1

UČENIČKI LIST OSNOVNE ŠKOLE TINA UJEVIĆA

TIN

Školska godina 2011./2012.

2

Integrirani dani u prosincu učenicima su ostali u lijepom sjećanju jer su upoznali nove prijatelje, naučili mnogo toga o životu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom, usvojili neke nesvakidašnje vještine i sudjelovali u zanimljivim predavanjima i radionicama. Jedna od tih radionica bila je i radionica grafike u kojoj su učenici naše škole zajedno s djecom iz Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom izrađivali platnene vrećice za Božićni sajam.U okviru integrirane nastave održano je i predavanje za sve učenike od 5. do 8. razreda pod nazivom „Kap dobrote – naš zajednički korak u život“, u suradnji s Društvom osoba s cerebralnom i dječjom paralizom. Nakon predavanja učenici su imali priliku vidjeti prezentaciju japanske vještine aikido i sami se okušati u njoj.

U našoj se školi, kao i svake godine, održao Božićni sajam 2012. Cilj nam je bio prikupiti što više novaca za Društvo osoba s cerebralnom i dječjom paralizom. Ove godine smo prikupili oko 10 000 kn što znači da nam se trud i isplatio. Cijelo prvo polugodište izrađivali smo razne božićne ukrase. Viši razredi su napravili

bookmarkere, razne glinene pločice, kalendare na temu dijabetesa i pretilosti. Najmlađi učenici također su bili jako marljivi i izradili mnoštvo lijepih svijećnjaka, adventskih vijenaca, kuglica za bor, snjegovića i raznih drugih božićnih ukrasa. Naši dragi profesori su ukrasili bor, stavili ga na hodnik i time su svima u školi stvorili lijepu božićnu atmosferu.

Hana Barbir, 6.b

Događalo se u našoj školi

Integrirani dan

Božićni sajam

3

Riječi, zvuci, boje S prvim toplijim danima u našoj školi počinju vesele pripreme za sasvim

poseban festival pod nazivom Riječi, zvuci, boje - unutar i izvan naše škole. Često ćete vidjeti kako pod odmorima u učionicama, na hodnicima, školskom igralištu, u dvorani ili knjižnici grupice

učenika marljivo uvježbavaju svoje plesne ili pjevne točke, igrokaze i recitacije kako bi se dobro

pripremili za nastup na festivalu. Istovremeno likovnjaci s profesoricom likovne

kulture postavljaju izložbu na ulazu u školu kako bi svi mogli

vidjeti koliko su se trudili i marljivo stvarali svoja mala umjetnička djela

tijekom čitave školske godine. Ove godine program je bio zaista

šarolik, i ako se slučajno niste zatekli na festivalu, pozivamo

vas da dođete iduće godine!

U našoj školi barem jednom na godinu možemo biti netko drugi. Možemo se prerušiti u princeze, prinčeve, kauboje, vještice, vile, čudovišta i drugo. Organizirali smo party pod maskama za one starije. Jeli smo krafne i pili razne sokove.

Plesali smo uz super glazbu i super

se zabavili. Zaboravili smo na ocjene i testove.

Dobili smo nagrade za trud i najbolje masku. Onima koji nisu

osvojili nagrade, želimo više sreće iduće godine!

Karla Čukelj, 6.b

Party pod maskama

Paula Mikan, 8. a

4

Tijekom drugog polugodišta naši trećaši su zajedno sa svojim učiteljima i roditeljima bili uključeni u projekt školske knjižnice pod nazivom Čitamo mi, u obitelji svi. Projekt je zamišljen kao putovanje knjižnične naprtnjače od učenika do učenika i osim u našoj školi provodio se još u 121 školi u Hrvatskoj. Svaki učenik imao je priliku ponijeti kući naprtnjaču napunjenu knjigama za slobodno čitanje, koje nisu uvrštene u školsku lektiru, i provesti tjedan dana čitajući knjige u svojoj obitelji. Za vrijeme čitanja učenici su ispunjvali bilježnicu dojmova i ukrašavali je crtežima. Po povratku u razred pričali su prijateljima, učiteljima i knjižničarki o svojim doživljajima u društvu knjiga.

Pogledajmo što je u bilježnicu dojmova zapisao David Petrović, učenik 3.a razreda...

“Kad je torba stigla u naš dom, nisam stigao pogledati koje su knjige unutra jer su se svi bacili na razgledavanje. Mama i tata su izabrali knjigu Koraljna vrata. Ujna je izabrala Kako prepoznati darovito dijete i bila je oduševljena. Bratu smo pročitali Daj Almo, ne gnjavi!, a ja sam pročitao Psssst.... i Dinosaure. Nadam se da ćete i vi uživati u knjigama.”

Svuda je meni tvoj glas žuborio

Jeziče moj, srećo moja, ljubavi moja, duše moj. Ti, što me kroz život moj vodiš i pokazuješ mi put kroz svoje hramove, svoje kuće, svoje dvorce, pune riječi tvojih. Tvoje lijepe i mile riječi

tebe miliju. Dok s tobom govorim, milujem te. Žuboriš, hučeš,

zvoniš, javljaš se svima.

Mada si uvijek zapostavljen bio, danas, evo te, narodom svojim

prolaziš, živiš. I volim te, i ljubim te, poštujem te jer znam da me ni

ti ni do groba napustiti nećeš.

Stjepan Kurelec, 8.a

ČITAMO MI, U OBITELJI SVI

5

U SVIJETU KNJIGA

Što radimo na knjižničarskoj grupi?Mislite da je knjižnica dosadna i izbjegavate je? Pa, mogu vam reći da niste u pravu. Knjižnica je najbolje mjesto na svijetu! Ako vas zanima što radimo u knjižnici, sada ćete saznati. Posjećujemo sajam knjiga Interliber, izrađujemo ukrase za Božićni sajam, knjigu o zdravom životu u sklopu projekta Dijabetes i pretilost, izrađujemo lutke, čitamo pjesme, ilustriramo priče, obilježavamo Mjesec hravtske knjige, sudjelujemo na natječajima i osvajamo nagrade i radimo još svakojake druge zabavne stvari. Predlažem vam da se i vi upišete u knjižničarsku grupu i uživate kao ja.

Domagoj Dolički, 6.a

Što čitati za vrijeme praznika?

PREPORUKA KNJIŽNIČARSKE GRUPE:

Pavao Pavličić: Trojica u Trnju, Zeleni tigarSanja Polak: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica pričalicaZoran Pongrašić: Mama je kriva za sveJ.K. Rowling: Harry Potter (svih 7 dijelova)Stjepan Tomaš: Mali ratni dnevnik

Dragi Ljubane,

znam da si dječak iz romana. Sigurno se u tvojoj prošlosti nije slavilo Valentinovo. Ja znam da bi ti Dragi napisao ljubavno pismo. Voljela bih imati simpatiju i voljela bih da taj dječak bude dobar i pametan kao ti.

Cornelia Funke: Srce od tinte, Krv od tinte, Smrt od tinteŽelimir Hercigonja: Tajni leksikonSanja Pilić: Fora je biti faca, zar ne?Cressida Cowell: Kako izdresirati zmaja?John Woodward: Atlas mora i oceana

Jules Verne: 20 000 milja pod moremErich Kästner: Emil i detektiviIvan Kušan: Koko u ParizuC.S.Lewis: Lav, vještica i ormarMato Lovrak: Družba Pere KvržiceMilivoj Matošec: Strah u Ulici lipa, Posada oklopnog vlaka

Pozdravljam te prijateljskim naklonom,Magdalena,

čitateljica romana “Vlak u snijegu”

Magdalena Živković, 3a

6

PROJEKT DIJABETES I PRETILOST

Projekt Dijabetes i pretilost – u Hrvatskoj i Makedoniji Ove godine naša škola sudjeluje u projektu Dijabetes i pretilost sa još dvije škole iz Makedonije i Rumunjske. U prosincu su nas posjetili učenici iz te dvije škole. Dočekali smo ih malom predstavom i pripremili im radionice izrade bookmarkera i kuhanja zdrave hrane. Naši učenici posjetili su Makedoniju u veljači. Tamo su sudjelovali u radionici kuhanja zdrave hrane i dijeljenju letaka koje su sami izradlili. Priredili su im obilazak grada Bitole. Vidjeli su crkvu Sv. Dimitrija, kip Filipa II., džamije, Herakleu i Ohrid. Pitali smo učenike kako su se proveli.

Lovro Brezovec: Bilo nam je odlično.

Dora Stojanović: Dobro smo se proveli, bilo je zabavno.

Ovim projektom želimo dokazati kako treba jesti zdravu hranu i baviti se sportom. Tako ćemo zdravo živjeti.

Maja Roglić, 5.b

Buga Majkić, 7.b

Učenici likovne grupe izradili su kalendar sa zdravim porukama

Recept za sretno djetinjstvoSASTOJCI:

100g igre, prstohvat smijeha, 500g ljubavi, 800g razumijevanja, 300g sreće, 3 komada dobrog prijatelja, 400g nježnosti, 1kg mamine i tatine ljubavi

Pomiješati 100g igre sa 500g ljubavi. Dodati 800g razumijevanja i sve dobro izmiksati. Nakon toga pomiješati sa 300g sreće.

400g nježnosti polagano umiješati u prije napravljenu smjesu.

3 komada prijatelja umočiti u vodu. Kad omekšaju, preliti preko smjese. Sve dobro pomiješati i staviti prstohvat smijeha.

Staviti u kalup i namazati s 1kg mamine i tatine ljubavi!

Petra Majstorović. 2.a

7

Dijabetes - prilika za učenje

Zrinka Babić, autorica knjige Dijabetes - prilika za promjenu, šećer na kraju, posjetila je našu školu u listopadu

2011. i održala predavanje za učenike o dijabetesu i pravilnoj prehrani.

Učenici su iskoristili priliku nakon predavanja kako bi je pitali sve ono što ih

zanima.

Postoji više tipova dijabetesa. Dijabetes koji se javlja sve češće i u većem postotku u odnosu na druge tipove dijabetesa, a vezan je za temu pretilosti, je dijabetes tipa 2. Dijabetes tipa 2 nekad se javljao samo kod starijih osoba, nakon četrdesete godine, dok je danas sve češći kod djece. Uz rak i bolesti srca te krvnih žila svrstava se u bolesti obilja, odnosno bolesti vezanih uz suvremeni, zapadni stil života, stil konzumerizma.

Dijabetes se još zove šećerna bolest. Simptom je poremećaj u razinama šećera u krvi što se još naziva glikemija. Dok su hipoglikemije opasna akutna stanja kada razina šećera pada ispod normalne razine i stanice ostaju bez energije za život, povišena razina šećera u krvi naziva se hiperglikemija i može biti prisutna dugoročno. Kada se razina šećera u krvi ne regulira kako bi bila što bliže normalnim i zdravim rasponima, u organizmu izaziva nizove oštećenja tipičnih za procese starenja. Neki autori dijabetes vide kao ubrzani proces starenja. Komplikacije dugoročno loše regulacije su sljepoća, amputacije udova, oštećenja živčanog sustava, otkazivanje bubrega i sl. Stanja povišene ili niske razine šećera u krvi izazivaju i snažne promjene raspoloženja kojih oboljeli nisu svjesni, odnosno ne mogu ih kontrolirati. Jedan mi je roditelj, koji od dijabetesa tipa 1 boluje već dvadeset godina, stanje hipoglikemije opisao kao nalete straha gdje se osjeća napadnut kao da mu je alien skočio na leđa i vrat. Sve u svemu, to nije budućnost koju biste poželjeli.

Dijabetes je kronična, neizlječiva bolest, a oboljeli razinu šećera drže pod kontrolom, koliko je to moguće, pravilnom prehranom, redovitom tjelesnom aktivnošću i lijekovima, tabletama i/ili injekcijama više puta dnevno. Kontrola razine šećera u krvi vrši se aparatićem iz kapljice krvi iz prsta. Ti su ubodi također

Što se događa kad imate dijabetes?potrebni više puta dnevno, u prosjeku šest puta dnevno. Sva ta pikanja, stanja i pravila kojih se treba držati otežavaju normalni život oboljeloga. Djeci je naravno još teže. Djeca rastu, sazrijevaju i fizički i psihički, a dijabetes je još jedan u nizu problema s kojima se trebaju nositi. Ako se vezano za oboljenje događa još i emocionalno zlostavljanje, etiketiranje primjerice, odrastanje postaje teško razdoblje. Djeca, naravno, nisu kriva za svoje stanje. Odgovorni su roditelji, okolina, društvo, institucije koje ih prate, odgajaju, uče te ih trebaju usmjeravati. Mi odrasli trebamo djecu učiti svojim primjerom, a ako ne znamo bolje onda im barem trebamo omogućiti izbor, uvide u mogući drukčiji način života. Svatko od nas ima pravo na zdravlje. Djeca imaju pravo na zdravlje.

U slučaju dijabetesa tipa 2 prvo se događa inzulinska rezistencija. Da pojasnim, inzulin je hormon koji proizvodi gušterača, a možemo ga opisati kao ključ pomoću kojeg glukoza, šećer u krvi, ulazi u stanice i tako im daje energiju za život i procese od životne važnosti. Inzulinska rezistencija znači da je brava na stanicama u organizmu pokvarena i ključ ne može otvoriti prolaz. Gušterača zatim proizvodi sve više inzulina, ključeva, jer stanice i dalje traže energiju. Taj proces dovodi do iscrpljivanja gušterače i trenutka u kojem ona više nema mogućnost proizvodnje inzulina, uopće ili djelomice. Razina šećera u krvi povišena je u slučaju da nema ključa, da nema dovoljno ključeva kao i u slučaju da brava ne radi pa se šećer nakuplja i zadržava u krvi. Bitno je naglasiti da se dijabetes tipa 2 razvija postupno te da simptomi nisu toliko izražajni. Velik broj oboljelih niti ne zna da boluju od dijabetesa tipa 2.

Intervju u cijelosti možete pročitati na web stranici škole.

Predavanje Zrinke Babić

8

Prošle školske godine moja se škola prijavila na natječaj Akademije srednjoeuropskih škola (ACES) s projektom Dijabetes i pretilost koji je osmišljen u suradnji sa školama iz Makedonije i Rumunjske. Budući da je 2011. godina proglašena europskom godinom volontiranja, tema natječaja bila je Gradimo mostove u društvu – Volontirajmo u zajednici!

Dijabetes i pretilost su danas jako česte bolesti, pogotovo kod djece, a dijabetes je postao i 5. uzrok smrti u svijetu. Odlučili smo provesti međunarodni projekt jer smo zaključili da su dijabetes i pretilost stvarni problemi za djecu.

Ciljevi našeg projekta su osvještavanje kod djece i mladih važnosti pravilne prehrane i svakodnevne tjelovježbe, usvajajnje postupaka sprečavanja dijabetesa i poticanje interesa za dobrovoljni rad tj. volontiranje i timski rad.

Projekt je počeo u rujnu na Kick-off meetingu u Sarajevu kojeg je organizirao ACES. Kick-off meeting je susret svih škola iz različitih zemalja čiji su projekti nagrađeni na natječaju. Na njemu su sudjelovali po jedan učenik i profesor iz svake škole. Na Kick-off meetingu su za sudionike bile organizirane razne radionice, predvanja, obilazak grada, susret sudionika iz istih zemalja kao i rad u timovima i detaljna organizacija projekta.

Dijabetes i pretilost – stvarni problemi za djecu

Razgledavanje Zagreba s prijateljima iz Makedonije i Rumunjske

Dora Stojanović, 5.b

Projekt uključuje i putovanja učenika i učitelja u druge zemlje sastavnice projekta kako bi se bolje upoznali, razmijenili ideje i iskustva te zajedno uspješnije dovršili projekt.

Nakon Kick-off meetinga u Sarajevu, učenici iz Makedonije i Rumunjske su posjetili Zagreb u prosincu. Naša škola im je organizirala mnogo zanimljivih radionica. Učenici su izrađivali zelene sokove, bookmarkere, zdrave kolačiće i kiflice, razgledavali su Zagreb i sudjelovali u raznim sportskim igrama. Priredili smo im i priredbu dobrodošlice u našoj školskoj dvorani, veliki Božićni sajam koji se kod nas održava svake godine i ples poslije sajma na koji su učenici donijeli svoje zdrave kolače. Zajedno smo proveli četiri predivna dana na kojima je svatko nešto korisno naučio.

U veljači 2012. godine, naša škola i škola iz Rumunjske, posjetile su školu u Bitoli, a u ožujku smo posjetili Bukurešt.

Projekt je završio u ožujku prezentacijom našeg projekta na ACES-ovoj Akademiji u Slovačkoj. Ondje smo s ostalim sudionicima pokazali naš rad tijekom godine i uspjeh u projektu.

Gita Grah, 7.b

9

Za vrijeme projekta učenici i profesori naše škole sudjelovali su u brojnim aktivnostima:

1. Susret predstavnika partnerskih škola u Sarajevu, 25.-29.9.2011.2. Uvodno predavanje o projektu, 14.10.2011.3. Ispunjavanje upitnika o dijabetesu, pretilosti i zdravom načinu života, listopad 2011.4. Mjerenje šećera u krvi za djelatnike škole, 14.10.2011.5. Predavanje o dijabetesu, 17.10.2011. 6. Predavanje o sportskoj prehrani, 10.11.2011. 7. Ples povodom Međunarodnog dana dijabetesa, 14.11.2011.8. Radionica street dancea, 17.11.2011.9. Posjet gostiju iz Makedonije i Rumunjske, 15.-18.12.2011.10. Debata 10.2.2012.11. Posjet Makedoniji 22.-26.2.2012.12. Posjet Rumunjskoj 8.-11.3.2012.13. Prezentacija projekta u Slovačkoj (ACES-ova akademija) 27.-30.3.2012.

Izrada zelenih sokova

Debata

Street dance

Svi učenici naše škole sudjelovali su u proljetnim integriranim danima čija je tema ove godine bila dijabetes i pretilost. Učenici 6. razreda posjetili su Muzej Dražena Petrovića i kuglanu, sudjelovali u radionici o utjecaju reklama na pojavu dijabetesa, provodili istraživanje o dijabetesu i pretilosti, izrađivali grafikone i učili kroz mnoge zabavne i poučne aktivnosti.

Integrirani dani – Dijabetes i pretilost

10

Izvan naše škole

Putovanje u Maledoniju Naša škola se uključila u projekt Dijabetes i pretilost. Povodom tog projekta u veljači smo krenuli u Makedoniju, u grad Bitolu. Spavali smo u obiteljima učenika i učenica Osnovne škole Stiv Naumov. Lijepo su nas ugostili u njihovoj školi gdje smo imali puno zanimljivih radionica. Posjetili smo Ohridsko jezero i razgledali grad Bitolu. Vratili smo se kući puni lijepih doživljaja i iskustava.

Lucija Herceg, 6.b

U veljači smo posjetili Makedoniju...Doživljaji iz Rumunjske Sve je počelo u prvom mjesecu dolaskom prefesorice iz knjižnice

na sat. Donijela je vijest o putovanju u Rumunjsku mom prijatelju Marku i meni, a ta je vijest bila pravo iznaneđenje. Dugo sam maštala

o tome i napokon je stigao taj dan. Predobro iskustvo! Rano, rano ujutro, dok se sunce još nije vidjelo, probudila sam se uz zvukove

budilice. “Wow! Letjet ću avionom!” - to su bile moje riječi još prije nego sam otvorila oči. Iznaneđenje je bilo što uopće nisam

bila umorna. Pozdravila sam mamu i krenula s tatom prema aerodromu. Čekali smo koji sat i onda, nakon stroge kontrole,

poletjeli prema Münchenu. Bilo je prekrasno. Nakon višesatnog čekanja zaputili smo se prema Bukureštu, na čijem aerodromu

su nas dočekali roditelji naših prijatelja kod kojih ćemo boraviti za vrijeme posjeta. Divni ljudi! Navečer smo otišli u shopping centar, igrali zanimljive igre i fotografirali se. Drugi dan smo

proveli u školi. Zabavljali smo se i napravili mnoge lijepe radove vezane za projekt Dijabetes i pretilost. Posjetili smo razne

objekte, vidjeli mnoge poznate građevine, razgledali stari grad. Zadnji dan smo otišli u shopping centar, kupovali smo, družili

se i šalili. Bilo je tu mnogo šala koje ću pamtiti cijeli život. I moram spomenuti Catalinu Mariu koja je jako draga, dobra i

talentirana cura i ostat će mi takva u sjećanju. Otpratili su nas na aerodrom odakle smo poletjeli prema Frankfurtu. U Zagreb

smo se vratili u večernjim satima, gdje su nas dočekali roditelji kojima smo jako nedostajali.

Magdalena Ančić, 7.a

... a u ožujuku smo bili u Rumunjskoj

11

Terenska nastava Terenska nastava je super. Na terenskoj nastavi se dobro zabavljamo! Umjesto u školu idemo na terensku.

Ove godine smo prvo posjetili zračnu luku, nakon toga autobusni kolodvor i na kraju željeznički kolodvor. Bilo nam je super! Ne možete vjerovati kako nam je bilo dobro! Dobili smo dva listića za domaću zadaću.

U vlaku sam se vozio prvi put. U vožnji smo pojeli sendviče. Na željezničkom kolodvoru u Zagrebu vidio sam stari vlak. Naučili smo puno o željezničkom kolodvoru, autobusnoj postaji i zračnoj luci. U brodsku luku nismo išli, ali smo s mosta vidjeli brod na Savi. Na kraju smo se vratili u školu i komentirali kako nam je danas bilo dobro!

Jagor Pirkić, 2.a

Terenska nastava – Brijuni Put na Brijune je započeo veseljem u autobusu. Nakon tri sata putovanja stigli smo u Pulu. Učenici 5. i 6. razreda nestrpljivo su dočekali ulazak u Amfiteatar o kojem se može ispričati puno povijesnih priča. Nakon mnoštva fotografiranja uputili smo se na ručak u Fažanu. U restoranu su nam servirali njihovo poznato jelo pod nazivom istarska maneštra. Nakon što smo napunili trbuhe otišli smo na brod koji nas je odvezao na dugo iščekivane Brijune. Na Brijunima nas je dočekao prijateljski raspoložen vodič. Nakon kratkog uvoda o otocima otišli smo na vlakić koji nas je provozao po otoku.

Tog dana se dogodila slučajnost da je bio Jakovov rođendan i proslavili smo ga uz razne kolače i puno dobre zabave. Nakon kratkog odmora otišli smo do poznate Titove ptice Koki. Nažalost, došao je kraj našem izletu, i morali smo krenuti doma. Ovaj izlet će nam zauvijek ostati u trajnom sjećanju.

Hana Barbir, 6.b i Domagoj Dolički, 6.a

12

U srijedu su 6. razredi išli gledati izložbu Strast i bunt - ekspresionizam u Hrvatskoj u Klovićevim dvorima. Do Klovićevih dvora došli smo tramvajem i pješice. Došli smo pogledati tu zanimljivu izložbu i na trenutak se vratiti u prošlost. Bilo je interesantnih slika s gradovima, kafićima, ljudima... Izložba je bila za svaku pohvalu. Stvarno me iznenadila, a vjerojatno i sve nas. Nisam očekivao tako prelijepo slikarstvo u 20. stoljeću. Posebnost ekspresionizma je to da ti se čini da će slika pasti. Treba to pogledati jer stvarno je šteta da ne vidite tu posebnost ekspresionizma. Posebno mi se svidjela slika Vilka Gecana koja je nastala 1921.

Domagoj Dolički, 6.a

Ekspresionizam u Hrvatskoj

Moj susret s predsjednikomIšli smo u obilazak našeg grada Zagreba. Išli su moji prijatelji iz razreda i ja. Bilo nam je prelijepo. Puno smo toga vidjeli i naučili, ali svima je najdraži dio izleta bio susret s predsjednikom Ivom Josipovićem. Bilo je super kad se slikao s nama. Svi smo bili ushićeni i ponosni što smo imali tu čast. Bit će to prekrasna uspomena na 3.razred.

Mia Kapov, 3.a

Domovinu imam

Ja imam domovinu. Naša se domovina zove Hrvatska. O njoj se pjevaju pjesme. Domovinu čuva Bog. Domovini donosimo ljepotu ako vrijedno učimo.

Moreno Pleše, 1.b

Vilko Gecan, Cinik, 1921

13

TKO RADI U NAŠOJ ŠKOLI?

Intervju s profesoricom Jasminom VlašićKako je biti profesor? Lijep poziv ako voliš rad s djecom.Zašto ste odabrali TZK?

Bila sam sportaš. Htjela sam prenijeti znanja na djecu.Jeste li zadovoljni ovom školom? Jako volim našu školu i svoj predmet i sve ono što mogu pružiti i dobiti od učenikaKako je biti razrednik? Težak i odgovoran posao.Jeste li zadovoljni vašim razredom? Jako, obožavam ih.Zašto? Zato što je to jedna generacija djece koja imaju izuzetnu toplinu.Zašto ste odabrali ime razreda- Dražen Petrović? U spomen na našeg velikog sportaša.Vaš najdraži sport je... Košarka

TV ili trčanje na Jarunu? Trčanje na Jarunu.

Kako ja vidim prof. Vlašić? Prof. Vlašić je za mene jedna vrlo draga i odgovorna osoba. Ako trebate pomoć, ona će vam je sigurno pružiti. Ona je nezamjenjiv djelatnik naše škole. Trudi se da, baveći se sportom, naučimo zdravo živjeti.

Domagoj Dolički, 6.a

Profesorica Jasmina već godinama s velikim trudom i ljubavlju organizira Sportski dan. Pročitajte što o tom događaju misli mladi novinar Mario Višek iz 6.b razreda.

Mislim da se svi slažu kad kažem da je Sportski dan najbolji dan u školskoj godini jer se svi razredi nađu na školskom igralištu i igraju razne igre kao što su nogomet, odbojka, razni poligoni i druge igre. Poslije napornih igara možemo se osvježiti cedevitom i pizzom. U goste nam toga dana dolaze poznati sportaši, a učenici koji su se najviše iskazali u sportskim aktivnostima dobivaju nagrade. Na kraju dana roditelji igraju graničara protiv profesora.

14

Kako smo se zainteresirali za strip u Osnovnoj školi Tina Ujevića u ZagrebuU našoj školi, Osnovnoj školi Tina Ujevića u Zagrebu, s nama je na nastavi pripravnica Željka Bujan koja pomaže u radu jednom učeniku u našem razredu. Ona je i profesorica hrvatskog jezika i književnosti te povijesti i priprema se za stručni ispit. Jednog dana, znajući da crtamo stripove, zamolila nas je da kažemo nešto o toj vrsti tiskanog medija, što smo mi i učinili. Tim grupnim radom proširili smo svoje znanje o stripu, iako su već mnogi dosta toga i znali.

Prvo nam je profesorica objasnila pojam stripa i zanimljivosti vezane uz njega. Kad govorimo o povijesti stripa, znamo da prvi potječu još iz prapovijesti, iz kamenog doba. To su slikarije u špiljama. Prikazivali su lov na jelene ili mamute. Pojavljuju se kroz cijelu povijest sve do danas. Naučili smo što su kadrovi, pasice i table te upoznali “rukopis” poznatih crtača. Saznali smo i koje su njegove vrste te karakteristike prema kojima ih možemo prepoznati.

Kako strip nastaje? Prvo treba osmisliti priču i napisati je na papir. Moraju se nacrtati likovi, a onda se može krenuti s pravim stripom. Crtaju se kadrovi i zatim je potrebno popuniti ih slikom. Na kraju se crtaju oblačići i u njih se piše što određeni lik govori ili razmišlja. Strip se može tuširati ili obojati.

Tada je slijedila naša prezentacija. Donijeli smo puno različitih stripova i pokazali ih razredu. Spomenuli smo i Andriju Maurovića, velikog hrvatskog crtača stripova, koji se potpuno

posvetio radu i u siromaštvu je živio u kućici u Maksimiru gdje je samo crtao. Podijelili smo i neke stripove u našemu razredu i tako potaknuli učenike i njihovo zanimanje za njih. Posebno smo bili ponosni kad smo prezentirali svoje radove.

Svi smo shvatili da treba cijeniti svaki kadar stripa jer se autor jako potrudio da ga stvori. Iako je crtanje stripa počelo kao razonoda i crtaču i čitaču, danas se ubraja u kulturu i umjetnost. Mnogi su se zainteresirali za čitanje stripa i tražili onu vrstu koja im najviše odgovara.

Naposlijetku smo svi crtali stripove na temelju Ezopovih basni Lav i miš i Lisica i gavran. Bilo je puno zanimljivih radova koje smo prikazali na panou kako bi svi učenici u našoj školi mogli vidjeti naš uloženi trud i rad.

Budući da se otac jedne od učenica iz razreda Josip Kovačević Enco bavi karikaturama, zamolili smo ga da nam nacrta jednu povezanu s našom školom. Tako smo na poklon dobili prekrasan crtež Tina Ujevića.

Nakon ovog projekta, vjerojatno svi koji su sudjelovali imaju drugačiji pogled na strip, a naš razred ga jednostavno obožava!

Učenici: Maksimilijan Međimorec, 6.b

Tin Jukić, 6. b

Voditeljice: Renata Kale, prof.

Željka Bujan, prof.

15

16

EUROPA U ŠKOLI

U travnju se naša škola uključila u projekt Atlanskog vijeća Hrvatske, Njemačkog ministarstva vanjskih poslova, zaklade Hanns Seidel, Europske akademije iz Berlina i Europske komisije pod nazivom projekta The European Suitcase for Enlargement. Na početku projekta profesorica Bučević je provela anketu u višim razredima o poznavanju Europske unije. U usporedbi s rezultatima srednjih škola koje su također u ovom projektu naši učenici su pokazali zavidno znanje za svoju dob. Kako bi produbili to znanje posjetili smo EU informacijski centar, pogledali njihov edukativni film o EU i sudjelovali u žustroj debati s njihovim predstavnicima. Učenici 6. i 8. razreda su održali nekoliko referata o odabranim gradovima Europske unije. Učenici 4. i 5. razreda su posjetili predstavu Peter und der Wolf u izvedbi Berlinskog kazališta. Na Dan Europe učenici 8. razreda su izradili plakat o mogućnostima koje se nude mladim ljudima u EU i postavili ga na ulazu u školu. Za Sportski dan EU tim je ukrasio plave majice sa žutim zvjezdicama i sudjelovao u natjecanjima. 18. lipnja je bila prezentacija aktivnosti tokom projekta pred europskim predstavnicima za koju su učenici 5. b razreda na radionici profesorice Kosec i Bučević izradili EU mapu o svim događajima tokom travnja, svibnja

Izrada EU mape

Posjet EU informacijskom centru

Učili smo o Europi

i lipnja vezanim za projekt. Naglašavamo kako je cilj projekta produbiti znanje o Europskoj uniji, razvijati toleranciju prema drugim kulturama, potaknuti na razmišljanje o prednostima i manama Europske unije i pronaći mogućnosti koje nam se nude u obrazovnom sistemu Europske unije.

Sportašice EU tima na Sportskom danu

17

NATJECANJA

Natjecatelji sa svojim likovnim radovima na smotri LIK

I ove godine učenici su sudjelovali na školskim, županijskim i državnim natjecanjima. Natjecali su se na natjecanju iz hrvatskog, engleskog i grčkog jezika, kemije, povijesti, matematike, likovne kulture, vjeronauka, informatike, prve pomoći i debate. Pokazali su znanje

i motiviranost za učenje te još jednom dokazali da možemo ostvariti sve što želimo ako se dovoljno potrudimo. Kao i svake godine tim Prve pomoći dogurao je do državne razine. Na državnom natjecanju sudjelovali su i učenici Gita Grah, Valentina Garašić i Lovro Brezovac sa svojim likovnim radovima inspiriranima Europskim državama.

Gita Grah, 7.b Rafaela Ušić Gotovac, 7.a

18

Maslačak i paukPauk je postao dobar. Pauk plete haljinu za maslačka. Maslačak nema haljinu za ples. Maslačak je sretan jer ima haljinu. Maslačak je na balu. Maslačak je žut. U proljeće se sve budi. Ljeti je jako vruće. Pauk je dobar.

Matilda Glibo, 1.b

Vilim Vukmanić, 1.a

Da sam kapljica kiše Da sam ja kapljica kiše ni jedna druga

kapljica ne bi pričala bolje priče od mene! Pričao bih samo sretne priče.

Ljudi bi voljeli da pada kiša. Moje priče bi uveseljavale roditelje i djecu. Tiješio bi tužne, milovao bolesne. I svakog kišnog dana tako bi ljude uveseljavao pričama!

Jakov Čerček, 2. A

Drago dijete, priroda te moliDjetešce, priroda te moli da kada odrasteš budeš pametniji nego odrasli.

Ne zagađuj okoliš! Brini o životinjama, šumama, rijekama, jezerima i morima. Ne budi lijen! Smeću je mjesto u košu, a ne iza tvojih leđa! Tvoj

trud i dobru ćud priroda će nagraditi čistim zrakom, zdravim životinjama i pitkom vodom.

Jakov Čerček, 2.a

Tin Jukić Šućur, 6.b Paula Mikan, 8.a

ProljećeCvijeće daje proljetan miris,

a jednom livadom šeta mala Iris!Bila je tu i visibaba,

a pokraj nje u bari smiješna rogata žaba.Proljeće sad ljude vuče,

a u lipnju će i ljeto vruće.Na livadu je došla i medvjedičica

i, naravno, umiljata ljubičica.Proljeće je stiglo sad,a ti ćeš biti veso tad!

Kaya Mary McConnell, 2.a

PRIČE IZ PRIRODE

19

More nas čeka

Sada je zima, što radi more?

Čeka nas.

Došlo je proljeće,što more radi?

I napokon,evo ljeta!

Kovčege u autoi idemo na more!

Došli smoi odmah otišli

u more.

More nije imalo kupačakada sam došla.

Ušla sam u more.Ono se zarumenilo i

razburkalo.

Meni je moreu uho prošaptalo:

Baš sam vas dugo čekalo!

Gita Čošić 3.b

Ja sam voda

Ljudi, čuvajte me,ne zagađujte me.

Ja sam izvor života!Kada me ne bi bilo,

cijeli svijet bi se pretvoriou veliku pustinju.

Vjerujte mi na riječ,ljudi:

ja sam najzdraviji napitak!

Dominik Jurgec, 2.a

David Ivanković i Vedran

Bogdanović, 8.b

Silvija Roglić. 1.a

Lena Pelivanski, 1.a

More

Valovi na moru kao šlag se pjene,tiho na more padaju sjene.

Kad se more smiri ko’ ulje je kažu,mislim da se u tome sva djeca slažu.

Sunce na more nježno baca zrakepa na moru vidimo svijetle, duge trake.

U moru se razne alge skrivaju,veselo po moru ribice plivaju.

Divim se moru zbog njegove ljepotedok u san me uvlače nježne morske note.

Ana Rašpica, 4.a

20

SLIČICE IZ OBITELJSKOG ALBUMA

Mladost moga tate

U mladosti moga tate slušao se rock i pop. Od domaćih bendova se slušalo: Novi Val, Novi Fosili, Crvena Jabuka i mnogi drugi bendovi. Od stranih bendova se slušalo: Beatlesi, Abba, Duran-Duran i drugi. A danas se sve češće slušaju: cajke, narodnjaci, Jelena Rozga, Lady Gaga i drugi.

Kategorije oblačenja su bile: šminkerski, hašomanski, punkerski i normalno oblačenje. Također su nosili traperice i majice kao i mi danas.

Njihovo ponašanje je bilo pristojnije nego danas. Također su bili i mladenački zaneseni. Moj je otac volio čitati knjige ovih spisatelja: Slavko Kolar, Miroslav Krleža, Erich Maria Remarque, Leon Uris, Irvin Shaw. Knjige koje su mu ostale u sjećanju su: Povratak Filipa Latinovića, Gospoda Glembajevi, Balade Petrice Kerempuha, Tri ratna druga, Na zapadu ništa novo.

Današnja djeca najčešće čitaju knjige koje su obavezne (lektira), a malo djece čita po izboru.

Zabavljali su se plesanjem u disku na ovim lokacijama: Lap, Jabuka, Kulušić, Studentski centar, Big Ben. Često se išlo na utakmice Cibone i Dinama, a puno se išlo i u kino i kazališta.

Današnje zabavljanje djece je uglavnom sjedenje pred televizorom, igranje igrica na računalu i playstationu.

Ovako je moj tata odrastao u kasnim tinejđerskim godinama.

Domagoj Dolički, 6.a

Moj tata i ja

Mi se igramo. Ponašamo se pristojno. Pričamo o ocjenama. Pita me kako ti je bilo u školi. Mi si nekad kupimo sladoled. Moj tata i ja razgovaramo o školi i mojim prijateljima. Tata mi pomaže oko zadaće i kada padnem. Tata i ja se nekad posvađamo i tada oboje vičemo. Moj tata i ja idemo u šetnju. Moj tata i ja se volimo. Uvijek me poljubi kad ide na posao. Meni tata čita priče. Moj tata radi štambilje i naljepnice za auto. Mi igramo Uno. Gledamo televiziju. Pijemo čaj ujutro. Vodi me u školu. Tata i ja skijamo i kližemo. Jedemo jabuke. Moj tata i ja nosimo naočale.

Dora Kozina, 2.b

Mama

Moja mama je pravi stroj za ljubav. Malo je stroga. Samo je mrvicu okruglasta. Utiješi te brzinom svjetlosti. Vrlo je draga. Samo pazi da je ne razljutiš jer će se pretvoriti u čudovište. Smiješna je iznutra, a izvana je sve dobre osobine. Od svih mama ona mi je najdraža. Ukusno kuha. Pjeva stare pjesme. Moraš priznati da dobro pjeva. Ona je vođa u našem domu. Da nema nje, ne znam što bi bilo.

Gita Gluhak Magdić 3.a

Mrvica iz mog dnevnog boravkaMoja obitelj je velika. I to nije problem. Problem je jedna kupaonica na sve nas. Svatko od nas uvijek ide u krivo vrijeme u kupaonicu. Moj brat se ne želi tuširati kad je stan prazan. On čeka da se svi vratimo doma i onda viče kako je kupaonica uvijek zauzeta. Mora se priznati da je dobro istempiran, uvijek izađe za manje od 10 minuta. Starija sestra izađe iz kupaonice tek kad potroši svu toplu vodu. Mlađa sestra je na pola puta između ovih starijih. Mama često treba staviti ili vaditi rublje iz perilice. Tome nema kraja. Tata uđe i za točno pola sata izlazi čist i mirisan. A ja? Uz toliku gužvu u kupaonici uopće mi nije jasno kako svi tvrde da sam unutra cijeli dan!

Franka Ljevar, 6.a

21

SLIČICE IZ OBITELJSKOG ALBUMA

Katarina Jolić, 5.b

Maja Posavec, 5.b

Obiteljska fotografija

Moja obiteljska fotografija je jako raznovrsna. Svi smo različiti, ne sličimo jedan drugome, nitko se ne bavi sličnim zanimanjima, nitko ne dolazi iz istog grada, što dalje idem u povijest i što dalje pratim svoje rodno stablo sve dalje dolazim do različitosti. Neki moji preci su iz Njemačke, neki iz Češke, iz Rusije, iz Turske pa čak i iz Australije. Svi smo mi potpuno različiti po izgledu i osobinama. Neki su bili političari, neki kuhari, piloti, mornari, ribari ili čak učitelji. Moja baka često kaže: “Ne pada jabuka daleko od stabla.” Nisam sigurna što to znači pa sam je upitala znači li to da moram ići koracima predaka i raditi što su oni radili i biti poput njih?

Moja baka uvijek ima spreman odgovor na sve pa mi je rekla: “Dijete, ti si potpuno drugačija od svih njih, takva i trebaš biti. Ti si samo ono najbolje od svih njih.” Bila sam zatečena njenim odgovorom, ali ona i dalje nije odgovorila na moje pitanje. Nastavila je: “Dijete, kad ja tebe pogledam u oči, osjećam se kao da gledam tvoga djeda, svaki put kad te vidim sjetim se moje majke, jedine osobe koju sam poznavala, čija se upornost može mjeriti s tvojom, jer i ona nikada nije odustala od onoga što je tvrdila čak i ako je, baš poput tebe, znala da to nema nikakva smisla.” Bakini odgovori su bili lijepi i dojmili su me se, ali i dalje nisu odgovorili na moje pitanje. To što imam oči svog djeda ili upornost neke žene koju nikad nisam ni vidjela, nije mi značilo puno. Nisam znala što želim biti ili što trebam raditi kada na obiteljskoj fotografiji nisam mogla pronaći odgovor. Onda je jednog dana umrla sestra moje bake, teta Anica. Vidjela sam je samo nekoliko puta, ali bila sam jako tužna. Otišli smo na pogreb u Slavoniju i ondje sreli mnoštvo rođaka s raznih krajeva svijeta. Nakon pogreba okrenula sam se i dobro promotrila prostoriju i ljude u njoj. Svi su bili različiti, drugačiji i izgledom, i osobinama, zanimanjima, željama, snovima i mišljenjima, ali ja sam vidjela sebe. Posve različita od svih njih, ali kada sam pogledala dublje, svugdje sam vidjela sebe, svoje oči, svoju kosu, svoj nos. Svako malo bih se osvrnula i primijetila da netko sjedi s prekriženim nogama isto kao i ja, da netko čašu drži samo s dva prsta, da još netko ima jako iritantan smijeh. Saznala sam od koga sam naslijedila sarkazam, od koga veliko zanimanje za klasičnu glazbu, od koga upornost, a od koga veliku želju da se uvijek prepirem s ljudima.

Konačno sam shvatila što je moja baka htjela reći onim “Jabuka ne pada daleko od stabla.” Svi smo mi različiti, od svakoga sam dobila nešto dobro i nešto loše, kao i svi ostali, ali te dobre i loše stvari, u kombinaciji, svakoga od nas čine posebnim. Nisam slična nikome iz svoje obitelji, ali ipak svaki put kad pogledam svoju obiteljsku fotografiju, ne vidim različite ljude nego, ipak, u njima vidim sebe.

Diana Patjac, 8.a

22

KREATIVNI KUTAK

Pravi prijatelj

On je uvijek sa tobom,nikada te ne napušta,

ne vrijeđa.S njim sve svoje

sreće dijeliš.Čak i tugu tamnu

on stjerai sve to postane

balon pun veselja.

Ti si s njim u svijetu mašte,u beskrajnoj igri

se kriješ.Ali, ustvari,

ti si biosa svojim pravim

prijateljem!

Gita Čošić 3.b

Zima

Bila oštra, bila blaga,svaka nam je zima draga.

Radosti nam svoje daje,da veselje duže traje.

U zimi su kraći dani,duže noći, a mi naspavani.

Smeđi medo san svoj snije,bit će bolje poručuje.

Stajemo na skije bijele,i letimo niz brdo kao strijele.

Obrazi nam rumeni,veseli smo sve do jeseni.

Bruna Spahija, 6.a

Armand Philippe Chevrier, 3 a.

Roza Jurić. 3.b

23

Kad odrastem želim biti nalik...

...znanstveniku koji brine o zaštiti prirode.Potrudio bi se da svi moji izumi koji bi pomogli ljudima ne zagađuju zrak. Napravio bih ja i posebne filtere! Svaki pravi znanstvenik puno zna, jako puno čita, zna strane jezike i uči čitav život. Znanstvenik je pun ideja i mislim da je malo luckast!Znanstvenik radi u laboratoriju gdje ima puno aparata, alata, žica, računala i raznih monitora.Svaki znanstvenik ima svoj tim sa kojim razmjenjuje ideje.Volio bih biti jedan od znanstvenika koji će primijeniti svijet i učiniti ga zdravijim!

Dominik Jurgec, 2.a

Susret hladnih i toplih boja

Kada se susretnu tople i hladne boje, nastane crtež. Taj crtež može biti bilo kakav. Jedan dan susrele se plava i žuta boja. Odlučile su nacrtati more. Plava je boja nacrtala more, a žuta sunce. Drugi dan su nacrtali prirodu. Žuta je boja nacrtala jaglace, a plava oblake. I tako su crtali i crtali. Plava i žuta boja su postali najbolji slikari.

Šimun Kota, 2.b

Eva Varović, 8.b

Tena Matek, 7.b

24

UČENIČKI LIST OSNOVNE ŠKOLE TINA UJEVIĆA Školska godina 2011./2012.

Impresum:Za izdavača: Jasmina HamerUredništvo: Daria Talić, Martina Kosec Suradnici: Rašeljka Bučević, Nevenka Tropina, Renata Kale, Suzana Jurjević, Katarina Franjčec, Biljana Gruić, Tea Matešić, Zdravko Kerkez, Barka Marjanović i Alena KundidNaslovna stranica: Lovro Brezovec, 5.bGrafičko oblikovanje: Fotosoft & FSISSNGodina 2011./2012.

Ivona Galijan, 5.b

Djeca su ukras svijeta

Da nema djece, ovaj svijet bi bio dosadan i tužan. Djeca pomažu odraslima da i oni sami budu djeca u srcu, jer što vrijedi više od jednog iskrenog osmijeha, toplog zagrljaja i vesele vriske?

Fran Franetović, 2.b

Pjesma je ptica

Pjesma je ptica,jer leti daleko,

leti visoko.Od brijega do mora,

pa do srca moga.

Pjesma je ptica,jer je brza i okretna,

puna radosti i cvrkuta,a posebno kad se sretnu

dva pogleda.

Pjesma je pticakoja u jatu leti.

Prenosi veselje, tugu ili bol.Prenosi osjećaje

koje svako srce poznaje.

Andrijana Jurić, 8.b