ne nakon to ga se
u l o , v e
u samim
a i n _ i m a
na koje bi
ga
se mo lo
u t i .
Strah od
e s k o n a n o g
mnotva n a e n j a bio bi
razloan jedino da e e n i c e postoje u stanju u kojem nisu
utkane u
d r e e n u
situaciju kojoj su u slubi. Takvo bi stanje,
kada bismo ga mogli odredit i, bilo normat ivno i bilo bi uzne
m i r u j u e ako bi
norma
bila slobodno l u t a j u a i e o d r e e n a .
Taho bi stanje, kada bismo ga mogli odrediti, bilo normativno,
a i n j e n i c a da je
norma
p l u t a j u a i n e o d r e e n a p o p r i l i n o
u z n e m i r u j u a . Ali takvo stanje ne postoji; r e e n i c e se pojavljuju
samo u situacijama i unutar tih situacija normativno z n a e n j e
iskaza uvijek biti o i t o ili barem dostupno, premda, u nekoj
drugoj situaciji, navedeni iskaz vie n e e biti isti jer imati
drugo normativno z n a e n j e , koje n e e biti nita manje i t o i
dostupno. (Iskustvo mojega kolege ilustrira tu tezu.) To ne
n a i
da
ne postoji
a i n
da se razlikuju n a e n j a koja iskaz imati
u r a z l i i t i m situacijama, nego da je razlikovanje v e izvreno
zbog i n j e n i c e da smo uvijek u d r e e n o j situaciji (nikad nismo
ni u jednoj) i da bi u drugoj situaciji razlikovanje
t a k o e r
v e
bilo izvreno, ali r u g a i j e .
Drugim
i j e i m a , uvijek je o g u e
odrediti razliku i z m e u Postoji li tekst u ovom kolegiju?
1
i
Postoji li tekst u ovom kolegiju? ', poredat i ih i rangirati (jer
su oni uvijek rangirani), no
n e m o g u e
je iskazima pridati
nepromjenjiv, zauvijek o d r e e n poredak koji ne bi ovisio o
43
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
5/12
il
244
njihovu pojavljivanju ili nepojavljivanju u situaciji (jer upravo
je situacija ta u kojoj s pojavljuju ili ne pojavljuju).
Ipak,
moramo biti
svjesni razlike
e u
iskazima koja
nam
doputa da, na g r a n i e n n a i n , jedan iskaz smatramo normal-
nijim od drugoga:
oba
su savreno normalna u kontekstima u
kojima je njihovo doslovno
n a e n j e odmah i t o
(sukcesivni
kontekst i u kojima s zatekao moj kolega), no, kako stvari stoje,
jedan
od
dvaju konteksta zasigurno je mnogo dostupniji i zato je
mnogo vjerojatnije da upravo on biti motr item s kojeg s
iskaz razumijevati. Nazvao
bih
to institucionalnim uklapanjem
jer
ako
je
Postoji li
tekst
u
ovom
kolegiju?
1
u
stanju
u t i
samo
onaj koji
zna to
podrazumijeva prvi
dan
semestra , a Postoj i l
tekst u ovom kolegiju?
2
samo onaj i j e razumijevanje l d j u u j e
poznavanje suvremene knjievne teorije,
onda
je
o i t o
da
m e u o b i n o m populacijom Vie njih
Validity
in nterpretation
iskaz u t i kao Postoji l tekst u ovom New
Haven:Yate
University
Press, 1967}, str. 218-219.
kolegiju?
1
nego kao Postoji l tekst u
TheAimsoflnterpretation
ovom kolegiju? z; tovie, onaj koji iskaz
Chicago: University of
Chicago Press, 1967), str.1.
odmah u j e kao Postoji li tekst u ovom
kolegiju? ' mogao
bi
ga
u t i
i kao Postoji li tekst u ovom
kolegiju? ' ako bismo
mu
dali detaljna objanjenja, no vrlo je
teko zamisliti nekoga tko
bi
bio u stanju
u t i
Postoji li tekst
u ovom kolegiju? ', ali ne i Postoji li tekst u ovom kolegiju? '.
(Prvi a i n razumijevanja dostupan je svakome iz moje struke,
v e i n i studenata i mnogim
zaposlenicima
u n a l d a d n i k o j
djelatnosti,
dok
je drugi n a i n blizak samo onima iz 1noje
struke kojima ne bi bilo u d n o , kao to meni nije bilo, da s
k r i t i a r referira na frazu popular izirao Lacan .)
Time
nisam
oslabio svoje argumente i povratio kategoriju normalnosti,
jer normalnost
o kojoj
govorim
nije transcendentalna,
v e
institucionalna kategorija; premda
nema
institucije koja bi bila
toliko univerzalno snana i trajna da bi n a e n j a koja
m o g u v
mogla u i n i t i
normalnima
zauvijek, neke institucije ili oblici
ivota toliko su rasprostranjeni da se v e i n i ljudi z n a e n j a
koja te institucije i oblici ivota m o g u v j u
i n e
prirodno
dostupnima i potreban
je poseban
napor da s
uvidi kako su
ona proizvodi okolnosti.
Ta je teza vana jer objanjava uspjeh
s
kojim neki Abrams ili
neki
Hirsch
prizivaju
a j e d n i k o
razumijevanje
b i n o g
jezika
i povezuju ga s
d o s t u p n o u
jezgre determiniranih
z n a e n j a .
Kada
Hirsch
prikazuje r e e n i c u Zrak je svje kao primjer
verbalnog
n a e n j a
koje je dostupno svim govornicima jezika
i kada jasno odvaja a j e d n i k o i determinirano od asocijacija
koje im, pod o d r e e n i m okolnostima,
mogu biti
pridruene
(npr. Trebao sam manje
e e r a t i
ili Svje zrak o d s j e a
me
na djetinj stvo u Vermontu ), on toliko r a u n a na slaganje
svoga
i t a t e l j a
oko
z a j e d n i k i h
i
normativnih
z n a e n j a
da
se
a k i ne zamara nastojanjem da ih odredi; i premda nisam
provodio anketu, s u u j e m se vjerovati, s obz irom na navedene
primjere, da je njegov optimizam
dobro
utemeljen. V e i n a
Hirschovih i t a t e l j a ako
ne
i svi,
prvi
iskaz odmah razumjeti
kao meteoroloki opis koji najavljuje
o d r e e n o
atmosferske
stanje.
No
sretno
odabran primjer daleko
je
od toga da
p o t v r u j e Hirschovu ideju (koja uvijek, kako je to nedavno
ponovo potvrdio,
podupire stabilnu detenniniranost zna-
e n j a 0 3 ) ,
naprotiv,
p o t v r u j e
moju.
O i t o s t
z n a e n j a
iskaza
nije u povezanosti s r i j e d n o u koju ta r i j e ima u j e z i n o m
sustavu neovisnom o kontekstu; prije biti da
i j e i
u j e m o
kao utkane u kontekst i
da one
zato imaju n a e n j e koje
onda
Hirsch
moe nazivati i t i m . Unoenje
i j e i
u drugi kontekst
pokazuje
nam
kako brzo iskrsava novo
o i t o
z n a e n j e . Pret-
postavimo, na primjer, da smo naili na iskaz Zrak je svje
(iskaz koji i sada u j e t e onako kako je
Hirsch
pretpostavio
da
u j e t e )
usred rasprave o glazbi ( Kada se djelo izvodi
na
ispravan n a i n , zrak je svje ); odmah bismo ga u l i kao ko-
mentar
na instrumentalnu izvedbu
u h k i m instrumentom
245
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
6/12
246
ili p u h a k i m instrumentima. tovie,
u l i
bismo ga
s mo
kao
takvog, a ga
na
Hirschov a i n zahtijevalo bi dodatan
trud
ravan naporu. Moglo bi se prigovoriti da u Hirschovu tekstu
Zrak
je i s t u o p e nema kontekstualno okruenje; iskaz
je samo uveden i stoga svako slaganje oko njegova
z n a e n j a
mora
da je postignuto upravo zbog akontekstualnih obiljeja
iskaza. Ali iskaz
j st
u kontekstualnom okruenju, a znak
je njegova postojanja upravo odsutnost referiranja na njega.
N e m o g u e
je a k
i
zamisliti r e e n i c u neovisnu o kontekstu,
a a k i kad pokuamo razmatrati r e e n i c u i j i nam kontekst
nije dan, automatski je
u j e m o
u kontekstu u kojem smo je
n a j e e
susretali. Tako Hirsch priziva kontekst ne r i z i v a j u i
ga; neokruivanjem iskaza okolnost ima o t i e nas da ga sami
smjestimo u kontekst koji smatramo najvjerojatnijim; a
v e
smo samim zamiljanjem konteksta iskaza odredili oblik koji
se u
o d r e e n o m
trenutku i n i jedinim m o g u i m
Koji
z a k l j u a k
moemo izvesti iz
ta
dva primjera? Prije
sviJa, ni moj kolega, a ni
i t a t e l j i
Hirschovih r e e n i c a nisu
sputani
n a e n j i m a
koje r i j e i imaju u normativnom
e z i n o m
sustavu, ali nisu
ni
toliko slobodni da izrazu pridaju z n a e n j e
koje poele. Zapravo, pridati je upravo kriva i j e jer sugerira
postojanje dviju faza u procesu razumijevanja u kojima i t a t e l j ili
sluatelj prvo paljivo ispita iskaz, a tek
ond
mu
daje
n a e n j e .
Ono na
to se
mogu
svesti
sve prethodne
stranice jest tvrdnja
da prva faza ne postoji, da iskaz uvijek
u j e m o
iznutra, a ne kao
neto
t.o
prethodi primjenjivanju znanja o njegovim ciljevima
i interesima,
u t i
iskaz uvijek n a i v e odrediti
mu
oblik i dati
mu n a e n j e . Drugim
i j e i m a , problem
d r e i v a n j a z n a e n j a
svodi se na pitanje postoji li t o k a u kojoj
o d r e i v a n j e
jo nije
izvreno, a ja tvrdim da ne postoji.
Ja
ne
tvrdim da nikad nismo u takvoj poziciji
da
svjesno
razmiljamo o tome to izraz o p e
z n a i . D a p a e ,
poloaj mog
kolege upravo je takav kada ga studentica
p u u j e na
i n j e n i c u
da njezino pitanje nije
na
a i n
na
koji je ona htjela da ga
u j e ( Ne, ne, mislim, vjerujemo
li
u ovom kolegiju u postojanje
pjesama i
l i n i h
stvari ili si ih samo umiljam o? )
i
sada to mora
d o k u i t i .
Ali to u ovom (i bilo kojem drugom)
s l u a j u
nije
zbir i j e i koje e k a j u da im
se
dodijeli n a e n j e , v e izraz i j e
se
v e
dodijeljeno
n a e n j e
pokazalo
e o d g o v a r a j u i m .
Ialm moj
kolega mora o e t i iznova, ne r e e sa samog
o e t k a ;
na njemu
naime nikada nije
ni
bio jer je v e samo sluanje pitanja bilo
oblikovano njegovim pretpostavkama o preokupacijama koje
bi dolazile u obzir.
(Zato
on
nije slobodan'; iako nije sputan
determiniranim
n a e n j e m . )
Upravo su njegove pretpostavke, a
ne toliko
a i n
na koji ih je primijenio, pobijene korigira
u i m
odgovorom koji mu p u u j e studentica.Ona
mu
govori da je
krivo shvatio
n a e n j e ,
ali ne zato to je pogrijeio u i n t a k t i k o m
povezivanju njezinih i j e i u n a e n j s k u cjelinu; zato to je
odmah prepoznao cjelinu i j e je z n a e n j e nastalo pogrenom
identifikacijom njezine namjere (izvrenom
i
prije negoli je
progovorila). Kada mu je prila, bio
je
spreman na pi tanja kakva
mu
studenti i n a e postavljaju prvoga dana predavanja,
pa
je
upravo takvo pitanje i u o . Nije pogreka u njegovu
i t a n j u
teksta (to nije pogreka u miljenju),
v e
u
r e d i t a n j u i
ako
sebe eli ispraviti, mora izvriti novo
p r e d ) o d r e e n j e
interesa
iz
kojih njezino pitanje proizlazi. Upravo je
to
i
u i n i o ,
a
na
k l j u n o
pitanje
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
7/12
248
na one druge okolnosti
z d v a j a j u i
ih iz inventara svih
o g u i h
okolnosti. Kada bi to bilo m o g u e , morala bi postojati r i r o e n a
veza z m e u
r i j e i
koje ona govori d r e e n o g sklopa okolnosti
(bio bi to vii stupanj doslovnosti) te bi svaki kompetentan
govornik koji
u j e
te
r i j e i
bio
u p u e n
na taj isti sklop.
No
p r i u
sam
i s p r i a o
pred
vie
kompetentnih
govornika koji je
jednostavno nisu razumjeli, a jedan mi je prijatelj - profesor
filozofije- rekao da je u intervalu
z m e u
sluanja
r i e
i
mog
objanjenja (a drugo je pitanje i kako sam ja to u o p e izveo)
sam sebe pitao "Kakav je to vic koji o p e ne razumijem?". Bar
je
na
neko vrijeme bio u stanju
u t i
"Postoji li tekst u ovom
kolegiju?" na isti n a i n na koji ga je i moj kolega isprva u o ; a
dodatno objanjenje studentice, daleko
od
toga da ga je dovelo
do r u g a i j e g razumijevanja, samo mu je ukazalo na udaljenos t
vlastitog razumijevanja od r u g a i j e g razumijevanja. Za razliku
od njega neki ne samo da su shvatili r i u nego su je shvatili
prije negoli sam je
i s p r i a o ;
znali su unaprijed to slijedi
i m
bih rekao da je moj kolega nedavno priupitan "Postoji li tekst
u ovom kolegiju?': Tko su ti ljUdi i to im razumijevanje
r i e
i n i
toliko neposrednim i brzim? Mogli bismo
r e i ,
bez imalo
aljivosti, da su to l judi koji dolaze na moja predavanja jer
znaju moje stavove prema d r e e n i m stvarima (ili znaju da
im ti stav). To
n a i
da "Postoji
l
tekst u ovom kolegiju?"
u j u ,
v e
i na
o e t k u
anegdote (ili u naslovu ovoga eseja), u svjetlu
svojih znanja o tome to bih ja, vjerojatno, mogao
i n i t i
s tim.
P r i u im izgovaram j u okolnostima koje su me obvezale da
se izjasnim s obzirom na niz pitanja koja su otro m e e n a .
Moj kolega bio je u stanju u t i iskaz na a i n kao da dolazi
od mene, i to ne zbog toga to sam bio ondje u u i o n i c i , ili
zbog toga to su
r i j e i
u
s t u d e n t i i n u pitanju u p u i v a l e
na
mene tako da bi to bilo
o i t o
svakom sluatelju,
v e
zato to
je mogao zamisliti kako tri prostorije dalje, u svom kabinetu,
govorim studentima kako nema determiniranih n a e n j a kako
je stabilnost teksta iluzija. Zapravo, kako mi je rekao, trenutak
prepoznavanja i
h v a a n j a
izrazio je o v o r e i sebi:
0,
jedna od
Fishovih rtava " Nije to pomislio zato to su je njezine
r i j e i
odredile
tahom,
zato to je njegova sposobnost da je tal-vom
vidi oblikovala njegovu percepciju njezin ih i j e i . Odgovor na
pitanje "Kako je doao do njezinih
i j e i ,
do okolnosti
zako
e je
ona htjela da ih
on
u j e ?
jest taj da su te okolnosti, u njegovu
n a i n u miljenja, otprije morale postojati jer je jedino tako
bilo o g u e da njezine i j e i povee s njima. Pitanje bismo tada
trebali odbaciti jer podrazumijeva da konstrukcija smisla vodi
do identifikacije konteksta iskaza, a ne obratno. e u t i m
to
ne
z n a i da konteks t dolazi prvi i da nakon njegova prepoznavanja
z a p o i n j e konstrukcija
z n a e n j a .
Time bismo samo obrnuli
odgovor
na
pitan je prvenstva o kojem, zapravo, nije
r i j e
jer
se dvije radnje (prepoznavanje kont eksta i proizvodnja smisla)
odvijaju istovremeno.
Nitko
ne kae: "Nalazim se u
d r e e n o j
situaciji pa sada moram p o e t i s
o d r e i v a n j e m
to ove r i j e i
z n a e . Biti u situaciji z n a i vidjeti r i j e i , ove ili neke druge,
kao v e obremenjene z n a e n j e m . Moj je kolega istovremeno
shvatio da je s u o e n s jednom
od
mojih rtava, kao i to da se
pitanje odnosi na njegova teorijska uvjerenja. Davanje odgovora
na jedno pitanje kako samo nas
s u o a v a
s drugim: ako g
njezine
i j e i
nisu dovele do konteksta iskaza, kako je doao do
njega?
Zato
se
sjetio upravo mene kako govorim studentima da
nema determiniranih n a e n j a , zato nije pomislio ni na koga
drugoga? Prije svega, moda ba jest. Moda je pretpostavljao
da ona dolazi iz drugog smjera
p i t a j u i ,
recimo, h o e li u
aritu interesa biti pjesme eseji ili n a i n i na koje ih i t a m o ,
pitanje koje bi bilo na istom tragu kao i ono koje je postavila,
a opet znatno
r a z l i i t o ) ,
a moda je jednostavno bio, ba kao
i moj prijatelj filozof, doveden u teak poloaj i
o g r a n i e n ,
u
odsutnosti objanjenja, na svoje prvo
d r e e n j e
njezinih interesa,
nesposoban da njezine i j e i shvati na bilo koji a i n d r u g a i j i
249
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
8/12
250
od onoga prvobi tnog. Kako je doao do rjeenja? D j e l o m i n o
zato
to
je
mogao bio
je u stanju d o i do konteksta jer je on
v e bio dio
njemu
raspoloivih
sredstava
za organizaciju svijeta
i zbivanja u njemu. Kategorijom jedna od Fishovih rrava
v e je raspolagao, te je nije morao oblikovati. Naravno, on
nije uvijek zaposjedala
njega
njegov svijet nije oduvijek bio
organiziran njome, a zasigurno ga nije zaposjedala
na o e t k u
razgovora; ali mu je bila dostupna, kao on njoj, sve
to
je
trebalo
u i n i t i
bilo je prizvati je, ili biti k njoj p rizvan, kako bi
z n a e n j a koja kategorija a d s v o u j e isplivala. Da mu nije bila
dostupna, tijek njegova razumijevanja bio bi posve r u g a i j i , a
do
te m o razlike uskoro d o i .
No to nas tjera da istraujemo dublje. Kako ga je i zato
prizvala predodba? Odgovor na to pitanje temelji se na vjero
jatnosti a p o i n j e tvrdnjom
da kad se
neto
mijenja,
ne
mijenja
se sve. Premda moj kolega tijekom razgovora mijenja svoje
razumijevanje okolnosti, za njega su one jo uvijek akademske
unutar roga
razumijevanja,
koje
se
(makar modificirano) na-
stavlja, smjer u kojemu moe razmiljati je strogo g r a n i e n .
On jo uvijek pretpostavlja, ba kao i na
o e t k u
razgovora, da
je piranje koje mu je studentica postavila vezano, o p e n i t o , za
fakultet i za englesku knjievnost, pa ga pokuava razumjeti s
obzirom na kategorije vezane
uz
taj
tip iskustva. Jedna je
od
kategorija nesumnjivo i ta to se odvija na drugim kolegijima'',
a jedan od t ih drug ih kolegija je i moj. I tako, putem koji nije ni
posve e o d r e e n , ali ni posve jasan, dolazi do mene, do ideje
jedna
od
Fish ovih rtava'' te do nove konstrukcije onoga to
je njegova s tudentica rekla.
Cijeli bi taj put bio mnogo zaobilazniji da mu kategorija
jedna od Fishovih rtava'' nije v e otprije bila poznata kao
sredstvo za proizvodnju smisla. Da to sredstvo nije bilo dio
njegova repertoara, da nije bio sposoban biti prizvan k njemu
jer ga, prije svega, nije ni poznavao, kako bi nastavio? Odgovor
je da
u o p e
ne bi mogao nastaviti, to
ne z n a i
da je netko
zauvijek zarobljen u kategorijama razumijevanja koje su mu na
raspolaganju (ili kategorije kojima je netko na raspolaganju),
v e da u v o e n j e novih kategorija ili proirivanje starih kako
bi se uveli novi (i, prema tome, nedavno i e n i podaci uvijek
mora dolaziti izvana
ili
iz
onog
tO
se, u
d r e e n o m
vremenu,
smatra izvanjskim.
s l u a j u
da moj kolega nije bio u stanju
prepoznati strukturu s r u d e n t i i n a zanimanja, zato to ga ta
struktura nikada nije zaposjedala (ili on nju), s r u d e n r i i n a bi
dunost bila da mu je objasni. I opet smo naletjeli na jo jedan
primjer problema kojim
se
bavimo. Studentica mu ne bi mogla
dati objanjenje variranjem i dodavanjem vlastitih i j e i b i v a j u i
jo eksplicirnijom, jer bi njezine i j e i bile razumljive jedino kad
bi moj kolega imao znanje koje bi te i j e i trebale prenijeti,
znanje o pretpostavkama interesima iz kojih proizlaze.Jasno je
stoga da bi morala nanovo o e t i , premda ne bi trebala o e t i
ni
od e g a (dakako, kretan je ni od e g a nU ada i ne postoji kao
m o g u n o s t ; ali bi se trebala vratiti na ono mjesto do kojeg je
postojalo slaganje, koje su dijelili, oko onoga to je razlono
r e i kako bi se nova,
ira
osnova za
slaganje
mogla oblikovati. U
ovom je
s l u a j u ,
na
primjer,
ona je mogla o i s i n j e n i c o m
da
njezin sugovornik
zn to
je tekst;
to n a i
da je n a i n njegova
razmiljanja o tekstu odgovoran
za
n a i n
na koji
je
u o njezino
pitanje kao piranje o birokratskoj strani nastave. Prisjetit e t e
se da on u ovoj r e e n i c i nije vie moj kolega, v e netko tko
nema njegova s p e c i f i n a znanja). Svoj je n a i n razmiljanja
morala proiriti ili otkloniti, prvo, moda, ukazivanjem na to
da postoje oni koji misle o tekstu na r a z l i i t e n a i n e , a onda
p o k u a v a j u i p r o n a i kategoriju njegova razumijevanja koja
moe sluiti kao analogna razumijevanju koje jo ne dijele.
Moda su mu poznati oni psiholozi koji zastupaju konstitutivnu
m o
percepcije, ili Gombricheva teorija
r o m a t r a e v a
udjela,
ili filozofska tradicija u kojoj se stabilnost objekta uvijek srna-
251
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
9/12
252
trala spornom. Primjer mora ostati hipotetskim okvirnim jer
moe biti dovren tek nakon d r e i v a n j a posebnih vjerovanja i
pretpostavki koje bi objanjenje
i n i l e
nunim; kakva god bila
ta vjerovanja i pretpostavke,
o d r e i v a l e
bi n a i n na koji bi ih
student ica pokuala nadomjestiti ili izmijeniti. Kada strategija
uspije kada smisao njezinih
i j e i
postane jasnim, to nije zato
to je svoje
r i j e i
preformulira la ili poboljala,
v e
zato to
se
njezine r i j e i sada i t a j u u j u u istom sustavu razumijevanja
iz kojega su i proizale.
Ukratko, taj h i p o t e t i k i sugovornik bit priveden k istomu
razumijevanju koje moj kolega ima kada je u stanju sam sebi
r e i :
0,
jo jedna od Fishovih rtava , iako vjerojatno, e i
neto vrlo
r a z l i i t o
ako si u o p e ita i kae. Razlike
e u t i m
ne bi trebale zasjeniti temeljne
l i n o s t i i z m e u
dvaju iskustava,
jednog r e p r i a n o g
i
drugog
imaginarnog.
R i j e i
koje su izre
e n e
u
oba
se
s l u a j a
odmah u j u
unutar
sklopa pretpostavki o
smjeru iz kojega vjerojatno dolaze i u oba je
l u a j a potrebno
da
se
u v e n j e dogodi u
drugom
sustavu pretpostavki u kojemu
iste r i j e i Postoji l tekst u ovom kolegiju? vie n e e biti iste.
Dok
je moj kolega u stanju udovoljiti tom zahtjevu prizivanjem
kontekst a iskaza koji je v e dio njegova repertoara, repertoar
njegovih h i p o t e t i k i h situacija u kojima
se
moe z a t e i mora
biti proiren kako bi
u l d j u i o
taj kontekst tako da ga se,
n a e
l se
jednoga dana u
s l i n o j
situaciji, bude u s tanju prisjetiti.
Razlika je dakle u tome ima li se sposobnost ili je rek treba
s t e i
ali to, o n a n o nije bitna razlika jer su
a i n i
na koje ta
sposobnost moe biti uvjebana, s jedne strane, n a u e n i a s
druge strane, vrlo l i n i . S l i n i su, prije svega, zato to njihova
s l i n o s t
nij o d r e e n a r i j e i m a . Ba kao to t u d e n t i i n e r i j e i
n e e usmjeriti moga kolegu na kontekst kojim on raspolae,
isto tako e e uspjeti usmjeriti k njegovu otkrivanju ni onoga
rko kontekstom nije opskrbljen. Ni u
jednom ni
u
drugom
s l u a j u odsutnost e h n i k o g o d r e e n j a
z n a e n j a
ne n a i da
se put kojim se putuje
n a s u m i n o
pronalazi. Promjena j edne
strukture razumijevanja u drugu nije raskid, v e modifikacija
interesa i preokupacija koje su prisutne; i upravo zato to su
v e
prisutne, one g r a n i a v a j u smjer vlastite modifikacije. To
r e i da je u oba
l u a j a
sluatelj v e u situaciji i informiran
o preutno pozna tim namjerama ciljevima u oba
l u a j a
on
zavrava u drugoj situaciji
i j e
namjere ciljevi stoje u nekom
r a z r a e n o m odnosu (kontras ta, opozicije, ekspanzije, eksten
zije)
prema onima
koje nadomjetaju.
(Jedina
veza u kojoj ne
mogu biti jest ta da njihova veza u o p e ne postoji.) U jednom
je s l u a j u mrea r a z r a i v a n j a
(od
teksta kao o i t o f i z i k o g
objekta
do
pitanja je li
on i z i k i
objekt) artikulirana (iako
se sve artikulacije ne razmatraju istovremeno; selekcija se uvijek
javlja), dok je u drugom
l u a j u
artikulacija mree zadatak onoga
koji
o d u a v a
(ovdje se radi o studentici),
onoga
koji
p o i n j e
nuno, s onime to je v e dano.
Zavrna je l i n o s t tih dvaju l u a j e v a u tome to ni u jednom
uspjeh nije osiguran. Jednako je bilo neizbjeno
da
moj kolega
shvati kontekst stude nti i n a iskaza kao to bi bilo neizbjeno
da studentica
mo
predstaviti taj kontekst nekome tko ga
prethodno nije bio svjestan; i svakako, da je moj kolega ostao
zbunjen (jednostavno me se nije sjetio), bilo bi nuno da ga
studentica navodi dalje
n a i n o m
koji je
e r a z l u i v
od onoga
na
koji bi navodila nekoga na novo znanje, to r e i polaenjem
od
njegova r e n u t n o g razumijevanja.
Dugo sam
se
zadrao na rastvaranju te anegdote, tako da
se njezina povezanost s problemom autoriteta u
u i o n i c i
teoriji knjievnosti moe
u i n i t i
nejasnom. Dopustite da
vas
podsjetim
na tu
povezanost prizivanjem prijeporne tvrdnje
Abramsa drugih da autoritet ovisi o postojanju determinirane
jezgre z n a e n j a jer bi odsutnost takve jezgre n a i l a da nema
normativnog ili javnog
a i n a
da se odredi to je netko rekao
l
napisao, s posljedicom da interpretacija postaje stvar individu-
253
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
10/12
l
254
alnih i privatnih konstrukcija
od
kojih ni jedna nije podlona
osporavanju ili korekciji. U teoriji knjievnosti to bi n a i l o da
se ne moe tvrditi kako je jedna interpretacija bolja ili loija
od neke druge, a u
u i o n i c i
bi
z n a i l o
da nemamo odgovora
studentu
koji tvrdi da je njegova interpretacija jednako
dobra
kao i moja.
Samo
ako postoji osnovno
z a j e d n i k o
slaganje
koje odmah upravlja interpretacijom osigurava mehaniz me
za opredjeljenje
i z m e u
interpretacija,
potpuni
i mlohavi
relativizam moe biti izbjegnut.
U svojoj sam analizi htio pokazati da iako
Postoji li tekst u
ovom kolegiju? nema determ inirano
n a e n j e , z n a e n j e
koje
preivljava sve silne
promjene
situacija, u svakoj od situacija koje
bismo mogli zamisliti
z n a e n j e
je iskaza
ili
savreno jasno ili
je u stanju da nam, kroz
o d r e e n o
vrijeme, postane jasno. to
nam to m o g u a v a ako ne m o g u n o s t i norme kodirane
u jeziku? Kako se komunikacija odvija ako ne referiranjem na
javnu stabilnu normu? Odgovor, implicitan u svemu to sam
v e rekao, jest taj da se komunikacija odvija unutar situacije
da biti u situaciji
z n a i
posjedovati (ili biti njihovim posje-
dom) strukture ptepostavke, prakse koje se podrazumijevaju
kao relevantne s obzirom na o d r e e n e namjere ciljeve;
svaki se iskaz odm h u j e unutar pretpostavki o namjerama
ciljevima. Naglaavam
i j e
odmah jer mi se
i n i
da problem
komunikacije, kako ga netko kao Adams iznosi, jest proble m
samo zato to taj netko pretpostavlja udaljenost z m e u n e i j e g
primanja iskaza
d r e i v a n j a
njegova
n a e n j a -
vrstu mrtvog
prostora u kojem taj netko raspolae samo
i j e i m a
i u o a v a
se
sa zadatkom da ih konstruira.
a
takav prostor postoji, takav
trenutak u kojem interpretacija jo nije
a p o e l a ,
bilo bi nuno
p r i b j e i kakvoj
m e h a n i k o j
i algoritamskoj procedur i kojom
bi
z n a e n j e
bilo
i z r a u n a t o
i obzirom
na
koju
bi
eventualne
pogreke bile prepoznate.
Ono
to tvrdim jest
da se
z n a e n j a
pojavljuju
u r a u n a t a ,
ali ne zbog
normi
koje su g r a e n e u
jezik, zbog roga to je jezik uvijek razumij evan,od samog
p o e t k a ,
unutar strukture normi. Ta struktura m e u t i m nije
apstraktna neovisna,
v e
drutvena; stoga se ne radi o samo
jednoj strukturi koja ima povlatenu vezu procesom komuni-
kacije kakva
se
odvija u svakoj situaciji, je
to
struktura koja
se
mijenja kada
jedna
situacija, sa svojom pretpostavljenom
pozadinom sazdanom od praksi, namjera i ciljeva, ustupi mjesto
drugoj situaciji. Drugim i j e i m a osnovno a j e d n i k o slaganje,
za kojim tragaju Abrams i drugi, uvijek je p r o n a e n o , iako
nije svaki
put
isto.
Mnogi u posljednjoj r e e n i c i i u argumentaciji kojoj je
posluila kao z a k l j u a k
prepoznati
tek rafiniranu varijantu
relativizma kojega
se
ptibojavaju. Nije dobro, kau oni, govoriti
o
normama
standard ima koji su
d r e e n i
stanovitim kontek-
stom jer je to puko odobravanje e s k o n a n o g mnotva normi
standarda te smo tako jo uvijek ostavljeni bez ikakvog a i n a da
se
donese odluka
z m e u
r a z l i i t i h normi standarda te
z m e u
konkurira u i h sustava vrijednosti kojima su norme standardi
funkcije. Ukratko, imati vie standarda n a i nemati ih o p e .
Na jednoj je razini t j protuargument neporeciv,
no
nadrugoj
je on jednostavno sporedan. Neporeciv je kao o p i i teorijski
z a k l j u a k : postavljanje normi koje su
o d r e e n e s p e c i f i n i m
kontekstom
ili
s p e c i f i n o m
institucijom zasigurno
i s k l j u u j e
m o g u n o s t postojanja norme i j u bi valjanost
svi
mogli priznavati
bez obzira na situaciju u kojojse nalaze. No ista je tvrdnja posve
irelevantna za bilo kojeg pojedinca jer je svatko negdje smjeten i
nema nikoga za koga bi odsutnost asiruacijske norme imala ikakve
p r a k t i n e
posljedice, u smislu da bi njegova sposobnost izvedbe,
ili povjerenja u m o g u n o s t izvedbe, bila umanjena. Dakle dok
je,
o p e n i t o ,
istina kako postojanje mnogih standarda
n a i da
standarda zapravo nema,
to
nije istina
ni
za koga
o j e d i n a n o
(jer ne postoji nitko tko r i a
o p e n i t o )
te upravo zato moemo
r e i da je
to
istina koja
nam
nije vana.
255
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
11/12
256
Drugim i j e i m a , premda je relativizam stajalite koje moe
biti zabavno, on nije stajalite koje se moe zauzimati.
Nitko
ne moe biti relativist jer nitko ne moe o s t i i udaljenost
od
vlastitih vjerovanja i pretpostavki. Naime udaljavanje bi rezulti-
ralo i n j e n i c o m da
ona
ne bi bila z njeg nita vie mjerodavna
u
odnosu
na vjerovanja i pretpostavke drugih,
ili
u
odnosu
na
neka njegova stara vjerovanja i pretpostavke. Strah
da
u svijetu
indiferentno odobrenih normi vrijednosti pojedinac ostaje bez
osnove za djelovanje neutemeljen je jer nitko nije indiferentan
prema normama vrijednostima koje o m o g u v j u njegovu
svijest. U ime osobno r i h v a e n i h normi i vrijednosti (zapravo
su one te koje r i h v a a j u ) pojedinac postupa i diskutira i n e i
to
s potpunom i g u r n o u koja prati njegovo vjerovanje. Kada
s njegova vjerovanja izmijene, norme vrijednosti, na koje je
ranije bez razmiljanja pristajao, nazadovat u status miljenja
i postati objektima n a l i t i k e i k r i t i k e panje; ali sama ta
panja biti m o g u e n a novim sklopom
normi
i vrijednosti koje
su, pod tim okolnostima, neispitane nesumnjive isto kao to su
bile one norme i vrijednosti koje su zamijenjene novima. Radi
s o tome da nikad ne postoji trenutak u kojem s ne vjeruje
ni u to, u kojemu je svijest i s t a od svih kategorija miljenja i
koje god kategorije miljenja da su djelatne u danom rrenurku,
posluit kao osnova u koju se ne sumnja.
Ovdje vjerujem, branitelj
determiniranoga
z n a e n j a
uzviknut i "Solipsist " i dokazivati kako sigurnos t kojoj je izvor
u o j e d i n e v i m kategorijama miljenja ne bi mogla imati javnu
vrijednost. To r e i nepovezana
ni
s
jednim
z a j e d n i k i m
stabilnim sistemom
n a e n j a ,
ne bi
m o g u a v a l a
pojedincu da
vri verbalne zadatke svakodnevice; a
a j e d n i k a
bi razumljivost
bila posve n e m o g u a u svijetu u kojem je svatko u h v a e n u
vlastite pretpostavke i stavove. Odgovor na
to
je da pretpostavke
i stavovi pojedinca nisu nikad "njegovi vlastiti"
ni
u jednom
smislu koji bi davao razloge za strah od solipsizma. T a k o r e i ,
on nije izvor pretpostavki i stavova (ustvari, moda bi ispravnije
bilo
r e i
da su
oni
njemu izvor); zapravo njihova
prethodna
dostupnost unaprijed
g r a n i a v a
m o g u e smjerove u kojima se
njegova svijest moe kretati. Kada moj kolega konstruira pitanje
svoje studentice ("Postoji li tekst u ovom kolegiju?"),
ni
jedna od
interpretativnih strategija koje su
mu
na raspolaganju nije samo
njegova u smislu d a ju je on izmislio; one proizlaze iz njegova
predrazumijevanja interesa i ciljeva koji bi mogli potaknuti
govor nekoga tko funkcionira unutar institucije akademske
Amerike, iz interesa i ciljeva koji nisu i i j e osobno vlasnitvo,
v e
povezuju sv kojima
su
njihove pretpostavke toliko normalne
da s o njima ne razmilja. One sigurno povezuju
mog
kolegu
njegovu studenticu, koji su u stanju komunicirati,
pa a k
i
uzajamno
r a s u i v a t i
o namjerama drugoga, ali ne zato to su
njihovi interpretativni napori
g r a n i e n i
oblicima neovisnoga
jezika, zato to njihovo a j e d n i k o
s h v a a n j e
o
tom
to bi
moglo bit i u pitanju u situaciji u u i o n i c i rezultira time da im
se jezik ukazuje u istim oblicima (ili u sukcesivnom nizu istih
oblika). To
a j e d n i k o
razumijevanje osnova je za pou zdanje s
kojim razgovaraju r a s u u j u , a kategorije razumijevanja njihove
su vlastite samo u smislu da kolega i studentica djeluju kao
akteri
unutar
institucije
i j i n a i n
proizvodnje smisla, sustav
razumljivosti automatski preuzimaju. Upravo zato onaj
i j e
je
samo postojanje
o d r e e n o
njegovim poloajem u instituciji
(ako ne u ovoj akademskoj, onda u nekoj drugoj) teko moe
objasniti nekome tko je izvan institucije praksu ili z n a e n j e
za koje smatra da ih nije potrebno objanjavati jer ih smatra
ptirodnima.
Takva osoba, kada s ba navaljuje, vjeroja tno
r e i : "To je jednostavno tako" ili "Nije li i t o ? i tako potvrditi
da su prakse i n a e n j a vlasnitvo zajednice kao to je, u neko m
smislu, on sam.
Vidimo dakle da s
l)
komunikacija
o g a a
usprkos odsut-
nosti neovisn og i od konteksta
s l o b o e n o g
sustava
n a e n j a ,
257
7/23/2019 StanleyFish: Postoji li tekst u ovome kolegiju
12/12
il
258
da
(2)
oni
koji sudjeluju u komunikaciji
to i n e
sa
i g u r n o u
a ne tek
provizorno oni nisu
relativisti) i da
3) njihova
sigurnost izvire iz sklopa vjerovanja koja nisu individualna
ili
i d i o s i n k r a s r i n a i
osebujna, su
a j e d n i k a i
konvencionalna
(oni nisu solipsisti).
Naravno, Abrams
i
Hirsch
boje se solipsizma
i
relativizma
i
taj
ih strah
navodi na zalaganje za
nunost determiniranog
z n a e n j a . li ako se, radije negoli posve neovisno,
t u m a i
ponaaju kao produetak institucionalne zajednice, tada su
solipsizam i relativizam uklonjeni kao strahovi jer nisu
o g u i
n a i n i
postojanja. To z n a i
da
uvjet koji je
potreban
da
netko
bude solipsist ili relativist, uvjet da netko bude neovisan o
pretpostavkama institucije i slobodan u tvorbi vlastitih namjera
i
ciljeva ne moe nikada biti ostvaren
i
stoga
se
nema
smisla
boriti protiv njega. Abrams, Hirs ch
i
dru ina utroili su
mnogo
vremena u
potrazi
za
n i n i m o g r n i v n j
interpretacije,
ali ako se primjer mog kolege i njegove studentice moe po-
o p t (a ja
i t o
mislim
da
moe), ono to trae uvijek je v e
p r o n a e n o . Ukratko, moja poruka njima nije provokativna,
v e utjena -
neka
se ne brinu.
./
:;;/
Stanley Fish
t
je stilistika i zato o njoj
govore tako grozne stvari?
Prevela s engleskog: Anera Ryznar
r. DIO)
[Ovaj je esej nastao radi predavanja na Engleskom
institutu
kojim je predsjedao Seymour
Chatman.
Ostali r e d a v a i bili su
Richard
Ohmann,
Frank Kermode i Tzvetan Todorov. U skladu
s
praksom
instituta,
nakon
svakog izlaganja slijede pitanja, a
prvo pitanje
p u e n o meni
postavio je Ohmann izjavivi: Ja
sam Louis Milic. Tvrdnje u
ovom radu
rezultat su rada na
fakultetskom seminaru o knjievnoj teoriji koji sam
o e o
drati
1970. Seminar nisam drao
na o b i a j e n i n a i n
b i r a j u i tekst
Hamlet, Lycidas i
o d v r g a v a j u i
ga nizu metodologija kako
bih
uvidio jesu li uspjene, tj. kako
bih
odgovorio
na
pitanje
Rasvjetljuju li te metodologi je tekst? Ovo me pitanje u i l o
zbogonog
to
ono pretpostavlja i
zbog
sudova koje implicitn o
unaprijed donosi. Prije svega, pretpostavlja
da
su tekstovi
neo-
visni o teorijama; ta je pretpostavka u najmanju
ruku upitna,
a ja sam je elio osporiti.
Drugo,
pretpostavlja
da
je teorija
opravdana
jedino
u
odnosu
na praksu,
dok
se meni
i n i l o da
je
teorija
a i n
miljenja koji ima vlastite ciljeve i pravila pa bi se
tako teorije trebale vrednovati prema
koherentnosti
njihovih
tvrdnji.
r e e
pretpostavlja
da bi
teorija mogla i ne rasvijetliti
tekst, a meni je bilo sve jasnije da je odnos
z m e u
teorije i prakse
postojan.
Drugim
i j e i m a
teorije uvijek uspijevaju proizvest i
upravo
one
rezultate koje su predvidjele, rezultate koji biti
p r i v l a n i onima kojima su teorijske pretpostavke i o v l a t u j u i
259