SVEUČILIŠTE U ZADRUOdjel za povijest

Šibenska biskupija od 12. do 15. stoljećaSeminarski rad

STUDENT: Andrija Bakula MENTOR: Prof. dr. sc. Pavo Živković

KOLEGIJ: Povijest i značaj religija u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama

STUDIJSKA GRUPA: Jednopredmetni preddiplomski studij povijesti

U Zadru, siječanj, 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD...............................................................................................................1

2. VRIJEME PRIJE BISKUPIJE I NJENO OSNIVANJE.............................2

2. 1. RAZDOBLJE 12. STOLJEĆA......................................................................2

2. 2. RAZDOBLJE 13. STOLJEĆA I OSNUTAK BISKUPIJE...........................4

2. 2. 1. Knez Domald.............................................................................................4

2. 2. 2. Značaj bribirskih knezova.........................................................................4

2. 2. 3. Osnutak biskupije......................................................................................5

3. ŠIBENSKA BISKUPIJA U 14. I 15. STOLJEĆU........................................7

3. 1. NAKON OSNUTKA BISKUPIJE................................................................7

3. 2. USTROJ BISKUPIJE I JEZIK......................................................................8

3. 3. POJAVA REDOVNIŠTVA I BRATOVŠTINA...........................................8

4. ZAKLJUČAK................................................................................................10

LITERATURA..................................................................................................11

2

1. UVOD

Kao što naslov govori, ovaj seminarski rad kao glavni zadatak ima prikazati značaj

šibenske biskupije za grad Šibenik te koliku je ulogu ona imala u srednjovjekovnom životu

grada. Rad je podijeljen u dva dijela. Počinje s periodom prije utemeljenja biskupije koji

obuhvaća 12. i 13. stoljeće. Taj dio ima namjeru čitatelju pružiti sliku o važnosti stjecanja

ranga biskupije srednjovjekovnih naselja u svrhu rasta važnosti i ugleda grada. Za tu vrstu

problema, koji je tipičan i učestal za srednji vijek, Šibenik je odličan primjer jer se zna da

svoju gradsku tradiciju ne gradi na antičkim temeljima kao Zadar, Trogir i Split. Taj uspon

grada sam odlučio prikazati kroz glavne događaje tijekom 12. i 13. stoljeća kroz prizmu

svjetovne i crkvene vlasti. Kao zaključni dio ove cjeline seminara, dajem informacije o

osnutku šibenske biskupije koji se može prikazati kao ukupan rezultat svih brojnih događaja,

koje nisam obuhvatio u cijelosti zbog sažetosti rada. Druga cjelina daje obavijesti o načinu

funkcioniranja biskupije od njenog osnutka 1298. godine do kraja 15. stoljeća. Nastojao sam

čitatelju pružiti određenu percepciju tadašnjeg života u gradu Šibeniku kroz razne čimbenike

poput ustroja biskupije, oporezivanja građana, stvaranja crkvenih redova i djelovanje

bratovština. Smatram da to može prikazati i život malog čovjeka što je izrazito važno u

istraživanjima današnje historiografije. Što se tiče literature, želim naglasiti kako je ona

pisana ponajviše od strane crkvenih osoba i na zahtjev biskupije.1 Može se reći kako je

srednjovjekovna crkvena povijest Šibenika vrlo dobro istražena, no zasigurno postoje još

mnoga netaknuta pitanja kojima bi se povjesničari trebali posvetiti i uklopiti ih u opću sliku

hrvatskog srednjeg vijeka.

1 Kao primjer uzimam proslov i uvod monografije; fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest šibenske biskupije, Biskupski ordinarijat Šibenik, Šibenik, 1997., 5-7. (dalje: Kratka povijest)

3

2. VRIJEME PRIJE OSNUTKA BISKUPIJE

Baveći se poviješću Šibenika, mnogi tekstovi su kao temeljnu polaznicu uzimali 1066.

godinu kada se Šibenik prvi put spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV. koja daje

kraljevske slobode opatiji Sv. Marije u Zadru. Uvodno, želim naglasiti kako je i prije te

godine Šibenik postojao kao utvrda ili castrum za kojeg se čak smatra da je postojao mnogo

ranije u odnosu na 1066. godinu.2

Što se tiče organizirane crkvene zajednice u užoj okolici Šibenika, ona je vjerojatno

starija i od samog grada jer postoje svjedočanstva o prisutnosti opatije u Morinju koju je

posjećivao Grgur Ninski, a ujedno postoje tvrdnje kako je tu umro i pokopan 950. godine,

međutim to se ne treba uzeti sa sigurnošću. Na temelju posjeta, koji su više mogući od tvrdnje

da je Grgur zapravo tu umro, treba dati zaključke i reći kako uži šibenski prostor ima određen,

ako ne svjetovni, onda zasigurno crkveni utjecaj i odjek u sklopu hrvatskog kraljevstva

mnogo vremena prije samog spomena grada 1066. godine.

2. 1. Razdoblje 12. stoljeća

U 12. stoljeću nekoliko je veoma važnih događaja koji su zasigurno imali utjecaj na

osnivanje šibenske biskupije. Kao polaznicu sam odabrao kraj vladavine hrvatskih narodnih

vladara, točnije 1097. godinu kada je na planini Gvozd ubijen posljednji hrvatski kralj Petar,

te godinu 1102. kada je ugarski kralj Koloman Arpadović okrunjen za kralja Hrvatske i

Dalmacije. Upitno je koliko je u tom trenutku život običnog stanovnika ovih krajeva doživio

promjena, no sigurno je da su ti događaji dugoročno odredili i pružili smjernice političkom i,

u manjoj mjeri, vjerskom životu ovih krajeva u narednim stoljećima. Iz spisa ''Vita sti Joanis

episcopi Traguriensis, auctore anonymo'' zna se kako je Koloman 1105. boravio u Šibeniku te

da ga je narod miroljubivo prihvatio što upućuje kako propast hrvatske narodne vlasti tada

nije shvaćen na tragičan način kao danas kroz prikaz gubitka hrvatske državne samostalnosti i

suvereniteta. Uz Kolomanov posjet Šibeniku veže se zanimljiva priča kako je trogirskom

biskupu Ivanu Orsiniju za vrijeme mise u crkvici Sv. Mihovila na glavu sletjela bijela

golubica što je protumačeno kao znak Duha Svetoga. Druga legenda govori kako je Sv. Ivan

spasio kralja od brodoloma kod rta Ploča, tako da je potonulu lađu iz mora izvukao

neoštećenu.3

2 Nenad Cambi, ''Područje šibenske biskupije u starokršćansko doba'', Sedam stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 9.3 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 12.

4

Umjesto otpora, Šibenik je ugarsko-hrvatskim kraljevima pružao potporu u ratu s

Venecijom i Bizantom. Iz sljedećih događaja je najbolje vidljivo kako je šibensko podučje

bilo raskrižje interesa između Ugarske, Venecije i Bizanta. Prvo osvajanje Šibenika Venecija

je izvršila još 1116. godine.4 Tada je dužd Ordelafo Faledro, nakon zauzimanja Zadra i

Biograda, razorio Šibenik smatrajući ga među glavnim središtima otpora, ali grad je 1124.

vraćen pod upravu ugarsko-hrvatske krune.

Od ratova s Bizantom, kao rezultat svega, važno je spomenuti mir iz 1167. godine

kada područja južno od rijeke Krke potpadaju pod vlast cara Manuela Komnena sve do 1180.

godine kada se vraća uprava ugarsko-hrvatske krune na čelu s Belom III. Kraj važnijih

političkih zbivanja 12. stoljeća obilježava sukob ugarsko-hrvatskog kralja Emerika s bratom

Andrijom koji je na samostalnu upravu dobio zemlje Hrvatske i Dalmacije, a među glavnim

dužnostima je imao obnašanje vrhovne sudske vlasti i imenovanje bana. Crkvi je darivao

zemlju te je tako jednom ispravom iz 1200. godine crkvi Sv. Krševana u Šibeniku darovao

kraljevsku zemlju u Šibenskom polju.

Podaci o uređenju crkvene zajednice u Šibeniku tijekom 12. stoljeća su manje

zastupljeni od onih što se dotiču svjetovne vlasti. Važno je naglasiti kako je šibenska crkva

podređena trogirskoj biskupiji koja je imenovala šibenskog nadsvećenika koji je imao obvezu

davati dio crkvenih prihoda Trogiru.5 To je glavni razlog što Šibenik tada nije imao status

grada, a to je zasigurno smetalo stanovnicima Šibenika jednako kao i šibenskom kleru. Prvi i

jedini pravi sukob između Šibenika i Trogira na tom pitanju dogodio se krajem 12. stoljeća,

točnije 1197. godine u obliku polemike između šibenskog i trogirskog klera.6 Na splitskom

sinodiju je ostvaren tek blagi uzmak, dogovorom o trodiobi šibenskih crkvenih prihoda

između trogirskog biskupa, te trogirskog i šibenskog klera, po odluci krbavskog biskupa

Mateja.7

Iz svih ovih promjena tokom 12. stoljeća, kako svjetovnih tako i crkvenih, vidljiv je

zaključak kako Šibenik zaista ima određenu ulogu koja je usporediva s onima kakvu imaju

dalmatinski gradovi koji svoju snagu temelje na tradicijama antike. Šibenski kler po prvi put

nastupa odlučno i samosvjesno u vidu razvitka svoje autonomije, uvidjevši kako naselje na

4 Tomislav Pavičić, Šibenik u vrijeme osnivanja Biskupije, Muzej grada Šibenika, 2010., 8. Fra Josip Ante Soldo u Kratkoj povijesti, 13. ovaj događaj stavlja godinu ranije pa napominjem kako sam se odlučio za podatak koji je novije izdan.5 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 13.6 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 13.7 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 13.

5

temelju vlastitog gospodarstva i veličine itekako može biti jednako u svim pravnim i

administrativnim pogledima s ostalim dalmatinskim gradovima.

2. 2. Razdoblje 13. stoljeća i osnutak biskupije

Razdoblje 13. stoljeća šibenske povijesti je bilo vrlo dinamično vrijeme u usporedbi s

12. stoljećem. Ta dinamika je primjetna u vjerskim, ali i političkim pretenzijama plemića nad

užim područjem grada. Važno je uočiti kako u čitavom srednjem vijeku odluke bilo koje

strane, dakle crkvene ili one svjetovne, posljedično povlače odluke i one druge, te su one kao

takve međusobno isprepletene, premda im se s pravnog pogleda ne mogu tražiti sličnosti. Tu

međusobnu isprepletenost više treba gledati kao rezultat duha i morala srednjovjekovne

svakodnevice.

2. 2. 1. Knez Domald

Prva polovica 13. stoljeća je ponajviše obilježena osobom kneza Domalda čija vlast

ipak nije bila stalna što govori u prilog dinamičnosti promjena ovog vremena. Vladavina je

obilježena čestim gusarstvom od strane Šibenčana te se Domald zamjerio gotovo svima, a

ponajviše kralju Andriji II. i Mlečanima kojima je oteo Zadar godinu dana nakon što su ga

križari osvojili za Veneciju, dakle 1203. godine. Međutim, čini se da je pogubnije od sukoba s

Mlečanima za Domalda bilo to što se sukobio s knezovima Bribirskim, braćom Grgurom i

Stjepanom, a taj sukob svoje početke dobiva u dvadesetim godinama 13. stoljeća. Domald je

kao vladar Šibenika posljednji put spomenut 1238. godine.8 Još uvijek je mnogo nepoznanica

vezanih uz njegovo podrijetlo, kneževski grb i političko djelovanje kojima se historiografija,

heraldika i onomastika moraju posvetiti.

2. 2. 2. Značaj bribirskih knezova

Druga polovica 13. stoljeća je u povijesti Šibenika obilježena vladavinom knezova

Bribirskih od roda Šubića.9 Vladavina Šubića izuzetno je bila važna za Šibenik jer je ona 8 Damir Karbić, ''Uloga bribirskih knezova u osnutku šibenske biskupije'', Sedam stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 53-54. (dalje: ''Uloga bribirskih knezova'')9 Valja imati na umu kako su Šubići Grgur, Stjepko i Budislav vladali Šibenikom još u 1. pol. 13. st., ali ta vlast je bila rascjepkana zbog sukoba s knezom Domaldom.

6

izravno pružala podršku šibenskom kleru u borbi s trogirskim biskupom za osnivanje

biskupije. Razlozi te podrške su vjerojatno blizina Šibenika Bribiru i siguran porast moći

samih Šubića koji bi osnivanjem biskupije vladali gradom koji sav svoj prihod namjenjuje

sebi, a ne više Trogiru. Po mom sudu ipak je mnogo važnije postaviti pitanje koliku je moć ta

plemićka obitelj morala imati da bi mijenjala određene crkvene strukture na prostoru

Dalmacije koje su stare stoljećima. Prvo valja pretpostaviti, dakako bez preuveličavanja, kako

je Šibenik već postigao određenu gospodarsku snagu u tolikoj razini da su njegovi stanovnici

postali svjesni kako mogu ostvariti pravo da budu jednaki s ostalim stanovnicima

dalmatinskih gradova poput Zadra ili Splita. Ovoj tvrdnji bi logičnim slijedom valjalo

pridodati snažnu potporu šibenskog klera koji je tu samosvjesnost sigurno jačao među

šibenskim stanovništvom samim sukobima s trogirskom biskupijom. Ovakvo stanje stvari

navodi i na pomisao o sukobu među samim stanovnicima Šibenika i Trogira, a ako njega nije

bilo pretpostavljam da je mogao postojati međusobni jaz na razini stanovništva. Naposljetku,

kad ove misli sjedinim u jednu, na prethodno postavljeno pitanje valjalo bi dati odgovor kako

su Šubići uistinu imali moć, ali ponajviše povoljnu situaciju da pomažu kleru u mijenjanju

temeljnih unutrašnjih odnosa između trogirske i šibenske crkve i na taj način ujedno jačaju

svoju vlast i ugled nad šibenskim stanovništvom. Kao potvrda svemu tome uživali su potporu

kralja Bele IV. koju su ostvarili pomaganjem kralju u njegovim vojnim pothvatima.10 U

zaključnoj rečenici treba reći kako je značaj bribirskih knezova za grad Šibenik bio velik u

crkvenom smislu i u pogledu samog grada jer za njihove vlasti Šibenik doživljava prosperitet

kroz širenje gradskog distrikta i dobivanja gradskog statuta.11

2. 2. 3. Osnutak biskupije

Tijekom 13. stoljeća zbilo se nekoliko velikih sukoba Šibenčana s trogirskom

biskupijom, a ti sukobi su se uglavnom odvijali usporedno s političkim prilikama, koje su u

Šibeniku najčešće krojili Šubići, dok je Juraj Šubić najviše zalazio u probleme koji su mučili

šibensku crkvu.12 Prvi značajniji sukob u 13. stoljeću dogodio se između 1240. i 1250. godine

za trogirskog biskupa Treguana koji je sagradio trogirsku stolnicu dobrim dijelom

zahvaljujući prihodima iz Šibenika. Šibensko svećenstvo je kao odgovor na to zbacilo

prvosvećenika koji je bio odan trogirskom biskupu te je nastala parnica u kojoj je Toma

Arhiđakon presudio u korist Trogira. Šibenčani su 1252. godine priznali podređenost

10 Damir Karbić, ''Uloga bribirskih knezova'', 54.11 Isto, 56.12 Isto, 56-57.

7

trogirskom biskupu, no dobili su veći udio u prihodima.13 Sukobi su se smirili sve do 1274.

godine kad su Šibenčani za biskupa izabrali Pavla Erizzija za kojeg su se zauzeli i Šubići, no

splitski nadbiskup ga nije posvetio. Isti slučaj se ponovio 1277. godine kada je izabran

Leonardo Faletro uz pozivanje Šibenčana na postojanje stare biskupije u Morinju, ali ni to nije

bilo uvažavano.14 Biskup Leonardo je možda bio smetnja osnivanju šibenske biskupije budući

da je 1302. godine postavljen za latinskog carigradskog patrijarha, ali prije će biti da ga je

papa Bonifacije VIII. jednostavno želio vidjeti na obnašanju te važnije dužnosti.15

Kao najvažnije od svega, želim naglasiti osnutak šibenske biskupije 1298. godine koji

je rezultat ne samo međugradskih političkih prilika, već je vidljivo kako se radi o posljedici

političkih odluka koje su imale odjek na razini čitave Europe. Pošto je sama dinastija

Arpadovića bila pred gašenjem, planirala se promjena vlasti na čelu s Anžuvincima koji su

imali podrušku pape i Šubića. Knez Juraj je tako dobio odobrenje ugarsko-hrvatske kraljice

Marije za osnutak biskupije, što je papa Bonifacije VIII. potvrdio bulom koja je izdana 1.

svibnja 1298. godine u Rimu. U njoj se nalaže zadarskom nadbiskupu Henriku i splitskom

nadbiskupu Petru da odluka bude provedena, a buduća biskupija neka bude odgovorna

splitskoj metropoliji.16 Kao prvi biskup je imenovan fra Martin iz Raba 29. lipnja iste godine.

Time je Šibenik konačno postao u svemu jednak ostalim dalmatinskim komunama te je

završen jedan iznimno dug sukob s Trogirom, što valja zaključiti kako je grad zasigurno

mnogo više prosperirao te se dinamičnije razvijao u sljedećim vremenima.

13 Vicko Kapetanović, ''Isprave o osnivanju šibenske biskupije'', Sedam stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 979-981. (dalje: ''Isprave'')14 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 14-15.15 Damir Karbić, ''Uloga bribirskih knezova'', 60.16 Vicko Kapetanović, ''Isprave'', 990-993.

8

3. ŠIBENSKA BISKUPIJA U 14. I 15. STOLJEĆU

3. 1. Nakon osnutka biskupije

Osnivanjem šibenske biskupije grad je riješio mnoge probleme s kojima se suočavao

duže od jednog stoljeća. Međutim, pomisliti kako je biskupija funkcionirala uredno odmah

nakon njenog osnutka bilo bi u potpunosti pogrešno. Same borbe među crkvenim

institucijama dalmatinskih gradova i dalje su postojale. Kao dobar primjer tome može

poslužiti zemljišni spor između zadarske i novoosnovane šibenske biskupije koji se odnosio

na crkvenu jurisdikciju nad otokom Murterom.17 Sama granica biskupije se protezala na

područja koja su bila podložna šibenskom knezu ili načelniku, te su kao takva ulazila i u

sustav šibenskog kotara koji je dodatno gradio moć crkvene i svjetovne vlasti u gradu

Šibeniku.18 Grad je namirivao život biskupije dodjelivši joj posjede poput otoka Zlarina,

vinograde, solanu i slične posjede, a ne smije se zaboraviti ni crkvena desetina. Desetina je

predstavljala glavni prihod biskupije s kojim su sređeni gotovo svi njeni troškovi. Sama

preraspodjela tih prihoda omogućila je kasniju gradnju stolnice, to jest katedrale, pa valja

zaključiti kako su ti prihodi zaista bili veliki.19 Osim biskupskih posjeda, u 14. stoljeću javlja

se i velik broj samostanskih posjeda, ali i posjedi župa te samih crkvi.

Duhovni život i njegova pravila uveliko su utjecali na sam moral i ponašanje

stanovnika Šibenika. Zadaća svjetovne vlasti je bila ta da se red, u koji su uključena i duhovna

pravila Crkve, provodi kroz instituciju gradskog suda. Tako su svi građani, bogati i siromašni,

morali biti svjesni vlastitog ponašanja, koje je trebalo uskladiti s crkvenim duhom, a najbolji

primjeri kako to uraditi pružao je kler. To je još jedan dokaz neminovne međusobne

koegzistencije i suradnje duhovne i svjetovne vlasti, te treba shvatiti kako bez nje

srednjovjekovni gradovi jednostavno ne mogu pravilno funkcionirati.

17 Josip Kolanović, ''Šibenska Crkva u okviru društvenih odnosa 14. i 15. stoljeća'', Sedam stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 66. (Dalje: ''Šibenska Crkva'')18 Za točna područja prolaska sjeverne i istočne granice šibenskog kotara pogledati; Isto, 66-67.19 Za detaljnije podatke o prihodima biskupije pogledati; Isto, 68-69.

9

3. 2. Ustroj biskupije i jezik

Osnivanjem biskupije morali su biti osnovani i njeni osnovni organi upravljanja.

Ustanovljen je kaptol s 14 kanonika, a njime su predsjedavali nadđakon, nadsvećenik i

primicer. U slučaju odsutnosti biskupa, njega je mijenjao nadsvećenik koji je prije biskupije

bio glavni svećenik u Šibeniku, odgovoran trogirskom biskupu. Za vrijeme biskupa Jurja

Šižgorića osnovan je i mali kaptol koji se poglavito brinuo za molitvene obrede u stolnici. Što

se tiče podjele po župama, valja naglasiti kako je u Šibeniku bila samo jedna, dok su se ostale

nalazile po okolnim selima. U njima su boravili župnici od kojih je dobar dio njih pisao

glagoljicom, ali to očito nije izazivalo velike nesuglasice među svećenstvom. Izvan stolnice se

često služilo i na staroslavenskom jeziku, ponajviše u župama šibenskog zaleđa gdje se

latinski jezik zasigurno manje koristio, zbog malog broja romanskog stanovništva, koje je

pretežno živjelo u priobalnim gradovima i otocima.

3. 3. Pojava redovništva i bratovština

Prije osnutka biskupije postojali su određeni crkveni redovi koji su razvili svoja

djelovanja. Jak utjecaj u Šibeniku su imali dominikanci i franjevci koji su u Šibeniku djelovali

već u 13. stoljeću. Franjevci su bili smješteni uz istočne, a dominikanci uz zapadne gradske

zidine. U 14. stoljeću su u gradu postojala i dva zatvorena ženska benediktinska samostana od

kojih je onaj Sv. Spasa primao plemićke djevojke dok je samostan ispod tvrđave Sv. Mihovila

primao pučanke.20 Valja spomenuti kako su redovnici djelovali na obližnjim šibenskim

otocima. Na nekom od otoka, ne zna se kojem, benediktinci su osnovali opatiju Santa Maria

de Insula, a na ulazu u kanal Sv. Ante bila je opatija Sv. Nikole.21 Franjevci iz Bosne su se

1446. godine naselili na otoku Krapnju, dok su pustinjaci Sv. Franje 1461. godine došli na

otok Prvić i tamo sagradili crkvu Sv. Marije. Kao odvažnog redovnika koji je potjecao iz

Šibenika treba istaknuti franjevca i sveca Nikolu Tavelića koji je vjerojatno bio u srodstvu s

obitelji Šubić. U Bosni je misionario 12 godina, a nakon toga je pošao u Palestinu. Ubijen je

1391. od Saracena.

U 14. i 15. stoljeću javlja se pojava bratovština kako u samom gradu, tako i u seoskim

župama, a ponajviše nastaju kao rezultat djelovanja franjevaca i dominikanaca. Preko njih je

biskupija praktički ostvarivala svakodnevnu komunikaciju sa stanovništvom na način da su

bratimi pomagali građanima u svakodnevnim problemima. Tako su otvarali i bolnice poput

20 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 20.21 Fra Josip Ante Soldo, Kratka povijest, 18.

10

hospitala Sv. Marije za siromahe ili lazaret u Mandalini osnovan 1404. godine. Osim toga,

gradili su crkve poput župne crkve u Docu ili crkve Sv. Ivana. Potkraj 15. stoljeća pokrenuta

je gradnja Nove crkve od strane bratovštine Gospe od Milosrđa čiji je član bio i Juraj

Dalmatinac.

Zaključak treba postaviti kao shvaćanje kako su crkveni redovi i bratovštine

uobičajena pojava u instituciji srednjovjekovnog društva čije djelovanje treba tumačiti kao

isključivo vjersko i kulturno.22 Zbog djelovanja uglednih ljudi unutar bratovština, poput Jurja

Dalmatinca, te zajednice se moraju smatrati bitnim elementom u strukturi društva razvijenog

srednjeg vijeka.

22 Josip Kolanović, ''Šibenska Crkva'', 74-75.

11

4. ZAKLJUČAK

Djelovanje šibenskog klera u srednjem vijeku bilo je od izrazite važnosti za sam grad

Šibenik u njegovom nastojanju da stekne status grada. Treba zapamtiti da to djelovanje

započinje stoljeće ranije u odnosu na sam osnutak biskupije koji se dogodio 1298. godine.

Kao glavne preduvjete za osnivanje biskupije želio bih istaknuti nekoliko čimbenika. Prvi je

crkvena tradicija šibenskog užeg prostora koja se pozivala na djelovanje ranije Morinjske

opatije. Nadalje, bitno je bilo uporno nastojanje šibenskog klera i stanovnika da se osnuje

biskupija, koja je uvelike nastala zaslugom Jurja Šubića koji je posredovao u dovođenju

dinastije Anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje, a to je izazvalo dobar odnos s papom. Iz

toga treba izvući kako je Šibenik već tada s prvim znacima otpora naspram Trogira, dakle sa

svog vlastitog stajališta, počeo razvijati vlastitu samosvjesnost o vlastitoj potencijalnoj snazi,

koja je kasnije uz pomoć Šubića imala odjek izravno do Rima. Bez papinog izravnog

djelovanja u ovom crkvenom sporu, grad bi se teško odvojio od trogirske biskupije.

Stvaranjem same biskupije je konačno zapečaćena buduća povijest grada jer je time praktički

potvrđeno da se grad može razvijati po principu gradova-komuna što je tipično za primorske

gradove pa tako i za Šibenik. Posjedovanjem biskupije grad je dobio čvrste temelje da postane

centar jednog šireg područja te da naselja oko grada postanu njemu još više privržena. Sve bi

to bilo nemoguće da nije postojala suradnja između biskupije i gradske vlasti za koje još

jednom naglašavam kako se međusobno isprepleću u razdoblju srednjeg vijeka, a zasigurno i

kasnije, sve u svrhu uzornog javnog morala, reda i mira. Kao glavni rezultat te neizbježne

suradnje je vidljiv i danas kroz postojanje samog grada i njegove biskupije koji stoje na istom

mjestu kao i prije nekih 900, to jest, 700 godina.

12

LITERATURA

1. Cambi, Nenad, ''Područje šibenske biskupije u starokršćansko doba'', Sedam stoljeća

šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić. Šibenik, 2001., 9-24.

2. Kapetanović, Vicko, ''Isprave o osnivanju šibenske biskupije'', Sedam stoljeća šibenske

biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 979-993.

3. Karbić, Damir, ''Uloga bribirskih knezova u osnutku šibenske biskupije'', Sedam

stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 53-62.

4. Kolanović, Josip, ''Šibenska Crkva u okviru društvenih odnosa 14. i 15. stoljeća'',

Sedam stoljeća šibenske biskupije, ur. Vilijam Lakić, Šibenik, 2001., 63-78.

5. Pavičić,Tomislav, Šibenik u vrijeme osnivanja Biskupije, Muzej grada Šibenika, 2010.

6. Soldo, fra Josip Ante, Kratka povijest šibenske biskupije, Biskupski ordinarijat Šibenik,

Šibenik, 1997.

13