Glavni pretres

1. Pojam, značaj i svrha

Glavni pretres, kao treći stadij redovnog krivičnog postupka, ima značaj glavnog i centralnog dijela krivičnog postupka. Na glavnom pretresu raspravlja se o krivičnopravnom zahtjevu, tj. traže se odgovori na pitanja koja su u vezi s utvrđivanjem krivičnog djela i okolnosti pod kojima je izvršeno, učinioca krivičnog djela i njegove ličnosti, te izricanja krivične sankcije.

Na glavnom pretresu, uz primjenu načela kontradiktronosti, neposrednosti, usmenosti i javnosti, iznose se teza optužbe i teza odbrane, preduzimaju se dokazne radnje kako bi se došlo do dokaza koji su bitni za donošenje presude, utvrđuje se činjenično stanje i, ako ne nastupe procesne smetnje, donosi presuda kojom sud meritorno raspravlja predmet optužbe.

Presuda se, tako, može donijeti samo na osnovu održanog glavnog pretresa i kao najvažnija odluka u krivičnom postupku isključivo se zasniva na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

Glavni pretres obuhvata procesne norme o pretpretresnom ročištu, pretpostavkama za njegovo održavanje, odlaganju i prekidanju, te njegovom započinjanju u pravnom smislu i toku dokaznog postupka.

2. Pretpretresno ročište

Cilj pretpretresnog ročišta jeste pripremanje glavnog pretresa, njegovo uspješno započinjanje i tok.

U tom smislu predsjednik vijeća može održati ročište sa strankama i braniocem da bi se razmotrila pitanja koja su relevantna za glavni pretres.

3. Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa

Glavni pretres se mora zakazati u roku od 30 dana od dana izjašnjavanja o krivnji, odnosno u roku od 60 dana ako to opravdavaju izuzetne okolnosti.

Glavni pretres zakazuje sudija, odnosno predsjednik vijeća naredbom, određujući vrijeme i mjesto njegovog održavanja.

Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa odnose se na prisustvo određenih krivičnoprocesnih subjekata. Nedolazak tužioca, odnosno osobe koja ga zamjenjuje na glavni pretres ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa.

Prisustvo optuženog na glavnom pretresu je obavezno i zakon isključuje mogućnost suđenja u odsustvu. Nedolazak branioca na glavni pretres, također ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa.

Konačno, neopravdan izostanak svjedoka ili vještaka na glavni pretres može imati za posljedicu prinudno dovođenje svjedoka ili vještaka, odnosno izricanje novčane kazne do 5.000 KM.

U pogledu održavanja glavnog pretresa sudija, odnosno predsjednik vijeća će odlučiti da li glavni pretres treba odložiti

4. Odlaganje i prekid glavnog pretresa

Prema načelu kontinuiteta glavnog pretresa, radnje na glavnom pretresu se moraju poduzimati u kontinuitetu, dakle slijediti jedna drugu, a presuda se izriče i objavljuje istog dana kada je glavni pretres završen.

Međutim, određene okolnosti ili razlozi mogu zahtijevati da se glavni pretres odgodi ili prekine.

Razlozi za odlaganje odnose se na pribavljanje novih dokaza, nesposobnost optuženog da prisustvuje glavnom pretresu s obzirom na njegovo psihičko stanje i sposobnosti nakon izvršenog krivičnog djela ili druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede.

Do prekida glavnog pretresa može doći zbog odmora, isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optužbe ili odbrane.

Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno vijećem.

5. Rukovođenje glavnim pretresom

Glavnim pretresom rukovodi sudija, odnosno predsjednik vijeća i u tom smislu prava i dužnosti sudije, odnosno predsjednika vijeća odnose se na:

Održavanje reda u sudnici i očuvanja dostojanstva suda;

Narušavanja reda i procesne discipline;

Filmskog ili televizijskog snimanja na glavnom pretresu i sl.

6. Tok glavnog pretresa

Redoslijed radnji na glavnom pretresu određen je zakonom tako da su odgovarajuće procesne odredbe raspoređene u dva odjeljka i to:

1. početak glavnog pretresa i

2. dokazni postupak.

Početak glavnog pretresa obuhvata u normativnom smislu, radnje koje stvaraju pretpostavke i prethode započinjanju glavnog pretresa u pravnom smislu.

Radnje koje stvaraju pretpostavke za početak glavnog pretresa u pravnom smislu su:

1. Ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu;

2. Utvrđivanje uslova za održavanje glavnog pretresa;

3. Utvrđivanje identiteta optuženog itd.

Radnje kojima u pravnom smislu počinje glavni pretres su:

1. Čitanje optužnice i

2. Uvodna izlaganja optužbe i odbrane.

Dokazni postupak

Dokazni postupak kao dio glavnog pretresa slijedi neposredno nakon čitanja optužnice i uvodnih izlaganja stranaka ili branioca, te obuhvata one procesne radnje kojima se izvode dokazi potrebni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica i pravilno presuđenje određene krivične stvari.

Redoslijed izvođenja dokaza u toku dokaznog postupka određen je zakonom s tim što stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke ili vještake i izvoditi dokaze. Također i sud po službenoj dužnosti ima pravo narediti izvođenje dokaza koje nisu predložile stranke i branilac ili dokaza od čijeg su izvođenja odustale spomenute osobe.

Dokazi na glavnom pretresu izvode se slijedećim redom:

1. Dokazi optužbe,

2. Dokazi odbrane,

3. Dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),

4. Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),

5. Dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće,

6. I svi dokazi relevantni za izricanje krivičnopravne sankcije ako optuženi bude oglašen krivim po jednoj ili više tačaka optužnice.

Završetak dokaznog postupka

Nastupa nakon izvođenja svih dokaza stranaka, odnosno branioca i suda, te ukoliko stranke i branilac nemaju nove dokazne prijedloge ili prijedlozi budu odbijeni.

Završne riječi - Po završenom dokaznom postupku sudija odnosno predsjednik vijeća, daje završnu riječ strankama, oštećenom i braniocu. Prvo govori tužilac, zatim oštećeni, potom branilac pa optuženi. Posljednja riječ uvijek pripada optuženom.

Završetak glavnog pretresa

Završetak glavnog pretresa objavljuje sudija, odnosno predsjednik vijeća. Nakon toga sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

ISTRAGA

1. Uopće o istrazi

Istraga predstavlja prvi stadij krivičnog postupka.

Temeljnom funkcijom istrage treba smatrati prikupljanje dokaza, te drugih informacija na temelju kojih treba razlučiti da li podići optužnicu protiv određene osobe za određeno krivično djelo ili obustaviti postupak.

Osim toga funkcija je istrage da se prikupe dokazi koji se ne bi ponovno mogli izvesti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s nesrazmjernim teškoćama.

2. Prijavljivanje krivičnog djela

Pod pojmom “krivična prijava”, odnosno “prijava o izvršenom krivičnom djelu” u pravnoj i kriminalističkoj teoriji podrazumijeva se svako obavještenje dato nadležnom organu o počinjenom krivičnom djelu za koje se goni po službenoj dužnosti.

U praksi takve prijave mogu biti anonimne, pseudonimne odnosno samoprijave. Obzirom na sadržaj mogu biti potpune i nepotpune, a obzirom na način podnošenja pismene i usmene.

Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Bosni i Hercegovini, javnim preduzećima i ustanovama dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službena ili odgovorna osoba će poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestit će ovlaštenu službenu osobu ili Tužilaštvo bez odlaganja.

Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji, usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili dužne da pružaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama, da vrše nadzor, odgajanje i vaspitavanje maloljetnika, a koji saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja, dužni su o toj sumnji odmah obavijestiti ovlaštenu službenu osobu ili Tužitelja.

Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela.

Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.

Prijava se podnosi Tužitelju, pismeno ili usmeno.

Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopćena telefonom, sačinit će se službena zabilješka.

Ako je prijava podnesena Sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužitelju u Bosni i Hercegovini, oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti Tužitelju.

3. Pokretanje istrage

Tužitelj naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.

O sprovođenju istrage donosi se naredba . U naredbi Tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.

Tužitelj donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno

1. da prijavljeno djelo nije krivično djelo,

2. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo,

3. ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, Tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu Tužitelja.

4. Provođenje istrage i nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba

U toku sprovođenja istrage Tužitelj može poduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja, preduzimanje posebnih mjera koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka i informacija i naređivanje potrebnih vjestačenja.

Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru, naredbu za dovođenje radi ispitivanja izdaje tužilac i o tome obavještava sudiju za prethodni postupak .

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti Tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku.

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja poduzeti neophodne radnje radi izvršenja gore pomenutih zadataka. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba dužna je odmah obavijestititi Tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz.

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti Tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo počinjeno.

5. Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza (Potražne radnje)

Radi izvršenja zadataka čiji je cilj da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku ovlaštene službene osobe mogu:

1. prikupljati potrebne izjave od osoba;

2. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage;

3. ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja;

4. poduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem identiteta osoba i predmeta;

5. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga;

6. u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju,

7. kao i poduzeti druge potrebne mjere i radnje.

Pomenute su radnje u teoriji krivičnog procesnog prava poznate kao potražne odnosno neformalne radnje i po svojoj su prirodi one dijelom tzv. predistražnog postupka koji prethodi istrazi i koji još uvijek nije krivični ukoliko zauzmemo stajalište prema kojem krivični postupak i formalno počinje otpočinjanjem istrage, odnosno donošenjem naredbe o provođenju istrage od strane tužitelja.

Upravo iz navedenog razloga pomenute radnje nisu formalnog karaktera, iako u okviru predistražnog postupka mogu biti poduzete i pojedine formalne procesne dokazne radnje, tzv. anticipirane radnje dokazivanja.

Pri prikupljanju izjava od osoba, ovlaštena službena osoba može izdati pismeni poziv osobi da dođe u službene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznače razlozi pozivanja. Osoba ne mora dati nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja joj ovlaštena službena osoba postavlja, osim davanja osobnih podataka, o čemu će ga ovlaštena službena osoba poučiti.

Prilikom prikupljanja izjava od osobe, ovlaštena službena osoba će postupiti u skladu s odredbama zakona o ispitivanju osumnjičenog, odnosno saslušanju svjedoka. U tom slučaju se zapisnici o prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivičnom postupku

Osoba prema kojoj je poduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog člana ima pravo da podnese pritužbu Tužitelju u roku od tri dana. Tužitelj će provjeriti osnovanost pritužbe i ako utvrdi da su se u poduzetim radnjama ili mjerama stekla obilježja krivičnog djela ili povreda radne obaveze, postupit će prema pritužbi u skladu sa zakonom.

Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena službena osoba sastavlja izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o poduzetim radnjama i mjerama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujući sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom.

Ako ovlaštena službena osoba poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužna je prikupljati potrebna obavještenja i izvještaj o tome kao dopunu prethodnog izvještaja odmah predati Tužitelju.

5. Zadržavanje na mjestu učinjenja krivičnog djela

Ovlaštena službena osoba ima pravo da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak i o tome je dužna obavjestiti Tužitelja. Zadržavanje tih osoba na mjestu učinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati.

Ovlaštena službena osoba, može fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi sumnje da je učinila krivično djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, ovlaštena službena osoba može javno objaviti fotografiju te osobe, ali samo po odobrenju Tužitelja.

Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiču otisci prstiju na pojedinim predmetima, ovlaštena službena osoba može uzimati otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima.

Osoba prema kojoj je poduzeta neka od navedenih radnji ima pravo da podnese pritužbu Tužitelju.

6. Uviđaj i vještačenje

Ovlaštena službena osoba, nakon obavještavanja Tužitelja, dužna je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim pregleda, obdukcije i ekshumacije leša.

Ako je Tužitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja od strane ovlaštenih službenih osoba, može tražiti da ovlaštena službena osoba izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje poduzete tokom uviđaja moraju se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvještaju.

7. Pregled, obdukcija i ekshumacija

Ukoliko postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi s učinjenjem krivičnog djela, Tužitelj će narediti izvođenje pregleda i obdukcije. Ako je leš već zakopan, odredit će se ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije, o čemu će Tužitelj zatražiti naredbu od Suda.

8. Sudsko obezbjeđenje dokaza

Kada je u interesu pravde da se svjedok sasluša kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom pretresu zato što postoji mogućnost da neće biti dostupan Sudu za vrijeme suđenja, sudija za prethodni postupak može, na prijedlog stranaka ili branioca, narediti da se izjava tog svjedoka uzme na posebnom saslušanju. Saslušanje će se sprovesti u skladu s odredbama o direktnom, unakrsnom i dodatnom ispitivanju.

Prije upotrebe prethodno pomenute izjave svjedoka, stranka, odnosno branilac koji traži da se izjava uzme u obzir kao dokaz na glavnom pretresu mora dokazati da je, i pored svih uloženih napora da se osigura prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, svjedok ostao nedostupan. Ova izjava se ne može koristiti ako je svjedok prisutan na glavnom pretresu.

Ukoliko stranke ili branitelj smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza, odnosno do nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu, predložiće sudiji za prethodni postupak preduzimanje neophodne radnje u cilju obezbjeđenja dokaza. Ako sudija za prethodni postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnje dokazivanja, obavijestiće o tome stranke i branioca.

9. Obustava istrage

Tužilac će naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi da:

1. djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo,

2. postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog osim u slučaju neuračunljivosti,

3. nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo,

4. je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje.

Tužilac, u slučajevima kada je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza, može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo.

O obustavi istrage kao i o razlozima za obustavu istrage tužilac će u pismenoj formi obavijestiti oštećenog koji ima pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu Tužitelja,kao i osumnjičenog ako je ispitan i lice koje je prijavilo krivično djelo.

10. Okončanje istrage

Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica.

Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzet će kolegij Tužilaštva.

Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

1. Pojam

U krivičnoprocesnom zakonodavstvu u BiH postupak za izdavanje kaznenog naloga predstavlja skraćeni oblik krivičnog postupka koji se vodi za lakša krivična djela i u okviru kojeg je moguće optuženom izreći odgovarajuću krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provođenja glavnog pretresa

2. Zakonski uvjeti za provođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga

1. Da je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna kao glavna kazna,

2. Da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je osumnjičeni učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret,

3. Da je tužilac u optužnici zatražio od sudije pojedinca da izda kazneni nalog

4. Da je tužilac zatražio izricanje jedne ili više taksativno navedenih krivičnopravnih sankcija ili mjera i to: novčanu kaznu, uslovnu osudu ili mjeru sigurosti: zabranu obavljanja određenih poziva, djelatnosti ili dužnosti ili oduzimanje predmeta, kao i mjeru oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

3. Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga

Ako se složi za zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija će potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana potvrđivanja optužnice.

Prilikom saslušanja sudija će:

a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa

branitelj,

b) utvrditi da li je optuženi razumio optužnicu i zahtjev Tužitelja za izricanje krivičnopravne sankcije ili mjere,

c) pozvati tužioca da upozna optuženog o sadržaju dokaza koje je prikupio Tužitelj ipozvati ga na davanje izjave o predočenim dokazima,

d) pozvati optuženog da se izjasni o krivnji,

e) pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.

4. Izdavanje kaznenog naloga

Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će proslijediti optužnicu radi zakazivanja glavnog pretresa, u skladu s ovim zakonom. Glavni pretres bit će zakazan u roku od 30 dana.

Ako optuženi izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloženu u optužnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optužnicom

POSTUPAK PROTIV PRAVNIH OSOBA

1. Uopće o postupku protiv pravnih osoba

Zakon o krivičnom postupku BiH sadrži posebne odredbe o krivičnom postupku protiv pravne osobe tako da ove odredbe sadrže specifičnosti koje su posljedica okolnosti da se kao optužena strana javlja pravna, a ne fizička osoba. U svim drugim pitanjima koja nisu uređena poglavljem o postupku protiv pravnih osoba primjenjuju se odgovarajuće odredbe pozitivnog procesnog zakonodavstva, pod uvjetom da su spojive sa specifičnostima krivičnog postupka u kojem optužena osoba nije fizička već pravna.

2. Odredbe ZKP BiH o postupku protiv pravnih osoba

Jedinstvenost postupka

Zbog istog krivičnog djela, protiv pravne osobe se, u pravilu, pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinitelja.

Postupak samo protiv pravne osobe se može pokrenuti, odnosno voditi kada protiv učinitelja krivični postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega krivični postupak već proveden.U jedinstvenom postupku se protiv optuženog pravne osobe ioptuženog podiže jedna optužnica i izriče jedna presuda, (čl. 375).

Cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka

Tužitelj može odlučiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka kada okolnosti slučaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno, jer je doprinos pravne osobe učinjenju krivičnog djela bio neznatan ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni

za pokriće troškova postupka ili ako je protiv pravne osobe započet stečajni postupak ili kada je učinitelj krivičnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv koje bi se krivični postupak inače pokrenuo, (čl. 376.).

2. Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku

Svaka pravna osoba u krivičnom postupku mora imati svoga zastupnika, koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po zakonu ovlašten osumnjičeni, odnosno optuženi i osuđeni.

Pravna osoba u krivičnom postupku može imati samo jednoga zastupnika.

Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje, (čl. 377.).

Zastupnik pravne osobe u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravnu osobu po zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu pravne osobe.

Zastupnik može ovlastiti za zastupanje nekoga drugog. Ovlaštenje mora biti dato pismeno ili usmeno na zapisnik kod Suda.

Kada je prije pravomoćnog okončanja krivičnog postupka pravna osoba prestala postojati, zastupnika će joj odrediti Sud, (čl. 378).

Branitelj pravne osobe u krivičnom postupku

Pravna osoba može, pored zastupnika, imati branitelja.

Pravna i fizička osoba kao i osumnjičeni, odnosno optuženi, ne mogu imati istog branitelja (čl. 382.).

Saslušanje i završna riječ

Na glavnoj raspravi se prvo saslušava optuženi, a potom zastupnik pravne osobe.

Po završenom dokazanom postupku, kao i završnoj riječi Tužitelja i oštećenog, sudija, odnosno predsjednik vijeća daje riječ branitelju, zatim zastupniku pravne osobe, te branitelju optuženog, i na kraju optuženom, (čl. 384.).

Postupak optuživanja

1. Pojam

Postupak optuživanja je drugi stadij redovnog krivičnog postupka.

Postupak optuživanja obuhvata procesne norme o:

- podizanju optužnice;

- sudskom odlučivanju o optužnici;

- prethodnim prigovorima optuženog i njegovog branioca;

- izjašnjavanju o krivnji;

- pregovaranju o krivnji i

- povlačenju optužnice.

Optužnica je procesni akt optuženja koji se podiže nakon prethodno provedene istrage i ocjene da rezultat aktivnosti iz istrage predstavlja zaokruženu cjelinu dokaza o tome da je određena osoba osnovano sumnjiva da je izvršila određeno krivično djelo.

2. Podizanje optužnice

Kad u toku istrage Tužitelj nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremit će i uputiti optužnicu sudiji za prethodno saslušanje

Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj, imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.

3. Sadržaj optužnice

Optužnica sadrži:

naziv Suda,

ime i prezime osumnjičenog, s osobnim podacima,

opis djela iz kog proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi,

zakonski naziv krivičnog djela, s navođenjem odredbe krivičnog zakona,

prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznačenje svjedoka i vještaka ili pseudonima zaštićenih svjedoka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe kao dokaz,

rezultat istrage,

dokaze koji potkrijepljuju navode optužnice.

Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više osumnjičenih.

Ako se osumnjičeni nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru može se predložiti da se pritvor produži ili da se pusti na slobodu.

4. Odlučivanje o optužnici

Sudija za prethodno saslušanje može potvrditi ili odbiti sve ili pojedine tačke optužnice u roku od osam dana, a u složenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optužnice. Ukoliko odbije

sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu.

Prilikom potvrđivanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje proučava svaku tačku optužnice i dokaze koje mu je dostavio tužilac kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje. Pošto se potvrde pojedine ili sve tačke optužnice, osumnjičeni dobiva status optuženog. Sudija za prethodno saslušanje dostavlja optužnicu optuženom i njegovom braniocu

Sudija za prethodno saslušanje dostavit će optužnicu optuženom koji je na slobodi bez odgađanja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. Sudija za prethodno saslušanje obavijestit će optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo na podnošenje prethodnih prigovora, da će ročište o izjašnjavanju o krivici biti zakazano odmah nakon donošenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku roka za ulaganje prethodnih prigovora, te da može navesti prijedloge dokaza koje namjerava izvesti na glavnom pretresu.

Nakon odbijanja svih ili pojedinih tačaka u optužnici, tužilac može podnijeti novu ili izmijenjenu optužnicu koja će biti zasnovana na novim dokazima. Nova, odnosno izmijenjena optužnica podnosi se na potvrđivanje.

5. Izjašnjenje o krivnji

Izjavu o krivici optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca.

Prije izjave o priznanju krivice optuženi će biti upoznat o svim mogućim posljedicama priznanja krivice u smislu odredaba o priznanju krivnje. Ukoliko se optuženi ne izjasni o krivici, sudija za prethodno saslušanje će po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da optuženi poriče krivicu.

Ako se optuženi izjasni da je kriv, sudija za prethodno saslušanje uputit će predmet sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta na kojem će biti utvrđeno postojanje uslova iz člana 230. Zakona . Ukoliko se optuženi proglasi krivim nakon završetka glavnog pretresa ili promijeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivice i naknadno prizna krivicu, njegova izjava o poricanju krivice neće biti uzeta u obzir prilikom odmjeravanja sankcije.

Nakon unošenja izjave o poricanju krivice u zapisnik, sudija za prethodno saslušanje proslijedit će predmet sudiji, odnosno vijeću kojem je predmet dodijeljen s ciljem zakazivanja glavnog pretresa, a dokaze koji potkrepljuju navode optužnice vraća tužiocu.

Glavni pretres bit će zakazan u roku od 30 dana od dana izjašnjavanja o krivici. Ovaj rok može se izuzetno produžiti za još 30 dana.

6. Razmatranje izjave o priznanju krivice

Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivice, Sud provjerava:

1. da li je do izjave o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem,

2. da li je optuženi upozoren i razumio da se izjavom o priznanju krivice odriče prava na suđenje,

3. da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog,

4. da li je optuženi upoznat i razumio moguće posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,

5.da li je optuženi upoznat s odlukom o naknadi troškova krivičnog postupka i s pravom da bude oslobođen naknade u slučaju utvrđenom zakonom.

Ako Sud prihvati izjavu o priznanju krivice, izjava optuženog unijet će se u zapisnik i nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije. Ako Sud odbaci izjavu o priznanju krivice, to će saopćiti strankama i braniocu i konstatirati u zapisnik. Izjava o priznanju krivice ne može se koristiti kao dokaz u daljnjem toku krivičnog postupka.

7. Pregovaranje o krivnji

Osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branilac mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred apelacionim vijećem pregovarati s tužiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.

Sporazum o priznanju krivice ne može se zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjavanje o krivici izjasnio da je kriv. Prilikom pregovaranja sa osumnjičenim, odnosno optuženim i braniocem o priznanju krivice, tužilac može predložiti izricanje kazne ispod zakonom određenog minimuma kazne zatvora za to krivično djelo, odnosno blažu sankciju za osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu s krivičnim zakonom.

Sporazum o priznanju krivice sačinjava se u pisanoj formi i uz optužnicu se dostavlja sudiji za prethodno saslušanje, sudiji odnosno vijeću. Sudija za prethodno saslušanje, sudija odnosno vijeće sporazum mogu prihvatiti ili odbaciti.

Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice, Sud provjerava:

da li je do sporazuma o priznanju krivice došlo dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, i troškove krivičnog postupka,

da li postoji dovoljno dokaza o krivici optuženog, da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivice odriče prava na suđenje i da ne

može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći,

da li je izrečena krivičnopravna sankcija ispod zakonom određenog minimuma za to krivično djelo, odnosno blaža sankciju za osumnjičenog, odnosno optuženog u skladu s krivičnim zakonom.

da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiocem izjasni o imovinskopravnom zahtjevu.

Ako Sud prihvati sporazum o priznanju krivice, izjava optuženog unijet će se u zapisnik i nastaviti s pretresom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom. Ako Sud odbaci sporazum o priznanju krivice, to će saopćiti strankama i braniocu i konstatirati u zapisnik. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavnog pretresa. Glavni pretres bit će zakazan u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Sud će obavijestiti oštećenog o rezultatima pregovaranja o krivici.

8. Povlačenje optužnice

Tužitelj može povući optužnicu, bez prethodnog odobrenja, do njenog potvrđivanja, a nakon toga, pa do početka glavnog pretresa - samo uz odobrenje sudije za prethodno saslušanje koji je potvrdio optužnicu.

U gore navedenom slučaju, postupak se obustavlja rješenjem o čemu se odmah obavještavaju osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj, kao i oštećeni.

9. Razlozi za prigovor i odluka o prigovoru

Prethodnim prigovorima se:

1. osporava nadležnost, 2. ističu okolnosti prema kojim je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje.

3. ukazuje na formalne nedostatke u optužnici,

4. osporava zakonitost dokaza,

5. zahtijeva spajanje ili razdvajanje postupka,

6. osporava odluka o odbijanju zahtjeva za postavljanje branioca zbog slabog imovnog stanja.

POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

1. Uopće o postupku prema mloljetnicima

Zakon o krivičnom postupku BiH uređuje postupak prema maloljetnicima u čl. 340 do 374. Da bi se specifične zakonske odredbe o postupku prema maloljetnicima mogle primijeniti neophodno je da je osoba u vrijeme izvršenja krivičnog djela maloljetna (navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina) i da u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset jednu godinu života.

Odgovarajuće odredbe postupka prema maloljetnicima primjenjuju se i u postupku prema mlađoj punoljetnoj osobi ako se do početka glavnog pretresa ustanovi da dolazi u obzir da se toj osobi izrekne odgojna mjera u skladu sa odredbama KZ BiH, a do tog vremena ona nije navršila dvadeset jednu godinu života.

2. Specifičnosti postupka prema maloljetnicima

A) Vođenje postupka prema maloljetnicima ne predstavlja isključivo traženje odgovora na pitanja da li je izvršeno krivično djelo, ko ga je izvršio, te da li se na učinioca mogu primijeniti krivičnopravne sankcije. Svrha postupka prema maloljetnicima se ogleda prije svega u traženju najpogodnijih mjera za njegovu pozitivnu socijalnu integraciju.

B) Postupak prema maloljetnicima vodi sudija za maloljetnike. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudaca odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike.

C) U postupku prema maloljetnicima hitnost postupanja suda i drugih državnih organa je naročito naglašena.

D) Pravo na odbranu uz pomoć branioca postavljeno je bez ograničenja, te je odbrana uz pomoć branioca obavezna za sva krivična djela i to od početka pripremnog postupka.

E) Postupak prema maloljetniku se vodi uz isključenje javnosti.

F) Zakonski osnovi prema kojim se maloljetnik može pritvoriti su postavljeni restriktivnije nego kad je u pitanju pritvaranje punoljetnog izvršioca krivičnog djela.

G) Zakoni o krivičnom postupku predviđaju posebne mjere zaštite i pomoći maloljetniku, ako sredina u kojoj maloljetnik živi na njega negativno utječe i ako je potrebno i prije izricanja odgovarajuće sankcije izdvojiti ga iz te sredine.

H) Postupak prema maloljetnicima pokreće se na zahtjev tužioca, koji je ovlašten da cijeni cjelishodnost pokretanja krivičnog postupka prema maloljetniku u dva slučaja: 1. ako je maloljetnik izvršio krivično djelo za koje je propisana novčana kazna kao glavna kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako smatra da to ne bi bilo cjelishodno s obzirom na prirodu krivičnog djela, okolnosti pod kojima je izvršeno, raniji život maloljetnika i njegovu ličnost i 2. onda kad je prema maloljetniku u toku izvršenje kazne maloljetničkog zatvora ili odgojne mjere ako s obzirom na težinu izvršenog krivičnog djela kao i na kaznu odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, pokretanje postupka ne bi bilo oportuno.

I) pokretanju i vođenju postupka prema maloljetniku obavještavaju se roditelji i druge osobe koje su dužne da se staraju o njemu.

J) U postupku prema maloljetniku učestvuje organ starateljstva s odgovarajućim ovlaštenjima itd.

3. Tok postupka prema maloljetnicima

1. Pripremni postupak;

2. Postupak pred sudijom za maloljetnike (kako u okviru ročišta, tako i na glavnom pretresu);

3. Postupak po pravnim lijekovima.

4. Odgojne preporuke

Krivično zakonodavstvo u BiH omogućava izricanje odgojnih preporuka za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Dalje mogu se primijeniti prema onim maloljetnicima kod kojih postoji spremnost na saradnju, odnosno prihvatanje ovakvog oblika društvene reakcije na njihovo prestupništvo. Uvjeti za primjenu odgojnih preporuka su: maloljetnikovo priznanje krivičnog djela i njegova spremnost za pomirenje s oštećenim.

Odgojne preporuke su:

1. Lično izvinjenje oštećenom;

2. Naknada štete oštećenom;

3. Redovno pohađanje škole;

4. Rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;

5. Prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja;

6. Smještaj u drugu porodicu, ustanovu ili dom;

7. Liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

8. Posjećivanje odgojnih obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

PRAVNI LIJEKOVI

1. Uopće o pravnim lijekovima

Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku donesenu u krivičnom postupku s ciljem da se ona ukine ili preinači.

Teorija krivičnog procesnog prava poznaje podjelu pravnih lijekova na:

1. Redovne i vanredne pravne lijekove,

2. Suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove

3. Devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove,

4. Potpune i nepotpune pravne lijekove

2. Redovni pravni lijekovi

Krivično procesno pravo BiH poznaje slijedeće redovne pravne lijekove

1. Žalba na prvostepenu presudu,

2. Žalba na drugostepenu presudu i

3. Žalba na rješenje.

Žalba na prvostepenu presudu

Žalba na prvostepenu presudu je redovan, suspenzivan, devolutivan i potpun pravni lijek, kojim subjekti pravnog lijeka traže od drugostepenog suda da zbog određenih nedostataka u prvostepenoj presudi ili u prvostepenom postupku izrečenu presudu potpuno ili djelomično ukine ili preinači.

Odredbe ZKP BiH o žalbi na presudu

Pravo na žalbu i rok

Protiv presude donesene u prvom stepenu može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja prijepisa presude.

U složenim stvarima, na zahtijev stranaka i branitelja, Sud može produžiti rok za žalbu najduže za 15 dana.

Do odluke Suda o navedenom zahtjevu, ne teče rok za žalbu. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude.

Subjekti žalbe

Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećeni.

U korist optuženog žalbu mogu podnijeti zakonski zastupnik, bračni, odnosno vanbračni drug optuženog, roditelj ili dijete i usvojitelj odnosno usvojenik. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od dana kad je optuženom ili njegovom branitelju dostavljen prijepis presude.

Tužitelj može podnijeti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog.

Oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke Suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

Branitelj i osobe koje mogu podnijeti žalbu u korist optuženog mogu podnijeti žalbu i bez naročitog ovlaštenja optuženog, ali ne i protiv njegove volje - osim ako je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora.

Odricanje i odustajanje od žalbe

Optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženi se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se Tužitelj odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja, optuženi može odustati od već podnesene žalbe.

Tužitelj se može odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za podnošenje žalbe, a može do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja odustati od već podnesene žalbe.

Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati.

Žalbeni osnovi

Presuda se može pobijati:

1. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,

2. zbog povrede krivičnog zakona,

3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

4.. zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

1. ako je Sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,

2. ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti,

3.ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuženom, branitelju, ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,

4. ako je povrijeđeno pravo na odbranu,

5. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu,

6. ako je Sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa,

7. ako je Sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti,

8. ako Sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe;

9. ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda,

10.ako je optužba prekoračena,

11.ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako Sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Povrede krivičnog zakona

Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju:

1. da li je djelo za koje se optuženi goni krivično djelo,

2. postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,

3. postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena,

4. da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti,

5. da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje Sud ima po zakonu,

6. da li su pravilno primijenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je Sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.

Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

Odluke po žalbi

Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili preinačiti prvostepenu presudu, ili ukinuti presudu i održati pretres. O svim žalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja odlučuje jednom odlukom.

3. Vanredni pravni lijekovi

3.1. Ponavljanje postupka

Ponavljanje krivičnog postupka predstavlja vraćanje pravosnažno završenog krivičnog postupka u neku raniju fazu, te ponovno vođenje krivičnog postupka od te faze nadalje.

3.1.1. Nepravo ponavljanje krivičnog postupka

Nepravo ponavljanje krivičnog postupka predstavlja oblik ponavljanja postupka u okviru kojeg dolazi do promjene u pravosnažnoj sudskoj odluci, ali bez ponavljanja postupka.

Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju.

U pomenutom slučaju Sud će ovom presudom preinačiti ranije presude u pogledu odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstrožija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - sud koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu.

Nastavljanje postupka

Do nastavljanja krivičnog postupka može doći onda kada je krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optužba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja.

Postupak će se na zahtjev Tužitelja nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.

Ponavljanje postupka završenog pravomoćnim rješenjem

Ako je izvan slučajeva uslijed kojih se postupak može nastaviti krivični postupak pravomoćno obustavljen prije početka glavnog pretresa, na zahtjev Tužitelja može se dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka ako se podnesu novi dokazi na osnovu kojih se Sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka.

Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je Tužitelj odustao od gonjenja, ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja Tužitelja

Ponavljanje postupka u korist osuđenog

Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog:

1. ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,

2. ako se dokaže da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje,

3. ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu,

4. ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih,

5. ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog utjecaja na odmjeravanje kazne,

6.Ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju.

Ponavljanje postupka na štetu optuženog

Krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka Tužitelja od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustanka došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti Tužitelja.

Osobe ovlaštene na podnošenje zahtjeva

Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a poslije smrti osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti Tužitelj i osobe koje moogu podnijeti žalbu u korist optuženog.

Postupanje po zahtjevu

O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće krivičnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija.

U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke, Sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni.

Prilikom rješavanja o zahtjevu, u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku.

Presuda

1. Pojam, vrste i predmet presude

Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev izražen u optužnom aktu. Presudom treba odgovoriti na pitanja:

a) Da li je izvršeno krivično djelo;

b) Ko je izvršio krivično djelo,

c) Da li je izvršilac krivično odgovoran

d) Da li se na izvršioca krivičnog djela mogu primijeniti krivičnopravne sankcije.

Prema sadržaju presude se dijele na:

1. Meritorne (suštinske) i

2. Formalne (procesne).

Predmet presude je krivično djelo navedeno u optužnici, kao i sporedni predmeti krivičnog postupka: imovinskopravni zahtjev i troškovi krivičnog postupka.

Presuda kojom se optužba odbija:

Presudu kojom se optužba odbija, Sud će izreći:

1. ako za presuđenje Sud nije nadležan,

2. ako je Tužitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice,

3. ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležni državni organ odustao od odobrenja

4. ako je optuženi za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavljanju postupka iz člana 326. zakona,

5. ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može poduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

Presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe

Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, Sud će izreći:

1. ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo,

2. ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog,

3. ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje.

Presuda kojom se optuženi oglašava krivim

U presudi kojom se optuženi oglašava krivim, Sud će izreći:

1. za koje se krivično djelo optuženik oglašava krivim, uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena određene odredbe krivičnog zakona,

2. zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe krivičnog zakona primijenjene,

3. kakva se kazna izriče optuženom ili se po odredbama krivičnog zakona oslobađa od kazne,

4. odluku o uvjetnoj osudi,

5. odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta (član 74.) ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno držatelju,

6. odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne,

7. odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog informiranja.

2. Objavljivanje i sadržaj presude

Nakon završnih riječi na glavnom pretresu sudija, odnosno predsjednik vijeća, objavljuje da je glavni pretres završen, a sud se povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

Presuda se izriče i objavljuje u ime Bosne i Hercegovine.

Presuda mora sadržavati:

1. Uvod,

2. Izreku ili dispozitiv i

3. Obrazloženje.

RADNJE DOKAZIVANJA , VJEŠTAČENJE, UVIDJAJ I REKONSTRUKCIJA

Vještačenje

Pojam vještaka i vještačenja

Vještak je osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem i koju tužilac, odnosno sud poziva da mu pomogne prilikom utvrđivanja važnih činjenica u krivičnom postupku

Vještačenje je procesna radnja u okviru koje vještak, kao osoba koja raspolaže posebnim naučnim ili stručnim znanjem i umjećem, primjenjuje naučna i stručna znanja, vještine i metode na činjenice koje predstavljaju predmet vještačenja

Vještačenje se sastoji iz dva dijela:

1. Nalaza i

2. Mišljenja.

Nalaz (visum repertum) je neposredno čulno opažanje ili posmatranje predmeta vještačenja Mišljenje (avis parere) je izvođenje zaključaka prema pravilima struke ili nauke iz utvrđenih činjenica.

2.Određivanje vještačenja i postupak vještačenja prema odredbama ZKP BiH

Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem. Ako naučno, tehničko, ili druga stručna znanja mogu pomoći Sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne činjenice, vještak kao posebna vrsta svjedoka može svjedočiti davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja koje sadrži ocjenu o činjenicama. Pismenu naredbu za vještačenje izdaje Tužitelj ili Sud. Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može izvesti u okviru državnog organa, takva vještačenja, a posebno složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj ustanovi, odnosno

3.Dužnosti vještaka kojeg je odredio Tužitelj, odnosno Sud

1. Dužnost odazivanja pozivu,

2. Dužnost dostavljanja izvještaja,

3. Dužnost davanja istinitog nalaza i mišljenja,

4. Dužnost polaganja zakletve, odnosno davanja izjave.

4. Ko ne može biti vještak

Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti saslušana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena od dužnosti svjedočenja, kao ni osoba prema kojoj je krivično djelo učinjeno, a ako je takva osoba određena - na njenom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati sudska odluka.

Razlog za izuzeće vještaka postoji i za osobu koja je zajedno s osumnjičenim, odnosno optuženim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugoj pravnoj osobi ili kod samostalnog privrednika, kao i za osobu koja je u radnom odnosu kod oštećenog ili osumnjičenog, odnosno optuženog. Za vještaka se neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok.

5. Obavezne vrste vještačenja

1. U slučaju sumnje da je smrt prouzročena krivičnim djelom,

2. U slučaju sumnje na trovanje,

3. U slučaju tjelesnih povreda, i

4. Sumnje da je uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog potpuno isključena ili smanjena

Sudskomedicinska vještačenja odnose se na utvrđivanje smrti, uzroka smrti, karaktera i težine povreda i posljedica povreda, kao i na druga ispitivanja fizičkog stanja povriijeđenog.

Toksikološka vještačenja poduzimaju se u slučaju sumnje o trovanju. U tom slučaju sumnjive materije koje su nađene na lešu ili drugom mjestu uputit će se na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrše toksikološka ispitivanja.

Vještačenje tjelesnih povreda vrši se po pravilu pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće ili nije potrebno na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.

Tjelesni pregled osumnjičenog, odnosno optuženog kao posebna vrsta vještačenja može se narediti kad je potrebno na njegovom tijelu ili u tijelu utvrditi činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled može se poduzeti i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog.

Tjelesni pregled drugih osoba može se poduzeti bez njihova pristanka samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi određeni trag ili posljedica krivičnog djela.

Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje koje se po pravilima medicinske nauke poduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se poduzeti i bez pristanka osobe koju treba pregledati – ako zbog toga ne bi nastupila šteta po njezino zdravlje.

Psihijatrijsko vještačenje odnosi se na utvrđivanje uračunljivosti osumnjičenog odnosno optuženog. Pomenuto se vještačenje poduzima ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi počinio krivično djelo uslijed ovisnosti od alkohola, opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku.

Pored navedenih ZKP BiH posebno propisuje i vještačenje poslovnih knjiga koje međutim nije obavezna vrsta vještačenja.Konačno, kao poseban vid vještačenja ZKP BiH poznaje i DNK analizu koja se može vršiti kada je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi materija potječu od osumnjičenog, odnosno optuženog ili oštećenog.

6. Dokazna vrijednost iskaza vještaka

Na glavnom pretresu sud slobodno ocjenjuje sve dokaze, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka, pri čemu je ta ocjena samostalna ali i u vezi sa drugim, na glavnom pretresu izvedenim dokazima. Ipak upravo ocjena dokazne vrijednosti ovog dokaza predstavlja u krivičnoprocesnoj teoriji i teoriji dokaza danas jedno od najzamršenijih pitanja, obzirom na stalni napredak znanosti i tehnologije, a time i sve veće mogućnosti koju savremena znanstvena i stručna ekspertiza pruža sa vrlo velikom tačnošću i preciznošću, a time i sa sve vjerodostojnim rezultatima, te manjom vjerojatnošću pogreške.

Tako se u pogledu dokazne vrijednosti iskaza vještaka smatra kako je mogućnost sudije da cijeni nalaz i mišljenje vještaka ograničena i nešto manja u odnosu na njegovu mogućnost da cijeni činjenice i okolnosti utvrđene pomoću drugih dokaza.

Navedeno je logična posljedica činjenice da se vještačenje upravo i određuje zbog toga što sud ne raspolaže potrebnim stručnim ili znanstvenim znanjem i umijećem za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice, pa uslijed toga naređuje provođenje vještačenja osobi koja takvim znanjem i umijećem vlada.

Uviđaj i rekonstrukcija događaja

Uviđaj je istražna (dokazna) radnja putem i u procesnom okviru koje organi krivičnog postupka na temelju svog vlastitog opažanja ispituju prikupljene dokaze i utvrđuju, te razjašnjavaju za krivični postupak važne činjenice.

Uviđaj prije svega služi otkrivanju i prikupljanju dokaza o postojanju krivičnog djela i dokaza važnih za otkrivanje njegovog izvršioca, ali je, također, bitan i za provjeravanje i ocjenu drugih prikupljenih dokaza, kao i za prikupljanje podataka koji su od značaja za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva[1]. U praksi uviđaj se poduzima u vezi s onim krivičnim djelima uslijed čijeg su izvršenja nastupile promjene ili su ostavljeni tragovi u vanjskom svijetu.

U toku krivičnog postupka uviđaj se može izvršiti u istrazi i tada ga poduzima tužilac ili ovlaštena službena osoba. Ovlaštena službena osoba dužna je obavijestiti tužioca o poduzimanju uviđaja, dužna je izvršiti uviđaj odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije leša.

Uviđaj se također može poduzeti prije donošenja naredbe o provođenju istrage u tzv. predistražnom postupku.Na glavnoj raspravi uviđaj vrši raspravno vijeće, odnosno sudija, a van glavnog pretresa sudija ili predsjednik vijeća, odnosno član vijeća.

Uviđaj se može obaviti i na pretresu pred vijećem apelacionog odjeljenja ili odrediti da se izvrši izvan pretresa.

MJESTO I OBJEKTI UVIĐAJA

Uviđaj se vrši u otvornom ili zatvorenom prostoru gdje je izvršeno krivično djelo, odnosno nad mjestom radnje izvršenja i mjestom gdje je posljedica nastupila.

Uviđaj se može vršiti i na predmetima koji su poslužili za pripremanje ili izvršenje krivičnog djela, predmetima na kojima je krivično djelo izvršeno ili predmetima koji su nastali izvršenjem krivičnog djela.

Uviđaj se može poduzeti i nad osobama i to se označava kao tjelesni pregled osumnjičenog ili drugih osoba. Ovaj tjelesni pregled osumnjičenog i drugih osoba može se označiti kao uviđaj samo onda ako ga poduzima organ krivičnog postupka, a ne vještak.

PRISUSTVO PROCESNIH SUBJEKATA UVIĐAJU

U ovisnosti od stadija u kojem se poduzima uviđaj, osim organa koji vrši uviđaj, uviđaju mogu prisustvovati određeni krivičnoprocesnisubjekti.

Tako u istrazi uviđaju mogu prisustvovati osumnjičeni i njegov branilac. Uviđaju može prisustvovati i oštećeni krivičnim djelom.

U ostalim stadijima kada se kao organ uviđaja pojavljuje sud obavezno je da se o poduzimanju uviđaja obavijeste optuženi ili njegov branilac, te tužitelj.

ZAPISNIK O UVIĐAJU

Bez obzira kada se poduzima, o uviđaju se mora sastaviti zapisnik. Zapisnik o uviđaju pored općeg sadržaja (propisanog odredbama ZKP-a) mora obuhvatiti i podatke koji su u vezi sa prirodom ove procesne radnje. U zapisnik o uviđaju unose se i podaci koji su važni s obziromna prirodu ove procesne radnje ili koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere, veličine i sl.), a ako su napravljene skice, fotografije i sl. to će se navesti u zapsniku i priključiti istom. Zapisnik o uviđaju sačinjava se odmah tj. u toku vršenja uviđaja ili neposredno nakon njega. Zapisnik o uviđaju potpisuje organ koji vrši uviđaj i zapisničar

POZIVANJE VJEŠTAKA ILI STRUČNE OSOBE KRIMINALISTIČKO-TEHNIČKE ILI DRUGE STRUKE

Prilikom obavljanja uviđaja može se pozvati vještak ukoliko bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.

Također, uviđaj se može vršiti i uz pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke ili druge struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti druge podatke

Rekonstrukcija događaja (sudski eksperiment)

Za razliku od uviđaja rekonstrukcija događaja je istražna radnja kojom se u supstancijalnom smislu stvara stanje slično onom kakvo je bilo u toku uviđaja ili neke druge radnje, u njenim se okvirima zapravo vještački ponavljaju neke činjenice i okolnosti krivičnog događaja u vještački postavljenim uvjetima

Rekonstrukcija događaja se poduzima radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari.Sama rekonstrukcija se vrši tako što se ponavljaju radnje ili situacije u uvjetima od kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao.

Rekonstrukciji događaja može se pristupiti u toku cijelog krivičnog postupka uz napomenu da je u istrazi vrši tužilac, a u daljem toku krivičnog postupka sud.

Zakonske odredbe izričito zabranjuju određene načine vršenja rekonstrukcije događaja. U tom smislu rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život i zdravlja ljudi.

Posebne istražne radnje

Uopće o posebnim istražnim radnjama

Posebne istražne radnje (specijalne istražne tehnike, prikrivene istražne mjere), predstavljaju istražnu djelatnost do koje dolazi ultima ratio u slučaju istraživanja teških krivičnih djela kada na drugi način ili nije moguće pribaviti dokaze ili bi to predstavljalo nesrazmjernu teškoću.

U pogledu poduzimanja, provođenja i korištenja rezultata prikrivenog istraživanja zahtjeva se poštivanje slijedećih načela:

1. Neophodnost;

2. Odluka suda;

3. Postojanje određene vjerojatnosti u vezi sa krivičnim djelom;

4. Zakonski katalog radnji;

5. Zakonski katalog krivičnih djela;

6. Određenost osobe i vrste mjere;

7. Vremenska ograničenost i

8. Neupotrebljivost dokaznog materijala koji nije prikupljen u skladu sa zakonskim uvjetima.

Posebne istražne radnje prema ZKP BiH

1. Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija;

2. Nadzor i tehničko snimanje prostorija;

3. Pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka;

4. Tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima;

5. Korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora;

6. Simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine i

Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela

Prikriveni istražitelj je posebno obučeno ovlašteno službeno lice koje istražuje pod izmijenjenim identitetom. Prikriveni istražitelj smije pod svojim izmijenjenim identitetom učestvovati u pravnom prometu. Ukoliko je to neophodno za formiranje i održavanje tog identiteta, mogu se izraditi, izmijeniti ili koristiti odgovarajući dokumenti.

Zakonski uvjeti za određivanje posebnih istražnih radnji:

Postojanje osnova sumnje u pogledu određene osobe da je sama ili zajedno s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u izvršenju određenog zakonski katalogiziranog krivičnog djela, a na drugi način se ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama.

Krivična djela za koje se mogu odrediti posebne istražne radnje prema ZKP BiH su:

1. Protiv integriteta BiH;

2. Protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom;

3. Terorizma i

4. Sva druga krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna.

Krivična djela za koje se mogu odrediti posebne istražne radnje prema ZKP FBiH su sva ona krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 3 godine ili teža kazna.

Prema osobi za koju postoje osnovi sumnje da počiniocu, odnosno od počinioca prenosi informacije u vezi sa krivičnim djelom, odnosno da počinilac koristi njeno sredstvo telekomunikacije može se poduzeti posebna istražna radnja nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija.

Nadležnost za određivanje posebnih istražnih radnji

Nadležan za određivanje posebnih istražnih radnji je sud, odnosno sudija za prethodni postupak. Određivanje posebnih istražnih radnji vrši se na temelju naredbe uz obrazložni prijedlog tužitelja.

Provođenje posebnih istražnih radnji vrši se isključivo na temelju pismene naredbe, izuzetno međutim ako se pismena naredba ne može dobiti na vrijeme, a postoji opasnost od odlaganja, onda se može započeti i sa izvršavanjem radnje i na temelju usmene naredbe sudije za prethodni postupak. U tom slučaju pismena naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe.

Trajanje, produženje i obustava, odnosno prestanak prikrivene istrage

Posebne istražne radnje nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija, pristupa kompjuterskim sistemima i kompjuterskog sravnjenja podataka, nadzora i tehničkog snimanja prostorija, tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, te nadziranog prijevoza i isporuke predmeta krivičnog djela mogu trajati najduže mjesec dana.

Na obrazloženi prijedlog tužitelja iz posebno važnih razloga mogu se pomenute radnje produžiti za još mjesec dana pri čemu tri prvonavedene mogu trajati ukupno najduže 6 mjeseci, dok je za tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi s njima, te nadzirani prijevoz i isporuku predmeta krivičnog djela predviđeno ukupno najduže trajanje od 3 mjeseca.

U odnosu na radnju simuliranog i kontroliranog otkupa predmeta i simuliranog davanja potkupnine usvojeno je rješenje o vremenskom neograničavanju ove radnje što je u skladu sa njezinim specifičnim sadržajem.

Korištenje prikrivenog istražitelja i informatora kao posebne istražne radnje nisu vremenski ograničeni.

Obaveza je suda da pismenom naredbom bez odlaganja obustavi izvršenje poduzetih radnji ako su prestali razlozi zbog kojih su bile određene.

Postupanje s materijalom pribavljenim posebnim istražnim radnjama

Nakon prestanka primjene bilo koje od posebnih istražnih radnji obaveza je organa unutarnjih poslova da sve informacije, podatke i predmete dobivene njihovom primjenom, kao i izvještaj dostave tužitelju.

Tužitelj je dužan sudiji za prethodni postupak dostaviti pismeni izvještaj o poduzetim radnjama na temelju kojeg će on provjeriti da li je postupljeno po njegovoj naredbi.

U slučaju da tužitelj odustane od krivičnog gonjenja, odnosno ako se ispostavi da podaci i obavijesti prikupljeni primjenom naređenih radnji nisu potrebni za krivični postupak, uništiti će se pod nadzorom sudije za prethodni postupak, o čemu će se sastaviti poseban zapisnik

O poduzimanju radnji, razlozima za njihovo poduzimanje, informaciji da dobiveni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i da je uništen, pismeno se obavještava osoba protiv koje je primjenjena bilo koja od posebnih istražnih radnji.

Obaveza je suda da bez odlaganja, a nakon poduzimanja pomenutih radnji obavijesti osobu protiv koje je radnja bila poduzeta, a osoba protiv koje je radnja bila poduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je provedena.

Granice djelovanja i zabrana ulaska u kažnjivu zonu

Prema izričitoj odredbi ZKP-a prilikom angažiranja prikrivenog istražitelja, te provođenja radnje simuliranog otkupa i simuliranog davanja potkupnine organi unutarnjih poslova ili druge osobe ne smiju poduzimati aktivnosti koje predstavjaju poticanje na izvršenje krivičnog djela.

Zaštita odnosa osumnjičeni – branitelj

Na razgovor osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili zajedno s drugim osoba učestvovala ili učestvuje u izvršenju krivičnog djela za koje se mogu odrediti posebne istražne radnje i njenog branitelja imaju se na odgovarajući način primijeniti odredbe o komunikaciji osumnjičenog i branitelja što će reći da takva komunikacija ne može biti objektom prikrivene istrage.

Radnje Dokazivanja – Ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka

Ispitivanje osumnjičenog

Uopće o iskazu osumnjičenog u krivičnom postupku i historijska geneza ovog instituta

Specifičnost položaja okrivljenog u krivičnom postupku ogleda se u tome što mu istovremeno pripadaju dvije uloge, s jedne strane, on je subjekt krivičnog postupka koji ima sve pravne i faktične mogućnosti da u postupka sam zastupa svoje interese, dok s druge strane, on biva i osoba čiji iskaz služi kao dokaz u krivičnom postupku[1].

Iskaz osumnjičenog, odnosno optuženog, kao dokazno sredstvo predstavlja izvor saznanja o činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku, a njegov iskaz jedan od najvažnijih dokaza u krivičnom postupku.

Sadržaj tog iskaza može biti priznanje (izjava kojom u cjelini ili djelomično iznosi činjenice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela), poricanje onog što mu se optužbom stavlja na teret ili neka druga izjava kojom pristaje na tvrdnje optužbe o postojanju činjenica na njegovu štetu[.

Historijski razvoj ovog instituta poznaje kako se navodi četiri osnovna nazora o tome kako riješiti pitanje pod kojim uvjetima osoba osumnjičenog, odnosno optuženog može biti izvorom saznanja o činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku. To su:

1. Pravo može staviti na raspolaganje tijelima krivičnog postupka samo iskaz, osumnjičenog, odnosno optuženog što ga je on na vlastitu inicijativu dao u krivičnom postupku. Ta prava zabranjuju ispitivanje osumnjičenog, odnosno optuženog u krivičnom postupku da bi se dobio njegov iskaz.

2. Tijela krivičnog postupka imaju pravo temeljito osumnjičenog, odnosno optuženog podvrgnuti mučenju (torturi) da bi se ispitivanjem na mukama utvrdilo je li kriv ili nevin.

3. Pravo može tijelima krivičnog postupka staviti na raspolaganje samo iskaz osumnjičenog, odnosno optuženog dobiven običnim ispitivanjem (bez mučenja), ali je osumnjičeni, odnosno optuženi dužan u krivičnom postupku istinito odgovarati na pitanja koja mu se postave.

4. Pravo može tijelima krivičnog postupka staviti na raspolaganje samo iskaz okrivljenika dobiven običnim ispitivanjem (bez mučenja), pri čemu osumnjičeni, odnosno optuženi nije uopće dužan odgovarati na pitanja, a ako iskazuje, nije pravno dužan govoriti istinu“.

2. Odredbe ZKP BiH o ispitivanju osumnjičenog

Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši Tužitelj ili ovlašteno službeno lice.

Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost osumnjičenog. Prilikom ispitivanja osumnjičenog ne smije se upotrijebiti sila, prijetnja, prevara, narkotici ili druga sredstava koja mogu utjecati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja. Ako je postupljeno suprotno, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.

Pouka osumnjičenom o njegovim pravima

Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, a poučit će se i o sljedećim pravima:

1. da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja,

2. da može uzeti branitelja po svom izboru koji može biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da ima pravo na branitelja bez naknade u slučajevima predviđenim ovim zakonom,

3. da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu branioca da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnom pretresu,

4. da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u korist, osim ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage,

5. da ima pravo na besplatne usluge prevoditelja ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja.

Osumnjičeni se može dobrovoljno odreći navedenih prava, ali njegovo ispitivanje ne može započeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabilježi pismeno i dok ne bude potpisana od strane osumnjičenog. Osumnjičeni se ni pod kojim okolnostima ne može odreći prava na prisustvo branitelja ako je njegova odbrana obavezna u skladu s ovim zakonom.

Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja, mora mu se i u tom slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist. Ako je postupljeno protivno navedenim odredbama, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka

Način ispitivanja osumnjičenog

O svakom ispitivanju osumnjičenog sačinjava se zapisnik. Bitni dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik sačinjen, osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika.

Ispitivanje osumnjičenog u pravilu se snima na audio ili video traku, pod slijedećim uvjetima:

1.da je osumnjičeni obaviješten na jeziku koji govori i razumije da se ispitivanje snima na audio ili video traku,

2. u slučaju prekida ispitivanja, razlog i vrijeme prekida će se naznačiti u snimku, kao i vrijeme nastavljanja i zaključenja ispitivanja,

3. na kraju ispitivanja osumnjičeni će dobiti mogućnost da pojasni sve što je rekao i da doda sve što želi,

4. zapis s trake će se prepisati nakon završetka ispitivanja, a kopija prijepisa uručit će se osumnjičenom zajedno s kopijom snimljene trake ili ako je korištena aparatura za istovremeno pravljenje većeg broja snimaka, uručit će mu se jedna od originalno snimljenih traka,

5. pošto se napravi kopija originalne trake u svrhu prijepisa, originalno snimljena traka ili jedna od originalno snimljenih traka će se zapečatiti u prisustvu osumnjičenog, s ovjerom potpisa organa krivičnog postupka i osumnjičenog.

Dokazna vrijednost iskaza osumnjičenog, odnosno optuženog

Pod ocjenom vrijednosti iskaza osumnjičenog, odnosno optuženog kao dokaza u konkretnom slučaju razumijemo ocjenu što dokazuje iskaz osumnjičenog, odnosno optuženog u konkretnom slučaju, uzevši u obzir sve ostale raspoložive dokaze slučaja, kao i činjenice što ih je organ krivičnog postupka utvrdio vlastitim.

Sama dokazna vrijednost iskaza osumnjičenog, odnosno optuženog kao dokaza sagledava se u okviru načela slobodne ocjene dokaza pri čemu se bez obzira na sadržaj iskaza osumnjičenog, odnosno optuženog, taj iskaz ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz u krivičnom postupku.

Saslušanje svjedoka

1. Pojam

Pod pojmom svjedoka treba razumjeti nezamjenjivu i od osumnjičenog, odnosno optuženog različitu osobu koja na poziv organa krivičnog postupka svjedoči o činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku i o kojoj ima čulna zapažanja

Predmet svjedokova iskaza jesu uvijek činjenice koje je on bilo sam spoznao, vlastitim opažanjem (tzv. svjedok očevidac) bilo da ih je čuo od drugih osoba (tzv. svjedok po čuvenju), a ne eventualnog njegova mišljenja, stavova, vrijednosne ocjene i sl

U okviru opće teorije o dokazima i dokazivanju u krivičnom postupku svjedok je dokazno sredstvo, njegov iskaz dokazni osnov, a svjedočenje procesna radnja izvođenja dokaza koja se sastoji u saznavanju na zakonom utvrđen način dokaznih osnova sadržanih u dokaznom sredstvu.

U načelu svaka osoba kojoj je nešto poznato o činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku može biti svjedokom u krivičnom postupku osim ako je zakon iznimno, izričito ne isključuje od svjedočenja

Dužnosti svjedoka

Dužnost odazivanja na poziv;

Dužnost svjedočenja, odnosno davanja iskaza;

Dužnost svjedoka da govori istinu; i

Dužnost svjedoka da položi zakletvu (prisegu) ili da izjavu prije svjedočenja, no koja ne mora biti predviđena u svim krivičnoprocesnim zakonodavstvima[1

Odredbe ZKP BiH o saslušanju svjedoka

Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavijesti o krivičnom djelu, učinitelju i o drugim važnim okolnostima.

Poziv za saslušanje svjedoka

Poziv za svjedočenje dostavlja Tužitelj, odnosno Sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.

Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.

U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, o mjestu i vremenu kada se treba odazvati pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu. Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, Sud može izreći novčanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.

Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu može izdati i Tužitelj ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.

Ukoliko svjedok odbije da svjedoči, Sud može, na prijedlog Tužitelja, donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka, koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga novčanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje.

Osobe koje ne mogu biti saslušane kao svjedoci

Ne može se saslušati kao svjedok:

1. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,

2. branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branitelja,

3. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne,

4. maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti

Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati kao svjedok, na takvom iskazu svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka.

Osobe koje mogu odbiti svjedočenje

Svjedočenje mogu odbiti:

1.bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog,

2.roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog.

Ako je kao svjedok saslušano lice koje može odbiti svjedočenje a nije na to upozoreno ili se nije izričito odreklo tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik, na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.

Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja

Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju.

Svjedok koji koristi ovo pravo, odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. Imunitet se daje odlukom Glavnog tužioca BiH. Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio, neće se krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz.

Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka.

U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno optuženim.

Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće - zajedno s predmetima iste vrste. ako prepoznavanje nije moguće izvršiti na prethodno navedeni način, izvršit će se na osnovu prepoznavanja fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste.

Tok saslušanja svjedoka

Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Svjedok će se i upozoriti da nije dužan odgovarati na pitanja ukoliko bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju i ovo upozorenje će se unijeti u zapisnik.

Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom, postupit će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje, maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe.

Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom iskazu ne može se zasnovati sudska odluka.

S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se može saslušati putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branitelj mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja može se odrediti stručna osoba.

Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.

Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi

iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka.