1

FLORENIUS METZKE

-STANJE-

-------------------------------------------------------------------------------------------------

DRUGI DIO

2

DOL

HVAR

HRVATSKA

Lanac strmih brda od kojih je najveći hvarski vrh ,onaj sv. Nikole , od nekih šestotina i nešto metara,proteže otok u uzak niz naborana gorja razučenog u smjeru istok –zapad.Po dužini cijelog otoka smještena su malena naselja na visoravnima ili malim uzvisinama.

No ,najveći dio stanovnika okupio se u naseljima smještenim uz južni rub središnje ravnice.Jedno od njih je i selo Dol.

Nekad, u davna vremena, prvi stanovnici tog sela mudro su odabrali lokacije za svoje kuće. Tri izboja koja ga čine prepoznatljivim,dijele ovo selo u dva naselja.Stoga, danas imamo dva Dola ,onaj sv.Ane , a sa ove strane bliže Starom gradu ,Dol sv.Marije. Njih razdvaja središnja uzvisina na kojem je smješena crkva sv. Mihovila.

Jedno od većih polja Dolskog težaka Frane Bije, kojeg mještani zovu Frone Pobuk ,raširilo se ka sjevernoj nizini Starigradskog polja.Nekih dvadesetak minuta hoda od svoje kuće do prvih maslina, Frane svakodnevno prelazi na svome magarcu Rikiju.

Ovisno o godišnjem dobu i obimu radova u polju, Riki je neizostavni asistent i vrijedni transporter svih Franetovih alatki i pomagala.Pametan i dobroćudan magarac, godinama u službi svog veselog gospodara znao bi sam krenuti do kuće ,na Franetovo naređenje. Njih dvoje čine jedan zanimljiv i turistima atraktivan par.Posebno stoga što je Riki pripadnik vrste koja s otoka nažalost,za sva vremena nestaje , a i Frane , okorjeli neženja je težak staroga kova . Ne prizna on nikakvu obradu zemlje osim na ruke . Motika i mašur , kaže , jedini je alat koji ulazi u njegovo polje.

Onog dana kad je nova i široka cesta prošla odmah ispod Franetova polja, stvari su se malo izmjenile.Velik trim ili sklonište rađeno od suhozida, od davnina u službi generacijama dolskih težaka , sad je dobio opasnu prometnicu u samom neposrednu susjedstvu.

3

Često,kad mu Riki nije bio od velike potrebe, Pobuk bi ga znao odvesti nazad u polje ,sputati mu prednje noge i pustiti ga da pase cijelu noć uz svoj trim.

Bilo da noći u polju ili svojoj kućici u selu, iz nekih svojih magarećih razloga Riki bi noću povremeno toliko glasno zanjakao, da bi ga se čulo i u susjednom Starom gradu i Vrbanju.Oni doljani lakšeg sna, kad čuju Rikija gdje se javlja u neko gluvo doba ,kroz zube mrse psovke na račun tovara i njegova gospodara. Pored te ,Riki je imao i jednu neobičnu manu ,a ta je da nijedna ženska u njegovoj blizini nije sigurna. Tko zna iz kojih razloga ,ali prema ženama Riki je imao neki svoj čudnovat stav .Znao bi zatresti glavom i odgurniti neopreznu i radoznalu osobu.

Pritužbe o preglasnom magarcu Pobuk nije ozbiljno shvaćao , samo bi odmahivao rukom .Komentirao ih je teatralno i na sebi svojsven način.

-Dok son jo živ neka se dere. A prin, ka je svoko kuća jemala ne jednega, digouda i dvo mula i tovora ni von bilo briga.Za sve kuće po dvuorima materijol je izagno tovor i mul.Onda von ni smetala fešta o kantonja po noći i po dnevu.Ma se onda ni moglo spat bez tega šušura.To je bilo alavija .Koliko se samo dicje učinilo u vrime njihova revanja.Kako bi se derali nise čulo di škripjedu koćete . A danas, u ova vrimena ni čut ni tovara ni kozlicu ni pivca ,a bome ni koćete ne škripjedu kako pri, ni ni dicje.Nima hi kuo ugrodit.

Bože muoj, vajo ćorit na inkernete do kasne ure.Divjarije kako plejstešeni i teve siguro činidu kruto teško zaspat. Ma se i hoće puno za usnit poslin vijestih koje su sve rijedon somo ne dobre. E ,a ja grijen leć u osan urih i naspen se do prvega Rikijeva glasa. Ni mi potribe od žveljerina ,jemo još kokotih po selu.

Tako je užo i čini moj otac i mat i nuono i njegov otac i svi stori judi.Tako užon i jo.

Rano leć paš se naspat...-

I tako se odvijao tihi rat između glasnog Rikija i njegova gospodara i onih doljana kojima je noćni spokoj magarac često iznenada pretvorio u noćnu moru.Nekim ljetnim gostima koji su odsjedali po kućama i apartmanima u Dolu noćni susret s Rikijevim njakanjem bio bi šokantan.Bilo ih je što su iz

4

toga izvlačili dobru zabavu. A Frane bi ponekad uzjahao koje radoznalo dijete i tako pravio nezaboravne doživljaje.

Graditelji ceste napravili su uz Franetovo polje jedno ugibalište i stajalište za putničke automobile .S ove lokacije pružao se predivan pogled na starogradski zaliv i romantični zalazak sunca ,naročito za ljetnih večeri. S tog stajališta ,turisti su često odnosili svojim kućama lijepe fotografije okolnih pejzaža.Noću ,za ljetnih mjeseci ,kad turisti preplave Hvar ,pokoji pješaci ljubitelji zvijezdanog neba uživali bi šetnjom od Dola do Starog grada i obratno. Mrkli mrak otkrio bi čarobnim zvijezdama osut nebeski svod. No, tu veličanstvenu tišinu, u kojoj ushićeni turisti bez daha promatraju veličanstveni svod , Riki bi tako nemilosrdno narušio i rastjerao preplašene ljude .

Ipak ,sve to neobičnu tovaru nije od neka značaja.Svoj magareći život on i dalje spokojno provodi između kuće i polja svog gospodara.Kad mu dođe on se jednostavno prodere na svoj način i svima dade do znanja da je tu.

Živ i zdrav.

5

KAZAKHSTAN

REUBLIKA BIVŠEG USSR-a

STEPNOGORSK

Sa sjevera, po stepskoj ravnici raspuhao se vjetar i mlatara prozorskim krilom jednostavne prizemne kućice čiji je vlasnik Sergej Vajatkin .Sad je ljeto i sa usijane stepe dolaze povremeni zapusi toplog i suhog kolovoza.Stepnogorsk je naselje niklo po dekretu bivšeg Sojuza.Njega, i još na desetke sličnih što manjih ili većih , kartografi nisu unosili u svoje službene podatke.To su mjesta koja ne postoje.Njegovih dvjestotinjak tisuća žitelja nije imalo razloga ni potrebe napuštati teritorij grada.Sve svoje socijalne ,kulturne,zdrastvene i obrazovne potrebe Stepnogorskovljani su zadovoljavali u svom gradu.

S druge strane ,putnik namjernik, morao je imati vrlo jak razlog posjetiti to mjesto. A dolazak u taj grad ostatku svijeta nije bio baš jednostavan. Ne na neki ,već na osobit i određen način, to mjesto je s razlogom bilo odsječeno .

Sovjetska vojna sila u konceptu svoje doktrine velik novac je izdvajala za razvoj biološko-kemijskog oružja.Pored golemog nuklearnog arsenala, vojni stratezi su na vrhuncu razdoblja hladnog rata došli do potrebe za jačanjem proizvodnje oružja za masovna uništenja.To je u prvom redu značilo angažiranje velikog broja stručnjaka u proizvodnji bojnih otrova .Biolozi ,epidemiolozi,kemičari svih profila sve više su nalazili sigurna i dobra zaposlenja u gradovima koji zvanično ne postoje.

Sergej Vajatkin je biolog .Jedan je od Rusa koji su u tu centralnoazijsku državu stizali dekretom partije,po kazni ili kao svo stanovništvo Stepnogorska, radom za potrebe ruske armije.

Vajatkinu je ponuđeno mjesto upravitelja Biozavoda. Malo ,jednostavno ime za golemu firmu..To je kolektiv u kojem centralno mjesto drži proizvodnja

6

antraxa, biološkog otrova kojeg brižno skladišti ruska vojska .Potrebu za tim preparatom jača spoznaja da u to vrijeme mrski neprijatelj Amerika,također puni svoja skladišta.

Beneficije kojim su obasipani inžinjeri, tehnolozi ,a i sami radnici te ustanove, bile su velike.Besplatno školovanje na svim nivoima za djecu.Stanovi i troškovi režije na teret države.Zdrastvena skrb je uključivala i odmor na nekom od crnomorskih ljetovališta.Dobrim primanjima četveročlana obitelj bez problema je uživala u sigurnom standardu.

Dakle, s porastom hladnoratovske napetosti bujao je i standard većine žitelja Stepnogorska.

Ipak , šezdesetih godina prošloga stoljeća u Americi prevladava politika kojom isplivava besmislenost gomilanja arsenala za masovna uništenja. Nuklearno,biološko i kemijsko oružje postaje sve veći balast i teret njihovim vlasnicima. Amerikanci energično razvijaju i koriste nove tehnologije u relativno bezopasnom uklanjanju i uništenju tih opasnih zaliha. Rusima to ide teže. Dok je Amerikancima ratovanje stvar biznisa Rusi to shvaćaju na vrlo ideološki način ,pa su iznenađeni naglom potrebom za razoružanjem. Oni su zatečeni. Pod ravnanjem države, sva ekonomija i proizvodnja podređena je vojnoj industriji. Nenajavljeni dolazak jednog Gorbačova simbolizira silaznu putanju u svim segmentima proizvodnje. Raspada se Sojuz , a s njim rastu sve veće frustracije Rusa naviknutih na blagodati državnovojne ekonomije.

Toga je danas svjesna i Natalija Miškina. Ona sluša gdje ljetni vjetar mlati prozorskim krilom o cigle zida pod prozorom. Njen pogled kroz otvor u zidu nestaje nekud daleko preko ravnice . U ovo doba godine naleti suhe prašine donose mnoštvo komaraca i muha iz stepe. Prozorska mreža protiv komaraca je razbijena ,a novca za kupnju nove nema.

Dobrovoljnim radnim akcijama vojni vrh je pokušavao obuzdati ćudi prirode ,no, nisu uspjeli. Sjeverni djelovi grada trebali su vremenom dobiti zaštitu od ljetnih ,pogotovo zimskih hladnih vjetrova, no mlada crnogorica se nije primila ,mnogo radnih dana i sati je izgubljeno uzalud. Stepska zemlja očito ne trpi uljeze.

7

U braku sa Sergejom Natalija je već trideset i neku godinu. Rodilo im se troje djece. Na žalost ,blizanci Igor i Grenadij su retardirani već od rođenja. Vasja je mlađi ,on sad ima 16 godina.

Život u relativnoj izolaciji ostavljao je mnoge pa tako i Nataliju u manjku informacija.

Ovog jutra ,pored njene kuće ,kako reče,slučajno je prolazio trgovac. Od njega je saznala da u tom dijelu Kazahstana ima mnogo slučajeva rođenja retardirane i mongoloidne djece. Žena je šokirana saznanjem da su mogući uzroci njihove nevolje u prošlosti česti pokusi s nuklearnim eksplozijama.

Čovjek koji se predstavio kao vlasnik male firme za trgovinu trikotažom .Nataliji reče da se zove Kahmet Salibjekov.

Sjedio je na rasklimanoj stolici i ćutao očekujući da njegova domaćica sabere dojmove.

-Ti Kahmete kažeš da bih volio razgovarati i sa mojim mužem ... sa Sergejom?-

Red bijelih zuba zablista ispod gustih brkova kuštravog kozaka.

-Natalija Miškina ,ne brini ,razumijem da nemaš novca za kupnju tkanine,ali ono o čemu želim govoriti s tvojim mužem nema veze s robom ni trikotažom.-

-A što je onda po srijedi?- Znatiželjna je Natalija.

Kozak opet zabijeli svojim zubima i diplomatski odbi razgovarati o tome s ženom .

-Ako ti ne smetam sačekat ću tvog muža .Kažeš brzo će on, eto samo ti mogu reći da je u pitanju jedan posao za njega.-

Žena ne reče ništa ,diže se i ode van .Pred kućom je sjedio jedan od blizanca Silna prašina vitlana vjetrom njemu nije smetala , a njegov brat tupo je zurio u gomilu rasutih cigli. Njihov otac imao je namjeru podignuti malu kućicu za perad. No ,čovjeku nenaviklu na fizički rad, to nije išlo lako. Majka je gledala čas u Igora ,a potom u Grenadija. Prvi put otkako je rodila blizance jeza joj zatrese tijelo.

8

-A što ako su doista ti pokusi uzrok bolesti mojih blizanaca? Postoji li netko u okrugu gdje mogu dobiti neke informacije? Znaš li ti možda tko mi može pomoći Salibjekov ?-

Nataša je pokušavala učvrstiti rasklimani držač prozorskog krila .No on se jednostavno rasuo u spoju s neožbukanom ciglom.

-Miškina , puno me pitaš , a ovim razgovorom ulazim u tvoje osobne probleme .Moj posjet nema veze s onim što je Ruska armija radila u proteklom vremenu ovdje po stepama. To što sam kazao i ne mora biti istina. Ja sam načuo nešto o tome .Svima je poznato da su Rastopovi tražili da im se plati smrt sina koji je ozračen za vrijeme pokusa. Nikad nisu dobili potvrdu o navodnoj odgovornosti , a pogotovo nisu dobili novce . Niti za ukop. Toliko znam . Samo ,pitam se Nataša Miškina ,zbog čega ne raspraviš ovo sa svojim mužem Sergejom ? On je uvažen član partije i dobar na svom radnom mjestu .Njemu bi svakako trebale biti dostupne informacije u tom smislu.

Kozak je sad već opuštenije razgovarao.Opružio je noge i zagledao se tamo gdje su nekad trebale niknuti šume crnogorice.

Miškina ostade iznenađena .Otkud ovaj Kozak zna toliko o njenom Sergeju ?

Jedan od zaigranih blizanaca stao je razbacivati cigle po dvorištu .U nastupu vesele igre nehotice je pogodio u leđa svoga brata. Toga on nije ni svjestan , ali ni majka to nije vidjela , no čula je neartikulirano ridanje i plač svog sina. Pojavivši se iza gomile opeka, Igor je tupo zurio u svog brata koji je tulio na podu.

Za to vrijeme Kozak je mirno sjedio i sve dobro vidio. Nije imao namjeru objašnjavati Nataliji što se zbilo.

Njegove misli okrenute su ka Sergeju Vajatkinu . Bijedan život u besparici i neimaštini i nije neko postignuće za stručnjaka njegove vrste. Salibjekov se obazre po kuhinji. Rasklimani , ofucani elementi prastarog namještaja . Dijelovi dimnjaka u kutu vezani žicom samo što se ne raspadnu. Poluotvorena vrata sobe koju vjerovatno koriste blizanci otkrivaju nered po prostoriji . Život s dva bolesna sina koji su već odrasli ljudi ,sigurno nosi mnoštvo nevolja. U ovom okruženju teško je zamisliti neki skladan i opušten život.

9

Kahmet zadovoljno zaključi da će njegov prijedlog Rus prihvatiti .Možda ne svojom voljom ,no njegova žena sigurno će vršiti pritisak da biolog potpiše sve što bude trebalo.

Oblak prašine iznenada donese zvuk osobnog automobila .Maleni Zaporožac stade pored samog ulaza u jednostavnim daskama ograđen prilaz . Vozačeva vrata se otvore i na cestu izađe visok ,krupan čovjek .Igor, jedan od blizanaca, na pojavu svog oca žestoko stade zamahivati rukama ,poput ptice koja bi poletjela ,dok je njegov brat samo tupo zurio čas u jednog ,čas u drugog .Na ovaj uobičajen izlijev radosti Sergej se široko nasmije i krenu ka kući.

-To je dakle Sergej Vajatkin. – Pomisli Kozak a njegovi zubi zablistaše ispod crnih kudravih brkova.

10

WASHINGTON DC

URED PODSEKRETARICE ODJELA NACIONALNE SIGURNOSTI

Florenius Metzke se konačno osmjeli pa pogleda svoju šeficu izravno u oči. Izrazom lica s kojeg se čitala mješavina osjećaja ljutnje ,revolta ,oholosti i očite dominacije ona ga je prosto prikovala za stolicu.

-Metzke ,tebi doista treba izricati samo kritike.Što se to zbiva u tvojoj glavi? Nemoj mi molim te samo spominjati privatne probleme. Bavimo se poslom u kojem njima za ovim stolom nije mjesto!-

Energičnim pokretom donji dio nadlaktice ukoči se u pravcu vrata s ispruženim kažiprstom. Tom prilikom zaigra nešto celulita ispod njenog ramena.Florenius je bio siguran da sad slijedi ispiranje mozga o tome kako treba sve misli o privatnom životu ostaviti s onu stranu pokazanih vrata. Naravno ,da će uslijediti i tiranija o njenoj samoprijegornoj žrtvi u korist općeg dobra i Odjela borbe protiv međunarodnog terorizma.Dakako ,tri braka su iza nje. Eric Rosenhaimer ,njen zadnji suprug ,zadnje godine braka njihovu vezu bez djece je doživljavao kao mjehur od sapunice a njezin posao kao iglu. Prva dva muža vezivala je tvrdnja da ova žena ima samo jednu ljubav. Beskrajno odanu žrtvi njenog nesebičnog zalaganja na svom radnom mijestu. Tvrdila je da sukob s ideologijom današnjih samoubica traži i od njih dostojan odgovor, što podrazumijeva dizanje obuke agenata na veći , maksimalni nivo.

Florenius klizne pogledom u vrat svoje šefice .Estel Rosenhaimer Hlinke je žena čija dob je kraj četrdesetih .Znao je on vrlo dobro koliku energiju ulaže u svoj rad. Svojoj tjelesnoj pripremi ona je posvećivala mnogo profesionalne ,ali i osobne pozornosti.

Sad kad je ne mora izravno više gledati u oči malo mu je lakše.Promatrao je one dvije tetive što spajaju unutarnji dio brade i vrat. Većini žena polako se

11

pojavljuju s godinama . Onim damama koje su malo punije to se manje ističe. Estel je njegovana gospođa ,ali po njegovu sudu samo u najnužnijim kategorijama.Po svojim primanjima mogla je ona sebi priuštiti i vrhunski make –over.Ali Rosenhaimerova je mudra žena. Stari dostojansveno .

One dvije žile ponovo se tresu.Ovaj put njezin pogled sijevao je na bojniku Kewinu Lewisu.

-Bojniče raspravimo više za sva vremena .Vojni ustroj ove akcije u kojoj smo mi ispali ismijana strana nije taj koji je odredio raspored dijelovanja tamo u Kongu. Recite mi, kako je onda Mahony mimo vas poslao poruku u Guantanamo da su uhićena trojica osumnjičenih za članstvo u Al-Quaedy ?-

Lewis pročisti grlo ,hvatao je mali zalet u svojoj obrani.Računao je da je to mudra priprema. Svih dvanaest glava okrenuše se u njegovu pravcu.Ipak ,loše je računao .Estel ga preduhitri. Nije mu dala ni tren ,munjevito nastavi kao da je već znala njegov odgovor.Njezina retorika ,kao da uvijek iznenadi.

-Dick Mahony! Ma tko li ga samo posla u Kongo? Gospodo! Bojnici ,poručnici,generali i što li ste već, ne stiže se do promaknuća na ovakav način. Lewis ako su se i tebi motale slične misli po glavi ,onda si na krivom mjestu. Mahony je ugledao priliku za dobiti čin više i što se zbi? Eno ga u azilumu. Da ne kažem u ludnici.

Hlinke se udalji od stola i u tišini priđe velikom, staklenom prozoru. Sedamnaesti kat staklenog tornja gdje je smješten njezin ured, sa zapadne strane gleda na njegovan park rijeke Potomac. Bujna vegetacija bjelogorice na nekim mjestima već je zelenilo zamjenjivala zlatkastom nijansom. Sa viših katova odnekud se cijedila voda perača prozora. Ona se naglo okrenu kao učiteljica u namjeri da vidi tko to tamo priča u zadnjim klupama.

No sve su oči disciplinirano uprte u nju. Glavno je tek slijedilo.

-I što nam se dogodi gospodo? Mohamad Abas je iskliznuo iz ruku Scotland Yarda.Da ,imali smo ga ,ali zahvaljujući onoj šeprtlji od inspektora Mc Bibya umakao nam je pred nosom. U po bijela dana .U srcu Londona.

Pa da ponovimo . U Kongu greškom hapsimo Hrvata za kojeg smo mislili da je Mohamad Ali Abas, jedan od mozgova Al-Quaede. Taj umišljeni Hrvat

12

koji je nevjerovatno nalik Abasu odbija nam suradnju. A u Londonu nam sam Abas dolazi na dar ,a inspektor Bryan ga tretira kao običnog prijestupnika.

I gdje smo sad? Reći ćete na početku.E ,ali nismo na početku ,ipak smo izvukli neke pouke iz svega ovog.

Naši izvori iz Bosne , Hrvatske i Crne Gore potvrđuju pretpostavke da se u cijeloj igri ruska strana ne odriče svoje uloge. Smaknuti krijumčar Vladimir Zajcev očigledno dobija zamjenu. Sumnjamo da je riječ o pokušaju ulaska Al-Quaedinih ljudi u privatne kontakte s dužnosnicima i bivšim voditeljima od nekih raspadnutih postrojenja za proizvodnju biološkog oružja. O tome što bi značilo pokretanje proizvodnje antraxa ,smallpoxa ili recimo botulinuma ne bih trošila riječi .To nam može bolje objasniti Lewis. To je ,ipak ,njegovo područje.-

Slušajući Rosenhaimerovu, bojnik je u međuvremenu , pred sebe na stol poredao u geometrijski pravilan oblik svoju čašu s vodom, salvetu ispod i tri kemijske olovke idealno razmaknute jednu od druge. Zadovoljan je . Njegov virtualan svijet mora biti u besprijekornom redu. Smatrao je da s tim osnovnim uvjetom i misli čovjeka dolaze u pravilan odnos. Omiljenim svojim geslima znao je sebe dovesti u smiješan položaj.

-Sklad i ravnoteža u geometriji ispred glave ,uvjeti su za pravilan odnos i misli u glavi . Apsolutno poput Lego kockica.-

Ipak ,bojnika Lewisa, koji se West Pointom doslovno došetao do diplome, jednostavni problemi u praktičnom životu su znali izgurati s kolosjeka . Činilo se da je upravo na pragu jednog takvog stanja.

Zasmeta ga što ne može vrh od jedne olovke uvući u tijelo . Opruga u toj olovci doista nije radila kako treba.Uporno škljocanje palcem nije pomoglo .Pokušao je lijevom rukom .Ne ide. Na svoje iznenađenje ni pokušaj da odvije olovku nije uspio. Napne svu snagu da je rastavi.U tom trenu začu hrapavi glas Hlinkeove gdje ga proziva. Što od siline povlačenja olovke ,što od iznenađenja ,on izgubi kontrolu nad pokretom i lijeva ruka tresnu o čašu. Sav sadržaj iz nje razlije mu se između nogu. S mukom zadrža čašu da ne odleti na pod.

Estel ga je upitno gledala.

13

-No bojniče ,hoćemo li to objasniti.-

Lewis gurne stolicu iza sebe i uze joj pokazni štapić iz ruke .Stade pred platno digitalnog projektora i okrenu se pred svima. Mokru mrlju na mjestu gdje je muškarci najmanje žele ,uočiše redom svi.

-Kewine , hm...bojniče ,zar je ova tema toliko stravična?-

S rukom na ustima i pokušaju da prikrije ruganje, Estel pogleda prisutne ,a oni jedan za drugim udare u smijeh.

14

KAZAHSTAN

STEPNOGORSK

Dva muškarca su nagnuti jedan pored drugoga. Tiho su nešto razgovarali. Na mahove ,vjetar je dizao toliku buku da su morali ponavljati izrečeno.

-Sergej ,ne možemo ovako .-

-Da ,i meni je to jasno. Idemo u moje auto ,tamo ćemo mirno razgovarati.-

Natalija Miškina kroz prozor je motrila razgovor njenog muža i tog Kozaka što tvrdi da je trgovac . Na njeno pitanje koji materijal i koliko joj ga treba za novu podstavu njenog starog prekrivača za krevet ,nije dao određen odgovor.To je samo pojačalo njene sumnje u to da je trgovac tkaninom i da je slučajno naišao . S nestrpljenjem je čekala ishod ovog razgovora.

-Vajatkine, okrenimo karte. Ja sam kod tebe došao s ciljem i jasnom namjerom. Moje jednostavno pitanje traži jednostavan odgovor. Jesi li spreman svoje usluge biologa staviti u službu jedne strane agencije ?-

Sergej bez razmišljanja odgovori protupitanjem.

-A tko stoji iza te agencije Kahmete?-

Kozak ne reče ništa već kroz vjetrobransko staklo uputi pogled u neodređenu pravcu .Vidljivost je sad bila dobro smanjena. Ovog trena ne bi trebalo napuštati sigurnost Vajatkinove kuće.

-I konačno, otkud znam da nisi jedan od provokatora.Što mi govori da je to doista sve tako kako si rekao? –

Bočni udari vjetra na mahove su silovito drmali maleno vozilo.

Salibjekov posegne rukom za unutarnji džep svoga sakoa.

-Dali ti je ovo dovoljna garancija za istinitost mojih riječi?-

15

Kozak je znao da Vajatkinova žena pomno motri zbivanja u vozilu. On indiskretno položi tri novčanice od po stotinu dolara pored Sergejevog koljena.

-Neka ti ovo bude potvrda. - Kozak se sad cijelim tijelom okrenu ka Rusu. Njegov pogled govorio je više od riječi.

- Ovaj novac je tvoj ,ali... Sergej Vajatkinove ... uvjet je samo to i ništa više,o ponudi znaš ti i ja . Sve i da znam ljude koji te žele u ovome ...misliš da bih ti rekao. Ne pitaj mnogo. Uzmi novac od predujma kao garanciju da ovo nije igra.

Kahmet opet napravi značajnu stanku .

-Pogledaj malo gdje živiš i na što je spao tvoj ugled sposobnog stručnjaka. Da sam na tvom mjestu ne bih trena više bio u ovoj zabiti. Kozačke stepe vama Rusima ionako nisu u srcu. Bile su vam na našu žalost samo poligon za vojno iživljavanje.Vi se kupite u tišini i ostavljate nam ih kao sramotni podsjetnik budućim generacijama na ono što je nekad u tajnosti izvodila Sovjetska vojna sila. Jedan si od malobrojnih sretnika koji imaju bar izbor. A što je s ovim jadnicima što ostaju?-

Vajatkin je znao odmah da će njegov odgovor na ponudu Kozaka biti potvrdan. No ,ponos kojim se nekad punilo njegovo Rusko domoljublje ,gušio je slabašnu želju da ovome Kozaku dade odmah potvrdan odgovor.Oba su dobro znala da bi u ne tako davno vrijeme za ove riječi Kahmet hitno dobio posjet vojnih policajaca. Ništa ga ne bi spasilo od istražnog zatvora. Ali,danas , okolnosti su sasvim druge.

S prozora njegove bijedne kućice kesilo se lice Igora. Blizanci su itekakav dokaz da mora poslušati ovog čovjeka. Što mu i vrijedi tajiti istinu koju već godinama uskraćuje sopstvenoj ženi. Ideali samoodricanja za komunističku partiju stajali su već desetljećima između njega i njegove porodice. Vrijedi li do kraja života još gutati prašinu sa ovih stepa? Koliko je mučno svaku večer leći u krevet s voljenom ženom koja ne zna da je već u začetku plod njene utrobe zatrovan zbog poremećaja izazvanog dugotrajnom izlaganju Antraxu? On , otac te djece,morao je skrivati istinu zbog naravi posla kojim se bavio. Zbog naredbi koje su jednom izrekli drugovi iz Centralnog komiteta.

16

-Kažeš, detalji o samom poslu su tebi nepoznati. Možeš li mi bar reći kako da pripremim porodicu na ovo. Što mogu kazati svojoj ženi?-

Kozak se kiselo nasmije .Očito, njegov nastup je bio više no uvjerljiv.

-Reći češ ,Vajatkine ono što i znaš.Dobijaš posao voditelja pogona za proizvodnju farmaceutskih proizvoda. Ugovor je čist i međunarodno pravovaljan. A, kad me pitaš za detalje,mogu ti samo reći da će po tebe doći ljudi s kojima ćeš popričati o tvojim uvjetima za pokretanje proizvodne linije.-

Onako iznenada kako se digao ,vjetar se smiri i horizont postade opet vidljiv , tamo negdje daleko.

Muškarci iziđoše iz vozila, a tišina preplavi suncem opaljenu stepu. Nakon ovako vjetrovitog i sparnog dana ,zna se da noć nosi dosta zahlađenja . Već krajem kolovoza noću se znaju paliti peći u mnogim domovima. Ali , rubalja za kupnju ugljena nije bilo .Kao ni za sapun. O zimskoj pripremi suhog mesa sa Natalijom nije ni razgovarao. Ako će itko s oduševljenjem primiti vijest da možda odsele tamo negdje u neku Hrvatsku ,onda je to Vasja. Svojih 16 godina on će doista krasno uklopiti u tu novu sredinu.

Sergej spremi novac u džep.

-Salibjekove, reci da sam spreman z razgovor .Moje usluge su vam na raspolaganju.-

Kozak ga ozbiljno pogleda. Sada je on taj koji diktira pravila. Iz njegovih očiju izbijala je neka mržnja. Ipak ,a što da svodi ovaj razgovor na neku osobnu razinu. Mržnju prema Rusima pokretala je sama politika iz Kremlja. Sad ,kad su svi uvidjeli da je promašena politika odvela u ekonomsku propast milione, Kozacima ostaje da na jedrima svog ponosa otplove što dalje iz te prošlosti.

Poput pravog poslovnog čovjeka ,on mu zatrese ruku u znak rastanka.

-Vajatkine ,po tebe će doći ljudi za par dana. Kaži slobodno svojima da ideš na rad u inozemstvo. A, ono što ne znaš ,ne možeš ni reći.-

17

Kahmet mahnu Nataliji Miškinoj i okrenu leđa . Njegovu uspravnu figuru pratili su Vajatkinovi u tišini . Samo su blizanci mahali rukama sretni ,kao da žele poletjeti.

18

HRVATSKA

ZAGREB

Ugodno rashlađeni uredi Ministarstva gospodarstva, svim svojim ostakljenim prozorima ,gledaju ka krovovima povijesne jezgre.

U blještavoj površini savršeno lakiranog stola tajnice ministarstva ,zrcali se modrilo zagrebačkog kasnog kolovoza.

Nadnesena nad upravo pristiglim materijalima za posljednju točku dnevnog reda slijedeće sjednice, Vesna Križmanić nije ni registrirala upitno čekanje svog šefa.

-No , hoćemo li Vesnice...deset će sati ubrzo?!-

-Evo ...šefe gotova sam ...Ma da vas pitam...a što je s protokolom za ...mislim ova zadnja točka.Taj zahtjev od strane bosanaca...Nije mi jasno...-

-Ne brini za to ...To ide u posebnu proceduru.Ma ,tko ti je i dao te materijale?

Vesnin šef,gospodin ministar Hrvoje Sveznadar uze joj spis iz ruku. Brzo preleti preko njega i zadrži se čitajući detalje sporne posljednje točke.

-Koliko kopija si napravila ?-

Sveznadar uze mahati papirima ispred tajnice.

-Rekli ste mi da ne umnažam ništa bez vas ...to je jedini primjerak...-

On je sad njoj okrenuo leđa i gleda kroz kristalno čiste prozore.

-Bosanci su detalje poslali na moj službeni meil ,zar ne ?-

Tajnica je i dalje zbunjeno gledala u leđa svog šefa.

-Da ,to sam skinula s vašeg meila. Tako to radim... –

-Dobro je Vesnice, nema tu nikakvog problema. Kako si to skinula s meila tako ćeš skinuti i s dnevnog reda.

O posljednjoj točki dnevnog reda naredne sjednice tu je razgovor završavao.

19

No ,u glavi mlade tajnice ,počeo je pravi košmar misli na relaciji Sarajevo –Zagreb-Hvar.

Kolega iz ministarstva graditeljstva Bosne i Hercegovine raspričao joj se o međunarodnoj donaciji .Radi se o 12 miliona dolara, novcu kojeg polovina ide za potrebe njegova ,a pola za potrebe Ministarstva prosvjete i školstva.Velika i vrijedna donacija. Dakako ,taj razgovor je imao privatan karakter i nije se ticao njene ustanove.

Problem je što jedan dio novca donatori usmjeravaju kao investiciju u pogon farmacije .Treći dio novca pokriva troškove izgradnje izbjegličkog naselja za došljake iz Rwande. To je u Hrvatskoj . Na otok Hvar.

Vesna Križmanić ustade spremati kafu za svog šefa.Ovim dijelom jutra to je vrlo bitan radni zadatak.

Miris tog napitka miješao se s aromom levande kompjutorski podešenog programa da u klimu ispušta određenu dozu tog ugodna mirisa.

Vladinim dužnosnicima nije smjelo biti neugodno na svojim radnim mjestima. Važne odluke moraju se donositi u okruženju osjetilne lagode i mirisno privlačnoj atmosferi. Tu se novac nije štedio.

Ipak ,kao šok dočekala je šefovo naređenje da iz njegova računala izbriše meil kojeg su poslali Bosanci. Gledala je u maleni štednjak ,a nije ni vidjela da joj kafa vri preko ruba posude. Vrela tekućina se prelije,ali njena reakcija je bila zakašnjela.

-Ovo mi se još nije dogodilo...-Promisli mlada dama dok je odsutno čistila crnu tekućinu.

-Ovolik novac ...mimo rasprave...?-

20

ZRAKOPLOV UNITED AIRLINES 4179

BOEING 747 -200/300

WASHINGTON DC -FRANKFURT

Onog trena kad je Glavno vijeće FBI odjela za protuterororističku djelatnost završilo sve pripremne radnje u cilju otkrivanja načina bijega i lokacije Mohamad Ali Abasa ,Estel Rosenhaimer je znala što i kako dalje. Njezin put ka vrhu najboljih agenata dobio je novi smjer. Prihvativši tvrdnje same voditeljice odjela da ovaj put moraju igrati drugu igru ,Vijeće se složilo da ona osobno vodi mali tim u akciju. Plan je njezin i jednostavan. Saznanjima njihovih ljudi ,sumnja se da ljudi iz podzemlja plaćaju bivšeg ruskog stručnjaka za biološki bojni otrov .Njegovo ime je Sergej Vajatkin. On je napravio elaborat za montažnu građevinu koja će služiti za preradu ljekovitog bilja i hvarske levande. No ,FBI sumnja da je to samo paravan. Rosenhaimerova ima na licu mijesta ispitati sve detalje tog projekta .Naravno u njeno ime to će napraviti Lynn Pavichich, promatrajući noćni život kukaca.

O tome dali je doista na tom mjestu moguća proizvodnja biološkog otrova ,svoj sud će da ti bojnik Kewin Lewis . Dakako ,i njegov identitet je brižno skriven iza lika gospodina Theodora Sep Morgana ,putujućeg slobodnog umjetnika ,fotografa.

Sjedeći u srednjem redu starog ali dobrog Boinga -747,razmišljala je o svojoj trenutnoj ulozi. Ona se zove Lynn Skarletson Pavichich ,rođena u Zapadnoj Virginiji ,a po majčinoj strani vuče korijene iz male zemlje Hrvatske. Lynn je obična ,jednostavna amerikanka i kao takva i putuje ekonomy klasom.Prvi put u Hrvatsku .

Razloga ovako tajnovitog pristupa ovom zadatku agentica Estel imala je poprilično.

Jedan od najvažnijih , onaj da je u pitanju opasan i nepredvidiv susret s ljudima iz svijeta podzemlja ,a napose terorizma. doveli su cijeli njen tim do obrata u pripremi za hvatanje Abasa. Skrivajući se iza identiteta bezazlene

21

amerikanke koja je s oduševljenjem dočekala poziv na upoznavanje s krajem svojih predaka, Lynn stiče prednost. Ona je strastveni ljubitelj prirode i veći dio svog slobodnog vremena provodi izučavajući ponašanje kukaca ,posebice kornjaša. Surfanje internetom dovodi je u jednu malu jadransku zemlju ,dom autohtonog kukca koji živi samo u tom dijelu Mediterana. I gle čuda .Sve se poklapa. Na hrvatskom otoku Hvaru živi čovjek, nastavnik biologije u lokalnoj školi koji privatno vodi projekt autohtonih bioraznolikih vrsta .Njegov posjed obiluje tim kukcima ,koji naravno danju miruju pod zemljom ,ali noću su aktivni.

Završni, dakako ,najvažniji razlog ovog biloškog povezivanja, jest i činjenica da imanje gospodina profesora graniči s zemljom na kojoj je nikao sporni pogon za preradu ljekovitog bilja. Dakako,profesorov je posjed idealna lokacija za moguća promatranja sumnjivih zbivanja ,posebno noćnih ,u zoni gradnje pogona.

Financijskim ekspertima iz Langleya ,Virginija, nije umakao trag novca kojeg je smaknuti ruski tajkun Zajcev trebao oprati i proslijediti u Bosnu. Tko je umjesto njega to učinio ,zasad se samo neslužbeno nagađa.

Ono što ona zna jest to da je iza svega aktivan ,jako aktivan Mohamad Ali Abas.

Ali ovog trena agentica Rosenhaimer mora se vratiti liku gospođe Lynn .

Zadovoljna trenutnim stanjem samog početka ove misije, agentica promatra svoj lik u staklu ugaslog monitora pred sobom. Njena susjeda , kozmetičarka gospođa Emma Fleetwood, tvrdi da joj kosa ima previše svijetlu nijansu. Ona se u to dobro i razumije ,dugo godina ima svoj salon za uljepšavanje ,ali ipak je to stvar osobnog odabira.Ali zato s punim povjerenjem ,tretmane masaže i brige za kožu , a posebno lica , prepustila je ovoj gospođi koja to radi dugi niz godina. Ovisno o godišnjem dobu i temperaturi zraka,gospođa Emma joj preporuča masku za njegu lica.

Svojim usnama nanijela je zanimljivu kombinaciju make –upa. Nagnuta malo naprijed da se bolje uvjeri iznenadi je glas putnika do sebe.

22

Čovjek ,možda koju godinu mlađi od nje, bez ustručavanja se upusti u monolog o samom sebi. Tek na granici nužne pristojnosti ona se predstavi i reče kako se bavi biologijom , a i da se uvjeri kako joj je sjela nova uloga.

-O ,kako zanimljivo gospođo Lynn .To je sretna podudarnost .Ja sam .znate Poljak , porijeklom iz Katowica ,ali kako nas život nosi ,evo me u Americi već tridesetak godina. Biologija je moja strast još od djetinjstva...-

Poljak uzdahnu i trljajući rub stolića pred sobom sa sjetom nastavi.

-Ah...u Radoscowima ,to je ,znate malo mjesto kad idete prema zapadu.Svako godišnje doba u mom kraju ima svoju draž . Eh...koliko sam se samo napješačio...ljeti ...zimi ,ali kad prođu kakva kola , znate , ukrcat će vas svak . Zaprega sa dva vola meni je uvijek bila najdraža varijanta.Ili ona s jednim konjem ...ma kako sam volio, da znate ,gledati konjima boju kopita ...da ...A jednom ...popeo me neki seljak na vrh kola pretovarenih sijenom. I gospođo Lynn...u želji da što bolje osmotrim ta konjska kopita ja se izvrnuh sa sijena ...pljas ...u neku lokvu .Ništa meni ...samo se malo izubijah , nešto krvi ...još me seljak dohvatio sa onim svojim bičem ...vikao je na mene što mu se dorat poplaši...-

Čovjek iz Radoscowa je sad gladio prednji rub rasklopljenog stolića, pri tom je stolić tiho, jedva čujno škripao.On sad živahno nastavi.

-Ali danas ...e... može se lokalnim vlakom iz Katovica ,a može se i pješke. Meni je to najdraža varijanta.Na noge do Radoscowa. Nego što , pa nije pet šest sati muškog dobrog hoda nešto strašno . Putem doživite bolju interakciju s prirodom .A ,ne biste vjerovali ,gospođo Lynn, Radoscowe ne vidite do zadnjeg trena. Tek kod prvih kuća shvatite da ste u tom selu.Nevjerovatno ,u selu ste ,a mislite se...ma gdje je ... koliko još ima do njega?Da ja možda nisam zalutao ...pitate se ...jeste li na pravom putu ? Kad tamo...eto vas u Radoscowe . I , naravno , kad vas okruži nekoliko pasa ili jednom cijelo jato gusaka sa onim glupim gusanom kojeg me uvijek bilo strah...tek tad shvatite da stigoste . Zamislite ...u selu ste , a niste toga svjesni ...ma divno je moje selo .

Kažem vam ,to je pravi doživljaj ,na noge ...a znate , ja uvijek ponesem malo suhih kobasica , pokoju papriku , a luk ...oh ...njega obožavam ....-

23

Lynn bez ustručavanja okrenu glavu ka monitoru i stade petljati po rukohvatu sa komandama. Ovom liku doista , odvratno smrdi iz usta.

Pješak iz Radoscowa ,predstavi se kao Zbignew .To što je gospođa Lynn okrenula glavu ponukalo ga je da se još malo više nagne ka njoj.Smatrao je nepristojnim druge putnike zamarati svojom pričom.

U maniri dobrog odgoja on se nagnu k njoj ,skoro šapatom nastavi.

- A ,baš tu ima jedna bara ,ma ljeti smo se mi kao djeca i kupali u toj bari. Nama muškima , žabe iz te bare nisu bile problem za hvatati golim rukama. Natjecanja su uvijek bila nešto čemu smo posvećivali najviše vremena .Vezivati žabama noge koncem i mjeriti čiji skok je najduži bila je jedna od omiljenih igrica. Uživali smo provoditi ljeta u Radoscowima,kažem vam...A ,nikad se ne zna ,mnogi čuveni biolozi počeli su upravo s žabama,s puževima,pa seciranje tupim nožićima.. Tko bi rekao da će Mičurin još od malih nogu ...-

Poljak stade i skupi obrve.Izrazom lica kao da je pitao Lynn što je kanio reći.

-Ah , da ,to sam htjeo reći. Ja, sam diplomirani šumar znate .Ponosan sam na svoje zvanje.I drago mi je što radim svoj posao ovdje u Americi.-

Lynn je gledala u šumara ,ali je znala da ovaj razgovor nema smisla.Odmicala se od njega ,a on se idiotski primicao . Klimala je glavom pokušavajući uskočiti u razgovor.Na tren se osjetila kao djevojčica koja pred kućnim ulazom skače s prijateljicama preko konopčića. Ova je vrebala momenat kad će u igru ,a ova kad u razgovor.

Konačno , Zbignew stade. Točnije ,bio je zaustavljen u svojoj priči.

Naime ,žena na sjedalu do njega uporno je pritiskala na svom lijevom rukohvatu krivu komandu misleći da gasi svjetlo iznad. Ona je zapravo stalno dozivala stjuardesu. Rastresena dama jačih tjelesnih proporcija ,neka operna pjevačica iz ,kako reče najljepše zemlje na svijetu ,iz Moldavije,nije shvaćala tu inboard tehniku.Svaki dolazak domaćica je strpljivo odradila sa smješkom .

Sad je već gledala Moldavku izrazom lica kao da sumnja u njene čiste namjere. Uputi jedan dug osmjeh ka gospodinu šumaru.

24

-Molim vas hoćete li biti ljubazni objasniti gospođi rukovanje s uređajem...-

Pješak iz Radoscowa velikodušno pristane i sad se čuo samo njegov šapat ka nagnutoj primadoni.

Napokon ,polumrak putničke kabine utone u mir.Sa slušalicama na glavi većina putnika je buljila u ekrane pred sobom.

Neudobnost svog položaja za spavanje putnika iza sebe ,Lynn je itekako osjećala na svojim bubrezima. Momak očito dugih nogu nepresteno je tražio pogodan položaj za san. Njegovo jedno ,a možda i oba koljena stalno su probadala izolaciju njenog sjedala. Ipak ,ona se uporno pravila da spava. Zaključila je da lakše podnosi ova povremena probadanja no iritirajuće monologe Poljaka do sebe.

Krajem oka uhvati u veselu razgovoru šumara i primadonu.

Zadovoljna ,ispije svoje pivo do kraja i vrati se filmu pred sobom.

Putnik na sjedalu ispred Moldavke, tamnoputi gospodin ,nešto se uzvrpolji mašući inboard katalogom prema Zbignewu. Ona znatiželjno pomaknu slušalicu sa uha da čuje o čemu se to poveo razgovor.

-Ja se u potpunosti slažem s gospođom. Nema tih riječi koje mogu opisati osjećaje što ih doživljavamo. Naše emocije daleko su izražajnije ako su dočarane zvukom ili kistom ...pa eto i govorom tijela može se mnogo reći, ja sam gospodine,baletni koreograf . Sad ste u manjini ,gospođa i ja imamo srodna zanimanja -

Nivo razgovora u njenoj blizini dignut je na razinu univerzalnog interpretiranja umjetnosti.Lynn se opušteno promeškolji na svojem sjedalu. Našla je svoj mir.

Na njenu žalost ,vjerovatno je i Moldavka shvatila koliko malo je zanimaju kišne ili kisele šume i koliko je potrebno borovoj iglici da se razgradi .A sigurno je i ona osjetila odvratni smrad šumaru iz usta. Ugleda i nju glave zabačene na sjedište. Crnom koreografu je sad pozornost bila usmjerena na simpatično klimanje glavom gospodina što je sjedio do primadone. Ali ubrzo veseli šumar izgubi interes za raspravu o ljepoti i dinamici izraza golog ljudskog tijela na pozornici. Tada doista utihnu taj dio zrakoplava.

25

Nije prošlo dugo Lynn shvati da Poljak tek sad predstavlja ozbiljnu prijetnju njenom spokoju .

Popivši nekoliko piva ili što već, njegova glava se polako spuštala na njeno rame. Nesnošljiva pomisao da mu masna kosa tare njenu košulju učini je sve ljućom. Bezazlena Lynn bježala je pred opakom Estel Rosenhaimer.

Što da radi?

Ako trzne rame ,ovaj se možda probudi ,a onda je ništa ne može spasiti njegova nepodnošljiva smrada iz usta i upilavanja o žabama iz Radoscowa.

Hlinke se jednostavno mogla dignuti i kao agent FBI odšetati u prednji dio zrakoplova u biznis ili prvu klasu.Tamo ovakvih problema nema.Sve što treba jest pokazati svoju službenu iskaznicu s značkom.

Nevolja je u tome što sad putuje gospođa Pavichich i ona nema nikakvih isprava da bi to mogla učiniti.

Frustrirana, žena se pomiri stanjem i prepusti povremenim probadanjima u leđa i sklanjanju šumarove kose sa svoga ramena.

Frankfutsku sletni pistu ,16 golemih kotača stajnog trapa, dotakli su u 14.16 minuta po lokalnom vremenu.

Iscrpljena dugim i zamornim letom Lynn se uputi ka šalteru provjere putovnica. U dugoj koloni primijeti da joj šumar maše u namjeri da još malo proćaskaju . Ona brzo spusri pogled i uze provjeravati sadržaj svoje torbice . Na izlazu je ugledala čovjeka gdje nad glavama ostalih drži papir s njenim imenom .

26

SPLIT

HRVATSKA

Sneni glas Joze Prnjaka uputi jedno hrapavo -alo- u slušalicu. Mimi ostade pored svog muža ,znatiželjna tko ga zove tako rano.

-Ja sam Jozo ,što si me prika moj zaboravio?-

-Alo...ko je ?...Ma ...Jesi to ti Krešo?-

-Jesam prijo jesam ,što si tako pospan? Nisam te možda probudio?-

-Hmm...a je ...evo san se tek diga .Šta ima kod tebe prijo?-

-Pitaš se sigurno što te zovem a? Nemoj se prijatelju ljutit na mene ,ali samo sam htio provjeriti jednu stvar.

Jozo se stade češati po leđima ,kose raštrkane na sve strane.Zijevajući pokrije rukom slušalicu .Iz jedne, telefon prebaci u drugu ruku.Sad je već mogao doseći to mjesto ispod lopatice.

Nakon nekoliko trenutaka njegova leđa se uspraviše. On se pretvori u uho.

-Kako sad to? Ma di se sad to stvorilo? I znači i ti si pozvan ? A dobro prika moj nije to loše... Jesan ...kako ne ...Oću ,ajde ...Bog-

Prnjak prekine vezu i zagleda se u svoju Mimi.

Upitnim stavom i govorom svoga tijela više no jasno mu kazuje da konačno reče što to hoće Krešo i zašto je zvao?

-Znaš li zašto je zva?-

-A ,pa reci više ,kako ću znat?-

-Kako se ja zoven? U stvari kako se prezivljen?-

Mimi se namršti u čudu.

-Kakvo je to sad glupo pitanje? Pa ti si Prnjak .Jozo.-

27

-Da, po ocu ,a kako mi se mater zvala? –

-Tvoja mater?-

-E ,ona?!-

-Pa koliko ja znan jeli ona bila Mandina ?-

-Je ,ona je bila Mande i kako se prezivala?-

-Mande Pavičić?-

-Je ,tako je. E ovdi se radi o njoj.

-O tvojoj materi Mandi? Pa kome je ona sad pala na pamet .I šta Krešo ima s tvojon pokojnon materon Mandom . Daj Jozo šta je to sad?

-Nema Krešimir ništa ,ali ima njegov susid sa drugog kata neki Braco Pavičić.

- A...?!

-Taj Braco ,valjda mi dođe ka neki rođak. On je izvadija sve iz rodoslovlja loze Pavičić .Oni svi vuku porijeklo iz Dola na Hvaru. A ima ih raseljenih po Argentini , Čileu , Peru, Sjevernoj Americi i Australiji . Naša ih je i u Kanadi , ima jedna familija čak i u Južnoj Africi. A ti iz Južne Afrike su mu neka bliža svojta. Bracina žena Aida tamo ih je upoznala jer ona često putuje u Durban. Sve njih je kontaktira i zva ih na zajedničko okupljanje u deveton misecu na Hvaru. Meni ima doć pismeni poziv , a Krešu je zva ka cijenjenog prijatelja i antropologa.

-A jeli ,a ko će platit sve to ...mislin di će spavat ti pusti svit. Šta... i... di će jist?-

-Ne znan , vidiš to ga nisan pita. A... Biće da i imaju pinezi za platit par dana po Hvaru kad su puste godine vanka.-

-A ,dobro ,a ti? Diš ti spavat i jist ? Ti ne živiš vanka nego unutra.

-Neman pojma ,a jesi me i it uvatila. Evo san i ja sad čuja za to .-

-Lipo će to bit ,a reka si kumu Jakovu daš bit u deveti misec ovdi , u Splitu. On ima doć kod nas iz Frankfurta , malo na dopust.-

28

-Ajde Mimi molin te , pa jednin icen ubićemo dva zeca .Lipo ćemo poć svi doli na Hvar i mi i Bacilji.-

-Jesi pametan , svaka čast . I ti misliš da će ti neko drugi platit boravak na Hvaru za toliko svita , ja, ti ,Valerija, Jakov ,Stana i njiovo dvoje dice.-

.Kako ne razumiš, Jakov i tako neće doć prazni ruku. Ono šta će potrošit ovdi potrošiće doli .A ja san doli službeno ,mislin iman poziv... –

-On je doli službeno ?! A jesi mi neka faca ...daj pogledaj se molin te ...u tin gaćama. Cili raščupan ...oči samo šta ti ne ispadnu ...ajde Jozo oblači se molin te ...on je službeno...-

-E ,a šta je sad Mimi ,pa moja rodbina me zove ,jeli na tu feštu.A krivo ti je ...-

Razgovor o nenadanom ugodnu događaju razvukao se kod Prnjakovih.

29

RWANDA

VIRUNGA NACIONALNI PARK

Dva muškarca leže sklupčani u nakupini suhe mahovine pored odavno oborena velika ,hagenia stabla.Mjesto gdje su našli privemeno utočište u ovo doba godine obiluje plodovima divljih jabuka i oraha.Brdoviti lanac s dosta aktivnih vulkana mjesto je i dom velikih planinskih gorila.

Svoj put ka ovom mjestu započeli su još s krajnjeg jugoistoka Salonga nacionalnog parka u Kongu.Veći dio puta savladali su pomoću riječnih plovila , a po savjetima nekoliko Nssese pigmeja .Posljednjih mjesec dana probijajući se ka vrhovima Nyiaragongo aktivnog vulkana ,povremeno su koristili i pomoć lovokradica na gorile.

Sad ,nakon tolika prijeđena puta, ilegalno prešavši granicu Konga i Rwande žele se dokopati izbjegličkog kampa pod upravom UN.

Cijelim putem Mweka Bandundu se oslanjao na procjene i odluke svoga prijatelja u čije sposobnosti nije sumnjao. S druge strane,Waka Waka je znao da će Mweka izvršiti sve što on bude tražio.

Jedan od lovokradica im je kazao gdje se točno nalazi logor UN.

Valovi vlažne izmaglice na ovoj visini neprestano zastiru ove visove.Mweka nije uspijevao upaliti vatru.

-Nemoj više ni pokušavati. Čeka nas silazak ka tom kampu,a putem ćemo naći nešto za jelo.-

-A taj,kako si kazao Ujedinjene nacije,što je on ,taj kamp...?-Radoznao je Mweka.

Waka je upoznat s tim da putuje s crncem iz plemena Onangona i da u svom Byandu selu i nema od koga saznati što su to UN.Razmišljao je kako to objasniti bez prevelikih riječi. Kad se bolje promisli ,njemu je nepoznato i što je to Al-Quaeda .Potom ,nije upoznat s djelom velikog Mohamad Ali

30

Abasa. S druge , pak strane , 008 kako je Mweka tražio da ga se oslovljava, uživio se u lik i ulogu tajnog agenta.

-To je jedno mjesto gdje strani ljudi imaju logor i oni će nam pomoći da izađemo iz zemlje.-

Strpljiv je Waka Waka.

-Kojim jezikom govore ti ljudi? Poznaju li Adamawa jezik? Mogu li pričati s Onangonama?-

Waka se iznenadi.Nije ni on razmišljao još o tome.

-Priznajem ti 008, nisi ti baš tako glup.To je pametno pitanje.-

Bandundu ne reče ništa.Ponosno se zagleda u maglovitu nizinu pred njima te pomisli:

-Sigurno da nisam glup ,ne bi mi Kawewe povjerio ulogu tajnog agenta da nisam pametan.

-Znaš ,Dimbelenge, moja sestra je uvijek govorila da sam ja beskoristan. Točno je ,ne mogu se usporediti s njenim muževima. Oni su svi redom odlični lovci. Ali što sad kad je Boadibo izgubio šaku ,a Kundibikira netragom nestao? Mayaya se stalno pita gdje sam ja ,njezin nesposobni brat? –

Waka je zastao i okrenu se ka Mweki.

-Slušaj me 008 .To što me ti zoveš Dimbelenge ,tj .onaj što voli lijepe muškarce,ne znači da ćeš me tako oslovljavati i pred nekim drugim ljudima.Pogotovo ne ispred nekog tko razumije Adamawa jezik. Razumiješ li ti što ja tražim od tebe?-

Bandundu ga je ispitivački motrio.Žvakao je nekakvu travu za koju je tvrdio da ima okus duhana.Zelena pljuvačka curila mu je iz poluotvorenih usta.On otpljunu višak i odvrati:

-Ne, ne znam što to hoćeš .Da te više ne zovem Dimbelenge? Pa sam si mi rekao da ti se sviđa to ime. A ime je doista lijepo.Šteta da ga odbacimo.Ja ne znam kako bih te onda zvao .Nije lako naći tako dobro ime. Dimbelenge

31

lijepo zvuči. Ja bih volio da i ti mene tako zoveš,ali kad ja ne volim muškarce... A kako onda da te zovem ?-

Waka samo odmahnu rukom i produži niz strmi put.

Nakon nekog vremena opet se okrenu i sjede na mahovinu.

-Nismo li maloprije oba ustvrdili da si pametan?-

-Jesmo ,to smo rekli .Da ,ja sam pametan ,jer ja sam 008.-

-Dobro . Mweka, tamo gdje idemo ,svijet je ljudi u kojem nema puno mjesta za one koji vole druge muškarce. Ja ne želim da se zna da sam ja Dimbelenge.To je samo između mene i tebe. To nam možda samo oteža položaj. Dali me sad shvaćaš?-

Bandundu stade značajno klimati glavom .

-A... sad mi je to puno jasnije.Ti ne želiš da te ja ispred drugih zovem Dimbelenge?-

-Tako je ,prijatelju ,to znamo samo ja i ti.-

Strmina se na jednom dijelu naglo pretvori u pitomu zaravan s dosta stabala divljeg oraha.

-Ali, Waka ... obećajem da te neću tako zvati ...to ne znači da ti ja neću masirati tijelo ili ti meni kad nam se to prohtije. Mislim , neću te zvati ...nema veze ako bude ljudi u blizini .Ja tebe...-

-Idiote jedan ! Budalo! Dosta više s mojim imenom ,ništa ti ne razumiješ! Trebao sam te odmah vratiti u selo .Vama Onangonama žene doista sve probleme riješavaju i misle za vas!-

008 je ostao ukopan pored Wake.Prestao je sa žvakanjem. Nije očekivao ovakav nastup svog prijatelja i vođe. Sad mu tek ništa nije bilo jasno. Pa, kakva je to sramota kod Onangona gdje žene odlučuju o svemu.

Ispljune sav sadržaj iz usta i stade brati orahe i trpati ih po džepovima. Ipak ,poznavao je on ćud svoga prijatelja.To se njemu nešto trenutno ne svidi i on se naljuti. Prvom prilikom on će mu nježno prići i sve će biti izglađeno.

32

-Konačno , on je ipak Dimbelenge, a ja sam 008 i mi smo nerazdvojni prijatelji – Pomisli Mweka i zadovoljno nastavi put za Wakom , veselo pjevušeći neku pjesmicu.

Tog popodneva ,iznenada se ukaza ispod njih maleno naselje. Cesta s velikim lokvama vode vodi ih pravo ka ulaznoj kapiji pred kojom je obješena na dva konopa visila mokra zastava UN. Nekoliko vojnika s plavim šljemovima radoznalo je promatralo prilazak dvoje crnih muškaraca.

-Bandundu, ti sada nemoj ništa pričati ,pusti mene ,ja ću im reći sve što bude trebalo.

S rukama raširenim tako da se vidi da ne nose nikakvo oružje muškarci stadoše pred metalnom rampom.

33

OTOK HVAR

HRVATSKA

Nastavnik Matko Roić sa zanimanjem je pratio komentar ushićene amerikanke. Na samom početku razgovora, stvorila se neka zbunjenost kod njega. Poznavanje engleskog jezika nije bilo dovoljno da sporazumijevanje krene glatko. Ipak , kako je vrijeme odmicalo ,njih dvoje su zahvaljujući govorima ruku odstranili jezične barijere.

Kod Lynn Skarletson Pavichich prevlada osjećaj krajnjeg ushita ambijentom .Već pri silazu s trajekta u luci Stari grad ,nosnice joj ispuni nekakav čudan i nepoznat miris. Dobro promotrivši kartu otoka znala je gdje ide .Ipak ,ovakav aromatičan miris jednog mjesta nije nigdje doživjela. To je već u početku poljuljalo njezinu superiornost. Na ovo je nitko nije pripremio , a posebno ne na nevjerovatnu gostoljubivost domaćih ljudi. Već u Splitu ostade iznenađena kako stariji , a pogotovo mlađi ljudi jednostavno skoro svi govore engleski jezik.

Opuštena dojmom tih ugodnih spoznaja tako se i upoznala s biologom iz Starog grada ,profesorom Matkom Roićem.

A sada ,sjedeći ispod grana golema rogača njih dvoje su okruženi tišinom velikog Matkova polja ,pokušavali jedan drugome prenijeti svoje misli.

-Noću, koliko često noću zalaziš u polje Matko?-

Široki osmjeh na profesorovu licu suzi njegove oči , velikim težačkim dlanovima pokaže ka šumi okolo.

34

-Po noći ? Nitko po noći ne dohodi u polje .Možda ,ponekad svrati kakav par,recimo turisti u prolazu. Domaći se noću ne kreću po poljima. Nekad su noću Doljani lovili puhe ,ali i toga je sve manje.-

-Što ste to lovili?-

Gospođa Pavichich je razumjela njegove geste o lovu ,ali nije shvatila o kakvim životinjama je riječ.

Njezin plan je bio jednostavan .Već sa ovog mjesta čuju se zvukovi na novogradnji budućeg pogona u susjedstvu. Ako tu bude ikakvih nezakonitih radnji one će se odvijati noću. Podignuti mali šator za navodno promatranje žutoglavog kornjaša koji izlazi noću ,te opremom za noćno osmatranje ,napraviti seriju snimaka te lokacije.

Ali sad ,što joj nastavnik reče, tu ima nekakvih životinja što se love .Može li imati neugodnih posjeta noću?. Pitala se navodna prirodoslovka dok je pažljivo gledala u biljke koje joj je Matko detaljno opisivao.

A on ponosno stade ispred jedne masline čije grane su pokrivale velik dio uredno pokošene trave ispod.

-Vidite Lynn, ova maslina je stara, puno,puno stara . Posađena je prije više od 500 godina.

Lynn razgorači svoje dotjerano lice ,praveći se da razumije što joj to dobroćudni biolog tumači. Istog trena pade joj na pamet kako joj je izgleda suđeno da uđe u svijet biologije.Najprije šumar iz Radoscowa ,a sad simpatični nastavnik iz Starog grada.

Veliki posjed u polju ,ili kako ga od davnina Doljani zovu Katovnica, Matko je brižno uredio i zamislio da bude biološka postaja za izučavanje vrsta u prirodi.Prva takve vrste u Hrvatskoj ,svakako da je pobudila interes onih kojima je biološka raznovrsnost ili zvanje ili ljubav.

Znajući da je zanimljivoj amerikanki dolskih korijena specijalnost čudnovati kukac s noćnim izlascima na površinu,Matko je neumorno objašnjavao sve zanimljivosti po pitanju vegetacije. Pored brižno njegovanih maslina isticao je ljepotu jedne oskoruše, crnike, kalobera ,smokve i divljeg šipka...Reče

35

tada kako mu je izuzetno žao što ne može detaljnije opisati svaku vrstu posebno jer toliko ih mnogo ima da bi trebalo cijelo ljeto samo taj sezonski ciklus obraditi ,a kako je istakao mnoge vrste ne miruju ni zimi.

-Ako vi hoćete Lynn, ja ću zamoliti nekoga od mojih da mi pomognu u prevođenju ,ima znate toliko za reći da sam eto samo najnužnije spomenuo.

Shvativši o čemu to razmišlja simpatični prirodoslovac ,lažna biologinja se nasmješi i zahvali .

-O tako ste dobri Matko ,ali doista ,ovo je sasvim dovoljno što ste mi pokazali.Ja sam stvarno oduševljena. A sad ,znate ,voljela bih naći neko zgodno mjesto gdje bih postavila svoj šator.-

-Šator?

-Da ,pa kako ću promatrati žutoglavog kornjaša ,on izlazi samo noću...-

-A, da tako je ,pa vi biste onda spavali ovdje u polju...zar ne?-

-Ma da,nekoliko noći bit će dovoljno da napravim seriju fotografija-

Njezin ležeran odgovor iznenadi Matka.

-A što vas neće biti strah ,spavati ovdje ...mislim sami i to...-

-O ne mislite se Matko. Evo ,ako ja mogu predložiti... meni se dopada ova čistina pored ovog zida. Što kažete? -

-Ja nemam ništa protiv ,ali što vam neće smetati buka ovih što rade tamo na toj građevini.-

-Kako vam rekoh ,po danu , kad oni rade ,ja nemam neka posla ,a po noći kad snimam,ionako ovdje nema nikoga ,zar ne ?-

-Da to je točno ...-

Zbunjen je profesor Matko ,ali iz svog iskustva je znao da ljudi imaju čudnovate prohtjeve .Mnoge ,koji prvi put kroče na Hvar ,osebujnost malih mjesta u samom srcu otoka ,toliko impresionira da su mnogi ostali živjeti tu. Hvar je uistinu kozmopolitska sredina. Stoga ,ovoj amerikanki dolskih korijena pružit će svaku pomoć.

36

Veliki suhozid od davnina brižno poslaganog siva kamena, dijelio je njegovu Katovnicu od polja Frane Bije .Ovog jutra Frane i njegov susjed Luka kupe ostatke loze koja je netom obrezana.

-Je ono niko furešta sa Matkoton ,a Frone?-

Znatiželjan je Luka ,gledajući gdje Matko vodi strankinju po Katovnici.

-A biće koja guod.. znoš da mu dohodidu uvik niki za gledot ča je usodi...-

-Frone , a ča je uon to usodi da je furešti svit tako kuntenat za dohađat iz daleka ...Jemon i jo divjega zijeja, koromača, žutinice ,borih, kaloberih, češminja , gomilih ...omijendulih...smokvih...kića . Propja ,moga biš i jo tuo ...-

-Ča je Luka? Čo biš ti moga ...tuo ? Da nisi pinku đeloz? Moreš i ti na koje godišće duon ne hodit u poje . Valo bi ne maškinat , ne lavurat. Bušak, trova , bori, gošćica i smrič ćedu ti požrit pitomu zemju i eto ga ,jemoš i ti ukaživot turištima kako atrakcijun...svoje poje...a ..Čo pensoš oba temu?-

-Je, Frone ,je. Provjoš kako cukar , ma ni Matij zapusti svoju Katovnicu ,pari mi se uon je tuo parićo bušak i ostavi zemurod i levoundu i svu trovu da rijeste za prižentat kako za izložbu fureštima ...-

Skupivši i zadnji naramak ostrižene loze na hrpu, Frane se okrenu ka svom susjedu .

-Luka ,a ča biš ti hoti ? Matko je profešur. On je hodi u vele skule i kapi se boje u tuo i od mene i od tebe. Ono ča je on molo da rijeste, jo i ti smo izmaškinali , hitili ća na gomilu . Na Katovnici ni trovije čo ne rijeste a da je za izgulit .Svako jemo svoje misto i pinku zemije po jeruliman . Naš profešur je puno librih prošti oba temu. Matko svakon zno ime i na latinski .Ajde , rec mi Luka, ča je bilo zanje čo si ti prošti ,a... ala rec mi ?-

Luka je zastao iznenađen ovim pitanjem. Počešao se po glavi ,skinuvši svoju beretu.

37

-Frone ,ubi me ako jo znon. Zanje je bilo pasonu šetimanu na kopošont glijedot one šonete ko je umor. Ma nison vele kapi ,znoš da mi slova ne grijedu. Ali slike znon to mi kuri...e. Znon da je umrila stora Kota Lučijeva. -

-Ne piton te ko je umor ! Slike mu kuridu ! Nesrićo jedna da ti pensoš alavija ne biš već provjo oba temu! Je sad viš kako je tuo.

Za tebe je motika ,mašklin i maca o deset kil .A šor profešur je za lapiš, lipo provjot sa pametnin i šesnin sviton ...eto ,je kapiš? .Svak neka jemo ono čo ga gibiro .

Tebi mašur i lopata ,a Matkotu penkala ...e!-

Frane se zagleda u Luku ,ali u taj čas oglasi se i Riki koji je u međuvremenu mirno pasao sputanih prednjih nogu.

Matko i Lynn su dotle obavili sve što je bilo potrebno za postavljanje šatora.Onog trena kad se oglasio Riki ,amerikanka je taman sjela na jedan veliki suhi panj.

Kako je Riki magarac sa izuzetno jakim revanjem ,Lynn se na njegov nedaleki glas tako trže i skoči sa panja ,instiktivno misleći da je po srijedi nešto opasno.

Matko je smijehom smiri i objasni što ,odnosno tko je to. Shvativši da je to samo jedan dobroćudni magarac i sama se sada tako stade smijati od srca da je njihov smijeh izazvao znatiželju kod Frane i Luke.

-Obo čemu se sad smijedu ,a Frone ? Jes ti vidi ,ma glijedodu na ovu bondu , ma da se nama ne smijedu a ?-

-Hod , Luka ne svir , Matkota znon od molih nog ,on je kruto dobar čovik ...-

- A je viš ,da jepeta gledodu ki non ...a. Ona žijenska ...ma vi ... Frone pukniće od smiha...

38

Sad je i kod Frane zaiskrilo malo ljutnje .Tek da umiri svoju znatiželju on zaviče:

-Ala vi dvo ...Matko ,a čo je tuo od tega smiha...?-

Čuvši Franin glas Matko se veselo javi :

-Eeee...barba Frone ,di ste? Ča činite vi dvo ?-

-Evo kupimo ovo lozovine Matko moj ,a ča če reć da se toko smijete a?-

-To ti je Frone moj tvoj Riki zakanto pa se pripola ova naša Duolka.-

-Koja Duolka ? Čigova je ...a ?-

-Ne mogu ti sad provjot oba njoj Frone ...ajde Bog-

-Ala da Matko ...Bog-

Luka i Frane se pogledaše .

-Koja je tuo Duolka ,a mi je ne poznamo ,a Frone?-

-Znouš čo Luka, jes ti duoša meni pomoć ostrić ovo lozja ili provjot sa žienskima po poju...a?-

39

-----------------------------------------------------------------------------------------------

Theodor Sep Morgan , sjeo je u mekan i udoban naslonjač pred recepcijom Hvarskog hotela Palace . Uze listati neki domaći tisak .Na komentar da je on vjerovatno profesionalni fotograf kad nosi sa sobom toliko objektiva i opreme,znatiželjnom osoblju je odgovorio potvrdno.

Prije puta u ovu simpatičnu zemlju rečeno je da i on i gospođa Lynn mogu bez straha koristiti mrežu domaćih mobilnih operatera. Prisluškivati ih neće nitko. Bojnik Lewis zadovoljno osmotri savršeni raspored hotelskih prostorija. Bezprijekoran stil kojim je ukrašena unutrašnjost ovog renesansnog zdanja zadovolji njegove oštre kriterije.

Ipak,nenaviknut na boravak u sredinama koje svoju egzistenciju temelje uglavnom na turističkim i ugostiteljskim sadržajima ,gospodin Sep primijeti velik broj ljudi što jednostavno tumara okolo i ne radi ništa.

Neki su sjedili tik do hotelskog ulaza i promatrali gužvu kasnog ljeta pred katedralom sv. Stjepana. Mnogi su opušteno šetali ližući sladoled. Kako se ovdje žestoko krši jedan od njegovih osnovnih postulata,a to je rad, stade ga podilaziti stanovita nervoza. Gdje god pogleda ,doista, nitko ništa ne radi

– Kakva je onda to razina svijesti? Na kojem stupnju se odvijaju procesi intelektulnog snalaženja ako ovaj narod ništa ne radi? Uzmem li jednog svog marinca i presadim mu životnu filozofiju nekog od ovih stvorova, mi gubimo svaku bitku. To nije dobro. -

Ispod mirne vanjštine bezbrižnog fotografa Sepa ,gurala se tmurna osoba zabrinutog bojnika Kewina Lewisa.

40

Pogled mu se zaustavi na barkama u mandraču .Natiskane jedna do druge tvorile su užasan nered .Mali park preko puta s nepravilno posađenim tamarisima još više mu namršti čelo. Zidić pod jednim od njih poslužio je mladom zaljubljenom paru kao odmorište.Nekoliko boca piva nemarno je ležalo oko njih. Lewis je donjom vilicom svoje čeljusti sve više stiskao gornju usnicu. Ugledavši kontejnere s otpadom stisak toliko ojača da je umalo prokrvario usnu. Pored saznanja da nitko ništa ne radi ,postade svjestan da je i njegov drugi životni putokaz užasno narušen .Red. Ali i čistoća. Doista ,ovo mjesto vrvi od izvora nelagode .Rad ,red i čistoća su ovdje toliko obezvrijeđeni da bi se on odmah vratio odakle je i došao.Smjesta .

-Ovo je strašno . Kako ljudi mogu ovako živjeti?-Pomisli prestravljeni bojnik .

Konobar pored njega ponovio je i po drugi put svoje pitanje

-Želite li još nešto ,gospodine?-

-Ah ...što ...? Ne ...ne hvala.-

Mladić se udalji od ovog neobičnog gosta. Za šankom priđe svome kolegi i glavom klimnu ka amerikancu.

-Pogledaj malo kako je poslagao stvari po stolu.-

Ovaj izvije vrat i doista, suncem obasjani stol za kojim je sjedio gospodin fotograf , bio je predmet znatiželje i ostalih gostiju tog dragulja hvarskog hotelijerstva. U savršenom nizu uredno su stajali predmeti što ih je bojnik Lewis poslagao po cijelom stolu. Dok je grozničavo promatrao panoramu ispred hotela, zgražajući se nad činjenicom da su njegovi blistavi postulati teško zagađeni , dotle su njegove ruke nesvjesno ,ali brižno, u milimetar stavljale u paralelu sve što se zateklo na bijelom stolnjaku. Tvrdeći kako su misli poput lego kocaka,koje svojim pravocrtnim gibanjem proizvode nivo ljudske inteligencije, tako je bukvalno i pravio navodni red pred sobom. Dvije kutije s objektivima idealno su tvorile krug sa šalicom za kavu i pijatićem pored. Svoje dvije kemijske olovke uvijek je rado stavljao sebi s desne strane. One su morale zatvarati pravi kut s uglom stola. Pipao je

41

ispod lanenog stolnjaka i shvati da je rub stola zaobljen. To mu se ni malo ne svidi. Još nije naišao na stol ovako bezobrazno oblih krajeva.Pružio je ruku ka suprotnoj strani ispod stola.I ova je zaobljena. Ta mu spoznaja proizvede efekat ravan fizičkoj boli. Suncem obasjano njegovo čelo orosi se kapljama znoja.

-Sve ljepše i ljepše. Kakav li je ovo svijet ? Stabla s neurednim granama, brodići samo što se u ovoj maloj luci međusobno ne polupaju. Kante za otpad krcate i pored njih mnogo najlonskih kesa . Čak se i jedna mačka muva okolo. Nitko ništa ne radi .Svi nešto hoće pa neće...ah...gdje li sam ja to ?-

Pitao se bojnik , a s gornja usnica pomodri od jakog stiska zubima

Žestoko se ugrizavši ,bol ga na tren vrati u stvarnost fotografa Sepa.-

Neka brojna familija s dosta djece sjede za susjedni stol.Muškarac , vjerovatno otac ,odšeće do recepcije.Sandale navučene preko bijelih čarapa nisu sakrile tamnu mrlju na peti lijeve noge.Kevin je znao da je ovaj čovjek negdje ugazio .Hodati ovako s bijelom čarapom prljavom ,možda i od pasjeg izmeta, nije stvar koju bi oprostio sebi , ne pogotovo nekom od svojih marinaca. Lewisu se odmah ne svidi što je djeci dozvoljeno da ližu sladoled .Usred hotela. Dječak i nešto mlađa djevojčica gurali su se pored prozora ,vičući na nekom nerazumljivom jeziku. Instinkt mu je govorio da se kupi odavde. Pravilno je procijenio da je njegov mali skladni svijet ugrožen najezdom ovih zluradih , bučnih divljaka . Ta procjena je bila sasvim točna ,ali je došla prekasno.Nije vidio kako ,ali je komad sladoleda pljasnuo po njegovu stolu ,pri čemu je kapica objektiva udarila o šalicu s kavom a ova odgurnila penkale od kojih se jedna nađe na podu.... Toliko truda je uložio tražeći točku idealnog geometrijskog balansana i sve je sad uzalud. Majka je bila zauzeta objašanjavajući se s starijim sinom i kćerkom .Djevojčica ,kojoj je brat izbio sladoled iz ruke stade plakati i to je već bilo previše.

Lewisova usna sad doista prokrvavi .On je nagurivao svoje stvari u torbu ne dižući pogled ka prezrenim susjedima.

Tada mu zavibrira mobitel .

Na ekranu se nasmješi lik Estel Rosenhaimer.

42

OTOK HVAR

STARI GRAD

Gradska vjećnica zadimljena je od duhanskog dima .I gostima i domaćima indiskretno je upućen natpis na hrvatskon i engleskom jeziku –hvala što ne pušite,-ali ovog jutra nitko se nije na njega obazirao. U opuštenoj atmosferi odvijao se razgovor u kojem doista nijedan govornik nije ni primijetio taj nedostatak pušačke netolerancije.

U ime vlade republike Rwande ,njihov predstavnik,zamjenik ministra vanjskih poslova ,gospodin Junevele Kayganga došao je osobno zahvaliti vlastima ovog mjesta na njihovoj dobroti.

-Dobro mi je poznato da se i vaša zemlja ,nema tome davno,našla u strahotama rata. Tim više ,nesebičan trud kojeg ste uložili za smještaj ovih desetak izbjeglica iz moje zemlje , ima puno veću cijenu i težinu. Koristim ovu priliku da još jednom zahvalim gospodi iz Evropske unije koja su donirala sredstva za prihvat ovih ljudi. Prilika je ovo i ponoviti da je vaša Vlada među prvima pružila ruku pomoći mome napaćenom narodu. Osobno sam se uvjerio da je novac predviđen za gradnju stambenog naselja doista utrošen na najbolji način. Stoga, neka gospodin Hrvoje Sveznadar ,prenese našim prijateljima u Vladi republike Hrvatske ,izraze najdublje zahvalnosti što je prepoznala težinu ove naše patnje.Obilaskom naselja stekao sam dojam da je čin zbrinjavanja ovih ljudi doista velik i human čin s vaše strane. Stoga, još jednom vam upućujem izraze najdublje zahvalnosti vlade moje zemlje, a u svoje osobno ime mogu reći da sam dirnut veličinom vaše ljudskosti i dobrote . Hvala vam svima.-

Svoj govor gospodin Junevele nije skoro i okončao ,a vijećnicom se prolomi aplauz . I sam dirnut nastupom simpatičnog gosta,gradonačelnik energično ustade i pruži ruku .Rukovanje izazove još burniji aplauz. U svom obraćanju gostu iz Rwande ,predstavnik hrvatske Vlade ,gospodin Sveznadar je

43

istakao nesebično zalaganje kolegica i kolega iz svoga kabineta na ovome, kako je rekao, ispitu iz ljudske solidarnosti ,u kojem se nije štedilo truda i osobnog zalaganja za pomoć dragim prijateljima iz te ratom napaćene zemlje.

Onog trena kad se njen šef javio za riječ ,ističući kako nije sve u novcu, Vesna Križmanić je osjetila kako joj otkucaji srca napinju sve žile .Motreći sve prisutne ,s nalagodom je poželjela da se ova razmjena kurtoaznih izjava što prije okonča.

U tišini koja je uslijedila, domaćin je biranim riječima zahvalio gostu na njegovoj iskrenosti. Svoj govor nastavio je i zahvalom inistitucijama Europske unije koja je financijski pokrenula ovaj projekt.

Pred velikim prozorom razmaknutih zavjesa, južni vjetar igra se zastavama Hrvatske ,Rwande i one Evropske unije.Kroz poluotvorene škure ,na momente dopiru zvukovi s jahti. Jugom šibani ,konopi su udarali o aluminijske jarbole . Prorijeđena gostima što koriste ugodno vrijeme kasne jeseni ,starigradska riva šareni se zastavicama što su ih osnovci naslikali na temu –Dobro nam došli prijatelji iz Rwande-.Nekoliko mališana ,koje s mamama šeću rivom , veselo maše drvenim štapićima na koje su tete u vrtiću brižno pričvrstile zastavice s natpisima o prijateljstvu Hrvatske i Rwande. Na nekima su otisnuti likovi nasmješenih malih crnčića.

44

STARI GRAD

HOTELSKO NASELJE –LEVANDA-

Ukrasno grmlje vrlo ugodna mirisa ,a za koje domaćini tvrde da ima ljekovita svojstva ,uredno je podrezano .Čitav niz tog lijepog zelenila okružuje bungalo s brojem 43 .Svježe prekopana tamnocrvena zemlja dolazi do samog ulaza u nastambu.

Sergej Vajatkin je odmarao pogled na toj čudnoj boji zemlje , prateći stope nekog tko je obrađivao . Pomisli na tren da su to možda tragovi nekog kome je on predmet znatiželje. Opušteno gledajući na drugu stranu zaliva,ka trajektnom pristaništu, sa smješkom odbaci tu pomisao. Tko bi u ovom malom mirnom mjestu posumnjao na jednog Rusa. Nisu li mnogi njegovi zemljaci kupili nekretnine duž cijelog Jadrana .Neki tvrde da su najbolji platiše.

Njemu ,doseljeniku iz dalekog Kazahstana početak hladnijeg razdoblja u ovom kraju, i ne liči na neku zimu .Suncem okupan krajolik više mu je no je topao. Ovog jutra ne žuri na svoj radni zadatak.Na mali okrugli stolić , pod natkrivenom terasom postavio je sve za ugodan početak radnog dana. Istina, u ovom mjestu i ne može baš naći sve namirnice potrebne za spremanje svog omiljenog boršća , no tu je ugodna domaća travarica .S njom dan uvijek počinje veselo.

Susjedni bungalo ,mjesto je gdje u zadnje vrijeme viđa i nekog čudnog fotografa. Zanimljiv je taj lik Vajatkinu. Izgleda mu krajnje nepristupačan .

Ali ,ako je nešto točno ,onda je to istina da su svi umjetnici mahom osobenjaci i komplicirane osobe. Toliko o njima Sergej je znao. Ali ,ovaj je bio stvarno malo drukčiji.

Fotograf je upravo izašao iz svoje nastambe ,koju su u naselju numerirali pod brojem 41 . Stao je objektivom promatrati nebo nad zalivom. Iznenada

45

klekne i uperi svoj aparat ka zemlji ispred sebe. Stajao je u tom položaju na mareći što se oko njega događa.

Rus znatiželjno pokuša dokučiti što je to tako dugo zaokupilo umjetnikovu pozornost. No ,svojoj znatiželji nije udovoljio .Izgledalo je kao da ovaj samo blene u crvenu zemlju pred sobom.

Po mrvice kruha što ih je netom istresao, ubrzo pred Rusa doleti nekoliko vrabaca. Fotograf to primijeti i polako se stade primicati namještajući objektiv . Pokupivši i zadnju mrvicu ptice prhnu u vis .

Skupivši ono nešto riječi engleskog jezika Rus pozdravi susjeda.

-Oh...dobro jutro ,kako ste?-Uljudno odvrati umjetnik . Rus pokaže malo više inicijative pa nastavi.

-Danas doista možemo biti zadovoljni vremenom. Pogledajte samo kako je toplo ,rekao bih puno toplo ,zar ne?-

Pridošlica objesi aparat preko ramena i stupi pred Rusa.

-Dozvolite mi da se predstavim .Ja sam Theodor Sep Morgan. A ,vi kako je vama ime gospodine?-

-Moje ime je Nikolaj Vasiljevič Rastopov . Drago mi je što smo se upoznali gospodine Sep. Mogu li vas zvati Sep?-

-Dakako , ali...ako vam ne smeta, skratio bih vaše ime na Nik .Kako vam to zvuči?-

Rus je još tresao ruku fotografa . Na prvi pogled ,ovaj mu se čovjek doista svidio.

-A što kažete Sep da u to ime i nazdravimo? Imam na stolu domaću rakiju koju prave ovdašnji vinogradari .Mnogi mi kažu da je lijek . Znate ,Sep, ja uopće ne sumnjam u to .Pa nije ni pristojno sumnjičiti vrijednost nečega što vam se tako nudi od srca , a pri tom ima ljekovita svojstva . Ja je prosto obožavam .Evo natočit ću nam .-

Dva čovjeka ,koje trenutno veže jedino istina da oba posjeduju lažne putovnice , kuckali su se malim čašicama i prizivali jedan drugome dobro zdravlje. Razlika je ipak u tome što amerikanac ,bojnik Kevin Lewis ,dobro

46

zna s kim nazdravlja . Sergej Vajatkin je naivno izigravao Nikolaja Rastopova.

-Vi ,dragi moj Sep ,tako govorite ,prosto mi se nameće da ste amerikanac. Jesam li u pravu?-

-Dobro zapažate ,Nik. Priznajem ,trudio sam se prikriti svoj naglasak u ovom mjestu ,ali ovi su ljudi više no pametni. Odmah shvate da sam Jenky.

Možete misliti, u lokalnoj trgovini foto opreme,prodavačica je iz prve pogodila da sam amerikanac.Tko bi to rekao ?-

-Zanimljivo...A , pa ja to isto moram reći i za sebe. Kad ste spomenuli trgovinu ,ma i za mnom su komentirali .Kao ...vidi ovog Rusa i slično. Samo dragi moj, ruski i hrvatki jezik imaju dosta dodirnih točaka. Koristimo mnogo zajedničkih riječi...-

-Doista ? Začuđen je Sep.

-Da ...da –Nisi to znao?-

-Priznajem ,nama amerikancima ili većini nas ,svijet počinje na istočnoj a završava na zapadnoj obali.Ipak, o vama Rusima znamo ponešto . Stekli ste popularnost u vrijeme hladnog rata. Pitate li i dan –danas nekog prosječnog farmeraiz Kanzasa gdje je, primjerice Croatia ,nepogrešivo će vam spomenuti Rusiju...da, da, tako je to...Mnogi bi to izgovorili Krousija ,Kreusija ili tako nekako ...Priznajem ,dok se nisam ozbiljnije pozabavio fotografijom ,a to je ipak univerzalna umjetnost,ni ja pojma nisam imao gdje je tamo neka Europa...

,Nego ... Nikolaj, što je tebe dovelo u ove krajeve ...vidim sam si u ovom bungalou . Što nemaš familiju ili ...?-

-Na tako jednostavno pitanje ,ide jednostavan i odgovor ,zar ne ? Duga je to priča ,dragi moj. Ukratko ,ja sam biolog po struci i vodim tu jedan mali pogon za preradu ljekovitog bilja.-

-O ,pa to mora da je uzbudljivo. Brati trave i svijeće ...herbari ...jel to ?-

Iznenađen je fotograf . Motri ruke svog sagovornika. Na tren mu se učini da su sad savršeno mirne. A maloprije dok je sipao rakiju primijetio je kako se

47

tresu. Nije li njegov susjed alkoholičar? Ili možda ima problema na nekoj nervnoj osnovi.

Nikolaj se na ovu primjedbu samo nasmije.

-Pa grubo rečeno , niste ni daleko od istine .Netko ipak mora ubrati to cvijeće. No, njegov extrakt završi kod mene na analizi...a ti Sep ,vidim i ja... ovih dana stalno vučeš tu foto opremu ,što je otok Hvar toliko vizualno zanimljiv ? Radiš li za neku agenciju ili si samostalni ,kako vi to kažete ,fotograf umjetnik?-

-Ja sam doista slobodan umjetnik. Imao sam ,ne tome dugo, ugovor s jednom modnom agencijom .Njihov medijski nastup na tržištu svodio se samo na publiciranje ženskih aktova. Znate kako je to , konkurencija je velika i pred mene su svakim novim brojem stavljali sve veće zahtjeve u smislu modela. Netko će reći golo žensko tijelo je uvijek u istim vizualnim okvirima. Mjenjaju se samo imena .Sve mlađi modeli .Poze što izazovnije.Ali kad radiš posao u kojem pred tobom defiliraju zgodne mlade cure koje bi dale štošta da izađu na duplerici radno vrijeme zna često biti i noću. Postavlja se pitanje a kako na to gleda supruga jednog tako afirmiranog umjetnika .Moja je, na žalost,vremenom postala tako ljubomorna da je bila ubjeđena kako spavam sa svakom od tih cura...-

Nikolaj je klimao glavom i sa utješnim smješkom završio misao amerikanca.

-Da ...da ...i kako to već biva ,bilo je ili ja ili one...I ti si ,dragi moj Sep ,odabrao nju, jesam li u pravu?-

-Ha..ha...ha....Koja pronicljivost .Doista si u pravu .Napustio sam to društvo i evo sad lutam svijetom u potrazi za motivima netaknutih krajolika. Ali moram ti priznati,maloprije kad sam kroz objektiv analizirao strukturu one tamo masline ,učinilo mi se da zumiram žensko bedro .Valjda me još drže tragovi nekadašnjih duhovnih deformacija.Ha...ha ...ha...-

Nekako u isto vrijeme, dok je bojnik Lewis osmatrao ruke i zaključio kako Rus vjerovatno ima problema s alkoholom ,dotle je Vajatkin primijetio nešto zanimljivo kod amerikanca.

48

Ovaj razgovor odvijao se pod terasom malenog bungaloa .Kameni zidovi od lijepo slaganih ploča na dijelu pred kojim je sjedio fotograf ,u jednom redu ukrašen je keramičkim pločicama. One su slagane pod 45 stupnjeva , očito da se razbiju pravolinijske forme . Amerikanac je sve češće krivio glavu kao da se ne slaže što su pločice tako postavljene. Svojim pogledom pratio je njihove linije .U jednom trenutku razgovor je nastavio ,ali glava je ostala nakrivljena pod 45. Rus je to sebi protumačio kao potrebu umjetnika da istraži nacrtnu geometriju jednog prostora. Ovakav pristup iznenadi Vajatkina i učvrsti njegov stav da su umjetnici doista bića koji proživljavaju stvari na sebi svojstven način i da žive u svom svijetu.

Istina je ,bojnik je bio u svom svijetu .Samo , nevolja je što umjetnicima forme u prostoru uglavnom djeluju inspirativno ,ali Kevin Lewis je od svojih zapažanja postizao upravo suprotan efekt.One su njemu stalno izvor tjeskobnih osjećaja što ga mentalno obaraju u trenutna stanja destrukcije ,bunta i sablazni.Kad bi imao smjelosti i sad opisao svome domaćinu što proživljava , morao bi reći da ima osjećaj kao da mu je glava puna bodljikave žice kroz koju netko s kraja na kraj provlači mnogobrojna zvonca.

I tako ,kad je završio svoju misao o maslinama i ženskom bedru u zraku je ostao smjeh obojice ali i Kewinova glava nakrivljena pod 45.

Da se događa nešto više od inspirativnog istraživanja prostora, Rusu je bilo jasno kad je ugledao gdje amerikancu krvari gornja usna.

-Sep ! Jeli sve u redu ...mislim što ti se...?!-

Amerikanac se naglo vrati iz svoga stanja .

-Oh da ...ja ...ma što ...to sam...

Bojnik je izvadio maramicu i onako smušen ,kroz pola usta nastavio ,kao da se ništa nije desilo.

-Znaš ,Nikolaj ,kad si spomenuo da je biologija tvoja struka...ima tu do nas jedan bungalo ,mislim da je broj 47 ,tako nešto. Rekoše mi na prijavnici naselja da je u njemu odnedavno nastanjena također neka Amerikanka koja se bavi biologijom. Zanimljivo ,Hvar je doista privlačan za vašu struku...-

49

Lewis je to izgovorio kroz maramicu .Svoju lijevu ruku naslonio je na stol gdje se u međuvremenu pozabavio s rasporedom stvari na njemu.

-To je stvarno zanimljivo ,bit će mi zadovoljstvo upoznati tu damu.A koliko ima godina ta gospođa Sep ?-

-Rekao bih negdje između 40 i predeset. Ali ja vjerujem da će te se upoznati ,ako ona bude tu još neko vrijeme.-

-Da ,a sad ...Nik...moram krenuti .Svjetlo mi je sad upravo onako što trebam...-

Sergej se nasloni na metalnu ogradu malog stepeništa. Osjećao je da mu je crvenilo u licu što od rakije ,ali i ugodna druženja ipak malo prerano za početak radnog dana.

Amerikanac je nestao malenim puteljkom što se gubio prema moru.

Vajatkin se pogledom dugo zadržao na stolu i dijelu za kojim je sjedio umjetnik. Male i velike čaše, košarica sa kruhom .Vilice i dva mala nožića...sve je to na bijelom stolnjaku bilo posloženo u nekom nevjerovatnom odnosu.Rus zbunjeno počeše svoje tjeme .

Pospremi svoj mali stančić i pod dojmom razgovora sa čudnovatim fotografom uputi se pješice kroz Paiz ,kako li mještani zovu Stari grad ,pa onda izađe na staru cestu, ka Jelsi.

50

Montažni objekti podignuti za potrebe udomljavanja izbjeglica iz Rwande,jednostavne konstrukcije ,vrlo brzo dobiše svoje stanare. Smješteni na lokaciji između Starog grada i Jelse nekoliko crnačkih familija privikavalo se na novu sredinu.

Onog jutra kad su voditelji kampa UN,smještenog u tampon zoni na granici Rwande i Konga, popunjavali ovaj mali brojčani kontigent ,Waka Waka i Bandundu su kao pomoćna radna snaga ukrcavali teret u veliki transportni Antonov. Putnici za Europu ,njih 180 ,nestrpljivo su čekali dozvolu za ulazak u zrakoplov. Časniku UN ,kojem se također žurilo ,dat je znak rukom da pusti izbjeglice na svoja mjesta. Promatrajući iz prtljažnog prostora ovaj ljudski krkljanac ,Waka je samo povukao rukom svoga druga i oni su u toj zbrci jednostavno krenuli ka stražnjem ulazu u zrakoplov.

Frankfurtski aerodrom je ovaj ljudski kontigent s posebnim mjerama preuzeo prilikom slijetanja. Znajući kroz koje strahote su ovi ljudi prošli ,policijske formalnosti su postavljene prilično tolerantno.Kad je došao red na dvojicu Onangona ,policijski službenik je primijetio da njihova imena nisu na popisu ostalih putnika. Waka ,koji je engleski jezik znao dovoljno da objasni što hoće, zamolio je policajca da popričaju negdje izdvojeni. Smjestivši ova dva smušena crnca u jednu prostoriju jedan od isljednika je ubrzo saznao zbog čega ih nije bilo na papiru.

Većina ovih izbjeglica su Tutsi , a njih dvoje su druge etničke pripadnosti i u ratu suprotne strane , Hutu. Da su odmah rekli tko su i što vjerovatno bi im život bio ugrožen. Eto , zbog toga ta tajnovitost.

51

Dobivši prijelazne dokumente ,imigracioni službenik ih je pitao da li bi željeli ići na otok Hvar. Pristali su. Formalnosti su se zapetljale kod jednoga od njih kojeg nikako nisu mogli ubjediti da ime 008, kojim se dotični predastavljao ,ne može ući ni na jedan službeni dokument. Napokon ,kad je upisan kao Mweka Bandundu ,odahnuli su svi . Ali ne i on.

Izašao je pokunjene glave tvrdeći ovom drugom da je ugrožen njegov status tajnog agenta.

I ,evo ih sad sjede na panjevima od ispilanih borova skladno poslaganih u krug. Jugo trese grane stare crnogorice nad njihovim glavama. Niski oblaci tjerani vjetrom ,komešaju nemirne sjenke kasnog jesenskog sunca.

-Jeli ovo otok ...onaj otok što je uvijek spominjao Tswana ?Jeli on ovdje mislio napraviti farmu sa kokošima ?-

Mweki je sinulo da je doista ovo mjesto iz Tswaninih snova .

-Ne znam ...možda .- Dimbelenge je zamišljen.

-Znaš, Dimbelenge, ja sam razmišljao o tome da doista napravim farmu kokošiju i da je nazovem Tswana.Što ti misliš o tome? -

-O kokošima!? Što ja imam o tome misliti,ne zanimaju me kokoši.

-Da samo znaš kako bi to bilo dobro. Na svako jaje bi napisao njegovo ime .Tswana .Što kažeš na to ,a ?-

Dimbelenge ga ravnodušno pogleda i otpljunu niz vjetar.

-Mislim da si bio i ostao glup ,eto što mislim o tome i tvojim kokama ,tajni agente 008.-

-Kako to...? Nisam ja glup .Ajde ...reci zašto sam glup? Jeli zato što u ovoj nepoznatoj zemlji želim pored posla tajnog agenta voditi i farmu kokošiju. Jesam li zato glup ,a ?-

Waka ga nije niti pogledao već je motrio oblake koji su nestajali, tamo prema Braču.

52

-Da si ti pametan nebi rekao da ćeš na svako jaje napisati Tswanino ime kad ne znaš pisati. Eto .zato si glup.-

-Pa , dobro ,to je istina ,ali naučit ću.-

-Mweka, što ćeš naučiti? Ja ni ne znam gdje smo mi .Onaj tamo zaliv što ga vidimo .jeli to ušće neke rijeke ,jezero ,a netko je rekao da smo mi okruženi morem .Mi to ništa ne znamo .U ovoj zemlji bijelih ljudi nitko ne govori Adamawa jezik.Kako oni pričaju? A kako li tek pišu ? Koliko ćemo ostati ovdje ? Gdje je Mohamad ? Gledam ove oblake,ali čudni su .Ovakvih oblaka nema kod nas .Ti to ne primjećuješ .Sad su ti kokoši na pameti. Jeli vidiš koliko pitanja ,a bez odgovora .Ti bi sad usred ovoga učio pisati da održiš sjećanje na Tswanu koji se objesio jer je umislio da je kokoš.

Eto ,tako je to...Zaboravi na koke.-

OO8 nije rekao ništa. Došlo mu je da zaplače. Odjednom osjeti strašnu nostalgiju za svojim Byandu selom ,za Onangonama ,nedostaje mu njegova sestra Mayaya , njezini muževi ,dreka i trk djece po blatnim lokvama ,psi i svinje što lutaju selom ...Hrana koju jedu ovi ljudi ništa nije u poređenju s onim što Boadibo ulovi. Doista ,preplavi ga osjećaj tuge.

Dimbelenge mu je čitao misli i prvi prekine muk.

-Što kažeš 008 da pronjuškamo malo po ovome mjestu što ga nazivaju otok i pokušamo doći do informacija o Mohamadu. Jučer ,kad sam pričao sa onim čovjekom i pitao ga da li zna za Al-Qaidu znaš da me nije odmah razumio ,ali poslije je pokazivao na onu cestu i kućama pod brdom .Što na to kažeš? –

Bandudnu se učas razvedri i veselo poskoči .Tako je ! Pa zato mi je Kawewe i povjerio ulogu tajnog agenta .Da ,moramo u akciju.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

53

Čovjek se predstavio kao Salid. Bosanac. Glas mu je zvučao sasvim drugačije no na mobitelu. Mjesto za ovaj razgovor odabrao je on.Javno mjesto. Riva u Starom gradu.

Nekoliko gostiju u kafiću okretalo je leđa pod naletima juga. Površinu zaliva vjetar je gužvao i nosio na suprotnu stranu. Vajatkin se ovih tjedana nagledao mora. Promjene u njegovu izgledu mogao je usporediti s naglim izmjenama raspoloženja kod Natalije .U jutro, dok je imala volje i snage dovoditi blizance u red ,znala je pjevušiti Rjabinušku. Tu je pjesmu znao na pamet. Pjevala ju je godinama i to od tuge jer ,znala je, blizance, Igora i Grenadiju, nitko nije mogao izlječiti. Miškina ima divan glas. Tko zna ,možda je ova sredina otrgne iz kronične letargije. ..

Bosanac je ćutao ,ali govor tijela kazivao je da se radi o nervoznoj osobi .Osmatrao je ispod oka onih nekoliko gostiju lokala. Prije no što je progovorio osvrnu se preko ramena , svoju nepovjerljivost nije znao prikriti .

-Dali te netko možda prati ...jesi li primijetio kakve sumnjivce...?-

Rus niječno klimne glavom .

-Ne gledaj me tako ...ne znaš ti koliko ovo mjesto vrvi od špijuna. Dobro pazi kud se krećeš...-

Bosanac zaćuta . Konobar im pristupi sa smješkom . Odmjerenim pokretima , bez žurbe , posluži jednog pa drugog . Svojim prisustvom još pojača Salidovu nervozu . Na lošem engleskom pokuša započeti razgovor.

-Hvala ti momak ...to je sve ...-Bosanac ga zaustavi i on se udalji. Nagnuvši se ka Rusu , tiho , gotovo šapatom nastavi.

54

-Evo ...o tome ti pričam ...sve su ovo njihovi plaćenici , misliš da je u dobroj namjeri htio započeti razgovor ? Ali ...ne plašim se nih jarane ...imam ja zaštitu ...

Salid se lupne nekoliko puta po unutarnjem džepu vjetrovke .

-Stari dobri 7.62 još me služi ...neka samo dođu ...-

Sergej iznenađeno dignu obrve .

-Slušaj Vajatkine , vi naučnici ste ko mala djeca ...naivni i blesavi . Van svoje profesije ništa ne znate ...ali pustimo to ,imam na pameti neke stvari da ti napomenem.-

Salid mu se obrati malo jačim tonom uvidjevši da se Rus zadubio u neke svoje misli.

-Da ,oprosti ,dakle ,vi hoćete znati kad se može očekivati testni proizvod .A, ja pitam vas kad ja mogu dobiti ono što sam naručio ?-

-Kamion sa tvojim stvarima je krenuo iz luke Ploče.Carinske formalnosti su obavljene i tih pedesetak kilometara otočne ceste te dijeli od robe. Samo ,nemoj biti brzoplet. Naš dogovor o tome da ti obitelj dođe ovdje kad budemo imali probne uzorke vrijedi .Ali žurba da to ostvariš može te skupo koštati. –

-Salide, moje ime je Nikolaj Vasiljević Rastopov . Zašto me onda zoveš Sergej? Vajatkin je ostao u Stepnogorsku.

-Znam je dobro tko si ti .A i ti dobro razumiješ da nama treba Vajatkin i njegovo znanje. Ne zaboravi da ti život ne vrijedi koliko ovaj pepel od cigarete samo ako zaboraviš zašto smo te doveli tu.-

-To smo već prošli. Ne trebaš me podsjećati na te stvari.-

-Kako stoje stvari sa levandom Rastopove.?-

-Odlično .Stavio sam po otoku nekoliko obavijesti za otkup ulja.Ne bih mi vjerovao koliko ovi seljaci imaju toga u zalihama. –

-Dobro .Tako smo i zamišljali.Neka se samo pronese glas da tvoja firma daje odličnu cijenu. Sad će ovi seljaci masovno početi saditi levandu. To i jeste ono što nam treba. Što veća gužva u pogonu za preradu ulja to je

55

istovremeno i bolja zaštita od neželjenih pogleda ka onom pravom pogonu. Zapamti, miris levande ,ulja i njegovih derivata moraju se ćutiti cijelu godinu.-

-Znam dobro što i kako treba,Salide. Već sad se nadaleko širi taj miris. Bit će nemoguće identificirati bilo što drugo pored njega.

Salid je ispijao svoje pivo motreći pri tom izlog kafića i prolaznike u odrazu stakla . Iz kalete sa strane, na rivu se pojavi grupica turista .Dvije starije japanke naslone svoje ruksake pored štekata. Jedan od muškaraca uze neumorno škljocati fotoaparatom .

Bosanac je zaklonio lice rukom sagnut kao da traži nešto ispod stola.

Napokon japanci odoše , a s njima i galama.

-Nemoj da te bolan zavara njihov izgled .Danas biti špijun nije ko nekad . Vidiš li da svak ima fotoaparat , zapamti kad ideš naprijed moraš bolje vidjeti što je iza tebe ...razumiješ li ti ... ?

Sergej mirno klima glavom i misli se koji od ovih japanaca može predstavljati prijetnju .

Bosanac nije propustio primijetiti kako je konobar već treći put poslužio Rusa konjakom.

-Jesi li ostvario kakve kontakte tamo gdje živiš ? Ne želim da izazoveš sumnju kao nekakv čudak. Uklopi se što prije.-

-Da, upoznao sam neke amerikance. Najprije jednog fotografa ,a kasnije i neku ženu koja se ,kako reče, amaterski bavi izučavanjem posebne vrste kukaca.Ona je porijeklom sa ovog otoka i spomenula mi je da će ove dane biti postavljen nekakv šator ,tamo pored pogona.-

-Pogona ,pored našeg postrojenja ? Šator,kakav šator?

- Da ,tu negdje na nekoj zemlji u blizini. Nisam je baš razumio ,mislim da je govorila o tome kako ima proslaviti okupljanje svih koji vuku porijeklo iz Dola ,neki Pavičići. Ona je također pozvana na tu svečanost.-

Salid je ostao bez komentara. Nije mu se sviđala pomisao da će blizu pogona niknuti nekakav šator za proslavu ...mnogo ljudi , puno radoznalaca ...

56

-U vrijeme održavanja te svečanosti želim da udvostručiš stražu oko objekta. Plati zaštitarima koliko treba .Ne želim sumnjivce blizu .-

Salid je ustao namještajući svoju vjetrovku. Napeto i s nelagodom promatrao je odraz pokojeg prolaznika u staklu lokala. Nagnu se ka Rusu naslonivši obe ruke na stol .

-To što ti piješ,nama nije bila tajna ,to smo znali od početka. Vajatkine ,ako tvoji postupci u ovom poslu krenu krivim smjerom zbog tvoje ovisnosti ,onda nisi ugrozio samo sebe već i svoju familiju.

Bacivši škrt osmjeh konobaru u prolazu Salid se uputi ka rivi.Tada se okrenu i vrati do Rusa.

-Ne bi vjerovao koliko se samo ljudi utopi koji misle da znaju plivati-

Sergej ne reče ništa .Nijemo je promatrao vrhove borova koji su na suprotnoj strani zaliva trpili nepravilne udare juga. Preko njih u pravcu dalekog sjevera zagleda se u sivilo tmurnog horizonta.

57

------------------------------------------------------------------------------------------

Ledeni pogled Rosenhaimerove kazivao je Lewisu sve. Nije zadovoljna. Opsjednuta spletom zamršenih želja ,od kojih je uvijek isticala onu za koju bi dala i život,a ta je obrana domovinskih interesa i to po svaku cijenu, njegova šefica isijavala je bijes pogledom.

Pri tom dugo nije trepnula.Samo ga je gledala.

Nelagodu ovako mučne situacije bojnik na tren otkloni zapitavši se koliko čovjek ,ili u ovom slučaju žena, može oči držati otvorene a da ne trepne. Treptanje je refleksna radnja kojom se taj vidni organ učestalo vlaži. Primijetio je da neke osobe trepću neprekidno. Znači li to veću potrebu za vlagom ? Analogno tome ,onda Hlinke ima višak vlage. A što bi se dogodilo da to zurenje potraje ,sat ili par sati ,cijeli dan...?

-Kewine! Što buljiš u mene tako blesavo ? Ti i onaj smantani Metzke imate slične nesposobnosti .Do đavola, ponašate se kao krava koja cijeli dan dade punu kantu mlijeka i onda se na večer ritne nogom i sve prolije. Probudi se Kewine. Ovdje se događa nešto ,a mi nismo statisti dragi moj. Odlutao si u toj ulozi fotografa. Meni sad treba pamet onoga bojnika koji je napustio West Point s najboljim ocjenama. Dakle ,što se po tvom mišljenju zbiva tamo kod toga Rusa? Ima li osnova da pokrenemo akciju širih razmjera ?-

-Estel, nisam ja krava koju se muze !-

58

Rosenhaimerova se uspravi na svojoj stolici.

-Što je s tobom ? Naravno da nisi...To sam rekla tek da ...ali sad se ja moram pravdati za svaku izgovorenu riječ ...da se nisi uvrijedio možda? Ili sam trebala reći da si bik .Ili tele koje bulji u mene kao u šarena vrata.I to tele sa gornjom usnom na kojoj se često nalazi nekakva krasta.

Znakovita krasta! –

Na ovakav ispad svoje šefice bojniku se doista zubi zariše u gornju usnu. Nije se to moglo tako lako otrpjeti. Dovraga, jedna žena da ga ovako vrijeđa.

Kewin planu.

-Ni sam ne znam što me spriječava da se tobom pozabavim kao muškarac ,ti kučko jedna arogantna ! Isti motivi kao i tebe doveli su i mene u ovu vukojebinu! Ja svoj dio posla obavljam savjesno i što je najvažnije zbog tvojih usranih napada samodopadnosti nisi mi ni dala priliku da ti kažem na kojem sam tragu. E, govorimo li tvojim jezikom onda nećemo ovaj posao lako privesti kraju ! -

Osim vidne promjene boje u obrazima ,Estel ni sad ne trepnu na ovakav izljev jednog nepoznatog Kewina. Sa sjedalice mogla je vidjeti kroz prozor svoga bungaloa nemirno zelenilo borova preko njegova ramena . No, ona je i dalje zurila u njega ,činilo se samo da je svakog trena spremna lice razvući u osmjeh.

To se doista i dogodi. U polumraku malene prostorije bljesnuše njezini zubi. Ona ispruži svoju ruku preko stola, svoj dlan položi na njegov .

Potpunu tišinu na momente je kidao dalek ,nepravilan zvuk motora neke ribarske barke. Jugo se na ovom dijelu zaliva zna više raspuhati pa nanosi suhih borovih iglica pokriju smeđom bojom skoro sve .

Potpuno iznenađen njenom smirenom reakcijom ,bojnik nije povukao svoju ruku.

-Theodore ...kažu ovdašnji ljudi da ovaj vjetar što ga zovu jugo, intezivno utiče na ljudska raspoloženja.

59

Nekima potiče osjećaj depresije ,neke pak baca u romantična stanja , za neke to je vrijeme stvoreno za duhovno stvaralaštvo ,kako bilo , tvrde da je doista jak njegov utjecaj. Što ti misliš jeli to istina?-

Estel se digla sa stolice i s očitom namjerom sjede na stol pred zbunjenog Kewina .Svojim bedrom dodirivala je njegovo rame.

Imam osjećaj da kod Lynn Skarletson Pavichich jugo budi nekakve iskonske nagone. Mislim da se tu radi o seksualnim nagonima ...,Da ,tako bi se mogli identificirati ,kao instiktivna potreba u smislu razmjene genetskih obilježja.

-Ja se u biologiju ne razumijem ali...hm....-

-Nisi li rekao da bi se sa mnom mogao pozabaviti i kao muškarac. Gdje je taj muškarac Theo ?

Naslonivši svoje usne na njegovo uho ovo je izgovorila tako nečujno kao da se boji razbiti sveopću tišinu.

Kewin pročisti grlo i prihvati igru.

-Mislim da si u pravu .Nama umjetnicima doista treba ovakav jedan depresivan osjećaj da izvučemo sve iz svoga kreativnog stvaralaštva.

Nagli preokret u bučnom i uvredljivom dijalogu između agentice FBI Rosenhaimerove i njezina podređenog u slučaju Mohamad ,bojnika Lewisa, nenadano se pretvori u ljubavni zanos dvoje bezazlenih amerikanaca.

Sep i Lynn sad su pričali jezikom strasti.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Dolska kuća Brace Pavičića , zagrebčanina dolskih korijena ,čovjeka kojem se konačno dogodilo da okupi sve generacije iseljenih hvarana s tim prezimenom , građena je odavno. Dakako od kamena. Svojom pučkom arhitekturom nije iskakala izgledom od ostalih kuća u tom dvoru .Sve one su blistavo uklopljene u drevni ambijent mjesta .

60

Dvor pred ulazom u konobu mjesto je gužve .Mnogobrojna rodbina ,prijatelji i rođaci pomažu mu u pripremama za proslavu ovog okupljanja.

Na inzistiranje većine njih , mjesto održavanja izabrali su više iz simbolike ,ali i praktičnih razloga. Postavit će veliki šator na livadi ,zemlji njegova susjeda Frane Bije zvanog Pobuk. Zajedno s pripremom i čiščenjem stolova i stolica odvija se razgovor.

-A je Braco, ču son da dohodidu iz velih mistih ,iz Jamerike .Da niko fameja dohađa lipo iz Bunezaira ,ma je to moguće ,a?-

-Istina je barba Frane ,istina. Potvrdili su mi dolazak iz obe Amerike , a ima jedon likor ča će duoć iz Australije.-

-A rec mi ,a ...čigova je ona ča hodi po poju ,ča spi na Matkovu katovnicu u oni šator kako da je u vojski ? Od kojih je ona Pavičići, a ?-

-Ma za pravo reć ,jo son bi s njon i provjali smo oba temu ,pito son je, ma mi ni znala reć od kojih je . Pari mi se malo Frone kako da je ,Bože mi oprosti ,udrivena . –

-Je Braco ,siguro jon nisu svi doma kad divjo cile noći po poju i slikoje nike gaštapane. A di si ti natrevija na nju a, kako je ona duošla ovode?-

-Znoš čo Frone ,ne biš mi virova kako je ti nesriknji internet moćan .Priko njega smo se intrali i bilo jon je kruto drago ča će duoć .Eto ,ti nesriknji internet je kriv.-

-Vraga izi i ti inkernet ,ma čo sve nećedu inventat ,kako da ovi svit nije već dosta išempjon vengo triba i ti inkernet.

Franin susjed Luka sluša razgovor i klima glavom.

-Je ,je ,Braco lipu si barufu diga sa ovon tvojon fijeron .Ovo misto više ni kako u storo vrime, propja ga ne moreš već pripoznat. Pari kako da smo u Jafriku. –

Braco i Frane stadoše s poslom .

-Ča to govorite barba Luka ,kojo Afrika ?-

61

-Lipo bome . Niki don na ogronku son trevi dvo čorna kako noć . A sad mi rec da hi nis zvo ? Ma ,jepeta ,kad pinku boje penson ,nisu ni moji posli obo temu provjat.-

Luka zgrabi jedan stol i s njim se uputi niz dvor ka kamionu gdje su krcali stvari . Braco i Frane požuriše za njim .

-Ča je to oba čornima Luka? Čo to nisu tvoji posli a ? Ala rec .-

Luka izdvoji Bracu na stranu ,ali Frane se priključi .

-Ma ne kapin jo puno ,ali son dobro razumi čo su hotili oni dvo .Ovako je to bilo.

Niki don, jo grijen sa Rugonja i seja san na mirić... na ogronku .Bilo je oko po bota. Luce mi je parićala pinku brujeta od sardijel .Nison ga izi na Rugonj ,a kruto mi bilo žol ga hitit ća ..izi son ništo rijepih . Znoš da kad brijetić ostane ...govori je niki da drugi don za brujet ni potriba ...-

-Ala s vragon i brujet ! Luka ...! Ma rec ča si hoti reć oba čornima!

-E ,tuo. Sedin jo a ki meni dohodidu niko dvo ,čorni kako dvo vroga. Bi son se i pinku pripo. Ma jo penson ,smiriću kojega kosirićen prin vengo me obalidu oba tleh i zatučedu . Gledon jo njih dvo ,a oni miridu mene. Klimmodu glavima kako da me hoćedu pozdravit. I samo se smijedu i gledodu me . Jo hi nudin tećicon da hoćedu jist. Mašedu glovan da nijećedu.

U niko doba jedon me pito Aida ,Aida .Nison odma kapi ,a ja hi piton ...kojo Aida ... Penson jo ...čo išćedu ... ma po Isukarsta čo će in Aida . Ma to ni bi razgovor alavija ...jo hi ne kapin , a oni dvo jepeta vičedu Aida... Kaida ...Kaida ...Aida...

A je Aida Pavičić , piton hi ? Oni kako dvo diteta mašedu da je ...Aida ,Aida... Ovi jedon bi me hoti izjubit .Ma jo nison do .Ča će me jubit niki čorni ,da me infeto. Provja mi je kum Matij da jemo te bolečćine u Jafriku ,kako nidir ...da se od koz i ovoc i cilega tega njihovega...-

-Ma jepeta on ...Luka ! Ča su hotili ti črneji . Jes hi pito čo će in Aida ?-

-Ča hi jo jemon pitot ? Pitoj hi ti ! I jo hi nison kapi alavija . Jo son in bome ukozo rukon di je tvoja kuća Braco, kad već iskodu Aidu.

62

Eto , Braco moj, tebi je žena Aida ,čo se oni interesirodu za tvoju ženu jo ne znon , niti me brige ,nisu moji posli.

Frane ,koji je zažalio što je morao ovo čuti ,bez riječi se uputi uzbrdo ka kući. Luka ostade s Bracom koji se zbunjeno češkao po bradi.

-Ma čo mi govoriš ? I ti dvo da iskodu moju ženu ,Aidu ?-

-Je ,ovega mi križa ,znoš da se jo ne zlamenijen tako lako.

I Luka se prekriži da bi svoju priču prikazao što uvjerljivijom .

Toliko impresionirana Južnom Afrikom i Durbanom kojeg je često posjećivala kao predstavnik Trgovačke komore ,Bracina žena Aida doista je mnogo puta govorila da bi rado išla živjeti u Durban. To njemu nije toliko neobično .Mnogo ljudi ostane živjeti u mjestima daleko od svoje domovine.

Teško je ipak razumjeti što dva crnca iz Afrike rade u Dolu i raspituju se za njegovu ženu. Moguće je da su nastanjeni kao izbjeglice u novom naselju ispod puta. Ali ti ljudi su iz Rwande. Sve su mahom porodice .

Kako bilo ,tmurna sjenka nespokoja preleti Braci preko misli .Slučajno ili ne Aida ima doputovati ove dane u Dol .

Dakako ,na feštu Pavičićevih . Upravo iz Durbana.

63

------------------------------------------------------------------------------------------

Stana Bacilj po svom temperamentu bila je sušta suprotnost mužu Jakovu. Mirna ,spokojna ,nikad ni u kakvoj žurbi. Svojom sporošću sve je stigla napraviti po kući. Šta je najvažnije, uputivši se na vrijeme ,polako ,ali bi svom cilju došla.

Jakov, naprotiv ,predstavljao je tip čovjeka kojem je vrijeme bilo izuzetno važan pojam.

Opsjednut osjećajem manjka vremena , godinama je ispunjavao zahtjevne standarde njemačkih poslodavaca. Nekad su to bile Njemačke željeznice.

.Na pitanja svoga kuma Joze Prnjaka zašto je život tako ugurao u sekunde ,minute i sate , Jakov bi uredno prešućivao odgovor .Iskreno , njemu to nije bilo tako jasno . Fanatičnu točnost ,kojom se dičila njegova željeznica, u privatnom životu mijenjala je vječna žurba, nekamo gdje je uredno kasnio.

Ali danas Jakov sebe vidi u poduzetničkim vodama. Od željeznice je ostala samo uokvirena povelja na zidu stana u Koenigstrasse , hrpa sumornih sjećanja na noćno truskanje tračnicama i nešto ušteđena novca.

No sad je gospodin Bacilj na odmoru sa svojom familijom .Kum je predložio otok Hvar i ono što on izabere u to se ne sumnja. Kako mu je naglasio ,riječ je o velikom skupu iseljenih doljana s prezimenom Pavičić . Šteta bi bila

64

,kaže kum Jozo ,ne prisustvovati tom događaju .A i prilika je to upoznati malo i otok Hvar.

Stari dobri mercedes 200D nasljedilo je novo vozilo .Terenac ,dakako ,mercedes. Ovaj automobil je ono što njemu treba. To je za ljude od akcije i pustolovna duha. Kreiran je da vozi po svim uvjetima. Čvrst je toliko da podnese sudar sa slonom . Opremljen je naravno za lov ,ima vitlo tako da bez straha njegov vozač može juriti prerijom ,kamenjarom svoje Blatuše ili stromoglavim kanjonima.

A njegova unutrašnjost,to je poseban svijet. Moćni stereo, koji na semaforu kad Bacilj s laktom na prozoru čeka zeleno, tako zagrmi da svi učesnici u prometu pomisle da je opet cirkus u gradu.Dva mobitela ,radio uređaj za slušanje svih f rekvencija i još neka čuda, djelić su tehnike kojoj Jakov nikako da nađe vremena otkriti namjenu.

Kum Jakov,istina ,ovo vozilo koristi najčešće da ode do centra grada. Ali spreman je na nenadane pustolovine i u podzemnim garažama.

Kažu da se od sustreta sa divljim zvijerima susreo s nekoliko mačaka koje su se vrzmale oko kontejnera.

Tvrdnje da svakodnevnom jurnjavom iz kuće u kuću i stalno nešto unoseći iznoseći iz auta , mora prilagoditi radnom ritmu jednog poduzetnika ,kod Stane ne prolaze .

-Prije ,dok si bija kondukter ,moga si se pošteno i naspavat . I kad si na baušteli radija više si vrimena bija u kući i smireni živaca .A sad kad si iša u pensiju nemaš nizere mira, kada je vrag uša ute.

-Muči Stano ,šta ti znaš. Ne razumiš ti kako je to bit poduzetnik.-

-Jakove moj otkad si ti počeja poduzimat nisi kako čovik ni sija jist za stol.

Evo mala Salonga će brzo godina dana ,a ja nepamtin kad si je uzeja u naramak i zaigra se š njon .Šta to nisi poduzeja ? Ajde ,reci ...reci jeli istina ?-

Jakov je klimao glavom , ali bilo je više no očito da su mu misli majmanje na dva,tri mjesta.

65

I tako ,poduzetni Jakov rado prihvati poziv kuma da po prvi put obiđe otok Hvar.

Braco Pavičić je sve svoje goste i rodbinu smjestio u bungalove hotelskog naselja Levanda u Starom gradu. Bacilji dobiše kućicu s brojem 53.

Jakov , Stana i mala Salonga Cvita šetnjom uz more upoznavaju mjesto.

O samome mjestu Jakov se nije puno zamarao.

Rekao je da se tu nema šta upoznavati .Otok ki otok.

Ali nije baš onako čemu se nadao.

-Ženo moja ovo je ki zatvor. Malo je ovo misto. Di god kreneš ,taman kad si doša nema dalje ,moraš se vratit nazad. Šta se tebi čini ? A... ?

-Ne znan ,i meni je ovo prvi put bit na otoku. A jeli ovo ...vako svaki otok ima more, vidi samo kako igra.-

-Beno jedna ,pa dakuće ,kako more bit otok brez mora.Ma nu male Salonge ,vidi samo kako ga voli.

Otac joj dade kamenčiće ,a dijete ih rado baca u more. Veselju njenom nema kraja.

Prolazeći pored nekoliko barki što su mirovale u maloj lučici ,Stana se zaustavi.

-Ma znaš ,kad gledan ovako, ove male brodiće i sve se mislin nešta ...ajde razumin šta ove barkice male ne potonu ,eto od drva su načinjene pa neće na dno drvo ,jeli tako? Bože moj ,ali kako one gvozdene ne potonu i to onako velike .To mi ne ide u glavu ,a Jakove ,šta ti misliš?-

-A Stano moja vidi se da nemaš pojma ,ja ću tebi kazat.

Ti znadeš da san ja bija kondukter ,ali san ja, ne zaboravi, bija i sa vlakovođama .Oni su uvik imali više škole od nas pa su nas gledali s visoka . .Bija ti je jedan Hans među njima i taj ti je sve zna. Ma šta si ga god pita on ti je zna.Ma, da si ga pita... eto, metnimo ... zašto je druga strana miseca crna ,on bi ti zna reć. Baš je bija pametan.

66

Tako san ga i ja pita to šta i ti mene. Oženija je on Slovenku tako da je nešto natuca hrvatski ,a ja malo njemački i uvik bi se mi dva trevili na po puta.

Govorin ja da kako ne potone onako velika brodina od željeza .On se uzeja smijat da je to nemoguće jer ti ,kaže on ,strojovođe u brodu napumpaju zrak Pitan ga ja a koji to zrak ? Opet on u smij .Kaže ovi šta dišemo ,nema drugog zraka .Eto.

Stana je sumnjičava i takvo objašnjenje ne prihvaća.

-Ma šta zrak ? Napumpa se zrak i da brod goni priko vode zbog zraka ?! Ajde Jakove moj i ti to viruješ. Nemoj da te ko čuje .Ajde... di je zrak ovin brodićima?- Ko je nji napumpa ?

-Jesi sama rekla da su odrveta i da netonu .Pa šta oćeš ? Šta si me se uvatila sa zrakon i željezon !Nisan ja to izumislija !Tako mi je Hans kaza...e ! –

-Dobro Jakove smiri se ,pa šta se odma ljutiš –

-Ma di se neću ljutit ,ja te krstin a ti prdiš. Lipo ti kažen ,čovik sve zna i razumi se u te stvari .To je i meni malo čudno ,ali zrak se ne vidi pa kakoš ga i vidit kad je nevidljiiv, eto to ti je tako.

Stana je otišla par koraka naprijed držeći malu za ruku.Onda se okrenu.

-Reci ti meni ,a šta ti nisi pita toga vlakovođu ...toga Hansa ,koji sve zna ...a bili onda plivala i tvoja željeznica da je bacit u more ,a? Šta ga to nisi pita ,ajde šta ti ne kaže ? Kad je on tako pametan ...-

Jakov se zamisli.

-Vidiš to san ga triba pitat .Ma da ja znan njemu objasnit šta ja oću ,sad bi ga zva ,bi nedilje mi ,zva bi ga i pita. A ,možda bi i plivala da je bacit .Ko zna ? Nisan još čuja da je neko prova. Ma ,to bi Hans siguro zna ,a šta je korist kad ga ne mežemo pitat. Eto kad se vratimo u ....

Pazi Stano na malu ! Salonga ! Nu je ! Kućeš tamo ?!

Djete se po njegovoj ocjeni previše približilo moru i on je zavikao na ženu .

-Nedilje mi, tiš skakat za njon upane li u vodu ! Nedaj joj blizu !-

Stana zgrabi malu za ručici i odmakne je od ruba.

67

-Ajme ti je njoj buden li ja skakala i plivala za njom .

A šta ti... ti ne bi skočija, jeli? Reka si mi da znaš plivat.-

-Ajde ženska glavo kad san ja pliva. To je bilo u onoj vojski kad su nas bacali u plitku vodu a svi smo bili vezani kanapon .I da san tija nisan se moga utopit.Voda je bila niti do kolina.

Ma nu je opet! Stano ! Salonga ! Vraćaj se !

Iznenada pred njima se stvoriše dva crnca .Jedan šepav ,a drugi gleda u njih kao u čudo sa neba.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Waka Waka i Mweka Bandundu svoju rutu istraživanja ovog čudnog mjesta što ga nazivaju otok, započeli su vrlo uspješno.

Već na samom početku duge šetnje nailaze na čovjeka koji napokon razumije što oni hoće. Taj čovjek ,koji je očito skitnica što spava po šumi ili možda prosjak , sjedio je na kamenu i jeo neko čudno jelo .Kad su ga ugledali pomislili su da i on vjerovatno traži Al-Qaidu. Ono što im je on kazao doista je dobra vijest. Dojmljeni tim saznanjem ,oni opušteno šetaju starom cestom ka Starom gradu.

-Eto 008 ,vidiš kako smo ipak na dobrom tragu.-

68

-Dimbelenge ,da samo znaš kako sam sretan što ćemo možda ovdje susresti velikog Mohamad Ali Abasa. Još ne mogu vjerovati da nam je ona skitnica onako srdačno pokazao gdje moramo ići. –

-Da ,da ,samo ...nemojmo žuriti s istragom .Ne želim da izazovemo sumnju .Najprije prošetajmo malo okolo. Ovo je sad važan zaokret .Moramo smisliti najbolji način kako dalje. To mjesto gdje je Al-Qaida, sigurno ima postavljene svoje stražare .Otkud oni znaju kakve su nama strancima namjere. Moramo sve oprezno ispitati.

Mweka se ,naravno, složio s Wakinim razmišljanjem .

-Stvari se dobro odvijaju ,zar ne ? O kako bih volio da je sad Kawewe tu. Bio bi ponosan na mene .

Bandundu je živahno pocupkivao pored Dimbelengea.

-A , tko zna ,možda i ovi ljudi ovdje vole toga Al-Qaidu i Mohamada.

Waka se zaustavi i ljutito ga pogleda.

-Glupane jedan 008 ,stotinu puta sam ti kazao da Al-Qaida nije čovjek ,to je više ljudi ,zapamti već jednom.!-

-Kako to može biti više ljudi ? Objasni mi onda kako svi ti ljudi mogu imati isto ime .Hajde ,to mi objasni.-

Waka Waka je bijesno šutnuo nogom neko drvo na putu .Udarac je bio toliko žestok da je grana svršila u obližnjem vinogradu ,ali je pri tom od siline stradao i palac njegova stopala. Stiskajući zube od bola ,sjeo je na jedan kamen pored puta.

Zabranio je Mweki da mu se obraća dok mu on ne dozvoli.

Nakon nekog vremena nastavili su put , tajni agent 008 promatrajući okolna polja ,a Dimbelenge šepajući.

Put ih je doveo u Stari grad. Duga šetnica ka turističkom naselju Levanda građena je pored samog mora. Ugodan je kasnojesenski dan ,ali nema mnogo šetača.

U susret im tek ide čovjek ,žena i malo dijete pored njih. Ravnina duge šetnice omogući da jedni druge nesmetano promatraju.

69

Već na prvi uzvik djetetova imena oba se ukočiše. Nekoliko puta nakon toga čovjek je opet glasno zavikao .Van svake je sumnje. Ovo dijete doista nosi ime Salonga.

Waka i Mweka stadoše pred začuđeni par. S riječima isprike Waka se obrati Baciljima.

-Salonga ?

I pokaže rukom ka maloj koju je Stana već uzela u zagrljaj.

-Jes ,Salonga . Maj doter .Pa šta oćeš?- Sumnjičav je Jakov.

-Salonga ,Afrika ,Kongo ,Nacional park? –

-Jes ,jes ,park .Maine kum Jozo on je tamo koenig .Kralj .King .Fršten ? .Ja da ime Salonga.-

Waka pokaže rukom na Mweku i sebe.

-We...from Salonga . Salonga ...maj haus .

Jakov se zamisli .

-Ma vidi Stano ovi dva da dolaze iz Salonge .Ko bi to reka ?-

-Ja ...ja ,frštend .A ...ju...hau ...ju neim...? Pita Jakov ove čudne pridošlice.

-Maj neim ...Waka Waka ...a dis is 008.

-Waka Waka , a ju 008 ?-

Klima Bacilj glavom ,a invazija poduzetničkih misli već mu nadire u glavu. Jer ,dobar poduzetnik je onaj koji prvi stigne na lice mjesta. Naići na dva crnca iz Konga koji pri tom dolaze iz mjesta po kojem se zove njegovo dijete to je, ako ne Božja providnost onda sigurno prst sudbine.

Dakle ,vrijeme ne treba trošiti na sporedne stvari .Jale odmah ide in medias res.

-Aj ...bisnismen ...a ju vaj ju hier? –

Waka se zamisli i okrenu ka Mweki .

70

- Pita zašto smo ovdje .Ovo je neki poslovni čovjek .Ja ću mu reći da smo i mi poslovno ,zar ne ?-

-Naravno da smo poslovno , posao tajnog agenta podra....-

-Daj začepi tu gubicu budalo ! –Kroz zube procijedi Waka i nasmješi se Jakovu.

-End vi olso bisnis , aj bisnis men end maj frend 008 bisnismen...he ...he –

-Oh ,maine Got ...šen ...šen .-

Jakov gleda čas u jednog ,čas u drugoga.

-A ju ...vaj ju neim 008 ? Vaj no ...ajin normal neim ...?

Bandudnu sad blene u Waku ,nije mu jasno što hoće gospodin biznismen .

Prikrivajući svoju srdžbu on stisnutih zubi upozori Mweku.

-Jeli vidiš ,sad zbog tvog glupog imena ,čovjeku možemo biti sumnjivi .Pita zašto se ti zoveš 008 ?

Tajni agent Mweka se nije dao smesti.

-Što se to njega tiče !. Kakvo bi to tajno ime bilo kad bi ja mora svakome objašnjavati ?...

Pitaj ti njega ,a zašto se njegova kćer zove Salonga ?-

Svjestan da ovaj razgovor može otklizati u neželjenu pravcu Waka se uzvrpolji .

-Vi nau go...vi hari ....baj ...baj.-

-Aufiderzen ...baj .-Odvrati zbunjeni Jakov .Taman kad su mu se razbuktale poduzetničke misli i kad je htjeo predložiti neki vid poslovnog razgovora, ova dvojica se udaljiše.

-Ma nu in đava sriću nosa ,šta su brže utekli... ali natreviću ja na njizi opet...neće daleko.-

I njegova žena gleda za dvojicom neobičnih hvarana.

71

-Vidi Jale ,i na ovome mistu otoku ima crnaca . Ja san mislila da su oni samo kod nas u Frankfurtu...

-Stano moja ,znaš da moj kum nebi nas dotra ovdi da nije svjetsko misto. Tu ti liti dođu sve velike i bogate face. A ovi crnci biznismeni siguro leže na paran. Nemaju niti zere vrimena za govoranciju , jeli sad vidiš kako je to u biznisu. Ja in nisan ništa ponudija i oni su ošli svojin puten.

Stana je uzela ručicu male Salonge i u znak pozdrava stade mahati .Ostadoše gledati za neobičnim parom . Onaj što je šepao stalno je nešto vikao na ovog drugog nekim neobičnim jezikom .

U Starom gradu teško da je itko mogao razumjeti Adamawa narječje crnaca iz plemena Onangona.

Ipak , Stana nije mogla a da zajedljivo ne prokomentira.

-A štaš in ti ponudit ? Svoju konduktjersku boršu ...a ?-

Svoj put ka Dolu , njestu navodnog odredišta ljudi Al-Quaide , Onangone nastaviše prolazeći pored mjesne tržnice. Malobrojni kupci razgledaju ponuđeno voće i povrće.

Jedan od njih je i Segej Vajatkin koji traži namirnice za skuhati boršć. Sa dvije plastične kesice u rukama prolazi pored zidića o kojeg jedna zapinje i nešto namirnica se rasipa po tlu.

-Hej ! Mister ! ...hej ...jor bags...mister.-

Vajatkin staje, okreće se i doista,i on opaža da je umalo ostao bez svoje kupovine.

-Oh...tenk ju, ...tenk ju veri mač...-

Zbunjen je Rus, gledajući u dva simpatična crnca koji su ga upozorili na nezgodu.

72

Waka Waka se nije dvoumio ,nakon kraćeg upoznavanja sa ovim čovjekom koristi priliku da dođe do informacija. Veselo obigravajući oko njih, jedan pas je mahao repom očekujući možda koji ukusan zalogaj .

Na ponovljeni upit o Al-Qaidi ,Vajatkin se nemalo iznenadi. Nije mogao sakriti svoje iznenađanje .Odjednom mu je postalo odviše neugodno i uz isprike brzo se udalji.

Za to vrijeme nekolicina turista škljocala je aparatima tražeći motive po malom gradskom parku ,barkama i staroj gradskoj jezgri.

Na suprotnoj strani zaliva ,na isturenom muletu male lučice ,Jedan od njih zanimao se više za fizionomije ljudi .Svojim moćnim objektivom Theodor Morgan neumorno je bilježio svaki pokret trojice ljudi na tržnici .Jednog bijelog i dvaju crnih muškaraca. Idealnu poziciju snimanja povremeno je ometao neki pas koji se stalno muvao oko njih.

Ipak, zadovoljan učinjenim ,snimatelj sklopi svoj tripod ,i ležerno krenu ka svom bungalou broj 43 .

Na jednoj od klupa ,mjestu s lijepim pogledom na sam centar Starog grada sjedi poznato lice. Sep nalazi mjesto do gospođe koja na internetu svoga laptopa čita turistički vodič otoka Hvara.

-Dakle bojniče Lewis ,kakve su vijesti ?-

-Mislim da smo na dobrom tragu .

On vadi memorijsku karticu iz svoje kamere ,Rosenhaimerova je ubacuje u računalo i na ekranu se zaredaše netom snimljene fotografije.

-Obrati pozornost na govor tijela ovog crnca. To je tipično ponašanje nekoga tko je nervozan i sumnjičav. A ovaj drugi ,taj šepa. Prišli su Rusu na tržnici. Dakle na mjestu sasvim banalnom i nezanimljivom. Ovaj se prignuo i pravio da kupi nešto s tla,a tada su razmjenili neke stvari.

-Kewine ,iz ovog kuta se baš i ne vidi o čemu se radi .Kud si baš ovog psa stavio u kadar između objektiva i osumnjičenih ? Možeš li to uvećati ?-

-Dakako .-

73

Lažni fotograf je uvećao snimak na kojem se vidi položaj ruku Vajatkina koji čuči i Mweke gdje mu pomaže vratiti sadržaj u vrećicu.

-Meni se čini da ovo liči na neke paprike ili kupus .Što ti misliš ?-

-Estel ,ovo su profesionalci .Na mjestu kao što je gradska tržnica sigurno da će kamuflirati komromitirajući materijal sa nekim ...recimo kapulom ili što je već ,poriluk... možda. Ali sad dolazimo do onog najvažnijeg .Pogledaj ovog crnca.-

-Ovog što si rekao da šepa ?-

-Da njega –

-Pa...?-

-Ovaj je bio uhićen sa još dvojicom prilikom pokušaja šverca kontejnera ručnih bacača u Salonga nacionalnom parku .Dobro znaš da je ta akcija imala polovičan uspjeh. –

-Da ,itekako znam . Teglenicu s oružjem smo zaplijenili . To bi doista bio sjajan kraj akcije da ona budala Dick Mahony nije uprskao hapseći Hrvata ,misleći da je Mohamad.-

-Naravno da pitanje glasi ,a što ovaj gospodin radi na otoku Hvaru ,mjestu gdje se na zadovoljstvo svih pokrenula proizvodnja kozmetičkih preparata na bazi levandina ulja. To bi sjajno bilo da gospodin Rus kojem je povjereno upravljanje firmom nije jedan od vrhunskih znalaca u proizvodnji antraksa.

Kewine, ovo je dovoljno da pokrenemo akciju. Ne gubimo vrijeme .Ja mislim da treba kontaktirati našu bazu podataka . Izaberimo nekoliko dobrih fotografija ovog tipa, a ja ću sad nazvati Metzkea .Mislim da je došlo vrijeme da iskoristimo logistiku interpolovih ljudi ovdje u Hrvatskoj. On će to iz Washingtona bolje pokrenuti .Ovaj put ne smije nam se ispriječiti ništa nepredviđeno. –

-Estel .-

-Da ? Reci .-

-Kažeš ,nazvaćeš Floreniusa. Znaš li da je vremenska razlika Hvatske i Washingtona 7 sati .U Americi je sad gluva noć.-

74

-Znam ,pa ?-

Kewin ništa ne reče. Motrio je odsjaj sunca na mirnoj površini starogradskog zaliva. Učini mu se kao da netko prosipa srebrene listiće po vodi.

-O ne ,nemoj mi samo reći kako će nastradati nešto od njegova porcelana ili namještaja. Kewine, zovem ga ,ne tiču me se Floreniusovi problemi s Janet.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

75

WASHINGTON DC

Problemi su ,zapravo počeli i prije no što je kod njenog zamjenika zazvonio telefon.

Na svoju žalost Flo je već bio budan .Njegov spokojan san narušila je supruga Janet bučno upavši u spavaću sobu. Svoja nadanja da će naći kakav takav noćni mir ako ona preseli u sobu što gleda na vrt susjeda Henrija, istopila su se vrlo brzo. Iako je platio gradskim vatrogascima 850 dolara da ispilaju veliku lipu pod prozorom ,to nije pomoglo. Dapače to je samo pogoršalo stvar. Lipe više nema , ali ostalo je korjenje , i to kako je Janet naglasila , na vrlo podmuklom i opasnom mjestu. Pod zemljom.

Henry mu je doista dobar drugar. Čak je dozvolio da komunalci s tim nekim strojevima prekopaju cijeli vrt da bi isčupali svo to silno korijenje starog stabla. Janet je to tražila inzistirajući da mora nadgledati radove u kojem ,kako reče ,moraju biti uništeni svi tragovi toga monstruma.

Nevolja je nastupila kada su zbunjeni radnici ustanovili da dobar dio korijenja nestaje upravo ispod temelja Henryjeve kuće.

Metzke je danima strpljivo objašnjavao svojoj rastrojenoj supruzi da ne može tražiti od njega da gule i čupaju to korijenje ispod temelja. Tvrdio je da se može Henryju kuća srušiti.

I to je prelilo čašu.

Stradala je najprije vitrina s njegovim priznanjima iz kluba promatrača ptica. Nije mu toliko stalo do tih malih staklenih skulpturica ,ali svoju divnu uspomenu iz momačkih dana ,staklenog labuda mu je smrskala o kuhinjski pod. Još dok je klizao za koledž ,prije no što će postati prililno zapažen u svijetu umjetničkog klizanja ,plesao je u paru s malom Wiki. Ah,koji su samo par bili. Svi su tvrdili kako će Wiki i Flo daleko dogurati . Bilo pa se spominjalo. Kakva šteta .

Sad je i labud stradao. Srećom posakrivao je nekoliko dragih uspomena ,svoju omiljenu kristalnu vazu s ugraviranom posvetom društva

76

paraplegičara ili malog nilskog konja koji mu budi sjećanja na školske ljubavne dane...pa tek predivan noj s ugrađenim Swarovski okicama ,a do njega nikako ne smije doći,ni po koju cijenu...

Jednom ga je Henryjeva Su pitala zašto Janet svoj bijes ikaljuje samo na staklu ,posebice na kristalu ? O kako je bio ljutit tbog toga.Upozorio ju je da je ni slučajno to ne pita ,jer stakla nije preostalo mnogo , pa mu nije ni briga , ali ako Janet krene na recimo slike ili drvoreze ....ili na dragu uspomenu od mame ,cijelu kolekciju pletenih čipki ...bolje ne pomišljati na to.

No sad je stvarno postalo ozbiljno .Uletjela mu je u sobu jer znala je da ne spava. Počela je novu priču o tome kako osjeća da žile gmižu kroz zidove. Objašnjavala mu je što će se dogoditi kad pipci toga eliena izbiju drveni parket. Unijela mu se u lice tvrdeći kako će ona nabaviti sačmaricu i sama riješiti stvar s tim monstruoznim žilama u zidu, kad on već kao muškarac nije to u stanju.

-Kad u ovoj kući ti nećeš nositi hlače ,e onda ću ih ja navući !-

Da ,da doslovno je tako rekla.

I onda je zazvonio telefon. Zatvorio je oči na tren jer Janet tada izlazi iz sobe i svom snagom lupa vratima.

-Halo ?- Javio se pročistivši grlo.

-Halo , Metzke dragi ,ja sam .-

-Da ,znao sam da si ti Estel. –

-Flo, hajde da preskočimo ona uobičajena sranja ...ono kako ovaj ,onaj ...žena ,djeca...slažeš se ?-

-Da dušo ,pogađaš mi misli, hajde reci .Pretpostavljam da imaš dobar razlog zvati me u ovaj sat.-

-Itekako dobar Flo.-

-Odmah na početku, operacija uhićenja ovih tu na Hvaru imat će kodno ime Levanda , tako ,to smo rasčistili. A da smo na čisto i s tim da si ti na tankom ledu .Slažeš li se ?-

-Flo ne odgovori ništa ,njezinu retoriku znao je u detalje.

77

-Na veoma tankom ledu ,što znači da moraš raditi upravo onako kako ti ja kažem .U protivnom ,led puca ali ja ću biti ispod njega dragi moj Metzke da te gurnem na samo dno, zvano ružna i bijedna mirovina. ...To je jasno ,zar ne Metzke? Stvari s Levandom stoje ovako.-

Flo je držao na uhu slušalicu pritiskajući je sve jače na uho dok je prstom začepio ono drugo. Svim silama se trudio onemogućiti onim zlokobnim zvukovima iz kuhinje da dopru do njega. Uzalud.

Silu slobodnog pada Janet je uvijek žestoko pojačavala snažnim zamasima ka tlu.

Ali ovaj put , Metzke je čuo neke nove zvukove. Prestravljen ,shvati da je to zvuk porcelana. Radi li se to o servisu za šest osoba što mu je mama sačuvala od svoje bake ?

Baka Meredith je ponosno ponavljala kako je taj servis blagoslovio osobno župnik crkve Isusova blaženog uskrsnuća , pokojni Raihmond. Oh ,kako je on znao s ljudima. Nedjeljom ,igrajući dame s Meredith i brbljavom susjedom Gipke ,uvijek bi ispričao neku duhovnu misao . Svoju prezauzetost s blagoslivanjem svega i svakoga,dobri otac Raihmond je prekidao samo u rijetkim slučajevima bolesti . Tvrdio je da bivanje na zemlji nikome nije ni moguće ni dozvoljeno bez Božjeg blagoslova.

Kao dječak Flo se sjeća nezgode u kojoj su uginule ribice u akvariju. Gladeći ga po kosi otac Raihmond ga je tješio blagim riječima. Ipak , tada mu je uputio prijekor, tražeći da ga mama sljedeći put mora zvati blagosloviti i ribice .Držao je obvezujućim činom podariti Božju naklonost svim živim stvorenjima ,pa tako i ribicama.Tada sam prvi put čuo za riječi duhovna okrepa. A iz tog vremena pamtim i riječi nekih ljudi koji su govorili da otac Vinkus Raihmond proizvodi pored blažene i jeftinu sakralnu inflaciju. Nisam znao što to znači ali mi je ta riječ lijepo zvučala .Sakralna inflacija.

Riječi, na način kako ih je izgovarao otac Raihmond često su imale čudnovat utjecaj na sve .Pomalo hipnotizirajući. Šteta što je onako naprasno skončao.Bizarnom smrću. A ,to se desilo ovako .

Dvije ulice dalje živjeli su Gipkeovi. Baš nasuprot klizališta. Negdje mojih godina bila je i Norma Gipke. U vrijeme Božića kad je ispod jelke osvanuo velik paket s blagoslovljenim klizaljkama, Normina mama je uporno dolazila

78

na popodnevni čaj. Svi su znali da je to samo izgovor. Ona je bila tu samo zbog oca dobrog oca Vinkusa. Dame je igrala bez imalo smisla ,a čaj je uglavnom ostao nepopijen. Norma i ja smo u šali otkrili kako bi njena mama i otac Raihmond bili dobar momak i cura. Norma nikad nije upoznala svog tatu. Igrajući se u mojoj sobi do nas je često dopirao smijeh i veselje. Otac Raihmond je redovno u tome učestvovao. Jednom mi se Norma požalila kako je mama ne razumije kad traži da otac Raihmond bude samo njen otac ,a ne zajednički .Svi ga zovu oče i to je strašno nervira. Na to se mama samo nasmijala što je uvećalo njenu srdžbu.

Ja sam joj se pohvalio kako imam blagoslovljene klizaljke. Mora da je to pokrenulo čitavu lavinu misli kod moje prijateljice Norme. Nakon nekoliko dana došla mi je s viješću kako će i njoj otac Raihmond udijeliti blagoslov .Tvrdila je da njena iguana Lucy također mora proći kroz taj sveti čin.Ja tu nisam vidio ništa sporno ,dapače bilo mi je drago . Veselilo me što se družim s Normom Gipke koja će imati iguanu blagoslovljenu od dobrog oca Vinkusa Raihmonda.

Baka me je ubjeđivala da posjedovati nešto čemu otac Raihmond nije udjelio blagoslov bilo bi kao uporno pokretati automobil bez goriva. Neumorno pletući one svoje čipke , jednom je odvojila pogled , zagledala se u mene preko velikih naočala i nježnim ali odlučnim glasom ponovila kako i Lusy mora primiti božji blagoslov.

I tako, čin blagoslivanja Normine iguane privodio se svome vrhuncu . Svi smo se natiskali oko terarija tog jutra u svečanoj tišini. Norma je za tu priliku obukla onu svoju lijepu bijelu suknjicu. Nije davala važnost činjenici da njena iguana Lucy ne podnosi vodu. To je znala samo ona, jer bi nekad iz obijesti poprskala guštera .Tada bi Lucy znala reagirati ugrizom .

Kasnije se ispostavilo da Lucy uopće nije ženka, već mužjak .Neki ozbiljni ljudi što su rekli da su policajci pitali su Normu zašto je mužjaku dala žensko ime . Tada je njena mama vikala na njih kako mogu tražiti od djeteta da raspoznaje spolove kod tih guštera i da će drugi put njih zvati da gledaju gušteru među noge. I još im je kazala da mala ima pravo zvati svoga guštera kako god hoće. Eto, rekla je ljutito, sljedećega ,bilo muško ili žensko, nazvat ćemo Abraham Linkoln !

Tada ti ozbiljni ljudi nisu više ništa pitali.

79

Bilo kako bilo, na svoju veliku žalost ,dobri otac Raihmond to nije znao .Uzvišeni trenutak kojeg smo svi svečano isčekivali, pretvorio je taj sveti čin u tragediju .

Na uzastopno prskanje svetom vodom i taman kad smo svi u napetoj tišini izgovorili onu lijepu riječ amen , ,gušter je žestoko zagrizao ruku nesretnog svećenika.

Kasnije su pričali da ta vrsta tropskih guštera inače nije otrovna ,ali da kod nekih mužjaka u fazi spolne zrelosti dolazi do pojačanog lučenja ,kako su odrasli rekli , otrovnih enzima.

I ,eto ,dobri otac Vinkus Raihmond je umro nakon tjedan dana u bolnici.

Od enzima.

Plakali smo i ja Norma i ljutili se na Boga zato što je dozvolio da Lusy ,bila žensko ili muško i koja je upravo bila blagoslovljena , napravi takvu svinjariju i usmrti našeg dobrog oca Raihmonda.

Kasnije ,da bi nas utješila, baka Meredith je govorila kako dobri otac Vinkus nije završio svoje Božje poslanje.

Ona je stalno plela te svoje čipke .Digla bi pogled preko onih velikih naočala i mirno kazala da on tek sad ima puno posla na onome svijetu .

Meni i Normi ništa više nije bilo jasno .Na ovome svijetu otac Raihmond bi se bar nekad odmorio od te jurnjave po blagoslovima ,ali kako će sad u raju...? Ima li tamo vremena za predah ...?

Na takva dječja pitanja baka nam nije dala nikakavodgovor . Samo je rekla mami da pripazi da joj ne izgori pita od jabuka. I da je ne peče na velikoj temperaturi.

Da , da ,on bi sigurno znao što i kako s Janet.

-Do vraga,kako sam zaboravio skloniti taj servis ?-

Ljutio se na sebe Metzke i stiskao vilice dok mu je Hlinkeova probadala mozak o potrebi da svi na ovom slučaju dadu sve od sebe.

Dok je ona po stoti put ponavljala kako smo svi iz njene ekipe na prvim linijama odbrane domovine, dotle je Janet uzela predah .Iz kuhinje nisu

80

dopirali nikakvi zlokobni zvuci. Flo bojažljivo izvadi prst iz uha i popusti stisak slušalicom.

Tišina.

Osjeti kako mu raste napetost .S jedne strane zlokoban muk iz kuhinje ,s druge ništa bezazlenija kamikaza u liku Rozenhajmerove ,a u sredini on. Jadan i slomljen. Trenutno bespomoćno pluta u svom beznađu poput meduze nošene morskim strujama.

Tražiti od svoje šefice da na tren prekine razgovor ,da bi on povirio u kuhinju , bilo bi isuviše nesmotreno . Nivo njene tolerancije naspram nekih njegovih krivih odluka opasno je u niskom crvenom polju. Ona mu spominje led. A ta kuja nema pojma kako je led ušao u njegov život na jedan divan i topao način.

Svima u kući je bilo simpatično što mali Florenius ima sklonosti ka plesu.

U susjedstvu je sagrađeno veliko klizalište na kojeg bi ga baka Meredith često vodila.Onog dana kada je otac Raihmond došao na redovnu partiju dame ,baka je tražila da za sljedeće mise mora blagosloviti i moje nove klizaljke. Nije ga mnogo nagovarala. Taj svečani čin obilježio je moj život.

Uskoro sam upoznao Wiki .To je bila prekretnica .Da sam mogao ,spavao bih na ledu od neizmjerne sreće .

Kakve li ironije ?Hlinke me upozorava da sam na tankom ledu.

Ali, što je tamo u kuhinji ?

S osjećajem umora shvati da se kroz zavjese na prozoru pojavljuje prvo svjetlo sa istoka.

Novi dan Metzkeu izgleda donosi i nove brige.

S druge strane Atlantika Estel Rosenhaimer je gubila strpljenje.

-Metzke ! Slušaj idiote jedan , pokreni se više ! Hoćeš li mi odgovoriti jesi primio meil sa slikama osumnjičenih !?

Flo ponovo začepi prst uhom i pritisne slušalicu jače. Iz kuhinje je sad nadirala lavina .Mora da se Janet okomila na kompletan regal.

81

-Halo...Estel ...sad idem ...khmmm....pogledati u radnu sobu...halo...Estel

Halo...-

Prije no što je veza prekinuta čuo je masnu psovku. Hlinke je ljuta.

-Dovraga,moram do radne sobe pregledati taj meil...-Zaključi on

U Indiji, monsuni se ispušu . El Ninjo dođe ,napravi štetu i nestane , tajfuni poruše pola srednje Amerike nakon čega nastane blaženi mir ,ali ovo sa Janet traje i traje...

Put do kućnog ureda jednim dijelom prolazi kroz kuhinju. To je sad prva crta bojišnice ...

A tamo ... tamo je ona.

82

DOL

HVAR

Crni audi zatamnjenih stakala zaustavi se pored same rampe na ulazu.

Velika metalna tabla na krovu betonske kućice stražara, upozoravala je svakog da ulazi na privatni posjed. Rimskim kapitalima na bijeloj pozadini ispisan je čitav niz natpisa o firmi čija je djelatnost prerada levandinog ulja u farmaciji.

Naoružani stražar s uniformom ,naravno boje levande ,sa smješkom pozdravi Vajatkina koji se pojavi na izlazu iz pogona.

Zadnja vrata luksuznog vozila se otvoriše i on uđe unutra.

-Očekivao sam tvoj poziv. Sergej ,a i znam što je posrijedi. No, prije nego me bilo što pitaš...dozvoli da ja tebe upitam. Jeli ti stigla žena?-

-Da ,doputovala je prekjučer, ona i tri sina.-

-Oh, baš lijepo...sad ste svi na okupu ,zar ne ? –

-Da ,kompletni smo ...-

Salid je s rukama na volanu promatrao okolna polja i maslinike.

-Došlo je do promjene Sergej. –

-Promjene ,kakve promjene ? I čemu oni prazni konteineri ? Nema ni jedne komponente koju sam naručio...što se zbiva Salide ?-

Dugom šutnjom Bosanac je davao značaj tišini u kojoj kao da je tražio najpodesnije riječi.

-Sergej ,od samog početka smo se pitali da li će ovo mjesto biti podesno za pravu proizvodnju antraksa. Tebe smo doveli znajući koliko si poznat u svijetu proizvodnje toga bojnog otrova. Ti jesi stručnjak na tom polju ,ali pojma nemaš koliko se špijuna i doušnika amerikancima muva po ovom mjestu. Ovdje se radi o fiktivnoj proizvodnji .Naš je cilj izgleda

83

postignut.Navukli smo na tvoj trag dosta agenata , a pravu proizvodnju pokrenuli smo na drugom mjestu .U puno većoj tajnosti .Ne pitaj me gdje ni tko vodi pogon .To i da znam ne bih ti rekao. Poznate su mi metode iznuđivanja priznanja od strane tvojih Rusa jednako kao i Amerikanaca.

Salid se zagleda u iznenađenog Vajatkina .

-Razumiješ li ti to ?-

-A tako ...stvarno sam iznenađen ...Što sad ?-

-Kako što sad , radiš i dalje tako da što dulje odlažemo momenat kad će ti policija s nalogom za pretres doći u firmu. Oni dolaze u to ne sumnjamo ,ali tvoj je zadatak što više prikrivati navodne istovare i utovare sumnjivih transporta. To neka se ne desi za naredna dva tijedna , jer mi ćemo tako dobiti na vremenu ...-

- A kad dođu ovdje neće naći ništa ... –

Završi njegovu misao Rus i nastavi

-Sad je i meni mnogo jasnije ...-

Sergej upre prstom u pravcu Starog grada. –

-Tamo ,u mjestu ,imao sam prije nekoliko dana jedan susret ,nisam tome dao značaj ...mislim u prvi momenat .Ali kasnije mi je upalilo .

-Kakav susret ?-

-Na lokalnoj tržnici su me srela dva crnca .Mislim da mi je jedan od njih u prolazu oštetio kesicu sa stvarima .Izveli su to profesionalno , u prvi mah nisam ni primjetio , a tada su mi pomogli to kupiti s tla. Odmah mi se nije dopao način kako smo se upoznali.

Salid je uzeo novu cigaretu i prinio upaljač .

-Da ...i što su htjeli ti... crnci...?

-Ono što su me pitali i bio je razlog da se hitno nađemo .Ali ti si bio odsutan.-

-No ,dobro , nije me bilo ali što su to tražili od tebe ...?-

Vajatkin duboko udahne .

84

-Raispitivali su se za Al-Qaidu .-

Salidu samo što nije cigareta ispala iz ruke .

-Što !? Dovraga , kako to ...tek tako su te pitali ? Misle valjda da su nešto nanjušili .Onda su nam bliži no što sam mislio . Što su konkretno htjeli znati ?-

-Ti znaš da moj engleski nije na nekom nivou, a mislim da jedan od njih ne govori uopće ,ali je stalno ponavljao Al-Quaida.

Salid ljutito stisnu zube i procijedi –

-Prokleti špijuni ,varaju se ako misle da će doći do nas tako lako .Ovo mi samo govori kako smo donijeli dobru odluku što smo te angažirali . Kako izgledaju ta dvojica...?

-Pa ...crni su...-

- Do đavola znam da su crni , ali mislim, opiši mi ih malo podrobnije...-

-Ovaj jedan šepa , a drugi je samo ćutao ili govorio Al-Quaida .Taj šutljivii mi se učinio strašno opasan .Po licu ima neke grozne ožiljke. Moram ti priznati da me bilo strah...nisam se osjećao ugodno tih nekoliko minuta s njima ,mada je bilo na javnom mjestu.

-Jesi li slučajno ženi spominjao njih dvojicu ?-

-Ni u ludilu. Zar misliš da bih svoju porodicu uvlačio u nevolju ?-

-No, to ništa ne mijenja na stvari .Igrajmo igru kao smo zamislili .-

Lupkajući prstima po volanu Salid glavom klimne ka vrhovima maslina na susjednoj parceli . Vrh žutoga šatora pojavljivao se na mahove među granama starih stabala.

-Dali je to šator o kojem si govorio ?-

-Jeste ,to je mjesto gdje će se u subotu skupiti ovi ljudi.-

- U subotu .Kako znaš da je u subotu ta sečanost ? –

Sergej ništa ne odgovori . Iz džepa košulje izvadi bijelu omotnicu i pruži je Salidu.

85

-Tu ti sve piše. Čitaj .

Bosanac je poluglasno čitao tekst pozivnice.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Veselo društvo sjedi okupljeno za velikim stolom u prizemlju stare kamene kuće. Braco Pavičić domaćin je kakvom ne smetaju pitanja i komentari o neobičnom razlogu ovog događaja. Uz njegove koji se okupiše, tu su mu i prijatelji iz Zagreba Vivian Valle Prokupac sa svojim suprugom Krešimirom, potom zanimljiv lik iz Splita kojem je majka rođena Pavičić, gospodin Jozo Prnjak .Dakako , uz njega je i gospođa Mimi i njihova kćerka Valerija.

Prostrani , ugodan ambijent konobe uređen je s osjećajem za lijepo i u duhu nekadašnjih konoba. U samom uglu pored velikih drvenih ljestvi u produžetku stola ,a pored svog kuma, sjede Jakov i Stana Bacilj .Mala Cvita Salonga spava u pravoj zipci koju su Pavičići sačuvali i konzervirali kao ukras i podsjetnik na neka davna vremena.

Ugodno ćaskanje i žamor ispunjavaju predvečer u Dolu.

Krešimir dobro poznaje svoga prijatelja Bracu .Nije mu promaklo da je ovaj nešto odsutan vešeras. Nije to onaj Braco kojeg on zna.

Rado bi taj svoj osjećaj prokomentirao sa Vivi na francuskom ,ali nije u redu pričati za stolom francuski u ovom trenutku.

-Vivi ,što ti se čini ,jeli Braco malo izgubljen večeras ? Kao da nije koncentriran ,a ...što misliš ?-Tiho nagnut ka ženi primijeti on.

-Kako ti kazem ...i meni ...mislim da da...poglej mu oči ne gledati ...kao da je u depresion...a ?-

Ispod glasa prokomentira parižanka ,ali Prnjak je čuo svaku riječ.

-Šta se vi dva tu nešto šapćete ? Koja su to sad ogovaranja, a ?-

86

Kako pušenje nije bilo preporučeno ovom prigodom u prostoriji već je za to predviđen lijep balkon ispred konobe ,Jozo i Krešo iziđoše van .

Luka Pavičić ,bracin rođak,naslonjen je na ogradu i motri večernje nebo.

-Što vam se čini od vrimena u subotu ,hoće li biti kiše barba Luka ?-

Nasloni se i Joskan na ogradu pripaljujući cigaretu.

-A ,sve mi se pari da biš moga dožd...-

-Ma barba Luka ,oprostite što vas pitam, jeli vam Braco večeras nekako kao ...kako bih rekao ...zamišljen .I zgleda mi pun nekih briga .-

Krešo mu se obrati ,gleda čas u Luku ,a čas u Jozu.

-A je ...biće ga bome taka ovin šijun od fijere ,kada je tu malo lavura on učini...pustu curmu vaja lipo primit i ugostit...-

-Ako sam vas dobro razumio ,on je mislite pod stresom zbog ovog događaja...?-

-Je , je pod streson je lipi moj čovik ,ma istreslo bi i tebe iz gać da ti prid kuću dohodidu niki stroni muški iskat ženu.-

Krešo je iznenađen .

-O čemu vi to barba Luka ? Strani ,koji strani muški ?-

-Je i to njih dvo , dvo čorna .

-Dva crna , mislite crnca ?-

-Je ,čorni kako tvoje postole , eto tako čorni da ne moredu bit veće ... mene su nikidon na ogronku pitoli za njegovu ženu Aidu. –

Luka je ocjenio da je dovoljno rekao .Okrenuo se i ponovo promatra posljednje odsjaje sunca što sa zapada prodire kroz najgornje grane starih borova nad Dolom.

-A , barba Luka...zna li Braco za to ...da su je tražili ...ta dva ?-

-Bome zno ...jo son mu i reka jer su mene i pitali za Aidu.-

Dva prijatelja se odmakoše i započnu svoj razgovor.

87

-Slušaj Jozo, Braco mi je dobar prijatelj ,ali isto tako mi je poznato koliko je on ljubomoran čovjek. Brak sa Aidom česta je tema kod nas tamo na Trešnjevci jer mi stojimo u istoj zgradi . Susjedi smo dugi niz godina . Ona je diplomirala vanjsku trgovinu i uspječna je poslovna žena .U Africi , u Kinshasi je sjedište tvrtke čiji je ona član nadzornog odbora. Znaš da to podrazumjeva česta poslovna putovanja . Moraš znati i to da ima čudnovat neki hobi .Ona je i astronom , mislim amaterski se bavi proučavanjem nebeskih tijela ...a to ti znači i vrlo česte noćne aktivnosti .Boravak u zvjezdarnici odvija se noću , uglavnom...

Krešo zastade i skoro šapatom nastavi.

Neki put ,vjeruj mi ne bih želio slušati te svađe ,ali bude tu burnih rasprava u njihovu domu .

Ako je ovo istina što Luka priča , valja vjerovati u to jer s ovim stvarima nema šale ,onda je stvarno na pomolu neka nevolja. Što li ti crnci rade u Dolu ... da je skoro pred kućom traže , to je izgleda ....-

U pola komentara njega prekida Jakov Bacilj koji je u međuvremenu pokušavao sklopiti neke poslove s doljanima .

-Svitu moj , ja ništa ne razumin ovi narod .Kojin to jezikon govore ovi doljani ?

Širi Jakov ruke nemoćno i nastavlja.

-Ma jeli vas dva to pričate o dva crnca ?-

Znatiželjno će Jakov.

-Da o dvojici što su se raspitivali za Aidu Pavičić. A zašto pitaš Jakove ?-

-Jedan od nji je vas izgratan po licu ,a drugi je colav ...jesu li to ti ? Ako jesu onda san ih i ja trevija jučer kraj mora. To ti nisan stiga kazat -

-Biće da su to ta dvojica ,pa nema valjda stotine crnaca oko Dola ?-

Zaključi Joskan pa nastavi

-Dobro Jakove ,koja si ti to ima posla s njima ?-

88

-Nisan ima ništa ,e da jesan ,ali tek san ih upozna .To su ti moj Joskane tvoji iz Salonge ,neki biznismeni .Biće su došli kupit ode štokod kuće ili zemlje za koji otel. Nebi reka na njima da su bogataši ,ali takvi su ti moj Krešo najopasniji ,reka bi kad ih gledaš da su sirotinja ,a ono leže na paran. Nisu imali puno vrimena za pričat ,biće su žurili na koji poslovni razgovor ,ali naću ja njizi. Ovo je malo misto ,jeli tako Krešo ?-

-Tako je moj Jakove , tvoj poslovni duh je ono što treba ovako malim zajednicama ,pokretanje otočkog gospodarstva i počiva na inicijativama ljudi kao što si ti .

Nego...recite vi meni nije li to nevjerovatna slučajnost da crnci iz Salonga nacionalnog parka osvanu u Starom gradu raspitujući se za Aidu Pavičić ,par dana prije svečanog okupljanja iseljenih Doljana Pavičića ...?-

Društvo na terasi na trenutak zamukne .Teška hrastova vrata od konobe se otvoriše i na njima se pojavi Braco. Prikriti temu razgovora u toj tišini nije bilo lako .

Sam Braco je svima olakšao stvar.

-Osjećam , ali i čujem da ste poput pravih prijatelja zabrinuti za mene. Ovako ćemo .

Sumnje koje se pojaviše s dvojicom ovih nevoljnih crnaca prepustite mojoj brizi .Mislim da nije ni vrijeme ni mjesto otežavati ovako lijep događaj s mojim privatnim stvarima .Pravimo se da je sve u redu .

Slažete li se sa mnom ?-

Dakako da su svi u glas pozdravili ovakav hrabar istup svoga prijatelja.

Što se njih tiče ,s ovim je slučaj završen.

Njima da , ali Braci je tek počeo.

U prvom redu , nemiran san uzrokovan upornim i neuspješnim pozivima na mobitel svoje žene ,brzo je ostavio trag na licu zabrinutog zagrebčanina. Crv sumnje provukao se u sva njegova moguća obrazloženja pojave tih dvaju afrikanaca. Što oni imaju s Aidom ili ona s njima ostaje da on sam ispita .

I to prije no se ona pojavi u Dolu.

89

ZAGREB

HRVATSKA

Roža Cvek Pavičić , majka Brace Pavičića ,uspinje se prostranim stubištem stare četverokatnice u dijelu zagrebačke Trešnjevke ,poznatom po nekad brojnoj zajednici folksdojčera.

Kao i mnogo puta, tako i sad dobro osmotri vrata stana na zadnjem katu zgrade. Ništa se nije promijenilo .Stan je prazan dugi niz godina , njegov vlasnik ,gospodin Joža Baumgartner, koji inače živi u zgradi preko puta, nikad nije dozvolio svom sinu Štefu da stan iznajme ili prodaju.

U tišini mirnog jutra, osim svog zadihanog tijela, Roža začu škripu ulaznih vrata u prizemlju.

Pridržavajući se za masivni rukohvat stepeništa skalu po skalu stara žena krene ka svom stanu na trećem katu.

Tjelovježba za danas je gotova ,

Učini joj se da gospođa Štefica Baumgartner ,njena prijateljica još iz školskih dana, za uspon do trećeg kata jutros treba više vremena no inače.

Uz šalicu topla čaja ,njih dvije će prokomentirati najnovija zbivanja proteklih dana.

-Roža , znaš da sem Joži posakrivala sve ključeve od kuće. Sad nemre izajti neg na prozor , tam hrani neke ptice ,golubove ...

-Ma kaj mi zboriš ?-

-O da... od oneg jutra kad si ga dopeljala sa Ilice , kad je izišel u šlafroku da bi kontroliral putne karte...Sem zapovedil Štefeku da izključi svu struju kad izajde v jutri na posao , bu mi celu kuću zapalil , a kaj ja znam ...ne želim najti pred haustorom vatrogasne brigade kad se vrnem iz špiceraja ...-

Štefica je puhala u šalicu s vrelim čajem .Preko svojih naočala s pola glasa nastavi.

90

-Nemrem dojti sebi Roža , bum ti se poveril ...-

-Kaj je Štefka , neki belaj ?-

-Nevolja ... radi se o mome Štefu...kak da ti kažem ...ti si mi jedina prijateljica...-

Roža je zaustavila ruku u zraku .Paru iz šalice otpuhivala je dugim odmjerenim ritmom -. Nije skidala pogled s Štefice .

Zurila je u nju napeto iščekujući ispovijed.

-No...buš već pripovedal ? Što je s njim ...?-

-Ti znaš ...on ima već dosta let , njegovi iz gimnazije mnogi imaju unuke ,a on se ni oženil nije. Pital sem ga nedavno ima li neku devojku ... dal se viđa s nekim ... i to ... Dugo me gledal . Tak kak sad ti.

Znaš kaj mi je odgovoril ?-

-Kaj ?-

-Mama ...ja se bum ženil kad u Hrvatskoj ozakone istospolne brakove !-

-Ježuš i Marija !-

-Da ...i još mi je rekel da ga niš više ne pitam jer da je on svoga tela gospodar i ako potraje ovakva netolerancija prema ,kako je kazal pederima ,da se bu odselil u Holandiju ...-

Ovo zadnje gospođa Baumgartner je izgovorila kroz suze .Jednostavno je provalila tuga iz nje.

-O sirota moja Štefice ,kaj ti se to zgodilo... –

Šmrcajući , pa ispuhujući nos u nekakvu maramu što joj se stvori u ruci ,Štefica nastavi.

-A ,da samo znaš Roža , ja velim sama sebi ,eto tak imam ovoga moga Jožu ,bedaka starega , ni to niš, starost nosi tegobe ,tak je to u svakoj familiji, ali ovak da me zgombla .Moj Štefek ...on... on ...oh... da je moj Štefica peder ...,

Tek sad stara gospođa izgubi kontrolu i nova navala tuge, krene u valovima ,jecaj za jecajem ...-

91

-Štefka ...daj hodi sim ...-

Sad je i Roža uzdrmana ,zagrli svoju prijateljicu ,ali s teškom mukom obuzda suze .

-Sećaš se Štefi kad je tvoj dečec dolazil nami u posete ,da se bu igral s mojim Bracom ?-

-Kak ne , tak su se lepo igrali...-

-Da...da ...ma tvoj dečec je uvek oblečil onu robicu kaj je tvrdil da nosi Merlin Monroe...i plakal je da on ne bu ni kauboj ni indijanek , on se bu igral na bebe .Nedeljom posle mise k nami je dohodila moja sestrična Klara sa malom Fridom . Ona i moj Bracek su uvek bili u svađi , njemu je bil krivo kaj se Štefek obleče u Merlin a Frida je naganjala Bracu da bu ona kauboj sa pištoljčekima ...sećaš se toga...?

Štefica je gledala u svoju prijateljicu bez riječi , ali nijemo klima glavom .

- A nemoj mi reći da se nemreš setiti kad je Frida rascopala glavu Štefu sa onim velikim pištoljčekom kaj mu je donesel striček Franc iz Wiene ...da , da .Onda kad su se podrapali jer on je uvek htel biti Merlin a Frida mu je kazala da je Lili Marlen puno lepša .I bum. Opalil ga je tak jako ...pa ga je moral Joža otpelati na hitnu da mu pokrpaju glavu...

-A ma kako se ne sećam ... baš se tako zgodilo Roža...-

-Velim ti da je od malena tvoj dečec nekako bil na svoju... ma daj ...pa ganjal se sa curicama po haustoru...uvek me prosil taj štirak da on bu skakal na konopček ...

Na ovo gospođa Baumgartner ne reče ništa samo je i dalje buljila u svoju šalicu na stoliću.

Ali ...kako je naglo krenulo ,tako je gospođa Štefica iznenada sabrala svoje misli. Uspravi se u naslonjaču i zapilji u Rožu.

-Ali ovo ti moram ispripovedat ...znaš kaj me pital Jožek jučer ?-

-Kaj ?-

-Veli on ...Štefa , hoću da mi popeglaš moju domobransku uniformu .

92

Tak je stajal na prozoru i delio kruh tim pticama .Pitam ga ja ,a za kaj će ti tvoja vojna roba ? Da ne buš možda išel u novake ?

A on je podviknul na mene . Ne pitaj me niš ! Hoću da imam spremnu uniformu ,rat samo što nije počeo !

Bogek moj dragi , pa Joža , kakav rat !?Tko će tebi dati pušku ?Nemreš ni na noge stati ...tko te bu oblečil tam u vojski ?Ni pertle ne buš zašnjiral a tvoji bu već na fronti ratovali ...

Ali ,Rožica moja, vidim da on klizi u neko novo stanje , počel se gubiti .Posle toga moram zatvarati prozor nekim drvom jer viče na svet po ulici da su nekaj bolševici i špijuni ...

Rekel ja da veruje samo tim pticama...i da ga ne zovem više Jožek već da je on Jozeff ...i to Franz Jozeff kak je bil njegov tata i deda , a da stiže novo vreme za Monarhiju !?-

Nakon tuge i suza oplakanih za svojim Štefom , gospođa Baumgartner udari u kreštav smijeh šaleći se na račun svog izgubljenog muža.

Ali gospođa Cvek sad ne uzvrati jednakim raspoloženjem .Pognula je glavu ka koljenima , a lice drži pokriveno dlanovima.

Štefica primiri smijeh , pa zaćuti.

Tihim jecajima gospođa Cvek Pavičić prisili svoju prijateljicu na obrat.

-No !? Kaj je sad tebi Roža ? Pa to sa Jožom ni to tak strašno , ne bu te to tak pogodil... Rožica... On je stari...ima mnogo let...Roža...-

I ne podigavši glavu njena stara prija odgovori.

-Ne plačem ja zbog tvoga Jožeka ...pal mi je moj Bracek na pamet , zbog njega mi je plakat Štefka moja ...-

-A kaj se sad zbilo sa Bracekom Roža ? Niš mi nisi govorila ...neki problem na poslu ? –

-Niš zbog posla ...zval me je nekoliko puta na telefon , van sebe je ...ima problem sa Aidom ...-

-Zbog Aide ?-

93

-Da , javil se iz Hvara ,tam gde imamo kuću . Veli da ovaj put ne bu progledal Aidi kroz prste.-

-O Ježuš moj dragi i Marija ! Kaj je sad priredila frau Aida. Ma Rožica , sem ti uvek govorila da ga ona bu zavila u crno...-

-Štefi , dragička moja...rekel je baš to .-

-Kaj?-

-To , da ga ona bu zavila u crno ,jer da je po Dolu tražiju dva crnca .Celo mesto bruji o tim Afrikanerima kaj iskaju Aidu Pavičić.-

-O sveta Marijo majko Božja... buš se pomolil za nas...-

Štefica se vidno uzbuđena tri puta prekriži te drhtavim glasom izmoli cijelu zdravomariju dok je Roža ispuhivala nos u svoju maramu.

-Ti znaš Štefice kak je moj Braco lubomoren na svoju nevestu .Videla si kad je u pekarni izvrnul celu gajbu kifli po tlu jer je onaj ćelavi albanek samo rekel da je gospa rumena jutros kak njegovo pecivo...a da ne spominjem kak je hausmajstor već tri puta popravljal vrata na haustoru jer svaki put kad frau Aida projde majstor bi rekel kak fino miriše kak da je prošla gospa iz raja... Moj Braco to nije mogel otrpeti i svaki put razvrne ta nestretna vrata...

-I kaj sad Roža ?-

-Kaj , misliš s vratima ?-

-Ma ne vrata i taj nesretni haustor , mislim kak će sad Bracek reagirat ?-

-Vrag bi ga znal Štefice , on se sav polomil za ovu proslavu u subotu kaj imadu dojti svi ti Pavičići iz sveta.-

-Roža ...-

-Ja ?-

-Ma ...ja ti to nisam povedala , jednu noć sam se ustala , znaš kako me kukovi boliju , i odem na prozor , a pred tvojim haustorom stoji ona i tvoj Bracek .

Grdo su nešto vikali , samo sam čula da ona ide tam u tu zvezdarnu da bu motri na zvezde...a on joj ni htel dati ključeve od kola znaš...jeli Roža ...a

94

zakaj ona ne bleče u te zvezde kad je dan , samo ide kad je noć kad pametan svet spi...?.

-A vrag bi ga znal moja Štefi . Dobro ti zboriš . Jednom kad je majstor Steva iz Hlebinove došel da mi opravi rernu...A jesam ti povedala da mi je Steva opet bil za rernu ?

-Ma da ...kaj opet ne valja ?-

-Ne . Sećaš se kaj si mi rekla da štruhle moram ispeći na veliku vatru ? Ja sam odvrnul do kraja onaj crni gumb ...i znaš kaj se zgodilo ?-

-Kaj ? –

-Niš , samo bum .-

-Samo bum ...i ...izgorela rerna ...?-

-Tako je , a majstor Steva je otišel i on je rekel da je opravil...ali da je ne koristim ako baš ne moram... i sad Braco kupi gotove štrukle kod onog albaneka kaj je oženil udovicu Merizu znaš ... i sad nemrem peći niš i da znaš da ne bum više zvala majstor Stevu ...-

-Ma daj ...a tko je bu opravi ?-

-Štefi , svaki put mi Steva priredi neki belaj .Zadnj put me pital imam li rakije , a ja mu velim da ima samo za pranje prozora , on je mirno rekel da je ona dobra da mu dadnem malo da bu istrljal vrat. Vrat nije trljal već je svu popil i mogel mi je kuću zapaliti ...i dovući vatrogasne brigade tu ...

-O Bože ...a Rožica moja...-

-I to ti velim .... kad je videl te novine na stolu kaj frau Aida prima o zvezdama znaš ...?

Roža se zaustavi i dobro ispuše nos u maramu.

-On mi je rekel kaj zvezde se moreju uvek gledati , kak po noći ali i po danu i povedal mi je o tom svemiru i pil je tu nesretnu rakiju ...ma celo jutro i rernu mi je izgorel...i stalno je pričal kak on zvezde vidi i po noći i po danu...i znaš, Steva mi reče da gleda zvezde i kad spi...da.-

Štefica motri u dno svoje šalice s čajem i s pola glasa će.

95

-A tvoj Bracek je puno lubomoren ? –

-A kak ne bi bil ? Kršteni i pošten svet ide spati a ona da bu zvezde gledala u tu vuru ...ma prosim te lepo , jeli to normalno ? Jednom sam je čula gde je u svađi rekla Braci da joj sledeći muž sigurno bu afrikaner...ja ...ja...-

Zamišljnene i svjesne težine te komplicirane veze dvije žene ućutaše na tren.

-Roža ...a za kaj ti nisi otišla tam , u taj Dol ?-

-Bog s tobom moja draga, ja nebum izdržala ni minut na tom otoku ,tam je tak tesno , uske male ulice ,strmi putevi a more svud okolo. Pa taj svet tam , govori neki stranski jazik ,ja niš ne razmem , a ni oni mene...-

-I kaj sad ?-

-Kaj , kaj sad ?-

-Mislim , kaj će se sad zgoditi ? Frau ima dojti na tu proslavu , a tamo je čekaju i muž ,ali i ta dva afrikanera...?-

-Kaj znam Štefi , on je samo rekel da bu prevrnul celo mesto dok ne najde ta dva , pa da se on bu obračunal s njima ...-

-Bu tu velikog belaja Roža , a kaj ak se Aida svojom dragom voljom hoće najti sa tim afrikanerima . Znaš da je dugih let tam u toj Afriki i da stalno govori kak je to dobar svet ...ak su joj to ljubavnici Roža ?

Ove riječi toliko uzdmaše Rožu da se ona jednostavno opet vrati dugim jecajima i plaču. Kroz dlanove skupljene na obrazima ona će drhtavim glasom

-O Bogek moj dragi... možda si i moga Braceka trebao okrenuti na drugu stranu pa da i on voli dečkiće ...možda se bu veće usrećil ...-

To je već bilo previše za udrmanu gospođu Šteficu . Ona jednostavno zarida pogođena nemilosrdnom istinom koju je tako nepromišljeno izrekla njena najbolja prijateljica.

Ovog trena u kući gospođe Cvek , dvije stare žene plakale su i jecale nad nespokojnom sudbinom svojih sinova jedinaca.

96

STARI GRAD

OTOK HVAR

Natalija Miškina sjedi ispred svog malog apartmana na sjevernoj strani starigradskog zaliva. Motri na svoje blizance Igora i Grenadija .Njihova ushićenost morem je velika , to je element kojeg je i ona prvi put ugledala kad je zrakoplov prilazio splitskoj zračnoj luci. Igor , po svom običaju, cijelo jutro stoji u plićaku i na mahove žestoko zamahuje rukama. Očito , more ga veseli. Za njega se zna da svoje raspoloženje često prikazuje na ovakav način .

Tog jutra ,vodeći sina sa sobom u jednu lokalnu trgovinu imali su neobičan susret s Jozom Prnjakom , ženom mu Mimi , Jakovom i Stanom Bacilj.

Hodajući rivom Jozo je pričao svoje zgode o boravku i životu s Nssese pigmejima u Salonga nacionalnom parku. Onaj dio u kojem Nssese dječacima objašnjava što je helihopter i kako uzlijeće, popratio je upravo s odgovarajućim gestima. Široko zamahujući rukama poput ptice koja bi poletjela. A toga trena nasred rive stade Igor zabezeknuto ga gledajući . Naravno da je i on odmah reagirao ,najprije polako ,a zatim sve žešće mlatarajući rukama po zraku i pri tom ispuštajući neartikulirane glasove .Znak krajnjeg ushita i oduševljenja.

Zbunjeni Prnjak brzo produži dalje ,jer stvari su bile jasne same po sebi .Igorov izgled govorio je sve.

Nakon duga ,naporna i iscrpljujućeg putovanja ,prijazni službenici splitskog aerodroma, sproveli su Nataliju, blizance i sina Vasju posebnim odjelom kroz postupak ulaska u republiku Hrvatsku. Već iz Moskve imali su detalje o Vajatkinovima. On posjeduje urednu radnu dozvolu , a njima su izdane šestomjesečne turističke vize.

Kromosomalni poremećaj koji se u medicini naziva Downov sindrom, obilježio je život blizancima ,njihovoj majci i ocu Sergeju. Nekad su osobe s

97

tim poremećajem u razvoju nazivali mongoloidima ,ali danas taj se naziv izbjegava.

Detalje o povijesti nastanka te bolesti Natalija nije znala. Ono čega se sjeća jesu brojni nuklearni testovi u vidu eksplozija kojima su svjedočili više manje svi njeni vršnjaci u razdoblju njene mladosti.

Kazahstanske stepe sovjeti su odabrali zbog relativne nenastanjenosti i kako su procijenjivali, brzog razlaganja i nestanka radioaktivnih čestica.

No danas je jasno kako više od osamdestet posto lokalne populacije ima oslabljen imunološki sustav što povlači i vjerovatne poremećaje u začetcima trudnoće.

Godinama Natalija nije bila svijesna da je direktna žrtva politike gomilanja oružja za masovno uništenje. Njen muž je vrlo dobro znao što se dogodilo, no partijski ideali udaljili su ga od ikakve potrebe da bude iskren sa sopstvenom ženom.

Ipak, od onog dana kad je Miškina načula nešto od Salibjekova ,o mogućim razlozima uzroka bolesti svojih blizanaca ,odlučila je ustrajati u namjeri da spozna istinu.

A ona je gorka.

Sergej se dosta mučio u izbjegavanju razotkrivanja te strašne spoznaje .

I konačno je progovorio .Tu, u za njih, nepoznatoj zemlji .

Rus drži ruku na ženinom ramenu , ali ona s rezignacijom odbacuje njegove utjehe.

-Kolateralna šteta , kažeš. Bolest naših sinova je kolateralna šteta. Dakle , ja sam u krivo vrijeme bila na krivom mjestu. Može li se to tako nazvati ?-

On ne reče ništa .Stajao je nijemo pored nje.

-Zašto ćutiš ? Ili i na ovom poslu polažeš račune politbirou ?-

-Tvojoj zajedljivosti nema kraja. Možeš ovo protumačiti i na drugi način. Recimo...moja šutnja svih ovih godina imala je za cilj sačuvati te od grižnje savjesti koju sam ja osjećao. Draga moja ...a što sad dobijaš ? Meni je lakše ,

98

jer sad dijelimo ovu nesretnu istinu po pola...Što sam mogao u ono vrijeme ...?

Jesam li mogao utjecati na događaje ...? Da u pravu si ...mi smo jednostavno u krivo vrijeme bili na krivom mjestu...

-Ili da kažemo to ovako , ušli smo u pogrešan dućan i dobili robu s greškom ,ali nemamo prava na reklamacije ...ni povrat robe ni novca...-

-Oh... kako to lijepo zvuči kad otac za svoju djecu kaže da su roba s greškom...

-Natalija...nema sad potrebe za ovim...Priznajem ...dolazak u ovu sredinu pomogao mi je sagledati zamršenost sistema u kojem smo živjeli. Vidim sad i ja da društvo organizirano na ideološkim osnovama sputava svaku individualnu kreativnost .Istina je , život kakav smo imali u Stepnogorsku svih ovih godina držao nam je oči zatvorene i što je još gore svi smo gurali kola uzbrdo... –

U pokušaju da udobrovolji svoju suprugu ,Sergej skrenu s ove mučne na nešto ležerniju temu.

-U subotu smo pozvani na tu ...neku lokalnu svečanost...-

On pokaza glavom ka stolu na kojem leži bijela omotnica s pozivnicom .

-Tko je pozvan ?-

-Ti i ja , zar nisi pročitala...?-

-Da ... baš u zadnjih tjedan, dva savladala sam latinično pismo ..i gdje se nalazi uopće taj šator ?-

Vajatkin se blagom uzbrdicom popne iznad naselja i zovne ženu.

S ovog mjesta dobro se u daljini nazire vrh žutog šatora okruženog gustom crnogoricom.

Očevu Ispruženu ruku u pravcu šume znatiželjno je promatrao Igor . Iz samo njemu znanih pobuda on bi povremeno nestao , lutajući Stepnogorskim prostranstvima .No , tamo bi ga pokoji brižni susjed uvijek vratio kući .Ovo je novi i nepoznat kraj .Stoga Natalija žustro upozori Sergeja.

99

-Ne pokazuj tako rukom ! Znaš da Igoru ne treba mnogo da nestane , ovdje smo svima nepoznati , i tko zna gdje bi on odlutao ...konačno ...što ćemo s njima ?-

-Oni će biti u redu , ostat će kući .Nije im prvi put da su sami ,zar ne ...a Vasja nek ide s nama , prilika je to upoznati svoje vršnjake...a to društvo tamo ...neka se zadivi kazahstanskoj narodnoj nošnji koju ćeš ti za tu priliku odjenuti ...zar ne draga moja Natalija ?-

Miškina ne reče ništa .

Ipak, šutnjom je prihvatila ovakav razvoj događaja.

100

LYON

FRANCUSKA

Interpolov sporazum sa svim svojim članicama ,a njih je popriličan broj ,177, podrazumijeva međunarodnu saradnju u suzbijanju osnovnih vidova kriminalne i protuzakonite djelatnosti. Vrlo često dolazi do razmjene korisnih informacija u isljeđivanju raznih slučajeva međunarodnog kriminala sa američkim FBI.

A o tome se radi i ovaj put.

Jedan od trojice izvršnih potpredsjednika centrale u Lyonu ,inspektor Claud de Roberis svoje kontakte s tom organizacijom svodi uglavnom na saradnju s Florenius Metzkeom ili njegovom tajnicom Ildom. Hitnost ovog slučaja zbog kojeg je njegov mobitel u pripravnosti u tri sata u jutro, čini ga pomalo nervoznim. Kad se procjena važnosti slučaja digne na treći nivo, to znači samo jedno. Spreman za akciju u bilo koje doba , dana ili noći.

Claud je iskusan i pronicljiv kriminolog. U rano jutro biti budan i nije neki problem u njegovu životu. Prilika je to za izvesti svoja dva retrivera u noćnu šetnju. Prvog , trogodišnjeg Makka , dobio je na poklon od Emme ,majke svoje bivše supruge . Brigu o štencu ,njegova tadašnja supruga Brigita , tumačila je na vrlo nepromišljen i pomalo čudan način .Da se radi o ljubomori , rekla mu je ona sama jednom prilikom .U početku tome nije davao velik značaj. To je nažalost povećalo njene frustracije .Kad je prije dvije godine Emma u košari za konce donijela i drugog retrivera , kujicu Zoe ,Brigita je mirno izjavila da bira ,ili psi ili ona.

Claud se po prvi put tada uplašio za svoj brak . Shvatio je on da su psi samo vrh brijega naogomilanog nereda u glavi njegove žene. Odrekao bi se on svega u ime ljubavi prema Brigite , ali izoštreno policijsko čulo odvelo ga je nepogrešivo na pravi trag razloga njene ljubomore.

Emma je bila ta kojoj se nije dopala ideja da mala Brigita zauvijek otiđe iz njenog vidokruga. Tamo nekom provincijalcu s juga , koji noć dan juri za

101

kriminalcima i nikad nije kod kuće. A i kad jeste , poslijepodnevno druženje uz čaj otvoreno je izbjegavao tvrdeći kako ima neki važan slučaj.

A kad je tako onda je i slučaj male Brigy ,zaključen.

I malo po malo, Emma se otvoreno utrpala između svoje kćeri i zeta. Njoj je svaki razgovor sa Brigy počinjao i završavao upornim ponavljanjem o zapostavljenoj maloj Brigy.

Emmina zloća vrludala je u nekontroliranom smjeru pakosti i podvala. Onog jutra kad je u sandučiću našla pismo Zdrastvene ustanove koja skrbi o predroditeljskim zajednicama, odmah je znala što i kako. U njemu lijepo piše da Brigite de Roberis ima male izglede da zanese dijete. Ginekološki nalazi to nepobitno dokazuju. Emma se jednostavno upustila u prljavu igru u kojoj je oprezno ponavljala kako je Claud taj kojem treba uputiti krivnju za brak bez djece.Tvrdila je maloj Brigy da je dokaz za to i činjenica što Claud posjeduje ne jednog već dva psa i da svu svoju ljubav troši na pse ,a ne na ženu.

S vremenom ,naravno na mamin nagovor , mala Brigy je otišla korak dalje i kontaktirala nekoliko privatnih detektivskih agencija da malo motre na njenog supruga. U priču da on u kasne sate ima neke povjerljive razgovore s ljudima iz Amerike ona nije vjerovala . Dakako , njoj su uglavnom svi rekli da neće baš biti jednostavno pratiti iskusnog policajca kao što je Claud. No, ženska glava je nepopustljivom upornošću našla jednog starog isluženog detektiva koji je za masan novac pristao da uhodi Clauda .

Roberis je uočio starca odmah , već prvu noć . U početku je mislio da je stari neki izopačeni manijak koji noću zadovoljava svoju iscjeđenu pohotu. No psi su vremenom postali odviše nervozni svjesni starčeve blizine i Claud je reagirao .

Jednog jutra u nekoj sporednoj ulici zgrabio je starog za vrat .Ovom je dugo trebalo da dođe sebi i da povrati dah. Kroz grcanje i kašljanje odmah je ispljunuo tko mu je nalogodavac.

No, ni tad naivni Claud nije shvatio koliko žestoko njegova punica ratuje s njim koristeći zvrndavu Brigy. Konačno , umoran od svega, on pristaje na razvod shvativši da mu pored braka i karijera ide silaznom putanjom.

102

Poput pravog profesionalca ,u svakom razgovoru s kolegama iz FBI ,ograničio bi svoje misli na bitne činjenice .Vremenom ,sa Metzkeom je stvorio poseban odnos uočivši koliko je i njegov život nespokojan u problemima s Janet. Tako je i ovog jutra s laganom dozom nestrpljenja očekivao njegov poziv.

Svoj Nissan terano parkirao je pored same kongresne palače , na lijevoj obali Rajne . Za noćnih izlazaka, ovo je njemu i psima najdraže mjesto za noćnu šetnju . Razlog tome je i očekivani poziv iz Washingtona .

Bešumno proticanje široke rijeke s ove šetnice Claud bi znao promatrati dugo vremena . No ,u 3 sata i deset minuta njegov mobitel zavibrira.

-Halo ?-

-Halo Claud ...dobra večer ...oprosti dobro jutro ...kako si kolega ?-

-Dobro jutro Florenius ...ja sam odlično ,a ti ?-

-Ne mogu se požaliti ...dovraga , pa moramo ovako početi razgovor zar ne starino ?-

-Neka ...e ...pa kakvo je vrijeme tamo kod vas Flo ?-

-Ugodno predvečerje Claud ...evo me šetam uz rijeku i pričam s tobom .-

-Oh...kako zanimljivo , evo i ja sam u noćnoj šetnji...-

-Claud ...-

-Reci Flo .-

-Imamo nešto zanimljivo tamo u Hrvatskoj , točnije stvar se odvija na Hvaru...-

-Da ?-

- Na svome meilu jutros ćeš naći neke fotografije , obradi to molim te i angažiraj tog svog lokalnog čovjeka ...znaš da me stiska ova moja šefica... nego ...Claud ...-

-Molim Flo ?-

103

-Tamo se ove subote ima održati neki privatni party , navodno po svijetu rasuti članovi jedne porodice se skupljaju nakon mnogo godina...u svome kraju...-

-Da ?-

-Naše procjene , a i lokalni kontakti sumnjaju da se taj skup koristi samo kao paravan...razumiješ ? ...halo... ? –

-Slušam Flo ...govori .-

-Molim te da taj tvoj bez mnogo buke kontaktira ovu moju i da joj pruži svu potrebnu pomoć...ok ?-

-Jeli to sve Flo ?-

-Jeste ...za sad ...nego Claud ...-

-Molim Flo ?-

-Kako su tvoji ...Brigite ...?-

-Ne pitaj me stari ...u postupku sam rastave...muka mi je vjeruj mi ...a ti kako je Janet ? Jesu se stvari popravile ?-

-Kažeš tebi je muka prijatelju ...a što bih ja trebao reći ...ali mislim da će sve doći u red . Prije neki dan otišao sam s njom u jednu ustanovu , a znaš već o kakvoj se ustanovi radi . Rekli su da će napraviti sve što mogu , ali zadnje vrijeme njezin emocionalni poremećaj zakomplicirao je ionako dosta izražene šizofrene smetnje .Stari moj , mogu ti samo reći da su mi večer prije no smo smjestili Janet , kuću opkolili specijalci .

-Specijalci ?

-Ma da . Ja sam do kasno ostao na nekom sastanku i zove me susjed Henry .Kaže da je policija evakuirala cijeli kvart jer je moja jadna Janet izrešetala sve zidove po kući .Znaš kako je i policiji bilo kad su morali koristiti suzavac , njoj je srećom ponestalo patrona...a što da ti pričam . Sad sam trenutno u motelu dok se kuća ne dovede u red . I eto ...ostala je tamo , kaže jedino zato što miljama nema ni jednog stabla blizu , sve travnjaci ...golf igrališta i to. Tako je to moj Claud . Borimo se ...bit će bolje ...-

104

-Slažem se Flo , bit će bolje ...a sad idem doma ,otuširat se i pogledat te fotografije . Javit ću ti tokom dana gdje smo ...ok ?-

-Dobro , slažem se Claud ...čujemo se ...-

Viši inspektor Bartul Grubić interpolov je koordinator u Hrvatskoj . O učincima suzbijanja i prevencije organiziranog kriminala na međunarodnoj razini , Bartul je zadnje vrijeme govorio da su mlaki i neučinkoviti. Svojim nadređenima tvrdio je kako se budžet mora povećati ako se želi biti korak ispred prijestupnika. Njegove argumentirane tvrdnje u pisanom obliku nalaze se na stolu jednog od trojice potpredsjednika organizacije .U samom sjedištu , u Lyonu .

No , to sad nije tema ovog razgovora.

Inpektor Claud de Roberis zaželi srdačnu dobrodošlicu mladom Bartulu.

-Kako ste proveli noć , nije li to bio hotel Gadagne ...gospodine Bartul ? Nadam se da je njegov izbor u samom centru bio dobar ...ili....? .-

-Oh , ne ...dapače , sjajno sam se odmorio , hvala na pitanju ,ali ...oprostite ... vaš engleski ....imate jak južnjački naglasak...-

-Da u pravu ste ...u Lyonu živim tek nešto više od tri godine... hm.. dobro zapažanje ...-

Grubić se udobno namjesti u naslonjaču pored velikog prozora.

-Lijepo je početi razgovor kad vas sagovornik hvali....ha...ha...-

-Polako mladi kolega .Ovdje nije sve tako bajno ...imate izgleda nervozan prst na okidaču...

Claud uze sa stola žuti spis i upre prstom na njegovu prednju stranu.

Ovdje piše sve ono što nas zanima o vama . Sjajni rezultati , ali napravite velik nered na terenu Bartule . U Zagrebu su mi rekli da to pripisuju vašem osebujnom stilu pri kojem uvijek idete prečicom...Pored te diskutabilne osobine izdvojio sam i vaš osobni stav prema ženama. Nemate ništa protiv da prodiskutiramo malo o tome...?-

105

Grubić se promeškolji na sjedalu, ovo pitanje očito nije očekivao.

-Ne , ni najmanje inspektore , pitajte slobodno ...uostalom , rekoste da je vaša tajnica danas slobodna , dakle ...sami smo .-

-Gospodine Bartul ...eto krenimo upravo od te činjenice ... Da . Moja tajnica danas je slobodna. U našem radu postoje momenti kad primamo ljude i u ovom uredu . U ime praktičnih razloga ti razgovori vode se u vrlo povjerljivim okolnostima. Nije da ja ne vjerujem mojoj Gisselle , ali... navikao sam strogo povjerljive susrete voditi bez suvišnih zivkanja ...razumijete , a jedan od tih razgovora je i ovaj s vama.

Claud je zastao , motrio je mirno lice svog mladog kolege . Obrvu Iznad lijevog oka sjekao je dva dijela prilično uočljiv ožiljak. Jak vrat i spoljšten nos jasno govore da ovaj čovjek provodi dosta vremena na sportskim borilištima.

-Kolega...ovdje piše da ste neoženjeni ...-

-Da ?-

-Rekli su mi vaši ...iz Zagreba da ste pouzdan , beskompromisan borac ...ali da vas blizina žena čini nervoznim ...jeli to točno ? –

-Vidim ...prilično ste ušli u moj slučaj ...a piše li tu i povijest te, kako rekoste, nervoze prema ženama ? Ako nemate detalje ,rado ću vam objasniti što se to dogodilo u mom životu...i gdje sam to zaratio sa ženama ...-

Totalno smiren mladi inspektor Grubić digavši dlanove sa stola i grčenjem prstiju označi navodni rat ...

Bartule , znam da si svoju adolescenciju proveo dijelom u Marseileu , a jednim dijelom u Londonu , što se tamo zbivalo ...

Nije naodmet da ti odmah spomenem ...ova akcija.... zbog koje sam te pozvao ,ja ne znam nešto mnogo. Rečeno nam je samo to da slučaj vodi žena ...-

De Roberis napravi stanku ...,ali osim jedva primjetnog trzaja lijeve obrve ,Bartul ostade nepomičan.

106

-Nekoliko ljudi zna njen pravi identitet ,ali to sad nije važno .Stvar se zakuhava tamo kod vas na Hvaru..., čujem da to mjesto polako ulazi u red svjetskih top destinacija ...naročito za nautičare. Ali nažalost , ovih dana tamo se događaju neke ozbiljne stvari. Iz Washingtona nam stiže poruka ,točnije zahtjev, da stavimo jednog našeg čovjeka kao asistenciju njima...-

-Njima ?-

-Da , već neko vrijeme FBI motri određen lokalitet na Hvaru i tamo su rasporedili nekoliko svojih ljudi. Rečeno mi je da uputim na Hvar jednog opreativca kao asistenta agentici Lynn Pavičić...Odlučili smo se da to budeš ti Bartule ...

-Očito je u pitanju nešto krupno kad su oni u igri ...Claud ?-

- I mi smo došli do istog zaključka ...-

-Pa dobro ...koji posao ja moram tamo obaviti ?-

Umjesto odgovora Claud gurne hrpu fotografija formata A4 pred njega.

-Nassa u ovim prigodama ima rješenja za naše brige. Njihov geostacionarni satelit u zadnjih 48 sati napravio je ove snimke spornog područja. Kako vidite , mladi kolega, tri su kategorije slika prikazanog mjesta. Jedna vrsta obrađena je kamerama visoke razlučivosti , te su snimane po danu . Druga grupa fotografija obrađuje sumnjiv materijal pored spornog objekta ,te su snimane infra crvenim kamerama . Treća skupina snimaka najvjernije predočava da je doista riječ o zabrinjavajuće opasnoj komponenti .Te su snimane termalnim kamerama. Bartule , ja nisam stručnjak za bojne otrove ili slične tvari ,ali vidim po količini toplinskog zračenja da imamo posla sa opasnim kemikalijama i ljudima. Jedan američki marinac , stručnjak za oružja masovnog uništavanja , nalazi se tamo na terenu ...o njegovoj procjeni ovisi tijek tog dijela operacije. Koliko ja znam Rus navodno radi na izdvajanju nekog opasnog virusa , a sve je to na granici pokusa u labaratoriju , radu sa životinjama ...-

-Pokusi sa životinjama ...ono kao u filmovima James Bond traga za zločestim i ludim doktorom ...jeli to ...?

-Bartule ...u tvojoj šali ima i zbilje ...na žalost , ali sad valja ustvrditi i koliko ...-

107

Grubić je pažljivo studirao svaku od mnogobrojnih fotografija .Uspoređujući vrijeme i koordinate na snimcima uoči i on da se u prostoru od pedesetak metara u zadnjih 48 sati doista štošta dogodilo. Toplinski senzori na kamerama registrirali su priličnu živost posebno u noćnim satima.

-Dakle to je sporni objekt kojeg su dali na upravljanje tom Rusu ?-

-Da , to je zgrada , a na dnevnim snimkama velike rezolucije dobro se vide bačve u koje se vjerovatno odlaže opasni teret. To nam je potvrdila i Lynn sa sninmcima iz neposredne blizine.-

-Claud ...dobro ...što se čeka ? To društvo treba pohvatati i ...-

-O ne...mladi kolega , to bi bila ishitrena odluka. Oni ionako ne mogu daleko ,ipak je to otok .Nama trebaju oni za koga to društvo radi. Nas zanimaju putevi novca ,tko ima smjelosti i biti krajnje drzak investirati toliki novac nama pred nosom u takve svrhe ? Mohamad Ali Abas je taj koga mi lovimo. Po nekim saznanjima taj terorista je ovo ljeto posjetio Hvar ,naravno pod lažnim imenom. –

-Pored agentice Lynn , također pod lažnim imenom, svoj dio posla odrađuje i njen pomoćnik taj, kako rekoh marinac , Sep Morgan . On je nedavno razotkrio dvojicu Al-Quaidinih ljudi koji su već evidentirani u njihovoj bazi podataka. Pogodi gdje su viđeni ?-

-Gdje inspektore ... nisu valjda ...!?-

-Da , da Bartule , tu su na Hvaru ...i to nam je siguran pokazatelj da je i Mohamad negdje u blizini , ali ta dvojica ...to su crnci , dragi moj...

-Crnci ?-

-Jeste , crnci koji su bili uhićeni od strane marinaca prilikom pokušaja šverca velike količine ručnih bacača u Kongu ...-

-Claud ...nije li normalno zapitati se kako je moguće da su oni tu ...na slobodi i što dovraga ...i tko im je dozvolio ...?-

-Bartule ...znam da navire mnogo pitanja , ali mislim da Amerikanci vode mudru igru...ti crnci su trebali biti prebačeni na Kubu , u Guantanamo bazu ,

108

ali ...pustili su ih da bi ih ovi doveli do mozga cijele organizacije .Ja mislim da se o tome radi...

Svoj nepomičan i tvrd gard Bartul tek malo smekša ovim što je sad čuo .Na tren mu zaiskri u očima i on pomisli kako jedva čeka da se pojavi tamo , usred sve te gužve.

-Kad i po čijem planu ja moram biti tamo ?-

-Ti već danas letiš za Paris , a potom direktno za Split. U Splitu će te dočekati naš čovjek , Giselle je već rezervirala letove ...a to je plan kojeg vodi, kako ti rekoh ...žena ...amerikanka Lynn.-

Bartul opet napravi jedva primjetan trzaj lijevom obrvom.

-I još nešto momče –

-Da ?-

-U svu ovu gužvu na Hvaru izgleda da je uključen i Mossad .-

-Mossad !?-

-Naši ljudi tamo uočili su jednog čovjeka za kojeg bi se sa sigurnošću moglo reći da je pripadnik Izraelske tajne službe. –

Claud napravi značajnu pauzu pri čemu je sa stola pažljivo uzeo uokvirenu forografiju svojih pasa. Sa stakla obriše neke mrlje,pogleda njen odraz prema svjetlu sa prozora i vrati je nazad.

-Tebi je poznato da iz njihove škole izlaze vrhunski agenti. Jedna od Mossadovih specijalnosti je i obuka o moći prerušavanja iz jednog lika u drugi .Znamo da koriste razne obrazce u oponašanju hendikepiranih osoba , posebno invalida . Neke slučajeve i riješili su pripadnici tajne službe za koje se u svakodnevnom životu mislilo da su retardirani. Na taj način, takvi navodni invalidi , imali su pristup svim punktovima . Znate i sami , kolega, ljudi nerado staju na put onima koji su hendikepirani.-

De Roberis ustane i dopola navuče zavjese na veliki prozorski otvor.

-Upravo takav jedan lik muva se oko objekta gdje Rus kemija sa otrovima. Dobili smo dojavu da je taj jučer primjećen pored ulazne rampe mašući rukama kao da želi poletjeti.Čovjek bi pomislio da je riječ o svarno

109

retardiranoj osobi ...da ...da ...tako vjerno oni glume. Ako je , Bartule doista riječ o Mossadovom čovjeku ,onda se treba pripremiti i na razračunavanje s Tel Avivom .Pitaš li me zašto zajedno ne krenemo na arape , znaj da smo imali nekoliko akcija u kojima se ni jedna strana nije slagala s konceptom rada druge. –

De Roberis je zaćutao promatrajući mladog Hrvata. No , Bartul ostade prilično suzdržan u svojim komentarima. Ipak , nakon nekog vremena ote mu se .

-Rusi , Amerikanci , Židovi , crnci ....tko nam još nedostaje Claud ? Kinezi ? Marsovci ? -

-Ah , ne brini za Kineze kolega ,oni su ionako odavno pokorili ovaj dio svijeta...-

Claud se zavali u naslonjač i sa smješkom stade promatrati mladog inspektora koji je vrlo pažljivo analizirao fotografije.

110

DOL

OTOK HVAR

Putem do prvih kuća , kamo ih je uputio skitnica što je sjedio na kamenu, Waka i Mweka , točnije Dimbelenge i tajni agent 008, dogovorili su način kako da pristupe ljudima iz moćne Al-Qaide.

O tome Bandudnu nije mnogo razbijao glavu jer u svojim nejasnim predodžbama o toj organizaciji jedino što je znao čuo je od Wake. Nešto mnogo više nije bio upoznat ni njegov prijatelj i uzor , ali on je mislio da zna dovoljno i naprijed ga je tjerala neodoljiva želja da se približi velikom Mohamadu.

I ovaj čudan par doista nabasa baš pred dvor Pavičićevih .

Mnogo svijeta , petak je , kasno jutro .Dan prije velike svečanosti i fešte. Šator u kojem je predviđen boravak i veselica dvjestotinjak ljudi, razapet je u polju Frane Pobuka . Njegova unutrašnjost je ukrašena s mnogo šarenih traka razvučenih cijelom dužinom iznad niza uredno poslaganih stolova. Agregat za proizvodnju elektične energije postavljen je u neposrednoj blizini Rikijevog prostora pod jednom maslinom. Tiho brujanje te čudne naprave i nije odveć omiljen zvuk magarcu koji stalno maše glavom kao da se pita što se to događa na njegovu terenu.

Waka waka daje posljednje upute svome prijatelju.

-008 , ti samo slušaj i ne govori ništa , ja ću s njima pričati ...razumiješ li ?-

-A kako da pričam , ionako nitko ne govori Adamawa jezikom ...ti govori a ja ću samo klimati glavom ...-

Braco Pavičić koji je među prvima ugledao ovu dvojicu, stisne zube i uputi im se strmom ulicom u susret.

Bandundu iskesi svoj legandarni osmjeh u znak pozdrava, dok je Waka bez ustručavanja pružio ruku .

Smrknut i ozbiljan izraz lica čovjeka koji im mrzovoljno priđe ni malo ne razbije njihovu želju da se upoznaju.

-Dakle , vi ste ta dvojica! ?-

111

-Da gospodine , mi smo to ...- Spremno Odvrati Waka svojim domorodačkim engleskim.

Pred kućnim pragom stoje ljudi koji petljaju s njegovom Aidom , a on mora poput dobrog domaćina izigravati ludu dok mu se cijelo selo ruga iza leđa da je rogonja.

Na tren Braci dođe da i jednog i dugog zgrabi i baci na pod , ali svjestan je da su sve oči uprte u ovaj nesvakidašnji par i njega kao autora ove dugo spremane svečanosti. Još jače stisne zube i promrsi .

-Tko je prvi upoznao ...ti ili ovaj ?- Klimne glavom ka Bandundu koji se stalno kesio silno impresioniran situacijom .Ožiljci plemenske pripadnosti zgrčeni razvučenim osmjehom , pojačaju dojam strahopoštovanja svih koji su pratili ovu zanimljivu predstavu.

-Ja , ja sam bio prvi kad smo se upoznali u mome selu ...a kasnije smo i u njegovom selu bili...Byandu selo...mislim , kako mi je bilo s njom i to...

Muka , bijes ,razočaranje ,osjećaj prevarenog muža kojeg sad i mrcvare ove dvije bitange u valovima su Pavičiću razdirali utrobu. Preplavi ga stanje neke slabosti , mislio je da će se onesvjestiti..

-.Znači , i po tamo nekim selima je išla , da , da ,a kod kuće je uvijek nešto boli glava . Navečer, ako nije u onoj odvratnoj zvjezdarnici, onda u postelji ima nekih problema , samo mi okrene leđa ...O Bože , zar mi se ovo doista događa ? Moja draga mama je bila u pravu ...sve ove godine , tvrdeći kako joj Aida od prvog dana ima čudno ponašanje , a teta Štefica ...da ona je mudra žena , uvijek mi je govorila da je ne puštam u tu zvezdarnu...i da idem s njom...ali kad se ja , dovraga, bojim letjeti avionima...

Zapita se rastrojeni Braco motreći čas jednog . čas drugog .Ipak nekako se uspije sabrati i stavi svoje misli pod kontrolu.

-Koliko ste bliski ...mislim ...koliko to već traje...?-Zausti on vidno slomljen .

Waka -Waka procjeni da je ovo ključni trenutak i da ovaj čovjek mora steći dojam kako su oni doista spremni biti pripadnici Al-Qaide .

Stoga on dade sve od sebe da bude što uvjerljiviji.

112

- Oh sve bih ja dao za nju gospodine , volim je više od svega ... ona mi znači sve ...život bih dao za nju ...toliko je volim .-

Stade i promatra utisak riječi . Pa nadoda.

-I moj prijatelj također ...on je isto lud za njom ...nije bio s njom koliko ja ...ali ...eto ...-

Dimbelenge se okrene ka Mweki. Ovaj, ne skidajući svoj glupasti osmjeh, energično zatrese glavom u znak odobravanja. Ako je postojala prilika da i on iskaže svoju naklonost Al-Qaidi , to je sad .

Braco je imao osjećaj da se zemlja pod njim otvara. Tek što je opet krenuo u mračan ambis mješavine ružnih osjećaja , iza njegovih leđa netko od gostiju zaviče.

-A ča je to Braco , oli nan dohodu Pavičići i iz Jafrike ?-

Drugi glas spremno dobacii kako je to vrlo uspješna loza i da nije čudo ako su i ovi crnci Pavičići .Potom se žamor s tom temom nastavi , gdje se ženski glas javi da ljude pozove u kuću kako je i red.

U totalnoj nedoumici što napraviti , on je grčio pesti tražeći neki brzi izlaz iz ove bedaste situacije.

Putem iza kuće ,pojavi se njegova stara teta Rakelina držeći u ruci lončić s otpatcima od ručka. Vrijeme kad hrani svoje kokoši.

Koke ,koje su do tad bezbižno tumarale po dvoru ,čuvši dobro poznati glas razlete se u smjeru stare none.

Dozivajući kokice svojim pi pi kreštavim glasom , dobro nagluha,ali i slabovidna starica tek tad primijeti trojku na putu.

Stade ispred njih .

Onog trena kad se ona sa potićem u ruci zaustavila da promotri pridošlice Bandundu pade pred nju ničice na zemlju .

Svoj podređeni odnos naspram žena , svaki odrasli pripadnik Onangona plemena, mora iskazati u svakoj prilici.

113

Ovakav razvoj nitko nije očekivao. Braco nemoćno raširi ruke očekujući neko objašnjenje. Waka Waka ga mirno uputi u Onangona plemenske običaje. Pokušao mu je rastumačiti i poniženja kojima su muškarci izvrgnuti ako ženama ne iskažu dužno poštovanje.

A tada se Rakelina javi .

-Ča ovi čini ...čo je po na tleh ? Je mu slabo ...a Braco ?-

-Ma ne teta Rakelina , tamo oklin je ...u njegovo selo se žijenskima tako iskazije poštovanje ...je razumite ?

-A ...čo govoriš ? Ma kruto te slabo kapin ... Je mu potriba od jića ? , A da ni žijedan ...daj mu se napit bidnemu...doj mu kogo joje ...a ?Pinku prošeka ...-

-Ma ne ...teta Rakelina, ni mu slabo , on vas tako pozdravije ...kapite ?-

-Koga ? Čo ... ? Jemo li pite ? Jemo ... Pite ...ma jemo sinko i pite...ala uved ga bidnega u kuću , daj mu tu nesriknju pitu .

Stara je mirno bacala otpatke oko Mweke kojem su neke kokoši u trci za hranom skakale po leđima ...glavi...

U međuvremenu , veselo društvo u dvoru je već izvlačilo zaključke iz ovog nesvakidašnjeg prizora. Gospođa australka ,čijeg muža djed je porijeklom iz Dola mirno zaključi.

-Dame moje , zar nije lijep ovaj običaj kod tih tamo domoradaca iz Afrike .-

Više manje sve gospođe zdušno pozdraviše ovaj komentar. Jedna mala ženica s velikom čašom iz koje je pijuckala dolski prošek ode još dalje.

-Ja sam za ...da moj Steve , čim se vratimo kući u Kanadu , okrene svoj odnos prema meni upravo na ovaj način -

Tada je bila prekinuta s burnim aplauzom žena ,ali i zvižducima njihovih muževa.

- A predlažem ...kažem vam ...predlažem da uvježbavanje muških za ovako lijepo ponašanje krene odmah... od večeras !

Opet galama , vika zvižduci i pljesak.

114

Teta Rakelina , koja je prva u Dolu imala tu čast da joj jedan Onangona padne pred noge , pojma nije imala što se zbiva. Uporno je potezala Bracu da jadnog čovjeka uvede u kuću i ponudi pitom...

U međuvremenu koke su pojele sve što je brižna gospodarica istresla pred njih . Rakelina je uzela jedan štapić i s njim ostrugala dno tećice.

Zadovoljna okrene se i ode svojim putem dok su je kokice i dalje pratile ne skidajući pogled s potića.

Bandundu , kojeg je Waka nekoliko puta dobro munuo koljenom u rebra da se digne polako se uspravi .

-Ovi ljudi ne razumiju nas Onangone , a ti Waka , zašto me onako guraš da se dignem . Znaš da moram za to dobiti dozvolu od žene. I ....otkud ja znam da u ovom mjestu što ga zovu otok nema stup srama kao i kod nas u Byandu.

-Mweka , dobro je ,pusti sad to... mislim da smo im zanimljivi .Vidiš kako svi gledaju u nas Ovaj čovjek što nas je ispitivao , on je sigurno glavni , on zna Mohamada.-

-Zašto ga nisi pitao Waka ?-

-Govoriš gluposti ...ne smijem ga to pitati otvoreno .Ali svi ovi ljudi su tu zbog Al-Qaide , vidiš kako su veseli.-

-Znači ...Waka ...to je Al-Qaida ...?-

-Da , to je to , naravno da još nedostaje veliki Mohamad , ali doći će on ...i zapamti ne govori nikome da smo tu zbog njega...-

Njihov razgovor prekide jedna mlađa dama . Bandundu se opet spremi da će na pod , ali žena ga spriječi. –

-Objasnite vašem prijatelju da smo razumijeli vaše običaje , a sada , molimo vas da nam se pridružite.-

Žena je uvela u dvor dva smušena crnca .Gledajući ih, teško se oteti dojmu da ovi ljudi nisu došli s neke druge planete .

Ipak , malo po malo obostrana napetost popusti i oni se uz jelo i piće brzo uklopiše u to brojno i veselo društvo.

115

Većina brzo shvati da jedan od njih nešto traljavo govori engleski dok se drugi samo blesavo kesi i trese glavom u znak odobravanja kao i magarac Riki kad je nešto loše volje.

Netko ih u prolazu upita , a zašto su oni tu , zar su i oni Pavičići ?

Potvrdan odgovor ovog što govori i drugog što trese glavom neke dobro iznenadi . No, većina ,koja je već dobro bila pod utjecanjem dolskog crnjaka ,nije ni reagirala na to.

Dobro raspoložene zbog iznenadne pojave dvojice afrikanaca, većina žena rado je komentirala život u socijalnom sustavu kakav poznaje matrijahart kog plemena Onangona. Gospođa Edith Pavichich iz San Diega, predložila je da se odmah podigne jedan stup srama u selu za kažnjavanje neposlušnih muškaraca.

-Nikako to nije rješenje ! To ne dolazi u obzir !

Vratila se u centar zbivanja mala ženica što voli prošek. Gledala je mutno kroz svoju čašu i u tišini , onako više za sebe , nastavi.

-Jedan stup!? .A molim vas što se može s jednim ? Taj jedan uvijek bi bio zauzet ,jer neposluha naših muževa i muškaraca u svakodnevnom životu je previše ! Dame moje kandidata je mnogo. Treba podići bar pet , šest ...to je već znak jednog zrelog matrijahalnog uređenja .

Opet urnebes .Vika , zvižduci i pljesak .

Teta Rakelina, koja se uputi ka svojoj sobici na noćni počinak, zastane na tren, Nimalo impresionirana svom ovom zbrkom , gužvom i prisustvom tolikog broja nepoznata svijeta , pogledom potraži svoga Bracu.

-Braco ...je boje onemu čo je po ? Je mu pinku lašnje ? Biće se bidon još ni rekupero. Jo son parićala onu molu kamaru za čarneje ...a jo Braco grijen leć ...ala navij mi ovi žveljerin ,ala hod ...-

Stara mu pruži prastari sat na navijanje kojeg ona od smrti svoga Stipana svaku večer navije.

116

-Ma čo van je potriba od ovega reloja teta ...kad vi ni ne čujete di zvoni ... i di von je to priša za se ustat ? –

On ga navija i klima glavom ,ali zna da to njegovoj teti nema smisla objašnjavati. Jednom mu je rekla da gledajući na njegove kazaljke kako se miču ,svoje misli uputi Stipanu i da mirnije izmoli očenaš prije spavanja.

-Braco ...prin... dok je muoj Stipon bi živ , nison se ustala a da mi je bilo vele potriba od žveljerina . Ma ni ga ni on dupero ...imoli smo jednega kokota... uon je budi cilo selo . Eeee ...ni već sinko tokega kokota...Zoron kad bi se uon javi ... cili svit u Paizu je zno da Stipon grije na Krušvicu oli na Slavač...a ma koga će i budit ...ni već ni težoci kako prin ...-

Rakelina uze svoju budilicu i staračkim hodom krene na počinak .

Tada se niz kalu spusti i Frane Pobuk i mahnu Braci .

-Jesu još ta dvo čorna tote Braco ?-

-Jesu ...a čo je Frone ...al ti je potriba od njih ?-

-A dićedu spat ...hoćedu spat ovode u nos ?-

-Hoće ...a čo je ?-

-Ma ništo san penso ...da mi sutra ujutro dadedu pinku ruke okolo onega dropa u konobi ...to bi prihiti na onu gomilu u poje , znoš di je Rikijeva kućica...-

-A bome ...moreš hi vazijest nećedu nidir uteć...jo ću in reć , a u koju uru ...a ?-

-A u šijest urih ...je to rano ? –

-Jo ću hi pitot pa ću ti reć ...a ?-

-Ala dobo ...-

Braco je imao namjeru još večeras rasčistiti zamršene račune sa drskim crncima koji petljaju s njegovom Aidom ,ali kad ih je ugledao u pijanom stanju samo se okrenuo i reče Frani .

-Ma Frone , ne sekiraj se bićedu oni ujutro ovode na dvor –

117

Mahne mu u znak pozdrava ,ali njegove rastrgane misli pokušavale su odgonetnuti pitanje koje mu je večeras najveća nepoznanica.

A što će biti sutra kad se ona pojavi ?

118

ZRAKOPOLOV LH 3171

AIRBUS A 380 DURBAN - FRANKFURT

Unutrašnjost velikog Airbusa 380-800 ubrzo je popunjena do posljednjeg mjesta. Aida Pavičić ugodno je smještena na svojem sjedalu do prozora. Promatra vani užurbanost osoblja na pripremi velike letjelice za polijetanje. Kišna tropska noć cijedi mnoštvo kapi po prozoru. One svjetlucaju iskreći u odsjaju mnogobrojnih signalnih oznaka .Fluorescentni natpisi na odjeći dvojice radnika pored velikog krila ,zrcale rasprskavanje kišnih kapi.

Stoje tu i jedan drugome nešto objašnjavaju. Bljeskavo rotirajuće svijetlo na transportnom vozilu , baca narančasti sjaj na mokro lice njegova šofera , crnca . Tropski vjetar rastjeruje površinu velikih lokvi po kojoj plešu neumorne krupne kapi .

Pogledom ode preko mnoštva parkiranih letjelica daleko negdje, u kišni mrak. Mislima je na Hvaru , u kojeg je toliko zaljubljena .U Dol.

Duboko udahne i pokuša se smiriti pred polijetanje.

Zatvorenih očiju vidi sebe pored Brace , a sav taj novopridošli svijet je ugodan ,ljubazan , radoznao . Preci ovih ljudi su jednom potražili bolji život daleko od rodnog kraja...a sad, njihovi potomci ... evo ih tu, svi nešto pitaju , htjeli bi znati , a vremena je tako malo...Većina je tu prvi put.

Obilaze stare kamene kuće , mnogi sa suzama u očima stoje pored ugaslih komina vrativši se u dane kad je vatra s njih hranila mnogobrojnu čeljad. Tiho , šapatom izgovaraju svoje komentare o u korov zaraslim gustirnama, u bojazni da će svojim prisustvom omesti mir onih koji su tu nekad izvlačili hladnu vodu iz njenih dubina . Zaleđeno vrijeme kao da čeka neku novu djecu koja bi provodila ljeta u hladu kamenih sulara...

Komentari nekih puni su emocija , a njihov hod po izlizanom saližu opustjelih dvorova, liči na mimohod za one koji bi se svakog trena trebali vratiti , a nema ih .

119

Radoznalost ih tjera pa zaviruju u polumrak napuštenih konoba, po čijim zidovima su nekad visjeli grozdovi suhih smokava i grožđa ...Ruke im miluju hladne kamene gromade koje bi da mogu ispričale tolike priče o težacima , mladom vinu, buđenju u praskozorje kad su prvi pjevci već utihnuli...o kacama punim mošta .Zahrđali čavli što vire iz raspukle žbuke govore o konopima na kojima je bura sušila mnoštvo u lušiji isprane robe ...

Kroz urušena krovišta malenih kućica, gdje su nekad čuvali svoje blago , proviruju grane smokava , kostela . S meketom koza utihnulo je i tapkanje mnogobrojnih ovčijih nogu tjeranih na pašu s prvim jutarnjim svjetlom.

Konačno , evo ih u zemlji svojih predaka.

Udišu mirise o kojima su dugo slušali . Koracima bez žurbe kroče uskim kaletama i dive se rustikalnoj ljepoti pučke arhitekture , tom umijeću gradnje njihovih djedova. Nakrivljene škure govore im o jutrima kad bi žene otvarajući ih ,jedna drugoj s prozora razuzdanim kikotanjem prepričavale zgode od sinoć...

Mladi sjedaju po skalinama , na ta sveta kamena odmorišta što su nekad svjedočila o noćnim šaputanjima njihovih zaljubljenih vršnjaka ,gdje su sa širom otvorenih zjenica , jedni drugima u mraku promatrali odraz zvjezdanog neba , uživajući u spokojnoj pjesmi zrikavaca...

A sad ,u opustjelom miru , drevne skaline kao da svaku noć strpljivo čekaju neke nove ljubavnike...

Lagani dodir nečije ruke otvori joj oči.

-Oprostite , sigurno vam je bilo lijepo tamo gdje ste sad bili ...ali ...to je za vas...-

Čovjek na sjedalu do nje mirno drži poslužavnik s njenom večerom.

-Ah, ...da .....hvala vam ,malo sam odlutala...

-Ne morate se ispričavati , dok sam držao vaše jelo ...koje , usput valja reći , stjuardesa mi samo dade i produži , promatrao sam vam izraz lica ...mora da ste nešto lijepo i intezivno doživljavali. -

120

Pomalo zatečena, iznenadi je ova drskost , no crnac do nje mirno nastavi sa svojim jelom.

Promjenom letnog kursa, lijevo krilo velikog Airbusa se podigne i prozor pored nje privuče je magičnom snagom. Nasloni svoje lice na staklo zureći u svjetlucavi mrak zvjezdanog neba.S visine od trinaest tisuća metara ,na moment je imala pogled na svemirska prostranstva južne hemisfere.

U svom punom sjaju zatreperi sazvježđe Orion.

Večera u kabini ekonomi klase je uglavnom završena. Spremna da krene u dugu noć , ona razvuče svoje sjedalo i omota noge s laganom dekom.

Pogled joj se zaustavi na pretincu ispred putnika do nje.

Primjerak najnovijeg izdanja Practical astronomy , lista kojeg prima već godinama ,razbi joj želju za snom. Prevlada znatiželja.

-Zanima vas astronomija ?-

Crnac ugodne vanjštine i profinjena držanja odvoji pogled od ekrana ispred sebe.

-Pa , moglo bi se reći da me zanima i u privatnom životu. Dozvolite mi da se predstavim .

On skide naočale i pruži joj ruku.

-Ja sam Edmond Berere –

Izgovarajući mu svoje ime, ona ga znatiželjno pogleda .

-Doktor Berere ...profesor Univerziteta Natal u Durbanu ? –

-Da , taj sam , ako nema još tko sa istim imenom ...ha...ha...-

Aida je iznenađena , zbunjena ali i ushićena što sjedi do redovnog profesora fizike i astronomije na durbanskom univerzitetu.

-Čitala sam neke vaše radove , ja se znate i sama pomalo bavim astronomijom , onako amaterski... –

Riskirajući da okolnim putnicima ne remeti mir , ona se sljedećih sat dva upusti u zanimljivu raspravu o najnovijim otkrićima iz svijeta astronomije.

121

Strpljivi profesor je sa neskrivenim užitkom prelazio iz jedne sfere u drugu ne ograničavajući svojoj suputnici područja iz te drevne znanosti.

-Gospodine Barere , nekoliko puta sam posjetila vašu on –line katedru gdje odgovarate na brojna pitanja kako studenata ,tako i običnih, znatiželjnih ljudi. Primijetila sam da na neka pitanja volite dati iscrpan i detaljan odgovor. Ako mi dozvolite ,ja bih vam uputila jedno osobno pitanje -

Aida malo zastane pročistivši grlo.

- Ne poznavajući vaša intimna religiozna opredjeljenja, zanimalo bi me kako vi , istražujući svemir kroz teleskop , doživljavate Božje prisustvo .Imate li osjećaj da sve dubljim fizičkim prodiranjem u njegov beskraj,zapravo umanjujete značaj njegovog postojanja ?

-Gospođo Pavičić , niste prvi koji današnjoj astronomiji postavlja takvu dvojbu . Moje osobno vjerovanje u Boga je neovisno o tumačenjima univerza.

Ja bih to ovako rekao. Nepobitnost naučne teorije na kojima počiva izučavanje svemira nije upitna. Newtonovi zakoni kretanja, orbitalni zakoni , zakoni elektromagnetizma ili Einsteinova postavka u kojoj je energija jednaka umnošku mase i brzine , a kojom upravo mijenja Newtonove zakone stare tristo godina, sve je dio teorije koja tumači kako i što se zbiva u svemiru .Hoćete li vjerovati da je stvaranje tih principa došlo Božjom voljom ili su one sljed prirodnih okolnosti , vaša je stvar. Ja osobno , ne vidim potrebe mješati zakone kojima tumačimo svemir sa religioznim uvjerenjima svakog od nas. Mislim da preplitanjem tih dvaju područja umanjujemo značaj svakog od njih .-

Edmond podiže kažiprst i pokaza ka prozoru.

- Istovremeno , ako netko vidi potrebu oplemeniti svoje vjerovanje u Božju superiornost nad svim zakonima što vladaju univerzumom , a baviti se i naučnim proučavanjem tih zakona , tu ne vidim ništa spornoga. Poznato vam je da je NASA od 1969 do 1972 kroz Apollo program napravila 6 manje više uspješnih ekspedicija na mjesec. Apolo 15 ,nazvan Falcon, je manje spektakularan od prethodnih poduhvata .Astronauti Dave Scott i Jim Irwin zaslužni su za obilazak mjesečeve površine u radijusu od 27 kilometara koristeći pri tom specijalno konstruirano vozilo , Lunohod..Irwin je tada

122

izveo čuveni Galilejev pokus koji je sa tornja u Pisi bacao stvari ispitujući gravitaciju . Studentima fizike danas je dostupan video u kojem se jasno razabire gdje Irwinovo pero i čekić padaju u mjesečevu prašinu jednakom brzinom. Vezano za njegov kasniji period u životu , treba reći da je Jim Irwin našao smisao svog života okupljanjem religiozne zajednice. Pretpostavljamo da je to nadahnuće našao upravo u svemirskim prostranstvima.

John Joung i Charles Duke izabrani su za pretposljednji let iz programa Apollo , onog Apollo i6 , nazvanog Orion. Uspješno su svladali boravak na vrlo nepristupačnom terenu za razliku od prijašnjih posjeta mjesecu.

Ime Charlesa Duka također se veže za aktivnost u religioznoj organizaciji.

Ti nam primjeri kazuju da odabir individualnih ubjeđenja o Božjoj prisutnosti može potaći upravo jedno takvo okruženje kao što je svemir.

No, gospođo Aida ,ja nisam ni filozof ni teolog tako da moje razumijevanje Božje prisutnosti nema nikakve dodirne točke s mojim naučnim radom.

Ali , da je vas nešto pitam.

-Samo izvolite-

-Kažete da ste iz Hrvatske ?-

-Da ?-

-Znate za otok Hvar ?-

-Molim ? Dali znam za Hvar ? Pa moj muž je porijeklom sa Hvara . Dakako da znam ...ali zašto me to pitate ?-

-Pitam ...jer putujem na Hvar . Zapravo , najprije idem za Berlin , a potom zajedno sa jednim svojim kolegom imamo dogovor tamo u Hvaru ,sa lokalnim ljudima. U subotu -

-U ovu subotu ? –

-Da , u ovu ...-

Aida se nasloni na svoje sjedalo .Ovo je više no splet slučajnih okolnosti.

Edmond sa smješkom nastavi.

123

-Mogu vam i reći o čemu se radi , ipak vi ste astronom , istina amater , ali vidim da dosta znate. Vama je poznato da na brdu iznad Hvara postoji još iz vremena Napoleona , nazovimo je zvjezdarnica. –

-Itekako znam za to mjesto –

Gospođi Pavičić nagrnu sjećanja na ljetne večeri koje je kao cura provodila na tom brdu .U romantičnom okruženju tamo je i upoznala Bracu .

-Znate , Aida , mene su kontaktirale izvjesne osobe i predložile mi da napravim elaborat o iskoristivosti te lokacije .Oni su spremni uložiti novac u gradnju jednog opservatorija .Taj objekt , kako rekoše , imao bi i svoju komercijalnu stranu .Meni daju na prosudbu u kojoj mjeri bi ta lokacija bila zanimljiva u astronomskom smislu. Točnije , zanima ih i pozicija na planini Mosor,kako je zovu Zvjezdano selo , pored Splita .No, misle da je Hvar zanimljiviji upravo zbog turističkih sadržaja , ali i zbog manje svjetlosne polucije. Svrha mog puta je da zajedno sa jednim kolegom dadem svoje mišljenje .-

-O Bože , pa ovo je nevjerovatno !-

Gospođa Pavičić nije mogla suzdržati svoje veliko iznenađenje ovakovim razvojem događaja.

Zagolica je mogućnost da i sebe vidi u ovim okolnostima. Uključiti se u ovaj projekt o kojem priča profesor Barere bio bi vrhunac njenog astronomskog sna. No kako će Braco gledati na sve ovo ?

Južnoafrikanac je promatra sa smješkom kao da čita njezine misli .

-Aida , krene li ovaj projekt , što mislim da hoće , mogu li računati na vašu pomoć ?-

Dugo se mislila što da kaže . Sa ovim čovjekom može iskreno razgovarati , a ovo pitanje traži upravo takav odgovor.

-Gospodine Barere , odmah vam moram reći da ja u krugu svoje familije i nemam nekog velikog razumijevanja za ovaj moj hobi. Posao konzultanta u privrednoj komori gdje imam radno mjesto člana nadzornog odbora jedne velike firme u Durbanu, ne daje mi mnogo slobodna vremena .

124

Ipak , to vrijeme što provedem u zvjezdarnici , smatram svojim pravim poslom. Moj suprug ,Braco , kako bih rekla , ponekad mi pravi probleme ...moram to otvoreno reći ...on je prilično ljubomoran. Naša veza u zadnje vrijeme poprima dosta svadljiv karakter . Ja sam bila odsutna iz svog apartmana , morala sam posjetiti jedno selo van Durbana .U tom kraju doista nema signala na mobitelu .Nisam se s njim čula zadnjih nekoliko dana. Jučer , konačno zovem u na Hvar, jer on je sad tamo , ne odgovara na poziv .Zovem u Zagreb ,javlja mi se njegova majka ,ali s dosta uvredljivim tonom kaže da je njen Bracek puno zauzet u tom Dolu. Razumijete li kako mi je sve ovo postalo mučno...?-

-Da jasno mi je ...-

-Svejedno , voljela bih da se nađemo i pogledamo gdje bih ja mogla sebe naći u tom projektu .

Aida iz pretinca pred sobom izvuče svoju torbicu i otvori je .

-Evo , to je moja vizitka , na tom broju ćete me naći .Uostalom bilo bi najbolje da u subotu nakon tog dogovora vi i taj vaš kolega dođete u Dol .Što mislite o tome ?

-U Dol , a gdje je to ? –

-Ne brinite , ljudi s kojima ćete pričati u Hvaru .dobro znaju gdje je ...-

-Ah...to će mi doista biti zadovoljstvo...upoznati vaš kraj , ljude –

-Da , a u subotu se tamo ima dogoditi susret ...ma da vam mnogo ne pričam ...doći ćete pa ćemo se vidjeti , zar ne ...?-

-Da ...svakako , potražit ćemo vas ...-

------------------------------------------------------------------------------------------------

125

DOL

HVAR

Svanulo je jutro . Subota .

Miran, tih jesenski dan kakvim Hvar inače obiluje. Bijeli brački kamen tornja dolske crkve svetog Mihovila , hvata rano jutarnje sunce. U njegovu podnožju , velika masivna vrata otvorit će se za svečanu jutarnju misu .

Mnogo je ljudi mislima zaokupljeno ovom subotom , jer Dol je danas uistinu kozmopolitska sredina . Svoje dojmove o precima koji su nekad živjeli u ovom rustikalnom selu , sabiru njihovi potomci doputovavši iz Južne Amerike , Kanade , Australije , redom sa svih kontenenata.

Uzbuđenje jednako dijele Hvarani ali i njihovi gosti . Taj osjećaj donekle ćuti i agentica FBI , Estel Rosenhaimer Hlinke. Ipak, njen razum počiva na činjenici da među tim ljudima ima onih kojima je ovaj događaj tek dobra prilika za svoje kriminalne radnje.

Lokalno uzletište, s kojeg doljani često za ljetnih večeri slušaju buku tranportnih helikoptera, danas je vrlo prometno. Koristeći informacije kontrole leta u Resniku , nekoliko pilota već je prizemljilo svoje male letjelice i njihove bogate vlasnike. Opušteno i sa zadovoljstvom, neki su se uputili pješice ka nedalekom Dolu .Sa zanimanjem promataju usputna polja ,maslinike i vinograde. Neumorno okidaju svojim fotoaparatima sjedajući na suhozide , gomile skupljena kamena i zalazeći znatiželjno pod grane starih maslina. Gledaju i dive se neumornom graditeljstvu hvarskih težaka koji su svaki komadić zemlje ograđivali i čuvali od erozije.

No , ono što ne vide, jesu grupe specijalno obučenih pripadnika elitnih postrojbi za protuterorističko djelovanje. Idealno maskirani , uklopivši se u okoliš ,preko ciljnika svojeg automatskog naoružanja , mirno promatraju radoznale pridošlice.

126

Po nalogu Rosenhaimerove njih je prije dvije noći razmjestio inpektor Bartul Grujić .Pod kontrolom drže cijelo područje oko aerodroma i okolna polja koja okružuju zgradu pogona za preradu levandinog ulja.

Operacija pod kodnim imenom Levanda počela je jutros u šest sati po lokalnom vremenu. Združeni u namjeri da licu pravde privedu neke od najopasnijih terorista , američki FBI u sprezi sa Interpolom , postavio je zasjede na sva mjesta gdej se očekuje pojava Mohamad Ali Abasa i njegovih ljudi. A razloga za optimizam i konačan uspjeh ove akcije Rosenhaimerova ima dovoljno. Sva prenosna oprema i sredstva komunikacije nalaze se u nekoliko aluminijskih kontejnera pored jednog napuštenog trima . Bojnik Lewis i ona pažljivo pregledavaju snimke što im ih je dao inpektor Grubić.

-To i jeste ono što si i ti snimio ...zar ne Kewine ?-

-Upravo se u tom prostoru i odvija sva rabota . –

-Da , da ...ovdje se lijepo vidi gdje Rus sa maskom na licu sprema nekakav materijal u bačve. Što bi to moglo biti bojniče ?-

Kewin trijumfalno maše s fotografijom .

-Jasno je to ...glavni dio svoje aktivnosti Vajatkin sigurno izvodi u labaratoriju jer izdvajanje bakterije anthraxa zahtjeva upravo to .

Lewis uzima drugu fotorafiju i pokazuje prstom na njen desni ugao .

-Vidiš li ovog magarca ovdje ?-

-O pa znam , ta životinja me je i preplašila prvog jutra ...a što je s tim ?-

-Estel , ovo magare nije slučajno pored pogona . Ti moraš znati da se u labaratorijskom izdvajanju virusa anthraxa, mikrobiolozi služe krvlju i dlakom biljoždera . Krvna slika , na primjer jednog magarca , idealan je osnov za razvitak tog opasnog virusa. Mnogo je zabilježenih slučajeva gdje su ovce ili koze bile savršen poligon za izdvajanje tog virusa . Mislim da su zbog toga i odabrali Hvar , zapravo Dol ,za ovu rabotu . Ovdje se još uvijek može naći pokoja ovca ili koza , u ovom slučaju magarac , a da nisu tretirani antibiotskom hranom kakvu masovno konzumiraju životinje na velikim uzgojnim farmama. –

-Što želiš reći s time ?-

127

-Želim reći da su danas sve životinje uzgajane na neprirodan način generacijski stekle imunitet na razvoj tog virusa upravo zbog ogromne količine anaboličnih steroida koja im se redovno stavlja u hranu. U njih se doslovno trpa sintetički hormon , naravno da bi što prije završile u klaonici , tj na stolovima gdje ih mi kao krajnji konzumenti koristimo za našu prehranu. Ali to sad nije naš problem .

Stoga ne čudi kako ove vrste koje se još hrane tradicionalnim načinom imaju čistu podlogu za labaratoriski uzgoj anthraxa . –

-To zvuči doista uvjerljivo .Moram ti reći da sam nekoliko puta , prolazeći pored polja gdje obitava taj magarac , Riki , da tako ga zovu ,primijetila kako čudno maše glavom ... i glasa se nevjerovatno jako , kažu da se čuje i u selu preko brda.-

Kewin je analizirao položaje magarca na slikama . Nakon kraće stanke on reče .

-Moguće je da je redovnim uzimanjem njegove krvi došlo do kontaminacije i da to provocira psihičke smetnje kod životinje. A s druge strane čini se da mu je indirektno , kao kontraindikacija , tako pojačan kapacitet pluća , stoga se ne treba čuditi ako se tako jako dere.

Njegov pogled mehanički ode uvis , gdje se na vedrom hvarskom jutru ukaže trag ispušnih plinova putničkog mlaznjaka. Ravna pruga bijelog dima sjekla je nebo iz pravca jugoistoka i gubila se iznad usamljenih borova nad glavicom svetog Nikole . On instiktivno stisnu vilice i nekontrolirano zagrize ugao gornje une. Taj, po njemu , odvratno nepravilan oblik pravca kretanja zrakoplova , možda bi izazvao i daljne poremećaje u njegovu psihičkom stanju ,da se Hlinkeova ne javi ispod jedne masline .

-Kewine ! –

On žustro priđe .

-Tebe treba ovaj prgavi Hrvat ...-

-Koji Hrvat ? –

128

-Kako koji . Inspektor Bartul . Hoće nešto hitno ...i do vraga ...zašto meni ne kaže što on to hoće ...mislim da me taj balavac ignorira , ali vara se ako misli da će Hlinke ...uostalom ...evo ...-

Ona mu ljutito pruži slušalicu malenog digitalnog primopredajnika i sjede na hpru suhe mahovine osmatrajući dvogledom teren.

Istovremeno , dok su bojnik Lewis i agentica Rosenhaimer raspravljali o mogućim uzrocima Rikijeva preglasnog njakanja, u sobu gdje su spavali tajni agent 008 i Waka Waka uđe teta Rakelina.

-Ala vi dvo ! Hojte se ustat , ma Frone vos išće jemo ura ...ala ti čo si po ..diž se ..-

Razgalamila se starica po sobi , otvara škure , razmiče zavjese.

Bandudnu je prvi koji se polako miče ispod gomile zgužvanih pokrivača . Njegova crna kovrčava četka od kose pojavljuje se i on žmirka na svijetlo , teško otvara oči . Ozire se po sobi .

Na suprotnom zidu okačena je slika gospe koja ga sklopljenih ruku blaženo gleda. Krevet do njega još je u većem neredu. Wakina noga visi sa strane ispod kariranog pokrivača .I on se tromo pokreće .

Mweka ne dolazi sebi , još ne zna gdje se nalazi . Grči lice u bolnu grimasu , trlja čelo i oči. Očito mu je bolno buđenje poslije pijane noći .

Tek je sad svjestan da ova stara žena nešto hoće od njega i Wake. S naporom ustaje , zna da svoju dužnost prema ženi mora obaviti . Mamuran je , ali baca koljena na pod i glavu primiče izlizanim daskama .

Rakelina vraća izvrnute stolice na mjesto . Sada ona žmirka kroz svoja debela stakla .

-Dite moje ... a čo je tuo ? Ni ti pasalo ...ma gle ga ...jepeta se obali .A ... ti si sinko za u likora ! –

129

Daske škripe pod njom , ona trese glavom i zatvara vrata od sobe.

Waka se brzo dovodi u red . Trlja lice da što prije otkolni mamurluk .Rasteže se i zijeva.

-Hajde ...obuci se , imamo posao .Sjećaš li se da nas je sinoć onaj što je ozbiljan i mrk pitao hoćemo li im pomoći ?-

Mweka je neodlučan , još bi spavao .

-Sad kad smo došli konačno u Al-Qaidu , trebamo slušati naređenja ! Idemo ! Čekaju nas !-

Waka nema milosti , gura svoga bezvoljnog prijatelja kojemu košmar od noćašnje pijanke još tutnji u glavi.

Konačno izlaze van na svjetlo ranojutarnje subote .

U dvoru pred kućom Frane ih čeka pritežući sedlo na Rikiju.

-Alaaa... a di ste vi dvo morota ? Vajo čoguod i lavurat ...hote ...hote ...veselo !Pinku ćemo lavurat , a poslin čemo čoguod prigrist .... jo grijen na misu a vi dvo ...kako von drogo ...-

Razgalamio se Frane Pobuk po dvoru , dobre je volje , priča s Rikijem i odmjerava ova dva zbunjena crnca .

Putem , nizbrdo iz sela , Frane jaše na tovaru , a Onangone ga slijede .

-Znaš Waka... gledam ovog čovjeka na magarcu i toliko mi je drago što smo tu ...u ovom mjestu što se zove otok i što smo konačno našli Al-Qaidu .-

-Drago ti je ? –

-Je ...puno . Kad vidim ovo magare sjetim se svoga djetinjstva i vremena kad je Mnjenje Dwa dolazio u selo prikazivati filmove . Svu opremu je donosio na istom ovakvom magarcu . Samo što je njegovom magarcu netko jedno uho napola odrezao . Sve je ostalo isto . Boja , hod , visina...

Bandundu se raznježi , stade gladiti životinju u hodu .

-A jeli Waka ...a gdje mi to sad idemo ...i što imamo raditi ? Koji posao ?-

130

-A što ti malo ne upregneš mozak, tajni agente 008 ? Pričao sam ti o tome kako su mi rekli da svaki novi treba proći neku obuku . Al-Qaida treba ljude pametne i ...ne znam ...Eto ...vidiš li ovo ? ...-

Pokazuje rukom na smotani zavežljaj od jutene vreće iz koje viri uglačani kraj Franetove motike .

-To je sigurno dio opreme koja se koristi tamo gdje sad idemo...-

-I mi ćemo nešto kopati po zemlji i ...pa zato nas i vodi ovaj čovjek .-

Nadodao je Mweka i veselo nastavi.

-Da , da ...evo i ovo će nam trebati , pa oni su sve pripremili , znali su da mi dolazimo...-

Uzbuđeno će on, i pri tom pokazuje na kosir i škare za lozu ugurane u juteni zavežljaj.

-Tako je tajni agente 008 , volim kad misliš svojom a ne mojom glavom ..Al –Qaidi trebaju ljudi kao što smo mi ....-

Zadovoljan je Waka pogledavajući Franu ispod oka , diveći se njegovim snažnim , mišićavim podlakticama.

Pobuk se lagano njiše na leđima magarca i sluša ovu dvojicu . Pričati s njima on nema ni namjere a niti je to moguće . Sa Rikijem je već drugačije. Godinama komunicira sa svojim magarcem i uzajamnim govorom tijela razumiju jedan drugoga .

-Jes ču Riki ? Jepeta spominju Aidu . Bi bi hi Braco sinoć dobro izlati , ma ni hoti činit skondol isprid judih.-

Tada se obrati njima.

-Je vi dvo muzuvira ! Ma po kojega isukarsta išćete nevoju .Molojte se vroga . Ni za vos Aida ! Braco će vas pribit , izgulit će von bronče ...Aida je fina šinjora , ma čo je vidila u von ...vrozi vas ...-

Naravno da je njegova Aida zazvučala kao njihova Al-Qaida .

131

U namjeri da potaknu što bolji utisak kod ovog čovjeka što jaše ,oni veselo jedan s jedne, drugi s druge strane uzeše koračati u korak s magarcem i držati se za njegov povodac .

Frane vidi da nemaju smisla više nikakva upozorenja, pa nastavi razgovor sa svojim tovarom.

-E moj Riki , to guospa ne more kapit čo žijenska vidi u muškijemu . Kad hi boje pogledoš ,paridu kako dvo čorna brova ...sa ovo bruškina na glovi...a zamantali su gospoju Aidu ...-

Pobuk tapše svoga Rikija po vratu i više onako za sebe ,nastavi.

-A za pravo reć , čo mi dvo jemamo provjat oba žijenskima . Jo son jedoun put prova i ni mi bilo krivo .Bi son kuntijent i jo ,a bome i ona .Je da smo šporkali robu smolon...tamo u bore ...na vorhu , cilu noć se mošigali .

Ona je hotila glijedot zvizde , a je ...vidila hi je muoj Riki , sve hi je pribrojila tu nuoć ...na mijore ...-

Frane dade sebi oduška uzdahom pa nastavi .

-Ma mi je čekinja utekla čin je zapuhala parvo bura , nestala je sa zonjin suncen od lita.-

Gladi on tovara i gleda nekud u daljinu , pa će riječima punim sjete.

- Čeko son je ,moj Riki ... puno...puno godišć .Još mi se pari kako da će se iskarcot na ogronku sa valižima ... E....ni bilo vapora , a da nison iza kantuna gledo hoćedu li se diguod ukozat njene plove vlosi .Hoće li izoć na rivu sa boršima. Ali... ni je ...i ni je .

Nimo moje Marte . A takala mi je ogonj , u sarce su mi zabodene lipe uspomene .

Meni je vrime pasalo , kako i tebi moj Riki . Prin , dok su bročani dohodili i barotavoli sa beštijama moga si se i ti diguod osladit , namirit se na koju šesnu ugotu , učinit kojega lipega pulića . Ali druga su vrimena , ni hi već , ni bročanih ,nimo tovarih ni mulih , ni ugotih . A tebi, kad dođe luna ti se razdereš kako da svitu hoćeš reć da se vroti vrime nose .

132

E... ne more se vrotit vrime moj Riki . A ...ko nan je kriv ? Je viš kako ovi dvo grijedu priko svita za noć žijensku , potegli su lipo iz Jafrike .Ko je meni broni , moga son i jo put Česke ... more bit bi se Marta bila vrotila no se da son je isko na kućni prag ...a sad mi ni već ni brige ...godišća činidu svoje ...-

Pobuk sa uzdahom rasteže davna sjećanja na neuzvraćenu ljubav i približava se svome polju .

N a visini od 20.400 kilometara , jedan od 24 GPS satelita kompjuterski je pozicioniran tako da se kreće istom brzinom kao i vrtnja zemlje oko svoje osi. Ispada da je taj precizan uređaj usidren na jednoj točki , stoga visokosofisticirane naprave koje na takav način osmatraju zemlju, nazivamo geostacionarnim satelitima .

Jedan, posebno opremljen, s tri vrste osjetljivih kamera, neumorno bilježi svaki pokret i gibanje na lokaciji 43 stupnja, 09 minuta sjeverne zemljopisne širine i 16 stupnjeva 38 minuta istočne zemljopisne visine. To su upravo koordinate polja Frane Pobuka i mjesta gdje on odlaže stajski gnoj.

Dan prije Frane se naradio puneći veliku jamu koja mu služi kao komposište .U nju baca ostatke dropa iskorištenog u destilaciji rakije. Pomiješan sa prerađenim otpadom levandina cvijeta , ova smjesa zajedno sa prikupljenim Rikijevim gnojivom čini ekološku prihranu lozi i maslinama u vrijeme zimske gnojidbe.

Dakako , da proces razgradnje ovog biološkog otpada podrazumijeva intezivan rad mikroorganizama pod čijom aktivnosti temperatura smjese neznatno poraste.Ipak , tu promjenu registriraju termalne kamere na satelitu .

Pobuk priveže magarca za obližnju maslinu i bez mnogo napora objasni crncima što i kako treba raditi.

133

Njihov dolazak nije ostao nezapažen .Skriveni iza jedne napuštene poljske kućice, pažljivo ih motre trojica pripadnika protuterorističke postrojbe.

Pod kodnim imenom delta 2 , njihov zapovjednik VHF uređajem zove inspektora Grubića .Tiho , gotovo šapatom govori u mali mikrofon ispred brade.

-Delta 2 zove jastreba ...prijam ...-

-Jastreb sluša ...govori delta...-

-Na lokaciju koju imam na GPS ,upravo su stigle tri sumnjive osobe...točnije ...četiri ,,jedan je magarac ...prijam-

-Ponovi ...nisam razumio ...što si reako ? Netko je magarac ?-

-Ponavljam ...na lokalitetu kojeg ste mi rekli da motrim imam pojavu tri sumnjive osobe i jednog magarca...prijam –

-Dobro ...delta 2 razumio sam ...kako izgledaju te osobe , možeš li ocijeniti jesu li naoružani ?...prijam

-Dvojica su crnci ...a jedan je bijelac ...ne vidim neko naoružanje ...ipak ima nešto zamotano ...samo tren ...vidim jedan sumnjivi zavežljaj , možda je to oružje ..a magarac je ...ovaj ...mislim ...običan magarac ...prijam –

-Delta 2 nije to običan magarac ...i on je dio zločinačkog plana ...dobro da sad mnogo ne pričam ...nastavi osmatranjem , ali intezivno ...prijam-

-Jastrebe razumio sam ...prijam-

Naslonjen laktovima na suhozid ,zapovjednik delte 2 dalekozorom detaljno osmatra Rikija i pita se po čemu je to ovaj magarac dio zločinačkog plana , kako reče inspektor Grubić .

Informacija o pojavi trojice navodnih sumnjivaca na terenu pored zgrade spornog pogona , proslijeđena je odmah u zapovjedni stožer akcije Levanda. Mozak cijele operacije , agentica Rozenhaimer za ovu priliku je uzela kodno ime Ashley.

Ipak ,od prvog dana ,razgovor između zapovjednika akcije, agentice Rosenhaimer i interpolova isljednika Grubića, bio je opterećen tenzijama. One su i sad prisutne.

134

-Jastrebe ...ovdje Ashley ...prijam ...-

-Jastreb je ...Ashley ...slušam –

-Slušajte me dobro ... napravit ćete točno onako kako ja kažem ! Vaše komentare ostavite za sebe ! Upozorite ljude da ostanu apsolutno neprimjetni . I dojavite mi svaku promjenu ...prijam-

-Ashley ...moje procjene idu ...-

-Dovraga i vaše procjene ...jastrebe ne prisiljavajte me slušati gluposti ...!

Jesmo li se razumjeli ? ... prijam ? -

-Jastreb razumio ...prijam ...-

Grubić žestoko opsuje ljutit zbog ovakovog tona žene koja mu je u ovom slučaju nadređena osoba .

Upozoren od strane starijeg kolege iz Lyonna , inspektora De Roberisa , da se vjerovatno ovdje radi o izdvajanju virusa anthraxa, Grujić stade grozničavo tražiti riješenje za ovu situaciju . Ako taj Rus doista koristi domaću stoku za te svoje prljave radnje , onda je taj magarac mora biti predmet istrage , što se njega tiče , postoji samo jedno , a to je karantena , veterinari bi morali hitno pregledati tu životinju .Samo , to ona uobražena amerikanka ne shvaća...

Ipak da bi sa sigurnošću razgovarao sa nabusitom amerikankom on nakon nekog vremena ponovo aktivira svoj radio uređaj .

-Jastreb zove deltu 2 ...prijam –

-Jastrebe slušam ...ovdje delta 2 ...-

-Reci mi ...taj magarac ...kako se ponaša...? prijam –

-Upravo sam vas zbog toga i htio zvati ... kako bih rekao ...znate...ponaša se čudno ...kad ne maše glavom onda se ljulja i...rekao bih... kao da je pijan ...mislim ...ne razumijem se baš u magarce ... ja sam znate iz Slavonije , iz malog sela Vukosavljevice ...nešto o kravama znam , ali magarci ...to ...prijam –

135

-Slušaj ti dudek , ne petljaj mi tu o Vrkosavljevcima i kravama , daj mi jednostavan odgovor ...jeli magarac normalan ili nije ...prijam –

-Jastrebe ...ja sam šokac ...nisam dudek i ...evo dat ću vam ovog dalmoša iz moje grupe ...on se razumije u magarad ...njemu je pokojni dede ima kako ...

-Čuješ li me ti idiote ...bio šokac ili kanjac ...ne otežavaj nam svima ovo ...muka mi je ionako i s kravama i magarcima ...daj mi toga dalmoša ...prijam-

U radio uređaju začu se šuštanje i na tren se veza izgubi .Nakon kraće pauze ponovo se oglasi zvučni signal . Veza je uspostavljena.

-Jastrebe ...alo molin ! ...Evo ja san ... šta mi ovi govori ? .... U vezi magarca ...jeli to? ...prijam -

-Što je sad tebi ?A koji si sad ti ? Što moliš ? Boga ? Prijam .-

-Ma neee...! Pa to ...mislin u vezi magaradi...šta vas zanima ? Jeli ono ka općenito ...koja je vrsta , mislin pasmina i to...ima mi je dida cilu farmu ono ka ...nije bila farma ...on je to više iz ljubavi ... onako ...razumite , a je ... puno svita mu je dolazilo radi mlika ...mliko od magarice liči kukurikavac ...to van je istina ...alo ...jastrebe ...ja san ka dite volija gledat ...mislin to ...kad se muze ...nije van to ka recimo u ovce ili krave ...alo ...jastrebe... dali se čujemo ...? Prijam –

-Delta 2 čujem te ...kažeš mlijeko a ...? I to da liječi kukurikavac ? –

-Je ...najozbiljnije ! ...To van je živa istina ... nije Mara , to van je moja pokojna baba , a umrila je u 93 , nije mogla pomust toliko... koliko su tražili to mliko ...a okus mu je ... –

-Slušaj ti pizdo ! Ne znam tko te stavio na ovaj zadatak ...taj je veći glupan od tebe i toga kretena ...tog usranog dudeka ...pobrinut ću se saznati ...a sad mi reci jeli vi to mene zajebavate ? Ima pola sata da se natežem ovde s vama u vezi tog jebenog magarca ,ja jednostavno pitam a ti mi držiš predavanje o papkarima o kopitarima i babi Mari ! ...Zvat ću opet za deset minuta ...hoću da mi se kaže što je s tim jebenim magarcem ...jesu li mu možda vadili krv ili tako nešto ...ako me opet krenete zajebavati obećajem da ću doći tu i loše ćete proći ...mislićete da vas je izgazilo cijelo stado, krdo , čopor ili što li je ...tih jebenih magaraca ...jesmo se razumijeli ? ...Prijam –

136

-Jastrebe ...delta 2 ...ali ...ja ...aj dobro...razumija san , prijam –

Grubić uze nervozno grickati travku . Njegov hladan i nepokolebljivo miran stav najprije se uzdrmao u razgovoru sa amerikankom .A sad su ga žestoko protresla ova dvojica. Grozničavo razmišlja .

-Do vraga ...što je ovo danas ? Ništa mi nije jasno .

Tu ,pored objekta ima magare za kojeg je upozoren da je pod skrbi ljudi opasnih namjera , a to mu izgleda potvrđuje i smušeni zapovjednik delte 2 .Vjerovatno je pod nekom drogom .

-Što umišlja ta odvratna amerikanka ? Pita se iznervirani Bartul kojem nikako ne sjedaju njena naređenja.

-Vrijeme je za akciju , treba pohvatati to društvo .Čučim ovdje u ovom kamenjaru već 48 sati , a ne znam ni koga hvatamo , tko nam je protivnik koliko ih je , koje su im namjere ?... Ljudima ne smijem ništa reći ,a oni opet lupetaju svašta .Jedan mi reče da smo u zasjedi na ženu koja šverca nuklearnim gorivom , te da je primopredaja na starogradskom uzletištu...a ova veselica tu u šatoru da je samo paravan...

Ako zovem ovu kučku , istrest će se opet na mene , a ako je ne zovem dignut će dreku zašto joj nitko nije rekao da je magarac sumnjiv...

Ovo je ovdje ili luda kuća sa totalnom zbrkom ili sam ja možda pogriješio profesiju...trebao sam izabrati predškolski odgoj ili izučavanje biljnih vrsta ili tako nešto ...

Bartul gricka grančicu i misli se kojim smjerom će krenuti ova super tajna akcija u kojoj čudna naređenja sjevaju iz stožera goropadne amerikanke .

-----------------------------------------------------------------------------------------------

Totalno nesvjesni da su predmet pažljivog osmatranja, Frane i njegova dva pomoćnika vrijedno trpaju gnojivo u vreće. Riki stoji pored hrpe dropa od kojeg veći dio još fermentira , žvače otpatke grožđa , drop , svega tu ima. Njegove velike vilice zvučno melju.

137

Pobuk zna da mu je to poslastica .

-Žer moj Riki ...znoun jo čo ti voliš, a da se i zamantoš jedoun put u godišće don ...a čo je to ? .Jemo hi čo se ne triznidu nikako , somo nadoliju , pa čo bi jo tebi broni... vridni moj kumpanjo čo puno doje a molo išće...nažer se pa se izvoli ovode ispod masline ...-

Gladi ga gospodar , ali se vidi da je magarcu već dobro alkohol udario u glavu .Staklaste mu oči , klati se na nogama , mlati glavom u svim smjerovima. A u jednom trenu stade sa žvakanjem . Polako , treskajući diže gubicu kao da njuši zrak , a onda uze revati . Stravično jak zvuk njegova glasa toliko iznenadi crnce da oba prestrašeno iskočiše iz jame , zbunjeno se vrte oko magarca , a Frane udari u smijeh ...toliko glasan da ga čuju i pripadnici delte 2. Čudnovato ponašanje Rikija zabavi crnce .Mweka mu polako prilazi , pipa trbuh , gladi po vratu .

-Znaš Waka , poslije kokošiju magarci su mi najdraže životinje ...vidiš kako je ovaj pametan ...samo što ne progovori ...a ...jeli i on isto Al-Qaida ?-

-008 , ja ne znam kako je ovom magarcu ime ...ali kad te čujem gdje tako govoriš ...siguran sam da je on pametniji od tebe...-

-Ovo magare da je pametnije od mene ? –

-Da ...i kad netko kaže glup si ko magarac ...onda je to uvreda , ali za magarca...jeli ti to razumiješ ?-

-Što .. ? Da sam ja uvrijedio ovog magarca ...ne razumijem...što želiš reći ? Da sam ja glup ili on ...? Nisam ga ja uvrijedio !-

-Eto , ti i ne shvaćaš ...dobro ... pa ... reci mi kako ovaj magarac može biti Al-Qaida ? Gdje si čuo da životinje pristupaju u taj uzvišeni red ?

- Red ...što red ?Pa ...sad ...mislim ...Al-Qaida i to ...magarac je ...mislim ...a pa što on nebi bio Al-Qaida , sam si mi rekao da je pametan i...njegov gospodar priča s njim neprestano ...i na putu do ovoga mjesta stalno mu je nešto govorio ...kako ti znaš da on nije...-

Mweka se sad ljutito okrenu i uze opet lopatu u ruke i vrati se u rupu.

Waka Waka ostade zamišljeno gledati mu u leđa.

138

-Možda si ti i u pravu 008 , istina je ...ovaj čovjek je doista cijelim putem razgovarao s njim . Mi ne razumijemo njihov govor i tko nam kaže da oni doista nisu razgovarali ...ja sam čuo da su ljudi iz Al-Qaide u stanju napraviti svakakva čuda...-

Bandundu se uspravi u jami , iznad njega je Riki još žvakao tu smjesu koja mu je fermentirala u drobu i vidno remetila ravnotežu.Pokušao je opet zanjakati ali njegov rev se izgubi u krkljanju ...glava mu klonu nisko ,prednje noge pokleknu i on se izvali ispod masline.

-Eto vidiš Waka ...svaki put kad ti kažeš da sam ja glup ispadne da sam pametniji od tebe...kažem ti ...Kawewe je znao kome će povjeriti posao tajnog agenta...i sve mi se više sviđa taj Al-Qaida i ovo mjesto što ga zovu otok...-

Istovremeno , na put pored ulaza u Vajatkinov pogon ,zaustavi se crni audi zatamnjenih stakala .

Izlaze na put Salid , Natalija i Sergej.

Rus svojoj ženi pokazuje novoizgrađeni objekt , tvrtku za preradu levandinog ulja .Miškina polako korača putem u svojoj živopisnoj kazahtanskoj nošnji. Prije no pođu na misu u Dol , izrazila je želju vidjeti gdje to Sergej radi .

Bosanac je nervozan ,pripaljuje cigaretu , a ispod oka pažljivo promatra okoliš . Ništa mu ne može promaći .

Svoj pogled usredotočio je na maslinik udaljen nekih pedesetak metara. Krajem oka učini mu se da je registrirao pomak ruke ili noge. Spreman da malo bolje osmotri, on se nehajno nasloni na vozilo pripaljujući cigaretu. A tada , iza njegovih leđa , pored suhozida Franina polja, pojave se dvije glave

Dva crnca gledaju ga znatiželjno , iskežena lica u nešto poput osmjeha , oba se penju preko zida.

Instiktivno , on krenu rukom ka unutarnjem džepu vjetrovke.

139

------------------------------------------------------------------------------------------------

Duga šetnica uz more vodi južnom stranom starogradske uvale , sve do novog trajektnog pristaništa. Braco Pavičić je odabrao šetnjom uz more doći do mjesta gdje će čekati . S trajektom ima doputovati ona , Aida.

Ugodno , sunčano jutro , subota.

Uskom asfaltnom stazom , polako, bez žurbe korača po nemirnim sjenkama starih borova . Želi još jednom dobro promisliti o svemu. Čim god da je zaokupljen ,u prvi red stalno naviru komentari domaćih ljudi o pojavi nekih nepoznatih crnaca koji otvoreno izjavljuju ljubav njegovoj ženi.

Što sad ?

Pita se zagrebački doljanin kojemu uspjeh u organiziranju okupljanja svojih iseljenih mještana ima gorak okus. Kako očuvati dobar duh i vedro raspoloženje u sjeni strašne spoznaje ? Očito ,Aida ga otvoreno vara.

Drskost i bezobrazluk tih crnaca je nevjerovatna . Imaju smjelosti mu u lice reći koliko je vole . Jedan bi čak i život dao za nju . Svoju čast i obraz u ovim okolnostima teško je sačuvati . Pribjeći nasilju i na javnom mjestu namlatiti ta dva kretena, značilo bi napraviti incident u koji bi se sigurno umiješala policija . Svi ga sad gledaju kao pobjednika zbog činjenice da je on pokretač ovog plemenitog i domoljubnog čina, događaja koji je trenutno broj jedan na otoku, a s druge strane , javnim sukobom sa tom dvojicom dao bi do znanja da je svjesno uzeo zakon u svoje ruke .

140

U Zagrebu, o da , tamo bi se našlo brzo rješenje . Za stotinjak eura toj dvojici bi se polomile i ruke i noge u nekom nesretnom slučaju i tako bar donekle ublažila sramota kojoj je izložen. Ovdje , na otoku , gdje se zna tko što danas kuha , teško je svoju intimu skriti od radoznalosti susjeda . Ovdje su stvari puno zamršenije.

Doista , što sad ?

Maestral odnekud donese zvuk zvona sa tornja dolske crkve .

U 11 sati ima se održati svečana misa u katedrali sv.Mihovila . Nakon toga bogati ručak i druženje uz raznovrsan program i zabavu u velikom šatoru . Na sve je on mislio .

Za ovu prigodu, nekoliko puta je mali poljoprivredni avion zrakom nad otokom vukao transparent s natpisima dobrodošlice , na engleskom ,španjolskom i hrvatskom jeziku. Zanimljive priče o teškom i mukotrpnom životu u stranom svijetu, iznose neki njegovi gosti na lokalnoj radio postaji. Ovaj događaj privukao je domaće tv kuće koje su poslale svoje ekipe da naprave zapis o susretu iseljenih hrvata koji nisu zaboravili svoju pradomovinu.

Susret onih što žive u dijaspori i domovinskih Hrvata , učinio se zanimljivim i uredništvu Buenos Aires Heralda , novini koja od 1876 izlazi u tom velegradu ,gdje ih živi poriličan broj . Njihovi novinari već su napravili neke osvrte u kojima daju priznanje Braci na njegovu trudu.

Istureni rt punte od Kabla dodiruje bijelu točku na horizontu .Nakon malo vremena ona je sve veća .

Obrisi trajekta polako postaju sve jasniji.

Brod ulazi u zaliv , perjanica dima mirno nestaje pod vedrim , spokojnim jutrom.

Braco motri gužvu pred brodskom rampom , ona se bučno spušta i mnoštvo svijeta izlazi na sunčanu rivu. Ne žuri , ovaj susret želi podijeliti sa što manje radoznalih očiju.

141

Ugledao ju je odmah. Svojim izgledom doista upada u oči. Preplanulo lice od afričkog sunca skrila je tamnim naočalama. Duga , crna kovrčava kosa nemarno pokriva dio ramena . Bluza i suknja iste bordo crvene boje ukrašeni su ručno izrađenim detaljima afričke kulture. Sve i da hoće, teško bi mogla znatiželjnim muškim pogledima sakriti svoju izuzetnu ženstvenost. Ležeran make-up zajedno s njenom prirodnom ljepotom ovu ženu izdvaja iznad prosjeka .

A onda je ugledao i njega .

Neki , njemu nepoznat muškarac stajao je pored nje , malo nagnut kao da joj želi reći nešto .S ove udaljenosti teško je procjeniti ton ovog razgovora , ali ona definitivno priča s tim čovjekom .Moguće čak i da se smiju nečemu . Možda nekoj njegovoj šali , dosjetki ili čak masnom vicu .

-Bože moj ...pa tko je sad ovaj ? Ima li kraja ovim mukama što mi ih ona stvara ?

Braco je slomljen , gleda u svoje cipele , u ruke što ih grči , pa opet u nju ... pa njega.

-Ne ! ...Ovo ne može ovako ...ovo mora prestati ! Još si ti moja žena Aido Pavičić !-

Energično ustaje s kamena na kojem je sjedio i žustrim koracima krene sav zajapuren upitati tog neznanca neke stvari .

U međuvremenu , dok je njen suprug intezivno razmišljao putem do pristaništa , ona je sa gornje brodske palube je nervozno izvijala vrat u pravcu zaliva.

Obrisi poznatih uvala , krošnje zelene crnogorice nagnute nad pocnjelim sikama , urednim suhozidom podzidana strma polja , djelići su vizualnog doživljaja kojem se svaki put iznova raduje .

Veliki brod smanjuje brzinu i većina ljudi se polako primiče izlaznoj rampi .

142

-Oprostite , prazne su mi ruke , a vama je vidim potrebna pomoć s tim golemim kuferom ...-

Iznenađena , ona se okrenu .Iza njenih leđa stoji mlađi muškarac ,lica razvučena u širok osmjeh . Kapa na glavi pokriva mu dužu kosu .

-Hvala vam , baš ste ljubazni ...ali nema potrebe ...muž me čeka ...pa ...on će se pobrinuti...-

-Kako hoćete gospođo , smatrao sam to normalnim ... vidim gdje se mučite s tom prtljagom .-

Prostor na izlaznoj palubi se ubrzo prorijedi , ona nervozno kucka noktima o plastiku , no Brace nema . Tada uze vući svoj kufer .

-Dozvolite ...-

Muškarac s kapom se opet stvori pokraj nje .

Aida neodlučno ustuknu, a on uze nositi kufer bez nekih problema .

-Jeli vaš suprug sa autom ?-

-Ma ...nisam baš sigurna ...mislim da ...bilo bi najbolje da ga ostavite tu na rivi...pa i ne vidim ga ...ma hvala vam ...ali zašto mi ne odgovara na poziv ...?

-Evo ...jeli ovdje u redu ? –

Upita on veselo je gledajući .

-Da ...svakako , mnogo vam hvala .-

A tada se njegova kapa iznenada i to neugodno blizu nađe pored njenog uha.

-Ako vam ikad zatreba bilo što ...slobodno se javite , naći ćete me uvijek u kafiću Poseidon ....-

Sjedajući na skuter on uoči muškarca koji im prilazi žustrim koracima .Po njegovu izrazu lica momak zaključi da bi bilo pametno udaljiti se što prije.

Ipak joj dobaci preko ramena .

- Ja sam inače vlasnik Poseidona , dođite u svaka doba ...-

143

Braco stade pred nju . Nije mogao ni znao prikriti bijes .

-Tko je to bio ?-

Ona je zbunjena , nije očekivala ovakav doček . Gdje je zagrljaj , poljubac , riječi dobrodošlice ...?

-Braco !?-

-Nemoj ti meni ... Braco ! Tko ti je ovaj ? I što Poseidon ...što imaš ti raditi u Poseidona ? Nisi ni došla ...-

-Ali momak je samo...-

-Ne želim slušati nikakve isprike ...vidio sam svojim očima , nisam slijep !-

-Braco ...što je s tobom ? Kakav je ovo doček ? Umorna sam od puta ...ja ne znam ...-

-Ti ne znaš ...a što to ? Što ne znaš Aida ? Reci mi da ne znaš i da te crnci traže po Dolu ...Znaš li to ?-

Ona ne odgovori ništa .

Sjela je nemoćno na kufer pogođena ovom ružnom stvarnošću .Iznenađena je brzinom kojom se pojavio profesor Barere u Dolu , ali problem pravi Bracina posesivna narav. Ta ružna strana njegove osobnosti u pozadini je svih dosadašnjih sukoba .Kroz glavu joj proleti spoznaja da im se brak utapa u nekontroliranim erupcijama njegove opsjednutosti da ga vara . Vrijede li uopće više uvjeravanja da nema razloga ni za kakvu sumnju ? Učestalim i to tajnim posjetima psihologa u bračnom savjetovalištu, pokušala je indiskretno, uz stručnu pomoć ublažiti njegove burne ispade ljubomore.

No , bez uspjeha . Svaki razgovor završi prijedlogom da bi bilo dobro da se i on pojavi . Voljeli bi čuti i njegovu stranu .Ali , tko mu to smije pomenuti ?

Ima li to više ikakva smisla ? Ovo stanje je nepodnošljivo .

Poznavajući ga , ovakvi ispadi znaju isprovocirati i onu opasniju stranu ,njegovu izraženu agresivnost .

144

Kako li je već profesor Barere stigao u Dol ? Mora da mu je doista stalo do moje pomoći . Ali sad nije vrijeme za takove razgovore . Rezignirano je gledala na činjenicu da poznanstvo s profesorom može uroditi plodnom poslovnom suradnjom .U svojim mislima ,Aida je u projektu hvarske zvjezdarnice već našla mjesto i za Bracu .

A sad...doista , što sad ?

Od maloprijašnje vreve na rivi nije ostalo ništa .Tri radnika u svjetlećim odjelima stoje na cesti i postavljaju neke oznake. Žena s malim djetetom sjedi na klupi pod palmom , pogledavajući ka cesti .Momak i cura u sjeni susjedne palme čitaju nekakav časopis i glasno se smiju.

Ona duboku uzdahne.

-Znam koliko ti znači ovaj današnji dan ...pokušajmo olakšati jedno drugome ...-

-Istina je ...danas je uistinu poseban dan , eto ... olakšat ćeš mi tako da mi ne srozavaš čast muvajući s tim afrikancima...što ti to treba ?-

Njeni prsti petljaju po ogrlici na koju su nanizani sitni , šareni poludragulji , stilizirane figurice afričkih životinja.

-Kako da ti kažem ...s njim sam ...mislim ...mi smo već ...-

-Molim te ...ne govori mi ništa ! Pravimo se da je sve u redu . Bar danas . Ja preko ovoga neću preći ...uostalom ...naša veza je postala odviše komplicirana i meni i tebi ...ali još si moja žena ... Sad pođimo u Dol , malo se sredimo i onda idemo na misu . Današnji dan posvetimo drugima , a kad sve prođe ...onda ćemo vidjeti ... neznam ... slažeš li se ? –

Aida je hodala za njim gledajući ga gdje s lakoćom nosi njen kufer .

Kako sad okrenuti glavu od profesora Barerea koji je vjerovatno vidio zvjezdarnicu i donio neke odluke . Već je u Dolu ,sigurno je nestrpljivo očekuje .

145

-------------------------------------------------------------------------------------------

Stana Bacilj pruža ruku kroz poluotvoren prozor sa zadnjeg sjedišta mercedesa . Lagani vjetar struji joj preko dlana pa se igra sa zlatnim križićem na njenoj narukvici .

Ugodno naslonjena do nje drijemucka Mimi Prnjak .Jakov ležerno upravlja terencom , a kum mu Jozo objašnjava kako je sve moglo biti , a nije .

-Moj Jale ...eto ...ti si kažeš iša u poduzetnike ...a biće i nisi falija profesiju . Vidin ja da ti ne gubiš vrime ...-

-Ajde Jozo molin te o čeme ti pričaš ?-

Stana upada u razgovor.

-Znadeš li ti kako san se ja jadna satrala ove dane ...nema taj ni zere mira , stalno neki đava vrti u njemu ...-

-Stano muči ! Ti baš ne razumiš kako je meni . Ja bi tija štokod ode pogodit posla .Vidiš li ti koliko je strana svita došlo tute ...u Dol ?-

-E pa ...šta ti imaš stizin ? I kako znadeš ko je sve doša kad nismo ni sekunde povirili u to selo ...Dol , jeli istina ...ajde reci ...jeli tako Jozo ? Ima tri dana samo se vozamo ki maniti , Hvar , Jelsa , Bogomolje , Pitve ...neznan ni ja više di smo ...samo prinoćimo u ono zera kućerka , tamo u borovini ...-

-A je ...Stano ...dobro govoriš , ali tvoj Jale ima viziju ...on bi tija...-

-Ma šta on ima ...šta će mi ta vizija ... i kada on zna šta bi tija ? Reka je da se idemo zera odmorit ...Bolje mi je bilo ostat u Koenigstrasse , nebi se vako sekirala...a i mala se stalno drnda u ovoj autini ... On bi tija posla pogodit .

146

Nije ovo ti bauštela ...pa da moreš pogađat ...Triba sa tin sviton pričat i njiove jezike .

Jakov se ne da . Njegov tvrdoglav stav samo još više razdražuje Stanu .

-Ma šta jezike ...jesi vidila i čula kako ja parlan sa onin crncima , oni šta su bizmismeni ...Ma da si me samo Jozo čuja . Brzo san ja š njima uša u špiku .-

-Jesi đavla crnoga , osta tele ka i bija ...-

-Vidi nje ...a krivo ti je a ...? Vidićeš ti mene kako ću ja sa tin sviton ...samo ćeš vidit i čut ...-

Njegova žena gladi po kosu malu Cvitu Salongu , gleda ka maslinicima s desne strane puta.

- I ...reka si ...reka si mi daš me poslušat , a nisi .-

Jale iznenađeno vrti glavom .

-Šta je sad ? Ma šta to ? Šta te nisan posluša , aj kaži ...?

Stana se okrenu Mimi i napući usne.

-Moja Mimi , ja san mu lipo kazala . Svaki put kad iđeš na neki sastanak o poslu ... tamo s ljudin ...lipo izmoli jedan Očenaš prije nega kreneš ...ka pravi čovik i kršćanin ...-

-A šta nisan jeli ...oćeš reć da ne izmolin ...?-

-Nako te ...o ! Šta i jesi ! Bože mi oprosti .Kada ja ne čujen ...nisan gluva ...dođeš uvik do . -I otpusti nam duge naše kao što mi opraštamo ....- i tute staneš . Ajde ...jeli istina ? Sad mi reci zašto ? Zašto uvik staneš isprid duga ? Eto , ovdi isprid njizi reci . Šta si me se zabuljija ? Kazivaj ....šta je ?

-Ja ...ja to ...u sebi nastavin .-

Brani se Jakov i pogledava Jozu .

-Nemoj mene gledat moj kume , ja ti tu ne mogu pomoć . S božjin stvarima nema zajebancije . Ako je istina ovo šta Stana govori ...onda bi te i ja pita , a zašto uvik staneš isprid grija ? Triba Očenaš izmolit kako Bog zapovida ...ajde kaži ... pa neće te niko za to obisit ...šta je ?-

147

Jakov daje desni žmigavac i zaustavlja vozilo na malom proširenju starog puta prema Dolu.

Čvrsto steže volan , zagledan je u prostranstvo starigradskog polja . Dugo priprema odgovor .

-Moran van priznat ...zaboravija san ...eto ...zato uvik stanen kod duga .-

Jozo se pljesnu po koljenu tako glasno da se mala Cvita probudila.

-Pa šta ne govoriš Jale ...crni Jale . Nije to sramota , zaboravi čovik , ali sramota je to sakrivat ... pa ženi svojoj ne reć ? Eto... ja ću ti pomoć da lipo naučiš sve od početka do kraja ...jeli može ...a... šta kažeš ?-

Stana ljulja malu u krilu i žustro upada u razgovor .

-I za kaznu šta mi nisi tija kazat da si zaboravija Očenaš moraš i Zdravo Mariju izmolit uz to bar pet dana ...jeli tako Mimi ...a ? –

-A je ...to je pošteno ...a, i malo se pojačat ... sa Krunicom ,a ...šta mislite ? ...Eto onda bi sve bilo u redu ...mislim da je to pravedno .A zbilja Jakove ...kako si moga to ...? Znači ti si na misi samo otvara usta kad je doša oni dio sa dugovima ...?-

-A je ...pa šta ću sad ...šta ste me se uvatili ...?-

Stana je tek sad zapjenila .

-Šta smo te uvatili ?! Ma čuješ li ti šta govoriš ? !? Idemo u 11 sati na misu u svetog Mihovila u Dol , a ti ne znaš Očenaš !...Dobro smo stali ovdi . U ime Oca i sina ...ma daj Jozo molin te ajte ispod onog bora tamo ...lipo na miru ...neka on to malo navježba ...ma Bože moj, kako ćemo na misu...ma nebi od sramote !Zamisli samo , dođemo i sidnemo u prvi red , odma do oltara. I ti zijaš kod onog dila šta si zaboravija , a don Vinko gleda i mene i malu i tebe ...i čudi se koji je ovo svit danas . Misliš da se on ne bi raspita koji smo to mi... i da ne bi javija don Anti ...da koji su mu to župljani šta ne znaju niti Očenaš ?...Misliš da nebi ?

-Aha ...sve bi on vidija da ja ne znan i ...nema on pametnija posla nega špijat nas don Anti ? I don Ante nije u Frankfurtu ...jeli reka da će otputovat u Brazil , malo na odmor...-

148

-Ajde muči molin te ... sramota me !-

Jakov je neodlučan , češka se iza vrata , ali Stana ne popušta.

-Šta se misliš !? Ajde izlazi ima još vrimena , a ti se pitaš kako ti to ne iđe sa poslon ...eto zašto ...Da si Boga molija kako triba i pomoga bi ti .

Stana ga gleda , skoro ljutito.

-E je !...Šta si zinija ume ? Ajde ...tamo u borovinu lipo će te Jozo propitat...-

Gledajući ih gdje traže pogodno mjesto za sjesti ,Stana dobaci.

-I ...kad se vratimo ...ima da si don Anti se ispovidija kad se vrati iz Brazila... i za ovo mu da bar pedeset eura u lemozinu ! Jesi li me čuja !?

Bacilj i Prnjak sjedoše svaki na svoj kamen i pod borom ,a dvije prije nastaviše razgovor u vozilu.

-Lipi mi je to odmor , mala ima proliv već tri dana , a mene je začepilo ...-

-Šta nisi bila u zahod i ti ? U čudu će Mimi .

-Nisan moja draga ima dva dana ...biće i tri ...-

-Ma znaš Stano.... da je i meni neka promina ...ja neznan , biće nismo navikli na ovi zrak . Jeli ti Jale bija ikako u zahod ove dane ?

-Je jučer... kad smo stali tamo iza onog sela sa druge strane ...Velo Grablje ...jeli se tako zove ? A ko će in više pamtit imena moja Mimi . O čeme pričaš ? Ko more više pribrojit ta pusta mista . Srića i Bog da je ovo otok pa nema više . Sve smo obašli .

Prijateljice gledaju svoje muževe koji ozbiljno , na lekciji vjeronauka u prirodi , ponavljaju Očenaš .

-Znaš li Mimi ...ma ne čudin se ja mome Jali šta je vako zaboravan . Velike ljude ,ka moj Jale ,ti Bog na jednu stranu dariva , a sa druge in uzme ...ma reci jeli istina ?...aj pravo kaži .Pa di bi moj Jakov završija da je u svemen dobar ? Saće on ovo zera vjeronauka ponovit i biće super ...a ?-

149

-Je Stano...stvarno je Jale sa bauštele skočija visoko ...do konduktera na ferati ...i to priznati kondukter ,sa dipomon .A ...jeli mu ono Stano diploma na zidu u Koenigstrasse ? –

-Diploma ? A...nije ..ono je mu povelja ili kako ću kazat... priznanje ...-

-Priznanje ? Ooo... pa onda je on priznati kondukter ...a ?-

-E ...je i to je dobija zasluženu pensiju ...-

-Ajde neka ...oće naš Jakov .-

-I sad ...ti je on zaumislija da prije nega odemo na misu svratimo tu usput u neku malu tvornicu ...znaš .Govori on da je čuja da ima neki bogati Rus koji je otvorija tu firmu , pa da bi on š njin malo popriča ... govori on da kaki je on poduzetnik ako ne poduzme štogod oko toga Rusa , toga bogatuna -

-Stano ...ali... danas je subota ...radi li to ?-

-A ne znan ... đava ga zna ...to je blizu tamo di je ovi šator ...di je fešta ...pa ćemo vidit...-

-Nema tvoj Jakov mira ...a Stano ?-

-Da mira ...svi mu đavli vrte u guzici ...znaš kako ti je on meni kaza...govori on kad smo se pakovali u Frankfurtu : mi ti ženo idemo na radni odmor ,a ne na tamo neko izležavanje .

Pitan ga ja. ma koji to radni odmor ? Di se to još leži i radi u isto vrime ?

More .On ti meni tvrdi , kad naši političari žele ostavit dojam kako su puno vridni i brižni za glasače, onda kažu da imaju radni ručak , razumiš li ti? .Ako oni mogu radno ručat , a moremo onda i mi se radno odmarat.

Eto tako ti je to š njin.Samo ...ja se ove dane još nisan mašila za dobar bokun , ali jesmo se brate zato nadrndali u ovoj autini...-

-Ne brini ...prijo moja sad ćemo mi na feštu , valjda će tamo bit dobre spize ...a Stano , šta misliš ?-

-Valjda ...-

Odgovori njena prijateljica , taman kad su Jakov i Jozo ustali i krenuli ka crnom mercedesovom terencu.

150

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Svoj osobni bojni komplet , kojeg koristi u izvarednim situacijama , Hlinkeova rado popuni sa tipičnim ženskim sitnicama .U donjem lijevom džepu nepromočivog prsluka, uvijek je pri ruci malo ogledalce s Estee Lauder osnovnom make- up linijom .

Trenutno , očekuje potvrdu Grubićevih tvrdnji da se tamo na tom magarcu vrše opijati od prijelomna značaja za razvoj opasnog antraxa.

I sada , koristi priliku za predah pa u sjeni kvrgavih grana jedne stare masline motri svoje lice u malenu ogledalu.

Na svoje iznenađenje , primijeti kako na ovom otoku ima mnogo više prirodna svjetla no u Washingtonu .

Primjerice, korištenjem malog okruglog zrcala, koje ima s jedne strane dvostruko uvećanje ,po prvi put uoči neke neugodne tamne mrljice u području oko svog nosa. Radi li se to možda o individualnom genetskom make-up ili je riječ o reakciji kože na intezivnije opasno ultravioletno zračenje ?Neki lokalni ljudi joj tvrde da ovaj otok ima daleko više sunčanih dana no Washington. Znači li to da njena koža na licu ovom promjenom luči više melanina kao zaštitnog faktora ?

Koliko je ona upućena , područje potencijalno opasnog ultraviloetnog zračenja oduvijek je bio ekvatorijalni pojas .Mediteran ,te otok Hvar ,zemljopisno su smješteni u zoni umjerenog rizika od razvoja melanoma , tog najopasnijeg oblika raka kože.

Što li znači pojava ovih mrljica po licu ?

151

Estel je zdravlju svoje kože poklanjala izuzetnu pozornost. Navike, da svaku večer prije sna posveti svojoj koži dugotrajan tretman ,njena majka je vremenom prenijela i na nju. Aromatična ulja , skupe kreme uzvikanih farmaceutskih tvrtki i sva sila malih bočica i staklenih posuda neizostavan su dekor u njenom kupatilu.

No, sad u ovim uvjetima terenskog života , u mjestu koje ni po čemu ne nalikuje Arlingtonu ,pitanje je kako se osloboditi sumnji u zlokobnost mrlja na svom licu ? Dali su one doista pojava kao produkt boravka na suncu izloženom Hvaru ? Gospođa Emma Fleetwood ,njena kozmetičarka, svakako bi rado dala svoje mišljenje o tome .

Osjeti svrab na lijevoj strani vrata i to je trenutno vrati negdje daleko ...daleko u djetinjstvo.

-Majka moja ,Patrisha, osobitim zadovoljstvom smatrala mi je ukazivati na važnost njege svoje kože. Od malih još nogu, dok sam bila djevojčica , naučila sam da su pritisak ,bol i osjet temperature tri osnovna senzora na koji reagira naša koža.

Pat , kako je voljela da je zovemo, tvrdila je kako je sve to skupa vrlo jednostavno .U raspravama o dermatologiji rado je dkretala u svoje omiljeno područje , problem svraba. Često je voljela upozoravati da je svrab samo pitanje neuroloških transmisija kod kože ,ali istovremeno , ako joj je nešto moglo prouzročiti silan strah , onda je to upravo bio svrab .

Mojoj najboljoj prijateljici Fioni je bilo strašno smiješno kad bih ja rekla da mi se majka panično boji svraba .

I tako , Pat je stoga strpljivo i uporno proučavala medicinske knjige napisane o svrabu . Jednu večer mi je prišla sva rastrojena ,neuredne i zapuštene kose , govoreći kako je začuđuje što je u poređenju s drugim osjetilnim receptorima o tome malo napisano.

Znala sam i to da još nitko nije točno ustvrdio koji dio mozga prima te podražaje. Ljutilo ju je što koža kao najveći ljudski organ nema detaljnije obrađen pristup o problemu svraba. Pat se noću često dizala uznemirena tom ,kako je tvrdila ,užasno poražavajućom činjenicom . Mnoga jutra je znala dočekati okružena gomilama papira ,bilješki ,knjižurina i rukopisa.

152

Strašno ju je nerviralo kako to lječnici još nisu razotkrili misterij u kojem segmentu mozga nastaje taj zagonetni osjećaj.

Ona je te svoje medicinske knjige uvijek na glas čitala .Ono što je trebalo da su priče i bajke za moju dob , to su u vrijeme uspavanki bile neprestane i zamorne analize ,osvrti i studije napisane o fenomenu svraba.

Kao mala , mislila sam da i druge djevojčice znaju kako recimo konstantnu bol kod psorijaze uzrokuje poremećena migracija stanica kože iz baze epidermisa ka površini. Osjetilo dodira , o kojem je Pat jedno vrijeme stalno pričala , toliko je važno u razvoju ljudske bebe da njegov izostanak s majčine strane neminovno znači poremećaj i zaostatak bebe u napredovanju.

O tome sam pričala jednog jutra Fioni igrajući se u vrtu iza kuće .

Sjećam se da je ona samo bacila moga plišanog medu preko ograde u vrt susjede Mely i otrčala kući uplakana .Ni danas mi nije jasno čime sam je to povrijedila ?

Slijedećeg jutra sam ja plakala jer je Melyn pas Pepsi, dobro izgrizao moga medu kojeg je vratila njena mama ,ali bez jedne noge. A tom prilikom je dugo klimala glavom s ozbiljnim izrazom lica. Kazala je da sam natovarila na svoja mlada leđa besmisleno i beskorisno znanje poput magarca kojem su naprtili mnogo više no može nositi.

No , Pat je vremenom gubila bitku s izučavanjem fenomena svraba .

Jedne noći , blago me je budila u želji da joj pomognem pronaći izgubljene rukopise o vanjskim slojevima epidermisa. Ja sam znala da je te rukopise spremila pod nazivom Stratum corneum .Onako pospanoj trebalo mi je malo više vremena da se sjetim kompletnog sadržaja Rekla sam joj da je u njima opisala samo corneocite i način kako proizvode keratin.Dobro se sjećam kako je tu zaprljanu bilježnicu držala uvijek negdje na dohvat ruke, uglavnom pored tostera . Voljela je grickati tost i zapisivati neke svoje iznenadne misli. Njen sadržaj je bio prilično izmiješan jer opisi efektivnog tretmana opasnog Stafilikoka nikako nisu spadali u grupu njenih omiljenih tema .Tu je povremeno i našvrljala nešto o polusintetičkim penicilinima kao cefaloporinsi ili vancomycin . Onako sva pospana,sjećam se da sam se ipak sjetila reći joj kako u prljavoj svaštari zapravo najviše govori o toksičnosti

153

stafilokoka aureusa i njegovom utjecaju na razvoj groznog nektrotizin fasciitisa .

Sva užasnuta što u njima nema ni pomena o neurološkoj transmisiji između epidermalnih stanica i mozga, stajala je tako nasred sobe u nekoj dramatičnoj pozi . U nijemoj tišini očekivala je od mene da je uputim na literaturu koja o tome detaljnije govori. Zijevajući , nisam tome odmah dala neki poseban značaj .Mislim da je bila na rubu panike kad sam joj spomenula da prethodni dan uopće nije koristila tost . To je njoj sugeriralo da ni teka nije negdje u blizini. Namjeravala sam je slijedećeg jutra uputiti na onu rasklimanu policu pored vrata od njene sobe gdje se i nalazi sva literatura o mehaničkim i biokemijskim razlozima podražaja na svrab.Ona je doista teškom mukom obuzdala navalu panike. Ipak nekako se pribrala kad sam joj obećala da ću joj pomoći potražiti tu glupu bilješnicu .

Moja mama je ugasila svjetlo u sobi .

Kroz snene kapke gledala sam njenu sjenku pored pritvorenih vrata jer mi je postavila pitanje na izlasku . Zanimalo je hoću li ja nastaviti sa potragom konačnog objašnjenja feonomena svraba ako se njoj što dogodi ?

Bila sam isuviše pospana i mala da shvatim što traži od mene .

Sljedećeg jutra otrčala sam susjedi Mely reći kako se moja mama ne ustaje. Na žalost ,više se nikad nije ustala.

Kuću su tada posjetili neki ozbiljni i mrki ljudi govoreći o pismu što je nađeno pored moje mame Pat .Rekli su da je napisana neka oproštajna poruka lijepim rukopisom, u kojoj Patrisha Rosenhaimer govori kako je konačno sretna jer više nema straha od svraba .

Odveli su je oni ljudi sa velikom crnom vrećom na kolicima .

Fionina mama je opet pričala o tom teretu što ga ja nosim i o nekom magarcu .To nikako nisam mogla shvatiti .

I ,sad , evo... na ovom otoku sve se zapetljalo oko magarca . A ja osjećam neki svrab.

Baš zanimljivo.-

154

Estel vraća svoje misli iz daleke prošlosti i okreće ogledalce čas na jednu , pa na drugu stranu. Umiri svoju ruku izloživši lice suncu. Nisu li ovo neke nove bore ispod očiju ili je ova hvarska prirodna svjetlost daleko jača od one u Washingtonu ? Novi val nespokojnih misli zaljulja je u more briga.

Iznenada, proleti joj misao da se Metzke nije javio .Potvrdio je primitak fotografija osumnjičenih ,ali nikakvog odgovora.

Ona potraži njegov broj na displeju mobitela ,pritisne dugme sa zelenom slušalicom

155

WASHINGTON DC

S duge strane Antlantika Floreniusov mobitel bešumno zavibrira. On baci letimičan pogled na ekran ,ali vidjevši njen broj nastavi razgovor sa voditeljem odjela neuropsihijatrije na privatnoj klinici Bety Jones.

-Gospodine Metzke, i ja bih volio da mogu reći nešto vedrije ili još bolje... da ne kažem ništa .Meni je žao što ste uopće ovdje ...ali ...kako da kažem ...Janet ...ovaj-

-No ...doktore ,što je s njom ...zvali ste me ?-

-Gledajte ...kad psihoterapeut kaže da je pacijent s šizofreno paranoičnim poremećajem napravio nered ...recimo na javnom mjestu to zvuči strašno.Običan čovjek i ne želi slušati o tome. No, ako primjerice vaša supruga Janet , plati dvojici meksikanaca da prekopaju noću cijelo golf igralište oko klinike ...onda to može zvučati simpatično...da ne kažem šaljivo-

-Doktore Berhoffen...molim vas recite mi ...što se točno zbilo. Janet je napravila nešto slično ?-

Berhoffen ne reče ništa . Otvori staklena vrata glavnog ulaza u kliniku i zakorači na šljunkom posutu stazu. Šutke povede Floreniusa ka stražnjem dijelu trokatnice .

-Pogledajte tamo ...i tamo ...i tamo ...-

Flo uoči humke raskopane zemlje po cijeoj površini golemih travnjaka. Liči to na velike krtičnjake s tom razlikom što su ovdje uočljivi tragovi vozila utisnutih u meko zelenilo.

-Što je ovo ? Neki poljoprivredni radovi ? Sadite neke drvorede ?-

-Da , to i meni tako izgleda gospodine Metzke. No , stvarnost je dosta sumorna. Ali ...sjedimo ,neću vam oduzeti mnogo vremena .

Dva muškarca sjedoše na bijelu klupu bez naslona , pogleda uprta u razrovana golf igrališta.

156

-Jutros ...dolazim na posao i kad sam ugledao ovaj nered i uništene travnjake ...mislio sam da umirem .Ponestalo mi je zraka , stvarno sam bio ubjeđen da preživljavam srčani udar. Kad sam srećom došao k sebi, pitam voditeljicu noćne smjene gospođu Mariju Ochou što se za Boga to događa ?

Ona me gleda u čudu i misli kako su radovi dio priprema okoliša za veliki turnir u golfu .

-Zar mi niste doktore rekli da angažiram neke svoje meksikance da urede travnjake ?-

-Jesam ...dovraga to ne znači da mi unište cijeli teren !-

Pitam ja nju jeli ona uopće vidjela što su meksikanci napravili .Kaže ne .

Nije izlazila sa odjela hitnih slučajeva cijelu noć.

Kad je ona vidjela tu raskopanu zemljurinu , tada je njoj umalo došlo slabo.

-Gospodine Metzke , morate znati da je ustanova kojoj sam ja voditelj dugi niz godina već, uspješni organizator velikog turnira u golfu .On se tradicionalno održava svake jeseni pod nazivom Berhoffen Open. Stekli smo takav renome da biramo uvijek najizdašnije sponzore .

Zdrastvene ustanove ovog tipa , koje zbrinjavaju pacijente sa mentalnim problemima , svoje izvore financiranja ne crpe iz vladina proračuna . Ovdje nema ni centa novca poreznih obveznika .-

Metzke krišom opet pogleda na ekran svog mobitela .Vibrirajuće upozorenje najavi novi poziv iz Hrvatske . Broj šefice zatitra na ekranu I- phona. I ovaj put ga ignorira.

Doktor prekriži noge i unese se Floreniusu u lice .

-Berhoffen Open 2012. se neće održati ove godine ...gospodine Metzke i to zahvaljujući gospođi Metzke ...da , da ...-

-Ali...što ? ...!?

-Sad ste vi iznenađeni ...ali moram vam reći i to da je vaša supruga jučer slušala razgovor u predvorju klinike . Pacijentima njene dijagnoze je ,znate, dozvoljen pristup u društvene prostorije , a tu se razgovor i odvijao .Ja sam svojoj zamjenici objašnjavao da mi nađe nekoga tko će posaditi novo cvijeće

157

u ove kamene vaze . Kad su stigla popodne ta trojica njenih meksikanaca ,gospođa Janet im je prišla sa svojom pričom da je potrebno iščupati svo neko zaostalo korijenje .

-Ma koje korijenje ...pitam ja vas gospodine Metzke ? Platila im je svakome po 300 dolara da preko noći to nekim traktorima preoru . Odakle su oni znali da je ona pacijent ove ustanove ? Dali su se na posao ... i evo...kao što vidite...-

Doktor ispruži ruku ka humcima svježe nabacane zemlje.

-Radili su sa dva traktora... cijelu noć .-

-To ...to je stvarno užas gospodine Berhoffen ...mislim ,stvarno mi je žao . Recite mi što sad ?-

-Da ...to ste dobro pitali .Znajte da je turnir ove godine trebao obilježiti jubilarnu , desetu obljetnicu . Sav promidžbeni materijal je spreman . Marketinška obrada je povjerena jednoj najpoznatijoj kući .Ogroman novac je pokrenuo održavanje ovogodišnjeg turnira . Ime klinike jest ime moje pokojne žene , a to je sinonim za prvorazrednu medijsku pozornost . Moram vam reći kako je velik dio izborne kampanje senatora Rudolfa Sauberstaina naslonjen na ovogodišnji turnir . Kako bih rekao ...znate birači vole kad se njihov kandidat veže za neku humanitarnu djelatnost .Stoga su republikanci, evo već treću godinu medijski prisutni u dobrotvornim aktivnostima vezanim za kliniku Bety Jones . Vidite ...izostankom tv kuća koje su već otkupile prava na prijenos sa turnira ,ime senatora Sauberstaina ostaje u sjeni ...razumijete ?-

Metzke mlako klima glavom , nešto u njemu kuha , no i dalje ćuti .

-Ali to nije sve gospodine Metzke .Oprostite što vas pitam ...vidim u kartonu vaše supruge , ispod rubrike vašeg zanimanja nema ništa . Ako smijem pitati ...čime se vi bavite gospodine Metzke ? Da niste možda kakav biznismen ? –

-A ne ...ja sam vladin službenik , radim za vladu ...-

-Ah ...tako , šteta ...sad mi treba netko tko me može izvući iz ovog financijskog promašaja .-

-Kako to mislite ?-

158

Doktor Berhoffen duboko uzdahnu i tiho nastavi.

-Jedan od glavnih sponzora senatorove kampanje uložio je dosta novaca u Berhoffen 2012 .Pored toga ja sam hipotekarnim kreditom pokrio marketinške troškove. No , sad kako se turnir neće održati , sav taj novac je propao . Ni u najcrnjem scenariju moja ekipa i ja nismo predvidjeli osiguranje terena . Kažem vam ...ja sam propao ...ja sam gotov čovjek Metzke ...kuću mi odnosi banka ...a o posljedicama ovog nereda još nisam ni izvijestio senatora...Njegov će tek problem iskrsnuti kad mu se sponzor javi sa zahtjevom o povratu sredstava...Kažem vam ...lančana reakcija ovog rusvaja što je počinila gospođa Metzke tek je pokrenuta...-

-Ako sam dobro razumio ,doktore ,vi ste istovremeno i liječnik i biznismen ...zar ne ?-

-Može se kazati ...-

-Ne morate brinuti za to kako će vaš senator saznati za ovo ...ja ću se pobrinuti za to .-

-Kako to mislite ...gospodine Metzke ?

-Dozvolite vi meni sad da ja vas pitam ...gdje su u svemu ovome pacijenti , gdje je moja Janet ...? –

-Ne razumijem Metzke ? –

-E...pa razumijet ćete kada se mediji dokopaju detalja o načinu kako je koncipiran rad vaše ustanove gospodine Berhoffen .-

Metzke ustane sa klupe i još žešće nastavi gledajući iznenađenog doktora.

-To što ste vi doživjeli osobni financijski krah meni je uistinu žao ...ali kao liječnika ...ne znam ...da mogu oduzeo bih vam licencu !-

-Što vi to pričate !?-

Sada se i zgranuti liječnik diže sa klupe.

-Evo ...reći ću vam što mislim o tome , a vjerujem da dijelim mišljenje svih budućih čitatelja ove priče iz vaše čuvene klinike .Taj vaš jebeni kongresmen , senator , što li je već , kojeg ste ,kako rekoste otisnuli na plakatima , vjerovatno se smješi umjetnim zubima i poručuje biračima da

159

glasaju za njega. Sigurno je zauzeo pozu brižnog dobrotvora ,a u pozadini je zdanje te vaše jebene klinike . Dakle i njemu i vama jadnici koji su unutar te ustanove ,a među njima i moja Janet ,služe samo kao neizostavni dekor kojim licemjerno mašete pred očima glasača . Ako je istina da je na ovaj način koncipiran i rad ostalih mentalnih ustanova privatnog karaktera , onda ću se ja pobrinuti da javnost sazna za to . Ovako monstruozno manipuliranje sa jadnim ljudima je nedopustivo . Oni jesu bolesni Berhoffen , ali imaju dostojanstvo . Tko je vama dao pravo da na njihovoj i nesreći njihovih rodbina gradite svoj jebeni biznis zajedno sa tim jebenim kongresmenom !? Upitne su mi vaše liječničke namjere i rezultati koje ste postigli u liječenju ovih jadnika . Umjesto da u miru i daleko od pompe radite posao za kojeg ste položili i zakletvu ako se ne varam , vi od svega pravite show-biznis .

Metzke je nakon par koraka po šljunkovitoj stazi zastao , a onda se okrenu .

-Smatrajte doktore Berhoffen, da moja supruga od sutra nije više pod skrbi vaše jebene ustanove !-

Zajapuren , on krene ka nedalekom parkiralištu .U trenu dok je tražio ključeve od vozila zavibrira mu mobitel . Pogleda , opet njen broj .

-A sad...-pošto sam u tako ratobornom stanju, da čujem što ti imaš reći vještice jedna arogantna ! –

Pomisli on spreman na okršaj sa svojom šeficom .

160

DOL

OTOK HVAR

Blagi povjetarac odnekud donese zvukove zvona sa tornja dolske crkve .Ona pozivaju na subotnju misu sve novopridošlice ,doljane i ljude dobre volje.

Iz suprotnog smjera trešte taktovi domoljubne glazbe sa razglasa u velikom žutom šatoru.

Rosenhaimerova pogleda na svoj sat. 10 sati i 5 minuta. Prostranom ravnicom išaranom maslinicima i vinogradima još odjekuju zvona ,a u njenoj slušalici se oglasi zvuk poziva VHFuređaja.

-Ashley...ovdje jastreb ...prijam –

-Slušam jastrebe...ovdje Ashley ...prijam –

Estel odgovori dok je razvlačila usne , gledajući svoje prednje zube uvećane ogledalom.

-Ma ...rekli ste mi da vam javim bilo kakvu promjenu ...evo ...to i radim ...

ovaj ...magarac je pao ...prijam-

-Magarac ...taj tu ...pored pogona ? Riki ?-

-Da ...leži i ne miče se ...prijam .-

-Možete li mi reći ,radi li se nekom sredstvu za uspavljivanje ili možda o nasilnoj smrti ...prijam –

-Ashley ...nisam dovoljno blizu da špekuliram o tome... rekli ste mi da motrim prvu zonu ...ovaj prilaz šatoru ...mislim ...grupa delta 2 je bliže ...njihov zapovjednik ima više detalja prijam...ali ...on...mislim ... ne zna engleski ...prijam-

Ozlovoljena prethodnim mislima ona namršti svoje čelo.

-Jastrebe ... hmm..tvoj amaterski pristup operaciji Levanda meni je već dosadio. Želja da u Rambo stilu rasturiš ovo društvo na Hvaru, govori mi o

161

tvojim dječačkim frustracijama...ali jastrebe ... ipak se nisam nadala da ćeš angažirati profesionalce koji ne govore engleski...jastrebe ...jastrebe ...ne potkopavaš li mi ti uspjeh ovoga svega ? Angažirao si diletente s kojima ne mogu direktno komunicirati .Inače sam napravila grešku što sam dozvolila da jezik komunikacije bude samo hrvatski ...trebam li ja poći na lice mjesta i pipati tog magarca ili što već... prijam ?-

Grubić ne vjeruje svojim ušima ,zar je moguće da ga ova umišljena i bezobrazna krava ovako vrijeđa ...i još prođe nekažnjeno ?

-Ashley ... ovaj ...nema potrebe za tim ...moji ljudi kontroliraju situaciju ...prijam –

-Jastrebe ...neka vaši ljudi i dalje osmatraju ... ako su i to u stanju ...i da ne bi tko napravio glupost da prilazi sumnjivcima ...prijam-

-Jastreb razumio ...prijam –

Bartul udari šakom u busen mahovine pored noge .Odnekud se pojavi pjev kosa i pomiješa sa svom silom psovki na račun amerikanke.

Estel je istovremeno ljutito promrljala nešto kao pogrdu na račun Grujićeve nesposobnosti .Jedna masnija psovka otišla je i u Lyonn , u glavni Interpolov ured ,na adresu njegova voditelja, inspektora Clauda de Roberisa .I ovu priliku je ikoristila da ostatak neizrečenih psovki i pogrda uputi u Washington , svome pomoćniku Metzkeu.

Moćnim zvučnicima još glasnije odjekuju taktovi patriotskih pjesama.

Ovaj dan danas ima presudnu važnost u cijelom slučaju Levanda .Ustala je rano , a već na početku izostaje kupanje u toploj vodi .Noćni čuvar na recepciji naselja nije imao ni smisla ni volje dugo objašnjavati što je tome razlog.Poslije ,kad je obavila jutarnju kupku u hladnoj vodi ,slijedi telefonski poziv i isprike u ime hotela .Kažu kako je radnik na održavanju toplane imao nezgodu prethodni dan .Žao im je, kako rekoše, što je kotlovničar pao sa masline i slomio ključnu kost i stopalo desne noge . Njegov izostanak nitko nije zamijetio , pa eto ...tople vode će biti tijekom dana.

162

Estel obuhvaća pogledom krošnju stare masline nad svojom glavom i zamišlja kako je to strašan pad proletjeti kroz ove grane. U tmurne misli o bljutavom početku jutra , ponovo se ugura spoznaja o važnosti ovog dana.

Tom balavcu Bartulu, Interpol je povjerio organiziranje i razmještanje specijalaca na terenu. Njeni šefovi iz FBI su izričito naredili da ne daje ni kakve informacije o samoj Levandi. Dovoljno je samo podijeliti ljudima fotografije Ali Abasa i osumnjičenih crnaca ,jer kako su poučeni iksustvom smatrali ,višak informacija samo šteti učinkovitosti operacije.

Grujić joj javlja da ta sporna životinja leži na zemlji .Blizu samog lokaliteta su njegovi ljudi koji ne znaju engleski .

Prilično zamršeno.

Okrenuvši lijevo uho ka zrcalu iznenada uoči još jednu sličnu mrlju u donjem dijelu.

Ovo je konačno ozlovolji . Povjeri li svoje sumnje u negostoljubivost ovog hvarskog sunca ,primjerice Kewinu , hoće li to poljuljati njen čvrst ugled beskompromisne agentice ? A što ako on nađe da je njena zabrinutost samo plod neopravdanih sumnji i da je sve to skupa smiješno ?

Možda je riješenje razgovarati sa Emmom Fleetwood . Ona će naći neki izlaz ,sigurno .Ipak ,moguće je da i ona bude tražila pored detaljnog opisa i fotografiju spornih mrlja.

Tada opet dolazi do Kewina . Jedino on to može obaviti . Da , samo tada mora imati u vidu da ima nešto na ovom otoku što uzrokuje vidno pogoršanje njegove opuštenost. Jer , stanje u koje ga dovodi njegov Opsesivno kompulsivni poremećaj osobnosti odvlači bojnika daleko od neustrašivog marinca .Ono je izražajnije no ikad.A Levandu treba privesti kraju.

I to uspješno .

U Washingtonu je brljavi Metzke ,u Lyonnu nezainteresirani De Roberis , ovdje na Hvaru Rambom zaluđeni prgavi Grubić , pored nje izgubljeni Kewin.

-Do vraga ...možda nisu stvari sa mnom u redu ...?

163

Pomisli Estel u dvojbi dali se počešati po vratu ili ne .

U međuvremenu nervozni inspektor Grubić još je pod dojmom uvreda što mu je uputila amerikanka . Nestrpljiv i ozlovoljen izostankom bilo kakve akcije ,poziva deltu 2.

-Slušaj kanjac ...kako sad stvari stoje s magarcom ? Jeli živ ? I nemoj mi slučajno davati toga tvog snajperistu , dalmatinca i priče o babi Mari...prijam -

-Jastrebe...magare još diše ...vidim kako mu trbuh radi ...mislim živ je ...ali jastrebe ja protestiram i nemojte me vrijeđati...prijam –

-Što je sad tebi kanjac ...prijam ?-

-Ja nisam nikakav kanjac ni magarac ...i kad ovo završi ...onda ...onda i zašto me tako zovete ...kanjac ...prijam –

-Oh...pa ti ...a pa ne razumiješ ti... moj šokac ...ti misliš da te ja zovem kenjac ,ma neee ...nisi ti kenjac , jer tako dalmoši zovu magarca ,jedno je kenjac ,a drugo kanjac , kanjac je vrsta ribe ...razumiješ li ti mene ...prijam-

-Jastrebe ...ovdje se nešto događa ...samo tren ...pojavili su se neki ljudi u crnom audiju ...prijam –

Grubić se munjevito pretvori u uho

-Delta 2 ...samo osmatraj , ništa ne poduzimaj ...stižem tamo ...prijam –

-Konačno akcija !

Prostruji mu kroz glavu dok je vješto preskakivao gomile , trčeći preko polja u pravcu deltine osmatračnice.

164

----------------------------------------------------------------------------------------------

Bandundu i Waka polako prilaze čovjeku koji se u prijetećem stavu umirio držeći ruku u unutrašnjosti vjetrovke. Tko imalo razumije govor tijela , shvatio bi da je bosanac ozbiljan u namjeri pokazati pridošlicama tko je ovdje glavni.

No , Onangone su isuviše impresionirane izgledom Natalije Miškine , njenom živopisnom nošnjom i osmjehom na licu , da bi uočili Salidovu prijetnju . Frane Bija gleda u ruskinju sa neviđenom radoznalošću . Ona oprezno prilazi Rikiju , gleda čas njega , pa u izbezumljene crnce .

Tada se svi okreću ka ugibalištu, jer u taj tren se zaustavlja veliki , crni terenac ,marke mercedes .

Iz vozila veselo izlaze Jakov, Stana , Mimi i Jozo .

Waka bez riječi potegne za ruku Mweku .

-Evo ga ...to je on ...vidiš li ga ...?-

Mweka bulji u četvorku , pa opet u Waku.

-Tko ...? Tko je ovo ?-

Ali on nema snage , toliko je ushićen iznenadnom pojavom velikog Muhamada da je ostao bez riječi . Nijemo gleda gdje im prilaze dvije žene i dva muškarca .

-Ovo ...je on ...idiote jedan ...on Mohamad ...- Prošapće dok je Bandundu spremao svoj ritualni pozdrav nepoznatim ženama .

Jozo tek sad primijeti da mu je odnekud poznat ovaj crnac što mu pade pred noge.

-A gospe ti blažene !...Ma nije moguće ...pa evo ih opet !

165

Bacilj također prepoznava Onangone , ali mu je čudna Jozina reakcija .

-Dobro kume , ali i ti znaš ovu dvojicu ?-

-Ma kako ih ne znan ...pa ovi manji je bija na splavi kad san ih razoruža ...tamo u Kongu ...-

-Pa šta oće sad ? –

Umjesto Joze , oglasi se Waka koji je još pred njegovim stopalima ponizno klečao gledajući u zemlju .

-Veliki Mohamad ...tako mi je drago što te vidimo gospodaru ...-

-Nedilje mi kume ... ovi su se tebe baš uvatili ,pa ti si njima opet Mohamad ...ajde Jozo Mohamade štaš sad ?-

Jozo gleda sve redom .

-Ovi su stvarno uporni ...oni očito misle kako san ja taj arapin .-

-Ma daj kume ...pa nemoj ljude sad razočarat ...ajde budi in zera malo taj Mohamad ...a ...oš li ...da vidimo šta će ovi dva ?-

Joskan gleda u Stanu pa u Mimi . Njih dvije su nezainteresirane . Stana se tada javi .

-Znaš šta Jozo ...budi ti šta oš ...a mi dvi idemo polako put crkve , ne volin doć zadnja na misu –

Tada Joskan diže ruke ka nebu i teatralno zaviče .

-Alah ...alah ...-

166

Istovremeno na osmatračkom mjestu delte2 zadihani Grubić stiže taman u trenutku kad se crni mercedes zaustavlja na ugibalištu.

-Da čujem kanjac ...što se događa ?-

-Najprije se pojavio onaj crni audi ...koliko vidim sarajevske su oznake na njemu ...iz njega su izašli vozač , onaj mrki što drži ruku u unutarnjem džepu i drugi muškarac sa onom ženom u šarenoj robi...odmah poslije zaustavio se na proširenju i crni mercedes ...-

Grubić prinosi dvogled i pokušava vidjeti koje su oznake na vozilima .

Malo poslije poziva Rosenhaimerovu.

-Ashley ...ovdje jastreb prijem .-

-Reci jastrebe ...prijam .-

-Pored pogona imamo društvo ...dva su vozila ...možete li provjeriti oznake na njima ...? Ashley ...mislim da imamo i Mohamada...po ovoj fotografiji to je on ...prijam –

Rosenhaimerova osjeti kako joj andrenal medula iz moždane baze trenutno počinje stvarati hormon od kojeg joj sistolični krvni tlak poraste. Na pomen njegova imena sva se pretvori u uho .

Mohamad je tu na dohvat ruke .

- Jastrebe ...opiši ga malo detaljnije i reci mi koje su oznake na vozilima ...prijam –

-Visok je crn...ima brkove ...ova dva afrikanca mu kleče pred nogama ...upravo je ispružio ruke ka nebu ...mislim da je zavikao ...alah ,alah ... da, da to mi potrvđuju i ovi moji ... ali ne čujem baš što govore ...zapišite brojeve vozila ....dakle, crni mercedes, terenac , osmosjed njemačkih registarskih oznaka ...

167

Rosenhaimerova nije dugo čekala na upit o cnom mercedesovu terencu. Inspektor De Roberis je svoje operativce u Lyonnu pripremio na ovakva moguća pitanja.Brzom pretragom po svojoj bazi podataka ,frankfurtska prometna policija šalje mu detalje o spornom vozilu . Vlasnik je neki Hrvat , Jakov Bacilj , umirovljeni radnik na Njemačkim željeznicama.Vozilo je uredno registrirano , vlasnički list čist.

No, pored njegova imena stoji zanimljiva opaska . O detaljima te napomene prometni policajci moraju kontaktirati djelatnike odjela protuterorističke policije . De Roberis je to osobno i napravio .

FBI agentica Rosenhaimer na displeju svog mobilnog uređaja vrlo brzo ugleda njegov broj .

- No ...da čujem Claud ...što imaš za mene ? –

-Taj tip , neki Hrvat ...Jakov ...on je već bio predmet istrage .Njegovo ime se veže za pretres mu stana , što su ga obavili ovi moji tamo u Frankfurtu . Tu piše da ima mjesto boravka Koenigstrasse 12 a .To je četvrt sa pretežnim muslimanskim imigrantima iz Turske i Iraka . ..Estel ...halo ...?-

-Da , slušam ...nastavi.-

-Ovdje na stolu ispred mene, držim kopiju dosjea o tom slučaju ...samo ima jedna stvar ...kako da ti kažem...? –

-Što je sad Claud ...?-

-Dosje nije kompletan ...točnije ,prazan je ...tu piše samo Jakov Bacilj ...slučaj Mohamad , pretres 2011. I to je sve .-

-Kako to ...do vraga ...? Što onda imamo ?-

-Zvao sam ih za objašnjenje .Pitam , što mi šalju samo kopiju naslovnice ? Rekoše ...moramo pričekati ponedjeljak ...prije nije moguće ...tek tad možemo dobiti detalje tog dosjea .. –

-Molim !?-

-Estel ...slušaj ...ovako su kazali ...tamo ovi iz protuterorističke ...njihova djelatnica , neka Giesse , promjenila je zaporku na otvaranju fajlova sa

168

grupom tih slučajeva , pa tako i taj...ma , da te ne zamaram detaljima...halo...želiš li čuti ...? –

-Slušaj ti De Roberis ... stvarno ...kakvo je sad to idiotsko pitanje ?...Želim li čuti detalje ? Naravno da me zanima. Ovdje ...ni stotinjak metara zračne linije od mene ,vjerovatno šeta onaj zlikovac Mohamad ...skupio je tu neko društvo...godinama čekam ovaj trenutak , a ti me pitaš zanimaju li me detalji iz slučaja toga Jakova . Ti si Claud, pored svog dugugodišnjeg iskustva izgleda mi ... nedorastao inspektor ... Bože s kim ja radim ? Imam dojave o tom Jakovu... da po cijelom otoku vrši kontakte u smislu nekakvog biznisa ,ugovara poslove , sumanuto obilazi otok u potrazi za potencijalnim partnerima . Aktivista caritasa ili pripadnik reda Majke Tereze sigurno nije ...dakle ovdje imamo klasičan primjer pranja novca . A ...što misliš tko stoji iza financiranja ove proizvodne linije ? ...Misliš da je to ovaj Rus u stanju ?

Estel na trenutak zastane , svrab je sad postao nepodnošljiv, kroz glavu joj munjevito proleti mogućnost da je sad uhvati panika zbog tog odvratnog svraba .ipak ,to je nije omelo da do kraja iznese svoje viđenje .

- Umirovljeni želježničar...? Ma , što mi kažeš ?Ako je on bivši želježničar onda sam ja Djevica Marija .Ne petljaj mi tu više ...reci mi ukratko o čemu se radi ?-

Claud se trže na ovakav ton . Na sličan način svojevremeno je s njim razgovarala i majka njegove bivše Brigy . Ima valjda nešto u njemu što žene iritira.

On stisnu zube i uzdahne .

-Dobro ...ovako stoje stvari ...Ta Giesse , kako rekoh , radi na odjelu neistraženih slučajeva i onih koji su pod istragom. Ovdje navode da je ona aktivistkinja ovog ženskog pokreta za prava žena na Medicinski potpomognutu oplodnju .Nije mi jasno zbog čega to spominju ...svakako , ona je, kako ovdje piše , obavila Tjubalnu sterilizaciju i s tim bi sve bilo u redu da joj se nije dogodilo vanmaterično začeće , ili kako je u ovom izvješću nazivaju .... samo tren... Ektopična trudnoća .To je vrlo rijedak slučaj ...valjda ženska jajna stanica...što ja znam kod ...MPO ...

S druge strane linije Hlinkeova ga grubo prekide .

169

-Claud ! ....Halo ...Čuješ li ti mene ...što je s tobom idiote jedan ? ...Koja oplodnja sad ? Koja maternica ? Jeli se ti to sprdaš sa mnom ? –

Na ovaj ispad De Roberis nije imao snage ostati ravnodušan .Reagirao je poput kotla kojem je para izbila sve sigurnosne ventile .

-Slušaj ti mene ...kujo jedna bezobrazna ! Pitaš me za detalje ...e pa ja ti ih iznosim , nemoj mene kriviti šta je ova trudnica tamo ... otišla u bolnicu ...dozvoli da ti objasnim do kraja i nemoj više tako sa mnom razgovarati ! Tvoja arogancija i netolerantan stav prema ljudima je već legendaran Nisam ti ja Metzke pa da možeš sa mnom mlatarati kao s krpom za prašinu ! Što ti hoćeš ? ...Dao sam sve što si tražila ...ljudi mi već 48 sati čuče u kamenjaru bez ikakvih informacija ...pričam ti što se dogodilo u Frankfurtu i kako dalje ...Halo ...

Hlinkeova duboko udahne , stavi dva prsta na dlan ,puls joj je uvećan , ponovo osjeti svrab , ali s druge strane vrata . Ponovo udahne , promisli koliko je blizu kraja akcije i javi se mirnim glasom .

-Halo ...De Roberis ... –

Osjetivši, kako je postigao svoj cilj , sada i on smiri tenziju. Odgovori još tiše , kao da se ništa nije dogodilo .

-Halo ...Estel ...i to ti kažem ...ta Giesse ,ona sad leži na odjelu ontezivne njege.Jučer su je primili zbog komplikacija izazvanih...sa tom ...kako se zove ...samo tren ... vanmateričnim ...kako se već zove... začećem ili trudnoćom...dovraga ! .. Ako me pitaš ono što i ja njih tamo ...zašto je ne mogu kontaktirati mobitelom da im kaže tu jebenu šifru ,password , onda ti je ovako objašnjenje .Tamo na tom odjelu, Giesse je priključena na neke aparate kojima toretski smetaju frekvencije GPS uređaja kakve emitira svaki mobitel . Stoga , njihova upotreba jednostavno nije dozvoljena ...A pošto je danas subota ...vikend ...-

-Dobro ...nije li nevjerovatno da zbog takve banalnosti mi sad ostajemo bez traženih informacija !?-

-Estel...slažem se u potpunosti ...mislim da treba nekoga osobno poslati kod te trudnice, da im kaže tu usranu zaporku ...a na tome ću ja inzistirati ...evo sad idem ponovo zvati Frankfurt . A međuvremenu ...što ćeš ti ?-

170

-Trenutno je situacija pod našom kontrolom .Van okruženja imamo još nekoliko ekipa ,ali one su sad samo pričuva.Grujić sa svojima čeka moja naređenja . Ja bih ovako napravila .Ovog Mohamada i toga Jakova pustila bih da se nađu u tom šatoru sa svima ovima , a u međuvremenu ti ćeš se javiti sa informacijama koliko je opasan taj što je pijavljen u Frankfutu ... Jakov i da li je doista moćan tajkun ...što misliš ?-

-Odlično Estel ...dobra ideja ...-

Istovremeno , Jozo požuruje Jakova ,jer bliži se 11 sati.Crkvena zvona zadnjim dozvonom pozivaju vjernike na svečanu misu .

-Ajde Jale ...zakasnit ćemo ...-

-A ...šta ćemo sa ova dva ...a ?-

Bacilj nevoljko kreće za Prnjakom i pokazuje na Onangone.

-Šta me briga za njih ...neka se vrate tamo odakle su i došli .-

Tada Jakov staje i sjeda na gomilu pored uskog puteljka koji uzbrdo vodi ka sv.Mihovilu.

-Ma ...Jozo ...kako bi ti kaza ...meni se ne ide na misu ...-

-A šta je sad ...? Tebi se ne ide ...šta je ? Govori .-

-Nisan ti to isprid Stane tija reć ...ma ...vidija si maloprije ...ono ispod bora kad smo ponavljali Očenaš...-

-E...pa ...?-

-Sve mi ide dobro ...pa ito... kad dođen do grija i dugova ...ali ono kad se kaže –I ne uvedi nas u napast-...tu stanen i ...nedilje mi neznan dalje da me sad ubiješ...eto...-

-Pa šta ćemo sad kume ...?-

-Vidi ...otićemo sad tu u šator , a nji dvi će i tako doć brzo ...a ? Šta kažeš ?-

-Je...ali problem moj Jale ostaje ...šta ćeš sa Očenašon ?-

171

-Ne brini kume ...ovako ću ja to ...-

Kum Jakov se pridigne s kamena i živahnim tonom nastavi.

-Ima ti jedna Anka , iz Staninog sela , a don Anti redi župnu kuću kad je on zovne .Stoji blizu crkve , a biće joj on i naša stan .Vidi, ona ti njemu pomogne i oko vjeronauka ,tamo sa dicon. Kaže on da ne može sve stić ,pa da mu ona da ruku . Anka će meni rado to prije mise pokazat. Zna ti ona sve molitve napamet .A ...šta kažeš ?-

-Dobro Jale ...a šta ti lipo ne priznaš Stani to ...i sve bi bilo riješeno ? –

-Jesi ti munjen Jozo ! Pa bi mi oči iskopala da joj to kažen .Onda bi mi tek natovarila na glavu sve molitve i čitanja po svin svetin , nebi se brate misecima izvuka sa vjeronauka i ono dičurlije . Kada je ne znaš ?-

Jakov šara nekim štapom po prašini ispred sebe .

-Samo kume ...nemoj za gospu joj kazat da ja iden kod Anke na vjeronauk ,znaš kako je ljubomorna .-

-Ko ...Stana ? –

-E ...ona ...ona ...kad bi čula da san se naša šnjon .... ma... zadavila bi me ka pile .Znaš da stalno govori kako ta njena Anka je veći tjelobrižnik nega šta je dušebrižnik.

-Opa !-

-E je ...kaže meni Stana ,da jednu večer je otišla platit misu za pokojnog ćaću Mirka... i za krštenje male .Govori ona da je vrata od župnog ureda otvorila joj Ane . Da je bila sva spotna i crvena u obrazin , a don Ante je bija iza onog mutnog stakla .Da je brže bolje navlačija gaće.Kaže da se ova tako smela i da joj je rekla kako ima još poredit sakristiju i pomest župni dvor ,ali da se naradila i nije stigla , kaže kasno je , pa će drugi put. A Stana vrti glavon... znaš da ti nju ne mereš privarit .-

-Ajde Jale ...a jeli ona sigura da je bija to pop...iza stakla ?-

-O čeme pričaš ? Rekla je da oni njegov nos, di moš komoštre obisit, nema niko ka on .Da ga je pripoznala po nosu. I da je odma uteka u sakristiju.

172

Jakov značajno klima glavom i gleda na zidić gdje sjede Bandundu i Waka Waka.

-A ...Jozo ...da ti pravo rečen , nebi ni don Anti bilo drago da štogod dočuje ...,on bi mislija da se ja pačan u nju. –

Jozo je sad zadubljen u ovu priču , želi pomoći svome kumu , nije ni primijetio kako je s tornja dolske crkve odzvonilo 11 sati.

-A ta ...šta kažeš ...Anka ...jeli čeme ? Mislin ...ono ka žensko ...ima li je ?-

-Je brate ...ima je komad ...prava je kobila ...rasna ...znaš da don Ante nebi povirija svakome rad sa dicon ...triba š njima strogo ...ali ma oni je čudo jedno vole...i on kaže da in ona tako lipo objasni ...govori on da bolje ona šnjima radi nega ijedan mladomisnik .-

-Dobro moj kume ...aj kad je tako ,ja mislin da je isto tako najbolje .Dobro onda to navježbaj , nemoj da ja zoven Anu pa da je pitan jesi li naučija .-

-Jakov se diže sa kamena , energično zakorači na stazu koja vodi ka zemlji Frane Pobuka i mjestu odakle trešti muzika.

-Eto ...kume , aj sad mi je zera lašnje, kad san ti se ispovidija.-

Jozo se energično okrenu i pogleda ga začuđeno.

-Nu ga ! Ma ...šta je tebi Jale ? Pa komeš se ispovidit ako neš kumu svome !?-

-Je ...pravo govoriš ...onda ajmo sad vidit šta ima gori .-

-Pa dobro Jakove ...onda neka idu i ove dvi budale s nama , a ? Šta misliš ?-

-Dašta ...!-

Bacilj mahnu rukom , a Onagone se skočiše sa zidića i ponizno stadoše pred kumove.

173

VALPARAISO

CHILE

Dugi , zmijoliki red putnika polako gmiže ka šalterima imigracije.Većina je netom sletjela na međunarodni aerodrom u Santjagu ,veliki Arturo Merino Benitez. Dugi let od 12 sati ostavio je trag iscrpljenosti na licima mnogih.

Jedan od putnika , visoki stranac s crnim njegovanim brkovima, djeluje svježe i opušteno .Svoju ručnu torbu povremeno premješta s jednog ramena na drugi. Pred njim u redu, mlađa majka s djetetom u naručju bezvoljno gura svoju nogom. Malena curica ,crne kovrđave kose, preko majčinih leđa gleda ga širom otvorenih očiju.

-Koja je svrha vašeg dolaska u Chile , gospodine De Saragon ?-

Na ukočen upit namrštene službenice ,stranac se naginje ka pultu i sa ležernim smješkom odgovara.

-Ja sam trgovac gospođo, trgujem vinom .Kupim vaše čuveno vino i prodajem ga po svijetu ...dosta skupo .-

Na ovo zadnje izgovoreno , uštogljenoj službenici u crnoj uniformi imigracijskog časnika , zaigra nekakv škrt osmjeh na usnama.

-Želim vam ugodan boravak u Chileu , gospodine De Saragon .

Iznajmljenim vozilom stranac napušta veliku visoravan na kojoj je smješten Santjago . Vrhovi Andi ,ispod kojih je španjolac Pedro de Valdivia 1541 odlučio izgraditi prvo naselje na lijevoj obali rijeke Mapocho , uvijek su pokriveni snijegom .Nadmorska visina od 520 metara čini život u ovom gradu ugodnim za boravak .

No , ovog putnika trenutno ne zanima Santjago već njegova luka , grad Valparaiso . Do njega vodi krivudava , ali održavana auto cesta .

Gospodin Pablo de Saragon promatra velika prostranstva sa obe strane ceste .Nepregledna polja sa nasadima vinove loze protežu se u nedogled.

-Zanimljivo .- Pomisli on ,

174

-U zadnje vrijeme sve je nekako u znaku vina-

Cesta je u neprekidnom spustu , a na nekim djelovima probija se kroz brdovita područja .No, njihovi vrhovi su već prorijeđeni sa crnogoricom ,jer Araucaria ili Čileanski bor , postaje rjeđi što se cesta više spušta moru .

Rezervirana soba u hotelu Urubamba , djeluje pristojno i čisto .Gospodin Saragon može sebi priuštiti daleko luksuzniji smještaj , no smatra da je skromnost vrlina koja ne pobuđuje ničiju pozornost.

Sljedećeg jutra na postaji metroa gleda lica oko sebe .Tipične zaobljene glave , kratka zdepasta tijela i crne kose. Strancu je oduvijek bio užitak motriti ljude u svojim svakodnevnim sredinama. Pade mu na pamet da ga je to jednom dosta skupo stajalo , ali svaka strast graniči sa ovisnošću , a to ima svoju cijenu.

Nekoliko ljudi ,mahom domaćih turista ,stoje u redu za kupnju ulaznica pred zoološkim parkom u gradiću Quilpue , pola sata uspona vlakom od Valparaisa ka sjeveru .

Pored ulaza, dvije žene u nošnjama Mapuche idijanaca , prodaju suvenire i lokalne rukotvorine.

Pred njihovim stolom zaustavi se visok , elegantan stranac . Iz gomile šarenih ruža od krep papira, izabere jednu crvene boje. Pitanje postavi na španjolskom jeziku.

-Primate li možda američke dolare ?-

-Da ...gospodine , ali ... samo novčanice do 20 dolara.-

Stranac se zadovoljno nasmješi i pruži im novac.

Odmah na ulazu u vrt ,skrenu desno .Vrlo strma staza od nabijene glinaste zemlje, vodi do prvih kaveza , te se nastavlja ka vrhu .Graditelji ovog zanimljivog vrta u borbi protiv erozije tla koriste masivne drvene trupce. Redovi okomito ukopanih, grubo istesanih balvana, s visinom od jednog

175

metra, predstavljaju solidan otpor bujici koja se u kišnom periodu vjerovatno sliva niz strminu .

Na svom putu do vrha, stranac polako obilazi kaveze s kapucin majmunima ,čudeći se kako su još na otvorenom. No, sjeti se da je na južnoj hemisferi i da ovdje počinje proljeće kad u Europi nastupa jesen.

Petak je , 9 sati jutro ,vremenska razlika 5 sati od GMT , što znači da je u Londonu sad 2 sata popodne. Svoj mobitel stavlja u gornji džep od vjetrovke , u stanje pripravnosti .Čovjek s kojim ima zakazan susret na ovom mjestu ima doći svaki čas .

Pored prostranih kaveza sa južnoameričkim pumama pojavljuje se radnik na održavanju .Trulo lišće nakupljeno u odvodnom betonskom kanalu pod snažnim mlazom vode prska mu gumene čizme i veliku crnu pregaču. Stranca to podsjeti na prizor kakav se viđa na patologijama.Radnik rutinskim pokretima povlači crijevo s vodom i usput dugačkim rukavicama kupi lišće na hrpu. Tada se uputi ka velikim lavljim nastambama . Dvije djevojke s rukama punim nekakvog cvijeća zastaju pored njega , pitaju u kojem smjeru se nalaze kavezi s lavovima . Cure odlaze uz kikotanje , no on ih upozorava da ne draže zvijeri , jer kako im reče, hrani ih se svaki drugi dan, stoga su sad u iščekivanju obroka, što znači krajnje nervozni.Naravno i opasni.

-Lavovi su očito atrakcija u svakom zoološkom vrtu. Ovaj izgleda nije izuzetak , jer i ja imam zakazan susret pored kaveza sa tim afričkim grabežljivcima.-

Pomisli on dok je pogledom pratio djevojke .

U ovo vrijeme posjetitelja velikog parka nema kao u popodnevnim satima. To i jeste ono što strancu odgovara . Što manje znatiželjnih pogleda .

S gornje strane staze ubrzo se pojavi onaj kojeg je očekivao.

Prilazi mu nizak čileanac, spljoštena nosa , spuštenih boksačkih ramena, stisnu mu ruku u znak srdačne doborodošlice.

-Točan si Mohamade ...to je uvijek bila tvoja vrlina.-

-Salvador...drago mi je što se vidimo .-

176

Mohamad se nasloni s obe ruke na željeznu cijev koja odvaja stazu od betonskog zida. Njihov susret pomno prate četiri velike mačke ispod .Veliki mužjak i tri ženke.

Djevojke uz smjeh priđoše rubu zida , svi zajedno na tren prate nervoznu šetnju velikih grabežljivaca po prostranom kavezu.

Mohamadovo šesto čulo je zakazalo i nikad neće saznati što se tada zapravo dogodilo .A ,desilo se doista brzo.

Jedna od djevojaka ispusti veliki buket iz ruku i nasloni cijev poluautomatskog Colta 45 na Abasov potiljak .Istovremeno , druga djevojka s špricom u ruci ubode ga u vrat. Na dejstvo opijata iz šprice nije trebalo dugo čekati .Radnik baci gumu iz ruke i pritrči onemoćalom egipćaninu. Još uvijek pri svijesti ,ali doslovno paraliziran ,Abas je razgovjetno čuo Salvadorovu poruku.

-Mohamade , imaš pozdrav iz Moskve ...Irina Zajcev želi ti sretan put na onaj svijet...i ovom prigodom zamolila me da ti predam poklon od njenog Vladimira.

Djevojka mu pruži bocu s vinom .

-Lerida ...Taragonsko vino mu je oduvijek bila slabost , a i ti si ,ako se ne varam trgovac vinom , znat ćeš cijeniti ovaj poklon . Znaj da je Irina zahtjevala prošlogodišnju berbu ,dakle od dana kad ste u Durbanu zadnji put bili zajedno.

Salvador otvori bocu i sav sadržaj izlije po glavi nemoćnog Abasa.

-Ovu izdaju našeg poslovnog odnosa nemoj shvatiti osobno . Vjeruj mi ...novac kojeg sam dobio od udovice Zajcev ,ima veću vrijednost no onaj od FBI ucjene . Ali ...tebi je sad to ionako svejedno .-

Djevojke se bez riječi udaljiše .Radnik priđe rubu zida i bez većeg napora prebaci nemoćno tijelo preko zaštitne ograde .

Salvador pažljivo obriše maramicom praznu bocu i položi je na tlo.

Režanje razbješnjelog mužjaka koji je priječio prilaz truplu ženkama , sve je što ostade od ovog susreta.

177

Lokalni tisak već slijedećeg jutra donosi vijest o tragediji u Quilpue zoološkom vrtu . Bizarnu nesreću u kojoj je smrtno stradao izvjesni Pablo de Saragon , gost hotela Urubamba, prenijele su i neke strane novinske agencije . Presudnu važnost u identifikaciji posmrtnih ostataka nesretnog Pabla imaju izjave dviju prodavačica suvenira pred ulazom u park. Šef lokalne policije , stanoviti Diego La Serena , u razgovoru s pripadnicama plemena Mapuche ustanovljava da je vjerovatno riječ o tom zagonetnom Španjolcu . Ostaci , a toga je uistinu bilo malo , predani su na odjel patologije Medicinskog instituta u Santjagu.

Diego La Serena je policajac ,kojeg su građani Valparaisa dobili u političkom nadmetanju za vlast dviju najjačih političkih stranaka. Odnijevši pobjedu na zadnjim lokalnim izborima stranka Koalicija Partija za Demokraciju je isturila svog bivšeg vojnog policajca .

Gospodin Diego nije do zadnjeg trenutka isticao pripadnost ni jednoj stranci. Da je kojim slučajem pobijedila Alianza za Chile , La Serena bi vjerovatno tada bio njihov kandidat. Svoje procjene da su građani Valparaisa njegovim ustoličenjem na dobitku, on temelji na činjenici da ima izuzetno jake veze u vojnom vrhu Chilea .

No , poziv od jednog svog prijatelja za kojeg se sumnja da se kreće u mafijaškim krugovima, njegov učmali život čini vrlo dramatičnim .

U razgovoru s njim on shvaća da je u vrtu smaknut nitko drugi do jedan od najtraženijih terorista. Prilično iznenađen tom činjenicom , inspektor Diego se brzo snalazi. Daleko od nepozvanih očiju i ušiju sklapa nagodbu s izvršiocima tog smaknuća .

Gospodin Salvador ima čist dosje , a inspektor La Serena apsolutno pravo na zasluge koje iz toga proizlaze. Dakako, da se to odnosi i novčanu nagradu koju je ponudio FBI .

Istog trena, stručnjaci na odjelu patologije, dobili su izričitu naredbu o zabrani iznošenja bilo kakvih informacija o identitetu žrtve u javnost .U tom pismu stoji da sve informacije moraju ići preko njegova glasnogovornika. Ipak , uzbuđeni Diegito , kako su ga oduvijek zvali ,svjestan je da će proces dokazivanja Mohamadovog identiteta potrajati. No , na svome stolu ima i dosje s prepoznatljivim logom Scotland Yarda. U njemu je kopija analize krvi napravljene prigodom Abasova privođenja u Londonu. Forenzičarima

178

je ostalo nešto kostiju glave , kompletna gornja i donja vilica , lijevo stopalo s natkoljenicom i za čudo , lavovi su iz nekog razloga ostavili netaknut donji dio abdomena s genitalijama. Nedvojbeno, DNK analiza napravljena nad uzorcima krvi i tkiva uzeti iz kaveza ,upućuje na jednu te istu osobu.

Glasnogovornik policije je sljedećeg jutra pred znatiželjne novinare izašao spreman odgovoriti na najčešće spominjano pitanje.

-Da, doista se radi o Mohamad Ali Abasu.-

-Zna li se zašto je do njegova smaknuća došlo upravo u Valparaisu ?-

-Službena istraga još traje , ipak ,ono što znamo je sljedeće. Ali Abas sa svojim zločinačkim planovima više nije globalna prijetnja. Njegov kraj u našem gradu dio je scenarija kojeg smo zajedno odradili gospoda iz Washingtona i naše policijske snage.-

Dopisnik Santiago Heralda , neki mladi momak ,postavio je očekivano pitanje o tome tko je zaslužan za ovako dramatičan kraj slučaja Abas .

-Bez ikakove dvojbe , uloga gospodina La Serene je bila presudna. On je zaslužan za učinkovitost ove munjevite akcije i njemu se slobodno mogu pripisati sve zasluge u tom smislu.

Novinarka Valapariso Expresa ,neka namrgođena dama, tražila je još samo jedan trenutak za sebe tj .svoje čitatelje. Pitanje koje je postavila zbunjenom glasnogovorniku pred zgradom policijske uprave ,okupljeno društvo je prilično iznenadilo.

-Vi tvrdite kako je gospodin Serena taj kojem pripadaju sve zasluge za ovaj junački pothvat. Objasnite nam onda što je gospodin Diego radio u svom vinogradu na dan kad se to sve desilo , dakle u petak ?Ja sam svojim očima vidjela da je od sveg oružja imao samo škare za lozu i neke rasklimane grablje.-

Uz kiseli smješak , čovjek je ipak odgovorio.

-Gospođo,ja ne znam što i koga ste vidjeli u petak, kako rekoste sa nekim škarama u vinogradu, samo znam da je zaslugom gospodina Serene spriječen jedan sumanut i po čovječanstvo opasan terorista.

179

Nakon toga nitko više ništa nije pitao.

Istog dana ,pažljivoj i temeljitoj novinarki lokalnog lista, sin jedinac vratio se sa redovne nastave u onovnoj školi .Dijete je vadeći školski pribor iz torbe izvadilo i nekakvu omotnicu nepoznata porijekla i dao je mami . Na njen užas, ona je sadržavala prijeteće pismo ukoliko revna novinarka ne objavi demant svoje izjave ,date prethodni dan .

Dakako ,sljedećeg jutra čitaoci su sa zanimanjem čitali hvalospjeve o neustrašivom inspektoru Diegu .Sve je na kraju bilo začinjeno sa brdom isprika ,jer kako reče autorica, nevjerovatna je sličnost između gospodina Serene i njenog susjeda Karlita.

Svi mediji izvještavaju na sličan način . Diego La Serena junak je dana. Neustrašivom akcijom izvedenom u stilu akcionih filmova , skromni i samozatajni policajac spektakularno i u samoodbrani lišava života opasnog teroristu .

Diegito u svom malom uredu čita naslove tiska . Zadovoljno lista mnogobrojna izdanja , svi novinari izvještavaju na sličan način .

S članaka o svom hrabrom sukobu ,njegov pogled se zaustavi na zidu pored ulaznih vrata. Obiteljska fotografija iz dječačkih dana prikazuje Diegita kao malog ministranta lokalne crkve , u srcu jedne od najsiromašnijih četvrti Santiaga .Zloglasne favele de Rohas. Ispod te požutjele slike stoje jedna do druge ,makete drvenih jedrenjaka .Prvi je Santiago , potom San Sebastian , Concepsion i Victoria. Flota kojom je legendarni Mageljan krenuo iz Seville na put oko svijeta. Jednom su Diega pitali a zašto nema i petog broda ?

-Pet mi je nesretan broj .-Odgovorio je inspektor ,zadovoljan i sa nekompletnom flotom.

Njegov pogled klizi po brodskim otvorima za topove ,mnogobrojnim konopima , obješenim jedrima ...i vraća ga u rano doba njegova odrastanja u Santiagu .

Diego je dijete ulice .Jedan od mnogobrojnih nesretnika koji su svoj dom imali u cijeloj faveli di Rohas .Ratoboran , svadljiv i prgav , mali Diegito je često bio u centru lokalnih obračuna. Izostankom temeljne roditeljske skrbi u njemu se na ulici ,u surovom okruženju, budi instinkt samoodržanja.

180

Vremenom , Diego je sve više zagledan u prošlost. Sluša priče o velikim istraživačima . Nemirno doba njegova puberteta , određuje priča jednoga od najslavnijih .Životni put portugalca Magelana njemu je putokaz. Neshvaćen od svojih vršnjaka , sve više mir traži u samotnom svijetu pustolovnih veličina . Maštanjima o zvijezdanim putevima slavnih pustolova, običavao se prepuštati bijegom na brdo na samoj ivici grada .

Jednoga jutra okupljeni svijet promatra dječaka na krovu policijske uprave. Najveći vrh na zgradi poslužio je Diegitu , jer on je taj koji se noću uzverao, kao uporište za svoj boravak.

Policija , a ni vatrogasci nisu imali namjeri skidati Diega s krova ,ali onog trena kad se nekoliko crijepova rasprslo pred iznenađenom ruljom, stvari su se uozbiljile.

Na pitanje što on hoće , dugo se čekao odgovor.

Slijedećeg jutra, mali Diego je iznio svoj zahtjev . Na rubnom, istočnom dijelu favele postoji deponij koji svima služi kao mjesto za odlaganje otpada. Na njemu je proveo dobar dio svog djetinjstva , ponekad danima tražeći zakopano blago.

-On želi da se taj deponij zove po njemu. Diegov vrh .-

Izvijestio je debeli vatrogasac nekoliko policajaca pred mnoštvom okupljena svijeta.

-Ono smetlište ...da se zove po njemu ?

Zbunjeno skida kapu s glave šef policijske postaje .

-Pa dobro ...dovraga i smetlište , bolje i to prije nego nekome razbije glavu .-

I tako , Diegito je dobio svoj vrh i mjesto u svijetu slavnih.

A danas , čekajući da mu se iz Washingtona javi neki Metzke i razmišljajući o svim ovim dramtičnim događajima proteklih dana, La Sereni se nameće jedna jedina misao .

-Sve je ovo čin Božje milosti i ja sam pozvan s njegove strane. Nije slučajno taj Arap došao u moj grad .Ali Bog je htio da se ja nađem tu .-

181

Razmišlja inspektor i kucka prstima po rubu oronula stola pred sobom. Kako mu reče sekretarica , neki čovjek iz FBI će zvati .

U svu tu gužvu od misli pojavi se i pitanje na koje mu mafioso Salvador nije htio odgovoriti ,jer kako reče, to je uvjet za sklapanje nagodbe .Tko je zapravo naručioc ovog smaknuća ?

I što znači prazna boca u jarku pored zida ? Na ta pitanja bi želio odgovor...

A tada zazvoni i telefon . Čovjek s druge strane se predstavi kao Florenius Metzke.

182

DOL

HVAR

Na velikom proširenju puta , ugibalištu ispod polja Frane Bije, parkiran je crni audi , mercedes terenac i još destak drugih vozila. Svi koji su došli tim vozilima ,gosti su na veselici u velikom žutom šatoru.

Nešto iza podne ,iz smjera Hvara, polako se zaustavlja još jedno auto.

Iznajmljenim vozilom rent-cara ,upravlja profesor Edmond Barere .Našavši pogodno mjesto ,on se parkira i izlazi van. Njegov suvozač, također je afrikanac ,vanredni predavač na Humboltovom Univerzitetu iz Berlina ,astronom dr. Oukuku Sese.

Znatiželjno se osvrću i čuvši glazbu iz neposredne blizine ,zadovoljno krenuše u tom pravcu .

-To mora da je ovdje ...sigurno ...bar tako mi je rekla gospođa Aida.-

Gazi uskim puteljkom uzbrdo Edmond , a za njim pažljivo kroči njegov prijatelj i znatiželjno pita.

-Kako to Edmond , da ti ne odgovara na poziv...?-

-Nemoj se čuditi , pa što ima da je doputovala iz Durbana ? Sam znaš ...kad se vratiš kući u Durban , ne želiš nekoliko dana ni vidjeti nikoga osim svoju ženu . Nije li tako ...?-

-Pa ...to je stvarno točno .Ona je vjerovatno sa svojim mužem svo ovo vrijeme .Mobitel je sigurno isključila . Svakako žele nadoknaditi izgubljene dane ...ha...ha ...ha.-

Opušteni su oba ,jer Barere nosi zanimljive vijesti gospođi Pavičić .Svakako će je zanimati čuti uvjete ugovora koji joj se nudi .

Ali naravno , to joj on mora osobno priopćiti.

Prođoše pored jedne razvaljene gomile .Iz nje je rasla velika kupina natkrivši temelje nekad davno izgrađene poljske kućice. U sjeni njenih posivjelih zidova nepomična su četiri lika .Lica im premazana maskirnim bojama .

183

Inspektor Grubić napeto osluškuje korake prolazećih crnaca.

Nepomični ,poput kameleona na grani , čekaju njegovu naredbu dvojica pripadnika delte 2.

Nekih pedesetak metara dalje ,Rosenhaimerova nervozno osmatra sporedni ulaz i sjevernu stranu Vajatkinova pogona.

Cijelo jutro je skoro prošlo, no nitko se ne kreće pored deponija sa opasnim biološkim otrovom.Rus je došao , ali odmah i nestao u pravcu šatora. Natalija se zadovoljila znatiželjnim upoznavanjem sa gostima i domaćinima ,dok je on ostao pored velikog improviziranog šanka postavljenog ispod Franetove smokve .

Pita se , što više čekati ? I tada donosi odluku .

Lewis ,Grujić i delta 2 imaju brzo prići mjestu gdje su bačve i ispitati njihov sadržaj. Prije toga Hrvat mora onesposobiti dva zaštitara koji trenutno igraju na karte . U isto vrijeme njegovi onesposobljavaju dvije sigurnosne kamere. Sve zajedno mora trajati svega tri minute.

Sve to im je iznijela u par rečenica .

Svoje ručne satove su podesili taman u momentu kad joj je zavibrirao mobitel .Na displeju uočava Metzkeov broj .

-Baš si sad našao trenutak Flo...pričekat ćeš malo ...-

Pomisli ona i dade naredbu za akciju.

Četvorka munjevito jurnu preko gomile u pravcu rampe .

Sve je bilo gotovo i prije .Vezuju šokirane zaštitare i kamere stavljaju van upotrebe.

Iznenađeni Lewis u bačvama nije našao ništa .Prazne i čiste. Tada skače preko zida i objašnjava Bartulu da mora uzeti uzorak sa Franinog komposišta.

-Uzorak ...? Odavde ? –

Zbunjen je Grubić , ali ništa manje i uznemireni Riki .Magarac se ustao ali uporno trese glavom , vjerovatno u namjeri da otkloni mamurluk.

184

Kewin mu pokazuje satelitske snimke i GPS koordinate upravo ovog mjesta

-Da , u pravu si , ali ovdje ja vidim samo biološki otpad ...i ovog smantanog magarca.

Bartul s nekim štapom razgrće smjesu trulog levandina cvijeta, vinskog dropa i veće količine Rikijeva gnoja razbacanog po samoj površini.

Kewin s dosta opreza stoji malo podalje s bijelim kiruškim rukavicama. Tada se i on osmjeli i priđe bliže . Svi gledaju u tu hrpu gnoja .Pored zida , Frane i Onangone uredno su posložili desetke plastičnih vreća sa nabijenim gnojivom .

Kewin promuca.

-Kako biološki otpad , pa nije li crvena boja na ovim snimkama znak da je ova smjesa u nekom procesu ?-

-Lewis ! O kakvom procesu pričaš ?! Ovo što se događa ovdje nije plod nikakve kemijsko biološke razgradnje opasne po čovječanstvo. Ovaj gnoj se raspada zajedno sa svom to silnom truleži .I to je sve .To zna svako dijete u osnovnoj školi !-

Bojnik Lewis je nepokretan. Bulji u Rikijev gnoj kao da je oduzet.

Prošapće , jedva čujno .

-Nemoguće ...snimke jasno pokazuju...-

Bartul tada izgubi kontrolu.

-Što je s tobom Kewine...?! Tebi još nije jasno ?-

Okreće se i poziva dalmatinca koji čuči pored vreća .

-Dalmatinac ! Dođi ovamo !

Snajperista se prišulja do njih motreći pri tom okolni maslinik .

Što je ovo ?-

Bartul vrhom čizme gurne pred njega jedan svjež Rikijev grumen

185

Dalmatinac ga polako razmrvi među prstima . Pažljivo i stručno gleda kako djelići probavljene trave padaju po njegovim čizmama. Omiriše prste i uspravi se .

-Ovo je prvoklasni stajski gnoj . Moj dida je ...ustvari baba se uvik ...-

-Dosta! Budalo jedna ! Ti bi meni sad o babi Mari !-

Lewis ne razumije što pričaju ali mu govor tijela kazuje sve.

Bartul se polako naginje prema njemu i unosi mu se u lice.

-Kewine ...nemoj mi samo reći da ste sa svom tom svemirskom tehnikom i satelitskom tehnologijom došli do zaključka kako je baš ovo komposište vezano za rusovu opasnu rabotu...?! Ili vi mislite da Rus ima novu formulu po kojoj se preradom magarećih govana dolazi do nekog ubojitog bojnog otrova !

Amerikanac je napravio pomak . Sjeo je na zid pored vreća i aktivira radio uređaj.

-Ashley ...delta 1 ...prijam .-

-Slušaj Estel...Kewin je ...-

-Kakvo je to oslovljavanje delta 1?!-

-Ostavimo to ...Estel ...ovdje nema ništa , ni traga o nekom opasnom otrovu , jedino što odvratno smrdi ovaj magareći izmet ...-

-Kako to Kewine ? Baš ništa ?-

-Ne ...jedino ...ako ti ...mislim... ti imaš ovlasti FBI ,da uđemo u zgradu ...pa da pogledamo unutra. Što kažeš ?-

S druge strane uslijedila je stanka .Potom zašušti u njegovoj slušalici.

-Ja bih sad trebala zvati De Roberisa da ishoduje nalog za pretres kod hrvatskog javnog tužioca ...ali ...ionako smo napravili povredu privatnog vlasništva ...dovraga upadajte unutra i napravite što treba ...ok ?-

I ovaj dio operacije se završio vrlo brzo .Međutim, bojnikovo stručno oko nije zapazilo nikakav sporan ili kompromitirajući detalj u cijeloj zgradi. Osim gomile staklenki ,koje su usput rečeno , po njegovom sudu bile bolno

186

razbacane , ničega. Pretresli su sve , od vrha do dna, ali ovo mjesto nema nikakove veze sa proizvodnjom anthraxa.

-Što dovraga onda taj zlikovac Mohamad radi ovdje ?-

Izbezumljeni bojnik gleda u Bartula ne znajući što dalje .

-Kewine , ne pitaj mene što ćemo , nije li ta tvoja amerikanka mozak ove operacije , ona će sigurno znati ...uostalom ...ne gubimo vrijeme , taj Mohamad i njegovi crnci ...pa taj zagonetni vlasnik mercedesa ...svo to društvo je sad na okupu .Ako mene pitaš svih njih treba lišiti slobode...-

Lewis poziva Hlinkeovu , a tog trena se i Riki javi svojim gromoglasnim revom .

Izazvan neredom na ovom smrdljivom mjestu , na bojnikovu licu odražava se užas . Gomile nepravilno naslagana kamena , uznemirujuće krivudavi putevi i staze , ovaj magarac , čija stravična rika se čuje sve do samog Washingtona . Ležanje u kamenjaru bez imalo korisnog rada ...nediscipliniran odnos ovog prgavog Hrvata naspram njegovog čina ... Pogleda li tek vedro hvarsko nebo , mozak mu paraju grozno ispresijecane krivulje ispušnih plinova tih odvratnih putničkih mlaznjaka...Ovo mjesto doista postaje nesnošljivo ...

Lewis osjeća neku nadolazeću malaksalost .

Njegovu slušalicu propara oštar ton Rosenhaimerove i bijesna zapovijed o prepadu na šator . Njegovoj grupi naredila je prilaz s južne strane , a njemu tako ponestaje daha...

U međuvremenu , razigrano društvo veselo tumara oko šatora .Oblak dima nad širokim roštiljem , uvukao se pod grane visokih borova i nestaje nekud nad zadnjim krovovima onoga Dola. Peče se meso na žaru , kobasice , desetci kutija sa osvježavajućim pićima , nekoliko mladih momaka i cura stoje na usluzi , režu kruh , prave koktele... po smokvinim granama vise torbe i kese sa hranom .

Kozji puteljak s glavne ceste vodi kroz nekoliko parcela zasađenih mladom levandom .

187

Prnjak i Bacilj izbiše na čistinu pred šator. Bandundu i Waka Waka ih slijede poput sijenki.

U gužvi za centralnim stolom pored male bine stoji Braco okružen veselim licima .Do njega , u istom redu sjedi Aida .

Nekako istovremeno, ugledaše Prnjaka i njegovo društvo. Onangone s neskrivenim zadovoljstvom stoje nasred livade i okreću se oko sebe , uživaju u prizoru .

-Lijep je ovaj Al –Quaida ...svi su ljudi dobre volje ...i žene nas gledaju sa zanimanjem ...-

Oduševljen je Bandundu.

Njegov komentar Waka prešuti , iscrpilo ga je neprestano objašnjavanje o nekim stvarima .On sam uživa u blizini velikog Mohamada.

Njihovo pojavljivanje primijeti i Braco .Istog trena uoči da ih je zapazila i Aida. Njezin izraz lica ostane nepromjenjen , nastavi i dalje priču sa gospođom Edith iz San Diega . No , uočivši crnce , Edith odmah promjeni temu o odnosima muškaraca i žena kakvi vladaju kod tih plemena .

Reakcija Aide na pojavu crnaca tek sad razjari njenog muža .On ljutito stisnu zube šokiran njenom glumom.

-Sad se pravi da ih ne poznaje , ali neka samo priđu...-

Bijesno odgurne stolicu iza sebe pa stade pored nje . Čvrsto zgrabi rub plastičnog stola , odlučan da ovaj put stane ovoj sramoti na kraj.

A tada , istim putem kroz polje , na čistinu izađoše druga dva crnca . Edmond Barere i njegov kolega iz Berlina Oukuku Sese, znatiželjno kroče prema prostranom ulazu u žuti šator. Barere u gužvi oko stola primijećuje Aidu istovremeno kad i ona njega . Mahnu mu rukom u znak pozdrava. Oba srdačno odgovoriše smješkom na ovaj gest dobrodošlice.

Braco Pavičić uoči pojavu tih novih crnaca .Aidin pozdrav tim ljudima, kod njega izazove novu erupciju bijesa .Tek sad mu ništa nije jasno .

-Ima li još koji jebeni crnac tamo iz Afrike...a da se ti nisi spetljala s njim ?!-

188

On ljutito prosikće i razgrne stranicu od šatora u namjeri promisliti što i kako dalje...

-S kim se prije obračunati ? S njom ili s njima ? Ili sve zajedno poslati do vraga ? Odakle samo izviru ti prokleti crnci ...?-

A tada iz obližnjeg maslinika munjevito iskočiše tri lika obučeni u maskirna odijela .Suprotna strana ulaza istovremeno utihnu jer se i tamo na čistini pojaviše četiri naoružane osobe.

Estel se uspravi i krenu ka improviziranoj bini .Pored malog podija Jozo , Krešimir i Jakov prepričavaju neke smiješne zgode .Društvo oko njih je utihnulo .Prilazi im Lynn Pavičić , ali kakvo je to odijelo na njoj i što znači taj pištolju njenoj ruci .Sve je utihnulo , samo još sa razglasa trešti glazba . Na binu skoči Grubić i grubo prekida glazbu.

-Da se nitko nije pomakao !

Dreknu on .Oružje u njegovoj ruci govori da misli itekako ozbiljno.

Rosenhaimerova zastane ,iznervirana neprestanom zvonjavom mobitela ,ona vadi svoj uređaj i ponovo uočava Metzkeov broj.

-Do vraga Metzke ...što je ?! Nije sad trenutak ni za kakve rasprave ...što hoćeš?-

-Estel ...Mohamad ...on je ...ovaj ..pao ... je .Mohamad je smaknut ...čuješ li me? Nije više među živima ...halo ...Estel ...-

-Halo ...Metzke ...ponovi ...-

Ona izlazi van šatora , no boja njenog lica je posivila.

-Što si rekao ? Uhićen i likvidiran ...u Valparaisu ...ali ...kako ...pa sad...-

-Estel ...to što si čula je konačna istina ...ne znam u kojoj si fazi tu sa Levandom ...ali obustavi sve ...mislim...halo.-

Rosenahaimerova je u šoku .Prilazi joj Grubić , jasno mu je da nešto debelo ne štima.-

-Na krivom smo mjestu ...Mohamad je uhićen ...ovdje nemamo što tražiti ...-

-Uhićen ...?-

189

-Da ...a mi smo upali ovim ljudima...-

Grubiću mozak grčevito radi . On iznosi svoju ideju.

-Reći ćemo kako je ovo samo vježba ...slažeš se ?-

Ona mlako klima glavom , no njezin svijet je prilično urušen.

Oči svih, uprte su ovaj par .Grubić se ponovo uzvere na binu .

Nijemu tišinu iznenada prolomi strašan magareći rev .Rikiju se očito razbistrilo u glavi i on dade sve od sebe. Nakon njegova revanja opet zavlada napeta tišina. Nervozno iščekivanje .

Nesigurni pogledi i kretnje , žene i muškarci se pogledavaju , čude se ovako iznenadnu preokretu.

Mladi momak u maskirnoj odori uze mikrofon u ruku.

-Dame i gospodo ...ljudi ...dobar vam dan...-

Na polju Frane Pobuka ,stvari su se prilično brzo razbistrile .Desetak ljudi obučenih u borbene odore specijalne policije , vrlo brzo je našlo zajednički jezik sa svim prisutnima.

Krenuše komentari o tome kako je uistinu lijepo vidjeti dobro obučenu policiju na pokaznoj vježbi . Mnogi se složiše da je to zaista izgledalo kao prava racija .Nekoliko žena ustvrdi kako su bile sigurne da će ih pobiti ova luda vosjka. Takvi komentari naiđoše na posprdne izjave pojedinih muževa , koji su odmah vidjeli da je to najobičnija vježba. Muž gospođe Edith , simpatični Steve , u svojoj ocjeni o vjerodostojnosti ove akcije bio je vrlo konkretan.

-Nemojte biti naivni , kakva prava vojska ,ovo ni malo nije tome nalik .Naši momci u Kaliforniji , tako su dobro obučeni da im ova smiješna skupina nije ni za cipele čistiti ...-

Ovaj komentar svi su prihvatili kako konačnu ocjenu .Dakako da su čaše dignute u vis i zdravica je pozdravila sretan kraj ovog čudnog događaja.

Grupa muškaraca okupljena oko Prnjaka ubrzo nastavi sa svojim šalama.

190

Jakov Bacilj gleda momke u maskirnim odijelima.

-Nisan kume zna da se i ode pravi vojni manever. Ove njiove puške i pištoli ... reka bi čovik... kada su pravi a ne od plastike ...-

-Ajde Jakove ...je sve će oni pravo oružje ode donit ...moga bi kogod i nastradat .... ima ode i male dice ...to oni vježbaju za vatat prave teroriste...

-Jeli ono ka i kad su tebe doli u Kongu uvatili ...jeli to ...a kume ?-

-Ma ajde moj Jakove ...ono je bila prava vojska ...a ne ova zajebancija ...išli su na mene njih dvadeset ...ali ti nisan priča ...eee... to je bilo ...a bome vidija si slike ...-

-Jesan ...kume , jesan... di su ti gaće od straja pale ispod kolina...-

-Aha...vidija bi tebe da te oni ludonja drži na nišanu na dva metra ...baš bi te volija vidit...

Odgovori mu Jozo klimajući glavom .

Onangone nisu shvatili što se ovdje upravo dogodilo , nitko im se i ne obrati.Ali Waka Waka i Bandundu nisu ni imali potrebe mnogo razbijati glavu oko toga . Mweki se ovo čudno mjesto što ga zovu otok, svidjelo odmah ,a naročito zbog toga što ove neobične žene nemaju potrebu da im muškarci padaju pred noge.

Sergej Vajatkin poput ostalih uzvanika još je pod dojmom dramatičnog upada nepoznate vojske. Kako je veći dio svog ugodnog boravka proveo ispod smokve pored i od dasaka sklepanog šanka, hvarska travarica mu je u dobroj mjeri otupila osjetila. Ipak , u jednom od uniformiranih osoba prepozna i svog prijatelja , fotografa Sepa Morgana .Usprkos činjenici što u ruci drži nekakvu pištoljčinu umalo nalik na čuvenog Makarova ,a ne svoj neizostavni foto aparat, Rus ga veselo pozdravi s plastičnom čašicom u zraku. Energičnim pokretima zovnu ga da mu se pridruži.Njegovo odsutno i prilično smušeno držanje Rusu bi dobar razlog da mu nekoliko puta nalije plastičnu časicu . Vrlo brzo, bojnikovo raspoloženje se vidno popravi , dapače , travarica ga prisili da sjedene na klupu pored Rusa. Vajatkin se svim silama trudio shvatiti što znači ta uniforma na njegovu prijatelju fotografu . Ipak, i pored tih dvojbi ,rus i amerikanac sasvim lijepo i bratski, pod utjecajem alkohola uđoše u mirno predvečerje.

191

Na suprotnoj strani čistine nastavnik Matko je prilično iznenađen ugledavši biologinju Lynn u borbenoj odori . Spazi i ona njega , te mu se nasmješi . On joj srdačno priđe .

-Lynn...? Pa... kako to ..otkud ti... pa ta roba ...?-

-Ej ...Matko ...ah ...duga je to priča ..

Jedna plastična stolica pored nje je u gužvi izvrnuta na zemlju .Ona je uspravi i sjede na nju .Pokaže rukom u pravcu Katovnice.

-Znaš ...Matko ...one tri noći , što sam provela u onom šatoru .tamo na tvojoj zemlji ...-

-Da Lynn ... ono kad si studirala Žutoglavog kornjaša ?

-Da ...da ...moram ti priznati jednu stvar ...-

-E ...reci.-

-Biologija nije moja struka , ali Matko ...to sad nije ni važno . Moram ti reći kako sam te noći osjetila nešto po prvi put u svom životu. Dodirnulo me nešto tada ...u dno duše .Možda ...stoga jer nisam nikad direktnije bila u kontaktu s prirodom , ne znam . Osjetila sam neki mir , kao da je netko cijelo polje prekrio s velom blaženstva...Koliko god se trudila naći riječi za opisati to stanje ...mislim da nema smisla ...eto ...to sam htjela , a i dužna sam ti reći...Da nije bilo tvog polja i te noći provedene na njemu ...mislim ...nikad ne bih doživjela nešto slično ...eto ...samo da znaš...Hvala ti...

Matko ništa ne odgovori .U trenutku šutnje , pokuša zajedno sa ovom zanimljivom amerikankom proniknuti u tajnovitost tog uzvišenog osjećaja.

-Lynn ...dali je to ...taj osjećaj ...jeli to možda bilo neko ukazanje , ili nešto tome slično ...nalikuje li to na pojavu nečeg nadnaravnog ...?-

-Misliš ...da li je u pitanju NLO ili tako nešto ...?-

-NLO...što je to ...?-

-Ono kao neki neindetificirani leteći objekti ..?.-

-E... to ...-

192

-Ma ne bih to tako nazvala ...prije bih rekla da sam ja bila prenesena u neko stanje slično blaženstvu...mislim ...nemam dojam o prikazu nečeg materijalnog ...-

-Reci mi Lynn ...a jesi ti možda pila što...alkohol ... ili kakve tablete , opijati neki ? ..Mislim.. ima sredstava koja ljude lako odvedu u neka stanja...?-

-To me namjeravaš pitati ...da se ne radi slučajno o halucinacijama...jesam li bila pod utjecajem nekih halucinogenih droga...?Ne nisam ništa uzimala -

Matko je zaista iznenađen ovom pričom. On slegnu ramenima.

-Ne znam ...drago mi je to što si mi ispričala , ali ja sam samo nastavnik u osnovnoj školi ...za protumačiti to što se tebi desilo... možda bi trebala kontaktirati nekog stručnjaka...-

-Moja kozmetičarka , gospođa Emma Fletwood , pričala mi je često o mjestu u Hrvatskoj koje je posjetila zajedno sa svojom mamom , radi se o hodočašću u to neko malo mjesto ... gdje se ukazala Madona...-

-Misliš na Međugorje , ukazanje Gospe u Međugorju ?-

-Da. Upravo to . Jutro nakon prve noći provedene u šatoru odmah sam se sjetila nje i onog što je pričala o tom događaju. Matko , nije mi jasno , ali identične riječi kojim je opisala svoje osjećaje što ih je tamo doživjela , ja ih evo, koristim i ovdje.. Znaš Matko ...nije mi potreba nikom ni spominjati ovo , eto tebi sam rekla i mislim da sam bila dužna. Ali taj osjećaj je u meni i željela bih te ovom prilikom zamoliti da ostanem još koju noć tamo .Mislim da mi je to sad potrebno .Dogodile su se neke stvari o kojima moram dobro razmisliti. Tvoja Katovnica je pravo mjesto za to .

Nastavnik nijemo klima glavom i gleda u pravcu svog posjeda. Njenu šutnju iskoristi za novo pitanje.

-Dozvoli mi ...pitat ću te ...jesi li ti religiozna osoba ...Lynn ?-

-Očekivala sam to pitanje Matko ...znaj da sam ga ja sebi postavljala na ovom otoku više puta ...mnogo više no ikad u životu. Moja vjera u Boga svodi se na povremene odlaske u crkvu ...ono ...prigodno. Ali ovo, što slobodno mogu nazvati neko duhovno pročišćenje , unijelo je neki mir u moj život. Možeš mi reći što hoćeš , ali bogatija sam za nešto novo , neprocijenjivo. Ja bih ovo

193

iskustvo nazvala ...oslobađanje .A pitam sebe i tebe ...tko me može osim Boga dovesti u takvo stanje ? -

Ćutali su oboje neko vrijeme, dok su oko njih svi , više manje uživali u veselu druženju.

-Mene doživljavaju kao vrlo opaku i zločestu osobu ,znaš .Mislim da mi je boravak na ovom otoku pomogao da shvatim koliko je točna ta ružna istina.To i jeste razlog više da ostanem koji dan još tu ...ovo može zvučati malo suludo , ali Katovnica meni sad ima značaj svetišta...-

Na ovo se biolog Matko uspravi pored nje , nije znao što bi više rekao .Gleda je duboko dojmljen ovim što je zagonetna amerikanka izgovorila.

Ukazanje ... oslobađanje ...Katovnica kao svetište , duhovno pročiščenje... Gospa iz Međugorja ...Matku je bubnjalo u glavi .Pita se , nije li amerikanka malo pretjerala dramatizirajući nekoliko noći provedenih na otvorenom ?

S druge strane , što da sumnja u njen iskaz? Kakvu bi korist imala pa da sve i izmišlja ?

Ona je očito nešto doživjela , a što ? To sam Bog zna.

Tog trena njoj opet zaigra mobitel oko vrata.

Nekoliko Matkovih prijatelja im priđe ,jedan se izdvoji i zgrabi nastavnika za ruku .

Lynn mu trzajem ruke da do znanja kako će prihvatiti ovaj poziv .

-Homo Matko ! Popićemo po još jenu pivu ...ala hod!

Vesela trojka se udalji , a Matko preko ramena mahnu zabrinutoj amerikanki .

194

WASHINGTON DC

S bijelom svilenom rukavicom ,navučenom skoro do samog lakta ,Ilde pažljivo odmaknu zavjesu. Njen znatiželjni pogled tražio je siluete likova po rasvjetljenim prozorima .Poljaci su noćas bučniji no inače , a znala je ona dobro tome i razlog . Na neki način ,osjećala je obvezu biti dio njihovog noćnog ritma. A što bi ona bez te značajne interakcije ? Tražiti neki novi uvod u još jednu besanu noć?

Djecu tih doseljenika iz Poljske upoznala je prilično detaljno , uostalom kao i njihove roditelje. No, zanimljivi su joj jer govore jezikom kojeg ona razumije ,dok se majka i svadljivi otac koriste nekom glupom mješavinom poljskoengleskog.

Noćas ,malog Ziga još ne vidi po kući . To ime što mu dade, nekako najviše liči na ono kojim ga mrzovoljni otac budi u gluhi sat.

Možda im nije ni potreban za narudžbu koju dobiše nema tome ni dva dana.Veliku količinu nekog posebnog peciva valja ispeći do nedjelje.

Kako mali Zig inače sjedi do otvorenog prozora i priča sa onom svojom klepetavom sestrom ,Ilde čuje svaku izgovorenu riječ . Recept za te čudne kolačiće upamtila je odmah ,a njegovoj sestri to još predstavlja velik problem .Baš mi je to strašan problem zapamtiti kombinaciju i omjere tih bezveznih kolačića .Uostalom , osim njega nitko od tih brojnih poljaka ne vidi neku privlačnost u grickanju tih brašnastih poslastica ? A sestri je prepreka sasvim sigurno i ona glupa žica u ustima kojom misli da će ispraviti one krljave zube.

Ali, tko zna , klepetuša možda ima i problema u školi . On je njoj, toga se Ilde dobro sjeća , nekoliko puta vrlo točno ponovio količinu svih sastojaka što prave tu smjesu. Što je još zanimljivije , Zigovo razumijevanje pekarskog zanata ne podrazumijeva samo puko spravljanje tijesta. Za svoje godine otišao je prilično daleko.

Jednu noć , nakon što je razgovarala s djevojčicom Ildom ,sjedila je pored prozora ,ali na suprotnoj strani , ne na svom uobičajenom mjestu. Svakako

195

je htjela taj put gledati nabore bijele suknje ali s desne strane .Možda to i bi razlog što je Zig tako jasno i glasno svojoj klepetavoj sestri uporno ponavljao neke stvari.

-U većoj količini već pripremljenog tijesta moraš umiješati te sastojke ! Ne tako malo ! Vodu nadolijevaš tek u malim količinama , ali nikako hladnu ...to nikako !

-Jesi li ti baš siguran u to ?-

Ona mirno odgovori ,ali ga i ne pogleda.

Dječak zavrti glavom prema sestri pa onako bijelim rukama s kojih je otpadalo tijesto zamlati po zraku.

-Smiješno ti je to pitanje ...nego što ...siguran sam !-

Tada on odgurne onaj mali bančić s kojega se inače penje na svoju stolicu. Okretno skoči na pod i priđe sestri . Unese joj se u lice .Za dijete od devet godina prilično smjelo izjavi .

-Svaku noć kad me mama ili tata probudi ja ponovim u sebi sve sastojke što uopće moraju doći u smjesu .-

Nepopustljivo i s upitnim izrazom na licu on se postavi prema njoj poput starog učitelja na satu praktične nastave.

-A ...sad ti meni reci ...jeli ti znaš koji su to sastojci ? Hajde ...seko ...reci ako znaš ? –

Ona se namršti kao šahista kojem slijedi neminovni mat .Ne reče ni riječ.

-Na dvadeset kilograma brašna dolazi specifična količina tiamina , riboflavina, niacina i željeza . Draga seko to je po standardima FDA .-

Slavodobitno zastane , ali spusti ruke . Komadići svježeg tijesta otpadoše s njegovih dlanova . On jest mali ali shvaća da seka ima otežan izgovor nekih slova upravo zbog žice u ustima.

-Dobro ...ja ne znam što je FDA , to nisam tatu još pitao ...pa nije ni važno...taj glupi FDA... ali rekao sam ti što mora doći u smjesu .Hoćeš li da ti točno kažem i količinu dodatnih konzervansa . Onih što tata drži u velikoj žutoj kutiji ? Mislim na kalcium i fosfor. Hoćeš li da ti i to kažem ?-

196

Sestra po običaju zašuti . Njen razgovor na ovu temu je završen .Vrlo često svoje neznanje pokušava sakriti opravdanjima da joj izgovor pravi problem.

-Ah ...ti baš ništa ne razumiješ ! A i kad pričaš samo se čuje šlj..šljah...šljup...E tako ! A siguran sam da ni ne znaš gdje stoji velika žuta kutija ...samo praviš te glupe cvjetiće i žabice od tijesta !-

Tim malim noćnim razgovorom Zig se nekako prišuljao Ildinoj uobičajenoj netrpeljivosti prema djeci. Svi su oni nedostojni njene pozornosti . Kenjkavi slinavi , zločesti i spremni na svaku glupost .

Samo jedno dijete na ovom svijetu je zavrijedilo svu njenu ljubav .

A to je djevojčica Ilde .

Ildin boravak pored prozora možda bi odnio još koji sat , ali pred zoru Metzke često zove i tada mora ostaviti i pekare i malu Ilde .

Uostalom, što da radi sa tom glupom kombinacijom smjese brašna ,vode ,kvasa i nekih sasvim beznačajnih sastojaka ? Pomisli kako se u ovih dvije –tri godine naslušala tih pekarskih majstorija da i sama može pokrenuti svoju neku trgovinu.

Ipak , evo ga .Zig se pojavio , ali na sasvim neočekivanom mjestu .Vidi ga pored klupe za rezanje lazanja .Što li tamo radi ? Nije li mu onaj neurotični otac zabranio primicanje tom opasnom stroju ?

Ilde napokon iskorači van sjenke naborane zavjese .Drugi kat njenog apartmana sasvim je u istom nivou krova kuće preko puta .Mjesta gdje se doseliše ti odvratni ,bučni pekari .O kojima je dosta znala.

Njezin lijevi dio profila probadalo je štrecavo svjetlo njihove neonske reklame. Jedan kraj tog drečavila , koje upozorava ljude da se u toj kući mogu kupiti svi mogući pekarski proizvodi, u pravilnim intervalima boja njezin nos i donji dio vrata nekom čudnom mješavinom crvene i ljubičaste boje.

Upravo to iritirajuće svijetlo svaki put je prisili da prekine u zadovoljavanju svoje noćne znatiželje. A zatim, sa posebnim zadovoljstvom kao da gazi po neutabanu snijegu, zatvorenih očiju napravi par koraka te stade pred

197

veliko zrcalo pored zgužvana kreveta. Skide svoje debele naočale i pipajući ih odloži na uobičajeno mjesto .Istim pokretom sa noćnog ormarića uze svoju kuglu i prinese je na grudi.

Polagano, nježno propuštajući polumrak sobe kroz duge , za tu priliku stavljene umjetne trepavice, Ilde uđe u svijet čarobne mašte i otvori oči.

Mutan lik u ogledalu stoji nepomično . Stara žena kroz bjelinu lelujave magle zanosno gleda djevojčicu s čarobnom kuglom u ruci.Prorijeđena , raspuštena kosa obojana nekom posebnom nijansom , svojim ispucalim krajevima jedva dodiruje njena usukana ramena .S druge strane zrcala to su zlaćani uvojci što uokviruju nevino djetinje lice. . Kroz nejasan obris motri onaj dio koljena između završetka čarapa i kraja lepršave bijele suknjice .Na ovoj strani to je jadno sasušena koža na mršavim nogama koje dodatno ruže koščata koljena prekrivena staračkim naborima . A s onu stranu djevojčica Ilde stoji na pupastim nogicama ni malo opterećena teškom nočnom usamljenošću . U polutami memljive sobe, mir i tišinu kao da bi svakog trena trebao razbiti smjeh djeteta pa ispraviti nepravdu ponižavajuće starosti.

Žmirkajući , zamrzne pogled na vedru pozadinu mutnog lika pred sobom. Tu je sva sila čarobnih trenutaka djetinjstva ,provedenih u suncem okupanim travnjacima i livadama prepunih raznobojnog cvijeća.

Stara cura zuri u obamrla sjećanja prohujale mladosti . Okreće ona svoju kuglu ,zna koliko vremena treba snijegu da prekrije sićučnu kućicu s krovom od čokolade . Ritmički je vrti žmireći na dokoljenke i bijele lakirane cipelice.

Ruke u zrcalu neumorno se igraju čarobnom kuglom .Snijegom zametene sanjke vuče niz od sedam malih jelena , ona osluškuje praporce u noći ...

-A kome ću ja reći istinu ...ako ne tebi draga moja...? Naravno, pred svima u tom odvratnom uredu moram izigravati zrelu i savjesnu ženu odanu višem cilju. Smijati se idiotkim vicevima onog glupog Billa ...Slušaš li ti mene uopće ...drago dijete ?

Reski zvuk telefona nemilosrdno propara tišinu u sobi .

198

Ilde uzdahne i uputi pusu maloj djevojčici .Napipa svoje naočale i vrati se u stvarnost.

-Halo ...Ilde dušo ...spavaš li ?-

Metzkeov glas ne unese ni malo živosti u njene pokrete .Uglavi slušalicu između ramena i brade dok je s glave pažljivo skidala sedefom pletenu bijelu krunicu.

-A ne ...šefe ...ne spavam , očekivala sam poziv ...-

-Baš lijepo ...molim te ...pripremit ćeš mi sve što smo pohranili u fajlu o Levandi , mislim one slike i ostalo...Jesam ti rekao da je Mohamad pao ...u Čileu ?-

-Ne...!? Doista ?-

Pravila se da je iznenađena, no njen pogled je još uvijek počivao na uredno složenoj bijeloj robici djevojčice Ilde. Slušajući Metzkea, gladila je nježnu svilu bijelih rukavica .Smirenom tijeku svojih misli nadoda i jednu novu. Svakako mora pitati Floreniusa što se dogodilo s Janet ? Pa , toliko dugo se znaju da je i ona na neki način upućena u taj nesretan brak.

Što sad znači ova tišina u pozadini njihovih najnovijih noćnih razgovora? Gdje je Janet ?

Da , svakako će mu reći da joj nekako nedostaju njene noćne aktivnosti...

A , možda je bolje ne pitati ništa ...

199

DOL

HVAR

Subotnje popodne lagano odmiče u suton ovog uzbudljivog dana Vrhunac je druženja , a Pavičići kako gosti tako i domaćini , razgovaraju jedni s drugima . Šale se ,nadvikuju, razmjenjuju mišljenja.Jedna poveća grupa svoj vedar duh iznosi pjesmom.

Nekoliko zakašnjelih zraka sunca koso počiva na granama usamljenih borova pod samim vrhom .Njihov tihi nestanak kao da smiruje čar doživljene svečanosti .

Braco Pavičić je u vrtlogu raspojasane atmosfere. Silina kojom se odigra ovih čudnih nekoliko stvari, doslovno mu razbi bilo koju pomisao na obračun s ova četiri drska i bezobrazna crnca. Prvo ,šokiran pojavom druge dvojice , pa nenadan upad nepoznate vojske ili policije , što li su već, zatim smiren i odmjeren nastup Aide, te razgovor s njima...

Sad mu je ionako svejedno .

Pored njega , više leži no stoji na šanku neki Rus koji mu uporno objašnjava razliku stepskih , primjerice iz Khazahstana i ovih ,kako reče, kržljavih dinarskih vukova. Već uzdrman u nazdravljanju s nekim prerađivačem ribljeg brašna iz Buenos Airesa, on teško uspjeva Rusu objasniti da o tome nema pojma .Pa , i da ga to ni malo ne zanima.

S druge strane šanka, u nered na stolu bulji neki Amerikanac za kojeg Rus tvrdi da mu je najbolji prijatelj.

- Strašno dobar fotograf ... i to umjetnički fotograf !

Ovo umjetnički, Vajatkin je naglasio širokim zamahom ruke u zrak .Kesa s nekom hranom, od udarca sleti s grane od smokve pred Kewina i pomete njegovu brižno stvorenu geometrijsku oazu .Čaše , neke prazne , polupune , vina, piva, grickalica...sav taj nered na stolu opasno mu zaprijeti samoranjavanjem . Srećom , usnu nije jako zagrizao jer se u dobroj mjeri već

200

iznazdravljao s Rusom i tako s već pripremljenim neredom u glavi dobro primi ovaj ispad.

Braci ništa manje ne tutnji u glavi .

A tada... opet ugleda pijanog soboslikara iz San Diega , nekog Pavičića kojeg su zvali Rafaelo . Žena ga vodi preko ledine ,on posrće , radosno mu mašu i prilaze.

-Znate...Braso...nikad ovo mi necemo zaboraviti ! Nikad . Ti si Braso u šao u povijest ! Ovo je veličanstveno ! Magnific ! ...Da...da .Ovakav skup ...Iz selog sveta ...Pa iz Afrike...I...Braso...samo ...ako treba tebi obojati...sobu ...kuca ....znas ,Rafaelo cu tebi ....dati ...ok? Samo reci Braso!Ok!

Svaki njihov susret u ovih nekoliko dana Rafaelo je začinjao nasrtajima da izljubi Bracu dajući mu do znanja koliko cijeni njegov rad .No, zagrebčanin dolskih korjena to je uglavnom uspješno izbjegavao .Pijani soboslikar to pokuša i sad , ali jednostavno klonu .U nekom muklom trtljanju i namjeri da reče još nešto, pogled mu se izgubi na zemlji pred nogama jer mu glava samo klonu .Alkohol ga je dokrajčio.

Edith,njegova družica , drži se nešto bolje , ali zabrinuti Pavičić vidi kako oboma treba neko mirno mjesto da dođu sebi.

A u tom trenu mu zazvoni i mobitel.

Držeći Rafaela pod ruku nekako uspije uz pomoć Edith smjestiti soboslikara pod smokvu , dok je slobodnom rukom nervozno čupao mobitel iz džepića na košulji.

Na displeju piše mama .

-Uh...kako sam to zaboravio !Rekao sam da ću je zvati !

Promrsi kroz zube sklanjajući ruku Edith sa svog vrata .Sad i ona hoće da sjedne pored njih i da pričaju o tom kako se pravi taj čuveni dolski prošek.

-Halo ...halo mama –

-Braco !?-

-Da majko ...ja sam.-

201

-Si rekel me zvati...a kaj ne zoveš ?-

-Ma daaa...tak , nisam stigel mama.-

-Kak sad pa to ?Delaš nekaj ?-

-Ma...ne...mama.-

-Kak je tam ...Bracek ? Jel puno sveta? A ...čujem ...jel to nekaj mužikanti svirajo ?-

-Ma...tako ...ima...nekaj tu svirka...-

-Bracek...?-

-Ja...mama ?-

-Kak si to neveseli ...a ma si to pil Braco ...a ?-

-Sem malo ...samo malo mama ...niš strašno...-

-A ...ona ? Si povedal s frau ...a kaj veli ...?-

Gospođa Roža Cvek Pavičić ,čeka na odgovor no njezin jedinac ćuti.

-Halo ...Bracek ...halo...?-

-Čujem mama, tu sam .-

-Kaj ne zboriš ?Pitam te... jeli frau Aida rekla koji su joj to ...a?-

-Mama ...nisam stigel pitat je nikaj ...ali ...ali mama...-

-A kaj se sad ?...Se nekaj zgodilo ...? Kaj je ...?-

-Mama ...kak da ti kažem ...tu u Dol ...došli su još dva crnca ...i eno ...ona je s njima...-

-Oh...Ježuš i Marija i svi sveti ...o milostivi moj Bože i majko božja...ma kaj mi to veliš !? –

-Da mama ...još dva...crnca.-

-Oh Bracek moj ...sinek moj jedini...,dva od prije ,dva sad ...to je četiri ! ...Ona tu bu dopeljala sva afrikanska plemena ...celu Afriku ! ...Velim ti ja...o dete moje...hodi ti sim ...vrni se ti doma.

202

Njegova brižna mama stenje kroz poluglasne molitve .Tad se malo pribere .

-I Bracek ...buš me poslušal ?-

-Kaj mama ?-

-Kolko se ja razmem u medicinu ,tam iz te Afrike uvek je te boleštine ...sine ne buš spaval s njom dok se ne pregleda...a kaj ti znaš ...ti afrikaneri bu donesli belaja ...ma posle je kasno ...znaš sine ...-

Bracina zabrinuta mama,gospođa Cvek ,zasipa svoga jedinca savjetima, no ovaj razgovor on mora prekinuti jer na pomolu je problem.

Pored ulaza u veliki šator skupilo se mješano društvo onih Pavičića iz južne , i sjeverne Amerike te nekoliko uzvanika iz Južne Afrike .U centru trenutne rasprave je Krešo Prokupac .Jozo i Jakov sjede pored te grupe . Ispod malena zidića ,jedan do drugog nanizala se grupica mlađih doljana. Najmanji među njima, Stipan marangun , sijeva zakrvavljenim okicama i srdito nešto dobacuje Krešimiru, iznerviran nekim njegovim izjavama. Crvenilo u licu, njegovom izgledu daje dojam čovjeka spremnog na obračun.

Braco ustaje ,mada ga Edith nasrtljivo vuče nazad,Ona uporno želi od njega saznati kako se pravi prošek, no već do njega dopiru svadljivi povici.

-Ne fremoji me Vice ! Oli ne kapiš kako ovi išće gveru!? Ma ...di mu je nočin spominjot duolske žijenske ? A ...a ...čuo uon penso ako son jo marangun da ne kapin kako ovca .? I čo smo mi onda ? ...Jesmo kako zviri ? Ma ni moja Luce ni beštija ni zvir !Neka svoju ženu nazivlje kako guod hoće ,neka se ne tiče u nos!

Vice primiruje svog svadljivog prijatelja , ali maranguna to samo razjaruje. Uto im prilazi Braco .

-Čo je Stipone ? Jepeta išćeš barufu !?

-Rec mi Braco koji je ovo? Uvridi nuos je ovode , čo uon jemo balit o tomu kako je čovik revolucijon duoša lipo iz Jafrike...Ni nan od potribe nikakova revolucija ni pulitika. I da je karlična kuost ista od žene, tega kako je reka australopimpeka , i vaze je primjer nike žene iz Duola. Ma di mu je nočin ?-

Krešo tek sad podrobnije obrati pozornost na riječi maloga maranguna.

203

-Braco ...a što se ovaj gospodin nešto ljuti na mene ...?-

-A ...je Krešo da si mu uvridija Lucu i nike žijenske ...da su kako zviri ...a ?-

Gospodin Krešo stade iznenađeno .

-A ...ja samo mogu ponoviti ono što sam rekao , ali ne znam što je to uvrijedilo gospodina ? Pa ja pričam ovdje s gospodinom Leom Pavichichem. Ako niste znali , podsjetiću vas, da je gospodin Leo , cijenjeni paleontolog koji vuče korijene upravo iz Dola, doktorirao na identifikaciji anatomije Australopitecus africanusa. Sa zadovoljstvom mogu reći kako smo se složili u nekim spornim tezama po pitanju evolucije tih dvonožnih primata u grupu koja srećom nije izumrla .Dakle iz Homo erectus vrste u ovu dobro nam znanu ,u Homo Sapiens ,ili nas same. Dakako , fosilni dokazi nas upućuju i u neminovne anatomske razlike koje , kako rekoh maloprije , posebno obilježavaju svaku grupu .Pri tom spomenuh banalan primjer rodnice i istrošenosti hrskavičnih spojeva karličnih kostiju kod žena srednje dobi. Uvjerljivost tih dokaza raste usporedbom fosilnih nalaza .Tom sam prilikom uzeo primjer građe karlice jedne prosječne žene ,pa tako nasumce uzeh neku Dolku.Podudarnost svih elemenata na kojima počivaju hrskavične veze nevjerovatna je u sličnosti ovih dviju vrsta. Gospodin Leo je DNK analizom nedvojbeno ustvrdio kako ni 2,5 miliona godina evolutivne razlike nije značajnije udaljilo jednu vrstu od druge. U njegovoj analizi stoji da bi hipotetskom kombinacijom oplodnje žene iz razdoblja australopithecusa zdravim sjemenom homosapiensa došlo do rođenja sasvim zdrave bebe. Svakako ,to bi bilo provedivo kad bismo mogli izdvojiti DNK iz dramatično dobro očuvanih kostiju nađenih u Keniji.

Gledajući Lea koji se samo ležerno smješkao s čašicom čuvene bogdanuše u ruci, Krešo privede kraju ovo obrazloženje.

-Kako je hrvatski jezik gospodina Lea vrlo slab , ja sam to prevodio zainteresiranima ovdje. Gospodin tesar je to valjda slušao i izvadio iz konteksta .Mogao sam ja za primjer usporedbe navesti i neku ženu iz Burundija ili... Finske , to je sad nebitno -

Krešimir se tada obrati zajapurenom Stipanu .

-Odakle vam to da sam ja revolucionar ? Nemojte me još proglasiti Lenjinom !-

204

Mali Stipan razgorači one svoje zakrvavljene okice .

-Slušaj ti purgeru jedoun, jo nison tesar ,jo son marangun ...i ne zov me ...tako ...da son jo Lenjin! Moga biš ti jednu i prisvirit !

Neodlučan u procjeni krivnje i jedne i druge strane Braco se ipak okomi na Stipu.

-Ala Stipane ...ne vriđaj čovika ! A i jo son napol purger ,napol doljanin. Hoeš i mene vriđat ...a ?

Mutnim pogledom gleda čas Krešu , pa zapjenjenog drvodjelca. Istovremeno mu se oglasi i mobitel . Onaj mali džepić na košulji opet mu pravi problem .Nervozno trga taj mobitel .

Na displeju se ukaže i ovaj put mamin broj .

On dade znak rukom svima da ga na trenutak izvinu i skloni se iza šatora.

-Mama ...a kaj je sad opet?-

-Braco ...ma kaj to pričaš? Nisi mi niš ni rekel .Kako kaj?.Eto ...ja ti moram povedati , znaš imel sam velik problem , halo...dali me slušaš ?-

-Da ...mama reci-

-Prosim te lepo ...u onoj plavoj kutiji kaj se držiju sva ona železa i nekaj ekseri ...bil je ključ za kredenac od struje.Majtor Steva je prevrnul sve i eno je i on tam ...traži taj nesretni ključ .Si ga možda ti nekaj spremil...?

-Koji ključ mama ? A tko je majstor Steva ?-

-Braco ? Kaj si svarno pil da se nemreš setit ? Majstor Steva iz Hlebinove...?-

-A ...nemrem se mama setiti, a za kaj ne pitaš Štefa taj ključ ,jel to francuz možda ?

-Kak francuz?. Bog s tobom , ma gde bi Štef to znao ! Mi je rekel da on ne bu prljal ruke s tim odvratnim stvarima ....i znaš onaj ormarić kaj su neke žice vnutri ,taj ključ Braco...i molim te ...zamisli majstor Steva je dopeljal nekog svog dečka .Govori da mu je to pomoćnik .Taj dečec je došel polupijan i rekel je da još bu samo jednu zapalil pa da se onda da na rabotu. Popušil je nekaj vraga i... cela kuća mi daje na neki tamjan .I mene je nudil da ja pušim

205

to ...Eno ga sad mi tam spava ...ne znam kaj da delam ? Izgorela je sad i rerna i nemam svetla u šifonjeru ...a Steva mi traži rakiju da bu samo malo cugnul jer da mu je zbrka u glavi ...ali ako bu malo popil...alo ...Braco .-

-Da majko ?-

-Kaj da delam ?-

-Misliš ...za rakiju ...daj mu ,ali samo malo.-

-Ne to ...mislim kak da nađem taj ključ ...?

Gospođa Roža zabrinuto čeka na sinovljevu pomoć ,ali Braci se tek sad pojavi problem.

Do njega dođe neko komešanje , povišeni glasovi i vika maranguna Stipana. U vidno polje ulaze i Onangone koji se nakon pijanstva izvukoše odnekud ispod rasklimana šanka. Vika ,smijeh , ples pod otvorenim nebom ,Gosti ne skrivaju zadovoljstvo ovako bogata druženja , a domaći uživaju dojmljeni njihovom srećom . U gužvi pred šatorom zapazi i uzdignutu ruku svoje žene. nešto je pokazivala tim crncima,vjerovatno neke zvijezde. A to ga sad ni malo ne smeta.

Pod najnižim granama smokve sučelice okrenuti jedno prema drugome ,nešto žučno raspravlja onaj čudnovati par iz Amerike.Pored Vajatkina ,koji više ne bira sagovornika već priča nešto sam sa sobom stoji Natalija Miškina. Gornji dio svoje kazahstanske nošnje namješta na uska ramena mršave gospođe australke .Ruskinja pažljivo pokazuje plesne korake stepskog plesa ovoj raspoloženoj ženici. Čuje se pljesak bodrenja i odobravanja. Na brzinu stvoreno kolo širi se jer se u njega hvata grupica kanadskih gostiju.

Trenutno , polje Frane Pobuka je uistinu kozmopolitska sredina .

Braco pređe rukom preko čela kao da želi obrisati sve brige nagomilane ovih nekoliko dana .Iznenada shvati da je puno , puno umoran .Ali sretan čovjek , njegova želja je ispunjena .

206

______________________________________________________________________________________

Subota se primiče svome kraju.

Tamo gdje se prije nekog vremena po krošnjama najviših borova razlijevalo žutilo zalazećeg sunca , pojavi se najprije jedan oblak. Njegovu beznačajnu pojavu u tom trenu ne primijeti nitko . Ubrzo za njim se naguruje još nekoliko manjih ,ali tmurnijih. Razvučeni krak te magluštine iznenada polegne po šumi i zapetlja se u krošnje ,vukući se sve bliže ka nizini i prvim kućama Dola. Taj dio neba i tiha šuma ispod ubrzo pocrni.

Kao i svakog dana u ovo vrijeme s tornja crkve svetog Mihovila oglasiše se zvona navješćujući Zdravomariju .Poput nevidljive bujice njihov odjek preplavi drevno selo u namjeri da silovito krene u susret nadolazećoj neveri. Mrak se još ne hvata , ali boje napusti svaki sjaj ,izgubiše oštrinu. Niz voštanica postavljenih u male okrugle čaše dvije cure pale jednu za drugom . Iznenadan propuh zaigra s njihovim nesigurnim plamičcima.

Poput nepozvana gosta nekoliko kapi najprije udari u žutu plastiku razapeta šatora. Sve je više začuđenih pogleda u tamu niskih oblaka koji u žurbi promiču nekud iznad njihovih glava . Negdje ,vrlo blizu iza brda prasnu i prvi grom. Nedogorjelu žeravu u roštilju sad već stade udarati sva sila vodenih kapi . Ovo je već mirisalo na pljusak . Većina žurno krene popunjavati unutrašnjost šatora .Nekoliko romantičnih parova ostade van i raširenim rukama prkosno pozdravljaju nepredviđen susret s prirodnim elementom .

Ipak , prolaznoj neveri u susret krene klapska pjesma veselih domaćina . Njihovi zvonki glasovi povratiše na čas zamrlo rasploženje. U jednom kraju opet se pojavi grupica s rukama spremnim za kolo.

Većina je već u stanju u kojem vrijeme ne mjere ni satima ni minutama već trenutnim šalama ,pjesmom , pomamnom svirkom i razuzdanim

207

plesom Duh dobre zabave i raspoloženja rasteže ovu večer ka dubokoj noći .

Ubrzo ,od iznenadne nevere i pljuska ostade tek nekoliko lokvi ,mokri stolnjaci , plastične čaše pune kišnice i razliveni make –up na licima mladih cura.

Iznad svega, u misli onih Pavičića iz bijelog svijeta , proguraše se snažni utisci o nekoliko nezaboravnih dana i noći provedenih u Dolu na Hvaru. Svojim kućama ponijet će i dojmove o vrijednostima porodičnih druženja kojeg suvremeni svijet svojim ubrzanim ritmom polako guši. Ne čudi stoga snaga emocija koje isplivaše na površinu prigodom dramatičnog rastanka sa zemljom njihovih djedova .

____________________________________________________________________________________

U svom zadnjem razgovoru s Metzkeom , Rosenhaimerova je bila vrlo jasna.Do njenog povratka u Washington neopozivo odstupanje s jednog od ključnih mjesta u FBI strukturi bit će u punom zamahu. Složeni proces razriješenja s te dužnosti odnijet će dosta vremena , no njena odluka je konačna. Ona se povlači.

Začuđeni tim oko Floreniusa imao je samo jedno pitanje. Jeli boravak na tom egzotičnom otoku Hvaru u novonastalim okolnostima doveo Hlinke u stanje nekog preporoda i odvukao njen život u sasvim drugom smjeru ?

Na to pitanje nitko još nema odgovor ,a sama Estel o pravim razlozima svoje ostavke ne priča .Zvanično , njen promašaj u organiziranju akcije Levanda bio je presudan u donošenju ovako dramatične odluke.

Nezvanično , do Washingtona su stigle neke čudne vijesti da je Rosenhaimerovoj Hvar zapravo bilo samo usputno odmorište na putu duhovnog pročiščenja. Nepotvrđene glasine kažu da je nekoliko puta viđena u razgovoru s dolskim župnikom don Vinkom.Jeli u tim razgovorima

208

bilo riječi o uzrocima duhovna preobražaja navodno doživljenog na mjestu zvanom Katovnica , to sam Bog zna .

Na brzinu okupljeno istražno povjerenstvo naložilo je Metzkeu da još jednom pokuša razgovarati s ovom kontroveznom agenticom s čijim rezultatima u poslu su bili godinama zadovoljni .Nekim sumnjičavim članovima povjerenstva zasmetalo je obrazloženje kojeg je Estel u nekoliko pismenih riječi uputila iz Dola. Iz njega se može iščitati maglovita težnja o duhovnoj katarzi pred kojom se našla njihova neumorna agentica. Ona , pred kojom su drhtali mnogi ,sad ustrajava na svom poniznom putu ka sakralnom osviještenju. Ime i osobu čovjeka zbog čijeg polja je Hlinke i ušla u stanje navodne duhovne preobrazbe, FBI je detaljno proučio. Ipak , njihovi računari o nastavniku Matku Roiću nisu našli ništa sporno. Samo jednolična sudbina čovjeka kojem je izučavanje u prirodi strast.

Jeli doista to zadnja riječ kontroverzne Estel, saznat će njen zamjenik Metzke. Ovaj put, taj razgovor on ima obaviti na licu mjesta .

Na Hvaru .

Iznenađenom šefu istražnog tijela Florenius Metzke nije želio reći zbog čega inzistira da na put u Hrvatsku i taj karizmatični otok povede i svoju ženu Janet.

Od njegove sekretarice , savjesne i marljive gospođe Ilde nisu saznali ništa.Njena škrta izjava popraćena je samo komentarom da će možda i ona jednog dana otiči na taj otok i potražiti tu Katovnicu.

Ali , poznavaoci njegova privatna života ne sumnjaju da i Metzke traži Božju pomoć u slučaju svoje bolesne žene.

Kako bilo , ovaj otok na hrvatskom dijelu jadranskog mora , označio je novi početak i za ruskog stručnjaka za bojne otrove Sergeja Vajatkina . Nakon dugih niza godina ruska država ispravlja nepravdu i uvažava tužbu za isplatu odštete žrtvama radioaktivnih zračenja izazvanih atomskim pokusima . Njegovo ime se našlo na podužem spisku obeštećenih . Novac kojeg je dobio kao naknadu Vajatkin ulaže u novootvoreni pogon za preradu levande. Serijska proizvodnja parfema zasnovanog na ekstraktu levandina ulja na tržište stiže već ove zime. Zanimljiva je vijest da mu je u ovom

209

projektu partner nitko drugi do umirovljeni bojnik ,američki marinac i stručnjak za Oružja masovnih uništenja , Kewin Lewis.

Istom mjerom ,kako je zainteresiran Washington ,što su njihova dva sad već bivša agenta ostala na Hvaru , tako je i Kremlj pokrenuo niz pitanja o novonastalom ruskoameričkom savezu . Njihovi agenti navodno su već poslali neka izvešća u Kremlj o dodatnoj umiješanosti dvojice crnih špijuna. Izvjesni Waka Waka i Mweka Bandundu zvani 008 kako se sumnja igraju dvostruku igru . Prisluškujući jedan od njihovih razgovora , vođen s jednim konobarom u kafiću , ruski obavještajci tvrde da crnci zapravo simultano rade za Arape, Amerikance i Ruse . Ta genijalna kontraobavještajna strategija koju su na globalnu scenu navodno dovela ta dvojica kongoanaca nije ni potvrđena ali ni opovrgnuta.

210

SPLIT

Gledajući svoj grad kroz brodsku ogradu Jozo se zapita nije li se ovih nekoliko dana njegova izbivanja bar nešto promjenilo u gradskom pročelju. Dugo i pažljivo prati razvučenu prugu zbijenih građevina od zapada pa sve tamo do prvih padina Mosora.

Ne , ništa se značajnije nije promijenilo ,Split je onakav kakav je i bio .Jedan od najljepših gradova mediterana polako mu dolazi u suret brzinom od desetak milja .

Na osunčanoj palubi trajekta sjedi on ,do njega Krešimir lista neki tisak .Nekoliko klupa iza njih zauzela je grupica djece sa svojom učiteljicom . Prvoškolci se vraćaju sa izleta i puni su dojmova. Drevni grad i njima je očito trenutna tema.

U nadvikivanju sa ostalima jedan dječak skače oko učiteljice i on joj želi objasniti.

-Učiteljice ! .. Učiteljice ! .Mojoj mami je teta Lucija sa trećeg kata rekla da je Marjan ...brdo ... tamo di je lav ,da su to ljudi kad se gradila kuća za Dioklecijana ...da su to ljudi tamo odnili svu zemlju ...i da je zato Marjan tamo ...to je rekla teta Lucija...e !-

-Daj Toni jesi glup ...moj tata ima veliku kariolu , a znaš koliko bi triba punit zemlju ...i to tamo odnit...-

Toni se neda , očito, njemu je teta Lucija važan čimbenik u donošenju sudova.

-Je i gotovo! Kad teta Lucija nešto priča moja mama samo klima glavon ...i teta Lucija to zna !

Kroz gužvu veselih mališana u prve redove ispred tete probila se i curica sa kikicama.

-Učiteljice ...a kad su brodovi bili na vesla , a možda su tu zemlju donili iz Kozjaka ...ja znam jer kad je barba Božo radija vikendicu mome tati isto je bilo jedno veliko ...veliko brdo zemlje...e ...je !-

211

Teta učiteljica strpljivo sjedi i smješka se na sav taj dječji nered oko sebe. Namjesti naočale za sunce na glavu i svima se obrati .

-Da vidimo djeco...što mislite jeli Tonijeva teta Lucija u pravu kad kaže da je Marjan nastao odlaganjem zemlje sa Dioklecijanovog gradilišta ? Tko misli da jest neka digne ruku . Idemo !-

Toni diže ne jednu već obe ruke u zrak . Njegov prijatelj Domagoj ispruži ruku ali vidjelo se to ,više iz solidarnosti ...mala s kikama diže ali spusti...

Teta kruži pogledom po mališanima.

-Da vidimo sad ...a tko misli ...a dobro , onda da ja vas pitam ostale , a kako je onda nastao Marjan? I kako je uopće nastao Mosor i Kozjak ...a ima li netko tko to može reći ?

U tišini koja nastade Krešimir znatiželjno diže pogled .Odloži svoje novine.

Jozo je dobro znao što znači ova trenutna tišina i što može slijediti ako teta ušiteljica krene djeci tumačiti neke stvari...

-Slušaj Krešo ...iden ja doli povirit u salon di su Mimi i Vivi , zaboravija san joj reć nešto ...evo mene brzo nazad...-

Prnjak se udalji i prije ulaska u brodski salon pogleda dobro svoj voljeni Mertojak.

-A je ga brate projektira ...stvarno pari kada ga je vulkan izbacija.-

Pri silasku niz skale okrenu se taman u momentu kad je Krešimir sa svojim legendarnim smješkom nešto govorio teti okružen znatiželjnom djecom.

KRAJ

212