Skripta Svijet i Hrvatska 1789 - 1849

Svijet i Hrvatska 1789. – 1849.

Sadržaj1. Francuska revolucija...............................................................................................................................2

2. Napoleonovi ratovi i njegov slom; Bečki kongres...................................................................................4

3. Hrvatska u vrijeme Napoleonovih ratova...............................................................................................7

4. Liberalizam i nacionalni pokreti do 1848. godine...................................................................................9

5. Dopreporodno doba; prvo razdoblje hrvatskoga preporoda (1815 - 1835).........................................12

6. Hrvatski narodni preporod...................................................................................................................14

7. Proljeće naroda; revolucije u Europi 1848 - 1849 godine.....................................................................16

8. Hrvatska tijekom 1848/49. godine.......................................................................................................19

1


1. Francuska revolucija

Uzroci Revolucije vanjski: o ratni gubici, pomoć SAD-a, utjecaj engleskog parlamentarizma ...

unutarnji: o prazna državna blagajna (zaduženost), nerodna 1788. g., rastrošnost dvora

francusko je društvo bilo društvo pravne i političke nejednakosti (stari režim); 98 % stanovništva pripadalo je 3. staležu, a tek 2 % 1. i 2. staležu (nisu snosili nikakve obveze)

Pokušaji rješenja: ministri financija neuspješno pokušavaju nametnuti poreze plemstvu (npr. Turgot) 4. svibnja 1789. sastala se skupština Generalnih staleža (Luj XVI) rasprava o porezima :o glasovanje po staležima (neslaganje - osipanje 1. i 2. staleža) o 3. stalež se odvaja (Dvorana za loptanje) i proglašava se jedinim predstavnikom francuskog

naroda o otac Emmanuel Sieyes: objavljuje pamflet Sto je treći stalež? (- osvješćivanje) o 9. srpnja Narodna skupština proglašava se Ustavotvornom skupštinom

Početak revolucije14. srpnja pad Bastille početak Revolucije, pad apsolutizma; ističu se umjereni vođe revolucije grof Mirabeau ("državni dugovi su sjeme iz kojeg je nikla naša

sloboda") i markiz M.]. La Fayette u kolovozu su ukinuti feudalizam, crkvene desetine itd.; uvedena jednakost pred zakonom ... usvojeni su novi zakoni (o otkupu zemlje, poreznoj jednakosti ... ) 27. kolovoza usvojena je "Deklaracija o pravima čovjeka i građanina" (Čl. 1.: Ljudi se rađaju i ostaju

jednaki u pravima. Društvene razlike mogu se temeljiti samo na općoj koristi.) - uzor joj je bila američka "Deklaracija neovisnosti"

5. listopada: tzv. krušni ustanak (povorka žena kretala se iz Pariza prema Versaillesu (Marija Antoaneta, kruh - kolači)

Ustav 1791. usvojen je Ustav - Francuska postaje ustavna parlamentarna monarhija kralj je proglašen "službenikom naroda"; uvedena je vjerska snošljivost, jednakost pred zakonom,

ukinuta je podjela na staleže, cehovi ... suverenost pripada narodu - zemlja je podijeljena na departmane

uveden je imovinski cenzus (čime su narušene postavke Deklaracije), grof Mirabeau (zastupnički imunitet); La Fayette (trobojnica - nacionalna zastava) krilatica: "Liberte, egalitč, fraternite! " (Sloboda, jednakost, bratstvo!) kraj prve faze revolucije Izbori žirondinci (ime prema departmanu Gironde): bogato građanstvo (dobili su izbore); umjereni

republikanci (J. Brissot i J. M. Roland); parola: "La liberte ou la mort" (Sloboda ili smrt) jakobinci (ime prema samostanu sv. Jakoba); zalažu se za nastavak Revolucije do proglašenja

republike) glavni predstavnici bili su Robespierre, Danton, Marat: radikalno-demokratska ljevica listopada Narodna skupština počela je s radom (prema poziciji u odnosu prema predsjedniku

političke su se stranke počele prepoznavati kao ljevica, centar i desnica) prva antifrancuska koalicija travanj 1792: rat prve antifrancuske koalicije (loša obrana žirondinaca; jačanje jakobinaca)

2


poziv na domoljublje: Marseljeza (pjesma marsejskih (južnofrancuskih) revolucionara (danas francuska himna)

u Parizu niži slojevi formiraju gradsku upravu (komuna) zbog veza s neprijateljima 10. srpnja 1792. uhićeni su kralj ("zatočenik svojega naroda") i kraljica 1793. su giljotinirani (kralj u siječnju, kraljica u listopadu) 20. rujna 1792. g. Narodni konvent je Francusku proglasio Republikom (Prva Francuska Republika) Jakobinska diktatura od 31. svibnja do 2. lipnja 1793. izvršen je prevrat: uvedena je jakobinska diktatura (nastavak

revolucije - ubijeno je oko 50 000 ljudi) prva jakobinska vlast: Komitet javnog spasa (vlada) Dantonov teror (Zakon o sumnjivima - nasilje) uveden je kult razuma (Notre Dame - Hram razuma) i revolucionarni kalendar opća mobilizacija, povjerenici, opće školstvo, metarski sustav, ukidanje svih feudalnih obveza jakobinski Ustav iz 1793: provodi agrarnu reformu, uvodi opće pravo glasa, nepovredivost

vlasništva ... zbog ratne opasnosti ustav ostao izvan snage raskol među jakobincima: Dantona smjenjuje M. Robespierre (druga jakobinska vlast) u lipnju 1794. antifrancuska koalicija poražena je u Belgiji (sklapanje mira) sve države, osim Engleske i Habsburške Monarhije, povukle su se iz antifrancuske koalicije revolucionarni sud (eliminacija nepoćudnih (tzv. neprijatelja naroda na giljotini) kulminacija terora ("revolucija jede svoju djecu") 28. srpnja (termidora) 1794. konvent je srušio vlast kompromitiranih jakobinaca (revolucija

"pojela" Robespierrea) uvedena vlast žirondinaca (termidoraca - karijeristi, skorojevići ... ) raspušten je jakobinski klub, ali su otpočeli i progoni jakobinaca

3


2. Napoleonovi ratovi i njegov slom; Bečki kongres

Ustav iz 1795. g. uspostavljen je Direktorij zakonodavnu vlast obnaša dvodomna Narodna skupština o Vijeće pet stotina o Vijeće starijih (obnaša izvršnu vlast)

izvršna vlast 5 direktora koji zastupaju interese bogatoga građanstva teritorijalno širenje Francuske Napoleon Bonaparte (1796) podrijetlom Korzikanac (Ajaccio); s 24 godine postao je general francuske vojske, ratovao je protiv

Habsburške Monarhije (Rajna i Italija - poraz) 1797. Mir u Campo Formiju o Nizozemska, Švicarska (Helvetska Republika) i sjevernotalijanske državice (Cisalpinska

Republika): vazalni odnos prema Francuskoj -lijeva obala Rajne pripojena je Francuskoj o smrt Venecije: Istra i Dalmacija pripojene su Habsburškoj Monarhiji

1797. Napoleonov pohod na Egipat (sudjeluju i znanstvenici) o cilj je pohoda bio istisnuti Englesku i steći nadzor nad Sredozemljem (oko 30 000 vojnika

iskrcalo se u Aleksandriji) o 1798. poraz francuske vojske kod Abukira ("bitka za Nil") od Horatia Nelsona o Britanija je ostala gospodar Sredozemlja i svjetske trgovine

prilike u Francuskoj neučinkovitost Direktorija druga antifrancuska koalicija ; ruski general Suvorov nanosi Francuzima poraz kod S. Gottharda Napoleon se vraća u Francusku Konzulat 9. studenoga 1799. izvodi državni udar i uspostavlja Konzulat (3 konzula - prvi i najmoćniji bio je

sam Napoleon) novi Napoleonov ustav vlast prvog konzula (pokriće za samovladu), ostala dvojica imaju savjetodavnu ulogu početak bonapartističke vlasti (diktature, samovlade ... ) 1802. Napoleon postaje doživotni konzul 1802. Konkordat s Katoličkom crkvom o Crkva ostaje bez izgubljene imovine (Napoleon i Crkva postaju smrtni neprijatelji) o svećenici dobivaju državne plaće; biskupe imenuje papa uz suglasnost države

Carstvo 1804. Francuska postaje carstvom (Prvo Francusko Carstvo); ovisne Republike proglašene su

kraljevstvima (npr. Napoleon je bio kralj Italije) 1804. usvojen je Code civil (Građanski zakonik) pravo vlasništva; sloboda vjeroispovijesti; civilni brak (matičari) zakon La Chapeliera (zabrana štrajkova i radničkih udruga); cenzura Krivični i Trgovački zakon posvjetovljenje svakodnevice, Francuska banka, Legija časti ... Napoleonovi ratovi 1800. bitke kod Marenge i na Rajni kod Hohenlindena (poraz neprijatelja) 1802. kratkotrajan mir s Velikom Britanijom (Napoleonovi planovi invazije na britanskootočje -

"Ako na 6 sati zagospodarimo Kanalom, Engleskoj je odzvonilo") 21. listopada 1805. bitka kod rtaTrafalgar (H. Nelson uništava francusko brodovlje - britanska

prevlast na moru)

4


treća antifrancuska koalicija Austerlitz (prosinac 1805): poraz Rusije i.Austrije mir u Požunu (Bratislavi): 1806. slom Svetoga Rimskog Carstva (Rajnski savez, Bavarska, Wiirttenberg) Franjo I. ostaje samo car Austrije Venecija, Dalmacija i Istra pripojeni su Francuskoj pad Dubrovačke Republike (ulazak francuske vojske)

četvrta antifrancuska koalicija ljeto 1806. g.: Britanija, Rusija, Pruska; Napoleon ih napada bitke kod Jene i Auerstadta (1806): poraz pruske vojske, Napoleon ulazi u Prusku i Dansku (kontrola

Sjevernoga i Baltičkog mora) 21. listopada: Kontinentalna blokada britanskog otočja (tzv. Berlinski dekret) poraz Rusa kod Frydlanda 1807. Mir u Tilsitu Aleksandar I. Romanov obvezao se poštovati kontinentalnu blokadu od dijela Poljske pod Pruskom stvoreno je Veliko Varšavsko Vojvodstvo (francuski protektorat) napoleonidi (francuska dominacija): Španjolska (brat Joseph), Rajnski savez, Veliko Varšavsko

Vojvodstvo, Portugal, Kraljevina Italija i Napuljska Kraljevina (šurjak Joachim) - na vlasti su bila Napoleonova braća, rođaci i sl.

1808. sukob s papom Piom VII. (1809. privremeni pad Papinske Države) 1808. g izbija ustanak protiv francuske vlasti u Španjolskoj: (gerilsko - guerrilla - ratovanje; na čelu

ustanka bilo je svećenstvo) pomoć Engleza ustanicima (A. Wellesly ili budući lord Welington) strahote francuskog terora prikazao je slikar Francisco Goya: Strijeljanje španjolskih domoljuba ...

peta antifrancuska koalicija: sklapaju je Velika Britanija i Austrija ohrabrene španjolskim "domovinskim ratom" poraz Austrije kod Wagrama (Napoleonov ulazak u Beč; dvorac Belvedere Eugena Savojskog predan je Napoleonu, budućem austrijskom zetu) 1809. sklopljen je Mir u Schonbrunnu:

o Napoleon je oženio Marijom Lujzom, kćerkom Franje I. o Francuskoj su pripojena sva područja južno od Save i područja koja je Austrija dobila trećom

diobom Poljske (pripojeno Velikom Varšavskom Vojvodstvu) 1812.: Napoleonov pohod na Rusiju (zbog nepoštovanja kontinentalne blokade) rujan: bitke kod Vilniusa, Smolenska, Borodina ruska se vojska povlači: general Mihail Kutuzov (taktika "spaljene zemlje") francuska vojska ulazi u Moskvu (zima, iscrpljenost, požar, povlačenje u listopadu --.. car

Aleksandar ne pristaje na mir) šesta antifrancuska koalicija: proširenje postojeće koalicije: Švedska, Pruska, Austrija, Španjolska, Velika Britanija,Portugal, Rusija "oslobodilački ratovi" porobljenih naroda 16 - 19. listopada 1813.: "Bitka naroda" kod Leipziga: Napoleonov poraz povratak u Pariz (ulazak vojske antifrancuske koalicije) restauracija monarhije (kraljem je proglašen Louis XVIII. Bourbon) Napoleon se odrekao prijestolja; prognan je na otok Elbu 1814. Napoleonov povratak (vladavina 100 dana) 18. lipnja 1815. konačan vojni slom Napoleona u bitci kod Waterlooa (sedma antifrancuska

koalicija; lord Welington i pruski maršal Bli.icher ili "maršal naprijed") Napoleon umire 1821. g. na otoku Sv. Helena pišući memoare

BEČKI KONGRES (1. studenoga 1814 - 9. lipnja 1815) NASTAJANJE NOVE POLITIČKE KARTE EUROPE

5


nazivan je "plesnim kongresom" (balovi, koncerti, Beethovenova "Eroica") ili "kongresom ravnoteže sila"

sudjelovali su predstavnici Austrije (Metternich - "ministar Europe"), Velike Britanije (R. Castelreagh), Rusije, Pruske, Francuske ...

Ciljevi Kongresa politička stabilnost, ravnoteža i mir u Europi anulirati posljedice francuske vlasti Europom (građansko društvo, slobode ... ) Odluke Kongresa 1. Francuska o vraćena je u granice iz 1792; restauriran je apsolutizam (Luj XVIII. Bourbon); nema staleža,

kontribucije ... o okružena je tzv. vijencem država (Ujedinjena Kraljevina Nizozemska - zemlje Beneluxa, Rajnski

savez, Švicarska, Kraljevstvo Pijemont i Sardinija) 2. potvrđena je podjela Poljske (osim Krakovske Republike) 3. restauriran je apsolutizam u europskim državama. (Bourbonei u Francuskoj, Španjolskoj i južnoj

Italiji; Savojci u Pijemontu) 4. Pruskoj je pripojena Saska, donja Rajna, dio Vestfalije i dio Velikoga Varšavskog Vojvodstva 5. Austrija o pripojeni su joj Tirol, Trst, Galicija, Istra, Dalmacija s Bokom kotorskom, Ilirske pokrajine,

Venecija s Lombardijom, Parma (doživotna kneginja M. Lujza), Modena, Toscana - tim su zemljama vladali rođaci Habsburgovaca principom sekundogeniture

o utemeljen je Savez njemačkih država (38) sa saveznom skupštinom Bundestagom (austrijska dominacija), što je izazvalo austro-pruski antagonizam

6. Švedska je personalnom unijom povezana s Norveškom i Danskom 7. Velikoj Britaniji pripojeni su Malta, jonski otoci, oblast Kaap u južnoj Africi, Cejlon 8. Crkva sklapa vjerske konkordate s državama (sekularizacija, nije joj vraćena imovina) 9. zabranjena je trgovina robljem 10. Sveta Alijansa sklopili su je Austrija (Franjo I), Rusija (Aleksandar I) i Pruska (Fridrik Vilim III) priključilo joj se 16 država (bez Velike Britanije, Osmanskog Carstva i Papinske Države) zalagala se je za načelo dinastičkog legitimiteta (pravo vojne intervencije; djelovanje preko

kongresa) intervencije Svete Alijanse 1820. i 1821. u Kraljevini Sardiniji i Kraljevini Obiju Sicilija 1823. francuske snage intervenirale su u Španjolskoj Zaključak:

1. Bečki je kongres označio pobjedu konzervativno-legitimističke ili reakcionarne struje (Europa vladara, a ne Europa naroda)

2. nasilno su izbrisani tragovi Napoleonova doba 3. na Kongresu je utemeljena moderna diplomatska služba, potencira razvoj tajnih službi

6


3. Hrvatska u vrijeme Napoleonovih ratova

slab odjek Francuske revolucije u hrvatskim zemljama (zaostalost, neupućenost, nema građanstva, brojno svećenstvo ... )

sudjelovanje Hrvata u ratu Habsburške Monarhije protiv Francuske: o 1796. sudjeluju u bitkama kod utvrde Dego i kod mosta preko Alpone kraj Arcole o pukovnik Josip Vukasović porazio je Napoleona u trodnevnoj bitci

1797. g. Mir u Leobenu i Campo Formiju pokraj Udina: Dalmacija, Boka i Istra pripojene su Habsburškoj Monarhiji

reakcije: o jača pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom o fra Andrija Dorotić objavljuje proglas Narodu dalmatinskom o glavni nositelji ideje sjedinjenja: Dorotić, nadbiskup Cippico, makarski biskup Blašković, plemić

Draganić-Vrančić, pravoslavni vikar G. Zelić - deputacija caru s molbom za sjedinjenje (susret s vojskom)

o potpora sjedinjenju: zagrebački biskup M. Vrhovac i general M. Rukavina (u srpnju 1797. hrvatska je vojska s oduševljenjem dočekana u Zadru)

Beč protiv sjedinjenja: 1. građanska uprava predana je komesaru Raimundu Thurnu (podupire Talijane) 2. vojna uprava predana je generalu M. Rukavini

1802. Beč je odbio zahtjev Hrvatskog sabora za sjedinjenje Austrijska uprava talijanski jezik bio je službeni u upravi i u javnom životu Istre i Dalmacije ukinuta je samouprava dalmatinskih i istarskih komuna 1805. Mir u Požunu Istra i Dalmacija pripale su Francuskoj; pripojene su Kraljevini Italiji 1806. Francuska vojska ušla je u Knin i Split 26. svibnja 1806. u Dubrovnik (obraćanje Osmanskom Carstvu za pomoć) 31. siječnja 1808. ukinuta je Dubrovačka Republika (Marmontova naredba o ukidanju) Rusi su zauzeli Boku kotorsku i Korčulu (Crnogorci pljačkaju Konavle) Obilježja francuske uprave 1.vojnu vlast obnašao je general A. Marmont 2.civilnu vlast obnašao je generalni providur V. Dandolo (10. srpnja 1806. javni proglas na

talijanskome i hrvatskom jeziku) pozitivne promjene:

1. građanski ustroj (porezi, ukidanje torture, bratovština, 1/10, uveden građanski brak ... ); nove kulture: duhan, krumpir; stočarstvo, sajmovi, izvoz vina, ulja, ribe, pošta, zdravstvo

2. ceste: - Knin - Trilj - Vrgorac - Metković - Dubrovnik - Zadar - Skradin - Šibenik 3. od 1806. g. izlazi ,,Il Regio Dalmata" (,,Kraljski Dalmatin"), tjednik na talijanskome i hrvatskom

jeziku (prve hrvatske novine) 1808. g. Francesco Maria Appedini objavljuje djelo Grammatica della lingua Ilyrica

(hrvatska gramatika na talijanskom) 4. škole:

o gimnazije (Zadar, Šibenik, Trsat, Split, Makarska, Hvar, Krk) o visoka škola (Zadarski licej - obilježja sveučilišta)

nezadovoljstvo pučanstva: porezi, novačenja (1806. i 1807. buna u Poljicima), gospodarska blokada Jadrana, odnos prema Crkvi ... o Francuzi otimaju Rusima Boku kotorsku - kraj francuskog širenja

7


1809. Mir u Schonbrunnu (prije toga habsburška vojska prodrla je do Neretve, ali je poražena te se povukla)

formirane su Ilirske pokrajine (provincije) sa sjedištem u Ljubljani 1811. izgrađena je Lujzinska cesta 1812. g. stupa na snagu Code civil u škole je uveden hrvatski jezik guverner A. Marmont potiče standardizaciju hrvatskoga jezika 1812. Sime Starčević tiska u Trstu ilirsko-francuski rječnik i dvije jednostavne gramatike hrvatskog jezika (Nova ričoslovnica iliričko-franceska, Nova ričoslovnica ilirička) - nakon poraza

francuske vojske i gubitaka u ratu nametnuti su novi porezi 1811. g. britanska flota doplovijava do Visa 1813. Francuzi su poraženi, ukinute su Ilirske pokrajine (područjem zavladala Habsburška Monarhija) 1822. g. prekosavska Hrvatska podvrgnuta je vlasti Sabora, a Dalmacija vlasti Beča

8


4. Liberalizam i nacionalni pokreti do 1848. godine

odluke Bečkog kongresa i restauracija izazvale su sukob o konzervativno-legitimističkih snaga (država - zaštita građana od urota, obitelj, religija, očuvanje

tradicije ... ) i o liberalno-demokratskih snaga (romantičarsko-oslobodilački zanos, parlamentarna demokracija,

ustavi, slobode, društvena jednakost, ekonomski liberalizam ... ) razdoblje nakon Bečkog kongresa bilo je razdoblje reakcije (Sveta Alijansa i Metternich _

dinastizam, stari režim ... ) . pozitivni učinci Građanskog zakonika (ravnopravnost, ukidanje staleškog sustava, vlasništvo nad

zemljom ... ) mali narodi težili su nacionalnim državama (u višenacionalnim monarhijama poput Austrije,

Osmanskog Carstva, Rusije ... ) gospodarski i prometni polet Europe (učinak industrijske revolucije), razvoj novih gradova,

željeznice, izvoz kapitala ... ; glavni investitori bile su države (interventna državna politika) Socijalističke ideje socijalisti-utopisti (Sainte-Simone, Ch. Fourier, R. Owen): promiču idealno društvo, neostvarivo u

zbilji → utopijski socijalizam u 19. st. razvija se tzv. znanstveni socijalizam (Marx, Engels ... ) RAZNI NACIONALNI POKRETI - "DUH NARODA " Španjolska 1820. g. izbija pobuna pukovnija zbog slanja vojske da uguši antikolonijalni pokret u Južnoj Americi ciljevi pobune: o rušenje apsolutizma o uspostava ustavno-parlamentarne monarhije o kralj Ferdinand VII. saziva cortese (narodnu skupštinu)

1823. g. pobunu je ugušila francuska vojska (kao članica Svete Alijanse) Grčka jačanje nacionalnog pokreta u 18. st. (heterije - tajne nacionalne organizacije, djelovale su i u

izbjeglištvu) 1821. izbija ustanak (Filhelenski pokret - Svegrčki pokret: obuhvatio je sve slojeve stanovništva) 1822. Proglas o neovisnosti (prva Nacionalna skupština) pomoć romantičarske Europe (lord Byron, bavarska dinastija Wittelsbach ... ) 1827. bitka kod Navarina (pomoć Velike Britanije, Francuske i Rusije Grcima): poraz egipatsko-

turskih snaga 1830. konferencija u Londonu: priznata je neovisnost Grčke (manje od polovice današnje Grčke);

Grčkim kraljem proglašen je Oton I. Wittelsbach Italija rascjepkani teritoriji: o Savojci: Kraljevina Sardinija i Pijemont o Habsburgovci: Parma, Modena, Toscana, Lombardija s Venecijom o Papinska Država o Bourbonci: južna Italija i Sicilija

Jug Italije 1820. počeci ustanka na Siciliji . pokretači ustanka bili su karbonari (ugljenari - tajna organizacija iz vremena francuske okupacije 1821. Ferdinand 1. - gušenje ustanka intervencijom Svete Alijanse, tj. austrijske vojske Sjever Italije Risorgimento ili preporod

9


ciljevi: o ujedinjenje Italije o rušenje apsolutizma stranaca

Giuseppe Mazzini u Marseilleu utemeljuje 1831. g. tajno društvo "Mlada Italija" 1834. g. organizacije Mlada Italija, Mlada Poljska i Mlada Irska ujedinjuju se u Mladu Europu s

Mazzinijem na čelu (cilj joj je "oslobođenje naroda") → metode karbonara, slično masonima. Srbija (Beogradski pašaluk) Prvi srpski ustanak (1804 - 1812) povod tzv. "sječa knezova" vođa Đorđe Petrović - Karađorđe (seoski trgovac svinjama) neuspjeh ustanka (Napoleon je napao Rusiju, koja je pomagala ustanike) Drugi srpski ustanak (1815) vođa Miloš Obrenović (eliminirao Karađorđa ) 1830. g. postignuta autonomija pod turskim suverenitetom - kneževina 1838. izglasovan je Ustav (protiv volje kneza M. Obrenovića - ustavobranitelji) 1842. g. izbija Vučićeva buna: na vlast dolazi A. Karađorđević (1842 -1858) (Karađorđev sin razvoj građanskog društva i velikosrpske ideje 1844. Ilija Garašanin objavljuje Načertanije (prvi program velikosrpske ideje) prilagodba spisa F. Zach a Plan srpskim prilikama Poljska raskomadana: o Krakovska Republika (pod sva tri djelitelja) o Poljsko Kraljevstvo ("Kongresno Kraljevstvo") - autonomija (vlada, parlament, vojska pod Rusijom o Poznanjska kneževina - pod Pruskom

ustanci: 1831. g. u austrijskom dijelu Poljske; vođa ustanka bio je Adam Czartoryski (poljska emigracija u

Francuskoj: Julius Slowacky, Frederic Chopin); posljedice ustanka: represije i progoni 1846. g. u ruskom dijelu Poljske: slom ustanka i gubitak autonomije Češka preporod u drugoj polovici 18. st.: borba za narodni jezik (protiv dominacije Nijemaca) Ukrajina rusifikacija i polonizacija ukrajinsko-poljski antagonizmi Mađarska složan nastup protiv bečkog centralizma obrana plemićkih privilegija; građanstvo slabo i radikalno sukob s nemađarskim narodima (predstavnik ranog nacionalizma Lajos Kossuth) Njemačka (38 državica) nacionalni pokret: studentska mladež (Burstenschaft) do 1830. lS-ak država je usvojilo ustave Ustavotvorni pokret i Carinski savezi (udruživanja na gospodarskom planu) Južna i Srednja Amerika 1823. izbija Antikolonijalni pokret (vođa Simon Bolivar) pomoć SAD-a (J. Monroe), V. Britanije i Francuske ustanovljene su prve latinskoameričke države (1819. Kolumbija, 1821. Meksiko i Peru, 1822. Brazil,

1823. Čile ... ) Rusija vlada car Aleksandar I. Romanov, konzervativni apsolutist i legitimist industrijski napredak koče feudalne prepreke → oporba carskom samodržavlju (časnici,

inteligencija nakon smrti Aleksandra I. njegov nasljednik Nikola I. (1825 - 1855) provodi istu politiku tajna društva časnika plemića - dekabristički ustanak (14. dekabrija 1825) - slom

10


posljedice sloma ustanka: o stvaranje tajnih studentskih grupa (ideološki od ekstremo lijevog do ekstremo desnog krila) o politička emigracija o Nikola I. stvara golemi represivni aparat (žandarmerija, tajna policija, uhićenja, cenzure, kontrola

sveučilišta ... ) Velika Britanija reforme su provođene nenasilnim putem 1832. g. provedena je Parlamentarna reforma (stari ili "truli" gradovi, novi gradovi dobivaju mjesta

u parlamentu, smanjen je imovinski cenzus (20 % muške populacije imalo je pravo glasa), katolici su prvi put dobili mjesta u parlamentu ... )

nezadovoljstvo gospodarskom politikom (žitni zakoni - zabrana uvoza žitarica) 1848. početak liberalne gospodarske politike nakon 1825. osnivaju se Tradeunioni (strukovni sindikati) Londonska udruga radnika → People's Charter (Pučka povelja - upućena peticija parlamentu) od 1837: Cartistički pokret za opće pravo glasa, dnevnice, socijalni zahtjevi ... ; nakon 1848. g.

nestaje (poboljšan položaj radnika) borba Iraca za neovisnost tijekom francuske revolucije nastao je pokret Ujedinjeni Irci 1798. izbija ustanak (ugušen 1800. g.) 1801. g. Irska ulazi u uniju s Velikom Britanijom gubitak parlamenta i autonomije; engleski landlordovi otkupljuju im zemlju Granski red: polutajna protestantska organizacija (pomaže britanskoj vlasti svim metodama protiv

katolika) irski otpor: Eduard O'Connor utemeljuje organizaciju "Mlada Irska" cilj: opoziv unije s Velikom Britanijom 1846. izbija novi ustanak (krvavo ugušen - iseljavanje u SAD) Francuska restauracija apsolutizma (Louis XVIII. Bourbon) 1814. prihvaćen je Ustav (zadržane socijalne stečevine) 1824. g. zavladao je Charles X. - apsolutist, uživao je potporu ultrakonzervativaca, tzv. ultraša →

povratak "starog režima" 26. srpnja 1830. donosi ordonanse ili kraljevske ukaze (ukida socijalne stečevine, uvodi cenzuru ... ) 28. srpnja izbija Srpanjska revolucija (vođa ostarjeli La Fayette) Charles X. prisiljen je abdicirati, novi kralj postaje Luj Filip u Ustav su unesene neznatne izmjene (kralj je građanin, vlast su zadržali bogati tvorničari i bankari) odjeci Revolucije: raspad Kraljevine Nizozemske (nastanak neovisne Belgije) utjecaj na europsku 1848. Godinu

11


5. Dopreporodno doba; prvo razdoblje hrvatskoga preporoda (1815 - 1835)

Dalmacija upravlja namjesnik (obnaša vojnu, civilnu i sudsku vlast) i pokrajinska zemaljska vlada (pod Bečom);

sjedište u Zadru područje Dalmacije podijeljeno je na 4 okruga, 31 kotar i više općina (na čelu manjih je sindik) sastavni dio Trojedne Kraljevine (u javnoj uporabi je talijanski jezik i austrijski carinski sustav) 1836. g. otvorena je parobrodska linija Trst - Kotor odjeci preporoda:o Antun Kaznačić (Dubrovnik) o Ante Kuzmanić ("Zora dalmatinska", Zadar 1844; u prvome broju Petar Preradović objavljuje

pjesmu Zora puca) o "Srbsko-dalmatinski magazin", 1836. g. (srpski književni časopis)

Istra do 1816. dio kraljevine Ilirije (sjedište Pazin) 1818. pridružuju joj se Cres, Lošinj, Krk i ostali kvarnerski otoci, a odcjepljuju Kranjska i Koruška 1825. g. Austrijsko Primorje (Istra, Trst, Kvarnerski otoci i Gorička - sjedište Pazin) činovnici: tuđinci (njemački i talijanski jezik; siromaštvo; zamire politički život (obnovljene

bratovštine) ) oživljava trgovina (Trst i Rijeka); 1818. postavljen je prvi svjetionik na Savudriji, 1837. otvoren je

paromlin u Rovinj u, Pula je postala glavna ratna luka Monarhije Škole o hrvatski jezik učio se samo u prva dva razreda uz talijanski; na višim školama predavalo se na

talijanskom; katoličko svećenstvo - očuvanje narodne svijesti o 1819. g. zabranjeno je glagoljanje - otpor Ivana Foretića (Vrbnik) o 1829. g. djelovale su 33 osnovne škole o 1836 - 1846. g. časopis "La Favilla" (Iskra) o 1846. g. uveden je "ilirski jezik" (poteškoće u praksi) o 1852. g. L'Istria

Razjedinjenost hrvatskih zemalja Dalmacija s Bokom kotorskom i Istra - pod Bečom Banska Hrvatska (Hrvatska i Slavonija) - Sabor, ban Međimurje i Baranja - u Ugarskoj od Rijeke do Novog - Ugarsko primorje Hrvatsko-slavonska vojna granica - pod Ratnim vijećem u Beču dijaspora - Gradišće, južna Ugarska Hrvati pod osmanskom vlašću (BiH) Ponovni zahtjevi za sjedinjenjem 1825. zajednički sabor u Požunu na kojem je zahtijevano:

1. povratak Dalmacije i Vojne krajine Hrvatskoj 2. slavonske županije trebaju plaćati jednak porez kao i hrvatske jer potpadaju pod bansku vlast 3. borba za zadržavanje latinskog jezika kao službenog

Djelovanje Maksimilijana Vrhovca 1790, 1805. i 1827. u zajedničkom se Saboru suprotstavljao ugarskom hegemonizmu (mađarskom

jeziku) podupire prosvjetu i kulturu (1794. g. u Zagrebu otvara tiskaru za "tiskanje ilirskih knjiga") tiska djelo za mladež Robinzon, Temelje žitne trgovine J. Šipuša, arheološka, jezikoslovna,

medicinska, poljodjelska i slična djela ...

12


1814. zahtijeva povratak prekosavske Hrvatske pod vlast Sabora i bana poticao na skupljanje narodnog blaga otvorio je đački dom za siromašne učenike i prvu javnu bolnicu, uredio je park Maksimir, biskupsku knjižnicu (Metropolitanu) otvorio je za javnost, podupirao je melioracijske radove,

gradnju cesta itd. umire 1827. g., nasljeđuje ga Juraj Haulik Borba za lura municipalia lura municipalia: skup privilegija i zakonskih prava na kojima se temeljio poseban državnopravni

položaj Trojedne Kraljevine u sklopu Ugarskog Kraljevstva 1830. Josip Kušević objavljuje djelo O municipalnim pravima i statutima kraljevina Dalmacije,

Hrvatske i Slavonije (tiskano u Zagrebu na latinskom jeziku) Stav Mađara Hrvatska je dio Ugarske, a ne "savezna Kraljevina" Ugarski sabor višekratno zahtijeva uvođenje mađarskog jezika unatoč suprotstavljanju Hrvatski sabor 1827. donosi odluku o uvođenju mađarskog u više škole kao

obveznog predmeta Otpor Pavao Štoos: Kip domovine vu početku leta 1831 J. Kundeka: Reč jezika narodnoga Juraj Matija Šporer: jedinstven jezik Toma Košćak: zastupa štokavštinu u školskim knjigama Ivan Derkos: Genius patriae super dormientibus suis filiis (1832. g. na latinskom) Matija Smodek: 1832. g. predaje hrvatski jezik na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu Metternichov apsolutizam policijska cenzura i progoni (pokušao neuspješno obustaviti rad Sabora) u županije su poslani kraljevski povjerenici zamiranje znanstvene i prosvjetne djelatnosti (cilj školstva: odgoj pokornog činovništva) 1825. županije odbile nova čiti vojnike za gušenje revolucije u Italiji - sazvan Sabor _ kraj →

apsolutizma

13


6. Hrvatski narodni preporod

Neriješena pitanja nema jedinstvenih zakona, uprave, sudske i zakonodavne vlasti politička razjedinjenost jezik (tri dijalektalne književnosti, borba za latinski) gospodarska nerazvijenost i prometna nepovezanost nužda stvaranja jedinstvene narodne ideologije nema razvijenog građanstva (plemstvo - "politički narod") Mladi naraštaj: krug oko Ljudevita Gaja (mlada inteligencije) → program nacionalne ideologije iz jezično-kulturnih pitanja i mađarsko-hrvatskih odnosa tzv. ilirski jezik (od 15. st. Iliri kao naziv za Hrvate) okupljanje ponajprije Hrvata pa i ostalih Južnih Slavena 1830. Gaj objavljuje djelo Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja zaključak: nacionalna integracija započela je na lingvističkom polju grof janko Drašković 1832. g. objavljuje Disertaciju (Karlovac): o program za hrvatske zastupnike u zajedničkom saboru u Požunu o povezao povijesno i državno pravo s modernim nacionalnim određenjem o politički i gospodarski program hrvatskoga preporodnog pokreta o prvi politički spis na hrvatskom o Disertacija zahtijeva:

političku samostalnost u sklopu jednoga "kraljevstva iliričkoga " sjedinjenje svih hrvatskih zemalja (i Bosne u budućnosti) samostalnu vladu obnovu banske vlasti od Drave do mora brži razvoj gospodarstva (krediti, trgovina) modernizaciju školstva - potpora plemstva

Juraj Rukavina nakon dobivanja čina potkapetana održao je govor zahvale na hrvatskom jeziku Ugarski sabor 1832. traži da nastavni jezik od 5. razreda bude mađarski - protiv Herman Bužan ... Kulturno djelovanje 1835. "Novine horvatzke" (prilog "Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka" - budnice: Još

Hrvatska ni propala) do siječnja 1836. izlazile su na kajkavskom, potom na štokavskom (novi pravopis)

1836. Hrvatski sabor osniva Zemaljski muzej 1838. g. otvaraju se čitaonice (Dobrota kod Boke kotorske, Karlovac, Zagreb, Varaždin, Križevci,

Split, Dubrovnik, Zadar ... ) otvaraju se kazališta (1840. Juran i Sofija; praizvedba u Sisku 1839. g.) 1840. Hrvatsko narodno kazalište (Demetrije Demetar) 1841. osnovano je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (biskup J. Haulik); 1842. glasilo

"Gospodarski list" 1842. vrhunac preporoda 1842. osnovana je Matica ilirska (do 1874. Matica hrvatska); svrha: znanstveno i književno

djelovanje, promicanje hrvatskog jezika, objavljivanje knjiga, odgoj mladeži ... 1842. Narodni muzej 1842. počinje izlaziti časopis "Kolo" (Stanko Vraz, književna kritika) 1843. Sabor usvaja odluku o osnivanju katedre hrvatskog jezika i književnosti na Kraljevskoj

akademiji znanosti 1846. Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog (prva hrvatska opera)

14


Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (najznačajnije književno djelo preporoda; "Iskra" 1846) Matija Mažuranić: putopis Pogled u Bosnu postavljeni su temelji moderne Hrvatske, tj. suvremene nacionalne individualnosti Juraj Haulik, mecena preporoda; zagrebački biskup od 1837. (podrijetlom Slovak): o bio je hrvatski ban; zalagao se je za hrvatski jezik, nacionalne institucije (Matica ilirska, Hrvatsko-

slavonsko gospodarsko društvo, prva posudbena knjižnica, pučke škole, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, sestre milosrdnice u Zagrebu i gradnja samostana i prve bolnice); dovršio je park Maksimir, izdao proglas o sakupljanju narodnoga blaga ...

Političke stranke 1841. Horvatsko-vugerska stranka o glavni predstavnici Levin i Juraj Rauch, Antun Danijel Josipović o za uže povezivanje Hrvatske s Ugarskom o za plemićke povlastice, mađarski jezik, hrvatsko protiv ilirskog imena, za kajkavštinu o turopoljsko seljačko plemstvo (tzv. šljivari)

1841. Ilirska stranka o istaknuti članovi: Lj. Gaj, J. Drašković, D. Rakovac i Lj. Vukotinović o zalažu se za što veću političku samostalnost Hrvatske prema Ugarskoj i sjedinjenje hrvatskih

zemalja (i Bosna) Lj. Vukotinović: Ilirizam i kroatizam - stranački program (obrana municipalnih prava, sjedinjenje,

suradnja s drugim Južnim Slavenima): politički "kroatizam" i kulturni "ilirizam" - D. Rakovac: Mali katekizam za velike ljude (jezik, prosvjeta, municipalna prava)

krilatica: "Da Bog poživi konstituciju Ugarsku, Kraljevinu Hrvatsku i narodnost ilirsku" zabrana ilirskog imena 1842. poništenje izbora u Zagrebačkoj županiji ("rusofili", "veleizdajnici"; ban Franjo HaIer

predložio poništenje Dvoru) 1843. zabrana ilirskog imena i grba (zvijezda i polumjesec); (akt vladara - veći politički sukobi

mađarona i iliraca) posljedice: o pokret nije oslabio, nego se nastavio razvijati pod narodnim imenom (hrvatskim) o Narodna stranka, "Narodne novine" '" o ilirizam = kroatizam: Srbi i Slovenci imaju svoje pokrete (ne prihvaćaju ilirizam kao svoj)

2. svibnja 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao je prvi politički govor na hrvatskom jeziku prijedlog: uvesti hrvatski jezik kao službeni i uredovni u Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji srpanjske žrtve: 29. srpnja 1845. na izborima za Zagrebačku županiju pobijedili su mađaroni izbijaju sukobi na Gornjem gradu - ban Haler naređuje zatvaranje ulica do Markova trga (na trgu

sukob Mirka Bogovića i časnika) na Markovu trgu vojska je zapucala na nazočne (13 mrtvih, 20 ranjenih) - mirogojski spomenik posljedice: isključenje turopoljskog plemstva iz Sabora premoć narodnjaka: borba za što veću političku, kulturnu i crkvenu samostalnost - 1847. održan je

posljednji staleški sabor (predsjeda biskup Haulik) zahtjevi: o samostalna hrvatska vlada o uzdizanje Akademije u rang sveučilišta o uzdizanje Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju o povijesna odluka: na prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskog Sabor je 23. listopada hrvatski

proglasio službenim jezikom u upravi, školstvu i javnom životu Hrvatske i Slavonije

15


7. Proljeće naroda; revolucije u Europi 1848 - 1849 godine

FRANCUSKA jača oporba Luju Filipu Bourbonu (uzroci: nezaposlenost, izborna reforma, glad) list "Reforma" organizira bankete (veliki skupovi uz čašu vina na kojima se raspravljalo o političkim

temama, npr. o općem pravu glasa, gospodarstvu, držane su zdravice velikoj revoluciji, ... banketima su nazočili i kraljevi špijuni)

22. veljače 1848. organiziran je Veliki banket (zabrana, okupljanje masa, vlada šalje Narodnu gardu, žrtve) o početak nove revolucije, na pariške ulice postavljene su barikade (Luj Filip abdicira i bježi u

Austriju) o formirana je Privremena vlada koja Francusku proglašava republikom

brojni problemi: siromaštvo (pariško je stanovništvo udvostručeno), nezaposlenost, suprotnosti selo - grad ... )

mjere: o uvođenje općeg prava glasa o organiziranje javnih radova za nezaposlene (tzv. narodne radionice) o povećanje poreza (i na zemlju - "selo hrani gradske lijenčine") o svibnja provedeni su izbori za Konstituantu (Ustavotvornu skupštinu): - pobjeda desnice i

monarhista radikalni revolucionari ostvarili su slabe rezultate desničari uhićuju vođe radikala A. Blanquija i A. Barbesa i ukidaju javne radove 22. lipnja ponovno su postavljene barikade, izbija novi ustanak (brutalno ugušen, tisuće mrtvih) -

nužda društvenog kompromisa: nova Ustavotvorna skupština - muškarci iznad 21. g. života stječu pravo glasa

Francuska postaje republikom, a predsjednik je Charles Louis Napoleon Bonaparte ("mali nećak velikoga strica")

na izborima sudjeluju:o Stranka reda (za dinastiju) o Stranka montanjara (demokrati - sitno građanstvo)

pobjeda Louisa Napoleona (teži ukidanju ustava, državne funkcije obnaša sam s pristašama ... ) ukidanje općeg prava glasa - zaoštravanje odnosa 2. prosinca 1851. izbija državni udar: predsjednik je uhitio vođe oporbe, raspustio narodnu

skupštinu, preuzeo diktatorske ovlasti ... ; potom provodi plebiscit na kojem je izabran za predsjednika na 10 godina

2. prosinca 1852. ponovnim plebiscitom uspostavljeno je Drugo Francusko Carstvo ITALIJA 12. siječnja 1848. izbija ustanak u Palermu na Siciliji (prva revolucija 1848. g.) uzroci ustanka: gospodarska kriza i apsolutizam Ferdinanda Bourbonskog 27. siječnja kralj je prihvatio Ustav, organizirana je nova revolucionarna vlada (liberali i demokrati) odjeci:

o Milano se oslobađa austrijske vlasti o Rim (papa Pio IX. bježi na Siciliju) i Venecija proglašene su republikama o kralj Pijemonta Karlo Albert naviješta rat Austriji (sudjeluju dobrovoljci iz Lombardije i Venecije

pod zapovjedništvom G. Garibaldija) - priključenje i drugih talijanskih državica - austrijski maršal Radetzky poražava talijanske snage kod Custoze

slom revolucije o l. Kraljevinom Obiju Sicilija vlada Ferdinad II. Bourbon

16


o Lombardijom, Venecijom i Milanom vladaju Habsburgovci (u proljeće 1849. Karlo Albert je poražen kod Novare)

o uz pomoć Francuske obnovljena je Papinska Država o u drugim talijanskim državicama obnovljen je apsolutizam o samo je Pijemont ostao slobodan, bez apsolutizma

NJEMAČKE ZEMLJE Dva procesa: protiv apsolutizma Hohenzolerna = 18. ožujka 1848. izbijaju demonstracije i ustanak u Berlinu -

kralj saziva liberalnu vladu (sloboda tiska, okupljanja ... ) planovi ujedinjenja Njemačke (Frankfurt na Majni - Bundestag):

o Malonjemački (Pruska s dinastijom Hohenzolerna - bez Austrije) o velikonjemački (Baltik - Jadran - Austrija)

u svibnju 1848. g. sastao se parlament u Frankfurtu na Majni: dogovor o ujedinjenju ideja federacije nije postignut, F. Vilim IV. odbio je carsku krunu

nakon sloma revolucije u Beču kralj Fridrik Vilim IV. provodi državni udar: usvojen je novi ustav, neke građanske su slobode zadržane, ali kralj ima pravo veta na sve odluke parlamenta ...

u svibnju 1849. reakcija revolucionarne ljevice (predlaže ustav za jedinstveno Njemačko Carstvo, uvođenje općeg prava glasa, narodnu vojsku ... )

konačan slom revolucija u njemačkim zemljama posljedica: stvaranje austro-pruskog kondominija HABSBURŠKA MONARHIJA - Austrija uime bolesnog Ferdinanda L (1835 - 1848) vlast su obnašali Državno vijeće i Metternich: cenzura,

gušenje građanskih sloboda ... 1846. i 1847. bile su nerodne godine: gospodarska kriza 13. ožujka 1848. izbija revolucija u Beču: pad Metternichova apsolutizma (Metternich bježi u

London) vojska, barikade, pucanje na demonstrante (studentska inteligencija i građanstvo), žrtve

istodobno izbijaju revolucije u Požunu, Milanu, Veneciji kralj donosi ustav za zapadni dio Monarhije, osnovane su Nacionalna garda i Sveučilišna legija promjene:

o reforma državne uprave (uvedena su' ministarstva umjesto kancelarija) o u srpnju 1848. kralj donosi akt o ukidanju kmetstva (čime je postignut glavni cilj seljaka)

temeljni problem: multinacionalna monarhija (narodi žele slobodu) Češka Česi: žele autonomiju zemalja krune sv. Vaclava (Češka, Moravska i Slovačka) političke ideje:

o panslavizam (jedinstvo Slavena, poticaj Rusije) o austroslavizam (jedinstvo i suradnja Slavena u Monarhiji)

u lipnju je održan Slavenski kongres u Pragu (sudjelovali su predstavnici Slavena iz Monarhije suprotnosti)

nemiri u Pragu (studenti): guši ih general A. Windischgratz (Slavenski je kongres raspušten) Galicija: demonstracije Poljaka i Ukrajinaca (šalju peticiju caru u kojoj traže političke slobode) revolucija u Budimpešti 15. ožujka faza mađarske revolucije: Zahtijevanja mađarskog naroda

o traže slobodu tiska, ukidanje cenzure, vjersku ravnopravnost, neovisno sudstvo, ukidanje kmetstva, autonomiju za ugarski dio Monarhije, posebna ministarstva u Pešti, Nacionalnu banku, povlačenje carske vojske iz Ugarske, priključenje Erdelja; Ugarsku bi s Austrijom povezivala samo osoba vladara - utemeljena je vlast liberala s Lajosom Kossuthom na čelu (liberalno, tj. srednje i sitno plemstvo)

faza mađarske revolucije:

17


o sukob s nemađarskim narodima (Hrvatima, Rumunjima, Srbima, Slovacima ... ) o negiranje nacionalnih prava nemađarskim narodima (što iskorištava bečka vlast; primjer bana

Josipa Jelačića) u listopadu 1848. izbija ustanak u Beču (protiv slanja 100 000 vojnika na Budimpeštu __ napadi na

vladina skladišta oružja) slom ustanaka u Beču, Milanu, Pragu, Veneciji na Budimpeštu su krenule vojske iz Austrije, Slovačke, Hrvatske, Banata i Bačke (zapovjednici

Jelačić i Windischgratz) o ugarski parlament Kossuthu daje diktatorske ovlasti o 5. siječnja 1849. carske snage ulaze u Budimpeštu o uspostavljena je vlast konzervativaca (Kossuth bježi iz Budimpešte)

u prosincu 1848. g. novim carem i kraljem imenovan je mladi Franjo Josip I. (1848 _ 1916) Franjo Josip u ožujku 1849. donosi oktroirani ustav: bio je to kraj nadama u federalizaciju

(ustavom je potvrđen centralistički ustroj) nakon donošenja oktroiranog ustava Mađari (Kossuth) su detronizirali Habsburgovce, a Kossuth je

imenovan predsjednikom gubernatorom revolucija u Mađarskoj konačno je ugušena tek 13. kolovoza 1849. uz pomoć ruskog cara Nikole I.

(general Ivan Paskjevič porazio je Mađare kod Vilagosa)

18


8. Hrvatska tijekom 1848/49. godine.

reakcija na revoluciju u Beču: 25. ožujka sazvana je Velika narodna skupština (sazvali su je Kukuljević i Gaj)

program skupštine iznesen je u 30 točaka: tzv. Zahtijevanja naroda 1.imenovanje Jelačića banom (imenovan 23. ožujka; krenuo je na skupštinu kada je čuo da ga je car

već imenovao banom) 2.samostalnost Hrvatske u okviru Monarhije 3.samostalna Vlada odgovorna Saboru 4.sjedinjenje hrvatskih zemalja pod vlašću bana i Sabora 5.financijska neovisnost 6.narodna vojska 7.ukidanje feudalnoga uređenja 8.jednakost pred zakonom i u poreznim obvezama 9.sloboda tiska, narodna banka; sloboda trgovine ...

-+ istovjetni europskim zahtjevima - bio je to narodni, politički, društveni i gospodarski program Hrvata 1848. g.

Jelačić: ban, podmaršal i vrhovni vojni zapovjednik u Hrvatskoj i Vojnoj granici DJELOVANJE BANA JOSIPA JELAČIĆA Nove mjere 19. travnja 1848. g. izdaje okružnicu kojom zabranjuje provođenje bilo kakvih naloga ugarske vlade

→ formalni prekid veza s Ugarskom 25. travnja: Proglas o ukinuću kmetstva (27. travnja osnovan je prijeki sud za sprječavanje sukoba

seljaka i plemića) u svibnju je utemeljeno Bansko vijeće (samostalna vlada) s odjelima za bogoštovlje, nastavu,

sudstvo, unutarnju upravu, vojne poslove, financije i za odnose s Ugarskom i Austrijom OSTVAREN ZAHTJEV DISERTACIJE, SABORA 1845. I NARODNIH ZAHTIJEVANJA prvi zastupnički sabor (5. lipnja 1848); odluke: o potvrda Jelačićeve odluke o prekidu veza s Ugarskom (Ugarska i Hrvatska povezane su samo

osobom kralja) o položaj Hrvatske u Habsburškoj Monarhiji: (samostalnost - Hrvatska je federalna jedinica

Monarhije sa zajedničkim austrijskim parlamentom, vojskom, vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom); obnova banske vlasti od Drave do mora

o obrambene mjere (Jelačiću su dane pune ovlasti - domovina u opasnosti) slika D. Weingartnera: Hrvatski sabor 1848. prikazuje sakupljanje sredstava za rat Pregovori i rat s Mađarima srpanj: Mađarska promidžba u Slavoniji (Osijek) - odluka Sabora: spriječiti odvajanje Slavonije od

Hrvatske posrednik u pregovorima bio je austrijski nadvojvoda Ivan; Jelačić uvjetuje: ugarska ministarstva

rata i financija trebaju se sjediniti s vladom u Beču, a ostala će Hrvati priznati uz uvjet jamčenja unutarnje neovisnosti i priznanja hrvatskog jezika (i na zajedničkom saboru) → uvjeti odbijeni

rat 31. kolovoza Jelačić postaje gubernator Rijeke 11. rujna prelazi Dravu i pripaja Međimurje matici zemlji (od 1720. g.) - Mađari rekonstruiraju vladu 29. rujna izbija prvi sukob (Pakozd -Velencej): nitko nije ostvario premoć ustanak u Beču: Jelačić i Windischgratz pozvani da ga uguše 30. listopada poraz ustanika kod Schwechata (31. listopada slom ustanika) Jelačić proglašen osloboditeljem i počasnim građaninom (liberalno građanstvo misli drukčije)

19


car Ferdinand V. odrekao se prijestolja; novim carem i kraljem postaje Franjo Josip L (2. prosinca 1848)

3. tzv. zimska vojna (Mađari mu osporavaju krunu) 4.5. siječnja 1849. carska vojska ulazi u Budim (vođe mađarske revolucije povlače se u Debrecin); u

kolovozu slom mađarske revolucije Jelačić: o guverner Rijeke, civilni i vojni upravitelj Dalmacije, vrhovni zapovjednik Vojne granice i ban o nominalno ujedinjenje hrvatskih zemalja bez Istre i kvarnerskih otoka o 4. ožujka 1849. car donosi Oktroirani ustav

Oktroirani ustav o narodima Monarhije dano je pravo na narodni jezik o Austrijsko Carstvo označeno je kao jedinstveno; "slobodna, nerazdjeljiva, nerazdruživa o nasljedna Monarhija" o ustanovljeni su zemaljski krunovinski sabori o reakcije o nezadovoljstvo: kraj nadama u federalizaciju Monarhije; ustav je usvojen bez sabora o Bansko vijeće nije htjelo proglasiti Ustav do 6. rujna 1849.

Odjek o Dubrovnik - novine L' Avvenine (na talijanskom u hrvatskom duhu) o Dalamcija - društvo Slavenska lipa u Zadru, čitaonice o - problemi Dalmacije: 1. sjedinjenje (malo pristaša, Obrovac za) o uvođenje hrvatskoga kao službenoga o agrar (ukidanje kolon atskih i kmetskih odnosa) o travanj 1848. g. Dalmacija nedjeljivi dio Austrije (dalmatinske općine ne šalju o zastupnike na Jelačićev sabor) o prosinac 1848. g. Jelačić namjesnik Dalmacije (ipak ostala austrijskom krunovinom) o Oktroirani ustav (austrijski dio) o apsolutizam (zamire politički život)

20

Documents

Skripta Svijet i Hrvatska 1789 - 1849