1

PUTOKAZIList OŠ “ Stjepan Radić”, Božjakovina

Broj 6 / siječanj 2011.

putovanje za pamćenje

opet među najboljima

u školi stvaralaštva: novigradski cirkus

anketa o sportu među osmašima

dugoselski rukometni čarobnjak

11

2

IZMEDU DVAju BROJeva

.iv

???Svi naši brojevi

Evo, izlazi šesti broj PUTOKAZA. Opet je prošla cijela školska godina i puno se toga u međuvremenu dogodilo. Ove godine slavimo dvadesetogodišnjicu rada i postojanja naše škole pa je u povodu toga izdana monografi ja 20 go-dina OŠ “STJEPAN RADIĆ” - BOŽJAKOVINA, a to je također bila i tema Dana otvorenih vrata škole koje se uvijek or-ganizira oko 13. studenog uz Dan župe Brckovljani. Neki su učenici otišli iz škole i upisali se u srednju. Želimo im puno uspjeha u daljnjem školovanju. Od rujna su nam se pridružili petaši i svi pokušavamo napraviti što bolji školski list. I ove su godine učenici naše škole sudjelovali na raznim natjecanjima: iz Fizike, Kemije, Hrvatskog jezika, Povijesti, Geografi je, Biologije i u mnogim drugim aktivnostima. Učenica Ana Smajo, sa svojoj mentoricom Marijom Biočić, bila je na Državnom natjecanju iz Biologije u Crikvenici i osvojila 9. mjesto. Ana Smajo osvojila je i prvo mjesto na natječaju “Moja prva knjiga” u Karlovcu.Ove je godine u našoj školi održano Županijsko natjecanje iz Matematike. Posjetila nas je i prof. Dinka Juričić, djelat-nica časopisa “Modra lasta” i mnogo smo toga saznali o tome kako napraviti školski časopis.Proslavili smo Dane kruha, Svetog Nikolu, Božić, Valenti-novo igrokazima i recitacijama. Išli smo u kino i kazalište, posjećivali muzeje i organizirali terensku nastavu. Ove je godine bila posebna za sedmaše koji su išli na mat-uralac u Istru i odlično se zabavili. U rad na ovim Putokazima uključili su se neki novi učenici. Život naše škole vrlo je bogat, ali mi smo izdvojli samo neke od događaja. O ostalim pročitajte u našem školskom listu! Još jedna sitnica - ovogodišnji će PUTOKAZI biti crno-bi-jeli, malo zbog recesije i štednje, malo zbog pokušaja da budemo drukčiji. A vi procijenite jesmo li uspjeli u tome!

Mirjana Barić i Tadijana Barić, 7. a

Između dvaju brojeva 2Vijesti 3Natjecanja 4Tema broja 8Izleti 14Škola u prirodi 18Predstavljamo 20Prvaši 21Ekologija 22Novigradsko proljeće 23Proslavili smo 24Posjetili smo 26Aktualno 28Zanimljivosti 29Engleski kutak 30Njemački kutak 32Anketa 34Sport 36Kazališne preporuke 38Filmske i književne preporuke 39Moda 40Zabava 41Drugi o nama 42Strip 43

3

VIJESTI

Predstavnici bratske osnovne škole s dvojezičnom nastavom (Két tanítási nyelvűáltalános iskola) iz mađarskog grada Bezenye posjetili su našu školu 28. travnja 2010. Obišli su školsku zgradu, razgledali okoliš i nogometno igralište u izgradnji, družili se s djelatnicima škole, pogledali projekte koje radimo u školi. Izrazili su oduševljenje našim radom i pozvali nas da ih posjetimo 1. svibnja sljedeće godine kad imaju tradi-cionalno slavlje na regionalnoj razini. Na rastanku smo im poklonili dvije slike: jedna je za njihovu školu, a druga za načelnika Mjesne samouprave Bezenye Rob-ertu Kammerhoferu.

UGOVOR O SURADNJi U sklopu gostovanja u gradu Bezenye, predstavnici Općine Brckovljani i Osnovne škole “Stjepan Radić”, na čelu s ravnateljem škole Jurom Miškovićem i načelnikom općine Željkom Funtekom, potpisali su 25. rujna 2010. Ugovor o suradnji s Mjesnom samoupravom Bezenye i Dvojezičnom osnovnom školom. Ugovorom je, osim obrazovanja, obuhvaćena i suradnja na kulturnom, športskom i gospodarskom polju. Potpisivanje Ugovora popratio je kratak kulturni program koji su pripremili učenici Dvojezične škole, dokazujući da hrvatski jezik i dalje živi među gradišćanskim Hrvatima. Slijedila je kratka tiskovna konferencija, a potom i dogovor oko načina na koji se može ostvariti buduća suradnja. U sklopu posjeta organizirano je i razgledavanje znamenitosti grada Gyora i benediktinskog samostana Pannonhalmi, a na povratku je hrvatsko izaslanstvo posjetilo i prijateljsko naselje Novo Selo u Austriji, s kojim već postoji petogodišnja suradnja kulturno-umjetničkih i vatrogasnih društava.

Vijesti prikupile: Izabela Blažutić, 5.a, Tadijana Barić, 7. a i Mihaela Balog-Matak, 5. b

Ove godine naša se škola uključila u projekt ISTI KAO OSTALI čiji je pokretač Crveni križ Dugo Selo. Cilj projekta je pomoć djeci slabijeg imovinskog stanja, a aktivnosti se odvijaju u Područnoj školi Lupoglav.

IStI KAO OSTALI

Učenici 3. razreda zajedno s učiteljicama obilježili su Dan protiv nasilja. Sve aktivnosti, kao što su razne kreativne radionice, odvijale su se 10. studenog 2010. godine. Dan protiv nasilja obilježava se i u ostalim školama. Cilj je tog projekta kod male djece osvijes-titi pojam nasilja kao nečega što nije dobro, odnosno što je jako loše. Trećaši su taj dan obilježili tako što su nosili bijele majice s porukama da su shvatili kako se prijateljstvom, slaganjem i nenasiljem gradi bolji svijet. U planu je da se radionice provedu i s roditeljima.Nasilje je svuda oko nas, stoga se s problemom treba suočiti, a ne okretati mu leđa.

STOP NASILJU

Nakon potpisivanja ugovora

Naslovnica slikovnice

Prijatelji iz Mađarske s nama u Baškom Polju

Svi protiv nasilja

GOSTI IZ MAdARSKE_

U Knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu 27. studenog 2010. održana je promocija slikovnice Crtačica snova bivše učenice naše škole Ane Smajo. Promociju je or-ganizirao Centar za neohumanističke studije iz Karlovca, a prisustvovali su joj i Anini mentori Dra-gana Turkalj i Robert Samardžić. Sliko-vnica je nagrađena prvom nagradom na prošlogodišnjem natječaju Moja prva knjiga u Karlovcu.

4

DAN PRVI, 14. 5. 2010.U ranim jutarnjim satima čekali smo ispred naše škole koja je bila polazna točka jednom uzbudljivom putovanju. Već se i istočno sunce popelo po svojim već namještenim ljestvama te nas grijalo i budilo u nama tračak nade da meteorološke prognoze možda ipak nisu sasvim točne. Jedan plavi kombi vješto se, ali za nas presporo, dovezao do nas. Svi smo se „potrpali“ u njega. Bili smo spremni da se odvezemo u Selce na XIV. Državno natjecanje mladeži Hrvatskog Crvenog križa. Nakon nekoliko sati vožnje, koja je protekla glatko, u opuštenoj atmosferi i s pokojim stajanjem, stigli smo u Opatiju. To je bilo odredište koje smo odabrali kako bismo vidjeli nešto novo i kako bi ovo putovanje ostavilo još veći dojam na nas. Kiša

nam nije stvarala problem u raz-gledavanju grada te smo nakon još jednog obilaska Ulice slavnih napunili naše baterije u obližnjoj pizzeriji. Nakon toga bilo je vrijeme za Selce. Jedna kratkotrajna vožnja dovela nas je do našeg odredišta. Sunce je već bilo visoko na nebu, obasjavalo je krajolik i davalo mu jedan poseban ljetni mediteranski štih.

Kamp u kojem smo bili smješteni bio je fantastičan. Činile su ga bijele kućice okružene zelenilom i drvećem koje se njihalo u ritmu laganog povjetarca. Posvuda je bila ugodna, idilična atmosfera, posebno pri ud-isanju mediteranskog, jadranskog zraka koji je lagano „zapeckao“ naše nosnice. Mogli smo osjetiti mirise mora ili, ako smo se dobro koncentrirali, mogli smo čuti i pljuskanje valova na gruboj, surovoj, kamenitoj površini. Bilo je vrijeme za upisivanje ekipe. Pri upisivanju saznali smo da se natjecanje održava u osnovnoj školi nedaleko od Selca. Smjestili smo se u jednu dovoljno

veliku kućicu te smo nakon toga do večere iskoristili vrijeme upoznajući Selce i kamp. Nakon jednog dobrog i obilnog obro-ka uslijedilo je predstavljanje ekipa. Čim smo ušli, osjetila se dobra, ugodna, euforična atmosfera. Mi smo se predstavili treći i nastupili smo s igrokazom. Predstavljanje je prošlo odlično. Nismo gledali greške jedni drugima. Svi smo bili kolegijalni i bodrili jedni druge. Mislim da će nam svima to predstavljanje ostati u sjećanju jer je simbol onoga kakvi trebamo biti jedni prema drugima, uvijek puni dobrote i poštovanja. Nakon predstavljanja vrijeme je brzo prolazilo u druženju. Puni dojmova pošli smo na počinak.

DAN DRUGI, 15. 5. 2010. Alarmi su nam glasno zazujali u sedam sati te smo se hitro digli na noge; bilo je vrijeme da se spremimo za natjecanje. Nakon doručka, svih priprema, konačno smo sjeli u naš plavi kombi te se u tišini, u kojoj se slutila lagana nervoza, odvezli do Osnovne škole Zvonke Cara u Crikvenici u kojoj se natjecanje održavalo. Vrijeme je bilo nemoguće. Jaka bura i pokoji pljusak doslovno su nas

NATJECANJANA XIV. NATJECANJU MLADEŽI HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA

DAN PRVI, 14. 5. 2010.U ranim jutarnjim satima čekali

SUZE RADOSNICE U SELCU

Mogli smo osjetiti mirise mora ili, ako smo se dobro koncen-trirali, mogli smo čuti i pljus-kanje valova na gruboj, suro-voj, kamenitoj površini.

Predstavljanje ekipa na večeri upoznavanja

Otvaranje natjecanja

55

zatočili u zatvorenom prostoru. Došli smo u školu gdje smo prošli zadnje pripreme. Prozvani smo, stali smo u kolone, dobili brojeve i svoje hostese, koje su nam bile vodiči kroz školu. Natjecanje je službeno počelo te smo se zaputili na odredište do kojeg nas je hostesa vodila. Prvo smo došli na odmaralište na kojemu

smo crtali znak koji predstavlja našu ekipu. Drugo je odredište bio ispit o povijesti Crvenog križa.Ispit je bio lagan, ali čini se da su se neki članovi ekipe malo uplašili njegove veličine koju nismo očekivali. Nakon toga opet smo došli na odmorište nakon kojega smo se upu-tili na našu prvu praktičnu situaciju. Sve je bilo odlično obavljeno osim nekih sitnica kojima je uzrok bila trema. Opet odmorište, ali natjecanje je i rađeno tako da mi nakon svakog rada imamo odmoriše.

Na odmorištima smo radili svakakve stvari kao što su utrka, slaganje kockica, crtanje itd. Do kraja nam je ostao ispit iz prve pomoći i dvije praktične situacije. Sve je bilo odlično napravljeno. Nedostajao nam je pokoji bod do maksimuma na svakoj vježbi. Zadovoljni smo, pokazali smo što znamo, a i nije bilo pretjerano teško. Puni dojmova vratili smo se u kamp i opuštali se upoznajući se s drugim natjecateljima. Oko pet sati poslije-podne nastavnica Skočić i ja trebali smo se zaputiti na okrugli stol na koji su bili obvezni doći mentori i vođe ekipa. Sve se dešavalo u hotelu malo niže od kampa. Suci su objasnili sve pogreške na situacijama te su nam rekli da su privremeni rezultati ob-javljeni u kampu. Povratak u kamp bio je dramatičan, grizli su se nokti, iščekivanje je bilo na vrhuncu. Do liste s rezultatima ni jaki vjetar nas nije omeo. „Drugi smo!“ viknuli smo. Suze, veselje, tuga, radost, lavina emocija slijevala se kampom. Nakon sveopćeg ludila uslijedilo je slavlje i javljanje dobrih vijesti obiteljima. Nakon toga uslijedila je večera pa proglašenje pobjednika i uručivanje medalja koje je prošlo u velikom

slavlju. Bio je organiziran i disco, slavili smo dugo, neki članovi drugih ekipa malo su i popili. Svatko je na svoj način slavio do dugo u noć. Nismo mislili na sutra, nego na sada i na ono što smo postigli. No, u kasnim noćnim satima bilo je jasno da kraj mora doći.

DAN TREĆI, 16. 5. 2010. Ujutro se bilo teško probuditi, spremiti za put. Jutarnje je vrijeme bilo ugodno, mirno, tromo. Nakon doručka i pozdravljanja, sjeli smo u naš plavi kombi te se zaputili u Trsat, u kojem smo proveli nekoliko sati, i bili smo na svetištu Majke Božje Trsatske.Umorni koraci, koji su nas vukli u nekom čudnom ritmu, doveli su nas do našeg vozila. Kući, tamo smo išli. Stigli smo do odredišta, svatko svo-jega. Bili smo sretni. Spoznaja da možemo spasiti život pomoći osobi u nevolji činila nas je sretnima, činila nas je ljudima. I tako je završilo naše putovanje na Državno natjecanje mladeži Hrvatskog Crve-nog križa.

Dominic Vidović, 8. d

NATJECANJA

Sretni i zadovoljni nakon natjecanjaSretni i zadovoljni nakon natjecanja

Puni dojmova vratili smo se u kamp i opuštali se upoznajući se s drugim natjecateljima. Oko pet sati poslijepodne nastavnica Skočić i ja trebali smo se zaputiti na okrugli stol na koji su bili obvezni doći mentori i vođe ekipa.

6

NATJECANJA

U veljači 2010. godine održano je Školsko natjecanje iz Likovne kulture. Iz naše škole na natjecanju je sud-jelovalo 40 učenika iz viših razreda. Tema natjecanja bila je redefi nicija portreta, tj. portreti istaknutih ličnosti iz naše povijesti značajnih za razvoj znanosti, umjetnosti, kulture i ostalih područja društvenog života u Hrvat-

skoj (Ivana Brlić-Mažuranić, Miroslav Krleža, Tin Ujević, Nikola Tesla…). Tehnika je bila kombinirana. U OŠ „Gradec“ u Gradecu kraj Vrbov-ca, 22. ožujka 2010. godine, održano je Županijsko natjecanje iz Likovne kulture. Pristigao ja 841 rad iz 33 škole. Iz nižih razreda bilo je 165 radova, a iz viših razreda 676 radova.

Iz naše je škole na natjecanje poslano 25 radova. Za Županijsko je natjecan-je predloženo 50 radova iz 22 škole. Iz naše su škole odabrana 4 rada: rad Klare Vurbić, 8. a, Lucijane Bilušić, 8. b, Maše Grubić, 8. b i Anamarije Mađer, 7. a. Radovi su bili pohvaljeni i zapaženi.

Anamarija Mađer, 8. a

ŽUPANIJSKO NATJECANJE IZ LIKOVNE KULTURE

PORTRETI IZ NAsE PORTRETI IZ NAsE P O V I J E S T IP O V I J E S T I

Državna smotra mladih biologa održana je od 6. do 8. svibnja 2010. godine u Crikvenici. Na smotri sam sud-jelovala i ja. Nakon dugih i temeljitih priprema sa svojom nastavnicom Marijom Biočić, na Školskom sam natjecanju točno riješila sve zadatke i osvojila sve moguće bodove. Na Županijskom sam natjecanju osvojila 2. mjesto te sam prošla na državnu razinu. Na Državnoj sam smotri osvojila 9. mjesto. Uspjela sam zahvaljujući svom radu i predanosti moje mentorice.

Ana Smajo, 8. d

Ana Smajo sa svojom mentoricom Marijom Biočić

Državna smotra mladih biologa održana je od 6. do 8.

DEVETA U HRVATSKOJNA DRŽAVNOJ SMOTRI MLADIH BIOLOGA

Sudionice Županijskog natjecanja

DEVETA U HRVATSKOJNA DRŽAVNOJ SMOTRI MLADIH BIOLOGANA DRŽAVNOJ SMOTRI MLADIH BIOLOGANA DRŽAVNOJ SMOTRI MLADIH BIOLOGA

PORTRETI IZ NAsE v

Klara Vurbić, 8. a

Anamarija Mađer, 7. a

Luci

ja B

iluši

ć, 8

. b

Maš

a Gr

ubić

, 8. b

7

NA ŽUPANIJSKOJ SMOTRI LIDRANO

Naša je škola 15. ožujka 2010. ugostila natjecatelje iz Zagrebačke županije koji su se kvalifi cirali na Županijsko natjecanje iz matema-tike. Učenici i njihovi mentori počeli su se okupljati oko 8 sati. Slijedio je doručak. Svečano otvorenje bilo je u 9:30. U 10 sati učenici su počeli pisati ispit. Na raspolaganju su imali dva sata. U podne su ispiti bili predani povjeren-stvu. Za vrijeme ispravljanja testova nastavnici povijesti poveli su učenike i njihove mentore u obilazak kulturno-povijesnih znamenitosti našeg kraja. Uputili smo se u crkvu sv. Brcka. Tamo nas je čekao župnik koji nam je rekao neke podatke vezane za župu i Općinu Brckovljani. Sv. Brcko je bio suvremenik sv. Martina. Sv. Brcko je bio đakon Martinu, a kasnije ga je naslijedio. Crkva sv. Brcka je do 1604. godine bila pod upravom stare crkve sv. Martina u Prozorju. Samo dvije župe su posvećene sv. Brcku; jedna u Francuskoj i ova u Brckovljanima. Župa obuhvaća 13 sela na području triju općina: Sveti Ivan Zelina, Brckov-ljani i Vrbovec. Općina Brckovljani ima oko 1650 obitelji i 5500 stanovnika. Geslo svetog Brcka bilo je: «IN TE DOMINE SPERAVI» ili « U TEBE SE GOSPODINE UZDAM.» Na povratku su učenici odvedeni u restoran na ručak. Kada su se oko 15 sati vratili u školu vidjeti rezultate,

uslijedile su brojne pritužbe. Kada se oko 16 sati sve smirilo, došlo je vrijeme za proglašenje nagrađenih učenika. U četvrtim razredima prvo mjesto osvojio je Josip Kepec (Vrbovec), drugo mjesto osvojio je Lovro Penić (Jastrebarsko), a treće Ivan Stjepanović (Sveta Nedelja). Kod petih razreda prvo mjesto osvojio je Hrvoje Kožić (Donja Zelina), drugo mjesto Zlatko Šafar (Jas-trebarsko), a treće mjesto Jan Radanović (Zaprešić). Kod šestih razreda prvo mjesto osvojio je Kristijan Rupić (Velika Gorica), drugo mjesto Mia Baržić (Vrbovec), a treće mjesto Dorijan Cirkveni (Zaprešić). Kod sedmih razreda prvo mjesto dijelili su Kristi-jan Vukelić (Samobor) i Lucija Lacković (Velika Gorica), drugo mjesto zauzeo je Ivan Gredičak (Jakovlje) a treće Luka Mavrić (Brdovec). Osmi razredi su se borili za prvo mjesto. Zato su čak tri učenika osvojila prvo mjesto. To su: Vlatko Crnković (Velika Gorica), Lučano Žganec (Samobor) i Dominik Žigrović (Sveti Ivan Zelina).

Drugo mjesto zauzeo je Drago Plečko (Samobor), treća mjesta su zauzeli Ivan Ivica (Samobor) i Dorotea Burić (Sveta Nedelja). Nakon tog burnog

i napornog dana, svi smo otišli na zaslužen odmor svojim kućama.

Lucijana Bilušić, 8. b

KAD SE MATEMATIcARI NATJEcU

NA ŽUPANIJSKOJ SMOTRI LIDRANO

Na županijskoj smotri LiDraNo 2010., održanoj u Donjoj Pušći 11. veljače, sudjelovali su i učenici naše škole, OŠ “Stjepan Radić”. Na put prema Donjoj Pušći krenuli su oko 7 sati ujutro. Bio je jako snježan dan pa su na putu bili kratki zastoji, ali je društvo u autobusu bilo odlično. Tamo su stigli malo prije 9 sati. Čim su stigli, imali su doručak, a odmah nakon toga bilo je otvorenje koje je uputilo ljude na gledanje dramsko-scenskih nastupa na kojima su sudjelovali i učenici naše škole. Našu su školu predstavljali: recita-torica Veronika Vurbić, učenica 4.c s recitacijom UČENIČKE BRIGE, dramska grupa 4. razreda i igrokazi VODA, VODICA i METLA i METLEN-KO s voditeljicom Mirjanom Lučki; literarni radovi BOŽIĆNI RECEPT, autora Ilije Kuprešaka 5. c, ZMOT-ANA PALAČINKA, autorice Valentine

Miholić, 5. e i INTERVJU S BAKOM, autorice Pauline Raužan, 7. c i njihova voditeljica Biserka Fruk; školski list PUTOKAZI s urednicom Jelenom Jurić i učenicama-novinarkama Klarom Vurbić, Valentinom Balog-Matak, Daliborkom Nikešić i Lucijanom Bilušić te knjižničarka Lada Grdan.Od pojedinačnih dramsko-scenskih nastupa za državno natjecanje predloženi su Patricija Lukić, 2. r. iz OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec i Elena Vujnović, 5. r. iz OŠ Slavka Kolara, Kravarsko. Od dramsko- scen-skih skupnih nastupa predloženi su učenici OŠ Pušća, Donja Pušća, OŠ Samobor, Samobor i OŠ Pokup-sko, Pokupsko. Na natjecanju su također sudjelovale i naše školske novine, ali na državno su predloženi časopisi Žerka, Svitanje, Školsko zvono, Sjeverac i Prva škola. Nakon svih pregledanih dramsko-scenskih

izvedbi išli smo na ručak, a poslije ručka slijedili su okrugli stolovi na kojima se ukratko razgovaralo o sva-kom odabiru za državno natjecanje. Kućama su krenuli navečer uz odličnu atmosferu.

Valentina Balog-Matak, 8. aKlara Vurbić, 8. a

NATJECANJAŽUPANIJSKO NATJECANJE IZ MATEMATIKE

Metla i Metlenko na dočeku Nove godine

v v

, ,

8

TEMA BROJA: 20 GODINA SKOLEUZ DAN OTVORENIH VRATA

Dan otvorenih vrata škole u OŠ „Stjepan Radić" tradicionalno se održava oko 13. studenog, dana kad se slavi Dan župe sv. Brcka. Učenici i nastavnici i ove su se godine potrudili iznenaditi i oduševiti goste svojim radovima. Tako su od 15 do 17 sati gosti mogli uživati u devet različito uređenih radi-onica i izložaba sa zajedničkom temom - 20 godina škole. U „novinarskoj sobi“, poseb-no uređenoj učionici, obloženoj novinskim listovima od stropa do poda, bili su predstavljeni školski list Putokazi i školski Zbornik. Gosti su mogli us-porediti Putokaze prije više od deset godina i danas te svjedočiti napretku i promjenama koje su se dogodile. Informatička je učionica prika-

zala razvoj tehnologije i informatičke znanosti od 1990. do danas, a Likovnjaci su ove godine uljepšali zidove školske blagovaonice. Tri su učionice bile uređene tako da prikažu prošlost, sadašnjost i budućnost škole, te se moglo zabaviti čitajući komentare slavnih osoba koje će u budućnosti biti upoznate s radom i rezultatima škole i školskog lista. Vjeronaučna i Glazbena skupina zajedno su se predstavile radionicom Hrvatska tradicijska glazba i vjerski običaji.

Fotogrupa je 30-ak svojih radova izložila na školskim hodnicima.I oni najmanji su sudjelovali u pripremama. Učenici 1.i 3. raz-reda sa svojim učiteljicama

pripremili su radionicu Od folklora do baleta. U toj su učionici, koja je stalno bila puna gostiju i gledatelja, učenici pokazali svoje poznavanje tradicionalnih i modernih plesova.

nastavnici i ove su se godine potrudili iznenaditi i oduševiti goste svojim

stropa do poda, bili su predstavljeni školski list Putokazi i

reda sa svojim učiteljicama

pripremili su radionicu Od folklora do baleta. U toj su učionici, koja je

Dan otvorenih vrata škole u OŠ „Stjepan Radić" tradicionalno se

Fotogrupa je 30-ak svojih radova izložila na školskim hodnicima.

SVJEcICE NA ROdENDANSKOJ TORTINaša slatka škola

I u davna vremena čitale su se novine...

Maketa Područne škole u Lupoglavu

Radovi s izložbe Fotogrupe

Koliko Putokaza!

-,

Koliko Putokaza!

9

SVJEcICE NA ROdENDANSKOJ TORTISVJEcICE NA ROdENDANSKOJ TORTI

Učenici 2. i 4. razreda sa svojim su učiteljicama u jednoj od učionica pri-kazali školu plivanja i školu u prirodi, izlažući i izrađujući predmete i foto-grafi je koji prikazuju dane u Baškom Polju koje mnogi dugo pamte i unapri-jed im se vesele. U jednoj je od učionica pripremljena i prava rođendanska zabava s tortama koje su napravile mame učenika, s pu-hanjem svjećica, čestitkama i darovima. Na rođendansku su zabavu bili pozvani i bivši učenici škole od kojih su se neki obratili gostima pričajući s nostalgijom o danima provedenim u školi.

Posebno valja spomenuti učionicu u kojoj su svoje običaje, pjesme i ples-ove predstavili gradišćanski Hrvati iz Bezenye, Mađarska, odnosno polaznici Dvojezične osnovne škole s kojom OŠ „Stjepan Radić“ surađuje već nekoliko godina.Nakon izložbenog dijela, svečanost je nastavljena u Športskoj dvorani gdje se upriličilo predstavljanje monografi je.

David Lisica, 5. a Gabriela Stipanović, 5. a

Najviše pažnje privukao je stol s monografi jom,

Veliki prasak

u našoj školi

Rješavamo kvizove i dobivamo nagrade

Još malo pa je slika završena

Gabriela Stipanović, 5. a

Rješavamo kvizove i dobivamo nagrade

Od folklora do baleta

Slatki kolačići za posjetitelje Ispred slavljeničke torte

SVJEcICE NA ROdENDANSKOJ TORTInastavljena u Športskoj dvorani gdje se Računalo iz 1985. godine

TEMA BROJA: 20 GODINA SKOLE

21

UPOZNAJMO PRVASICEUPOZNAJMO PRVASICE

ŠTO KAŽU PRVAŠICI O SEBI I O...

21

Ja sam REA PLAVIĆ. Idem u 1. a razred. Imam psa Lajku i macu Antonelu. Idem na Taekwondo. Volim pomagati drugima i nal-aziti nove prijatelje. Volim gledati dugu. Mrzim svađu, kada me nešto boli i ustajati rano. Volim Božić, zimu i prijatelje.

Ja sam DARIJA SAMBOLEK . Najviše volim svoju obitelj. Volim jesti tortilje i pizzu. Ne volim kada padnem a drugi mi se smiju i kada moram jesti jelo koje mi nije fi no.

Ja sam MISLAV PAJ. Imam 7 godina. Mama mi je učiteljica, a tata policajac. Volim trenirati nogomet. Omiljena su mi jela lazanje i pizza. Ne volim da mi se netko ruga. Imam psa Reksa. Ja sam VALERIJA BOŠNJAK.

Volim ići u školu. Slušam učiteljicu. Volim biti dobra. Mrzim tuču. Najviše volim malog dragog brata.

Ja sam SILVIJA HERCIG. Volim se družiti s obitelji. Pomažem mami i tati. Ne volim kada drugi trče. Najviše volim crtati.

Ja sam MATEO VURBIĆ. Imam veliku obitelj. Ima nas osmero. Svi se volimo i igramo. Tati pomažem slagati drva. Najviše volim jesti ćevapčiće.

Ja sam KARLO ŠKORO. Imam mamu, tatu, brata i seku. Kada odrastem, imat ću farmu konja. Volim sve životinje. Mrzim kada me netko živcira.

LJUBAV JE KADA…… se netko voli.... se zaljubiš i zagrliš.… me mama i tata grle.... od mame dobijem poljubac.... me dečko voli.... se igraš s mlađim bratom.

SREĆA JE KADA…... dobiješ bombone.

... ubereš djetelinu s četiri lista.

... nađeš novčić.... nađeš novog prijatelja.

... dobiješ malu bebu.

... naučiš raditi nešto novo.

... jedeš kruh.... obraniš jedanaesterac.

... dobiješ novu torbu.

... me tata povede sa sobom.

...sam prvi u redu.... me mama poljubi.

... idem u ZOO vrt.... jedem slatkiše.

... nekoga darivam.... me tata zagrli.

... utješim nekoga tko je tužan.

... je rođendan.... se igram.... postaneš učiteljica.

ŽIVOT JE KADA…

... imaš svoju kuću.

... kada nikog nema doma i kada

je mir i tišina.

... ideš u Mc Donald's.

... gledam televiziju i igram igrice.

USPJEH JE KADA…

... uspijem preskočiti uže.

... kada pobijediš.

... naučiš hodati.

... naučiš čitati i pisati.

... sam izgradiš kuću.

... zabijem gol.

... uspiješ nacrtati nešto što nisi mogao.

... naučiš zviždati.

... sam napišem zadaću.

... ispečeš kolač.

DOBROTA JE KADA…

... si dobar prema nekome.

... ne radiš nered.

... pomažeš siromašnima.

... se ne tužakamo.

PRAVDA JE KADA…... netko nekoga tuži.... moraš ići na sud.... se u kazni popravljaš.

... se neko pravi važan.

Ana Lončar, 3. aManuela Njegač, 3. b

Jana Pomper, 3. b

DVADeSEtOGoDIŠNJA TRADICIJA

22

EKOLOGIJA

Osnovna škola "Stjepan Radić" sudjelovala je ove godine prvi put na natječaju "Najljepši školski vrtovi". Dana 26. studenog 2010. na svečanosti u Studiju Bajsić Hrvatskog radija proglašeni su i pobjednici. Na svečanost su pozvani i predstavnici naše škole.Projekt "Najljepši školski vrtovi" osmišljen je prije sedam-naest godina na prijedlog novinarke Lidije Komes, ured-nice emisije Slušaj kako zemlja diše s osnovnom idejom da se pomogne djeci i njihovim učiteljima i roditeljima da "u dodiru s prirodom i zemljom" što prije zaborave ratne traume. U sklopu projekta objavljena je monografi ja Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj koja prikazuje napore i nastojanja učenika i učitelja tijekom stvaranja prekrasnih vrtova diljem Hrvatske.Svečanost proglašenja pobjednika za 2010. godinu započela je u 11:00 sati emisijom na Hrvatskom rad-iju Slušaj kako zemlja diše, na kojoj su predstavljeni predloženi pobjednici natječaja, a nastavila se priredbom u Studiju Bajsić.Priredbu su vodili poznati voditelji HRT-a, a sudjelovalo je mnogo izvođača koji su pjevali, glumili i plesali. Osnovna je škola “Stjepan Radić” već na samom početku pohvalje-na za uloženi trud da bi svoj školski vrt uredila u skladu s idejama o zaštiti okoliša i važnosti prirode u našim životima. Na kraju svečanosti proglašeni su i pobjednici: OŠ “Visoko” iz Visokog i OŠ “Alojzije Stepinac” iz Krašića, a podijeljene su i druge vrijedne nagrade.

SVEČANOST PROGLAŠENJA POBJEDNIKA NATJEČAJA “NAJLJEPŠI ŠKOLSKI VRT”

Detalj iz školskog vrta

Nismo družba Pere Kvržice, nego ekodružba OŠ “Stjepan Radić”

Put prema školi

---

Ana Marković, 8. b

Matej Močiljanin, 8. a

23

„Joža! Joža! Joža, sjećaš me se?“ prve su riječi koje pamtim s Novigradskog proljeća sjećajući se ushićenih lica starih proljećara. No, nemojte pomisliti da sam kao nova samo promatrala sa strane jer i

ja sam povela svog nastavnika Rob-erta. Dana 14. travnja doputovali smo prvi put u Školu stvaralaštva Novi-gradsko proljeće. Već prvi dan stekli smo nove znance, darovitu djecu iz cijele Hrvatske, te smo u njihovom društvu pogledali priredbu svečanog otvorenja Novigradskog cirkusa, što je i bila tema cijelog tjedna. Pogle-dali smo mjuzikl Novi dan plesne udruge Ri dance iz Rijeke, koji nas je oduševio, potom nam se obratio i zaželio dobrodošlicu koordinator Joža Prudeus. Naravno, upozorili su nas da je cirkus tema, a ne ponašanje. Već drugog dana krenuli smo u školu, ali ne običnu školu, već na radionice na koje smo se prijavili. Dočekao nas je koordinator Joža, koji je tamo od početka škole stvaralaštva. Mog je profesora “ukrala” Slikarsko-sceno-grafska radionica. Moja radionica bila je Izrada sliko-vnice, a mentorica mi je bila spi-sateljica Sonja Ivić. Radionica je bila prepuna djevojčica (nije bilo dječaka) iz cijele Hrvatske. Svaku radionicu pohađaju i učitelji hospitanti, koji su tu zapravo da nauče nešto novo što mogu primijeniti u svojoj nastavi. Bilo je tu orkestralne glazbe, pjevan-ja, plesa, novina na internetu, foto-grafi je, videa, klasičnog slikarstva..... Ali, bilo je tu i tona smijeha i boja, jer

već trećeg dana kad smo se opustili, počeo je pravi rad. Hodnici su škole bili prepuni oslikanih platna, a mi smo bili do grla u boji.

SVAKODNEVNE CIRKUSARIJE

O pristupačnosti i otvorenosti voditelja govori vam to da nas je naša voditeljica Sonja upoznala pomoću role WC- papira. Ispred škole

nas je dočekao Joža i zaželio nam dobrodošlicu svečanim otvaranjem 35. Škole stvaralaštva, odnosno Novi-gradskog cirkusa. Svaku večer imali smo i prigodne programe: od svakodnevnih događaja

uhvaćenih kamerom do radijskih an-keta. Cijeli nas je tjedan nasmijavao, ali i izmorio. Naš raspored bio je prepun događanja. U slobodno vrijeme s novostečenim prijateljicama svra-tila bih i do bazena ili do obližnje slastičarnice, dok je nastavnik “visio” u Keramičkoj radionici. U četvrtak, 22. travnja, posjetili smo crkvu sv. Pelagija, gdje su pjevači i svirači održali svoj koncert. U petak se svaka radionica predstavi-la na cirkuskoj paradi kroz Novigrad, a navečer smo imali svečano zat-varanje cirkusa i ples pod maskama. Naravno, svi smo grcali u suzama! Moj kostim Ludog Klobučara iz Alise u zemlji čudesa odudarao je od ostal-ih, a budući da nam se nisu svidjele pjesme na plesu, Joža nas je poslao u krevete. Tako se zauvijek spusti zas-tor Novigradskog cirkusa 2010. REZULTATI

Osim što smo mnogo naučili, i drugi su učili od nas. Na to je djelomice utjecalo moje neprekidno spomin-janje nastavnika Roberta i njegovo spominjanje njegove učenice Ane!Moja slikovnica najprije je sve oduševila pričom, a potom i ilus-tracijama koje su bile nešto drugačije oblikovane. Iako na Novigradsko proljeće može doći samo 30-ero srednjoškolaca, dobila sam pre-poruku za sljedeću godinu i puno iskustva koje već počinjem primjen-jivati.

Dakle, željno iščekujem novo Novi-gradsko proljeće, novu temu i još bolju zabavu!

Ana Smajo, 8. d

Vesela ekipa na Novigradskom proljeću

U ŠKOLI STVARALAŠTVANOVIGRADSKO PROLJEcE

„Joža! Joža! Joža, sjećaš me se?“ prve već trećeg dana kad smo se opustili, uhvaćenih kamerom do radijskih an-

U ŠKOLI STVARALAŠTVA

N O V I G R A D S K I C I R K U S

Ana Smajo sudjeluje u likovnoj radionici

36

PUTOKAZI: Zašto baš rukomet? ANTE K.: Rukomet sam izabrao zato što je to u duhu moje obitelji; moj je otac trenirao rukomet, njegov stric, tako sam ja samo nastavio slijed.PUTOKAZI: Koliko je važna uloga tvoje obitelji u tome čime se baviš?ANTE K.: Obitelj mi je najvažnija, roditelji su me uvijek podržavali, a majka je bila neki mali kotačić koji je sve to povezivao i balansirao između tate i mene.PUTOKAZI: Svi kažu da se ističeš u svojoj ekipi. Kako tvoji suigrači gledaju na to?ANTE K.: Većina suigrača prijatelji su mi pa mislim da su sretni zbog moga uspjeha. Moram reći da ja ne bih uspio bez njih.PUTOKAZI: Kako proslavljaš pobjedu? A kako se nosiš s porazom?ANTE K.: Kako kad. Zna se dogoditi da odemo na piće pa se malo duže zadržimo. Poraz mi teško pada jer imam neki pobjednički duh u sebi i uvijek mislim na pobjedu.PUTOKAZI: Velik je uspjeh nastupati za reprezentaciju i igrati u 2. ligi. Stižeš li uskladiti sve svoje obaveze? Voliš li školu i jesi li zadovoljan uspjehom koji postižeš?ANTE K.: Uglavnom stižem, a ako nekad ne stignem, moji mi profesori izađu u susret.Volim ići u školu, želim učiti i biti obrazovan čovjek, za-dovoljan sam s uspjehom koji postižem.PUTOKAZI: Možeš li nam opisati osjećaj pobjede na EP-u? ANTE K.: Kada je sudac označio kraj utakmice, nisam znao gdje sam. To je bio takav izljev emocija u cijeloj ekipi: zagrlili smo se, počeli vrištati i derati se. Nakon 60 dana priprema, isplatio se sav trud, a kod nekoliko igrača vidio sam i suze radosnice.PUTOKAZI: Jeste li očekivali ovaj rezultat prije nego ste otišli na prvenstvo? ANTE K.: Očekivali smo plasman u polufi nalu, o zlatu nismo razgovarali, ali svaki sportaš nosi u sebi to zlato. Osobno sam očekivao i nadao se, ali to nisam nikome govorio.PUTOKAZI: Kakve su bile reakcije tvojih prijatelja i poz-nanika? ANTE K.: Svi su mi prijatelji čestitali i bili sretni zbog mene.PUTOKAZI: Vjerojatno te sada veliki klubovi imaju u vidu.

Bi li bio spreman ostaviti sve i otići igrati za neki inozemni klub? Imaš li već sada nekih ponuda?ANTE K.: Da, bio bih spreman i ima dosta ponuda.PUTOKAZI: Za koji bi klub volio igrati? Tko ti je uzor?ANTE K.: Kiel i Barcelona, a uzori su mi Balić i Karabatić.PUTOKAZI: Voliš li kada te uspoređuju s našim pona-jboljim rukometašima? ANTE K.: Odgovara mi usporedba, ali se time ne opterećujem. PUTOKAZI: Imaš li kakav hobi?ANTE K.: Nemam baš neki hobi, slušam glazbu, ali to i nije neki hobi.PUTOKAZI: Nadamo se da pitanja nisu preintimna, aliImaš li djevojku? Trče li cure za tobom? Izlaziš li van s prijateljima?ANTE K.: Trenutno nemam djevojku. Nije baš da trče, ali ima djevojaka oko mene. A s prijateljima rado izlazim.PUTOKAZI: Daješ li autogram kada ti netko zatraži?ANTE K.: Bilo je traženja autograma i rado dam kad netko zatraži.PUTOKAZI: Kako je biti uzor mladim dugoselskim rukometašima?ANTE K.: Lijepo je kada te gledaju s poštovanjem, ali kao što sam rekao, time se ne opterećujem.

Intervju u tijeku

SPORTINTERVJU S ANTOM KALEBOM

DUGOSELSKI RUKOMETNI

cAROBNJAKAnte Kaleb, učenik Srednje škole Dugo Selo, koji je s 8 godina počeo trenirati rukomet, trenutno je najbolji europski rukometaš u klasi kadeta, do osamnaest godina. Nije se nadao tituli najboljeg igrača, nego je samo razmišljao o uspjehu cijele ekipe. Njegov otac Zvonko Kaleb, ujedno i njegov trener, podupirao ga je u igri i bio poticaj za daljnje uspje-he. Ante igra srednjeg vanjskog, organizator je igre, a misli da je možda najlakše odigrati krilo. Voli to što radi i zadovoljan je rezultatima koje postiže i u rukometu i u školi. Ante kaže da bi jednoga dana možda radio kao trener, ali sa seniorskim ekipama. No ni sada nije mu bilo teško pokazati nekoliko trikova našemu rukometašu Borisu Matovinoviću, učeniku naše škole.

v

3737

SPORT

TEZAK IZBOR ili ipak nije?

1. Glazba ili knjiga?

Glazba.

2. Kino projekcija ili DVD?

DVD.3. Slavonska pizza ili plodovi mora?

Plodovi mora.

4. Znati za 2 ili naštrebati za 5?

Učiti s razumijevanjem.

5. Španjolska ili njemačka liga?

Za početak njemačka, a poslije španjolska.

6. Ženska košarka ili ženski nogomet?

Ženski nogomet.

7. Coca-Cola ili juice?

Juice.8. Plavokosa cura ili crnka?

Ne gledam na cure kao na plavuše i crnke.

9. Razgovorom ili šakama riješiti problem?

Razgovorom.

10. Šprintanje ili trčanje na duge staze?

Šprintanje.

11. Engleski ili njemački jezik?

Engleski.

KVIZ OSOBNOSTI I ZNANJA1.Kada sudac donese, po tvom mišljenju, krivu odluku na štetu tvoje ekipe, ti:a) nasrneš na njega i udariš ga šakomb) mirno prihvatiš odluku bez pogovorac) prihvatiš odluku, ali u sebi izgovoriš bujicu neprimjerenih riječi upućenih njemu?2.Rukometaš na njemačkom piše se: a) Handball spielerb) Handballspielerc) Handballspeiler?3. Tko nije bio rukometaš: a) Talant Dujshebaev b) Andre Agassi c) Stefan Kretzschmar?

DOVRSI RECENICUNe volim… nepravdu.Omiljeno jelo mi je…riba na razne načine.Opuštam se… uz glazbu.Najviše volim… svoju obitelj.Uživam… slušajući glazbu.Fair play… defi nitivno uvijek.

Pripremile: Ivona Škoro, 8. b Ana Marković, 8. b

Ante Kaleb s našim rukometašem Borisom

Novinarke Putokaza i najbolji kadetski europski rukometaš

v v

v

4242

KAKO NAPRAVITI sKOLSKI cASOPIS ?

DRUGI O NAMA

PUTOKAZIBožjakovina, Domaćinska 1

tel./faks. 2763-556os-bozjakovina-001@skole.htnet.hr

www.os-bozjakovina.hr

Nakladnik:Osnovna škola “Stjepan Radić”, Božjakovina

Za nakladnika:Jure Mišković, ravnatelj

Urednice i voditeljice novinarske grupe:Jelena Jurić, učiteljica Hrvatskog jezika, Svemirka Mišković, učiteljica razredne

nastave

Likovni i grafi čki urednici:Robert Samardžić, učitelj Likovne kulture,Juliana Kučan, učiteljica Likovne kulture

Računalna priprema za tisak:Ivana Budimčić, učiteljica Hrvatskog jezika,

Bruno Keber, učitelj Informatike

Novinarska grupa:Ivona Škoro 8. b, Ana Marković 8. b,

Tomislav Bendra 7. a, Bruno Filipović 7. a, Mirjana Barić 7. a, Tadijana Barić 7. a, Izabela Blažutić 5. a, David Lisica 5. a,

Gabriela Stipanović 5. a, Lana Rome 5. a, Bruno Novačić 5. a,

Mihaela Balog – Matak 5. b, Katarina Toljan 3. a, Ana Lončar 3. a, Josip Družinec 3. b, Jana Pomper 3. b,

Manuela Njegač 3. b, Marino Škoro, 3. b, Tomislav Vidoš 3. b

Fotografi je:Fotogrupa:

Matija Graberec, 7. e,Daniel Pokas, 7. e,

Ivana Budimčić, voditeljica Fotogrupe

Lektura:Marija Flanjak, učiteljica Hrvatskog jezika

Suradnice: Anita Vrdoljak, učiteljica Engleskog jezika, Marija Slišković, učiteljica Engleskog jezika,

Matea Stjepandić, učiteljica Njemačkog jezika, Mirjana Radovac, učiteljica Njemačkog

jezika, Mirjana Lučki, učiteljica razredne nastave, Ana Klarić, učiteljica razredne

nastave

Naklada: 500

primjeraka

Tisak:Grafi čki studio “Titan”

Dana 21. listopada 2010. godine u goste nam je došla prof. Dinka Juričić, kao predstavnica “Modre laste”. Pokazala nam je kako se radi časopis i usput prezentirala „Modru lastu“. Prvo nas je pitala tko je glavna faca časopisa. Nit-ko nije znao dok ona nije rekla da smo to mi, to jest čitatelji. Pokazala nam je naslovnu stran-icu časopisa i objasnila nam kako bi trebala izgledati. Zatim je među nama odabrala uredni-ke i ostale suradnike u časopisu. Objasnila nam je da glavni ured-nik ili urednica mora odrediti što ide u časopis, a što ne. Rekla nam je vrlo bitan podatak: broj stranica u časopisu mora biti djeljiv sa 16. Trebao je doći i Lastan, glavni urednik „Modre laste“, ali je uganuo gležanj na obje noge. Objasnila nam je da su svi poslovi jednako teški i jednako bitni za časopis. Na kraju prezentacije, na izlazu

su nam podijelili jedan prim-jerak „Modre laste“ i letak za pretplatu. U časopisu smo dobili CD za učenje španjolskog i bedž na kojemu je pisalo „Modra lasta“. Svi smo poslije toga bili zadovoljni i danas se sjećamo svega toga.

Jana Pomper, 3. b iGabriela Stipanović, 5. a

Recenzija Putokaza, objavljena u Modroj lasti, br. 3 2010./2011.

v v

Učimo biti novinari

43

FOTOSTRIP

44

FotograFirali: Matija Graberec, 7. e i Daniel Pokas, 7. eGlumili: Mateja KovaCiC, 7. e, Denis Reme-nar, 7. e, Luka Toljan 6. b, Domagoj Beljo 6. a, Daniel Pokas, 7. e i uCenici 7. e.

Glumili: Mateja KovaCiC, 7. e, Denis Reme-nar, 7. e, Luka Toljan 6. b, Domagoj Beljo 6. a, Daniel Pokas, 7. e i uCenici 7. e.nar, 7. e, Luka Toljan 6. b, Domagoj Beljo 6. a, Daniel Pokas, 7. e i uCenici 7. e.