Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba u odabranim slavenskim jezicima1 Izvorni znanstveni rad Original scientific paper UDK 811.16'373.22:598.2
U lanku se usporeuju slini slavenski korijeni ornitonima u hrvatskom, poljskom, ruskom, staroslavenskom, slovakom i eškom jeziku koji se radi preglednosti u navedenom nizu nalaze u tablici. Hrvatski naziv u zagradi sadri latinski ornitonim. Tablica poinje s hiperonimom ptice. Cilj je rada usporedbom odabranih slavenskih jezika pokazati slinost u korijenu ornitonima, što omoguuje bolje upamivanje i uenje tih jezika te se stoga uz zajedniko podrijetlo i etimologiju pokazuje i frazeološka uporaba ornitonima kao sastavnice pragmema i pragmafrazema. lanak e biti iskorišten u buduoj knjizi slavenskih korijenskih univerzalija koja je zamišljena kao niz tematskih cjelina s tabelom zajednikih osnovnih etimona i njihovim opisom u pragmatinoj primjeni.
Kljune rijei: hrvatski, poljski, ruski, slovaki, eški, staroslavenski (praslavenski) jezik, komparacija, rjeotvorje, ornitonimi, pragmemi
1 “This work has been fully supported by the Croatian Science Foundation under the
project Comparative slavic linguocultural themes number 2131.”
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 211
Uvod
U lanku emo u oblicima ornitonima (ptica iz našega okruja s opeslavenskim nazivom) analizirati njihove sline korijene. Usporeivat emo 5 slavenskih jezika sa staroslavenskim ili praslavenskim etimonima.
Polazišni e jezik bit hrvatski, zatim poljski i ruski jezik (za koje su Neda Pintari i Ewa Komorowska pronalazile etimone u rjenicima tih jezika, navedenima u literaturi) te slovaki i eški jezik koji je obradila koautorica Eva Tibenská. Staroslavenske lekseme pronašle smo u njemako-staroslavenskom rjeniku Sadnik i Aitzemüller. U radu ne spominjemo neslavenske nazive ptica koje ne ive u našim krajevima Srednje Europe, nego se uvoze kao kuni ljubimci i dre u krletkama (npr. kanarinac, papiga, kakadu) ili ih moemo vidjeti na filmu, u zoološkom vrtu i sl., usp. kivi, pelikan, plamenac, pingvin itd. Ne spominjemo ni kormorana koji ivi u našim krajevima, ali ima neslavenski ornitonim.
Nakon tablice ornitonima navodit emo oblike kojima se opisuje njihovo glasanje te frazeme, usporedbe, uzreice i poslovice u kojima su opisivani ornitonimi jedna od sastavnica. Za domau perad naveli smo enku, mujaka i mladune. U zagradu smo stavljali naziv koji danas ima drugaiji korijen od npr. ranijeg dijalektalnog oblika. U hrvatskome dijelu nakon slavenskog ornitonima navodimo i latinski naziv, a u jezicima gdje slian korijen ima drugaija vrsta ptice, navodimo joj takoer latinski naziv. Ne ulazimo u biološku problematiku vrste, reda, roda ptica.
Korpus ornitonima u tablici
Korpus sadri nazive ptica koje susreemo u svom okruju, a imaju zajedniki slavenski korijen. Ne uzimamo u obzir neslavenske ornitonime, bez obzira što neke ptice mogu ivjeti u našoj sredini, npr. kormoran. Korpus ine ptice koje se mogu svrstati prema razliitim kriterijima (pjevice; selice i stanarice; letee i neletee; grabljivice), no naš glavni kriterij u izboru korpusa njihov je korijen, što znai da se lanak prvenstveno odnosi na rjeotvorje. Etimologijski, frazeološki i pragmatiki opis u treem poglavlju slue za dodatnu obradu ornitonima kao sastavnica u odabranim slavenskim jezicima. Zato je središnja metodologija rada komparativna analiza, a sporedno se sluimo i etimologijom koja pomae u odreivanju slinosti i znaenja ornitonimskoga korijena. Kad se radi o jednakim ornitonimima za razliite ptice, latinski naziv u zagradama nalazi se osim uz hrvatski primjer i u onom jeziku u kojemu oznauje drugaiju pticu
212 | I.JEZIK
(usporedi npr. gugutku, polj. synogarlica, srodnu s grlicom koja nema jednaki korijen u poljskom jeziku).
Hrvatski jezik Poljski jezik Ruski jezik Staroslaven. jezik (*psl.)
Slovaki jezik eški jezik
ptáctvo/ ptáci
ptáe/ptáá tko
brhlík brhlík
roda (Ciconia ciconia) bocian () * bocian dij. boan (áp)
pali, cari (Passeriformes,Troglo dytes troglodytes)
strzyyk (T) (B)
stri *stri, *strê
pleszka, pliszka
,
*pliska ltochvost
crvenda (Erithacus rubecula)
rv *rud
ervienka ervenka
aplja (Ardeola) czapla á *ap'a (volavka) dial. êpê volavice; áp = roda (Ciconia ciconia)
avka (Coloeus monedula)
reg. štiglic prema njem. Stieglitz (ešljugar, reg. grdelin) (Carduelis);
szczygie ó *šegl i *šigl'
stehlík
stehlík
škorec (špaek)
puszczyk (Strix aluco) puchacz (Bubo bubo), pójdka
() kuvik arh. kuvik (sýek)
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 213
Hrvatski jezik Poljski jezik Ruski jezik Staroslaven. jezik (*psl.)
Slovaki jezik eški jezik
*drop'a drop drop
*drozd drozd drozd
fazan, gnjetao (Phasianus)
baant á baant baant
galeb (Larus) (mewa) a *galb ajka (racek) gavran (Corvus) gawron, kruk ó *,
*kruk havran havran
golub (Columbus) gob ó golb holub holub grlica (Turtur turtur/ Streptopelia turtur)
,
, ; ycá;
husa, husika; husák; house
(koroptev) jeáb = dral (Grus cinerea)
jastreb (Astur); kobac (Accipiter nisus)
jastrzb *astrb jastrab (Accipiter nisus)
jestáb
kura, dial. kokosza, kwoka; piskl, kurcz/kurczak
ý, ýa;
*kura kokoš kurka;
kokot, pijetao, pijevac (Gallus)
kogut, dial. kohot, kurak
kohout
*kos (drozd ierny)
Slovaki jezik eški jezik
kukavica (Cuculus) kukuka ý kukuka kukaka labud (Cygnus) abd é *elbd (G)
*olbd (B), *olbt
lasta/vica (Hirundo) jaskóka á lastovica *jask- (B)
lastovika lastovica
vlaštovka, vlastovice
orao (Aquila) orze orl orol orel patka (Anas domestica), patak; pae; dij. raca, racak; utva
kaczka, kaczor; kacztko
ý, é;
kachna, kaer; kachn
prepelica (Coturnix coturnix)
przepiórka e a
*perpel(ka) prepelica kepelka
indyk/ indyczka; indycz
ó (morka/ moriak)
sikora (Parus maior)
slávik slavk
sokol (Falco) sokó ó *sokol sokol sokol sova (Strix) sowa á *sova sova sova strnadica, strnatka (Emberiza)
trznadel á *strnad strnádka strnad, strnádek
sup (Vultur) sp *sp sup sup svraka (Pica pica), sraka, švraka
sroka ó *sorka straka straka
ševa (Alauda) skowronek ó skovranc škovránok skivánek škanjac (Milvus), lunja
kania dij. ;
tetrijeb (Lyrurus tetrix) cietrzew é tetrev, *teterv
tetrov tetrev
vrabec vrabec
Hrvatski jezik Poljski jezik Ruski jezik Staroslaven. jezik (*psl.)
Slovaki jezik eški jezik
vuga (Oriolus) wilga *v'ga, *jv'ga
vlha vlha
eriav (homoni m = dizalica)
ona (Merops apiaster)
luna
Analiza korpusa
Korpus broji 71 leksiki oblik ornitonima u hrvatskom jeziku, ukljuujui etiri oblika hiperonima ptica/ptiica i pti/ptie. U rubrici za staroslavenski jezik nalazi se manji broj slinih korijena, vei je broj oznaen zvjezdicom, što znai da im je podrijetlo u praslavenskom ili indoeuropskom jeziku, prema navodima etimologijskih rjenika Gluhaka i Borya. Neki ornitonimi mogu tvoriti spolne i dobne nazive (mujak i enka; mladune).
3.1. Glavna obiljeja ptica
R. Tokarski navodi obiljeja prototipa ptice: njezina sloboda (frazem niczym wolny ptak, rus. ), kljun za zobanje sjemenki, perje,
krila za let, razmnoavanje jajima, graenje gnijezda za odgoj ptia, pjevanje ili posebno glasanje (2013: 118). U radu e nas zanimati samo slian korijen ornitonima u navedenim slavenskim jezicima.
3.2. Kriteriji semantike klasifikacije ptica (prema R. Tokarskome)
Ptice mogu biti malene pjevice koje za ovjeka imaju pozitivno znaenje i velike grabeljivice prema kojima ovjek ne gaji pozitivne osjeaje, ali grabeljivice su korisne u prirodi jer se hrane strvinom pa ih se zato doivljava i emotivno ambivalentno. Meu njima se izdvaja sokol kojega ovjek doivljuje pozitivno jer mu pomae u lovu te orao, jastreb ili kobac kojega se zbog njegove veliine i grabeljivosti bojimo pa ga doivljujemo negativno. Orao je meutim esto simbol na dravnim grbovima, gdje simbolizira slobodu i snagu.
216 | I.JEZIK
Druga podjela moe se vršiti na ptice koje slabo mogu letjeti, a odnose se na domau perad, za razliku od ptica koje lete tisuama kilometara u tople krajeve te na ptice koje uope ne lete (npr. noj, pingvin).
Trei kriterij podjele jest na ptice selice (koje zimi lete u tople krajeve) i ptice stanarice (koje i zimi prebivaju u istom staništu).
Naša se podjela odnosi na slinost u nazivu vrste ptica (ornitonimu) prema slinom ili identinom korijenu u odabranim slavenskim jezicima. Takva klasifikacija je tvorbena, tj. lingvistika. Pojedini nazivi ptijih vrsta usporeuju se prema latinskom obliku jer se jedino tako mogu odrediti neke ptice iji korijeni imaju pomak u znaenju, odnosno, u kojima isti korijen oznauje drugu vrstu ptice (usp. ajka u ruskom i slovakom znai galeba, a na eškom je to racek, u kajkavskom dijalektu raca, racak imenuju patku i patka). Zato nazive ptica koje smo usporeivali moemo podijeliti u etiri skupine: 1) nazivi ptica sa slinim ili jednakim korijenom (npr. kos, drozd, sova); 2) nazivi ptica s razliitim ornitonimnim korijenom (zeba, pinka, pnkava za pticu Fringilla; roda, bocian, , áp za pticu Ciconia ciconia; dral za pticu Picus martius i ona za Merops apiaster); 3) u latinskome ornitonimi razliitih ptica mogu imati slian slavenski korijen (jastreb (Astur) i slovaki jastrab (Accipiter nisus) i 4) razliiti latinski oblici i djelomino slini korijen (hrv. vivak, lat. Vanellus vanellus, polj. czajka, lat. Vanellus vanellus i rus. a, lat. Larus; hrv. una, lat. Picus martius, Cecinus viridis i Merops apiaster).
3.3. Tvorbeno i frazeološko usporeivanje tablinoga korpusa ornitonima
Tvorbenu komparaciju poinjemo analizu s hiperonimom za ptice koji u nekim jezicima imaju oblik kolektiva, (usp. polj. ptak+ -ctwo = ptactwo, slov. vtáctvo, eš. ptactvo), dok se u hrvatskom i ruskom to postie samo mnoinom (hrv. ptice, rus. ), a ostali jezici mogu imati jedan i drugi oblik hiperonima
(pol. ptaki i ptactwo, slov. vtáky, vtáci i vtáctvo, eš. ptáky i ptactvo).
U hrvatskom jeziku poznat je poslovini frazem svaka ptica svome jatu (leti), što Ani objašnjava kako „svatko pripada u društvo sebi srodnih“ (2003: 513). Punjena ptica frazem je prenesena znaenja za umišljenu osobu. Za izobilje i blagostanje kae se da negdje nema (fali, nedostaje) samo <ni> ptijeg mlijeka. Pejorativni naziv za pticu (ili veliku pticu) jest augmentativni oblik ptiurina (ibid.: 1259). Nona ptica (rus. ) je osoba koja esto radi nou ili se zabavlja izvan kue. Jesti kao ptica (kao vrabac), rus. znai: jesti malo. Frazem ivjeti kao ptica na grani oznaava slobodu, neovisnost, bezbrinost
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 217
(Mateši, 1982: 539). Znam te, ptico, dok si jaje bila! oznaava dobro i dugotrajno poznavanje osobe koja glumi da je drugaija.
Ptica brgljez u slovakom je poznata po tome što se moe penjati po drvetu u raznim smjerovima te ima slian korijen rijei s hrvatskim brhlík. U ruskome naziv pokazuje njegovo „puzanje“ (ó), a u poljskome se rabi
potpuno drugaiji korijen povezan s kovanjem (kuckanjem) – „kowalik“. Tako vidimo da svaki jezik prepoznaje drugaije obiljeje koje onda stavlja u oronim.
Cari (pali) mala je ptiica koja je u ostalim jezicima nazvana prema korijenu stri-, od pie. onomatopejskoga *(s)treg, što znai kriati, pištati, cvrkutati. Bory navodi onomatopejske glagole u poljskome: piszcze, skrzecze, wierka, slini su onomatopejski glagoli u slovakom jeziku pišt'at', škriekat', virikat', štebotat' (druge ptice i kotkodákat', kikiríkat', gagotat'…). Svi ti glagoli mogu imati preneseno znaenje ljudskoga govora i rabiti se u glagolima govorenja. U hrvatskom jeziku cari (pali) ima drugaiji, neonomatopejski korijen, ali kako u ostalim slavenskim jezicima on ima onomatopejski korijen po glasanju ptice, uzeli smo ga u obradu.
Za crvenrepku smo našli kod W. Borya da je oblik czerwonak motiviran crvenom bojom dobivenom od posebne vrste crva (2005: 97), no to je plamenac, a ne vraparka crvenrepka (Dolenec 2014). Na poljskome se ta vraparka naziva pleszka, pliszka i nalazi se u poslovici: Kada pliszka swój ogonek chwali., što bi na hrvatskom trebalo prevesti potpuno drugaijim frazemom, ali istoga znaenja: Svaki Cigo svoga konja hvali. U slovakome postoji frazem istoga znaenja: kadá líška svoj chvost chváli, samo što líška u suvremenom slovakom jeziku znai lisica. U eškim dijalektima javljaju se oblici: plíska, pliskva i pleska (danas se ta ptica zove rehet zahradní, v. Z. Fialová Karpenková 2006), no nema je u rjeniku standardnoga eškog jezika.
U hrvatskome nema naziva ptice s korijenom ajka kao u poljskom, eškom i slovakom. W. Bory njezinu etimologiju tumai onomatopejom glasanja ptice *k (2005: 89). U ruskome se pod ovim nazivom krije hrvatski galeb (lat. Larus), a pod latinskim oblikom Vanellus vanellus navodi se u hrvatskome naziv vivak (Zoološka terminologija 1932: 130). Kako je ajka spomenuta kao oblik u poljskom, ruskom, eškom i staroslavenskom jeziku, stavili smo ju u tablicu slinih korijena. ajka samo u ruskom oznaava pticu koja se u hrv. zove galeb, a u poljskom, eškom i ruskom postoje slini oblici czajka, ejka, a. U
hrvatskome je naziv za ovu pticu vivak, u slovakome je to cíbik.
218 | I.JEZIK
aplju W. Bory izvodi od naziva za vršitelja radnje sa sufiksom *-ja iz praslavenskoga *apati, tj. gacati po blatu (polj. czapa, slov. apka, hrv. gacati, capkati), vidimo da je u hrvatskome korijenu izmeu p i j dodano epentetsko l, a Bory navodi da je poljska czapla „jedna od malobrojnih poljskih rijei s epentezom u sufiksu (imaju ih još leksemi grobla, kropla)“ (2005: 90). Epentetsko l nalazimo i u ruskom obliku. aplja je ptica sa slinim korijenom u svim navedenim slavenskim jezicima, izuzetak je slovaki gdje se naziva volavka (od glagola vola = kriati, vikati), no postoje i onomatopejski glagoli apkat', iapat' i liapat', ali se od njih ne tvori ornitonim (Kaala 2003: 93, 97, 100).
avka u hrvatskom jeziku ima drugaiji latinski naziv od slovake kavke koja moe imati u dijalektima i oblik avka. Ani navodi da je to ptica pjevica iz porodice vrana (lat. Corvidae) koja u hrvatskoj frazeologiji ima znaenje glasnoga brbljanja te se javlja u usporedbi: (glasne) kao avke (Ani 2003: 159), (usp. slian onomatopejski glagol avrljati). U poljskom, slovakom i eškom zadran je onomatopejski korijen kav- koji Bory povezuje sa znaenjem glasanja „wy, rycze, krzycze“, str. 225, (hrv. zavijati, rikati, kriati). Zbog obezvuenoga izgovora -v- u nekim slavenskim jezicima i dijalektima, moemo pretpostaviti da je prezime Kafka istoga korijena.
ešljugar s oblikom štiglic, iz njemakoga (Stieglitz), vjerojatno je posuena još u praslavenskom razdoblju: *šegl, *šigl, kako navodi Bory te stoga imaju slian naziv u odabranim slavenskim jezicima. Taj naziv ptice ima onomatopejski korijen sadran u eškom glagolu štebetat, slov. štebota, polj. szczebiota, wiergota (Bory 2005: 600).
i(ak) je u slovakome vrsta ešljugara (íik), a slian korijen nosi u pridjevu ptica stehlík íavý. U jezinoj slici svijeta iik moe biti glup (slov. sprostý ako íik) ili slui za usporedbu jarko zelenog objekta, slov. zelený ako íik. Toponim iii ime je mjesta na otoku Krku.
vorak je ptica pjevica i selica, posebna vrsta naziva je vorak brbljavac (Sturnus vulgaris). Drugi naziv mu je vrlj, vrljak (Ani 2003: 177), što bi se moglo povezati s onomatopejom avrljanje jer su vorci glasni, brbljavi, posebice kada navale u vinogradu na slatko groe. Suglasnika skupina v- u slavenskim se poetnim slogovima realizira kao šp-, šk- ili skv- U eškom jeziku frazem nadávat jako špaek znai: esto i runo psovati „kao vorak“ (Havránek, 1989: 57). Taj frazem ima u slovakom oblik nadáva ako pohan, znai motiviran je poganinom a ne pticom. U poljskom jeziku ova ptica ima ime posve drugoga korijena, szpak, pa Bory njezinu etimologiju izvodi iz srednjevisokonjemakoga Spaz/Spatze, gdje znai vrabac. Pridjev szpakowaty odnosi se na prosjeda muškarca (2005: 605).
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 219
uk je „mala nona grabljivica iz porodice sova“. U jeziku ima preneseno znaenje priglupa ovjeka (Ani 2003: 182). Slika uka koji danju ubi na grani oslikava frazem ekati (stajati) kao uk, sa znaenjem „gubiti vrijeme besmisleno, bez djela“ (ibid.: 183). U hrvatskom razgovornom jeziku est je frazem biti (sjediti) sam kao uk – biti posve sam. U poljskom jeziku uk se naziva puszczyk (lat. Strix aluco), što je onomatopejski oblik izveden prema glasanju ptice: hu, hu, huuu, a to se moglo uti i kao pu. Bory ne smatra da je ovaj naziv povezan s puszcza (prašuma) (2005: 505), nego je vjerojatnije da se odnosi na onomatopejski oblik puchacz, što je takoer vrsta sove (lat. Bubo bubo). Njegovo se glasanje povezuje s onomatopejskim uzvikom puhu (ibid.: 502). U hrvatskome se (prema latinskom ornitonimu) spominje sovuljaga huktaa (Zool. terminologija i nomenklatura, 1932: 109) jer se sova naime u hrvatskome glasa hu-hu i puh-puh (usp. Ani 2003: 1261). U slovakom ima uk (kuvik) ekspresivno znaenje onoga tko prorie nesreu, a u hrvatskome, kad se uje glasanje uka, misli se da e netko umrijeti.
Djetao, djetli je ptiica koju Bory identificira s latinskim oblikom Picus, što je u hrvatskom una, a u slovakom ate i eškom datel, polj. dzicio). U hrvatskim izvorima navodi se latinski oblik Dendrocopos, a tako je i u slovakome. Bory znaenje izvodi iz ps. *del(b)ti, hrv. dubsti, praviti rupu u drvetu (2005: 144). Na slovakom se djetli smatra „doktorom, lijenikom“ za drvee jer vadi razne nametnike pod korom drveta pa se kae: ate obe do stromu. (Djetli kljuca u drvo). Djetao u slovakome obe ili uká (kucka po stablu). oba pretpostavlja kuckanje kljunom, hrv. postoji glagol zobati – uzimati hranu kljunom, kljucati. Slovaki glagol t'uka – napravljen je od onomatopeje uk-uk.
Droplja je u ostalim slavenskim jezicima bez sufiksa –ja koji je u hrvatskome uzrokovao pojavu epentetskoga -l- zbog suglasnikoga završetka korijena (-p-). W. Bory navodi mogue praslavenske oblike *drop, *dropy,
*dropve, a korijen je moda od pie. *dr-ep- = bjeati (2005: 127), usp. polj. da drapaka – bjeati i drepta - gaziti. U hrvatskoj frazeologiji imati noge kao droplja, biti dropljaa negativan je naziv za tanke enske noge ili visoku i mršavu enu.
Znaenje drozda je onomatopejsko (od uzvika t-r, drr-ti, drsk), iz toga je izveden pie. oblik *trozdos (Bory 2005: 127). U slovakome se zakašnjelom gostu, ili nekomu tko kasni, kae: U je pozde, milý drozde, što znai da je propustio nešto vano, u hrvatskom prijevodu ne moe se to iskazati pticom, nego drugim kulturološkim frazemima: kasno Janko na Kosovo stie, kasno je u podne ii na misu, u polj. takoer drugaije: jak musztarda po obiedzie.
220 | I.JEZIK
Dudok, dudek je onomatopejski naziv za hrvatsku pticu pupavac i Bory navodi da se ona glasa du-du. U poljskom jeziku ima preneseno znaenje budala kao i kajkavski dudek. U ruskom jeziku rije duduk takoer znai budala (Tolstoj, 1970: 106), a isti oblik (duduk) u hrvatski je jezik stigao iz turskoga te je kod Ania zabiljeeno da je to glazbalo, no isto se kae: glup kao duduk (2003: 262). U slovakoj frazeologiji dudok ima ak tri znaenja: a) nafúkaný ako dudok = ljutit i nesretan; b) sedie ako dudok – sjediti nepomino i snudeno, pokunjeno; c) spa ako dudok = vrsto spavati, spavati kao zaklan (kao top).
Fazan ima komplicirano podrijetlo, prema Boryu u poljski je došao iz srednjovisokonjemakoga (vasant), a tamo iz latinskoga preko grkoga u kojemu je to pridjev deriviran iz toponima na Kavkazu (2005: 24). U slovakom i eškom jeziku ima tri znaenja: a) baant je ptica; b) pren. ovjek bez iskustva, novak u nekoj zajednici, npr. brucoš itd.; c) razg. pren. guska, posuda za mokrenje (za muške osobe).
Galeb nema slinoga korijena u ostalim slavenskim jezicima, jednak je jedino u praslavenskome, u ruskome se naziva a kao i u slovakome, a u eškom je povezan s našom kajkavskom racom naziva se racek. U poljskom jeziku galeb se zove mewa, što je posuenica iz njemakoga Mwe (Zoološka terminologija 1932: 25). Glasanje galeba (ajka) u slovakome se usporeuje sa smijehom, galeb kao da se smije, a glagol za njegovo glasanje škriekat', znai vikati, usp. s hrvatskim kliktati (slov. ajka škrieka, hrv. galeb klike). U dalmatinskom dijalektu galebi se karaju, tj. svaaju.
Gavran u poljskom jeziku ima sinonime kruk, katkada i jastrzb i mewa, kako navodi Bory (2005: 157), no to su nazivi za razliite ptice, barem prema latinskim ornitonimima. U hrvatskome je sinonim gavranu vrana, što ukazuje na korijen vran- s prefiksima ga- i -ka (usp. slovenski kavran), jer su to obino ptice crne ili sive boje. Bory pretpostavlja da oblik *kavorna povezuje vranu i gavrana (ibid.: 157), izgleda da je tu na djelu metateza likvide r -ra-, -or-. Ovamo se ubraja i poljski oblik kruk (lat. Corvus corax) koji u dijalektima ima oblik gawron, pa ak i uraw (ibid.: 264), no uraw potjee iz grkoga Geranios dral. Glasanje tih ptica pokazuje se glagolima u poljskom jeziku: kraka, kruka, u slovakome kráka, poljski onomatopejski uzvik kru-kru osnova je za navedene glagole, u slovakome je to krá-krá (Bory ga usporeuje s glagolom burcze /w brzuchu/, što je slinije u hrvatskome: kruljiti u elucu). U hrvatskome postoji onomatopejski glagol graktati za glasanje vrana. Kae se i o ovjeku u slovakome jeziku da kráka ako vrana, kad puno pria. U poljskome kraka, i u slovakome kuvikat' znai predviati nesreu, a to se vidi iz naslova djela Rozdziobi nas kruki, wrony,
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 221
poljskoga pisca Stefana eromskoga. Frazemi sa sastavnicom vrana u hrvatskom i slovakom imaju isto znaenje: Vrana vrani oi ne iskopa, slov. Vrana vrane oko nevykole – loš ovjek nee nauditi drugomu lošem ovjeku; biti bijela vrana gdje, slov. byt' biela vrana – biti drugaiji od ostalih, isticati se, obino lošom osobinom. U slovakom i ruskom jeziku intenzivno crne oi ili kosa istiu se frazemom ma oi (vlasy) ako havran, rus. y eo ooc oooo ea (kosa crna kao gavran)
u hrvatskome se usporedba vrši s ugljenom (oi crne kao ugljen).
Golub je poznat u svim analiziranim slavenskim jezicima, najsliniji praslavenskom obliku je poljski, u eškom i slovakom poetno g- zamjenjuje se s h-. Onomatopejsko glasanje goluba je gukanje (golub gue, u poljskome grucha, no u slovakom on hrkúta, izveden iz uzvika hrkú). U hrvatskome ima nekoliko frazema s golubom kao sastavnicom: ivjeti kao dva goluba (zaljubljeno i slono), bolje vrabac u ruci nego golub na grani (bolje manje a sigurno), gukni golube (reci sad da te ujem), golub mira (simbol mira), glineni golubovi (mete za gaanje) itd. (usp. Ani, 2003: 363), golub listonoša (polj. gob pocztowy). Poljski frazem czowiek gobiego serca, gobia dusza preneseno oznauje dobrog ovjeka, „dobru dušu“. U svim jezicima golubica simbolizira mir, napose bijela golubica.
Guska i gusak ili gusan je ptica plivaica, domaa ili divlja, u navedenim slavenskim jezicima ima preneseno znaenje glupae (glupa guska, polj. gupia g), a u sjevernim krajevima Hrvatske natpis na krovu kue gusak oznauje da se rodio sin (usp. npr. okolicu Bjelovara). Gusan je mujak guske, na slovakom je to gunár, što znai da mu je ostao samo onomatopejski korijen gu. Ani navodi frazem: debeloj guski rit mazati (2003: 390) ili tustoj guski mazat vrat, u znaenju: bogatomu davati još i dodatni novac za uslugu. Radievu krilaticu kao guske u magli Ani ubraja takoer u frazeme, a objašnjava: ponašati se neinteligentno, neobaviješteno... (ibid.: 714). U hrvatskome se guska glasa ga-ga, u slovakome takav korijen ima glagol gága, a deriviran iz njega onomatopejski glagol gagota ima preneseno znaenje puno priati, blebetati. U poljskome je iz onomatopejskoga korijena deriviran glagol gga si (hrv. gegati se), što se odnosi na poseban gušji hod. Frazem i gsiego u hrvatskome se mora prevoditi opisno: ii jedan iza drugoga (njem. Gänsemarsch). Slovaki ís ako husi znai slijepo slijediti koga. eška poslovica dokej asu jako husa klasu; slov. dokaj asu ako hus klasu znai: budi strpljiv. Nijeni frazem nismo zajedno guske pasli (nisi sa mnom guske pasao) postoji i u slovakom ja som s tebou husi nepásol, a u eškom se postavlja kao pitanje copak jsme spolu husy pásli (pásli husy)? Ekspresivni frazem – psovka postoji u eškom i slovakom: aby t husa kopla; bodaj a hus peená kopla (Havránek 1989: 112). Slovaki frazem komu hus, komu
222 | I.JEZIK
prasa, komu peená klobása znai da nemamo svi jednake uvjete u ivotu, a fraz. ošklba niekoho ako hus slikovito je znaenje iz seoskog ivota, u hrvatskom se prevodi takoer sa slikom erupanja perja s peradi pa se kae: oerupati koga do gole koe (opljakati koga, uzeti komu sav novac). Neznanje se u slovakom pokazuje frazemom usporedbom rozumie sa do nieoho ako hus do piva, a i u hrvatskome se moe iskazati usporedbom razumjeti se u što kao guska u sijeno, polj. zna si na czym jak kura na pieprzu (kao kokoš u papar). Slovaki frazemi strasie to zo seba ako hus vodu ili spadne to z neho ako z husi dá u eškome je takoer povezano s guskom i s kišom: pouování padalo s nho jako s husy déšt' (ibid.: 113), u znaenju: ne reagirati na savjet, netko se samo stresao na primjedbu i krenuo dalje po svome. Slovaki frazem trafená hus zagága znai: javlja se onaj kojega je što pogodilo (npr. ija rije i sl.).
Jarebica se ubraja u red kokošaka i fazana, a lovi se zbog mesa, a ne zbog ukrasnoga perja kao fazan. Ani navodi regionalno i arhaino znaenje leksema jarebiti se = ljutiti se, što moemo povezati s poljskim tetrijebom: zacietrzewiony, zacietrzewi si.
Jastreb ima u svim navedenim slavenskim jezicima slian korijen. Uz jastreba je grabeljiva ptica i kobac za kojega se kae da dobro vidi i pikira na rtvu. U slovakom jeziku dobar se vid usporeuje s jastrebovim oima: má oi ako jastrab. Vojske koriste jastreba i orla za svoje formacije. U slovakom se s jastrebom usporeuje nagao, prodoran ovjek, slino kao u poljskom s tetrijebom, a u hrvatskom s jarebicom ili pjetliem. U slovakom društvu postoje noviji frazemi: privatizaní jastrabi (tajkuni), vojenskí jastrabi – ljudi bez skrupula, beskarakterni i bezobzirni, radikali, tajkuni, bankari koji su u vrhu organizacije, banke itd.
Etimologiju sokola Bory izvodi iz praslavenskoga *soiti (goniti, ii za tragom), a u pie. *sekv- znai i vidjeti, primijetiti, gledati (2005: 566). Ani proširuje znaenje frazemu oko sokolovo pa osim dobroga vida navodi da je to pogled i radoznalost kojoj ništa ne izmie (2003: 1446).
Kania je poljski naziv za pticu grabljivicu (lat. Milvus) koja se u hrvatskome naziva lunja (ivanovi 1999: 700). Hrvatski najsliniji korijen ima ptica zvana škanjac (mišar), a u ostalim slavenskim jezicima slina je s poljskim oblikom koji moe još znaiti i vrstu gljive. ini se da se poljski frazem czeka (wyglda, akn, pragn) kogo, czego jak (niczym) kania ddu (deszczu) (Bba i Liberek 2001: 263) odnosi upravo na gljivu. Hrvatski adekvat bio bi: ekati kao ozebao sunca (sunce) tj. eljno ekati koga, što; eznuti za kim, im kao što ozebla osoba
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 223
ezne za suncem. Naziv je vjerojatno došao od onomatopeje glasanja te ptice (ka- ). → škanjac u tablici.
Kos je ptica pjevica, etimologija se moda izvodi od pie. onomatopejskog elementa *kop- (Bory 2005: 251). Mujak je posve crn sa utim kljunom, enka neugledna ukasto-drap perja. Naziv se razlikuje jedino u slovakome – drozd, što je ista porodica (lat. Turdus), ali kos je podvrsta (lat. Turdus merula).
Kukavica je dobila ime po glasanju kuku-kuku u našim slavenskim jezicima. Hrvatski frazem podmetnuti komu kukavije jaje Ani definira kao 'nešto vješto podmetnuto kome s lošom namjerom' (2003: 652), dok se slovaki frazem kukuie mlád'a odnosi na dijete koje je tue u obitelji (posvojeno ili doneseno u drugi brak). Glagol kukati ima osim glasanja kukavice i preneseno znaenje jadikovati, plakati, tuiti se, a tako je i u slovakome kukat', u poljskome je kuka osim onomatopeje glasanja kukavice povezano sa znaenjem viriti kroz kljuanicu ili je to igra s malim djetetom, pri emu osoba koja djetetu skriva svoje lice izgovara u hrv.: kuku(c), a u poljskome a kuku!
Kokoš ima razliite nazive prema tome uzgaja li se za nošenje jaja (kvoka) ili za hranu te u slav. jezicima ima korijen kur-. U slovakom i eškom ista ptica ima i korijen sliep- ili slep- te sline frazeme kao i u hrvatskom jeziku: slov. by (chodi) ako zmoknutá sliepka – hrv. hodati kao pokisla kokoš – biti poniena; slov. chodi spa so sliepkami, hrv. ii spavati s kokošima – rano lijegati. Slov. vajce chce by múdrejšie ako sliepka, hrv. hoe jaje biti pametnije od kokoši – mladi ele pouavati starije. U eš. kao i u polj. postoji ekspresivni termin kura domowa, eška domácká slepice za domaicu (hrv. arg. kuhaa) koja samo radi po kui i ništa ju drugo ne zanima. Oba frazema su neprevediva u hrvatskome, gdje postoji usporedba glupa kao kokoš. Bez truda i muke nešto dobiti ili sluajno nai, u eš., slov. i hrv. obiljeeno je frazemom i slijepa (orava) koka (kokoš) nae zrno, slov. slepá kura našla zrno, eš. pišel k tomu jako slepé kue k zrnu (Havránek 1989: 378).
Kokot je u hrvatskom muškim rodom obiljeen kao kokoš muškoga spola (u slovakom je to kohút i vulgaran je naziv za penis te ujedno i uvrjeda za ovjeka). Slovaki frazem ani kohút vajce neznesie ima ironino znaenje brzine: napraviti što brzo dok kaeš keks, neeš se ni snai, a ve e biti gotovo. Simbol crvenoga pijetla oznaava u eš. i slov. poar (slov. ervený kohút (na streche – na kriši, na krovu kue), eš. ervený kohout). Kao dva pijetla (pijevca) na bunjištu na slovakom i eškom imaju istu seosku sliku borbe ili konkurencije: slov. fraz. dva kohúty na jednom smetisku (sa neznesú), eš. dva kohouti na jednom smetišti.
224 | I.JEZIK
Etimologija labuda prema Boryu povezana je s pie. pridjevom *albho, što je znailo bijel, a slino je u latinskom (albus) i grkom (alphós), prema bijelom labudovu perju. U hrvatskom školskom argonu labud ima preneseno znaenje dovoljne ocjene, dvojke, zbog slinosti broja 2 s oblikom labuda. Od frazema u hrvatskome Ani navodi samo usporedbu vrat kao u labuda za ljepotu dugoga enskog vrata, o emu govori i poljska metafora abdzia szyja. Poznat je frazem labui pjev, polj. labdzi piew, Ani ga definira kao „posljednji pokušaj prije konana smirenja /.../ prema legendi da labud prije smrti lijepo pjeva“ (2003: 665). U slovakome ima šire preneseno znaenje labutia piese – zadnji in ega, npr. kraj tvrtke, zadnji koncert i sl., no to ne znai i da je nešto posljednje. U umjetnosti je poznat balet P. I. ajkovskoga „Labue jezero“ u kojemu glavne likove igraju Bijeli labud i Crni labud kao simboli dobra i zla.
Lastavica je ptica selica i ljeti prebiva u našim krajevima gdje se ljudi ravnaju prema njezinu letu i mogu zakljuiti kakvo e vrijeme biti: ako lastavice nisko lete, bit e kiše itd. Poznat je hrvatski frazem jedna lasta ne ini proljea, slian u poljskom, slovakom i eškom jeziku: jedna jaskóka nie czyni wiosny, slov. jedna lastovika leto nerobí, eš. jedna vlaštovka jaro nedla, što znai: po jednoj pojavi ne moe se odmah ocijeniti budui tijek dogaaja. Po nainu kako se jato lastavica ujesen seli u tople krajeve ili po obliku lastavijeg repa u obliku slova V, postoji razgovorni frazem nestati u vidu lastina repa – izgubiti se, brzo otii, odmagliti, ne zna se u kojem pravcu. Frazemi u eš. i slov. prva lastavica (slov. prvá lastovika, eš. první vlaštovka) oznauje preteu ili nešto prvi put vidjeno, otkrito. U slovakome lastavica ima 3 znaenja: a) ptica; b) igraka za djecu u formi lastavice iz papira (papirnati avion); c) sport. stoj na jednoj nozi raširenih ruku (pijancima se daje da to naprave kao dokaz da nisu trijezni).
Lunja → Škanjac
Orao ima slian korijen u svim slavenskim jezicima, moe biti sastavnicom u frazemima (npr. hrv. orlovski nos, polj. orli nos – kukasti nos), no u poljskom ima i drugo, pozitivno znaenje: by orem – biti pametan i nadaren. Poljski frazem mie orli wzrok moe se na hrvatski prevesti s drugom ptijom sastavnicom: imati oko sokolovo, tj. pren. dobar dar zapaanja ili oštar vid. Poljski frazem wywin ora ima dva znaenja: pasti i umrijeti. U slovakom orao i sokol simboliziraju junaka (naroito u vrijeme slovakoga narodnog preporoda).
Pijetao (pijevac) je obiljeen muškim rodom kokoši, a preneseno znai 'razdraljiv ovjek, svaalica' (Ani 2003: 1028). Deminutiv pjetli donosi dozu šaljivosti u ratobornog (agresivnog, buntovnog) ovjeka, obino niskoga rasta.
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 225
Hrvatski frazem dva pijetla (pijevca) ne mogu biti na istom bunjištu u drugim se slavenskim jezicima prevodi oblikom kogut, kohout, kohút.
Pile (mladune kokoši srednjega roda), deminutiv pilence moe imati hipokoristino znaenje kojim se obraamo voljenoj osobi ili djetetu (usp. pile moje, pilence moje malo). U poljskom jeziku rije slui kao psovka ili uzreica u ljutnji ili kad se što zaboravi: kurcz pieczone (blade), o, kurcz! Oblik srednjega roda moe se iskazati i muškim rodom – kurczak, ali on se ne rabi u vokativu kao uzreica. Mateši navodi frazeme biti pilee (kokošje, paje) pameti, imati pilei mozak za glupu osobu (1982: 442 i 467). Ono što je u poljskom gobia dusza ili dobar ovjek, to Mateši naziva frazemom mekan kao pilence i definira: „vrlo/jako popustljiv“, mekan (ibid.: 467). Negativno znaenje naina ubijanja pokazuje poredbeni frazem je: zaklati koga kao pile, tj. bez razmišljanja, bez okolišanja, lako (ibid.: 467). U slovakom postoji frazem ani kur()au neublíi u znaenju netko ni piletu ne bi naudio, on je jako dobar ovjek (hrv. ne bi ni mrava tko zgazio).
Pura je uvezena u Europu iz June Amerike (tal. peruano, na HJP, vjerojatno po Peruu), sinonim joj je tuka i rabi se u prenesenom znaenju za glupu ensku osobu, tukac za glupog muškarca, dok puran u hrvatskom jeziku reprezentira napuhanu, oholu mušku osobu. Pure se doziva uzvikom pur-pur, pu-pu, a iz toga je izveden glagol pupurikati, pupurati (Ani 2003: 1261). Kako ta ptica nije u našim krajevima postojala u praslavensko doba, nemamo njezina naziva ni u staroslavenskom jeziku. U poljski jezik došao je naziv indyk, indyczka što moe zavarati da je pura došla iz Indije.
Prepelica je ptica iz porodice fazana. Njezina mala jaja poznata su delikatesa (prepelija jaja) i smatraju se zdravom i ljekovitom hranom. Poetni slog pre- nije prefiks, nastao je metatezom likvida per-, a Bory misli da je naziv nastao najprije od redupliciranoga *pel-pel koji je kasnije postao onomatopejski dvoslog glasanja te ptice: *per-pel (2005: 493).
Za rodu W. Bory navodi rekonstrukcijski praoblik *botjan te kee da je u eškom i slovakom oblik posuen iz poljskoga (eš. boan; slov. bocian) (2005: 34). U hrvatskome roda klepee, klekoe, što je onomatopeja udaranja kljunom, slino je u slovakom frazemu: bocian klepe zobákom (roda klepee kljunom) (ibid: 34). Hrvatski frazem roda donosi malu djecu slii slovakomu frazemu za objašnjenje djeci kako su došla na svijet: prišiel k nim bocian znai: njima se rodilo dijete, a slika rode koja u kljunu nosi zaveljaj s novoroenetom prisutna je u hrvatskoj kulturi u šali. Sljedea slika rode koja pokazuje preneseno znaenje
226 | I.JEZIK
dugih i tankih nogu u slovakome se odnosi i na dugi vrat, u negativnom smislu: má nohy/krk ako bocian (ima noge / vrat kao roda).
Hrvatski naziv ptice sjenice u ostalim analiziranim slavenskim jezicima ima onomatopejski korijen syk-, usp. polj. sycze (od ps. glagola *sykati), v. polj. sikor(k)a, slov. i eš. sýkor(k)a. U hrvatskome se slino glasa zmija (psik). Prema latinskom nazivu (Cyanea) povezuje se i hrv. oblik modruljica (Zoološka terminologija, 1932: 65), dok je latinski Parus na hrvatskom sjenica, a na poljskom sikorka, što nisu iste ptice. Sikorka u poljskom argonu preneseno znai mladu djevojku, u hrvatskom se to iskazuje pticom vrapi, a u slovakome pticom sojka.
Slavuj koji je dobro poznat po lijepom pjevanju (usp. Vidovi Bolt 2014): slavujev poj, pjev slavuja, a to se znaenje nalazi u hrvatskoj i u slovakoj usporedbi: pjeva kao slavuj; spieva ako slávik. U poljskom je poznata uzreica sowiczy gos i trele sowicze za oznaku lijepoga pjevanja ovjeka ili slavuja. Lijepo se pjevanje u poljskome i slovakome usporeuje i sa ševom (piewa cay dzie jak skowronek) ili s kanarincem (piewa jak kanarek). Loše pjevanje u hrvatskome se usporeuje sa svrakom koja krešti (pjevati kao svraka), prema Koncewicz-Dziduch (2014: 6). Postoji niz sinonima za pjevanje slavuja: slavuj urue, urlie, bruji, bigliše, gigoe, prebire, izvija, previja, potresa (v. Google.com).
Sokol kao ptica grabljivica sastavnica je frazema u hrvatskom jeziku: imati oko sokolovo (imati izoštren vid), isto je u poljskom jeziku, mie oko sokole, u istom obliku i znaenju javlja se u eškom i slovakom jeziku.
Sova je leksem gotovo jednak u navedenim slavenskim jezicima. Bory rije dovodi u svezu s pie. onomatopejskim elementom *ke, *ka u znaenju: vikati, kriati, vrištati (usp. litavski šaukti u istom znaenju) (2005: 567). U poljskom jeziku postoji pridjev od glagola: osowiay, za koji Bory navodi sinonimna znaenja: apatian, miran, turoban (ibid.). Sova je simbol mudrosti, aktivna je nou, a danju nepomino sjedi na grani drveta pa ima mudar izgled. Ani spominje da sova ima i preneseno znaenje prema izgledu: „runa obino enska osoba izbuljenih oiju i kljunasta nosa“ (ibid.: 1449). Augmentativ sovuljaga još jae izraava runu, antipatinu, natmurenu, smrknutu osobu, mranjaka. Onomatopeja sovina glasanja je hú, hú, iz ega se izvodi i glagol húkat' (a odatle i naziv ptice uk, simbol otoka Krka). Slovaki frazem noná sova ima preneseno znaenje za ovjeka koji voli raditi nou (polj. nocny marek, hrv. nona ptica). Hrvatski frazem imati oi kao sova ekvivalentan je sa slovakim mat' oi ako sova – zajedniko znaenje je imati velike oi, ali u slovakome još znai i oštar vid (v. sokol). Slov. frazem nosit' sovy do Atén oznauje nepotrebnu ili glupu
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 227
radnju, kao npr. u hrvatskome nositi drva u šumu, musti jarca u rešeto itd. (Atena je simbol filozofske mudrosti pa joj nije potrebna još i sovina mudrost). Slovaki frazem Z deravého suda iba sova vyletí, doslovno: iz probušene kade samo sova moe izletjeti, preneseno: od glupog ovjeka ne moeš uti nešto pametno. eška uvrjeda ty stará svo! nije poznata ni u slovakome ni u hrvatskome jeziku.
Supa Bory povezuje s jastrebom koji ima drugo latinsko ime pa se radi o podvrsti ptica grabeljivica. U poljskom jeziku sp je imao preneseno znaenje okrutnoga ovjeka, a od 16. st. dobiva manje opako znaenje natmurenoga i ozbiljnog ovjeka. Slika turobnosti, natmurenosti prenosila se i na oblano (tmurno) nebo, a slian je i pridjev posupný u eškom (usp. polj. pospny tmuran) (2003: 542). Jedino u ruskom jeziku ova je ptica nazvana po svom obiljeju da jede strvine () (Grekow 1950: 455). Sup u hrvatskome
nije sastavnica frazema, dok su u eškom i slovakom poznati frazemi u kojima je sup simbol za grabeljiva, bezobzirna ovjeka, usp. eš. slétli se jako supi, slov. vrhli sa naho ako supy – hrv. sjatili su se kao orlušine, pikiraju kao kobci na koga.
Svraku prati pozitivno i negativno svojstvo. Ani navodi usporedbu radoznao kao svraka te ono što je eše, kradljiv kao svraka. Svraka voli šarene i sjajne dodatke za svoje gnijezdo. Krade tua jaja, pa i male ptie. Voli jesti sir, salamu, a ne odbija ni pseu hranu, ekajui strpljivo da joj pas (tj. njegov gospodar) nešto ostavi pod drvetom. Slovaki frazem kradne ako straka slian je hrvatskomu znaenju pridjevnoga frazema. Slov. ukazovat' (mal'ovat') straky na kole, doslovno: slikati svrake na kolcu – a) obeati nemogue; b) lagati. eški: malovat straky na vrb ima isto znaenje kao slovaki. Polj. chwyta (apa, trzyma) dwie sroki (kilka srok) za ogon ima preneseno znaenje: raditi istovremeno nekoliko stvari, eljeti srediti istovremeno nekoliko stvari. Postoji i poljska usporedba patrze (gapi si) jak sroka w gnat (w ko) na kogo – buljiti u koga, u što, netremice gledati koga, što (Szymczak 1994: 312).
Ševa je ptica pjevica koja u razgovornom hrvatskom jeziku ima novije preneseno znaenje spolnog odnosa kao i iz nje izveden vulgarni glagol ševiti (Ani 2003: 1531). Ranije je ševa bila povezana s lijepim pjevanjem kao i slavuj. Isto je znaenje u poljskom (skowronek) i slovakom (škovránok) gdje se ševa prevodi kao slavuj. J. Mateši navodi samo jedan biblijski frazem u pozitivnom znaenju blagostanja: peene ševe lete komu u usta (padaju s neba) (1982: 680/681). Obino se to rabi s negacijom: peene ševe ne padaju komu, (gdje) s neba, što znai da negdje ne cvatu rue, nema blagostanja. V. Ani navodi šaljivi frazem zapjevala mu ševa, tj. snašla ga „srea“ (ako je ironino, znai obrnuto – nesrea).
228 | I.JEZIK
Škanjac → kania.
Šojka u svim navedenim slavenskim jezicima ima oblik sojka, a Bory tumai etimologiju od ps. *sjati (sjati, ljeskati se, prelijevati se) jer šojka ima šareno i sjajno perje. Ani navodi posebnu vrstu šojka kreštalica koju naziva i kreja (a to je poljsko prezime). Takoer navodi da je šojkino pero modro pero iz šojkina krila koje lovci stavljaju za šešir kao lovaki trofej (2003: 1544). U slovakom se jeziku sojka rabi kao sinonim za mladu djevojku, a u eškom jeziku sojka ima negativno znaenje ohole, napirlitane, rasipne i brbljive ene.
Tetrijeb je šumska ptica iz roda kokoši, fazana, jarebice, gnjetla. U hrvatskome i slovakom povezan je s velikom zaljubljenosti (zaljubljen kao tetrijeb), a u poljskom leksem zacietrzewi si ima suprotno, negativno znaenje: 'razjariti se, zapjeniti se', zacietrzewiony 'zapjenjen, zapaljen, nabrijan'. Ime mu potjee od redupliciranoga onomatopejskog sloga *ter- za imenovanje raznih ptica (Bory 2005: 82). Tetrijebova enka je u poljskome ciecior(k)a. U slovakom se tetrijeb povezuje s gluhoom, prema nazivu za srodnu pticu hluchá, iz ega se izvodi frazem hluchý ako tetrov (Kaala 2003: 770).
Vivak je ptica koja ima 3 razliita korijena: u ruskom jeziku oznaava drugu pticu (galeba – a), u staroslavenskome ima isti korijen kao u ruskom i
eškom, a na slovakome se zove cíbik te se za mršavoga dugonju kae da izgleda kao vivak (vyzerá ako cíbík), što je negativna osobina ovjekova izgleda.
Vrabac je jedna od naješih gradskih ptica (Dolenec 2014: 68). Kad se pogleda ruski korijen, vidljivo je punoglasje -oro-, a u odnosu poljskog i praslavenskog vidi se metateza likvida (-ró-, -or-). U hrvatskom, slovakom i eškom -or- se realizira kao -ra-. Gluhak prenosi jedno od tumaenja podrijetla korijena iz indoeuropskoga *werb(h)-, od korijena *wer- sa znaenjem vrtjeti, a „vrabac je tako nazvan zbog svoje ivahnosti“ (Gluhak, 1993: 680). Onomatopeja vrapeva cvrkutanja u hrvatskom je iv-iv, iv-iv, s deriviranim glagolom ivkati, ivkati, vrgoliti, u slovakom je uzvik glasanja vrapca virik ili im-im-imará, s deriviranim glagolom virika, a u eškom je to šveholit. Frazem to ve i vrapci na krovu cvrkuu (pjevaju, znaju), slov. fraz. o tom <u aj> vrabce na streche virikajú, oznauje opepoznate informacije. Zbog prvog sloga koji slii rijei vrag, vrabac slui kao eufemizam u ljutnji ili u situaciji iznenaenosti, smijeha: vrabac te odnio, vrabac te dao umjesto vrag te odnio, vrag te dao. Potonji je eufemizam est u kajkavskom obliku: vrabec te dal (odnesel). Kod goluba smo naveli frazem Bolje vrabac u ruci nego golub na grani (polj. lepiej wróbel w rku ni gob na dachu, slov. lepší vrabec v hrsti ako holub na streche) – sa znaenjem: bolje uzeti manje, nego ekati na što veliko koje je nedostupno.
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 229
Zeba je ptica pjevica stanarica, što znai da ju vidimo zimi u našim vrtovima i parkovima. Bory (2005: 740) odavde tumai njezinu etimologiju (zepsti < *zbti), što upravo pokazuje da zeba zimi zebe. U poljskome je slian naziv: ziba.
dral je prema Boryu nastao od pie. onomatopejskoga korijena *ger- u znaenju 'glasati se promuklo (wydawa ochrypy gos)'. Sline korijene imaju svi navedeni jezici. Zbog dralova dugog kljuna nazvani su po njemu bunari s polugom za vaenje vode, a danas se taj oblik prenosi i na naziv visoke (luke) dizalice, krana (2005: 758). U hrvatskome je ostao samo naziv posebnog tipa bunara: eram, erma, a u slovakome i za dizalice (eriav2).
Iako una u hrvatskim izvorima ima malo drugaiji latinski naziv nego u poljskom jeziku, oblik joj je slian u svim navedenim slavenskim jezicima. Vjerojatno se radi o ptici razliitih boja (siva, crna, zelena, Zool. terminologija, 1932: 144), kod Borya (2005: 756) se navodi etimologija od ute ili zelene boje, na što ukazuje pie. oblik pridjeva *ghno- (zelen, ut).
Zakljuak
Hiperonim za ptice u nekim jezicima imaju oblik kolektiva, (usp. polj. - ctwo: ptak+stwo = ptactwo, slov. vtáctvo, eš. ptáctvo), dok se u hrvatskom i ruskom to postie samo mnoinom, a ostali jezici mogu imati jedan i drugi oblik hiperonima (hrv. ptice, slov. vtáky, eš. ptáky, rus. pticy). Etimologiju toga hiperonima Bory izvodi od pie. korijena *pou- /pu / *pu u znaenju 'malen, sitan', a u nekim se jezicima taj korijen vidi u nazivu mlade ivotinje pa i djeteta, sina, npr. u staroindijskom putráh – sin, dijete, zatim u latinskome pullus < *putslos – pile, mladune (2005: 502).
Zbog slinosti i razlika korijena u nazivu ptica, moemo ih podijeliti u etiri skupine: 1) ptice sa slinim ili jednakim korijenom i 2) ptice istoga latinskog naziva s razliitim korijenima u analiziranim slavenskim jezicima i 3) ptice razliitoga latinskog naziva sa slinim korijenom i 4) ptice razliitih latinskih naziva s djelomino slinim slavenskim korijenima.
Drugi kriterij podjele analiziranih ptica je njihova etimologija koja se svodi na etiri mogua tipa: 1. naziv prema onomatopeji glasanja ptice (najvei broj ptica); 2. naziv prema boji (sinj – sjenica, vran – vrana, una – ut, zelen); 3. od glagola zepsti postoji jedino naziv zeba zimi zebe; 4. prenesen naziv prema izgledu nekog meronima (npr. dugi kljun kod drala prenosi naziv i na luku dizalicu, duge i tanke rune enske noge usporeuju se s nogama rode, droplje ili aplje).
230 | I.JEZIK
Katkada smo pronašli naziv samo u hrvatskom jeziku (npr. crvenrepka), katkada u hrvatskom, eškom i slovakom (npr. brgljez i brhlík; iak i í(ek), íik). Bez latinskih naziva ne bismo mogli pronai koji to slavenski ornitonimi mogu biti pridrueni kojoj ptici pa nam je latinski sluio kao tertium comparationis.
U nekim primjerima nema ornitonima u hrvatskome ili je on drugaiji, ali smo ga naveli ako u drugim jezicima postoje slini nazivi (npr. vivak je drugdje ajka, hrvatska roda je u zapadnoslavenskim jezicima dobila naziv prema poljskome bocian, u ruskome ima sasvim drugi naziv . Takva je korijenska
razliitost udna jer u svim našim jezicima roda ima simbolinu sliku kojom se djeci nekada objašnjavalo kako su došla na svijet: djecu donosi roda, donijela te roda (što je povezano s glagolom roditi dijete, a taj je glagol jednak u slavenskim jezicima (polj. rodzi, rus. itd.). Neki ornitonimi mogu imati isti oblik, a
oznaavati dva ili više razliitih pojmova, usp. polj. kania je vrsta sove i vrsta gljive, polj. uraw i slov. eriav znae pticu, bunar i dizalicu.
Onomatopeje glasanja ptica W. Bory uglavnom povezuje s neugodnim i jakim krikovima koje koristimo i za oblike glagola govorenje (verba dicendi), kao: kreštanje, krianje, hukanje, graktanje, kliktanje, psikanje, dreanje, kokodakanje, gakanje, ali postoje i pozitivni oblici glasanja, uglavnom malih ptiica: cvrkutanje ivkanje, ivkanje, vrgoljenje, amorenje, fiukanje, urlikanje, brujanje, gigotanje, izvijanje, potresanje, pjevanje. Glagoli s onomatopejskim korijenom utjecali su na nazive nekih ptica (npr. gugutka gugue i taj glagol ima u hrvatskome preneseno znaenje govora zaljubljenih).
Naziv ptice moe se nai kao korijen u hrvatskim toponimima, npr. iii, mjesto na Krku, dobilo je ime po ptici iak. U prezimenima su ptice još prisutnije: Havranek, Hrdlika, Kos, Dropuli, Zebi, Vrani, Kafka, Dudukovi, Rodi itd. Slino je i u poljskom jeziku: Skowronek, Ziba, Dudek, Sokoowski; ruski ,
Bo; eš. Slávik itd.
Posebno su zanimljive razlike u prenesenom znaenju (usp. polj. zacietrzewiony – usporedba s tetrijebovim glasanjem koje se doivljuje kao srditost, ljutina, estina, dok je tetrijeb u hrvatskom dobio sasvim suprotno pozitivno ili šaljivo i ironino preneseno znaenje lude zaljubljenosti: 'zaljubljen kao tetrijeb' (što je razumljivo kad se gleda ponašanje tetrijeba prema enki). Ani ovu zapjenjenost i ljutnju navodi u glagolu jarebiti se (od jarebice). Suprotnost od uobiajene simbolike povezanosti sove s mudrošu vidimo u hrvatskom prenesenom znaenju meronima u nazivu za runu i buljooku enu kukasta nosa.
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 231
Sokol ima pozitivno znaenje u hrvatskoj sredini, što pokazuju nazivi mnogih hrvatskih društava. Frazem oko sokolovo (polj. oko sokole) pokazuje izravno znaenje izvrsnoga vida u sokola (zato se on koristi u lovu), a dobar vid prenosi se pomou tog frazema i na ovjeka.
Labudova ljepota i gracioznost te ponosno istaknut dugi vrat koristi se u usporedbi ljepote vitkoga enskog vrata.
Negativnu osobinu tankih i runih enskih nogu ili vrata izaziva slika droplje pa se tako nezgrapnoj visokoj eni kae da je dropljaa (iako i roda i aplja imaju tanke i visoke noge, roda uvijek ima pozitivnu konotaciju, nositeljicu novoroenadi).
Pijetao je povezan s pjevanjem u zoru (Vidovi Bolt 2014), ali ima i negativno preneseno znaenje svadljive osobe koju se naziva pjetli (sjetimo se borbe pijetlova i njihove oštrine koja dovodi i do smrti jednoga od njih).
ovjekovo doivljavanje nekih ptica ima dakle pragmatino znaenje, tj. pomou ptijih naziva vrjednujemo, ocjenjujemo i usporeujemo ovjeka i ptice. Tako npr. namrštenog i neveselog ovjeka nazivamo gavranom ili sovuljagom. Za glupog i ogranienog ovjeka u kajkavskom i ostalim usporeivanim jezicima koristi se ptica dudek. Neke ptice zato mogu imati preneseno emotivno pozitivno ili negativno znaenje. Neutralno preneseno znaenje imaju u primorskim krajevima pokretni dijelovi dimnjaka koji pokazuju smjer vjetra, u Rijeci se npr. dijalektalno zovu petelini, kokoti ili knjievno: pjetlii, a dobili su naziv prema obliku slinom pijevevoj glavi i vratu. Postoje i glinene pištaljke u obliku pijetla, kao i glineni pijetlovi na krovovima kua koji simboliziraju budnost, oprez, nadgledanje iz visine. U narodnoj predaji taj pjetli štiti kuu i njene stanovnike od munje, vatre i poara (Krovni pijetao, e-izvor: www.bramac.hr). Glineni golubovi mete su za vjebu gaanja iz puške na streljanama.
Naziv ptice kao sastavnica moe se osim u frazemima pojavljivati i u poslovicama, npr. jedna (prva) lasta ne ini proljea (polj. jedna jaskóka nie czyni wiosny, slov. jedna lastovika leto nerobí). Frazemi usporedbe takoer mogu imati ornitonimne ili meronimne sastavnice: vrat kao u labuda, borben (ratoboran) kao pjetli, svaaju se kao avke (o svadljivim ili brbljavim osobama) itd. Katkada kao pojavnica slui pridjev (labui pjev, polj. abdzi piew, lastin rep, rus. á ) ili glagol (polj. zacietrzewia si, rozindyczy si; jarebiti se).
232 | I.JEZIK
Zanimljivo je koliko ptica ima zajednike slavenske korijene, a zapravo dobro znamo i prepoznajemo samo goluba, galeba, vrapca, te u gradovima sve eše gavrane, vrane i svrake. Ove potonje nisu baš omiljene zbog zlogukoga graktanja (gavran, vrana) ili krae (svraka). Gnijezde se visoko na drveu i sve ih je više u gradskim naseljima.
Cilj ovoga rada bio je usporediti nazive ptica što nas okruuju, koje nose preneseno znaenje predajui ljudima svoja svojstva, odnosno, preko njih se pokazuje jezina slika svijeta što ju razni narodi vide u svojstvima ptica.
Literatura
Rjenici: Vladimir Ani, Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb 2003. Stanisaw Bba, Jarosaw Liberek, Sownik frazeologiczny wspóczesnej
polsczczyzny, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 2001. Wiesaw Bory, Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wydawnictwo
Literackie, Kraków 2005. Klára Buzássyová i dr., Slovník súasného slovenského jazyka, A – G i H – L,
Veda, Bratislava 2006. – 2011. Zdravko Dolenec, Ptice tu oko nas. Prirunik za uenike, III. izdanje, Školska
knjiga, Zagreb 2014. Viktória Dorotjaková i dr., Veký rusko-slovenský slovník, 1. – 6. diel,
Vydavatestvo Slovensk ej akadémie vied, Bratislava 1960. – 1970. Stanisaw Dubisz (red.), Uniwersalny sownik jzyka polskiego, A – J, K – O i P
– Z, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 2003. Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rjenik, „August Cesarec“, Zagreb 1993. N. I. Grekow i M. F. Rozwadowska, Sownik polsko-rosyjski, Ksika i Wiedza,
Warszawa 1950. Bohuslav Havránek (red.), Slovník spisovného jazyka eského, I– VIII,
Academia, Praha 1989. Gejza Horák (red.), esko-slovenský slovník, Veda, vydavatestvo Slovenskej
akadémie vied, Bratislava 1979. Ján Kaala i dr. (red), Krátky slovník slovenského jazyka, VEDA, vydavatestvo
Slovenskej akadémie vied, Bratislava 2003. Magorzata Kita, Edward Polaski, Sownik tematyczny jzyka polskiego,
Wydawnictwo Literatura, ód 2002. Andrija Kuric, Obrázkový slovník esko-slovensko-chorvátsko-nemecko-
anglický a konverzácia, Zväz Slovákov v Chorvátsku, Našice 2011. Maria Kursar i Dubravka Sesar, Slovako-hrvatski i hrvatsko-slovaki praktini
rjenik s gramatikom, Školska knjiga, Zagreb 2005.
Slini korijeni ornitonima i njihova pragmatina uporaba … | 233
Josip Mateši, Frazeološki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb 1982.
Antica Menac, Dubravka Sesar, Renata Kuchar, Hrvatsko-eško-slovaki frazeološki rjenik. serija Mali frazeološki rjenici, br. 14, Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilišta u Zagrebu, Zagreb 1998.
Antica Menac, eljka Fink Arsovski, Irina Mironova Blaina, Radomir Venturin, Hrvatsko-ruski frazeološki rjenik, Knjigra, Zagreb 2011.
. . , , . I. i II., 1910. (pretisak 2010.)
L. Sadnik, R. Aitzemüller, Handwörterbuch zu den altkirchenslavischen texten, Mouton & CO-+S-Gravenhage, Heidelberg 1955.
Dubravka Sesar, eško-hrvatski i hrvatsko-eški praktini rjenik, Školska knjiga, Zagreb 2002.
Elena Smiešková, Malý frazeologický slovník, Slovenské pedagogické nakladatestvo, Bratislava 1974.
Mieczysaw Szymczak (red.), Sownik jzyka polskiego, A – K, L – P i R – Z, PWN, Warszawa 1994.
Zoološka terminologija i nomenklatura, Dravna štamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd: 1932.
I. I. Tolsoj, Srpskohrvatsko-ruski renik, „Sovetskaja enciklopedija“, Moskva 1970.
ore ivanovi (red.), Poljsko-srpski renik, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
Znanstveni radovi Zuzana Fialová Karpenková, eské názvy pták z etymologického hlediska,
diplomová práce, Praha: FFUK, 2006. Anton Habovštiak, Zo slovesnko-slovanských lexikálnych vzahov, VEDA,
Vydavatestvo Slovenskej akadémie, Bratislava 1993. Edyta Koncewicz-Dziduch, Ptaki w polskiej i chorwackiej frazeologii, u:
ivotinje u frazeološkom ruhu, ur. Ivana Vidovi Bolt, Zagreb 2014. (v. internetsku adresu pod 3.)
Halina Satkiewicz, wiat ptaków w polskiej tradycji jzykowej, Prace Filologiczne, br. 46, 2001., 535–539.
Martina Grevi, Dubravka Sesar, Papci i drugi meronimi ivotinjskih udova u frazemima hrvatskoga i pojedinih slavenskih jezika, u: „Animalistiki frazemi u slavenskim jezicima“ (v. internetsku adresu pod 3.), 2014.
G. Suši, D. Radovi, Hrvatska ornitološka nomenklatura zapadnog palearktika i nekih vrsta ostalih zoogeografskih regija, u: Ornitologije u Hrvatskoj, JAZU, 1988., 213–263.
Ryszard Tokarski, wiaty za sowami. Wykady z semantyki leksykalnej, Wydawnictwo Uniwersytetu Marii Curie-Skodowskiej, Lublin 2013.
234 | I.JEZIK
Jerzy Treder, Nazwy ptaków we frazeologii i inne studia z frazeologii i paremiologii polskiej, Wydawnictwo Uniwersytetu Gdaskiego, Gdask 2005.
Ivana Vidovi Bolt, ivotinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji I., Hrvatska sveuilišna naklada, Zagreb 2011.
Ivana Vidovi-Bolt, Tko pjeva, zlo ne misli. Na primjeru hrvatskih i poljskih zoonimskih frazema. u: Frazeologicke štúdie VI. Hudobne motivy vo frazeologii, M. Dobriková (red.), Univerzitá Komenskeho v Bratislave, Bratislava 2014., 328–336.
Internetski izvori 1. HJP = Hrvatski jezini portal na internetu 2. www.bramac.hr 3.http://www.animalisticki-frazemi.eu/index.php/znanstveni-
skupovi/znanstveni-skup-21-i-22-ozujka-2014/zbornik-radova
Saetak
lanak se bavi zajednikim slavinskim korijenima (hrvatski, poljski, ruski, slovaki, eški u usporedbi sa staroslavenskim ili praslavenskim) ornitonima. Rad je dio budue knjige šesterojezinih slavenskih korijenskih univerzalija koja e pokazati sline korijene u razliitim semantikim i pragmatinim skupinama. Ve je napisan rad o hidronimima (korijenima za nazive voda poput rijeka, mora itd.). U ovom radu primijenjena je sljedea metodologija (sinhronijska i komparativna metoda).
SIMILAR SLAVIC ROOTS NAMING BIRDS IN SOME SLAVIC LANGUAGES
(Summary)
The Article deals with common slavic roots (Croatian, Polish, Russian, Slovak, Czech compared with Oldslavic or Praslavic) in lexemes naming birds. The paper is a part of future Six Slavic Root Universals which will show similar roots in different semantic and pragmatic groups. It has already been written the paper about hydronymes (roots naming water such as river, sea etc.). The previous methodology (synchronic and comparative method) has been applied in the present paper.
Keywords: Croatian, Polish, Russian, Slovak, Czech, Oldslavic, comparation, word forming, ornytonymes