Za svaki sport je potrebno napraviti kondicijski program uva avaju i specifi nosti pojedinog sporta odnosno treba razvijati one faktore koji e najvi e doprinijeti uspjehu u tom sportu. U ovom radu emo se ukratko osvrnuti na potrebu i primjenu kondicijskog treninga u ko arci. Napisan je velik broj knjiga i lanaka o toj temi, a ovdje e biti analizirani neki.

KONDICIJSKI TRENING

Velik broj trenera zna pretjerivati sa koli inom aerobnog treninga smatraju i ga va nijim od nekih drugih, pa emo zbog toga iznesti par razmi ljanja vezanih uz aerobni trening. Istra ivanja pokazuju da se aerobni kapacitet ko arka a tijekom sezone ne mijenja, te da su prednosti visoko razvijenog aerobnog kapaciteta za ko arku ograni ene odnosno da ne utje u na uspjeh u ko arci u tolikoj mjeri. Tako er prema nekim istra ivanjima prevelika koli ina aerobnog treninga mo e smanjiti odnosno negativno utjecati na dobivanje bezmasne mi i ne mase, jakosti i eksplozivne snage. Druga istra ivanja pokazuju da se putem intervalnog treninga mogu pobolj ati glikoliti ki i oksidacijski kapaciteti, te tolerancija na laktate dok to nije slu aj sa aktivnostima niskog intenziteta. U lanku od Taylora (2004) predstavljen je takti ki metaboli ki trening s ciljem pobolj anja prvenstveno anaerobnih sposobnosti. Prema intenzitetu je podijeljen na lagan, srednji i visok. Udaljenosti na kojima se tr i nisu ve e od du ine ko arka kog igrali ta. Posebno je primijenjiv za provo enje van sezone (prijelazni period) s ciljem kada se eli kroz manji broj treninga u tjednu zadr ati nivo konidcijskih sposobnosti. Mo e se provoditi dva puta tjedno. to se ti e razvoja pojedinih motori kih i funkcionalnih sposobnosti postoji ve i broj tehnologija treninga putem kojih se to mo e posti i kao npr. za razvoj eksplozivne snage se mo e koristiti pliometrijski trening, balisti ki trening, te koatletska tehnologija tj. olimpijsko dizanje utega (trzaj, naba aj i izba aj) i njegove varijacije. U radu Simenza i sur. (2005) analizirane su metode treninga koji koriste kondicijski treneri u NBA-u. Rezultati su pokazali da svi treneri koriste metode za razvoj fleksibilnosti, 85% koriste sustav periodizacije, a 95% trenera koriste olimpijsko dizanje utega. Svi treneri koriste pliometrijske vje be (skokovi i bacanja) sa svojim sporta ima. Naj e e kori tene vje be su u anj i njegove varijacije, te olimpijsko dizanje utega i njegove varijacije.

PRIMJERI PROGRAMA

Simmons (1985) iznosi zanimljiv godi nji kondcijski program treninga za ko arku. Prikazati emo program treninga za razvoj jakosti koji provodi van sezone i za vrijeme natjecateljskog perioda. Program provodi tri puta tjedno.

Miller (1985) tako er iznosi zanimljiv godi nji kondcijski program za ko arku koji je podijelio u etiri kategorije:

Trening jakosti. Trening brzine i pliometrije. Trening izdr ljivosti. Trening fleksibilnosti. Go i nji raspored je tako er podijelio u etiri perioda, te za svaki od njih ima odre ene vje be i odre eno doziranje optere enja. Prikazati emo njegov program za trening snage u natjecateljskom periodu. Trening treba cijela ekipa za vr iti unutar 30 minuta, a pauza je 1 minutu izme u stanica, te se trening provodi dva puta tjedno.

no ni potisak 112 bacanje medicinske lopte 115 sa svakom nogom trena er za stra njicu 112 bench press 18 le na ekstenzija 112 sklekovi na razboju jednaput do otkaza. potisak 18 (brzo sa laganom te inom). triceps sa bu icom u stajanju 110 pretklon trupa (trbu njaci) sa medicinkom. preskakanje vija e.

UVOD

Ko arka je kompleksna sportska aktivnost koja svojim uvjetima zahtijeva vrhunsku kondicijsku pripremu svakog igra a. Uzimaju i u obzir malu povr inu terena na kojoj se odvija ko arka ka utakmica i broj igra a koji se na njoj istodobno nalazi, jasno je da svaki igra mora ulo iti maksimalne napore kako bi do ao u povoljnu poziciju za uspje nu realizaciju bilo koje akcije. Da bi bio u stanju izvr avati zahtjeve koji su mu postavljeni, ko arka mora posjedovati visoku razinu svih motori kih sposobnosti. Evolucija ko arka ke igre dovela je do znatnog pove anja dinamike, koju karakterizira mno tvo promjena smjerova kretanja u funkciji stjecanja prostorno-vremenske prednosti nad protivnikom. Uz to je po eljno da se te promjene odvijaju bez usporavanja, uz maksimalnu kontrolu pokreta, a s obzirom na nepredvidljivost situacije na terenu, one moraju biti rezultat brze odluke. Takav agilan na in djelovanja i reagiranja danas se vi e ne smije smatrati dodatnom sposobno u nekog igra a, ve je maksimalni razvoj agilnosti postao imperativ za svakog pojedinca. Iz navedenog se mo e primijetiti kako agilnost, s obzirom na specifi ne zahtjeve ko arka ke igre, mo e u znatnoj mjeri utjecati na kona nost izvedbe te joj se treba dati poseban naglasak u kondicijskoj pripremi ko arka a. Cilj ovog rada je ukazati na ulogu i zna aj specifi nih kondicijskih vje bi namijenjenih efikasnom razvoju agilnosti organizatora igre u ko arci, zato to suvremena ko arka, puna tranzicije, upravo pred tog igra a postavlja najve e zahtjeve u razvoju ove sposobnosti.

AGILNOST

U literaturi mo emo prona i mnoge definicije agilnosti, ali se sve one temelje na tome da je agilnost sposobnost brze i efikasne promjene pravca i brzine kretanja. Ipak, izdvojit u onu za koju smatram da najvjernije do arava va nost ove sposobnosti za organizatora igre u utakmici agilnost je sposobnost ubrzavanja, usporavanja i promjene smjera kretanja na malom prostoru uz nagla enu preciznost izvo enja pokreta (Brown, Ferrigno i Santana, 2004.). Kako se u novije vrijeme ova sposobnost sve vi e razmatra u kontekstu brzine i eksplozivnosti, mo emo zaklju iti da je njihov razvoj, uz nadogradnju ravnote e i koordinacije, va an preduvjet za razvoj agilnosti. Tako er, Truni (2007.) smatra kako je agilnost u najve oj mjeri determinirana kvalitetom motori kih znanja ili nivoom vje tine, odnosno u velikoj je mjeri ograni ena lo im (neracionalnim) i krivim (nefunkcionalnim) motori kim znanjima te tvrdi kako, u lancu pokreta, jedan lo e automatizirani pokret naj e e negira prethodno dobro izvedene pokrete ili one koji slijede. Na temelju navedenog mo emo zaklju iti da su faktori o kojima ponajvi e ovisi agilnost, pored koordinacije i ravnote e, primjerena tehni ka izvedba pokreta te mobilnost zglobnih sustava. Plisk (2000., prema Juki i sur., 2003.) nas upu uje na tri temeljne metode za unapre enje agilnosti: primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Kod primarne se naglasak stavlja na u enje optimalne tehnike kretanja u uvjetima promjene smjera, a vje be se ne izvode u punoj brzini. Trening maksimalnom brzinom preporu uje se tek kad se usavr e tehnike razli itih tipova promjene smjera. Sekundarnu metodu karakteriziraju asistirani brzinski i agilnosni trening te vje be s optere enjem. Tercijarna se pak metoda zasniva na bazi nom treningu, putem kojeg se razvijaju one bazi ne karakteristike koje e omogu iti sigurniju i efektivniju izvedbu vje bi agilnosti.

SPECIFI NI TRENA NI SADR AJI NAMIJENJENI RAZVOJU AGILNOSTI

Sportske se grane me usobno razlikuju po specifi nim strukturama gibanja pa se i specifi na kondicijska priprema po kompleksima specifi nih vje bi razlikuje od sporta do sporta (Milanovi , 2005.). Provo enje trena nog procesa pomo u specifi nih trena nih sadr aja podrazumijeva to da e sporta izvoditi strukture kretanja koje su karakteristi ne za njegov sport, odnosno za tehniku sportske grane. Iz toga proizlazi da je cilj prethodno navedenih vje bi izlo iti ko arka a to ve em broju razli itih situacija na terenu s kojima e se susresti za vrijeme stvarne igre, kako bi prikupio to vi e specifi nih iskustava. Upravo taj ve i broj iskustava u simuliranim situacijama omogu uje bolju adaptaciju igra a na novo sli no iskustvo, to mo e biti jedan od odlu uju ih imbenika u presudnim dijelovima utakmice (Barbos-Tudor, Bo. Matkovi , Br. Matkovi , 2003.). Uz to to e se tijekom izvo enja tih vje bi susresti sa specifi nim strukturama kretanja, ko arka e biti izlo en optere enjima specifi nima za ko arku, koja e se javljati pri izvo enju elemenata ko arka ke tehnike. Sukladno tome, va an preduvjet u kreiranju specifi nih vje bi je detaljno poznavanje tehnike ko arka ke igre, dok se metodi ki parametri trebaju pribli iti realnim zahtjevima izvo enja struktura gibanja. Ovakav na in optere ivanja organizma rezultirat e adaptacijom njegovih funkcija na zahtjeve ko arka ke utakmice, kao i pravodobnom i ritmi nom izvedbom elemenata tehnike. Za specifi ne trena ne sadr aje karakteristi no je da se izvode bez uvjeta suradnje i suprotstavljanja igra a, odnosno izvode se u situaciji 1 : 0. Sukladno razvoju sporta eve treniranosti, njihova e primjena u sustavnom procesu treninga postati dominantna, to e kod mnogih sporta a biti popra eno pove anjem motivacije za rad. Naravno, koristit e se onim vje bama koje sadr e tehni ke elemente koje je ko arka svladao i automatizirao na visokom nivou. Brown, Ferrigno i Santana (2004.) vje be agilnosti dijele u tri kategorije. Predvidljive su one kod kojih ko arka unaprijed zna koju kombinaciju pokreta e izvesti. Karakteristika reaktivnih vje bi agilnosti je ta da ko arka u trenutku odgovori na pokret trena nog partnera ili znak trenera, dok u eksplozivnim vje bama ko arka mora izvoditi pokrete to je br e mogu e. Vje be iz navedenih kategorija mogu se modificirati na mnogo na ina, ali tijekom stvaranja programa moramo se voditi aktualnim potrebama pojedinca ili skupine i postoje im trena nim uvjetima.

IZBOR SPECIFI NIH TRENA NIH SADR AJA NA KO ARKA KOM TERENU NAMIJENJENIH RAZVOJU AGILNOSTI ORGANIZATORA IGRE

U ovom poglavlju bit e navedene i prikazane neke specifi ne vje be agilnosti koje je iznimno korisno upotrebljavati u treningu organizatora igre. Te e vje be efikasno integrirati tehni ke elemente koji su potrebni igra u i unapre enje agilnosti te e pojedincu koji igra na navedenoj poziciji postavljati zahtjeve i izlagati ga kompleksnim situacijama kakve ga o ekuju za vrijeme ko arka ke utakmice. To zna i da e vje be biti zasi ene kretnjama u svim smjerovima na svim dijelovima terena, ko arka kim stavom, utom, dvokorakom, skokovima, dodavanjima i hvatanjima te raznim kombinacijama

navedenih kretnji i tehni kih elemenata. Naravno, navedene vje be mogu se modificirati s obzirom na energetske, motori ke i tehni ke potrebe pojedinca. Tijekom provo enja ovakvog na ina treniranja agilnosti, preporu ljivo je da se omjer rada i odmora pribli i omjeru rada i odmora za vrijeme utakmice, to e rezultirati ve om metaboli kom specifi no u same vje be.

VJE BA 1 Opis vje be: Stalci (1, 2, 3, 4, 5) se postave u cik-cak formaciju. Igra izvodi zadatak vode i loptu u kretanju od stalka do stalka, izvode i o tre promjene vo enja lopte (ispred tijela, kroz noge, iza le a) ispred svakoga, ne gube i pritom brzinu.

Vje ba 1.

VJE BA 2

Opis vje be: unjevi (1, 2, 3, 4, 5) se postave u liniji slobodnog bacanja. Trener (T) s 5 lopti stoji udaljen nekoliko metara od unjeva prema centru, tako da ima kvalitetnu liniju dodavanja prema svakom od njih. Ko arka kre e od osnovne linije prema unju 1, gdje prima loptu koju mu je uputio trener, mijenja smjer kretanja te se vo enjem vra a na osnovnu liniju, pri emu ostavlja loptu na tlu. Tada brzom kretnjom po osnovnoj liniji dolazi na mjesto projekcije 2, gdje zapo inje brzu kretnju prema njemu. Daljnji slijed zadatka identi an je onom pri dolasku do 1.

Vje ba 2.

VJE BA 3

Opis vje be: unjevi (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8) su postavljeni u prikazanu formaciju. Igra tr i od pozicije 1 do 2, kod 2 prima loptu od trenera nakon ega je vodi do 3 i vra a povratno dodavanje. Od 3 do 4 nastavlja kretanje u sprintu, a nakon dolaska do 4 spu ta se u paralelni obrambeni stav, prsima okrenut prema centru, i dokora nom tehnikom prelazi udaljenost do 5. Nastavak zadatka od 5 do 8 istovjetan je kretnjama od 1 do 4.

Vje ba 3.

VJE BA 4

Opis vje be: Organizator igre udaljenost od 1 do 2 prelazi vode i loptu. Kod 2 prestaje s vo enjem, postavljaju i loptu objema rukama na stra nji dio vrata. Od 2 do 3 kre e se u paralelnom obrambenom stavu, prsima okrenut prema ko u, a nakon dolaska do 3 nastavlja kretnju istim na inom do 4 te se u paralelnom stavu vra a do 2. Dolaskom na 2 zapo inje vo enje lopte prema osnovnoj liniji, ubacuju i loptu dvokorakom u ko .

Vje ba 4.

VJE BA 5

Opis vje be: unjevi (1, 2, 3) su postavljeni na liniju slobodnog bacanja (1), tricu (2) i na pola udaljenosti izme u linije tri poena i centra (3). Nakon skoka na mre icu, ko arka kre e sprintaju i prema 1, gdje mijenja smjer i nastavlja kretanje prema ko u. Dolaskom u povoljnu poziciju za ko arka ki dvokorak, igra prima loptu od trenera koji stoji na osnovnoj liniji te je pola e u ko . Trener skuplja polo enu loptu, a igra zapo inje kretnju prema 2. Daljnji slijed zadatka identi an je dolasku do 1, samo to igra sada prevaljuje ve u udaljenost.

Vje ba 5.

VJE BA 6

Opis vje be: unjevi (1, 2, 3, 4) se nalaze u formaciji u obliku kvadrata. Igra udaljenost od 1 do 2 svladava tr anjem, a dolaskom do 2 izvodi suno ni vertikalni skok s okretom u fazi leta od 90 ulijevo. Kretnju nastavlja tr e i unatrag te dolaskom na 3 ponavlja vertikalni skok s okretom u fazi leta od 90 ulijevo. Tr e i svladava udaljenost do 4, gdje prima loptu koju mu je uputio trener (T) te nastavlja kretanje vo enjem prema ko u, pola u i loptu u njega nakon sna nog dvokoraka.

Vje ba 6.

VJE BA 7

Opis vje be: unjevi (1, 2, 3, 4) se postave u formaciju u obliku trokuta. Organizator igre se od 1 do 2 kre e tr e i prema naprijed, obilazi 2 s desne strane, okre e se i nastavlja kretanje do 3, tr e i unatrag. Dolaskom do 3 spu ta se u paralelni obrambeni stav, okrenut prsima prema ko u, te s dokora nom tehnikom svladava udaljenost do 1. Me utim, na pola te udaljenosti (4) igra hvata loptu od trenera (T) koji se nalazi ispod ko a i di e se na energi an skok- ut.

Vje ba 7.

VJE BA 8

Opis vje be: Startna pozicija s koje igra kre e je 1, gdje se na tlu nalazi i lopta. Ko arka udaljenost od 1 do 2 i natrag svladava tr e i. Vrativ i se na startnu poziciju, uzima loptu te kre e u vo enje prema ko u iz kojeg poentira sna nim polaganjem. Skuplja loptu nakon postignutog ko a, vra a se vo enjem do 1 i stavlja loptu na tlo. Nastavlja kretanje u dijagonalnom ko arka kom stavu (prednja noga nije zadana) prema 3 te se identi nim na inom vra a prema 1, kre u i se samo unatrag. Dolazi na startnu poziciju i ponovno uzima loptu s tla, koju nakon vo enja pola e u ko . Izvedba zadatka prema 4 jednaka je kretanju prema 1, dok kretanje prema 5 odgovara onom prema 3. Naravno, pri svakom dolasku na startnu poziciju igra dolazi u posjed lopte te je sna no pola e u ko .

Vje ba 8.

ZAKLJU AK

Danas je jasno da je za uspjeh u ko arci vrlo va an razvoj agilnosti pa joj se treba posvetiti posebna pozornost u trena nom procesu ko arka a, od najmla ih dobnih skupina do seniora. Upravo se ovakvom na inu treninga agilnosti, pomo u specifi nih sadr aja, posve uje sve vi e pozornosti. Ipak, treba biti svjestan toga da primjena ovih vje bi zahtijeva pravilnu progresiju od osnovnih prema slo enijima. Tako er, pri konstruiranju i primjeni specifi nih vje bi treba, kad god je to mogu e, te iti njihovoj prilagodbi igra koj poziciji, jer igra na svakoj poziciji ima svoje specifi ne zadatke i ciljeve za vrijeme ko arka ke utakmice.

Koordinacija predstavlja sposobnost da se ispune zada e kretanja koje zahtijevaju suradnju vi e dijelova tijela bez mentalnih tenzija ili pogre aka i s minimalnim trudom (Drabik, 1996). Koordinacija bi se najjednostavnije mogla opisati kao sposobnost izvo enja jednostavnih i slo enih pokreta, tj. sposobnost izvedbe kompleksnih kretanja, ali i brzog u enja novih pokreta i brze izmjene jednoga kretanja s drugim (Drabik, 1996).

O strukturi koordinacije provedena su mnoga istra ivanja (vidi Metiko i sur., 2003; Neljak i Vi kovi , 2004) na temelju kojih je utvr eno da se koordinacija sastoji od sljede ih komponenata: ritmi nost, ravnote a, sposobnost reakcije, sposobnost kinesteti ke diferencijacije, orijentacija u prostoru, adekvatnost kretanja i sinkronizacija pokreta u vremenu (Drabik, 1996). Fiziolo ka baza koordinacije le i u sinkronizaciji iv ano-mi i nog sustava i prijenosu podra aja iz jednog motori kog centra na druge motori ke centre koji upravljaju drugim dijelovima tijela. Dobro razvijen osje aj za kretanje (kinesteti ki osjet) va an je za dobru koordinaciju. Ovaj osje aj, uz prisutnost vidnih i zvu nih informacija, omogu ava sporta u primanje informacija o poziciji razli itih dijelova tijela, napetosti i akcijama razli itih mi i a, kao i o tjelesnoj prostornoj poziciji i dinamici pokreta.

Sporta i s dobro razvijenom ovom sposobno u mogu ispravljati pogre ke tijekom same izvedbe pokreta. Za dobru koordinaciju karakteristi no je da se uklju uju mi i i najprimjereniji za odre ene zada e po najefikasnijem redu, inhibiraju i pritom antagoniste i reguliraju i frekvenciju iv anih impulsa. Za rje avanje koordinacijskih problema nu na je potpuna sinkronizacija vi ih regulacijskih centara i perifernih dijelova lokomotornog aparata (Metiko i sur., 2003). Dobro koordinirani pokreti su ekonomi niji i br i od lo e koordiniranih pokreta. Koordinacija je, naravno, usko povezana s tehnikom sportske grane. Da bi sporta efikasno i bez pote ko a mogao vladati tehnikom odre ene sportske grane, mora imati dobro razvijenu koordinaciju. Dobro koordiniran sporta uvijek usvaja novu vje tinu brzo i u stanju ju je dobro izvoditi. I to je vrlo bitno, sporta koji je bolje koordiniran od drugog sporta a, za izvedbu istog pokreta tro i manje energije (Bompa, 2000). Na koordinaciju utje e vi e faktora (Drabik, 1996): inteligencija sporta a (mogu nost rje avanja kompleksnih, nepredvidivih motori kih zadataka), sustavan trening (unapre uje kinesteti ka osjetila i na taj na in koordinaciju, preciznost i brzinu pokreta); ste ena motori ka znanja (motori ko iskustvo) te razina razvijenosti drugih motori kih sposobnosti (niska razina razvijenosti brzine, snage, izdr ljivosti, fleksibilnosti i

drugih motori kih sposobnosti lo e utje e na koordinaciju). Koordinacija se mo e podijeliti na op u i specifi nu. Op a koordinacija je osnova, baza za razvoj specifi ne koordinacije. Svestrani razvoj sporta a i raznovrsnost u daljnjim etapama sportske specijalizacije razvoja ovisit e o sustavnom radu na op oj koordinaciji, odnosno o izlo enosti vi estrano usmjerenim vje bama i vje tinama tijekom djetinjstva i adolescencije (Drabik, 1996; Bompa, 2000). Specifi na koordinacija dozvoljava sporta u da brzo, precizno i s lako om izvodi kompleksne tehni ke i takti ke strukture u razli itim uvjetima. Mo e se razvijati izvo enjem specifi nih akcija nekog sporta iz neobi nih po etnih pozicija i u koordinacijski zahtjevnijim uvjetima. Specifi na koordinacija naro ito dolazi do izra aja u onim sportskim granama koje obiluju tehni kim elementima (sportske igre). U sportskim igrama va no je precizno izvo enje jednostavnih i slo enih vje tina to je mogu e br e u zadanom vremenu te u kontinuiranom mijenjanju okoline zbog prisutnosti protivnika. Koordinacijski zahtjevi postavljeni pred sporta e u sportskim igrama prikazani su tablici 1.

2. Metodika treninga koordinacije Cilj koordinacijskog treninga treba biti potpuni razvoj svih neuromotori kih sustava (Hirtz, 1976), odnosno postizanje visoke razine funkcija svih kontrola kretnih procesa te adekvatne prilagodbe na promjenjive situacije, zatim u enje i stabilizacija novih vje tina te njihova automatizacija. U treningu koordinacije treba po tovati nekoliko metodi kih principa: a) pove ati djetetov potencijal za koordinaciju od najranije dobi Koordinacija se unapre uje zahvaljuju i u enju novih pokreta. Visoka razina koordinacije omogu uje u enje te ih motori kih zadataka, to je povezano sa svladavanjem tehnike odre ene sportske grane ili discipline. Zahtjevnost tehni kih zadataka u sportskoj se izobrazbi progresivno pove ava, pa to prije sporta po inje u iti, to vi e kretnih vje tina posjeduje, bit e bolja njegova koordinacija, a samim time i sposobnost svladavanja novih elemenata tehnike u izabranom sportu. b) postaviti izazov djetetu vje bama za njegovu razinu biolo kog razvoja, intelektualnog kapaciteta i motori kih sposobnosti Vje be koje su prelagane, dosadne su i monotone i, najva nije, ne razvijaju koordinaciju. S druge strane, vje be koje su prete ke, obeshrabruju dijete i sputavaju ga u daljnjim poku ajima. Dakle, iz ovoga treba zaklju iti da djetetu treba davati vje be u skladu s karakteristikama kronolo ke i biolo ke

dobi te stupnjem razvijenosti osobina, sposobnosti i znanja. Vje be treba primjenjivati u skladu sa senzitivnim fazama razvoja pojedinih komponenata koordinacije. c) stalno unapre ivati i mijenjati vje be Upravo prethodna dva principa obja njavaju ovaj princip - to vi e vje bi sporta poznaje, to je bolje, zato jer i one vje be koje su poznate, nisu do kraja ispunile svoju svrhu te olak avaju i ubrzavaju u enje novih. d) u iti koordinacijske vje tine kroz tri razine Prvo, treba nau iti spacijalnu (prostornu) formu pokreta. Drugo, treba nau iti izvoditi pokret zadanom brzinom i ritmom te tre e, potrebno je nau iti izvoditi pokret u izmijenjenim uvjetima. e) izvoditi svladane vje be u promjenjivim uvjetima koji forsiraju promjene u prostornoj formi, vremenskoj uskla enosti (timing) i dinamici tih svladanih vje bi To se mo e odnositi na promjene u smjeru kretanja, startnoj poziciji, zavr noj poziciji, nadalje na pove anje dometa kretanja, limitiranje vremena izvedbe pokreta, dodavanje zada a tijekom izvedbe vje be, promjene optere enja (visina prepreke, te ina opreme ), okoline (veli ina terena, tip podloge ), promjene vrste signala u vje bama koje zahtijevaju reakciju na signal, izvedbu koordinacijskih vje bi nakon nekih drugih vje bi (ravnote a nakon okreta, precizni pokreti na kraju vje bi kada su djeca izmorena). Za ostvarivanje ciljeva koordinacijskog treninga predla e se (Drabik, 1996): da trening koordinacije sadr i velik broj raznolikih sadr aja koristiti razli ite prirodne oblike kretanja (hodanje, tr anje, skakanje, balansiranje, penjanje, bacanje, hvatanje) s ciljem planiranog i sustavnog razvoja ove motori ke vje tine usavr iti osnovne faktore koordinacije (kinesteti ko diferenciranje, prostorna orijentacija, ravnote a, osje aj za ritam, reakcija na signal) treba krenuti od jednostavnijih vje bi prema slo enijima, od poznatih prema nepoznatima. poznate vje be izvoditi iz novih pozicija, s dodatnim pokretima te u izmijenjenim uvjetima. Nakon toga treba usavr avati koordinacijske sposobnosti u ekstremnim uvjetima i u uvjetima u kojima postoji vi e rje enja motori kih problema. kada dijete nau i grubu formu pokreta u zadanim koordinacijskim vje bama, treba dodati nove elemente ili pokazati nove vje be. koristiti odgovaraju e metode u enja tehnike sportske grane, kombiniraju i razvoj koordinacijskih sposobnosti s u enjem sportskih vje tina kombinirati razvoj optimalnih kondicijskih sposobnosti (snaga, brzina, izdr ljivost) s koordinacijom u razvoju koordinacije vrlo dobro je koristiti metodu ponavljanja

Koordinacijske vje be zahtijevaju najvi u razinu koncentracije te postavljaju vrlo visoke zahtjeve na iv ani sustav, stoga se primjenom koordinacijskih vje bi iv ani sustav vrlo brzo umara. Najbolje vrijeme za izvedbu koordinacijskih vje bi je zavr etak zagrijavanja ili po etak glavnog dijela treninga. Sve mla e dobne skupine bi na svakom treningu barem 10 15 minuta trebale raditi na koordinaciji. Vje be treba izabrati prema individualnim sposobnostima i sportskom potencijalu. Ne bi trebalo provoditi treninge koji su u potpunosti posve eni koordinaciji, ve je potrebno kratko, ali esto raditi na razvoju koordinacije (Drabik, 1996). U dugoro nom razvoju trener svake godine treba zamijeniti 10 20 % koordinacijskih sadr aja novima. Koordinacija se mo e razvijati u nekoliko osnovnih etapa: 1. izvo enje standardnih tehni kih struktura sportske grane 2. izvo enje svih vje bi na suprotnoj strani (ljevaci na desnoj i obratno) 3. promjene brzine i ritma u izvo enju vje bi 4. promjena elemenata poznatih tehnika 5. dodavanje novih pokreta poznatim tehnikama 6. pove anje optere enja u situacijskim vje bama 7. u enje tehni kih vje tina drugih sportova.

a) Ravnote a

Ravnote a je sposobnost uspostavljanja i zadr avanja odre enog stati kog polo aja ili odr avanje stabilnog polo aja tijekom dinami kih struktura kretanja. Najbolje razdoblje za razvoj ravnote e je

kod dje aka izme u 10. i 11. godine, a kod djevoj ica izme u 9. i 10. godine. Za razvoj ravnote e koriste se razli ite stati ke i dinami ke vje be: 1. stajanje na jednoj nozi, o i otvorene ili zatvorene, uz dodavanje razli itih zadataka, npr. Rukama kru iti u ramenom zglobu, svaka ruka u suprotnom smjeru, a podignutom nogom kru imo prema unutra ili prema van (slika 1) 2. stajanje na jednoj nozi, ruke su u odru enju; prebacivati loptu iz ruke u ruku (slika 2) 3. jednono ni skokovi s okretima od 90, 180, 270 i 360 stupnjeva (slike 3a i 3b) 4. kle anje na lijevom koljenu i upor desnom rukom o pod; izvoditi simultane pokrete kru enja lijevom rukom i desnom nogom (slika 4) 5. razli ite vrste skokova unatrag, npr. skokovi unatrag s podizanjem koljena na prsa u letu (slika 5a, 5b i 5c) 6. tr anje po vedskoj klupi; ponavljati nekoliko puta za redom (slike 6a i 6b) 7. hodanje po vedskoj klupi i uskoj gredi uz vo enje lopte po tlu (slike 7a i 7b) 8. prilikom vo enja ko arka ke lopte u mjestu napraviti poluokret skokom za 180 stupnjeva i nastaviti voditi loptu drugom rukom (slike 8a, 8b i 8c) 9. stoje i na jednoj nozi, dodavanje nogometnom loptom u paru (slika 9) 10. stajanje na nestabilnim povr inama i dodavanje loptom (odbojka) (slike 10a i 10b) 11. skokovi u vis, ruke na kukovima; doskok uvijek na isto mjesto (slike 11a, 11b i 11c) 12. stoje i na nestabilnoj povr ini, voditi loptu oko tijela u oba smjera (slike 12a i 12b)

b) Ritam

Osje aj za ritam je sposobnost za odre ivanje duljine ili opsega pokreta u odgovaraju im vremenskim razmacima zadane vje be. Za razvoj osje aja za ritam koriste se sljede e vje be:

1. visoki skip, niski skip, zabacivanje potkoljenica, izbacivanje potkoljenica, dje ji poskoci (slike 13a, 13b, 13c, 13d i 13e)

2. niski skip, a svaki tre i ili etvrti korak visoki skip (slike 14a, 14b i 14c) 3. tr anje preko prepreka koje su jednako udaljene jedna od druge (slike 15a, 15b i 15c) 4. tr anje preko 4 8 prepreka koje se nalaze na razli itim udaljenostima jedna od druge (slike 16a, 16b i 16c) 5. vo enje lopte slalom, tako da su stalci jednako udaljeni jedan od drugoga, npr. 1m, 1,5 m, ili 2 m (slike 17a, 17b i 17c) 6. vo enje lopte - slalom tako da su stalci razli ito udaljeni jedan od drugoga, npr., 1m, 1,5 m ili 2 m (slike 18a, 18b i 18c) 7. razli ite gimnasti ke vje be koje se izvode uz glazbu 8. odbijanje lopte od zida nogom bez prekida (slike 19a i 19b) 9. vo enje lopte u mjestu s promjenom ritma.

c) Orijentacija u prostoru (spacijalna orijentacija)

Spacijalna orijentacija je sposobnost polo aja osjeta vlastitog tijela ili dijela tijela u prostoru. Ovu sposobnost najbolje je razvijati u senzitivnim fazama, odnosno izme u 12. i 14. godine. Za razvoj ove sposobnosti koriste se sljede e vje be: 1. u tr anju loptu objema rukama bacati iza le a i hvatati je ispred tijela; isto, samo obratno (slike 20a, 20b, 20c, 20d, 20e i 20f)

2. iz mjesta baciti 2 teniske loptice u zrak, izvesti okret za 180 stupnjeva i hvatati loptice (slike 21a, 21b i 21c) 3. isto to s loptom 4. vje bu izvoditi u paru, tako da su lanovi para okrenuti le ima jedan prema drugome; iz zaklona trupom dodavati loptu partneru koji je hvata na razli itim udaljenostima (slika 22) 5. hodati u po u nju, jednom rukom gurati loptu, a drugom je voditi ili je bacati u zrak i hvatati je (slika 23) 6. iz uspravnog stava baciti loptu u vis prema naprijed, izvesti kolut naprijed i uhvatiti loptu 7. izvoditi razli ite gimnasti ke elemente (slike 24a, 24b i 24c) (premet strance zvijezda,

kolut naprijed, kolut natrag, iz uspravnog stava izvodi se kolut naprijed, skok s okretom za 180 stupnjeva, nakon toga kolut natrag te skok s okretom za 180 stupnjeva

d) Brzina reakcije

Brzina reakcije je sposobnost brzog odgovora pokretom na odre eni podra aj, poput vidnog, slu nog ili taktilnog podra aja. Za razvijanje brzine reakcije koriste se sljede e vje be: 1. partner dr i tenisku lopticu u ruci i ispu ta je bez upozorenja, sporta je mora uhvatiti prije nego li dodirne tlo (slike 25a i 25b)

2. isto to samo to se sporta nalazina odre enoj udaljenosti i mora uhvatiti lopticu prije nego li dva puta padne na podlogu 3. isto kao vje ba broj dva samo to se izvodi rukometnom loptom koja se baca u stranu (slike 26a i 26b ) 4. dodavanje lude loptice u paru 5. sporta stoji na mjestu potpuno opu ten i na trenerov znak brzo mijenja poziciju (npr. u anj, sklek, sjed, le anje ) (slike 27a, 27b i 27c)

6. start iz razli itih pozicija (iz sjeda, kleka ili le anja na podlozi) na zvu ni ili vizualni signal te kratak sprint 5 - 10 metara na trenerov znak (slike 28a i 28b) 7. u paru; jedan partner izvodi pokrete po vlastitu izboru, a drugi treba te pokrete imitirati u to kra em vremenu (ogledalo) vo enje lopte, sjed, kretanje u stranu, skok, okret, promjena ruke kod vo enja lopte (slike 29a i 29b)

8. kretanje u ko arka kom stavu; na trenerov znak rukom, promjena smjera naprijed, natrag, lijevo, desno (slika 30) 9. desnom rukom voditi ko arka ku loptu, a lijevom nogom voditi nogometnu loptu istovremeno (slike 31a i 31b).

e) Sinkronizacija pokreta u vremenu

Sinkronizacija pokreta u vremenu usavr ava se vje bama koje sadr e nepovezane pokrete dva ili vi e dijelova tijela. Najbolje je razvijati ovu sposobnost izme u 6. i 8. godine i koristiti sljede e vje be: 1. rukama raditi velike krugove(svaka u suprotnu stranu), a nogom kru iti u zglobu kuka prema unutra (slika 32) 2. u bo nom kretanju, rukama u odru enju izvoditi velike krugove, na na in da idu u suprotnom smjeru (slika 33)

3. rotacije kukova u jednu stranu, a glave u drugu stranu (slika 34) 4. skip u mjestu; voditi loptu jednom rukom, a drugom raditi velike krugove u ramenom zglobu (slika 35) 5. skakanje s izvo enjem udaraca u zraku (slika 36) 6. jednom rukom raditi eone krugove, drugom bo ne, ali samo iz zgloba ramena 7. jednom rukom raditi eone krugove, a drugom rukom bo ni udarac (slika 37) 8. stajanje na jednoj nozi; ruke se kre u iz priru enja u predru enje, dok se nogom kru i (slika 38a i 38b) 9. preskakivanje vija e (na dvije noge, na jednoj nozi, prekri enim rukama) (slika 39) 10. jednom rukom vo enje lopte, drugom izba aj lopte u vis i hvatanje (slika 40)

f) Kinesteti ko diferenciranje Kinesteti ko diferenciranje je sposobnost da se koristi odgovaraju a koli ina snage za odre eni pokret te da se korektno procijeni razlika u formi, udaljenosti i vremenu izvedbe (timing). Ovu sposobnost najbolje je razvijati izme u 6. i 7. i 10. i 11. godine. Mogu sekoristiti sljede e vje be: 1. bacanje lopti razli ite veli ine ne mete postavljene na razli itim mjestima na zidu ili tlu (dvjema rukama, jednom rukom, nogom...) (slika 41)

2. bacanje medicinke na to no zadanu udaljenost koja nijemaksimalna 3. skakanje iz po u nja preko 5 6 prepreka razli ite udaljenosti i visine 4. bacanje lopte o zid tako da se lopta odbije od zida na to no zdanu udaljenost (slike 42a i 42b) 5. isto to iz skoka 6. vo enje dvije lopte razli itih te ina i opsega (koje se razli ito odbijaju) (slika 43) 7. dodavanja s dvije lopte razli ite te ine i opsega (slike 44a i 44b) 8. skok u dalj na to no zadanu udaljenost koja nije udaljenost maksimalnoga skoka (slike 45a, 45b i 45c) 9. glavom udarati loptu o zid u stajanju ili skakanju (slika 46)

g) Adekvatnost kretanja

Adekvatnost kretanja je sposobnost kretanja na na in da se zadatak izvede sa to manjim trudom. Najbolje ju je razvijati izme u 8. i 13. godine kod dje aka i izme u 9. i 12. godine kod djevoj ica. U treningu se mogu koristiti sljede e vje be: 1. pro i poligon prepreka (slalom, vo enje, preskok, provla enje, bacanje) sa to manjim trudom i u to kra em vremenu 2. prije i zadanu udaljenost u zadanom vremenu sa to manjim brojem pokreta 3. primanje lopte (ko arka, odbojka, nogomet) tako da je to prije mo emo dodati suigra u 4. prije i zadanu udaljenost na neravnom terenu za to kra e vrijeme i s minimalnim trudom.

3. Programiranje treninga koordinacije Djeca pred kolske i mla e kolske dobi moraju svladati velik broj jednostavnih vje tina kretanja. U ovoj fazi nu no je odgovaraju im sadr ajima i optere enjima osigurati iroku koordinacijsku bazu, odnosno primjenjivati mnogobrojne razli ite vje be. Kad nastupi adolescencija, u tijelu se doga aju mnoge promjene, to naru ava koordinaciju, a to zna i da ponovno moramo prilago avati djetetovu koordinaciju. Samim time ograni ava se u enje novih, kompliciranih pokreta. U tre em stupnju spolne zrelosti nema ograni enja u razvoju koordinacije. U izvo enju vje bi potrebno je uvijek djecu poticati da koordinacijske vje be izvode i u slobodno vrijeme. Potrebno je kombinirati nau ene i stabilizirane pokrete tehnike pojedine sportske grane ili discipline s osnovnim koordinacijskim vje bama. Najefikasnije je koordinaciju razvijati izme u 7. i 14. godine, a najsenzitivnije razdoblje za razvoj je izme u 10. i 13. godine (Drabik, 1996).

4. Zaklju ak Ova motori ka sposobnost jedna je od najmanje istra enih, a istovremeno i najva nijih sposobnost od kojih ovisi uspje nost u pojedinoj sportskoj grani ili disciplini, koja osim toga, utje e i na cjelokupni psihosomatski razvoj djeteta. U svakom sportu izravno je povezana s tehnikom i taktikom; prema tome, to je vi a razina koordinacije, sporta se bolje prilago ava na trena ne i natjecateljske zahtjeve. Dakle, sportske igre, koje obiluju tehni kim i takti kim elementima, zahtijevaju visoku razinu ove va ne sposobnosti. Vrlo je bitno prepoznati va nost ove motori ke sposobnosti i primjenjivati vje be za njen razvoj od najranije dobi jer se na taj na in razvoj mla ih sporta a mo e znatno olak ati i osigurati baza za daljnje usavr avanje. Bez obzira na razinu naslije ene koordinacije, ne mo e se o ekivati stalni napredak ako se ne posve uje posebna pa nja ovoj va noj sposobnosti. Upravo zbog toga bitna je vi estrana priprema sporta a koja e rezultirati pobolj anjem koordinacije, no isto tako valja biti oprezan pri oblikovanju programa za razvoj koordinacije zato to e gre ke u metodici razvoja primarnih koordinacijskih sposobnosti ostaviti trajne posljedice na motori ku efikasnost ovjeka. Dakle, najbitnije je svakom sporta u dati odgovaraju e informacijsko optere enje u pravom trenutku, to e rezultirati ostvarenjem eljenih rezultata.

5. Literatura 1. Bompa, T. (2000). Cjelokupni trening za mlade pobjednike (str. 53 72). Zagreb: Hrvatski ko arka ki savez, Udruga hrvatskih ko arka kih trenera. 2. Drabik, J. (1996). Children and sports training (str. 67 91). Island Pond, VT: Stadion Publishing Company.