Ross Campbell KAKO ISTINSKI VOLJETI SVOJE DIJETE

1

Ross CampbellKAKO ISTINSKI VOLJETI SVOJE DIJETE

2

Kako istinski voljeti svoje dijete

NakladnikZNACI VREMENA

Centar za prouËavanje BiblijePrilaz Gjure DeæeliÊa 77, Zagreb

Naslov izvornikaRoss Campbell

HOW TO REALLY LOVE YOUR CHILDISBN 0-89693-066-1

Glavni i odgovorni urednikmr. Drago ObradoviÊ

PrijevodJasenka Juraπek-Denin, prof.

LekturaMarijan MalaπiÊ, prof.

KorekturaLjerka Koren i Ivan –idara

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGRAFOLUX, Zagreb

3

Ross Campbell

KAKO ISTINSKIVOLJETI

SVOJE DIJETE

ZNACI VREMENAZagreb, 2000.

4


Ross CampbellKAKO ISTINSKI VOLJETI SVOJE DIJETE

ISBN 953-183-092-4

5

Predgovor

Ova je knjiga napisana ponajprije za roditelje djece pred-adolescentne dobi. Njezina je nakana predoËiti majkama ioËevima razumljiv i koristan pristup njihovoj prekrasnoj, alii zastraπujuÊoj zadaÊi podizanja djeteta.

Nastojao sam prenijeti svoju poruku roditeljima na naj-jasniji i najosnovniji naËin πto ga znam. Ono Ëime se bavimjesu potrebe djeteta i kako se s njima najbolje suËeliti.

Cijelo ovo podruËje odgoja djeteta zamrπen je i smionpothvat, s kojim veÊina roditelja danas ima mnogo teπkoÊa.Na nesreÊu, poplava knjiga, Ëlanaka, predavanja i seminarakoji se odnose na djecu, viπe je zavarala i zbunila roditeljenego πto im je pomogla. Æalosno je to ponajviπe stoga πto suizvori svih tih informacija bili odliËni.

Mislim da je problem u tome πto se mnoge knjige, Ëlan-ci i predavanja utemeljuju na jednom ili najviπe nekolikostajaliπta o podizanju djeteta ne obuhvaÊajuÊi cjelokupni pred-met, ili ne definirajuÊi posebno podruËje kojim se bave. Uskladu s tim, mnogi su samosvjesni roditelji iskreno pokuπaliprimijeniti ono πto su proËitali ili Ëuli kao temeljni odnosspram djeteta, i u tome nisu uspijevali. Taj neuspjeh nijeuvijek prouzroËen greπkom u informaciji koju su proËitali iliËuli niti u naËinu na koji su je primijenili.

Utvrdio sam da izvor problema obiËno leæi u roditeljimakoji nemaju opÊu, uravnoteæenu sliku o tomu kako postupatiprema djetetu. VeÊina roditelja ima osnovnu informaciju sa-mu za sebe, ali nejasnoÊa nastaje oko toga kada i koje naËeloprimijeniti u kojim uvjetima. Ova je zbrka razumljiva. Mno-

6


gi struËnjaci govore roditeljima πto treba Ëiniti, ali ne i kadai kako to ostvariti.

KlasiËni je primjer ovoga u podruËju stege. Izvrsne knji-ge i seminari o djetinjstvu dotakli su se problema stege, alinisu uspjeli razjasniti da je stega samo jedan djeliÊ odnosaspram djeteta. U skladu s tim, mnogi roditelji zakljuËuju daje stega osnovni i primarni oblik odgoja djeteta. Ovdje semoæe vrlo lako pogrijeπiti, posebice kada tko sluπa izjavu:“Ako volite svoje dijete, morate ga disciplinirati.” Ova jetvrdnja toËna, ali je tragedija u tomu πto mnogi roditelji dijetepodvrgavaju gotovo potpunoj stezi, dok istodobno pokazujupremalo ljubavi koja bi ga utjeπila. Stoga veÊina djece sum-nja da je iskreno i neograniËeno voljena. Tako problem nijeu tomu treba li provoditi stegu; problem je kako otkriti naπuljubav prema djetetu kroz stegu i kada tu ljubav pokazati nadruge, njeænije naËine.

Na te Êu se probleme osvrnuti na jednostavan i razum-ljiv naËin da bih pokazao kako opÊenito pristupiti podizanjudjeteta. Uz to, nadam se da Êu roditelje opskrbiti informaci-jama koje Êe im pomoÊi da postupe ispravno u svakoj situa-ciji. Naravno, nemoguÊe je pravilno ovladati svakom situaci-jom; ali πto se viπe tomu pribliæimo, postat Êemo bolji izadovoljniji roditelji, a naπe Êe dijete biti sretnije.

VeÊina πtiva u ovoj knjizi nastala je iz niza predavanjaπto sam ih odræao posljednjih godina na raznim skupovimao odnosu izmeu roditelja i djeteta.

7

1. poglavlje

PROBLEM

“On je bio tako dobar djeËak, tako se lijepo ponaπao”,zapoËeli su ojaeni roditelji svoju bolnu priËu u mojoj ordi-naciji. “Da, izgledao je zadovoljno i nikad nam nije zadavaoveÊih briga. Pobrinuli smo se da stekne prava iskustva —izviaËi, bejzbol, crkva i sve ostalo. Uvijek se prepire s bra-tom i sestrom, ali to je samo normalno suparniπtvo, zar ne?Osim toga, Tom nam nikada nije bio problem. Katkad jeÊudljiv i zatvara se u svoju sobu na neko vrijeme. Ali nikadanije pokazao nepoπtovanje ili neposluh, niti je drsko odgo-varao. Njegov se otac za to pobrinuo.

Sigurni smo da jedno nismo propustili — stegu. To je,zapravo, ono πto nas najviπe zbunjuje. Kako moæe dijete kojeje strogo odgajano cijeloga svog æivota odjedanput juriti na-okolo s razuzdanim prijateljima i Ëiniti ono πto oni Ëine? Atako se odnosi i prema starijima i prema roditeljima. Onilaæu, kradu i piju alkohol. Ja mu viπe ne mogu vjerovati. Nemogu s njim ni razgovarati, jer on to odbija. Tako je mrzo-voljan i zatvoren. »ak me neÊe ni pogledati. Kao da ne æeliimati niπta s nama. I u πkoli je ove godine vrlo loπ.”

“Kad ste zamijetili ove promjene kod Toma?” zapitaosam.

“Pa”, odgovorila je gospoa Smith, “sada ima Ëetrnaestgodina. Ocjene su bile prvi problem koji smo zapazili. Prijeotprilike dvije godine. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseciπestog razreda opazili smo da mu je dosadno, prvo u πkoli,a poslije i drugdje. PoËeo je mrziti odlazak u crkvu. Poslijeje Ëak izgubio zanimanje za prijatelje i poËeo sve viπe vremena

8


provoditi sam, i to uglavnom u svojoj sobi. Sve je manjegovorio. No problemi su se doista uveÊali kad je krenuo uviπi razred osnovne πkole. Izgubio je zanimanje za svojeomiljene aktivnosti — Ëak i za sport. Tada je potpuno odbaciostare prijatelje i poËeo se druæiti s djeËacima koji su uvijekstvarali probleme. Tom je svoje stavove stao prilagoavatinjihovim. PoËeo je dobivati loπe ocjene i nije uËio. Noviprijatelji dovodili su ga u neprilike.”

“Sve smo pokuπali”, nastavila je gospoa Smith. “Prvosmo ga Êuπkali. Onda smo mu uskratili gledanje televizije,filmova itd. Jednom je imao kaznu Ëak mjesec dana. Poku-πali smo ga nagraditi za dobro vladanje. Primijenili smo valj-da svaki savjet koji smo proËitali ili Ëuli. Pitam se moæe liitko pomoÊi nama ili Tomu.

U Ëemu smo pogrijeπili? Jesmo li loπi roditelji? Bog jesvjedok da smo se doista trudili. Moæda je to priroeno.Moæda je to neπto πto je Tom naslijedio. Moæe li to bitifizioloπke naravi? Ali naπ pedijatar ga je pregledao prije ne-koliko tjedana. Da li da ga odvedemo endokrinologu? Ili naEEG? Trebamo pomoÊ. Tom treba pomoÊ. Mi volimo svogasina, doktore Campbell. ©to da poduzmemo kako bismo mupomogli? Neπto se mora uËiniti.”

Nakon πto su gospoa i gospodin Smith otiπli, u sobu jeuπao Tom. Bio sam zadivljen njegovim prijaznim i lijepimizgledom. Pogled mu je bio spuπten, a kad bi ga podigao, tobi potrajalo samo trenutak. Iako je bilo oËito da je vrlo bistar,Tom se izraæavao vrlo πkrto i pritom je mrmljao. Ipak mi jebez ustruËavanja ispriËao svoju priËu, i u osnovi je iznio isteËinjenice kao i njegovi roditelji. NastavljajuÊi, rekao je: “Ni-kome zapravo nije stalo do mene osim mojih prijatelja.”

“Nikome?” upitao sam.“Pa... moæda mojim roditeljima. Ne znam. Prije sam

mislio da im je stalo do mene, barem dok sam bio mali. Aliviπe nije tako. Ono o Ëemu oni doista vode brigu jesu njihoviprijatelji, posao, aktivnosti i sliËno.

9

Oni ni ne trebaju znati πto ja radim. To se njih ne tiËe.Æelim biti bez njih i æivjeti svojim vlastitim æivotom. Zaπtobi trebali biti tako zabrinuti za mene? Nikad prije nisu bili.”

Kako je razgovor odmicao, postalo je jasno da je TompriliËno depresivan i da nikad nije bio zadovoljan sobom ilisvojim æivotom. »eznuo je za bliskim, toplim odnosom sasvojim roditeljima otkako zna za se, ali je tijekom posljed-njih nekoliko mjeseci odustao od tog svog sna. Okrenuo seprijateljima koji su ga prihvatili, ali se njegovo nezadovolj-stvo joπ viπe produbilo.

Ovo je Ëesta i tragiËna situacija danaπnjice. DjeËak raneadolescentne dobi, koji je po svim pokazateljima dobro na-predovao u ranim godinama djetinjstva. Sve do dvanaeste ilitrinaeste godine nitko ne bi ni pomislio da je Tom nesretan.Tijekom tih godina bio je samodopadno dijete koje je imalomalo zahtjeva od strane svojih roditelja i uËitelja. Tako nitkonije sumnjao da se Tom ne osjeÊa potpuno voljenim i prihva-Êenim. Usprkos Ëinjenici πto je imao roditelje koji su gadoista voljeli i skrbili se za njega, Tom se nije osjeÊao potpunovoljenim. Da, Tom je znao za ljubav svojih roditelja i zanjihovu skrb, i nikada to nije poricao. Ipak, neusporedivoemotivno blagostanje osjeÊaja potpune i bezuvjetne ljubavi iprihvaÊenosti kod Toma nije postojalo.

Ovo je doista teπko razumjeti, jer Tomovi su roditeljidoista dobri roditelji. Oni ga vole, brinu se za njega i voderaËuna o njegovim potrebama kako najbolje znaju. PodiæuÊiToma, gospodin i gospoa Smith primijenili su ono πto suËuli i proËitali, i traæili savjete od drugih. A njihov je braksigurno iznadprosjeËan. Oni se vole i uzajamno poπtuju.

Poznata priËa

VeÊina roditelja ima poteπkoÊa u podizanju djeteta. Spritiskom i stresom koji se svakoga dana poveÊavaju u su-vremenoj obitelji, lako je postati zbunjen i obeshrabren. Sve

Problem

10


veÊa stopa braËnih rastava, ekonomska kriza, opadanje kvali-tete obrazovanja i pad povjerenja u vodstvo uzimaju emotiv-ni danak od svakoga. Kako roditelji postaju tjelesno, emotiv-no i duhovno sve iscrpljeniji, to im je i sve teæe odgajatidijete. Uvjeren sam da je upravo dijete najviπe izloæeno na-letu ovih poteπkoÊa. Dijete je najzahtjevnije biÊe u naπemdruπtvu, a njegova je najveÊa potreba ljubav.

PriËa o Tomu u danaπnje je vrijeme uobiËajena. Tomaroditelji iskreno vole. Oni su u odgoju poduzeli sve πto sumogli, ali neπto nedostaje. Jeste li zamijetili πto je to? Ne,nije ljubav, roditelji ga vole. Osnovni je problem u tome πtose Tom ne osjeÊa voljenim. Treba li kriviti njegove roditelje?Je li to njihova pogreπka? Ja ne mislim tako. »injenica je dagospodin i gospoa Smith oduvijek vole Toma, ali nikadnisu znali kako to i pokazati. Kao i veÊina roditelja, oniimaju neodreenu predodæbu o potrebama djeteta: za hra-nom, zaklonom, odjeÊom, obrazovanjem, ljubavlju, vodstvomitd. Sve su ove potrebe zadovoljene osim ljubavi, bezuvjetneljubavi. Premda ljubav postoji u srcima gotovo svih rodite-lja, valja znati kako tu ljubav prenijeti na svoje dijete.

Vjerujem da, unatoË problemima danaπnjeg æivljenja, sva-ki roditelj koji iskreno æeli dati djetetu ono πto mu treba,moæe to i nauËiti. Da bi mu dao sve πto moæe tijekom kratkogvremena koje Êe provesti s njim, svaki roditelj treba znatikako istinski voljeti svoje dijete.

Koji je oblik stege najpogodniji?

“SjeÊam se dogaaja kad mi je bilo πest ili sedam go-dina. »ak se i sada osjeÊam nesretnim dok mislim na to, ikatkad me dovodi do ludila”, nastavio je Tom nekoliko danakasnije.

“SluËajno sam razbio prozor loptom. OsjeÊao sam seuæasno pa sam pobjegao u πumu i tamo se skrivao sve dokme mama nije naπla. Bilo mi je æao i plakao sam jer sam

11

znao i osjeÊao da sam uËinio neπto loπe. Kad je tata doπaokuÊi, mama mu je rekla za prozor i on me je istukao.” UTomovim oËima su se pojavile suze.

“©to si tada rekao?” upitao sam ga.“Niπta”, odgovorio je.Ova nezgoda ilustrira drugo podruËje nesnalaæenja u

odnosu spram djeteta, a to je stega. U navedenom primjerustrogost kojom je otac postupio prema Tomu prouzroËila jeosjeÊaj boli, ljutnje i zlovolje prema roditeljima koji on neÊenikada zaboraviti ni oprostiti bez pomoÊi.

Sedam godina poslije Toma joπ boli sjeÊanje na taj do-gaaj. Zbog Ëega je baπ taj dogaaj ostavio tako tjeskobantrag u Tomovu sjeÊanju? Bilo je viπe prilika kada je Tomprihvatio batine bez problema, a u nekim je sluËajevima zanjih Ëak bio i zahvalan. Je li to zato πto mu je veÊ bilo æaoi πto je osjeÊao kajanje zbog razbijenog prozora? Je li dovoljnopretrpio zbog svoje pogreπke i bez tjelesnog kaænjavanja?Jesu li te batine moæda uvjerile Toma da ga roditelji nerazumiju kao osobu ili da nisu osjetljivi na njegove osjeÊaje?Je li moæda taj put Tomu viπe trebala ljubav i razumijevanjeroditelja nego oπtra kazna? Ako je tako, kako su to Tomoviroditelji mogli znati? Ili kako su mogli procijeniti koji jeoblik stege tada bio najprikladniji?

©to vi mislite, dragi roditelji? Trebamo li unaprijed od-luËiti kako Êemo se ponaπati u odgoju djeteta i tu odlukukruto provoditi? Mislite li da bismo trebali biti dosljedni?Koliko dosljedni? Trebamo li kaænjavati svaku pogreπku uponaπanju svog djeteta? Ukoliko je odgovor potvrdan, trebali ta kazna uvijek biti ista? Ako ne, koje su alternative? ©toje stega? Jesu li stega i kaænjavanje sinonimi? Trebamo liprihvatiti jedan pristup u odgoju djece i njega se strogo pri-dræavati? Ili Êemo koristiti vlastiti zdrav razum i intuiciju? Ilipak poneπto od svega? Koliko? Kada?

Ovo su pitanja s kojima se bori svaki savjesni roditelj.Zatrpani smo knjigama, Ëlancima, seminarima i ustanovama

Problem

12


koje nas uËe kako da odgajamo svoju djecu. Prijedlozi sekreÊu od stiskanja djetetova trapezoidnog miπiÊa do koriπte-nja slatkiπa kao nagrade.

Ukratko, kako su roditelji mogli postupiti u ovoj situa-ciji, da Toma podvrgnu stezi i ujedno zadræe topao odnospun ljubavi? Osvrnut Êemo se na to teπko pitanje neπto kas-nije.

Mislim da se svi roditelji slaæu da je danas podizanjedjeteta iznimno teπko. Jedan od razloga jest taj πto je veÊinadjetetova vremena pod nadzorom i utjecajem drugih: πkole,crkve, susjeda i prijatelja. Upravo zato mnogi roditelji osje-Êaju da, bez obzira na sav trud, njihovi napori imaju vrlomalo utjecaja na njihovo dijete.

Suprotno je istina

Istina je upravo suprotna. Svaka studija koju sam proËi-tao pokazuje da dom lako pobjeuje sve druge utjecaje. Utje-caj roditelja daleko nadmaπuje sve ostale. O domu najviπeovisi koliko Êe dijete biti sretno, sigurno i postojano; kakavÊe odnos dijete imati prema odraslima, svojim prijateljima iostaloj djeci; koliko Êe pouzdanja mladi Ëovjek imati u sebei svoje sposobnosti; koliko Êe biti njeæan ili osamljen; kakoÊe se snalaziti u nepoznatim situacijama. Da, dom, unatoËdjetetovoj zbunjenosti, vrπi na njega najveÊi utjecaj.

Ali ne odreuje samo dom kakvo Êe dijete postati. Boljeda ne poËinimo greπku optuæujuÊi dom za svaki problem ilirazoËaranje. Da bismo stvorili ispravnu sliku, dræim da mo-ramo obratiti pozornost na drugi znaËajan utjecaj na dijete.

Priroeni temperament

Zapravo postoje mnogi priroeni temperamenti. Dosadih je opisano devet. Stella Chess i Alexander Thomas provelisu istraæivanje Ëiji su nas rezultati doveli do te spoznaje.

13

Podatke su objavili u svojoj knjizi “Temperament i poremeÊajiponaπanja u djece” (Temperament and Behaviour Disorderin Children, New York, Univ. Press, 1968.).

Ova je knjiga prozvana klasiËnom i uistinu je veliki pri-donos svijetu bihevioristiËke znanosti. Ona potanko objaπ-njava zaπto djeca imaju individualne osobine. Ona pomaæe uobjaπnjenju zaπto je neku djecu lakπe odgajati od druge. Za-πto su neka djeca ljubaznija ili se s njima lakπe izlazi na kraj.Zaπto djeca, odgajana u istoj obitelji ili u sliËnim okolnosti-ma, mogu biti toliko razliËita.

Dr. Chess i dr. Thomas pokazali su da to, kakvo Êedijete postati, ne odreuje samo okruæenje u domu nego iosobne crte karaktera. Ta je spoznaja odigrala vaænu ulogu uublaæavanju nepravednih optuæbi na raËun roditelja Ëija dje-ca imaju problema s ponaπanjem. Nesretna je navada mno-gih ljudi (ukljuËujuÊi i struËnjake) da okrivljavaju iskljuËivoroditelje za sve πto je u vezi s njihovim djetetom. Istraæiva-nje dr. Chessa i dr. Thomasa dokazuje da su neka djeca sklo-nija teπkoÊama od druge.

Upoznajmo se ukratko s njihovim istraæivanjem. Onoopisuje devet temperamenata koji se mogu prepoznati kodnovoroenËadi. Ovi temperamenti nisu samo naslijeeni (pri-sutni odmah po roenju) nego su osnovne osobine djeteta iostaju trajno. Ove osobine djetetova okolina moæe modifici-rati; temperamenti su duboko ukorijenjeni u cjelokupnu dje-tetovu osobnost, ne mijenjaju se lako i mogu opstati krozcijeli æivot. Pogledajmo te nasljedne temperamente.

1. Razina aktivnosti je stupanj motoriËke aktivnosti kojudijete nasljedno posjeduje, i odreuje koliko je ono aktivnoili pasivno.

2. RitmiËnost (pravilnost nasuprot nepravilnosti) jest pre-duvjet funkcija kao πto su glad, ritam hranjenja, izluËivanjei ciklus spavanja i budnosti.

3. PrihvaÊanje ili odbijanje jest narav djetetova odgovo-ra na nove poticaje kao πto su nova hrana, igraËka ili osoba.

Problem

14


4. Prilagodljivost je brzina i lakoÊa kojom se trenutaËnoponaπanje moæe modificirati kao odgovor na razna okruæe-nja.

5. Intenzitet reakcije je koliËina energije koja se koristiu izraæavanju raspoloæenja.

6. Prag osjetljivosti je stupanj intenziteta poticaja koji jepotreban za reakciju.

7. Kvaliteta raspoloæenja (od pozitivnog do negativnog):æivahno, ugodno, veselo, prijateljsko, nasuprot neugodnom,plaËnom, neprijateljskom ponaπanju.

8. Rastrojenost otkriva uËinak vanjskog okruæenja nasmjer buduÊeg ponaπanja.

9. Raspon pozornosti i upornost je duæina vremena ko-jom dijete obavlja aktivnost i trajanje aktivnosti unatoË za-prekama.

Kao πto ste vjerojatno zapazili, treÊi, Ëetvrti, peti i sedmitemperament najznaËajniji su u odreivanju kakvo Êe dijetebiti za odgoj i skrb — lako ili teπko. Dijete s visokim stup-njem reaktivnosti (visoko “emotivno”); dijete koje Êe se po-vuÊi u novoj situaciji; dijete koje ima poteπkoÊa u prilagodbina nove situacije (ne prihvaÊa promjenu) ili dijete koje jeuvijek loπe raspoloæeno. Ova su djeca priliËno ranjiva nastres, nadasve na visoka oËekivanja roditelja. A odrasli, na-æalost, poklanjaju takvoj djeci manje ljubavi i paænje.

Lekcija koju ovdje moæemo nauËiti jest da su djetetovaosnovna obiljeæja uvelike povezana s tipom majËinstva i nje-ge koju prima.

SluæeÊi se s ovih devet temperamenata, dr. Chess i dr.Thomas odreuju mnogobrojne vrijednosti u procjenjivanjunovoroene djece. Iz ovih podataka oni su mogli jasnopredvidjeti koja Êe djeca biti “lake bebe”, tj. djeca oko kojihÊe skrb biti laka, s kojom Êe biti lak odnos i koju Êe se lakoodgajati. Djeca s kojom je teπko uspostavljati odnos i koju jeteπko odgajati, nazvana su “teπkim bebama”. Ona Êe zahti-jevati viπe od svojih majki nego “lake bebe”.

15

Tada su dr. Chess i dr. Thomas usporedili kako djecanapreduju prema tipu majËinstva πto su ga primali. Dr. Chessi dr. Thomas prouËavali su bebe s “majkama njegovateljica-ma” (majke koje su æeljele svoju djecu i bile sposobne osi-gurati ozraËje puno ljubavi, u kojem su se djeca osjeÊalaprihvaÊenom). Ovo dvoje istraæivaËa takoer su prouËavali i“majke nenjegovateljice” (majke koje su svjesno ili podsvje-sno odbacivale svoje bebe ili nisu bile sposobne osiguratiozraËje u kojem Êe se djeca osjeÊati prihvaÊenom i volje-nom). Dijagram na ovoj stranici ukratko prikazuje njihovootkriÊe.

Kao πto moæete vidjeti, “lake” bebe i “majke njegovate-ljice” izvrsna su kombinacija. Ova su se djeca razvijala do-bro, bez gotovo ikakvih negativnih posljedica.

“Majke njegovateljice” imale su nekih problema s “te-πkim” bebama, ali te su situacije prevladane pozitivno. ©to-viπe, u ozraËju punom ljubavi πto su ga stvorile njihove maj-ke, ta su djeca dobro napredovala.

“Lake” bebe koje su imale “majke nenjegovateljice” op-Êenito nisu tako dobro napredovale. Imale su viπe poteπkoÊaod “teπkih” beba “majki njegovateljica”. Njihova su iskustvanekako bila viπe negativna nego pozitivna.

MAJKE MAJKENJEGOVATELJICE NENJEGOVATELJICE

LAKE BEBE + + + —

TE©KE BEBE + — — —

Kao πto ste veÊ vjerojatno naslutili, “teπke” bebe s “maj-kama nenjegovateljicama” bile su najnesretnije. Ta sirota djecabila su u tako teπkim prilikama da su nazvana djecom “vi-sokog rizika”. Stanje ove djece slama srce. Ona su u opas-nosti od svega — od zlostavljanja do napuπtanja. Ona sudoista djeca visokog rizika.

Problem

16


Stoga, ako sve te dragocjene podatke udruæimo, poËinjuse pojavljivati iznimno vaæne Ëinjenice. Kako Êe se dijetesnaÊi u svijetu, ne ovisi samo o okruæenju i roditeljstvu.Osnovna nasljedna osobina svakog djeteta ima snaæan utje-caj na njegov razvoj, napredak i sazrijevanje.

Ove crte karaktera takoer utjeËu i odreuju koliko jelako ili teπko brinuti se za dijete i koliko Êe to napora iziski-vati od njegovih roditelja. To, ipak, utjeËe na odnos roditeljaprema djetetu. To je dvosmjerna ulica.

NauËivπi ove Ëinjenice, mogao sam u svojoj dnevnojpraksi pomoÊi mnogim krivnjom optereÊenim roditeljima.

SljedeÊa vaæna lekcija koju roditelji moraju nauËiti jestda unatoË tipu nasljednog temperamenta πto ga dijete posje-duje, tip majËinstva (i oËinstva, dakako) vaæniji je u odrei-vanju napretka djeteta. Pogledajte ponovno dijagram. Prem-da je “teπko” dijete teæe odgajati, tip emotivne njege imaveÊi utjecaj u odreivanju konaËnog rezultata. Roditeljstvomoæe promijeniti ove nasljedne temperamente ili na pozitiv-no ili na negativno.

O tomu upravo govori cijela ova knjiga. To je knjiga ukojoj se odgovara na pitanja kako se najbolje postaviti premasvom djetetu da bi ono napredovalo na najbolji naËin i kakodjetetu pruæiti emotivnu njegu koja mu toliko treba. Nemo-guÊe je opisati svaki oblik odgoja djeteta. Stoga sam odabraoono πto smatram najosnovnijim gradivom za uspjeπno rodi-teljstvo.

»injenica je da veÊina roditelja ima osjeÊaj ljubavi pre-ma svojoj djeci. Ipak, pogreπna je pretpostavka da roditeljiprirodno prenose tu ljubav na dijete. To je upravo najveÊapogreπka danaπnjice. VeÊina roditelja ne prenosi svoju iskre-nu ljubav na djecu, i to stoga πto ne znaju kako to uËiniti.Sukladno tomu, mnoga se djeca ne osjeÊaju potpuno, bezu-vjetno voljenom i prihvaÊenom.

Ovo je, mislim, najËeπÊi problem s kojim se djeca danassuoËavaju. Ako roditelji nemaju osnovnu vezu ljubavi spram

17

djece, sve drugo (stega, prijateljski odnos, πkola) zasniva sena pogreπnim temeljima i prije ili kasnije nastat Êe problemi.

Ova knjiga pruæa bitne osnove za izgradnju odnosa pu-nog ljubavi.

Problem

18


2. poglavlje

OKRUÆENJE

Prije nego πto se pozabavimo pitanjem kako istinski vo-ljeti i odgajati dijete, vaæno je sagledati preduvjete za pravil-no podizanje djeteta. Prvi i najvaæniji je dom. Dotaknut Êe-mo se samo nekoliko najznaËajnijih toËaka.

Najvaæniji odnos u obitelji je braËni odnos. On je vaænijiod svih ostalih, ukljuËujuÊi i odnos izmeu roditelja i djeteta.I kakvoÊa veze izmeu roditelja i djeteta i djetetova sigur-nost uvelike ovise o kakvoÊi braËne veze. Zbog toga je vaænouspostaviti najbolji moguÊi odnos izmeu æene i muæa prijenego πto ozbiljno uznastoje izgraivati odnos s djetetom napozitivnije naËine. Moæemo zakljuËiti: πto je naπ braËni od-nos bolji, i primjena informacija koje slijede bit Êe uspjeπnijai radosnija.

Moæemo zapoËeti shvaÊanjem da postoji razlika izmeukognitivne (intelektualne ili racionalne) i emotivne (osjeÊaj-ne) komunikacije. Osobe koje komuniciraju ponajprije nakognitivnom stupnju bave se uglavnom ËinjeniËnim podaci-ma. One vole razgovarati o temama kao πto su sport, burza,novac, kuÊa, posao i sl. dræeÊi temu razgovora izvan emotiv-nog podruËja. ObiËno se osjeÊaju priliËno neugodno u dodirus pitanjima koja izazivaju osjeÊaje, posebice nelagodnim osje-Êajima kao πto je srdæba. Stoga one izbjegavaju razgovor oljubavi, strahu i srdæbi. Ove osobe imaju poteπkoÊa u poku-πaju da pruæe toplinu i potporu svojim braËnim drugovima.

Drugi komuniciraju viπe na osjeÊajnoj razini. Lako sezamaraju Ëistim Ëinjenicama i imaju potrebu dijeliti osjeÊaje,nadasve sa svojim braËnim drugom. Oni osjeÊaju da ozraËje

19

izmeu muæa i æene mora biti πto je viπe moguÊe osloboenoneugodnih osjeÊaja kao πto su napetost, ljutnja i zlovolja.Zato oni æele razgovarati o tim emotivnim pojedinostima,ukloniti nesporazume s braËnim drugom, proËistiti situacijui odræavati ugodan uzajamni odnos.

Naravno, nitko nije potpuno kognitivan ni potpuno emo-tivan. Svi bismo mi bili negdje u spektru ovog jednostavnoggrafikona. Ako tip neËije osobnosti i komunikacije teæi pot-puno emotivnom izraæavanju, takva Êe se osoba pojaviti nalijevoj strani grafikona. Ako osoba teæi kognitivnom tipu ko-munikacije, tada Êe biti na njegovoj desnoj strani. Svi se minalazimo negdje izmeu tih dviju krajnosti. Gdje se nalazitevi?

EMOTIVNO KOGNITIVNO

©to mislite, kojem je dijelu grafikona sklon muπkarac, akojem æena? ToËno! Prema opÊem pravilu, æene teæe emotiv-nom odnosu prema drugima, posebice prema braËnom drugui djetetu. Muπkarci su skloniji kognitivnom naËinu komuni-ciranja.

Uvjeren sam da sad mislite kako je poæeljnije biti nadesnoj strani grafikona nego na lijevoj. Ta pogreπna zamisaodanas je πiroko rasprostranjena. Istina je da svaki tip osobno-sti ima svojih prednosti i mana. Osoba na lijevoj strani gra-fikona, koja viπe izraæava osjeÊaje, nije ni manje bistra nimanje inteligentna. Ova je osoba jednostavno svjesna svojihosjeÊaja i Ëesto je sposobnija uËiniti neπto s njima. S drugestrane, ne znaËi da je osoba na desnoj strani grafikona, kojapokazuje manje osjeÊaja, stvarno manje osjeÊajna, nego su tiosjeÊaji jednostavno potisnuti, i ta ih je osoba manje svjesnai Ëesto slijepa za njih.

Iznenauje Ëinjenica da takozvanom kognitivnom oso-bom (s desne strane) upravljaju osjeÊaji jednako kao i tako-

Okruæenje

20


zvanom emotivnom osobom, ali nije toga svjesna. Npr. kruti,formalni intelektualac takoer ima dubokih osjeÊaja, ali rabisilnu energiju da bi ih dræao potisnutim kako ga ne bi ome-tali. Ali, na nesreÊu, oni ga ipak ometaju. Kad god se pojavinetko (kao “emotivna” æena, ili dijete) i traæi paænju i topli-nu, on ne samo πto nije sposoban odgovoriti na njihov zah-tjev, nego se i ljuti πto je poremeÊena njegova dragocjenaravnoteæa.

OËeva inicijativa

“Moj suprug Fred je tako dobar i svi ga cijene”, objaπnja-vala mi je gospoa Mary Davis u svojoj zbunjenosti, “da seosjeÊam uæasno pri pomisli πto osjeÊam prema njemu. Silnose naljutim na njega, a onda se osjeÊam toliko krivom da sene mogu podnijeti. Pokuπavam razgovarati s njim o tome πtoosjeÊam prema njemu i djeci. Njemu je neugodno, zatvori seu sebe, zatim se naljuti na mene. Tada sam ja nesretna iljutita i æelim mu uzvratiti — Ëak postajem frigidna i nemogu s njim stupiti u intimni odnos. ©to da uËinim? Zabri-nuta sam za svoj brak i djecu, ali ne mogu Ëak ni razgovaratio tome sa svojim muæem. Kako da se naπ brak odræi? Nemoæemo Ëak ni razgovarati ni podijeliti svoje misli i osje-Êaje.”

To je stara priËa. Gospodin Davis je vrlo uspjeπan uposlovnom svijetu. On zna svoj posao. On barata Ëinjenica-ma. Fred se ugodno osjeÊa u svijetu bez emotivnih Ëimbe-nika i gdje oni nisu potrebni. On je “kognitivan” u komuni-kaciji. Ali kod kuÊe? Kao riba na suhom. Oæenjen je normal-nom æenom koja ima normalne æenske i supruæniËke potre-be. Mary su potrebni toplina i potpora njezinog supruga. Onaga treba da skupa s njom podijeli brige, strahove i nade.Mary teæi “emotivnoj” strani u komunikaciji. Njoj treba osje-Êaj da njezin muæ æeli preuzeti svoj dio odgovornosti zaobitelj. Ove njezine potrebe su normalne i uopÊe ne znaËe da

21

je ona slaba, preosjetljiva, ili da izbjegava svoje odgovorno-sti. Nisam joπ sreo istinski sretnu, toplu obitelj u kojoj muæi otac nije preuzeo odgovornost za obitelj. Ponavljam, supru-ga i majka ima svoje odgovornosti, ali suprug joj mora po-magati i podupirati je. Jedan od razloga zbog Ëega je ovobitno jest taj πto æena ima poteπkoÊa u izraæavanju ljubaviprema muæu kad osjeÊa da je on ne podupire potpuno u svimpodruËjima obiteljskog æivota, emotivno i na druge naËine.Naravno, isto se odnosi i na obratni kontekst. Muæ moraznati da mu je njegova æena spremna pomoÊi i uskoËiti kadje to potrebno.

Moæemo to izreÊi i na drugi naËin: kad æena mora preu-zeti muæeve odgovornosti zato πto to ovaj jednostavno neÊe,njoj je teπko osjeÊati se sigurnom i sretnom u toj ljubavi.Primjerice, jedna dama Ëiji sam bio terapeut æalila se da sene osjeÊa sigurno u ljubavi svoga supruga i da ima poteπkoÊau uzvraÊanju ljubavi. Ona se, pogreπno, brinula za svaki ob-lik obiteljskog æivota, ukljuËujuÊi i dvoriπte i voenje finan-cija. Takav odnos moæe biti i valjan ukoliko se oba supruæ-nika sloæe i tako im odgovara; ali Ëak i tada muæ mora preu-zeti dodatnu odgovornost ako zatreba, tj. mora biti spremani mora htjeti preuzeti odgovornost ako je supruga preoptere-Êena. Muæeva spremnost da bude potpuno odgovoran za svojuobitelj jedna je od najveÊih vrijednosti koju æena i dijetemogu imati.

Æena moæe biti divna u prihvaÊanju ljubavi koju je pokre-nuo muæ, uveÊavajuÊi je i uzvraÊajuÊi je njemu i djeci, ispu-njavajuÊi dom neopisivo lijepim ozraËjem. Ali muæ morapreuzeti odgovornost pokretanja ljubavi. Muπkarcima koji suotkrili ovu tajnu moæemo zavidjeti. Ljubav koju mu uzvraÊanjegova supruga neprocjenjiva je, po mom miπljenju najdra-gocjenija. Na poËetku je teπko pokrenuti ljubav, ali kakosuprug poËinje osjeÊati uzvraÊanje ljubavi svoje supruge, ikako zamjeÊuje da se ona s vremenom uveÊava, to postajesve lakπe i lakπe.

Okruæenje

22


Ako postoje iznimke, tek ih moram otkriti. Muæ kojipreuzme potpunu odgovornost za svoju obitelj i prednjaËi uprenoπenju ljubavi na suprugu i djecu, bit Êe nevjerojatnonagraen: imat Êe suprugu koja ga voli, cijeni i pomaæe mu;djecu koja su sigurna, zadovoljna i koja se razvijaju na naj-bolji naËin. Osobno nisam nikada vidio brak koji nije uspioako su bili zadovoljeni ovi zahtjevi. Svaki brak koji samvidio da je propao, nije se dræao ovih naËela. OËevi, mimoramo prednjaËiti!

Ali, pitate se, kako muæ moæe preuzeti odgovornost zaprijenos ljubavi u obitelji kad je u osnovi kognitivan i ne-spretan u podruËju osjeÊaja, a njegova se supruga tu boljesnalazi? To je najËeπÊi i najteæi problem braka u naπe vrije-me. Teπko se time baviti stoga πto veÊina muπkaraca, poputFreda, nisu svjesni problema. Umjesto da shvate kako jevaæan emotivni æivot njihove supruge i djece, oni to vide kaotjeskobnu gnjavaæu koju treba izbjeÊi. Posljedica je, dakako,ono πto smo upravo saznali o Fredu i Mary, razoËaranje izbunjenost zbog sloma komunikacije.

»ini se da danas svatko shvaÊa koliko je komunikacijavaæna u obiteljskom æivotu. Iz odnosa izmeu Freda i Maryvidimo kako komunikacija opada kada “kognitivni” muæ nemoæe razgovarati na emotivnom stupnju, odnosno kad “emo-tivna” æena ne moæe podijeliti svoje najskrovitije osjeÊaje iæelje. Kakva dvojba! Muæevi, moramo se suoËiti s Ëinjenica-ma. U veÊini sluËajeva naπe su æene spremnije u podruËjuljubavi, skrbi i u prepoznavanju emotivnih potreba i naπih inaπe djece. A mi uglavnom sluπamo savjete struËnjaka, zarne? Stoga mi muπkarci nuæno trebamo pomoÊ svojih æena dabi nas povele u ovaj razmjerno strani svijet osjeÊaja.

Ne samo da mi muæevi moramo cijeniti vodstvo svojihæena u podruËju emotivnoga, o Ëemu one prirodno sve znaju,nego ih moramo i poticati i podupirati u njihovoj dnevnojzadaÊi da stvore emotivno ozraËje u domu. Ukoliko smo jojzapreka, ili je Ëak muËimo zbog toga, obeshrabrit Êemo je i

23

tijekom vremena slomiti njezin duh. Koliko sam samo dra-gih æena vidio kojima su muæevi uniπtili napore da njih idjecu vole. Duh tih æena se slama i pojavljuje se depresija.

Ali pogledajmo brakove u kojima suprug cijeni dubokeosjeÊaje svoje supruge i njezinu potrebu da ih priopÊava. Onne samo da je sluπa, veÊ i uËi od nje. On uËi kako se nagra-uje i kako ispunjava i zadovoljava dioba na emotivnomstupnju, bez obzira na to je li ugodna ili neugodna. Takavbrak tijekom godina napreduje. Muæ i æena postaju jednodrugome sve bliæi i vredniji. Takav je brak jedan od najveÊihæivotnih darova.

Je li ljubav slijepa?

“Vidite? On me viπe ne voli. Zna me samo kritizirati”,prigovarala je lijepa Yvone. Ona i njezin suprug John posje-Êivali su me kao “posljednje utoËiπte” za braËno savjetova-nje. Yvone je nastavila: “Ima li iËega dobrog πto o menimoæeπ reÊi, Johne?” Na moje veliko iznenaenje, John senije mogao sjetiti nijednog komplimenta koji bi uputio svo-joj supruzi. Yvone je bila privlaËna, inteligentna, staloæena idarovita, ali je John, Ëini se, mogao istaknuti samo nesugla-sice. Bili su u braku πest godina. Odakle takvo neslaganje?

Teπko je shvatiti, kad razmiπljamo o zapanjujuÊem po-rastu rastava brakova, da gotovo svi brakovi zapoËinju s ve-likim nadama, oËekivanjima, ljubavlju i divnim osjeÊajimaizmeu novovjenËanih. U poËetku se sve Ëini prekrasnim,svijet je savrπen. Tako je zapoËeo i brak izmeu Yvone iJohna. Kakva neoËekivana promjena! Kako se to uopÊe mo-glo dogoditi?

Jedan je Ëinitelj nezrelost. Ali πto je nezrelost? Ona imaneke veze sa starosnom dobi, ali ne nuæno. Unutar ovogaproblema nezrelost se moæe odrediti kao nesposobnost snoπ-ljivosti ambivalencije na svjesnom stupnju. Ambivalencija jeproturjeËan ili konfliktni osjeÊaj prema istoj osobi.

Okruæenje

24


To razjaπnjava izreku “ljubav je slijepa”. Kad se zalju-bimo, te tijekom prvih tjedana ili mjeseci naπeg braka, mividimo voljenu osobu kao savrπenu i ne podnosimo nikakvenegativne osjeÊaje prema njoj ili njemu. Stoga omalovaæa-vamo sve πto nam se ne bi svidjelo kod naπeg supruænika.Tada smo svjesni samo njezinih ili njegovih dobrih strana.Zanemarujemo pojedinosti kao πto su nesavrπena figura iliizgled, prevelika govorljivost, povuËenost, sklonost gojaz-nosti ili mrπavosti, prevelika kiÊenost, hirovitost, nedostatakzanimanja za sport, glazbu, umjetnost, πivanje ili kuhanje.

Ovo prikrivanje neæeljenih osobina naπega braËnog dru-ga pred samim sobom izvrsno funkcionira u poËetku. Kakoæivimo s voljenom osobom iz dana u dan, iz mjeseca u mje-sec, dolazimo do novih spoznaja o njoj ili njemu. Nekihdobrih, a nekih i ne tako dobrih. Nekih Ëak odbojnih. Alidokle god potiskujemo neugodne spoznaje u podsvijest, mimoæemo nastaviti gledati voljenu osobu kao gotovo savrπenimodel, i sve je divno.

Ali postoji problem. Ne moæemo zauvijek potiskivati. Jed-noga dana doseæemo toËku zasiÊenja. Tada moæemo biti ubraku nekoliko dana ili nekoliko godina. To ovisi 1) o naπojsposobnosti potiskivanja, previanja i omalovaæavanja neu-godnog i 2) o naπem stupnju zrelosti odnosno naπoj sposobno-sti da se svjesno suËelimo sa svojim podvojenim osjeÊajima.

Kada dosegnemo ovu kritiËnu toËku, viπe ne moæemopotiskivati negativno. Odjednom se suËeljavamo s danima igodinama neugodnih osjeÊaja prema svome braËnom drugu.Ponovno, zbog nezrelosti (nesposobnosti da se suËeljavamos ambivalencijom), odlazimo u krajnost. Ovaj put potiskuje-mo pozitivne osjeÊaje i usredotoËujemo se na negativne. Sadvidimo voljenu osobu u gotovo obratnom stanju s malo ilinimalo dobroga. Pretjerujemo u naglaπavanju neugodnog iligotovo nimalo ugodnog.

A to se moæe dogoditi brzo. Prije dva mjeseca John jevidio Yvone kao svijet savrπenstva. Sad jedva moæe podno-

25

siti njezinu nazoËnost. Yvone je u biti ostala ista. Johnova sepredodæba o Yvone gotovo potpuno izokrenula.

Kako se suËeljavamo s ovim Ëestim problemom kojirazara naπe druπtvene strukture i prijeti snazi naπega naroda?Kao i uvijek, odgovor je jednostavan, ali ga nije lako prove-sti. Prvo, moramo shvatiti da nitko nije savrπen. To je Ëudno.»ujemo to svakog dana, ali ne vjerujemo. IgrajuÊi igru po-tiskivanja, mi pokazujemo da æelimo i oËekujemo savrπen-stvo od voljene osobe.

Drugo, moramo stalno biti svjesni prednosti i nedosta-taka svog braËnog druga. Moram shvatiti i ne zaboraviti dakod moje æene postoji ono zbog Ëega sam sretan i ono πtobih volio da je drukËije — ona je poput svih ostalih æena.Meni je trebalo puno vremena da nauËim razmiπljati o nje-zinim prekrasnim crtama karaktera u trenucima kad sam njo-me razoËaran.

TreÊe, moramo nauËiti prihvaÊati svoga braËnog drugaonakvim kakav jest, ukljuËujuÊi i njegove greπke. Vjerojat-nost da Êemo naÊi nekoga ili neπto bolje pomoÊu rastave iliu drugom braku, ili u nekoj drugoj vezi, neznatna je, pose-bice uz osjeÊaj krivnje i ostale probleme πto bi ih prouzroËiotakav Ëin. Zapamtite da su vaπa supruga ili suprug istinskinezamjenjivi.

Bezuvjetna ljubav

“Ljubav je velikoduπna, neobiËno strpljiva i dobrostiva,nije ljubomorna ni zavidna, ne hvali se niti oholi. Nije baha-ta, ni sebiËna i prosta. Ne zahtijeva svoje pravo. Ne razdra-æuje se niti je preosjetljiva. Ne pamti zlo i jedva Êe zamijetitikad joj drugi Ëine zlo. Ne veseli se nepravdi, nego se radujekad istina pobjeuje. Ako nekoga ljubite, bit Êete mu odanibez obzira na to koliko Êe vas stajati. Uvijek Êete mu vjero-vati, misliti o njemu najbolje i uvijek stajati na njegovojstrani.” (1. KorinÊanima 13,4-7; Knjiga o Kristu).

Okruæenje

26


Ova jasna izjava govori nam o temelju svih odnosa uljubavi. Tajna bi se mogla nazvati “bezuvjetna ljubav” kojane ovisi o djelu, dobi, teæini ili greπkama braËnog druga. Ovavrst ljubavi kaæe: “Volim svoju æenu, bez obzira na sve. Bezobzira na to πto ona Ëini, kako izgleda, ili πto kaæe. UvijekÊu je voljeti.” Da, bezuvjetna ljubav je ideal i ne moæe sepostiÊi u cijelosti, ali πto joj se viπe pribliæim, viπe Êe On,koji nas toliko voli, uËiniti da moja æena bude savrπena. I πtoje On viπe mijenja prema svojoj slici, bit Êe mi sve draæa isve Êu viπe njome biti zadovoljan.

To nas dovodi do kraja rasprave o samome braku. Do-takli smo samo nekoliko toËaka, ali postoje mnoge dobreknjige o toj temi, a mi æelimo prijeÊi na naπ primarni zadatak— nauËiti kako da volimo svoje dijete.

Kad istraæujemo svijet djeteta, moramo se prisjetiti dabraËni odnos bezuvjetno ostaje najvaænijom obvezom u obi-telji. UËinak je tog odnosa na dijete, za cijeli æivot, golem.

Navest Êu primjer jedne krπÊanske obitelji koja je doπlak meni po savjet prije nekoliko mjeseci. Roditelji su dovelipetnaestogodiπnju Jenifer zato πto je ostala trudna. Bila je toprekrasna djevojka s ugodnom osobnoπÊu. Bila je i darovitau nekoliko podruËja. Jenifer je imala snaæan, topao i zdravodnos sa svojim ocem — na neki naËin rijetkost u danaπnjevrijeme. Njezin se odnos s majkom takoer Ëinio zdravim. UpoËetku sam bio zbunjen razmiπljajuÊi zaπto se Jenifer upu-stila u seksualnu avanturu upravo na takav naËin. Malo jeosjeÊala prema mladiÊu koji je bio potencijalni otac. A nijebila temperament koji bi nepriliËno traæio muπku pozornost.Jenifer je uvijek bila dijete puno poπtovanja i popustljivo,dijete s kojim roditelji nisu imali nikakvih problema. Zaπtoje onda Jenifer iznenada zatrudnjela? Bio sam zbunjen.

Zatim sam razgovarao s roditeljima, zajedno i pojedina-Ëno. Pogaate. Jeniferini su roditelji imali braËne razmiricekoje su dobro skrivali od drugih. Ovi razdori bili su dugo-trajne naravi, ali je brak funkcionirao godinama na priliËno

27

stabilan naËin. A Jenifer je uvijek uæivala u bliskom odnosusa svojim ocem. Kako je dijete raslo, majka je postajala zbogtoga sve ljubomornijom. Ali osim te ljubomore, majka jeimala srdaËan odnos s Jenifer.

Tada je Jenifer dospjela u djevojaËku dob. Kako su senjezina tjelesna obiljeæja poËela mijenjati i ona postajati æe-nom, majËina je ljubomora porasla. Raznim oblicima never-balne komunikacije, majka je jasno i glasno prenijela porukuJenifer. Poruka je glasila da je Jenifer sada æena koja biodsada morala pripaziti na svoje emotivne potrebe, naroËitona privlaËenje pozornosti muπkaraca. Kao i mnoge djevojketog uzrasta, Jenifer je pokuπala zamijeniti ljubav svoga ocapaænjom muπkih prijatelja. Jenifer se ponaπala u skladu spodsvjesnim, neverbalnim uputama svoje majke.

Njezina je majka bila svjesna nesretne vlastite braËnesituacije koja je rezultirala loπim intimnim æivotom s braË-nim drugom. Bila je takoer svjesna i bliskosti izmeu Jeni-fer i njezina oca. Nije bila svjesna intenziteta svoje ljubo-more prema Jenifer. I nije bila svjesna svog utjecaja na Jeni-ferino spolno ponaπanje.

U sluËajevima poput ovog uzaludno je i Ëesto bolnosuoËiti nekoga s pogreπkom ili nepravilnim postupkom. Prem-da je povrπinski problem bio ponaπanje djeteta, osnovni jeproblem bio braËni odnos. Da bi pomogao ovoj obitelji nanajbolji naËin, terapeut mora pomoÊi roditeljima u njihovojbraËnoj vezi, a ne usredotoËiti se na iznalaæenje pogreπaka ina prosudbu njihovih pogreπnih postupaka. On mora takoeristaknuti Boæji oprost u Isusu Kristu. Kako se popravlja braËnaveza, krivnja se otapa, a ovaj se poremeÊeni odnos izmeumajke i djeteta moæe mijenjati nabolje.

Ova ilustracija trebala bi pokazati koliko je vaæan braËnisavez u æivotu djeteta. ©to je snaænija i zdravija ova veza,suËelit Êemo se kao roditelji s manje problema. A informaci-je iz ove knjige, budu li se primjenjivale, bit Êe djelotvornije.

Pogledajmo sada drugi vaæan odnos u obitelji.

Okruæenje

28


3. poglavlje

TEMELJ

Prava je ljubav bezuvjetna, i trebala bi biti vidljiva usvim odnosima ljubavi (vidi 1. KorinÊanima 13, 4-7). Temeljje Ëvrstog odnosa s naπim djetetom bezuvjetna ljubav. Samota vrsta odnosa moæe osigurati razvoj djeteta do punog ipotpunog potencijala. Samo na temelju bezuvjetne ljubavimogu se sprijeËiti problemi kao πto su osjeÊaj zlovolje, ne-voljenja, krivnje, straha i nesigurnosti.

Moæemo biti sigurni da je dijete pravilno odgojeno sa-mo ako je naπ primarni odnos s njim zasnovan na bezuvjet-noj ljubavi. Bez temelja bezuvjetne ljubavi nije moguÊe ra-zumjeti dijete i njegovo ponaπanje, niti se nositi s loπim po-naπanjem.

Bezuvjetnu ljubav moæemo slikovito nazvati svjetloπÊuvodiljom u odgoju djeteta. Bez nje Êemo mi roditelji radit umraku bez dnevnih znakova koji bi nam pokazali gdje smoi πto bismo trebali Ëiniti u odnosu spram svog djeteta. Snjom imamo pokazatelje koji nam govore gdje smo, gdje jedijete, i πto da Ëinimo u svim podruËjima, ukljuËujuÊi i ste-gu. Samo s ovakvom podlogom imamo kamen temeljac nakojem gradimo svoju struËnost u odgoju djeteta i ispunjava-nju njegovih svakidaπnjih potreba. Bez temelja bezuvjetneljubavi roditeljstvo je teæak i razoËaravajuÊi teret.

©to je to bezuvjetna ljubav? Bezuvjetna ljubav jest vo-ljeti dijete bez obzira na sve. Bez obzira na to kako dijeteizgleda. Bez obzira na to kakve su mu sposobnosti, talenti,mane. Bez obzira na to πto mi od njega oËekujemo i, πto jenajteæe, bez obzira na to kako se ponaπa. To, dakako, ne

29

znaËi da nam se uvijek treba sviati njegovo ponaπanje. Be-zuvjetna ljubav znaËi da mi volimo svoje dijete Ëak i ondakad moæda mrzimo njegovo ponaπanje.

Kao πto smo spomenuli kad smo raspravljali o bezuvjet-noj ljubavi u braËnom odnosu, to je ideal koji nikad neÊemopostiÊi u potpunosti. Ali, opet, πto mu se viπe pribliæimo, iπto viπe u tom smjeru postignemo, bit Êemo sve zadovoljnijii pouzdaniji roditelji. A i naπe Êe dijete biti zadovoljnije,ljubaznije i sretnije.

Kako bih volio da mogu reÊi: “Volim svoju djecu uvi-jek, bez obzira na sve, pa i na njihovo ponaπanje.” Ali, poputveÊine roditelja, ne mogu. Ipak Êu sebi odati priznanje jerpokuπavam ostvariti taj predivni cilj — da ih bezuvjetnovolim. Da bih to postigao, stalno se podsjeÊam na sljedeÊe:

1. Oni su djeca.2. Vladat Êe se kao djeca.3. VeÊina je djeËjeg ponaπanja neugodna.4. Ako odigram svoju ulogu roditelja i budem ih volio

bez obzira na njihovo ponaπanje, oni Êe moÊi odrasti i prestatÊe se ponaπati djetinjasto.

5. Ako ih volim samo kad sam njima zadovoljan (uvjet-na ljubav) i prenosim na njih tu ljubav samo tada, ona seneÊe osjeÊati voljena u cijelosti. To Êe dovesti do toga da seosjeÊaju nesigurna, da iskrivljavaju sliku o sebi i bit Êe spri-jeËena da razviju samokontrolu i zrelije ponaπanje. Stogasam za njihovo ponaπanje i razvoj tog ponaπanja ja odgovo-ran jednako kao i ona.

6. Ako ih volim bezuvjetno, ona Êe se dobro osjeÊati ibit Êe zadovoljna sobom. Ona Êe tada moÊi, kako budu rasla,kontrolirati svoje strahove, a nakon toga i ponaπanje.

7. Ako ih volim samo kad udovolje mojim zahtjevima ilioËekivanjima, osjeÊat Êe se nesposobnima. Vjerovat Êe da jebespredmetno truditi se, kad to ionako nikada nije dostatno.Nesigurnost, strah i niska razina samopoπtovanja uniπtit Êeih. Bit Êe stalna smetnja u njihovom emotivnom razvoju i

Temelj

30


razvoju ponaπanja. Ponavljam: za njihov potpuni razvoj jasam odgovoran jednako koliko i ona.

Radi sebe kao roditelja i radi moje djece, molim se damoja ljubav prema mojoj djeci bude πto je viπe moguÊe be-zuvjetna. BuduÊnost moje djece ovisi o tom temelju.

Dijete i njegovi osjeÊaji

SjeÊate li se jednostavnog dijagrama u 2. poglavlju? ©tomislite, gdje bismo na njemu naπli svoju djecu? ToËno! Sa-svim na lijevoj strani. Dijete dolazi na svijet sa zapanjuju-Êom sposobnoπÊu da opaæa emotivno. Dijete je vrlo osjet-ljivo na osjeÊaje svoje majke. Prelijepo je vidjeti kad se maj-ci prvi put donese novoroena beba, ako je majka istinskiæeli. Ona se prilagouje majËinu tijelu i njezino je zadovolj-stvo svima oËito.

Ali prvi susret djeteta s majkom koja ga ne æeli odajedrukËiju sliku. Ovo jadno dijete nije zadovoljno i Ëesto ga jeteπko odgajati, Ëesto je razdraæljivo i oËito nesretno. To seËesto dogaa kad je majka nezadovoljna ili depresivna, iakose ne moæe razaznati nikakva razlika u majËinom postupkuprema djetetu.

Stoga je vrlo vaæno znati da su djeca od roenja izuzet-no emotivno osjetljiva. Kako je njihova razina znanja male-na, njihov naËin komuniciranja sa svijetom odvija se ponaj-prije na osjeÊajnom stupnju. To je najvaænije. Prve spoznajedjeteta o svijetu dolaze preko njegovih osjeÊaja. To je divno,ali i zastraπujuÊe kad razmiπljamo o vaænosti te Ëinjenice.Emotivno biÊe djeteta odreuje kako ono vidi svoj svijet —svoje roditelje, svoj dom, sebe.

Ovo postavlja pozornicu i temelj za gotovo sve drugo.Na primjer, ako dijete doæivljava svoj svijet kao hladan, bezljubavi, bez skrbi, neprijateljski, tada Êe strah, πto ja smatramdjetetovim najveÊim neprijateljem, πtetno utjecati na djetetovgovor, njegovo ponaπanje i sposobnost uspostave odnosa i

31

uËenja. Bit je u tome da je dijete ne samo emotivno preosjet-ljivo nego i ranjivo.

Gotovo svaka studija koju znam kazuje da svako dijetestalno pita svoje roditelje: “Voliπ li me?” Dijete postavljaovo emotivno pitanje uglavnom svojim ponaπanjem, rjeeverbalno. Odgovor na ovo pitanje je apsolutno najvaænijastvar u æivotu bilo kojeg djeteta.

“Voliπ li me?” Ako bezuvjetno volimo dijete, ono osjeÊada je odgovor na to pitanje potvrdan. Ako ga volimo uvjetno,ono je nesigurno, i opet sklono tjeskobi. Odgovor koji da-jemo djetetu na ovo najvaænije pitanje “Voliπ li me?” popri-liËno odreuje osnovni djetetov stav prema æivotu. To jepresudno.

Dijete nam obiËno postavlja ovo pitanje svojim pona-πanjem, a mi mu odgovaramo takoer svojim ponaπanjem.Ne samo onim πto kaæemo, nego i onim πto Ëinimo. Svojimponaπanjem dijete nam kazuje πto treba — viπe ljubavi, viπestege, viπe prihvaÊanja ili viπe razumijevanja.

Svojim ponaπanjem mi zadovoljavamo ove potrebe, alito moæemo samo ako je naπ odnos utemeljen na bezuvjetnojljubavi. Nadam se da ste zapazili izraz “svojim ponaπanjem”.OsjeÊaj ljubavi za dijete u naπem srcu mora biti jak. Ali tonije dostatno. Dijete Êe po naπem ponaπanju prepoznati da gavolimo. Naπa ljubav prema djetetu prenosi se naπim pona-πanjem, onim πto kaæemo i πto uËinimo. Ali ono πto Ëinimoima veÊu teæinu. Na dijete mnogo viπe utjeËu naπi postupcinego rijeËi. O tome kako to provesti govorit Êemo uskoro.

SljedeÊi kritiËni pojam πto ga roditelji moraju razumjetijest taj da svako dijete ima emotivni spremnik. Taj je sprem-nik, dakako, slikovit, ali vrlo stvaran. Svako dijete ima odre-enih emotivnih potreba, i zadovoljenje tih potreba (krozljubav, razumijevanje, stegu itd.) odreuje mnogo toga. Prijesvega kako se dijete osjeÊa: je li zadovoljno, ljutito, depresivnoili veselo. Nadalje, to utjeËe na ponaπanje djeteta: je li po-sluπno ili neposluπno, plaËljivo, æivahno, nestaπno ili povu-

Temelj

32


Ëeno. Naravno, πto je puniji spremnik, pozitivniji su osjeÊajii bolje je ponaπanje.

Æelio bih ovdje iznijeti jednu od najvaænijih tvrdnji uovoj knjizi. Samo ako je emotivni spremnik pun, moæe se oddjeteta oËekivati najbolje i najviπe. A Ëija je odgovornostodræavati taj spremnik punim? Dakako, roditeljska. Ponaπa-nje djeteta otkriva stanje spremnika. Kasnije Êemo govoriti otome kako napuniti spremnik, ali zasada moramo razumjeti dase taj spremnik mora odræavati punim, a samo mi roditelji todoista moæemo. Samo ako se spremnik odræava punim, dijetemoæe uistinu biti sretno, dosegnuti svoj potencijal i pravilnoodgovoriti na stegu. Boæe, pomozi mi da udovoljim potreba-ma svog djeteta kao πto Ti udovoljavaπ mojim! “A moj BogÊe udovoljiti svim tvojim potrebama.” (Filipljanima 4,19)

Djeca odraæavaju ljubav

Djecu moæemo usporediti sa zrcalom. Ona odraæavaju,ali ne iniciraju ljubav. Ako im se ljubav pruæi, ona je vraÊaju.Ako im se ne pruæi, nemaju πto uzvratiti. Bezuvjetna se lju-bav odraæava bezuvjetno, a uvjetna se vraÊa uvjetno.

Ljubav izmeu Toma i njegovih roditelja primjer jeuvjetnog odnosa. Kako je Tom rastao, æudio je za bliskim,toplim odnosom sa svojim roditeljima. Na nesreÊu, njegovisu roditelji osjeÊali da bi ga trebali stalno poticati da bude usvemu bolji, suzdræavajuÊi se od pohvale, topline i izricanjaljubavi, osim za izuzetno ponaπanje, kad su se njime zbogtoga ponosili. InaËe, bili su vrlo strogi i smatrali su da bi gapreviπe odobravanja i izricanja ljubavi moglo pokvariti i osla-biti njegovu æelju da bude bolji. Izraæavali su ljubav kad seTom isticao, ali su je inaËe potiskivali. Ovo je vjerojatnodobro uspijevalo dok je Tom bio vrlo mlad. Ali kako jerastao, poËeo je osjeÊati da ga njegovi roditelji ne vole istin-ski i da ga ne cijene zbog njega samoga, nego vode brigusamo o tome da budu poπtovani.

33

Dok Tom nije postao tinejdæer, njegova je ljubav premaroditeljima snaæno sliËila ljubavi njegovih roditelja premanjemu. Dobro je nauËio kako voljeti uvjetno. Ponaπao se nanaËin koji je zadovoljavao njegove roditelje kad su oni uËi-nili neπto da bi ga zadovoljili. Dakako, ni Tom ni njegoviroditelji nisu igrajuÊi ovu igru mogli prenijeti ljubav jednona drugo, jer su obje strane Ëekale da druga strana uËinineπto πto zadovoljava. U takvoj situaciji svaka strana postajesve viπe razoËaranom i zbunjenom. S vremenom se pojav-ljuju depresija, bijes i zlovolja, a sve je to ponukalo obiteljSmith da potraæi pomoÊ.

Kako biste vi rijeπili takvo stanje? Netko bi savjetovaoroditeljima da zahtijevaju svoja roditeljska prava: poπtova-nje, pokornost itd. Netko bi kritizirao Toma zbog njegovastava prema roditeljima i zahtijevao od njega da ih poπtuje.Netko bi savjetovao oπtru kaznu za Toma. Razmislite o to-me.

Mnoga djeca danas ne osjeÊaju da ih njihovi roditeljipotpuno vole. A upoznao sam, zapravo, svega nekoliko rodi-telja koji svoju djecu ne vole svim srcem. To nije samoakademsko pitanje o kojem treba razmisliti pa reÊi: “©teta!”Stanje poziva na uzbunu. Mnogi vjerski kultovi ili drugeizopaËene organizacije posvuda zarobljuju umove tisuÊa na-πih mladih ljudi. Kako se toj djeci moæe tako brzo ispratimozak da se okrenu protiv svojih roditelja i svih drugih au-toriteta, i da se podËine takvim bizarnim uËenjima? Glavni jerazlog tomu taj πto ti mladi ljudi nikada nisu osjetili da ihnjihovi roditelji iskreno vole. Oni osjeÊaju da im je neπtouskraÊeno, da su njihovi roditelji neπto propustili. ©to? Da,bezuvjetnu ljubav. Kad razmislite koliko malo djece doistaosjeÊa pravu skrb, ljubav i zadovoljstvo, nije ni Ëudo kolikodaleko mogu iÊi ove kultne skupine.

Odakle takvo uæasno stanje? Ne vjerujem da bi trebalookrivljavati samo roditelje. Iz razgovora s njima zakljuËujemda veÊina njih ne samo πto voli svoju djecu, nego su i izuzet-

Temelj

34


no zainteresirani za to da svojoj djeci pomognu. Uvijek po-novno utvrujem da je problem u tome πto roditelji ne znajukako prenijeti svoju ljubav na djecu.

Nisam pesimistiËan. Kako predajem po cijeloj zemlji,ohrabruje me Ëinjenica da me veÊina roditelja ne samo sluπa,nego æeli svojoj djeci pomoÊi. Mnogi su promijenili svojodnos prema djeci i zasnivaju ga na biblijskoj bezuvjetnojljubavi. Kad tako postupe, emotivni se spremnik njihove dje-ce po prvi put ispuni. Roditeljstvo tada postaje potpuno, uz-budljivo i isplativo. Sada ovi divni roditelji imaju vodiljukako da vode i odgajaju svoje drage.

Kako prenijeti ljubav

Razmotrimo sada kako prenijeti ljubav na dijete. Kaoπto se sjeÊate, djeca su emotivna biÊa koja emotivno komu-niciraju. Uz to, djeca se sluæe svojim ponaπanjem u prijenosuosjeÊaja na nas. Dovoljno je samo pogledati dijete da bismoznali kako se ono osjeÊa i u kakvom je stanju. Isto tako idjeca imaju izrazitu sposobnost da prepoznaju naπe osjeÊajepo naπem ponaπanju, sposobnost koju veÊina ljudi gubi kadodraste.

Moja kÊi, dok je bila πesnaestogodiπnjakinja, Ëesto mi jepostavljala pitanja kao πto je: “Zaπto si ljut, tata?” kad nisambio Ëak ni svjestan da se tako osjeÊam. Ali kad razmislim,ona je bila potpuno u pravu.

Djeca su takva. Ona po vaπem ponaπanju odliËno znajukako se vi osjeÊate. Stoga, ako æelimo da djeca znaju πtoosjeÊamo prema njima, da ih volimo, moramo se i ponaπatikao da ih volimo. “DjeËice, ne ljubimo rijeËju i jezikom,nego djelom i iskreno.” (1 Ivanova 3,18)

Namjera ove knjige jest ispitati kako da roditelji pokre-nu svoje osjeÊaje ljubavi. Samo na taj naËin mogu prenijetiljubav na dijete kako bi se ono osjeÊalo voljenim, prihvaÊe-nim i poπtovanim, i da samo moæe voljeti i poπtovati. Samo

35

Êe tada roditelji moÊi pomoÊi svojoj djeci da vole drugebezuvjetno, a iznad svega svoje buduÊe braËne drugove idjecu.

Prije nego πto se upustimo u otkrivanje kako voljeti di-jete, moramo krenuti od jedne pretpostavke. Mora se po-uzdano znati da roditelji vole svoje dijete. To znaËi da rodi-telji moraju æeljeti primijeniti ono πto nauËe. Postoji razlikaizmeu neodreena osjeÊaja topline prema djetetu i praveskrbi, kad smo spremni ærtvovati sve πto treba za djetetovodobro. PriliËno je bespredmetno nastaviti Ëitati ovu knjiguako ne æelite ozbiljno razmisliti o onom πto ona kazuje,razumjeti je i njezin sadræaj primijeniti. InaËe, bilo bi je lakoproËitati povrπno i poricati informacije kao jednostavne inerealne.

Prijenos ljubavi na dijete moæe se grubo svrstati u ËetiripodruËja: kontakt oËima, tjelesni kontakt, usmjerena paænjai stega. Svako je podruËje jednako vaæno. Mnogi roditelji (iautoriteti) usredotoËit Êe se na jedno ili dva podruËja i zane-mariti ostala. Najprenaglaπenije podruËje danas jest stega.SusreÊem mnogu djecu roditelja krπÊana koja su dobro od-gojena, ali se ne osjeÊaju voljenom. U mnogim takvim slu-Ëajevima roditelji su, naæalost, pobrkali stegu s kaænjava-njem, kao da su ta dva pojma isto. To je razumljivo ako tkoËita knjige i Ëlanke ili pohaa seminare o toj temi. I ja ËestoproËitam ili Ëujem autoritete koji kazuju roditeljima da ko-riste prut i fiziËki kaænjavaju svoje dijete ni ne spominjuÊi dadijete treba i voljeti. Ni rijeËi o tome kako djetetu pomoÊi dase dobro osjeÊa prema sebi, svojim roditeljima i drugima. NirijeËi o tome kako dijete uËiniti sretnim.

Svakog dana vidim posljedice ovakva pristupa odgojudjeteta. Ova se djeca dobro ponaπaju dok su sasvim mlada,premda su Ëesto pretiha, nekako mrzovoljna i povuËena. Kodtakve se djece oËituje pomanjkanje spontanosti, znatiæelje idjetinjaste raskoπi ljubavlju odgojenog djeteta. A kod ove sedjece Ëesto javljaju i problemi u ponaπanju kad se pribliæa-

Temelj

36


vaju adolescenciji zato πto im nedostaje snaæna emotivnaveza s roditeljima.

Stoga se mi roditelji moramo usredotoËiti na sva pod-ruËja voljenja svoga djeteta. Nastavimo s razmatranjem pr-vog podruËja, kontakta oËima.

37

4. poglavlje

KAKO POKAZATI LJUBAVPREKO KONTAKTA O»IMA

Kad prvi put pomislite na kontakt oËima, on se priËinjarazmjerno nevaænim u odnosu prema vaπem djetetu. Ipak,kako radimo s djecom, promatramo komunikaciju izmeuroditelja i djeteta i prouËavamo rezultate istraæivanja, shva-Êamo koliko je bitan kontakt oËima. Kontakt oËima vaæan jene samo kod uspostave dobrog komunikacijskog kontakta sdjetetom, nego i kod ispunjenja njegovih emotivnih potreba.I ne znajuÊi, mi se sluæimo kontaktom oËima kao primarnimsredstvom prijenosa ljubavi, ponajprije na djecu. Dijete ko-risti kontakt oËima s roditeljima (i drugima) da bi se emotivnonahranilo. ©to viπe roditelji kontaktiraju oËima sa svojomdjecom kao sredstvom izraæavanja svoje ljubavi, dijete Êeviπe biti nahranjeno ljubavlju, a njegov Êe emotivni sprem-nik biti puniji.

©to je kontakt oËima? Kontakt oËima je izravno gleda-nje u oËi druge osobe. VeÊina ljudi ne shvaÊa koliko je zna-Ëajan takav kontakt. Jeste li ikad pokuπali voditi razgovor snekim tko gleda u drugom smjeru, nesposoban da odræi svama kontakt oËima? To je teπko. A utjeËe i na naπe osjeÊajeprema toj osobi. U nama postoji sklonost da nam se sviajuljudi koji mogu s nama ostvariti ugodan kontakt oËima. Kon-takt oËima je ugodan, dakako, kad ga prate ugodne rijeËi iugodni izrazi lica, kao πto je smijeπak.

Naæalost, roditelji, i ne shvaÊajuÊi to, mogu upotrijebitikontakt oËima i za prijenos drugih poruka svom djetetu. Ro-ditelji mogu uspostaviti kontakt oËima upuÊujuÊi ljubav sa-mo u odreenim uvjetima, kao kad dijete, primjerice, uËini

38


neπto jako dobro na πto su roditelji ponosni. To dijete do-æivljava kao uvjetnu ljubav. Kao πto smo spomenuli u pret-hodnom poglavlju, dijete ne moæe dobro odrastati i razvijatise u takvim uvjetima. Iako mi moæemo duboko voljeti svojedijete, moramo s njim uspostaviti odgovarajuÊi kontakt oËi-ma. Ono Êe u protivnom primiti pogreπnu poruku i neÊe seosjeÊati bezuvjetno voljenim.

Roditeljima je lako razviti groznu naviku uporabe kon-takta oËima iskljuËivo kad æele neπto jako istaknuti djetetu,posebice negativno. Utvrdit Êemo da je dijete najpozornijekad ga gledamo izravno u oËi. To moæda Ëinimo uglavnomkada dajemo neke naloge ili prekoravamo i kritiziramo. Toje katastrofalna pogreπka, iako ova metoda porabe kontaktaoËima ponajprije u negativnom smislu moæe dobro funkcio-nirati kad je dijete sasvim malo.

Ali zapamtite da je kontakt oËima jedan od glavnih iz-vora djetetova emotivnog odgoja. Ako roditelj koristi ovosnaæno sredstvo kontrole ponajprije na negativni naËin, dije-te ne moæe a da i svog roditelja ne doæivljava na negativannaËin. I premda izgleda kao da to moæe dati dobre rezultatedok je dijete malo, takvo je dijete posluπno i popustljivozbog straha. Kako ono raste, strah zamjenjuju bijes, zlovoljai depresija. ProËitajte joπ jednom Tomove izjave: to je onoπto nam on kaæe.

O, da su barem njegovi roditelji to znali! Voljeli su To-ma, ali nisu bili svjesni da su se rijetko koristili kontaktomoËima, a kad i jesu, bilo je to da bi mu uputili neki nalog iliprijekor. Tom je priroeno znao da ga roditelji na neki naËinvole. Ali zbog ovog naËina porabe kontakta oËima s primje-sama kritike, Tom je uvijek bio zbunjen i smeten u odnosuna istinske osjeÊaje svojih roditelja prema njemu. Prisjetitese njegove tvrdnje: “Nikome nije stalo do mene osim mojihprijatelja.” Kad sam ga pitao: “Nikome?” on je odgovorio:“Pa... moæda mojim roditeljima. Ne znam.” Tom zna da bi setrebao osjeÊati voljenim, ali se tako ne osjeÊa.

39

Joπ gora moæe biti navika roditelja da poËnu izbjegavatikontakt oËima kao sredstvo kaænjavanja. To je okrutno, a mito Ëesto Ëinimo svom braËnom drugu. (Hajde, priznajte.) Svje-sno izbjegavanje kontakta oËima s djetetom Ëesto je bolnijeod tjelesnog kaænjavanja. Moæe biti razorno. Ono moæe bitijedna pojedinost u æivotu djeteta koju neÊe nikad zaboraviti.

Postoji nekoliko vrsta okolnosti izmeu roditelja i dje-teta koje mogu utjecati na cijeli æivot djeteta, dogaaja kojedijete, a katkad i roditelj, nikad ne zaboravlja. To moæe bitii namjerno izbjegavanje kontakta oËima s djetetom kao na-Ëin izricanja neodobravanja i oËiti je primjer uvjetne ljubavi.Mudar Êe roditelj poduzeti sve πto je u njegovoj moÊi da toizbjegne.

Naπim izraæavanjem ljubavi prema djetetu ne bi trebaloupravljati zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Mi moramo izra-æavati svoju ljubav stalno, nepokolebljivo i bez obzira nasituaciju. Loπe ponaπanje moæemo rjeπavati na druge naËine— naËine koji se neÊe sukobljavati s pruæanjem ljubavi. MiÊemo govoriti o stezi i kako je provesti bez razbijanja vezeljubavi. Dosad smo shvatili da roditelji moraju rabiti kontaktoËima kao stalni naËin pruæanja ljubavi, a ne samo kao sred-stvo stege.

Mi smo uzori

Svi mi znamo da djeca uËe oblikujuÊi se prema nama.Djeca na isti naËin uËe i umijeÊe kontakta oËima. Ako sdjetetom odræavamo stalni, pozitivni kontakt oËima, pun lju-bavi, i ono Êe Ëiniti to isto. Ako kontakt oËima rabimo kaonaËin izricanja svoje ljutitosti, i ono Êe Ëiniti tako.

Poznajete li neko dijete koje izgleda nekako odbojno ilije Ëak omraæeno? Najvjerojatnije Êe vas samo kratko pogle-dati kad vas prvi put ugleda, a zatim samo kad kaæete iliuËinite neπto posebno zanimljivo. Osim toga, ono vas izbje-gava gledati. Takav je nestalan kontakt oËima neugodan, mr-

Kako pokazati ljubav preko kontakta oËima

40


zak, i moæe izazvati srdæbu. Sada zamislite naËin na kojiroditelji tog djeteta rabe kontakt oËima prema njemu. Ima lisliËnosti?

Zamislite vidljivu πtetu koju ima ovo dijete i imat Êe jekroz cijeli æivot. Zamislite kako Êe mu biti teπko stvaratiprijateljstva i ostale intimne veze. Kako Êe ga drugovi od-bacivati i izbjegavati, ne samo sada nego vjerojatno i trajno,jer su slabi izgledi da prekine ovaj uzorak odnosa. Prije sve-ga, ono nije svjesno da to Ëini, a drugo, promjena takvoguzorka izuzetno je teπka ako roditelji ne promijene vlastitinaËin kontakta oËima prije nego πto dijete postane prestaro.To je jedina djetetova nada.

Izvrstan primjer ovakve tragedije pronaen je u istraæi-vaËkoj studiji pedijatrijskog odjela jedne opÊe bolnice. Istra-æivaË je sjedio na jednom kraju hodnika i brojio koliko putamedicinske sestre ulaze u sobu pojedinog djeteta. Utvrenoje da su neka djeca bila posjeÊena mnogo ËeπÊe od drugedjece. Razlozi su bili zapanjujuÊi. UËestalost posjeta imala jeveze i s ozbiljnoπÊu djetetove bolesti, naravno, i njegom kojaje djetetu bila potrebna. Ali to nije moglo potpuno objasnitiveliku razliku u broju kontakata s malim pacijentima. Vjero-jatno ste pogodili. Popularnijem se djetetu poklanjalo viπepaænje. Kad god su sestre imale slobodne trenutke ili sumogle birati u koju sobu da uu, prirodno su izabirale dijetes kojim su mogle uspostaviti najugodniji kontakt.

Po Ëemu se moglo mjeriti koliko je neko dijete ugodno?Bilo je nekoliko razloga kao npr. æivahnost, verbalna sposob-nost i neposrednost, ali je najËvrπÊi Ëinitelj bio kontakt oËi-ma. Najmanje posjeÊena djeca kratko bi pogledala posjetite-lja, a zatim spustila ili skrenula pogled. Nakon toga ta bidjeca izbjegavala kontakt oËima, πto je oteæavalo uspostavuodnosa s njima. Odrasli su se osjeÊali nelagodno u druπtvute djece. Medicinske sestre, ne shvaÊajuÊi svoju ulogu u po-kretanju komunikacije, pogreπno bi ih razumjele pretpostav-ljajuÊi da dijete æeli biti samo ili da su mu odbojne. Dosljed-

41

no tomu, tu su djecu izbjegavale, a ona su se osjeÊala joπmanje voljenom, æeljenom i vrijednom.

Isto se dogaa i u tisuÊama domova. U Tomovom se tomoglo ispraviti stalnim, toplim i ugodnim kontaktom oËima(bezuvjetna ljubav) njegovih roditelja. Da su oni to znali(kao i neke druge osnovne Ëinjenice o ljubavi o kojima Êemogovoriti), ne bi imali problema sa svojim sinom.

Sindrom zastoja u razvoju

SljedeÊe vaæno otkriÊe u naπem istraæivanju takoer sedogodilo na pedijatrijskom odjelu, ali u sveuËiliπnoj bolnici.ProuËavali smo Ëudni fenomen sindroma zastoja u razvoju.U ovoj bolesti dijete, obiËno staro izmeu πest i dvanaestmjeseci, prestaje se razvijati. »esto prestaje jesti i rasti, po-staje ravnoduπno i apatiËno, i Ëak moæe umrijeti bez nekogvidljivog razloga. Svi testovi i fiziËki pregledi su normalni.Zbog Ëega dijete gubi volju za æivotom? U veÊini sluËajevaznamo da su roditelji odbacili dijete, Ëesto nesvjesno. Nisuse kadri svjesno suoËiti s osjeÊajem odbacivanja svog dje-teta, i tako ga nesvjesno odbacuju svojim ponaπanjem. Utvr-eno je da ti roditelji izbjegavaju kontakt oËima i tjelesnikontakt s djetetom. U svemu ostalom oni su dobri roditelji— osiguravaju hranu, odjeÊu itd.

Sindrom zastoja u razvoju je Ëudan fenomen, ali drugisu nalazi joπ Ëudniji. Za vrijeme nacistiËkih napada na Lon-don tijekom Drugoga svjetskog rata, mnoga su djeca zbogzaπtite bila iseljena iz grada na selo. Njihovi su roditelji osta-li u Londonu. O ovoj se djeci dobro vodilo raËuna fiziËki:bila su Ëista, hranjena i bilo im je udobno. Emotivno, pak,bila su uskraÊena jer nije bilo dovoljno onih koji bi ih emo-tivno hranili — kontaktom oËima i tjelesnim kontaktom.

VeÊina ove djece bila je emotivno zakinuta i oπteÊena.Bilo bi mnogo bolje da su ta djeca ostala sa svojim majka-ma. Opasnost od emotivne πtete bila je veÊa od tjelesne.


42


Opasnost i zamke koje vrebaju emotivno slabo dijetezastraπujuÊe su. Roditelji, potrudite se da vaπe dijete postanesnaæno. Vaπe je najsnaænije orue bezuvjetna ljubav.

Kontakt oËima i proces uËenja

RadeÊi prema programu Headstart, volim poduËavati svedivne uËitelje o kontaktu oËima i tjelesnom kontaktu te kakooni utjeËu na radoznalost i djetetovu sposobnost uËenja.

Odgojitelj Êe znati uoËiti trogodiπnje ili Ëetverogodiπnjedijete koje je oËito uznemireno, zastraπeno i nezrelo zbogteπkoÊa koje ima u uspostavi ili odræavanju kontakta oËima.Slabost u obuzdavanju zbog emotivne oskudice moæe koddjeteta izazvati poteπkoÊe s kontaktom oËima.

Krajnje uznemireno dijete Êe, uz to, imati problema upristupu odraslima (a Ëesto i svojim prijateljima). Dijetekoje ima dovoljno zdravih emocija pristupit Êe svom uËiteljuizravno, uspostaviti normalni kontakt oËima, i reÊi ono πtomu je na pameti — npr. “Mogu li dobiti list papira?” ©todijete viπe oskudijeva u osjeÊajima, teæe Êe mu biti takopostupiti.

U prosjeËnoj uËionici nije teπko naÊi barem jedno dijete(obiËno je to djeËak) koje je toliko uznemireno i zastraπenoda ne moæe uspostaviti dobar kontakt oËima, govori oklije-vajuÊi, i pristupit Êe svom uËitelju neizravno. Povremeno Êedijete moÊi pristupiti uËitelju samo koraËajuÊi gotovo natraπ-ke. Naravno, takvo Êe dijete imati poteπkoÊa u uËenju zboguznemirenosti i napetosti.

Kad pronaemo takvo nesretno dijete, zamolim uËiteljada ga neπto poduËava sjedeÊi preko puta njegove klupe. Za-tim zamolim uËitelja da zagrli dijete i povremeno uspostavis njim kontakt oËima (koliko god dijete moæe podnijeti) tije-kom razgovora. Nakon kratkog vremena opet zamolim uËite-lja da dijete neπto poduËava dræeÊi ga u zagrljaju. UËitelj jezadivljen, a i ja, koliko lakπe dijete uËi kad se prvo zadovolje

43

njegove emotivne potrebe. PomoÊu kontakta oËima i tjeles-nog kontakta, uËitelj je smanjio strah i uznemirenost djetetai uËvrstio mu osjeÊaj sigurnosti i pouzdanja. Ovo mu, pak,omoguÊava da bolje uËi. Nije li jednostavno? Naravno dajest. Zbog Ëega onda to ne Ëinimo ËeπÊe? Zbog mnogih raz-loga: od straha da Êemo izgledati nestruËno, ili da Êemopokvariti dijete, ili da Êemo ga oπtetiti na neki drugi naËin.Ako postoji iπta zbog Ëega se ne trebamo brinuti, to je pruæa-nje ljubavi djetetu.

Na novom mjestu

Vrlo sam sretan πto sam kao roditelj poduËen o vaænostikontakta oËima. To je prouzroËilo veliku promjenu kod mojevlastite djece. Nikad neÊu zaboraviti dane kad smo se tekpreselili u kuÊu gdje i danas æivimo. Naπa dva sina imala sutada πest i dvije godine i bili su sretni, puni energije i uobiËa-jeno samostalni.

Oko tjedan dana nakon useljenja primijetili smo kod obadjeËaka promjenu. Postajali su plaËljivi, dræali se jedan dru-gog, bili su razdraæljivi, pretjerano osjetljivi, nemirni i Ëestosu se tukli. Tih dana moja supruga Pat i ja pokuπavali smosrediti kuÊu prije nego πto Êu ja poËeti raditi. Oboje smo sezabrinuli zbog ponaπanja djece, ali mislili smo da je to zbogselidbe.

Jedne noÊi razmiπljao sam o svojim sinovima i zamisliosebe na njihovom mjestu. Odgovor na njihove probleme uponaπanju iznenada me pogodio poput ËekiÊa. Pat i ja bilismo s djeËacima danonoÊno i Ëesto s njima razgovarali. Alibili smo toliko usredotoËeni na kuÊanske poslove da im ni-smo posveÊivali pravu paænju niti smo odræavali kontakt oËi-ma, a rijetko smo uspostavljali i tjelesni kontakt. Njihovi suemotivni spremnici poËeli presuπivati i svojim su ponaπa-njem pitali: “Voliπ li me?” Na svoj djetinji, iracionalni naËin,oni su pitali: “Voliπ li me sada kad smo se preselili? Je li sve


44


isto? Voliπ li me joπ uvijek?” Tako znakovito za dijete uvrijeme promjene.

»im sam shvatio problem, porazgovarao sam o tome sasvojom suprugom. Mislim da je u poËetku bila malo nepo-vjerljiva, ali tada je veÊ bila spremna pokuπati bilo πto.

SljedeÊeg smo dana uspostavljali s djeËacima kontaktoËima kad god smo mogli, kad su nam neπto govorili ili kadsmo se mi obraÊali njima. Kad god je bilo moguÊe, zagrlilibismo ih i obasipali ih svjesnom paænjom. Promjena je bilanevjerojatna. »im su se njihovi emotivni spremnici napunili,postali su opet sretni, blistavi, bili su sve manje razdraæljivii sretno su provodili vrijeme zajedniËki se igrajuÊi. Pat i jasloæili smo se da je to bilo dobro provedeno vrijeme. Djecasu nam opet bila sretna.

Nikad nije prerano

Dopustite mi da iznesem joπ jednu ilustraciju o vaænostikontakta oËima. OËi djeteta poËinju se usmjeravati na objektnegdje izmeu drugog i Ëetvrtog tjedna starosti. Jedna odprvih slika koja zadræava pozornost djeteta jest ljudsko lice,a posebice oËi.

Kad dijete navrπi otprilike πest do osam tjedana, primijetitÊete da su mu oËi stalno u pokretu i da izgledaju kao daneπto traæe. OËi podsjeÊaju na dvije radarske antene koje suu pokretu i istraæuju. Znate li πto dijete traæi? Mislim da veÊznate: traæi drugi par oËiju. VeÊ s dva mjeseca ove se oËiveæu za drugi par oËiju. Dijete se veÊ hrani emotivno, i Ëakse u takvoj vrlo ranoj dobi djetetov emotivni spremnik morapuniti.

ZapanjujuÊe, zar ne? Nije Ëudo da se djetetov odnosprema svijetu i njegovi osjeÊaji prema njemu tako dobrouobliËuju veÊ u najranijoj dobi. VeÊina istraæivaËa istiËe dasu djetetova osnovna osobnost, naËin miπljenja, govora i drugecrte karaktera uËvrπÊene do dobi od pet godina.

45

Ne moæemo prerano poËeti djetetu pruæati stalnu, toplui neprekidnu ljubav. Ono jednostavno mora imati ovubezuvjetnu ljubav da bi se uspjeπno nosilo s danaπnjim svi-jetom. A mi imamo jednostavnu, ali iznimno uËinkovitu me-todu kojom mu moæemo pruæiti tu ljubav. Ali kontakt oËimamoæe se iskoristiti pogreπno kao sredstvo nadzora, kao πtosmo ranije ustvrdili. Na svakom je roditelju odluka hoÊe liupotrijebiti kontakt oËima da prenese bezuvjetnu ljubav.


46


5. poglavlje

KAKO POKAZATI LJUBAVPREKO TJELESNOG KONTAKTA

»ini se da je najoËitiji naËin prijenosa naπe ljubavi nadijete tjelesni kontakt. Studije otkrivaju iznenaujuÊu Ëinje-nicu da veÊina roditelja dodiruje svoju djecu samo kad je tonuæno — kod oblaËenja, svlaËenja ili sliËno. InaËe se maloroditelja sluæi ovim ugodnim naËinom oËitovanja bezuvjetneljubavi koju dijete toliko treba. Rijetko moæete vidjeti rodi-telja koji vlastitom voljom ili “iz Ëista mira” koristi moguÊ-nost dodirivanja svog djeteta.

Ne mislim samo na grljenje, ljubljenje i sliËno. Ovdjegovorim i o bilo kojoj vrsti tjelesnog kontakta. Tako je jed-nostavno dotaknuti djetetovo rame, lagano ga gurnuti u rebraili mu razmrsiti kosu. Promatrate li pozorno roditelje i djecu,primijetit Êete da mnogi roditelji pokuπavaju imati πto jemanje moguÊe tjelesnog kontakta. Kao da ovi jadni roditeljimisle kako su njihova djeca poput mehaniËkih lutaka, objektkoji treba nauËiti kako da hoda i ponaπa se uz πto manjepomoÊi. Ovi roditelji ne znaju kakve izvanredne moguÊnostipropuπtaju. U svojim rukama imaju naËin kako da kod svogadjeteta uËvrste emotivnu sigurnost i osobno uspiju kao ro-ditelji.

Divno je vidjeti roditelje koji su otkrili ovu tajnu tjeles-nog kontakta i kontakta oËima.

Proπlog je ljeta moj osmogodiπnji sin igrao bejzbol, a jasam ga promatrao. Tijekom igre posebno sam uæivao proma-trajuÊi jednog oca koji je otkrio tajne kontakta oËima i tje-lesnog kontakta. Njegov sin Ëesto bi dotrËao do njega i neπtomu govorio. Bilo je oËito da meu njima postoji snaæna veza

47

zasnovana na ljubavi. Kad su razgovarali, njihov je kontaktoËima bio izravan, bez ustezanja. A komunikaciju su odræa-vali s mnogo prikladnog tjelesnog kontakta, posebice kad jeπto bilo smijeπno. Ovaj bi otac Ëesto polagao ruku na sinovu,ili ga obgrlio, te katkad potapπao po koljenu. Povremeno biga potapπao po leima ili privinuo k sebi, osobito pri duho-vitom komentaru. Moglo se vidjeti kako ovaj otac koristitjelesni kontakt kad god je to moguÊe, dokle god je to njemui djeËaku godilo i dok je bilo prikladno.

Povremeno bi i kÊi tinejdæerka ovog istog oca doπlagledati svog brata kako igra. Sjela bi pokraj oca ili isprednjega. A ovaj briæni otac odnosio bi se i prema njoj na odgo-varajuÊi naËin. Rabio je kontakt oËima i tjelesni kontakt, alije zbog njezine dobi nije dræao u krilu ili ljubio (πto bi Ëinioda je bila mlaa). »esto bi joj dotaknuo ruku, rame ili lea.Katkad bi je potapπao po koljenu ili zagrlio, posebice ako bise dogodilo neπto smijeπno.

Dva dragocjena dara

Tjelesni kontakt i kontakt oËima moraju biti ukljuËeni usve naπe svakidaπnje postupke s djecom. Oni moraju bitiprirodni i ugodni, a ne upadljivi ili pretjerani. Dijete kojeraste u domu u kojemu roditelji rabe tjelesni kontakt i kon-takt oËima osjeÊat Êe se ugodno i kad je samo i u druπtvu.Bit Êe mu lako komunicirati, bit Êe omiljeno i imat Êe samo-pouzdanje. OdgovarajuÊi i Ëesti kontakt oËima i tjelesni kon-takt dva su najdragocjenija dara πto ih moæemo dati svomedjetetu. Kontakt oËima i tjelesni kontakt (uz usmjerenu paæ-nju) najdjelotvorniji su naËini da se napuni djetetov emotivnispremnik i da se razvija na najbolji moguÊi naËin.

Naæalost, Tomovi roditelji nisu otkrili tajnu tjelesnogkontakta i kontakta oËima. U prethodnom smo poglavlju vi-djeli kako su se pogreπno koristili kontaktom oËima. Oni susmatrali da je tjelesni kontakt prikladan za djevojËice jer

Kako pokazati ljubav preko tjelesnog kontakta

48


“njima treba pokazivati ljubav”. Ali gospodin i gospoa Smithvjerovali su kako s djeËacima treba postupati kao s muπkar-cima. Smatrali su da bi izricanje ljubavi razmazilo Toma i dabi postao mekuπcem.

Ovi oæaloπÊeni roditelji nisu shvatili da je istina upravosuprotna, te da πto viπe Tomovih emotivnih potreba budezadovoljeno tjelesnim kontaktom i kontaktom oËima, pose-bice ako to Ëini otac, to Êe se on viπe poistovjetiti s muπkimspolom i bit Êe muæevniji.

Gospodin i gospoa Smith takoer su mislili da s dje-Ëakovim odrastanjem opada i njegova potreba za ljubavlju,osobito tjelesnom. A potreba djeËaka za tjelesnim kontaktomnikada se ne smanjuje, premda se mijenja vrsta tjelesnogkontakta koja mu treba.

Kao i dok je bio malo dijete, on i sad osjeÊa potrebu daga roditelji dræe, miluju, grle i ljube. Ova vrsta tjelesnogiskazivanja ljubavi bitna je od roenja do otprilike sedme iliosme godine — i doista mislim da je presudna! Istraæivanjepokazuje da djevojËice mlae od dvanaest mjeseci primajupet puta viπe tjelesnog izraæavanja ljubavi od djeËaka. Uvje-ren sam da je to jedan od razloga πto mlai djeËaci (izmeutreÊe godine i adolescencije) imaju puno viπe problema oddjevojËica. Na psihijatrijskim se klinikama moæe zateÊi petdo πest puta viπe djeËaka nego djevojËica. Ovaj se omjerdramatiËno mijenja tijekom adolescencije.

OËito je vaæno da djeËak primi jednaku koliËinu ljubavi(a Ëesto treba i viπe) kao i djevojËica tijekom ranih godina.Kako djeËak odrasta i postaje starijim, njegova potreba zatjelesnom ljubavi, kao πto su grljenje i ljubljenje, slabi, ali nei njegova potreba za tjelesnim kontaktom. Njemu je sadapotreban tjelesni kontakt “na djeËaËki naËin” kao πto je hr-vanje u πali, gurkanje, lupkanje po leima, boksanje u πali,medvjei zagrljaji, udaranje dlanom u dlan itd. Ovaj naËinuspostave tjelesnog kontakta s djeËakom jednako je vaænosredstvo izricanja paænje kao grljenje i ljubljenje. Nemojte

49

zaboraviti da dijete nikad ne preraste potrebu za objema vr-stama kontakta.

Kako su moji sinovi odrastali, sve su viπe odbijali ma-æenje, grljenje i ljubljenje. Ali i tada je bilo situacija kad imje to bilo potrebno, a ja sam morao biti spreman da im topruæim. Ovo se obiËno dogaalo kad su bili povrijeeni (tje-lesno ili emotivno), umorni, bolesni, kad su odlazili na poËi-nak ili kad bi se dogodilo neπto πto ih je rastuæilo.

SjeÊate li se posebnih trenutaka o kojima smo razgova-rali u Ëetvrtom poglavlju? Trenutaka koji su posebno zna-Ëajni djetetu, toliko znaËajni da ih nikada neÊe zaboraviti?Ove posebne prilike kada svojoj djeci pruæamo ljubav tjeles-nim kontaktom (grljenje, ljubljenje), posebice kako djeca sa-zrijevaju, neki su od ovih posebnih trenutaka. To su trenucikojih Êe se vaπe dijete sjeÊati u previranjima adolescencije,kad se u tinejdæeru sukobljava s jedne strane pobuna, a sdruge ljubav prema roditeljima. ©to su sjeÊanja ljepπa, dijeteÊe biti jaËe u borbi protiv mladenaËkog meteæa.

Ove dragocjene prilike ograniËene su po broju. Dijetebrzo prelazi iz jedne faze u drugu i, prije nego πto mi to ishvatimo, prilike da mu pruæimo ono πto mu treba dou iprou. Sumorna misao, zar ne?

Joπ neπto æelim reÊi o izraæavanju tjelesne ljubavi djeËa-cima. Lakπe je to Ëiniti kad je on mlae dobi, izmeu dvana-est i osamnaest mjeseci starosti. Kako postaje starijim, topostaje sve teæe. Zaπto? Jedan od razloga je, kao πto smo veÊprije spomenuli, pogreπna pretpostavka da tjelesno izricanjeljubavi viπe priliËi æenskom spolu. Razlog koji ovdje æelimistaknuti jest taj πto veÊina djeËaka postaje manje dopadlji-vom ljudima kako postaju stariji. Na primjer, veÊini ljudisedmogodiπnji ili osmogodiπnji djeËak nije dopadljiv, odbo-jan je i Ëesto izgleda groteskno. Da bismo djeËaku pruæiliemotivnost koju on mora imati, moramo u sebi prepoznatiove neugodne osjeÊaje, oprijeti im se i nastaviti Ëiniti ono πtonam je duænost kao majkama i oËevima.


50


Porazgovarajmo sada o djevojËicama i njihovim potre-bama. DjevojËice opÊenito ne pokazuju toliko da su emotiv-no uskraÊene tijekom prvih sedam ili osam godina æivotakoliko djeËaci. Drugim rijeËima, njihove potrebe za ljubavljunisu tako bjelodane. Vidio sam mnogo emotivno uskraÊenedjece, i vrlo je lako reÊi koji djeËaci pate — njihova patnjaje obiËno oËita. Ali izgleda da djevojËice lakπe podnose po-manjkanje emotivne hrane prije adolescencije i ono na njihmanje utjeËe. No ne dajmo se zavarati. Premda djevojËice nepokazuju svoju patnju u tolikoj mjeri dok su mlae, oneintenzivno trpe kad se o njima ne vodi dovoljna emotivnaskrb. Ovo postaje priliËno vidljivo kad postanu starije, pose-bice tijekom mladenaπtva.

Jedan razlog πto je tomu tako leæi u tjelesnom kontaktu.Zapamtite da je tjelesni kontakt, osobito u njeænijim oblici-ma (dræanje, grljenje, ljubljenje), vitalan za djeËake mlaedobi. ©to je djeËak mlai, taj mu je kontakt vaæniji. KoddjevojËice vaænost tjelesnog kontakta raste πto ona postajestarijom, i doseæe vrhunac u dobi od jedanaest godina. Niπtami ne slama srce viπe od jedanaestogodiπnjakinje koja neprima odgovarajuÊu emotivnu hranu. To je za nju kritiËnodoba.

Promjena Sharonine osobnosti

“Ne mogu vjerovati! Sharon mora da je dr. Jekyll i mr.Hyde”, uzviknula je gospoa Francisco kad me je prvi putposjetila u vezi sa svojom petnaestogodiπnjom kÊeri. “Uvi-jek je bila tiha, stidljiva djevojËica koja se nikad nije isticala.Zapravo, morali smo je poticati da neπto uËini, posebice po-sljednjih nekoliko mjeseci. Jedno je vrijeme nisam ni na πtomogla natjerati. Izgledalo je kao da joj je æivot dosadio. Zasve je izgubila zanimanje, a nadasve za πkolu. »inilo se kaoda je izgubila svu energiju. Odvela sam Sharon pedijatru, alion nije niπta utvrdio. Zatim sam razgovarala sa πkolskim

51

psihologom i nastavnicima. I oni su bili zabrinuti zbog stanjau kojem se nalazi Sharon. Neki prijatelji rekli su mi da se nebrinem, da je to faza koju Êe prerasti. Nadala sam se da suu pravu, ali ostale su sumnje. Jednog dana nazvala me prija-teljica koja ima kÊer Sharonine dobi. Rekla mi je kako njezi-na kÊi misli da se Sharon drogira. Bila sam uvjerena daSharon to ne Ëini, ali sam ipak pretraæila njezinu sobu ipronaπla marihuanu.

Prvi put u æivotu ponaπala se uæasno. Vikala je na mene,rekla je da je uhodim i da nemam pravo ometati njezinuprivatnost. Bila sam zaprepaπtena njezinom drskoπÊu.

Bio je to, izgleda, poËetak promjene njezine osobnosti.Sada je srdita sve vrijeme, upravo puna mrænje. Izlazi s naj-gorim druπtvom, i strahujem od pomisli πto bi joj se svemoglo dogoditi. Jedino πto je sada zanima jest izbivanje izkuÊe i druæenje s njezinim problematiËnim prijateljima. ©toÊe od nje postati, doktore Campbell? Mi je ne moæemo nad-zirati.”

“Je li Sharon ista i prema ocu?” upitao sam.“S njim se nekako bolje slaæe, ali i on je sve teæe uspije-

va urazumiti. A on i nije puno kod kuÊe da bi pomogao. Vrloje zaposlen. Uglavnom ga nema. »ak i kad je kod kuÊe, neposveÊuje nam puno vremena. Djeca ga oboæavaju i æele bitis njim. Ali on odmah pronae neπto πto su pogreπno napra-vila i grdi ih zbog toga. On ih doista voli. Ja to znam. Ali toje njegov naËin.”

Ova je priËa tragiËna, ali uobiËajena. Normalna, nada-rena djevojËica koja je gotovo trinaest godina bila otvorena,posluπna i koju je bilo lako voljeti. Kao i svakom drugomdjetetu, njezina glavna briga bila je “Voliπ li me?” Gotovotrinaest godina njezini su roditelji stalno imali priliku da jojodgovore na to pitanje i dokaæu svoju ljubav prema njoj.Kao tipiËnoj djevojËici, potreba da joj se iskazuje ljubavrasla je tijekom godina i dosegla vrhunac u dobi od jedanaestgodina — toj najkritiËnijoj dobi kad djevojËice imaju gotovo


52


neodoljivu potrebu za obilnim kontaktom oËima, usmjere-nom pozornoπÊu i tjelesnim kontaktom, nadasve od stranesvojih oËeva.

Priprema za mladenaπtvo

Zbog Ëega je ljubav toliko vaæna djevojËicama u dobiprije mladenaπtva? Odgovor: radi pripreme za mladenaπtvo.Svaka djevojËica ulazi u mladenaπtvo pripremljena do odre-enoga stupnja. Neke su dobro pripremljene, a neke nisu.

Dva najvaænija oblika ove pripreme za djevojËice jesuslika o samoj sebi i spolni identitet. Promotrimo spolni iden-titet kod djevojËice koja raste. Kao πto smo veÊ spomenuli,potreba djevojËice za ljubavlju raste kako ona postaje stari-jom. Kako se pribliæava mladenaπtvu, ona nagonski ili pod-svjesno zna da ono πto nose godine adolescencije ovisi o tomeπto ona osjeÊa o sebi. Za nju je vaæno da se osjeÊa ugodno kaoosoba æenskog spola. Ako se ugodno osjeÊa kao “æena” kad sepribliæava mladenaπtvu (obiËno izmeu trinaeste i petnaestegodine starosti), njezino Êe mladenaπtvo biti razmjerno mirno,ugodno i prijatno s uobiËajenim padovima i usponima. ©to jestabilniji i zdraviji njezin spolni identitet, bolje i lakπe Êepodnijeti pritisak svojih prijatelja. ©to je njezino miπljenje osebi kao “ æenskoj osobi” loπije, manje je stabilna. Ona Êetada viπe podlijegati utjecaju prijatelja (posebice muπkih) ibit Êe manje sposobna da se dræi roditeljskih vrijednosti.

Spolni je identitet samopotvrivanje æenskosti, a djevoj-Ëica dobiva svoj spolni identitet ponajprije od svoga oca,dokle god on æivi, a nadasve ako je u domu. Ako otac nijeæiv ili iz nekoga drugog razloga nije uz svoju kÊer, djevojËi-ca mora naÊi neku drugu osobu koja Êe ispuniti ove potrebe.Ali otac je prva osoba koja moæe pomoÊi svojoj kÊeri da sepripremi za mladenaπtvo. Kakva golema odgovornost!

Otac pomaæe svojoj kÊeri da prihvati samu sebe poka-zujuÊi joj da je on sam prihvaÊa. On to Ëini primjenjujuÊi

53

naËela o kojima smo veÊ govorili — bezuvjetnu ljubav, kon-takt oËima, tjelesni kontakt i usmjerenu paænju. Potreba dje-vojËice za ovim naËinima izraæavanja oËeve ljubavi poËinjeveÊ kad ona ima dvije godine. Ova potreba, iako vaæna uranijoj dobi, raste πto djevojËica postaje starijom i pribliæavase toj gotovo magiËnoj dobi od trinaest godina.

Problem u naπem druπtvu jest taj πto se otac — kakodjevojËica postaje starijom — pri izraæavanju ljubavi kojajoj je potrebna obiËno osjeÊa sve neugodnije, osobito u pred-adolescentnoj dobi (oko desete ili jedanaeste godine). I tako,kad djevojËica dosegne dob u kojoj su joj oËeva paænja iljubav najpotrebniji, otac se osjeÊa Ëudno i nelagodno, pose-bice prilikom tjelesnog kontakta. To je izuzetno nesretna okol-nost. OËevi, mi moramo zanemariti nelagodu i pruæiti svojimkÊerima ono πto je za njih od najveÊe vaænosti tijekom cije-log æivota.

Naπ sudac za maloljetne

Kao i veÊina oËeva, i ja sam imao poteπkoÊa u pruæanjusvih emotivnih potreba svojoj djeci — posebice kod tjelesnogkontakta sa svojom kÊeri tinejdæerkom, i s usmjerenom paæ-njom. VeÊinu veËeri dolazio sam kuÊi s posla tjelesno i emo-tivno iscrpljen. Nakon πto sam se istroπio na poslu, kako sammogao pronaÊi energiju i izvore za svoju obitelj, poglavitoza svoju kÊer, u trenucima kad su me trebali? Potreba mojekÊeri za mnom pojaËala se kad je doæivjela negativno isku-stvo sa svojim prijateljima — moæda je neka djevojka bilaprema njoj neprijateljski raspoloæena zbog ljubomore. Kat-kad ona nije razumjela uzrok ljubomore pa je pokuπavalanaÊi pogreπku u sebi. U prigodama sliËnima ovoj, znao samπto bih trebao uËiniti. OtiÊi Êu u njezinu sobu, razgovarati snjom o onome πto joj je tog trena na umu, pruæiti joj savmoguÊi tjelesni kontakt i kontakt oËima, i strpljivo Ëekati dapodijeli sa mnom svoju bol i zbunjenost. Tada Êu joj moÊi


54


razjasniti razumijevanje problema. Nakon nekog vremena onaÊe shvatiti da nije uËinila niπta pogreπno i da ne treba ni zaπto sebe okrivljavati. Tada Êe sagledati situaciju dovoljnojasno da ubuduÊe moæe izbjeÊi sliËne poteπkoÊe.

Volio bih da su se stvari tako odvijale, ali kako samrekao, rijetko sam imao snage i volje to i provesti. ObiËnosam samo bio sposoban pojesti veËeru, sjesti u svoj omiljeninaslonjaË, Ëitati novine i opuπtati se.

Dopustite mi da vam ispriËam πto mi je pomoglo daprebrodim ovu tromost. Kad me moja kÊi (ili jedan od mojihsinova) trebala, a moje cijelo tijelo teæilo krevetu ili stolcu,sjetio sam se svog prijatelja, suca na sudu za maloljetnike.Iskreno cijenim suca. Neπto najteæe, najtragiËnije πto bi semoglo dogoditi meni ili mojoj obitelji bilo bi da sam semorao pojaviti na ovom sudu s jednim svojim djetetom zbog,uzmimo, optuæbe za uæivanje i posjedovanje droge. Rekaosam sebi: “Campbell, svako πesto dijete pojavljuje se na su-du za maloljetnike. Ako æeliπ biti siguran da se ni jedno odtvoje djece neÊe tamo naÊi, bilo bi ti bolje da im pruæiπ onoπto im treba umjesto da misliπ na sebe.”

Sama pomisao da bi se jedno od moje djece moglopojaviti pred sucem bila mi je nepodnoπljiva. To je obiËnopalilo. Odmah sam Ëinio ono πto sam znao da moram uËinitikao otac.

Vratimo se tjelesnom kontaktu. Jednog sam dana raz-miπljao o vaænosti ovoga kontakta. Razmiπljao sam koliko jeznaËajan, a ipak veÊina roditelja smatra taj tjelesni kontaktnebitnim i prejednostavnim; mi mislimo da ga primjenjuje-mo, a zapravo to rijetko Ëinimo. Baπ sam pokuπavao smislitiilustraciju kojom bih istaknuo taj problem, kad je moja su-pruga naiπla na neobiËan Ëlanak u tjedniku The SaturdayEvening Post. »lanak se bavio vjerskim kultovima ukljuËu-juÊi i Ujedinjenu crkvu munijevaca (Unification Church Mo-onies). Bio je tu i razgovor s nekim mladiÊem kojemu supripadnici te zajednice “ispirali mozak”.

55

Jedna od najuËinkovitijih tehnika primjenjivala se ova-ko: u emocijama nabijenom ozraËju i okruæen pripadnicimaCrkve, natjerali su toga mladiÊa da se u mislima vrati udjetinjstvo i oæivi bolne trenutke. PriËao je o dogaaju kadje imao tri godine. OsjeÊao se osamljenim i pokuπao se utje-πiti traæeÊi tjelesni kontakt sa svojom majkom. Ona tog tre-nutka nije imala vremena za njega, te se on osjeÊao odbaËe-nim. Tada su ga pripadnici Crkve poËeli grliti (tjelesni kon-takt), izjavljujuÊi kako ga oni vole (podrazumijevajuÊi da ganjegova majka nije voljela).

ZastraπujuÊe iskustvo, zar ne? »injenica da postoje mnogitakvi vjerski kultovi u naπem svijetu koji pokuπavaju zarobitiumove naπe djece, dovoljno je uzbunjujuÊa. A πto je joπ gore,oni to mogu Ëiniti zato πto roditelji ne pruæaju djeci bezu-vjetnu ljubav niti je opskrbljuju osnovnim emotivnim potre-bama. Statistika pokazuje da mi roditelji u tome ne uspije-vamo.

»injenica je, pak, da veÊina roditelja voli svoju djecu. Iovdje je osnovni problem πto mi nismo svjesni da na svojudjecu moramo prenositi ljubav prije svega ostalog: prije po-duËavanja, prije usmjeravanja, prije primjera, prije odgoja.Bezuvjetna ljubav mora biti osnovni odnos s djetetom, jer jeinaËe sve drugo nepredvidivo, osobito njegovi stavovi i po-naπanje.

Ali zbog toga ne bismo trebali biti pesimistiËni. Doistaje ohrabrujuÊe to πto mi znamo u Ëemu je osnovni problemi kako da se s njim borimo. Postoje razumni odgovori. Jasam uvjeren da veÊina roditelja, zato πto vole svoje dijete,moæe biti poduËena kako da prenese ljubav na dijete. Pitanjeje kako djelovati na sve (ili veÊinu) roditelja. To je neπto oËemu moraju razmiπljati svi zabrinuti roditelji. Odgovor Êeod mnogih zahtijevati da se ukljuËe i djeluju.


56


6. poglavlje

KAKO POKAZATI LJUBAVPREKO USMJERENE PAÆNJE

Kontakt oËima i tjelesni kontakt rijetko zahtijevaju pra-vu ærtvu od roditelja. Usmjerena paænja, pak, zahtijeva vri-jeme, a katkad i vrlo mnogo vremena. To moæe znaËiti od-ricanje od neËega πto bi roditelji radije Ëinili. Roditelji puniljubavi uvidjet Êe da postoje trenuci kad je djetetu prijekopotrebna usmjerena paænja, a to se obiËno dogaa onda kadsu roditelji najmanje za to raspoloæeni.

©to je to usmjerena paænja? Usmjerena paænja je pruæa-nje djetetu potpune, nepodijeljene paænje tako da se dijetenesumnjivo osjeÊa potpuno voljenim. To znaËi da je dijetesamo po sebi dovoljno vrijedno da mu roditelji ukaæu nepo-dijeljenu paænju, poπtovanje i beskompromisan odnos. Ukrat-ko, usmjerena paænja Ëini da se dijete osjeÊa najvaænijomosobom na svijetu u oËima svojih roditelja.

Neki mogu pomisliti da ovo ide predaleko, ali pogledaj-mo u Bibliju i vidjet Êemo koliko su djeca cijenjena. Zapa-zite veliku vrijednost koju im daje Krist (Marko 10,13-16).Njihova je vrijednost istaknuta u Psalmima (Psalam 127,3-5), a i u Postanku se djeca smatraju darom (Postanak 33,5).

Dijete se mora osjeÊati kao da je jedino. Malo djece toosjeÊa, ali velika je razlika kad maliπan zna da je jedinstven.Samo mu usmjerena paænja moæe pruæiti tu spoznaju i pre-dodæbu. Ona je nezaobilazna u razvoju djetetova samopoπto-vanja. I uvelike utjeËe na djeËju sposobnost ljubavi premadrugima.

Iz mojega iskustva usmjerena je paænja najzahtjevnijapotreba koju dijete ima, i to stoga πto mi roditelji imamo

57

velikih poteπkoÊa da je uoËimo, ali i ispunimo. Ima mnogorazloga zbog kojih ne uoËavamo ovu potrebu. Jedan od glav-nih razloga jest taj πto mislimo da su druge stvari koje Ëinimoza dijete dostatne. Primjerice, mi mislimo da posebna zado-voljstva (sladoled ili slatkiπ), pokloni i zadovoljavanje neo-biËnih zahtjeva zamjenjuju usmjerenu paænju odreeno vri-jeme. Ove ljubaznosti nisu loπe, ali ozbiljna je greπka rabitiih kao nadomjestak za pravu usmjerenu paænju. Meni je pora-ba ove vrsti nadomjestka bila prava kuπnja jer mi je bilomnogo lakπe pruæiti neko zadovoljstvo ili pokloniti dar, a ioduzimalo mi je mnogo manje vremena. Ali uvijek sam iznovauviao da se moja djeca ne ponaπaju niti osjeÊaju najboljeako im ne pruæim tu dragocjenu ugodnost — usmjerenu paæ-nju.

Tiranija æurnosti

Zbog Ëega je toliko teπko pruæiti usmjerenu paænju? Sto-ga πto to oduzima vrijeme. Mnogobrojne studije i knjigepokazuju da je vrijeme naπa najdragocjenija svojina. Promo-trimo to ovako. Iako imam na raspolaganju dvadeset Ëetirisata dnevno, a u tjednu sedam dana, gotovo je nemoguÊe daispunim sve svoje obveze. To je Ëinjenica i prisiljava me dazastanem i razmislim. Ne mogu izvrπiti svaku obvezu i odgo-vornost u svom æivotu kako bih ja to æelio. S tim se morampomiriti. Ako se ne pomirim, naivno Êu zakljuËiti da Êu sveveÊ nekako uspjeti obaviti, a u tom Êu sluËaju pasti podutjecaj tiranije æurnosti. Hitne Êe stvari automatski poËetidobivati prednost u mom æivotu i upravljati mojim vreme-nom. To bi bilo opravdano da su te stvari i vaæne. Ali, naæa-lost, obiËno nisu. Uzmite za primjer “sveti” telefon. Kaæem“sveti” stoga πto ima prednost nad gotovo svim drugim. Natelefonski poziv mora se odgovoriti bez obzira na vrijeme,mjesto ili situaciju. Naπa obitelj moæe provoditi krasne tre-nutke veËeri. To je meni od najveÊe vaænosti. Ali ako zazvo-

Kako pokazati ljubav preko usmjerene paænje

58


ni telefon, on ima “sveto” pravo da ometa, prekine i Ëakuniπti naπe obiteljsko zajedniπtvo. Tiranija æurnosti joπ jed-nom pobjeuje ono πto je u æivotu vaæno.

Znate, jednostavno nemamo dosta vremena u svomekratkom æivotu da nama gospodari æurnost i da se bavimovaænim. Ne moæemo imati kolaË i pojesti ga istodobno. ©toonda uËiniti? Bojim se da postoji samo jedan odgovor. A onnije ni lak ni jednostavan. Moramo utvrditi svoj red vrijed-nosti, postaviti ciljeve i planirati vrijeme da bismo ih ostva-rili. Moramo upravljati svojim vremenom da bismo se moglibaviti vaænim stvarima.

Red vrijednosti

©to je vama najvaænije u æivotu? Gdje se nalazi vaπedijete? Je li na prvom mjestu na listi vrijednosti? Drugom?TreÊem? »etvrtom? To vi morate odrediti! U protivnom, va-πe Êe dijete slabo stajati na rang-listi i trpjet Êe od odreenogstupnja zapostavljenosti.

Nitko drugi ne moæe to uËiniti umjesto vas. Vaπ braËnidrug ne moæe postaviti sebe ili dijete kao prioritet u vaπemæivotu. Ne moæe to ni vaπ pastor, savjetnik, poslodavac iliprijatelj. To moæete samo vi. ©to je, dragi kolega roditelju?©to i tko ima prednost u vaπem æivotu? Posao? Crkva? BraË-ni drug? KuÊa? Hobi? Djeca? Televizija? Druπtveni æivot?Karijera?

Dopustite mi, molim vas, da se joπ jednom osvrnem navlastito iskustvo i na iskustvo onih koji su doπli k meni posavjet. Dosad sam, promatrajuÊi æivot, primijetio sljedeÊe: ugotovo svim obiteljima koje su naπle zadovoljstvo, sreÊu iuzajamnu zahvalnost meu Ëlanovima obitelji, roditelji ima-ju sliËan red vrijednosti. ObiËno je na prvom mjestu vrijed-nost etiËke naravi, kao πto je snaæna poboænost ili moralnapravila. Ovo se u veÊini sluËajeva oËituje stavljanjem Bogana prvo mjesto u njihovom æivotu i topli, utjeπni odnos s

59

Njim pun ljubavi i potpore. Oni se sluæe ovim stabilnimodnosom da bi utjecali na sve druge odnose. Na drugom jemjestu braËni drug, kao πto je veÊ spomenuto. Djeci pripadatreÊe mjesto. Kao πto vidite, prava se sreÊa nalazi u orijenta-ciji obitelji — prvo duhovna obitelj, zatim tjelesna. Bog,braËni drug, pa djeca. To je znaËajno. Ostale su vrijednostitakoer vaæne, ali ove tri moraju doÊi ispred ostalih.

Razgovarao sam s mnogim ljudima koji su traæili zado-voljstvo u novcu, moÊi i prestiæu. Ali kad su iskusili æivot iotkrili prave vrijednosti, æalosno su shvatili da su pogreπnoulagali. Vidio sam mnoge bogataπe koji su proveli svoje naj-bolje godine u stjecanju bogatstva. Naæalost, morali su po-traæiti lijeËniËku pomoÊ kad su shvatili da je, unatoË bogat-stvu i moÊi, njihov æivot jadan i bolno prazan. Svaki bi odnjih zaplakao i smatrao svoj æivot promaπenim zbog svoje-glavog djeteta ili supruge koju je izgubio rastavom braka.Tek tada shvaÊaju da je jedina prava vrijednost u æivotu ne-tko tko te voli i stalo mu je πto se s tobom dogaa — Bog,braËni drug i dijete.

SusreÊem i mnoge teπko bolesne osobe, a njihov jezakljuËak o æivotu potpuno isti. Kad se osvrnu na svoj æivot,one smatraju da je jedino vaæno da li ih netko bezuvjetnovoli i brine se za njih. Ako takve osobe imaju uza se one kojiih vole, one su zadovoljne. Ako nemaju, tada ih treba æaliti.

Nedavno sam razgovarao sa suprugom jednog ministra,prekrasnom æenom koja je oboljela od neizljeËivog raka. Onaje izuzetno dobra osoba. Objasnila mi je kako se, otkad jesaznala za svoju bolest, njezin pogled na æivot promijenio.Sa spoznajom da joj se pribliæava smrt, njezin sustav vrijed-nosti morao se promijeniti. Po prvi put je shvatila da u æivotuni ona ni njezin suprug nisu odvajali dovoljno vremena zaispunjenje potreba braËnog druga ili djece jer nisu odoljelimanje vaænim stvarima. Ova je supruga tada dala svom mu-æu i djeci prvenstvo, i u njihovom je æivotu doπlo do velikepromjene. Nikad nisam vidio tako promijenjenog supruga i


60


djecu. Dakako, ovo ne znaËi da bismo trebali zanemaritiostala podruËja svoga æivota, ali moramo upravljati vremenomkoje Êemo za njih utroπiti i kontrolirati njihov utjecaj na nas.

Prolazni trenuci

SljedeÊa ilustracija oπtro naglaπava vaænost usmjerenepaænje. Nedavno sam Ëitao o ocu koji je jednog dana sjediou svojoj dnevnoj sobi. Proslavljao je pedeseti roendan, alije baπ toga dana bio zlovoljan. Odjednom je njegov jedana-estogodiπnji sin banuo u sobu, sjeo mu na krilo i poËeo galjubiti u obraz. DjeËak ga nije prestajao ljubiti pa ga je otacoπtro prekinuo rijeËima: “©to to radiπ?!” Dijete je odgovori-lo: “Dajem ti pedeset poljubaca za tvoj pedeseti roendan.”ObiËno bi otac bio ganut ovim dojmljivim izricanjem ljuba-vi. Na nesreÊu, buduÊi da je bio loπeg raspoloæenja, odgur-nuo je djeËaka i rekao: “UËinimo to drugi put.” DjeËak je bioslomljen. IstrËao je iz kuÊe, skoËio na bicikl i odvezao se.Nekoliko trenutaka kasnije udario ga je automobil i usmrtioga. Moæete zamisliti kroz kakvu je æalost, griænju savjesti iosjeÊaj krivnje prolazio ovaj jadni otac.

Ove nam æivotne priËe kazuju nekoliko pouka. Prvo, daje æivot nepredvidiv i nesiguran pa ne moæemo znati ni pla-nirati koliko Êemo prilika imati da bismo njegovali svojedijete. A posebice koliko Êemo trenutaka imati za usmjerenupaænju. Moramo iskoristiti sve moguÊnosti jer ih ima manjenego πto mi mislimo. Naπa djeca rastu.

Drugo, ovi trenuci se ne dogaaju svakog dana. SjeÊateli se onih posebnih trenutaka koji na dijete ostavljaju trajandojam? Trenutak kad je Rick pokuπao poljubiti svoga ocapedeset puta bio je jedan od takvih neprocjenjivih trenutaka.Da je otac proveo tih nekoliko trenutaka s Rickom na po-zitivan naËin, Rick bi ih se s ljubavlju sjeÊao do kraja æivota,nadasve kad bi bio u kuπnji da se usprotivi roditeljima u,primjerice, buntovniËkim danima mladenaπtva. S druge stra-

61

ne, da Rick nije poginuo, nikad ne bi zaboravio bol, patnjui poniæenje πto ga je proæivio toga trenutka.

Pogledajmo sada drugu priËu koja se odnosi na usmjere-nu paænju. U dnevniku oca velikog humanista pronaen jeopis dana provedenog na pecanju sa sinom. Otac komentirakako je dan bio “potpuni promaπaj” jer mu se Ëinilo da je“sinu dosadno, da je odsutan duhom, i da je progovorio jedvakoju rijeË”. Otac je Ëak napisao da vjerojatno viπe nikadaneÊe povesti sina na pecanje. Mnogo godina poslije jedan jepovjesniËar pronaπao ove biljeπke i s radoznaloπÊu ih us-poredio sa zapisima πto ih je sin zapisao istog dana u svojdnevnik. Sin je ustvrdio kako je proveo “savrπen dan”, “samsamcat” s ocem. Opisao je koliko mu je to bilo vaæno i odkakvog je dubokog znaËenja za njega.

Cilj usmjerene paænje

Kako se odreuje usmjerena paænja? Kad dijete osjeÊa:“Ja sam sâm s mamom”; “Imam je samo za se”; “Ovogtrenutka ja sam najvaænija osoba u svijetu moje majke” — toje cilj usmjerene paænje.

Usmjerena paænja nije neπto πto je lijepo i moæe se pru-æiti djetetu ako vrijeme dopuπta; to je duboka potreba svakogdjeteta. Kako dijete vidi sebe i kako ga njegovo druπtvoprihvaÊa, odreeno je naËinom na koji je udovoljeno ovojpotrebi. Bez usmjerene paænje raste djetetova nesigurnost jerosjeÊa da je sve vaænije od njega. Dijete postaje nesigurnije,a njegovo se emotivno i duπevno sazrijevanje usporava. Ta-kvo se dijete moæe prepoznati u vrtiÊu ili u razredu. Ono jemanje zrelo od djece Ëiji su roditelji imali vremena da zado-volje njihovu potrebu za usmjerenom paænjom. Takvo ne-sretno dijete je povuËenije i ima poteπkoÊa s prijateljima.Teæe svladava poteπkoÊe i pogreπno postupa u nekom suko-bu. Previπe je ovisno o nastavniku ili drugim odraslim oso-bama s kojima dolazi u vezu.


62


Neka djeca, posebice djevojËice kojima je uskraÊenausmjerena paænja njihovih oËeva, izgledaju sasvim suprotno.PriliËno su brbljave, sklone simulacijama, dramatiËne i Ëestodjetinje zavodljive pa njihovi odgojitelji u vrtiÊu i uËitelji uniæim razredima πkole obiËno misle da su prerano sazrele ida su naprednije. Ali kako postaju starije, ovaj se oblik po-naπanja ne mijenja i postupno postaje neprikladnim. Kad sti-gnu do Ëetvrtog razreda, obiËno postaju omraæene i svojimprijateljima i uËiteljima. Ipak, Ëak i tada, usmjerena paænja— nadasve ako potjeËe od njihovih oËeva — moæe mnogopomoÊi u ublaæavanju djetetova samorazornog ponaπanja, usmanjenju tjeskobe i nastavljanju prekinutog sazrijevanja.

Kako pruæiti usmjerenu paænju

Nakon πto smo vidjeli koliko je za dijete vaæna usmjere-na paænja, kak je primijeniti? Utvrdio sam da je najboljinaËin pruæanja usmjerene paænje odvojiti vrijeme koje Êemoprovesti nasamo s djetetom. Siguran sam da veÊ mislite ko-liko je to teπko. U pravu ste. PronaÊi vrijeme kad Êemo bitinasamo s djetetom, osloboeni drugih utjecaja i smetnji,najteæi je oblik dobrog odgoja djeteta. Mogli bismo reÊi dase po tome najbolji roditelji razlikuju od ostalih roditelja;roditelji kojima je stalo do njihove djece za razliku od onihkojima do njih nije stalo; oni kojima je najviπe stalo od onihkojima uopÊe nije stalo; roditelji koji imaju red vrijednostiod onih koji ga nemaju. »injenica je da za dobar odgoj djete-ta treba puno vremena. PronaÊi vrijeme u naπem hiperaktiv-nom druπtvu nije lako, pogotovo stoga πto su djeca Ëestoovisna o televizijskom programu i radije bi tako provela ovovrijeme. To je joπ jedan razlog zaπto je usmjerena paænjatoliko znaËajna. Na djecu utjeËu sile izvan obitelji viπe negoikad u proπlosti. Velik je napor potreban da bi se odvojilovrijeme iz gustog rasporeda, ali je nagrada velika. Divno jevidjeti sretno dijete, sigurno, voljeno od prijatelja i odraslih,

63

koje uspjeπno uËi i dobro se vlada. Ali vjerujte mi, dragiroditelji, to ne dolazi samo po sebi. Za to moramo platitivisoku cijenu! Moramo naÊi vremena koje Êemo provestinasamo s djetetom.

John Alexander, bivπi predsjednik Meunarodne udrugekrπÊanskog prijateljstva, ima Ëetvero djece. Na nedavno odr-æanoj konferenciji govorio je kako mu je teπko pronaÊi vre-mena za svako od njih. On je problem rijeπio tako da odvojibarem pola sata svakog tjedna za svako dijete. Svatko morapronaÊi vlastiti naËin kako da to uËini.

I meni je bilo teπko upravljati vremenom. Pokuπavaosam ga πto viπe saËuvati za svoju djecu. Na primjer, neko jevrijeme moja kÊi imala nastavu blizu mog ureda ponedjelj-kom poslijepodne. Prilagodio sam svoje vrijeme tako da mo-gu otiÊi po nju. Tada bismo se zadræali u restoranu i zajednoveËerali. U tim trenucima, bez pritiska prekida i rasporedavremena, mogao sam joj posvetiti punu pozornost i sluπatisve o Ëemu god je æeljela govoriti. Samo u ovakvom kontek-stu, kad su nasamo i bez pritiska, roditelji i njihova djecamogu razvijati taj posebni odnos koji je potreban svakomdjetetu da bi se moglo suËeliti sa æivotnom stvarnoπÊu. Upra-vo takve trenutke dijete pamti kad æivot postane teæak, nada-sve u godinama mladenaËkih previranja i normalnog nagonaza nezavisnoπÊu.

Tijekom vremena usmjerene paænje roditelji mogu isko-ristiti i posebne prilike da bi uspostavili kontakt oËima itjelesni kontakt s djetetom. Tada kontakt oËima i tjelesnikontakt imaju veÊe znaËenje i jaËe utjeËu na djetetov æivot.

Naravno, teæe je pronaÊi vrijeme za usmjerenu paænjuako imate viπe djece. SjeÊam se razgovora sa sedmogodiπ-njom djevojËicom koja je imala mnogobrojne probleme ikod kuÊe i u πkoli — probleme s domaÊim zadaÊama, s pri-jateljima i zbog nezrela ponaπanja. Vjerojatno ste veÊ pogo-dili u Ëemu je problem. Imala je devetero braÊe i sestara injezini dragi roditelji nisu imali vremena pruæiti joj potrebnu


64


usmjerenu paænju. Oni, zapravo, nisu bili svjesni da ova dje-vojËica pati od nedostatka usmjerene paænje stoga πto su sesva ostala djeca dobro prilagoavala. Roditelji su bili farmerii tijekom dnevnih obveza — muæe, hranjenja æivotinja i ob-rade zemlje — provodili su dovoljno vremena nasamo sasvakim djetetom da bi ovladali problemima. Sa spomenutomdjevojËicom, zbog njezine dobi, individualnih osobina, po-retka roenja i prirodnog tijeka dogaaja bilo je drukËije iona nije uæivala dovoljno roditeljske paænje. Osjetila se zane-marenom i nedovoljno voljenom. Njezini su je roditelji is-kreno voljeli, ali dijete to nije osjeÊalo i stoga to nije niznalo.

Isplati se pozorno planiranje

Iz ove ilustracije moæemo vidjeti koliko je vaæno plani-rati naπe vrijeme da bismo osigurali usmjerenu paænju zasvako dijete. To nije lako. U obiteljima s dvoje djece svakiroditelj Ëesto moæe posvetiti vrijeme jednom djetetu, no gdjeima viπe od dvoje djece, problem postaje progresivno teæim.A u obiteljima s jednim roditeljem potpora je, naravno, teæa.Ali je ipak pozorno planiranje isplativo: npr. nekog odree-nog dana (recimo sljedeÊeg petka) jedno dijete moæe bitipozvano na zabavu, drugo moæe biti kod roaka, a jednodijete ostaje slobodno. Paæljivi roditelj, kome su djeca naj-vaænija, shvatit Êe da je to vrijeme zlatna prilika da tomdjetetu pokloni usmjerenu paænju. Dakako, vaπi planovi mo-raju biti u skladu s emotivnim potrebama svakog djeteta iliÊe se pojaviti isti problem kao i kod obitelji s desetero djecekoju smo spomenuli. Ovo je izrazito teπko ako imamo u istojobitelji i zahtjevno i nezahtjevno dijete. Moramo se odupri-jeti shvaÊanju da najglasniji najviπe dobiva. Svako dijete imaiste potrebe, bilo da ono zahtijeva njihovo zadovoljenje iline. U ovom smislu je posebno ranjivo dijete koje nije zah-tjevno nego pasivno, a uz to je srednje dijete. I ako su njego-

65

va braÊa i sestre zahtjevna djeca, roditelji Êe ga jednostavnozaobilaziti dok se problemi ne razviju.

»ekanje na pogodnu priliku traæi dodatno vrijeme. Takvase prilika, primjerice, pojavi kad se roditelj zatekne sam sdjetetom dok se ostala djeca vani igraju. To je dobra prigodada se napuni djetetov emotivni spremnik i da se sprijeËeproblemi πto ih donosi presuπeni spremnik. Vrijeme pruæanjausmjerene paænje moæe biti priliËno kratko, ali samo trenu-tak ili dva mogu uËiniti Ëuda. Svaki se trenutak broji. To jepoput πtednog raËuna. Dokle god je “saldo” zdrav, bit Êe idjetetov emotivni æivot, i manje Êe se problema javljati. Toje ujedno i ulaganje u buduÊnost, posebice u godinama mla-denaπtva.

Svaki je ulog sigurnost da Êe djetetove tinejdæerske go-dine biti zdrave, dobre, ugodne i pune nagrada i za dijete iza roditelja. Udio je velik. Ima li πto gore od svojeglavogsina ili kÊeri u adolescentnoj dobi? Ima li πto ljepπe od sta-loæena tinejdæera?

Naravno, vaæna su i dulja razdoblja usmjerene paænje.Kako djeca odrastaju, ta se razdoblja moraju produæavati.Starija djeca trebaju vremena da se zagriju, smekπaju svoje“utvrde” i oslobode se kako bi iznijela svoje intimne misli,nadasve one koje ih moæda brinu. Kao πto vidite, ako se strenucima usmjerene paænje zapoËne dovoljno rano u dje-tetovu æivotu, ono je prihvaÊa vrlo prirodno i mnogo se lakπepovjerava svojim roditeljima. S druge strane, ako se ne odvajavrijeme za usmjerenu paænju, kako dijete moæe nauËiti smi-sleno komunicirati sa svojim roditeljima? Ponavljam, ulog jevelik. Ima li πto teæe od problematiËnog djeteta koje vam nemoæe povjeriti svoje osjeÊaje? Ima li πto ljepπe nego kadvaπe dijete moæe s vama o svemu razgovarati?

Sve ovo nije lako i zahtijeva vrijeme. Ali mnogi ljudikoje sam sreo ispriËali su mi mnoge naËine na koje su touspjeli. SjeÊam se kako mi je o tome priËao Joe Bayly, krπ-Êanski pisac. On oznaËuje toËno vrijeme u svom kalendaru


66


koje namjerava provesti sa svojom obitelji, i kada tko æeli snjim zakazati sastanak u to vrijeme, on mu ljubazno kaæe daveÊ ima drugu ugovorenu obvezu.

Druga ideja koju je iznio Joe Bayly, a koja mi se poseb-no svidjela, jest poraba zastavica, po jedna za svakog Ëlanaobitelji. Svaka zastavica bila je oblikovana tako da odgovaraosobnosti svakog Ëlana, s napisanim imenom. ObiËno bi jedijete dobilo na svoj roendan. Nakon toga bi se vjeπala najarbol ispred kuÊe u posebnim prilikama, na primjer za svakiroendan ili kad bi se dijete vraÊalo kuÊi nakon putovanja,ili sliËno. To je primjer neizravne usmjerene paænje.

U nazoËnosti drugih osoba

Spomenuli smo da se usmjerena paænja pruæa kad smonasamo s djetetom, bez drugih Ëlanova obitelji. Premda je totoËno, postoje i trenuci kad moramo pruæati usmjerenu paæ-nju i u nazoËnosti drugih. To su situacije kad je dijete boles-no, kad doæivi neku emotivnu bol ili kad postoji neki regre-sivni razlog. Pod regresivnim razlogom razumijevam slabukontrolu osjeÊaja i/ili ponaπanja.

Dopustite mi da to potkrijepim primjerom. Jednog sudana duboko zabrinuti roditelji zatraæili moj savjet u vezi sasvojim dvanaestogodiπnjim sinom Timom. DjeËakov bliskiroak, takoer dvanaestogodiπnjak, doπao je da bi neko vri-jeme æivio s njima. Roak je bio vrlo zahtjevno dijete kojeje zasjenilo Tima i zahtijevalo gotovo svu paænju Timovihroditelja. Tim se poËeo osjeÊati zapostavljenim pa je postaodepresivan, povuËen i katkad nekomunikativan. Dio mojihsavjeta roditeljima bio je da i Timu i njegovom roaku pruæemnogo usmjerene paænje, tj. da provode vrijeme nasamo sTimom, a onda posebno samo s roakom. Roak je, ipak,nastavio dominirati svakom situacijom u kojoj su bila nazoË-na oba djeËaka. Zatim sam savjetovao roditeljima da pruæesvakom djeËaku usmjerenu paænju kad god bi roak bio pre-

67

viπe dominantan. Roditelji su to mogli Ëiniti tako da se okre-nu izravno prema Timu kad on govori, ostvarujuÊi kontaktoËima, te da mu pruæe tjelesni kontakt kad je to pogodno ida odgovore na njegove komentare. Isto bi roditelji ponav-ljali i kad je govorio Timov roak.

Ova vrst usmjerene paænje obiËno uspijeva dobro samoako dijete prima i dovoljno usmjerene paænje nasamo. Uz-gred, pouËio sam nastavnike ovim jednostavnim naËelimaπto je unaprijedilo njihovo poduËavanje i zapaæanje u odnosuna svako dijete.

Usmjerena paænja zahtijeva dosta vremena i teπko da bise mogla trajno primjenjivati, a Ëesto je i teret veÊ iscrplje-nim roditeljima. Ali to je najsnaænije sredstvo u odræavanjudjetetova emotivnog spremnika punim i ulaganje u djetetovubuduÊnost.


68


7. poglavlje

PRIMJERENAI NEPRIMJERENA LJUBAV

Htio bih se osvrnuti na sukob oko “previπe ljubavi”.Jedna strana tvrdi da Êe previπe ljubavi izopaËiti dijete, dokdruga misli da se dijete ne moæe voljeti previπe. Zbrka natom polju Ëesto je uzrok πto zagovornici obiju strana zauzi-maju iskljuËive stavove. Mnogi se iz prve skupine zauzimajuza strogost, dok su mnogi iz druge preblagi i popustljivi.

Æelio bih da ponovno razmislite o ovom pitanju u svjet-lu pojma primjerene ljubavi. Ako definiramo primjerenu lju-bav kao ljubav koja Êe — dok je prenosimo na dijete —osigurati zdrav odgoj i podupirati djetetov emotivni razvoj isamopouzdanje, vjerujem da Êe slika postati jasnom. Tada semoæemo dræati naËela da djetetu treba obilje primjerene lju-bavi, a da mu neprimjerena ljubav uopÊe ne treba.

Neprimjerena ljubav

Neprimjerenu ljubav mogli bismo definirati kao svoj-stvo koje, kad se prenese na dijete, smeta djetetovu emotiv-nom razvoju jer ne moæe zadovoljiti njegove emotivne potre-be, te podupire odnos zavisnosti o roditeljima i sputava sa-mopouzdanje. »etiri najËeπÊa oblika neprimjerene ljubavi jesuposesivnost, zavodljivost, zastupniËki stav i promjena uloga.

Posesivnost

Posesivnost je sklonost roditelja da dijete uËine previπeovisnim o sebi. Paul Tournier, poznati πvicarski psiholog,

69

priliËno dobro obrauje ovu temu u Ëlanku “ZnaËenje pose-sivnosti”. On tvrdi da je kod malog djeteta ovisnost “oËita igotovo potpuna”. Ali ako se ta ovisnost ne poËne smanjivatis djetetovim odrastanjem, ona postaje zapreka njegovom emo-tivnom razvoju. Mnogi roditelji nastoje odræati svoju djecu uovisnosti o sebi. Dr. Tournier zakljuËuje da oni to Ëine “su-gestijom ili emotivnom ucjenom”, ili autoritetom i zahtijeva-njem posluπnosti. Dijete je njihovo. Oni imaju sva prava nadnjim jer im ono pripada. Takvi se roditelji smatraju posesiv-nima. Ti roditelji postupaju s djetetom kao s objektom iliimovinom koju posjeduju, a ne kao s osobom kojoj je potre-ban vlastiti razvoj kako bi postupno postala nezavisna i punasamopouzdanja.

Djetetu treba roditeljsko poπtovanje. To, dakako, ne zna-Ëi da djetetu ne trebaju odreena ograniËenja ili da mu trebasve dopustiti. (Svakom djetetu trebaju vodstvo i stega.) ToznaËi ohrabriti dijete da misli, da bude spontano i da shvatikako je ono odvojena osoba koja mora preuzimati na sebesve viπe odgovornosti.

Ako mi roditelji zanemarimo pravo djeteta da postupnopostaje nezavisno, dogodit Êe se jedna od dviju moguÊnosti.Ono moæe postati previπe ovisno o nama i previπe pokorno,i tako neÊe uspjeti nauËiti kako da æivi u svom svijetu. Moæepostati lakim plijenom osoba jake volje, autoriteta ili sliËnihskupina; i obrnuto, moæe doÊi do pogorπanja naπeg odnosa sdjetetom kad postane odraslijim. Sve Êe se viπe opirati na-πem vodstvu.

Dakle, prema sugestiji dr. Tourniera, trebali bismo po-sjedovati kao da ne posjedujemo. Takva je i biblijska poruka.»ovjek ne moæe nikada niπta potpuno posjedovati. On jesamo upravitelj dobara koja mu Bog povjerava, jer “Gospodi-nu pripada zemlja i sve πto ona ima” (1. KorinÊanima 10, 26).

Naravno, neπto posesivnosti ima u svakom roditelju. Alimoramo voditi raËuna da je 1) prepoznamo u sebi, 2) da jeodvojimo od prave skrbi za svekoliko dobro djeteta, nadasve

Primjerena i neprimjerena ljubav

70


vodeÊi raËuna o njegovoj potrebi za samopouzdanjem, 3) daje stalno budemo svjesni, te 4) da se odupremo njezinu utje-caju.

Zavodljivost

SljedeÊi neprimjereni naËin izraæavanja ljubavi jest za-vodljivost. Moram zapoËeti s napomenom da je ovu temuvrlo teπko opisati, jer pojam zavodljivosti nije lako odrediti.Ta se rijeË rabi za sve od mamljenja na seksualno iskustvodo polucije.

Za predmet koji mi razmatramo dovoljno je reÊi da jezavodljivost pokuπaj, svjestan ili nesvjestan, da se iz sukobas djetetom dobiju puteni/seksualni osjeÊaji.

Nedavno se o tome raspravljalo na seminaru o djeËjojpsihijatriji. Naveden je sluËaj sedmogodiπnje djevojËice kojaje bila na psihijatrijskoj klinici zbog Ëeste masturbacije islabog uspjeha u πkoli. Pokazalo se da dijete provodi mnogovremena maπtajuÊi o majËinoj smrti i æivotu nasamo s ocem.Takoer je utvreno da njezin otac provodi mnogo vremenadræeÊi je, milujuÊi i ljubeÊi na naËin koji je donosio puteniuæitak i ocu i djetetu. Kad su ocu bile predoËene ove Ëinjeni-ce, odgovorio je: “Baπ sam primjeÊivao da ona, kad ispiremsapun s nje pri zajedniËkom tuπiranju, reagira kao zrela æe-na.” Ovo je sluËaj kad je otac bio oËito zavodljiv. Ipak, onsigurno nije sasvim shvatio πto Ëini. Kao u gotovo svim slu-Ëajevima ove vrste, braËni je odnos u ovoj obitelji bio nesre-en. U obiteljima u kojima brak nije zdrav, Ëesto se javljazavodljivost, premda ne u ovakvom stupnju.

ProËitajte sljedeÊe pismo upuÊeno Anni Landers, koje sepojavilo u njezinoj novinskoj rubrici 28. prosinca 1976.:

“Draga Ann Landers, ne znam trebam li ovo o Ëemu tipiπem shvatiti kao problem. Radi se o naπoj prekrasnoj dva-naestogodiπnjoj kÊeri. VeÊ sam vidjela mnoge djevojËice kojesu lude za svojim oËevima, ali niπta poput ovoga. Sjeda po-

71

kraj svog oca ili u njegovo krilo kad god to moæe. Igraju serukama i ponaπaju poput maËiÊa, kao par budalaste djece.Vjeπa se o svog oca tijekom πetnje ili su im ruke ispreplete-ne. Je li to normalno?”

Jeste li vi roditelj djevojËice u predadolescentnoj dobi?©to vi mislite? ZvuËi li ovo dobro ili loπe? Biste li vi bilizabrinuti? ©to biste uËinili?

Pogledajmo odgovor Anne Landers:“Draga W., meni se Ëini da postoji previπe dodirivanja.

Danas je dvanaestogodiπnja djevojËica viπe æena nego dijete.S Donnom se mora razgovarati, ali bilo bi bolje da to neuËinite vi.

Moæda bi neki prosvijeÊeni roak ili odrasli prijatelj mo-gao reÊi Donni da je nepriliËno i nezdravo za mladu djevoj-ku da ima toliko tjelesnog kontakta sa svojim ocem. (Sigurnosu to ponaπanje i drugi zapazili).

Ako ne znate nikoga tko bi joj mogao prenijeti tu poru-ku taktiËno ali Ëvrsto, potraæite pomoÊ πkolskog psihologa.Vjerujem da je lakπe pristupiti Donni nego vaπem suprugu.On bi mogao biti kivan i odbiti suradnju.”

Osvrnuo bih se na Annin odgovor. Prvo, slaæem se dazvuËi kao da ovdje ima previπe tjelesnog kontakta i da zvuËizavodljivo. Ipak, to je majËino stajaliπte i postoji moguÊnostda braËni odnos nije dobar. Ukratko, ni mi (ni Ann) ne zna-mo zasigurno postoji li u ovom sluËaju doista puteno zavo-enje ili ne. Moæda je ova situacija sliËna onoj na kraju 2.poglavlja, u kojoj je majka ljubomorna na dobar odnos izme-u oca i kÊeri.

Pretpostavimo da je ovaj odnos doista zavodniËki. Bisteli pristupili dvanaestogodiπnjoj djevojËici i upozorili je da senjezin otac ponaπa prema njoj seksualno nepriliËno? Danasje doista teπko naiÊi na pravo poπtovanje prema nama rodi-teljima i bez dodatnog naruπavanja.

Ali ipak bih æelio uputiti naËelni komentar na Anninodgovor: on pruæa sliku danaπnjeg mentaliteta u odnosu spram


72


ljubavi koju pruæamo djeci. Njezin je savjet ocu, zato πtoneprimjereno prenosi svoju ljubav na dijete, da uopÊe i nepokazuje ljubav. VeÊ smo vidjeli koliko je vaæan tjelesnikontakt za djevojËicu u predadolescentnoj dobi. Ovaj otac tonije Ëinio ispravno. Treba li onda potpuno obustaviti tjelesnikontakt?

Bojim se da je ovaj tip reakcije postao opÊeprihvaÊen unaπem druπtvu. Smatra se da tjelesni kontakt treba svesti nanajmanju mjeru ili ga potpuno izbjegavati zato πto se nekiroditelji ponaπaju zavodljivo prema svojoj djeci. Analogijabi bila sljedeÊa: buduÊi da sam vidio debelog Ëovjeka, neÊuuopÊe jesti ili Êu jesti vrlo malo.

Drugi razlog zbog kojega mnogi roditelji naæalost izbje-gavaju tjelesni kontakt sa svojom djecom jest taj πto strahujuda bi na dodir mogli osjetiti seksualnu reakciju. To se moæedogoditi svakom roditelju, osobito oËevima starijih djevoj-Ëica. Stoga je to doista dvojba. S jedne strane, dijete trebaosjeÊaj da je voljeno i za to je bitan tjelesni kontakt. S druge,roditelji se osjeÊaju nelagodno i boje se da bi to bilo pogreπ-no ili moæda πtetilo djetetu.

Mislim da Êe mnogim roditeljima pomoÊi ako shvate 1)da svako dijete, bez obzira na dob, treba odgovarajuÊi tjeles-ni kontakt, 2) da je povremeni puteni osjeÊaj ili spolno ma-πtanje kod djece normalno, 3) da se roditelj ne bi trebaoosvrtati na ove neprimjerene osjeÊaje te i dalje pruæati djete-tu πto mu treba, ukljuËujuÊi odgovarajuÊi tjelesni kontakt.

Nije ni Ëudno πto se u toj zbrci tako malo djece osjeÊapotpuno i bezuvjetno voljenom.

SljedeÊi strah πto ga mnogi roditelji osjeÊaju u vezi sazavodljivoπÊu jest homoseksualnost. Neki misle da previπeljubavi koju majka izraæava kÊeri ili otac sinu vodi u homo-seksualnost, a upravo je obratno.

Tijekom moga rada u πkolama Ëesto se susreÊem s tombrigom. Jedna me uËiteljica nedavno upitala: “Dr. Campbell,ja toliko volim svoju kÊer da je Ëesto ljubim, katkad i u usta.

73

Stvaram li od nje lezbijku?” Nakon πto sam se uvjerio da jeodnos izmeu njih dviju potpuno zdrav, odgovorio sam joj:“Samo nastavite.”

Dva primjera

Dopustite mi da vam ispriËam joπ dva primjera. Drugiprimjer Êe pokazati πto primjerena ljubav, ukljuËujuÊi tjeles-ni kontakt, Ëini za dijete u pogledu na spolni identitet. Aliprvi primjer pokazuje πto njezin nedostatak moæe prouzroËiti.

Prvi primjer je moj dragi prijatelj Rusty, Ëvrsta “muπkar-Ëina”, koji je instruktor u AmeriËkoj mornarici. On i njegovadivna, osjeÊajna supruga imaju Ëetiri sina. Rusty je odluËioda djeËaci budu kao i on, Ëvrsti i grubi. Ponaπao se premanjima kao prema svojim novacima sa strogom i Ëvrstomstegom, bez njeænosti, zahtijevajuÊi bezuvjetnu posluπnostbez prigovora.

Kakav je vaπ stav o ovome? ©to mislite, kako su se ovidjeËaci razvijali? Mislite li da idu oËevim stopama? Misliteli da tako postaju “pravi muπkarci”?

Kad sam ih vidio posljednji put, svi su djeËaci bili femi-nizirani. Njihove su kretnje, govor i pojava bili poput æen-skih. Jeste li iznenaeni? Ne biste trebali biti. Vidim to sva-koga dana. DjeËaci, Ëiji su oËevi odbojni i grubi prema njimai ne iskazuju im ljubav, postaju Ëesto feminizirani.

Evo drugog primjera. Prije nekoliko godina imali smopastora koji je bio krupan muπkarac grube vanjπtine. Samanjegova pojava plijenila je pozornost, a imao je toplo srcepuno ljubavi. Njegov je sin tada imao tri godine, baπ poputmog Davida, ali je bio za glavu viπi i desetak kilograma teæi,prava slika i prilika svoga oca. Naπ pastor je silno volio svogsina. Bio je vrlo njeæan prema djeËaku, Ëesto ga je grlio,ljubio i dræao na krilu.

©to mislite kako se razvio ovaj djeËak? Mislite li da jeslijedio stope svoga oca? Moæete biti sigurni da jest. Ovaj je


74


momak bio upravo poput oca. Imao je snaæan, zdrav spolniidentitet i bio je siguran, sretan i pun ljubavi. On Êe se dobrosnalaziti u ovom svijetu uz pomoÊ takvoga oca.

Ako vas ova dva primjera ne uvjere da su svakom dje-tetu (djevojËicama i djeËacima) nuæne velike koliËine primje-rene ljubavi i to od strane obaju roditelja, dopustite mi davam iznesem sljedeÊu Ëinjenicu. Tijekom svoga radnog isku-stva, nikada nisam sreo seksualno pogreπno orijentiranu oso-bu koja je imala toplog i njeænog oca punog ljubavi.

Zbog nepravilnih shvaÊanja koja smo upravo razmotrili(a i drugih), vrlo je malo roditelja sposobno pravilno emotiv-no odgojiti djecu. Premda postoji mnogo ljubavi u njihovimsrcima, u praksi je malo pokazuju. Kad se jednom ove krivezamisli isprave i kad roditelji shvate πto djetetu treba, uvje-ren sam da je veÊina njih sposobna osigurati dovoljno praveljubavi koju svako dijete mora imati.

ZastupniËki stav

TreÊi najËeπÊi tip neprimjerene ljubavi jest zastupniËkistav. Takva ljubav znaËi æivjeti ili ostvarivati snove kroz æi-vot djeteta. Jedna od najπkodljivijih vrsti zastupniËkog stavajest kad majka oæivljava romantiËno maπtanje ili Ëeænje pre-ko svoje kÊeri. Majka to Ëini tako da gura kÊer u odnose isituacije u kojima bi ona æeljela biti. Bit ovog fenomena jemajËino opsesivno zanimanje za intimne pojedinosti isku-stva njezina djeteta na sastancima s mladiÊem i putena uz-buenost dok joj ih kÊi otkriva. Razorni uËinak ovog procesaje oËit. Dijete moæe biti dovedeno u takvo stanje da ne moæevladati iskustvom ili sazrijevanjem. TrudnoÊa je samo jednaod moguÊih posljedica. SljedeÊa Ëesta posljedica je naruπa-vanje djetetova ugleda. Takvo stanje moæe oπtetiti njegovusliku o sebi i samopoπtovanje za cijeli æivot.

Ova se vrsta zastupniËkog stava moæe dogoditi i izmeuoca i sina sa sliËnim posljedicama. Otac koji istiËe svoje

75

vlastito seksualno junaπtvo preko osvajanja svoga sina, πtetine samo sinu nego i drugima koji su ukljuËeni u njegovæivot. DjeËak se nalazi pod snaænim utjecajem da æenu do-æivljava ponajprije kao spolni objekt. Bit Êe mu teπko da seprema æeni odnosi kao prema osobi s osjeÊajima, a nadasvekao prema sebi ravnoj.

Naravno, postoje mnoge nijanse zastupniËkog stava. Ovagore opisana je najrazornija.

Drugi je primjer zastupniËkog stava otac koji koristi svogsina da bi zadovoljio svoje atletske teænje. Ako æelite vidjetiovaj fenomen na djelu, poite do najbliæeg nogometnog ig-raliπta na utakmicu juniorske lige. ZastupniËki orijentiraniotac postaje emotivno ukljuËen u igru do takvog stupnja kaoda je i sam igraË. Moæete vidjeti kako se razbjesni na sucakad ovaj neπto dosudi protiv njegovog sina. Najgore je odsvega πto Êe takav roditelj prekoriti i poniziti svog sina kadpogrijeπi.

»ega se sada prisjeÊate? Starog problema uvjetne ljuba-vi. ©to smo viπe u zastupniËkom odnosu sa svojom djecom,naπa je ljubav prema njima uvjetnija i ovisi o tome kolikouspjeπno zadovoljavaju naπe zastupniËke potrebe.

Ali suËelimo se s ovim: svi smo do neke granice za-stupniËki raspoloæeni, zar ne? Dok je naπ sin igrao bejzbol ujuniorskoj ligi, uoËio sam da je priliËno dobar igraË. Doksam ga gledao kako igra, iz nekog sam se neobjaπnjivograzloga u mislima vratio u svoje profesionalne dane bejzbo-la. PrisjeÊao sam se koliko sam silno æelio uÊi u prvu ligu.Dok sam promatrao kako David igra, sjeÊanjem su mi prola-zili bol i razoËaranje πto se to nije ostvarilo. Pitam se zaπto.Kakva bi to bila pogreπka kad bih ja pokuπao ispuniti svojepropale snove preko svog sina. Morat Êu pripaziti πto Ëi-nim.

ZastupniËki stav postaje opasnim kad preinaËujemo svo-ju ljubav tako da je izraæavamo ovisno o djetetovu ponaπanjui zapravo je uvjetna ljubav. Mi roditelji ne smijemo dopustiti


76


svojim nadama, Ëeænjama i snovima da odreuju tip ljubavikoju Êe primiti naπe dijete.

ZastupniËki stav moæe se smatrati vrstom posesivnostiako djecu gledamo kao vlasniπtvo kojim ispunjavamo svojvlastiti san. Kako se dijete moæe razvijati pravilno, mislitisámo za sebe i osloniti se na samog sebe u ovakvoj situaciji?

Naπa ljubav prema djetetu mora biti bezuvjetna. Mora-mo ga tako voljeti da ispuni Boæji plan u svome æivotu, a nenaπe zastupniËke planove.

Promjena uloga

Promjenu uloga opisali su u svojim publikacijama M. A.Morris i R. W. Gould. Oni promjenu uloga definiraju kao“promjenu uloge ovisnosti, u kojoj se roditelji okreÊu svojojmaloj djeci za zaπtitu i njegu”.

Brandt Steele i Carl Pollock opisuju promjene uloga uknjizi The Batterd Child iz 1974. godine. Oni kaæu: “Oviroditelji oËekuju i zahtijevaju mnogo od svoje djece. Zahtjevza dostignuÊima nije samo velik, nego je i preuranjen; sva-kako iznad moguÊnosti onoga πto se od djeteta zahtijeva ibez moguÊnosti prikladna odgovora. Ovi se roditelji ponaπa-ju prema djetetu kao da je mnogo starije.” Promatranje oveinterakcije dovodi do jasnog dojma da se roditelj osjeÊa nesi-gurnim u pogledu na to je li voljen, i u djetetu vidi izvorsmirenja, utjehe i odgovora na ljubav. Gotovo da nije pretje-rano reÊi da se roditelj ponaπa kao prestraπeno, nevoljenodijete pa oËekuje od vlastitog djeteta da mu priskrbi utjehui ljubav... Ovdje vidimo na djelu dva osnovna elementa —velika oËekivanja i zahtjeve roditelja za dostignuÊima svogadjeteta, i nepoπtovanje djetetovih vlastitih potreba, ograniËe-nih sposobnosti i njegove bespomoÊnosti — sasvim iskriv-ljeni opaæaj djeteta od strane roditelja.

Promjena uloga osnovni je razlog zastraπujuÊe pojavezlostavljanja djece. Roditelj koji zlostavlja dijete smatra da

77

se njegovo dijete mora brinuti za njegove emotivne potrebe,i da on ima pravo da ga dijete tjeπi i njeguje. Kada dijete utome ne uspije, roditelj si uzima pravo da ga kaænjava.

Zlostavljanje djeteta krajnji je oblik promjene uloga, alisvi roditelji koriste promjenu uloga do nekog stupnja. Kat-kad oËekujemo od svog djeteta da neπto uËini kako bismo sebolje osjeÊali. To se obiËno dogaa kad se ne osjeÊamo do-bro, bilo tjelesno ili duπevno. Moæemo biti utuËeni, bolesni,duπevno ili tjelesno iscrpljeni. U takvim trenucima imamomalo ili nimalo emotivne hrane za svoje dijete. Tada nammoæe biti teπko ostvariti kontakt oËima, tjelesni kontakt ilipruæiti usmjerenu paænju. Kad se isuπe naπi emotivni ili fiziËkiizvori, i nama samima treba takve “hrane”. Teπko je pruæitineπto Ëega nemamo ili imamo vrlo malo. U takvom je stanjuvrlo lako poËiniti greπku i oËekivati od naπeg djeteta da nastjeπi, umiruje, da bude popustljivo i zrelo u ponaπanju, tepasivno posluπno. To nisu karakteristike normalnog djeteta.Ako ga natjeramo da preuzme ovu nezdravu ulogu, dijete seneÊe normalno razvijati. Beskrajan je popis moguÊih pore-meÊaja koji mogu biti posljedica takve uloge.

Mi roditelji ne smijemo dopustiti da se razvije takvasituacija. Moramo razumjeti da roditelji pruæaju njegu, a dijeteje prima. U trenucima kad za to nismo sposobni, moramo seπto je prije moguÊe oporaviti. I dok ne budemo spremni po-novno preuzeti ovu presudnu roditeljsku odgovornost, nesmijemo traæiti od svoje djece da nam budu roditelji. Dakako,ona nam mogu pomoÊi unutar svojih sposobnosti preuzima-juÊi neke poslove dok smo bolesni, ali od njih se ne smijeoËekivati da nas emotivno hrane.

Moramo sve poduzeti da sprijeËimo takva razdoblja ukojima nismo sposobni emotivno hraniti svoju djecu. To jemoæda bolja skrb o naπim tijelima da bismo sprijeËili bolesti zamor, na primjer razumnom dijetom, odmorom i tjelovjeæ-bom. Moæda bismo svoje emotivno zdravlje trebali potraæitiu nekom hobiju ili kakvim drugim aktivnostima. Ili da svoj


78


duhovni æivot odræavamo svjeæim tako da posvetimo dovolj-no vremena molitvi i razmiπljanju. Najvaænije je od svega dasvoj brak odræavamo Ëvrstim, zdravim i sigurnim. Suprugaili suprug moraju biti na drugom mjestu, a naπa djeca odmahna treÊem. Upamtite, svome Êemo djetetu moÊi pruæiti viπeako se emotivno i duhovno obnavljamo. To nas vraÊa nautvrivanje reda vrijednosti i planiranje ciljeva.

Ne bacajte dijete s vodom u kojoj se kupalo

Razmotrili smo Ëetiri najËeπÊa tipa neprimjerene ljubavii nekoliko uËestalih pogreπnih predodæbi. Dakako, to su od-nosi koje æelimo izbjeÊi. Oni nisu dobri ni za dijete ni zaroditelja.

Dok izbjegavamo ove pogreπke, nemojmo “baciti dijetes vodom u kojoj se kupalo”. Nemojmo naËiniti joπ goru greπ-ku i odbijati primjerenu ljubav od svoga djeteta. To je jednaod najËeπÊih pogreπaka u odgoju djece. Mnogo viπe djecepati od nedostatka primjerene ljubavi nego od izloæenostineprimjerenoj ljubavi.

Primjerena ljubav djeluje za dobrobit i korist djeteta.Neprimjerena ljubav sluæi nenormalnim potrebama roditelja.

S tim se moramo suËeliti. Naπa djeca imaju vaæne potre-be koje mogu ispuniti samo roditelji. Ako ne moæemo ispu-niti te potrebe, ako ne moæemo odræavati njihove emotivnespremnike punim i ako im ne moæemo pruæiti obilje kontaktaoËima, tjelesnog kontakta i usmjerene paænje, morali bismopotraæiti pomoÊ, i to πto prije. ©to dulje Ëekamo, situacija Êepostajati teæom.

79

8. poglavlje

STEGA: ©TO JE TO?

Povremeno odræim niz predavanja o odnosima izmeudjeteta i roditelja za Crkve i skupine graana. Pritom postu-pam sliËno kao u ovoj knjizi. Povremeno razgovaram tri doËetiri sata o tome kako voljeti dijete prije nego πto se poËne-mo baviti stegom. Nakon dva-tri sata, bez iznimke, roditeljÊe mi priÊi i upitati: “Svidjela su mi se dosadaπnja predava-nja, ali kad Êemo prijeÊi na stegu? S tim imam poteπkoÊa itrebam odgovor.”

Ovaj je roditelj obiËno pogreπno razumio 1) odnos iz-meu ljubavi i stege i 2) znaËenje stege. Odvojio je ljubavod stege u svom umu kao da su to dvije bitno odvojenestvari. Nije Ëudno πto je ovaj roditelj zbunjen i ima poteπko-Êa u odgoju svoga djeteta.

Roditelji koji su zbunjeni na ovaj naËin obiËno misle dastega znaËi kaænjavanje.

Obje su pretpostavke pogreπne. IstiËem tim roditeljima,a i vama, da se ljubav i stega ne mogu odvojiti, te da jekaænjavanje samo neznatan dio stege.

Prva Ëinjenica koju moramo razumjeti da bismo imalidobro, odgojeno dijete jest da se dijete mora osjeÊati volje-nim te da je to upravo prvi i najvaæniji dio pravilne stege.Dakako, to nije sve, ali je najvaænije.

Ono πto ste dosad proËitali u ovoj knjizi najvaæniji jeoblik stege, i mora se primijeniti ako oËekujete dobar rezul-tat u odgoju svoga djeteta. Nema svrhe Ëitati dalje ako nisteprimijenili ono πto ste dosada veÊ proËitali i ako ne odræa-vate emotivni spremnik svoga djeteta punim. Ukoliko niste

80


postigli da se vaπe dijete osjeÊa voljenim uz obilje kontaktaoËima, tjelesnog kontakta i usmjerene paænje na primjerennaËin, molim vas, ne Ëitajte dalje. Rezultati Êe vas razoËarati.Primjena tehnike nadzora ponaπanja bez utemeljenja na be-zuvjetnoj ljubavi barbarska je i nebiblijska. Moæete imatidijete koje se dobro ponaπa kad je malo, ali kasniji Êe rezul-tati biti porazni. Samo zdrav odnos zasnovan na ljubavi trajekroz sve æivotne krize.

©to je stega?

Prije nego πto nastavimo, trebali bismo definirati stegu.©to je to? U podruËju odgoja djeteta, stega je uvjeæbavanjedjetetova uma i karaktera kako bi ono razvilo samokontrolui pripremilo se da postane konstruktivnim Ëlanom druπtva.©to ona ukljuËuje? Stega ukljuËuje uËenje pomoÊu svih vrstakomunikacije: pruæanjem uzora, uobliËavanjem, verbalnomuputom, pisanom uputom, verbalnim zahtjevom, pisanim zah-tjevom, poduËavanjem, uËenjem i zabavom. Popis je priliËnodug.

Da, kaænjavanje se nalazi na ovoj listi, ali ono je samojedan od mnogih oblika stege i najnegativniji je i najprimi-tivniji Ëimbenik. Naæalost, katkad ga ipak moramo primije-niti i o njegovoj Êemo porabi raspravljati kasnije. Sada valjaistaknuti joπ jednom da je usmjeravanje prema pravilnommiπljenju i djelovanju uËinkovitije od kaænjavanja.

ImajuÊi na umu jasnu definiciju stege, razmislite joπjednom o bezuvjetnoj ljubavi. Stega je nemjerljivo lakπa kadse dijete osjeÊa potpuno voljenim. I to stoga πto se ono æelipoistovjetiti s roditeljima, a to uspijeva samo ako zna da gaoni iskreno vole i prihvaÊaju. Tada moæe prihvatiti vodstvosvojih roditelja bez neprijateljstva i prosvjeda.

Ako pak dijete ne osjeÊa da ga roditelji potpuno vole iprihvaÊaju, imat Êe velikih poteπkoÊa da se poistovjeti s njimai njihovim vrijednostima. Bez snaænog, zdravog, na ljubavi

81

utemeljenog odnosa s roditeljima, dijete na roditeljsko vod-stvo reagira ljutito, neprijateljski i odbija ga. Ono doæivljavazahtjev roditelja kao neπto nepoæeljno i odbacuje ga. U teæimsluËajevima dijete se nauËi opirati svakom zahtjevu roditelja,pa se spram roditeljskog autoriteta tako postavlja da Ëiniupravo suprotno od onoga πto se od njega oËekuje. Ova vrstaemotivnog poremeÊaja u zabrinjavajuÊem je porastu posvu-da u svijetu, a ni djeca iz krπÊanskih obitelji nisu iskljuËena.

Nadam se da ste dosad shvatili koliko je vaæna bezuvjet-na ljubav za dobru stegu. ©to je djetetov emotivni spremnikpuniji, ono Êe pozitivnije odgovarati na stegu. ©to je emotiv-ni spremnik prazniji, dijete Êe na stegu odgovarati negativ-nije.

Jedan je oblik primjerene ljubavi, koji joπ nismo spo-menuli, aktivno sluπanje. Aktivno je sluπanje takvo sluπanjeda je dijete sigurno kako vi znate o Ëemu ono æeli s vamarazgovarati. Kada dijete zna da vi razumijete kako se onoosjeÊa i πto æeli, mnogo Êe pozitivnije prihvatiti stegu, po-sebice kad se ne slaæete s njim. Niπta ne razoËara dijete viπeod naredbe da neπto uËini kad ono osjeÊa da roditelji neshvaÊaju njegov poloæaj. Aktivno sluπati jednostavno znaËisluπati dijete tako da ono ne osjeÊa kako omalovaæavate nje-gove misli i osjeÊaje dok se koristite svojim autoritetom. Jeli to nelogiËno? Ako vjerujete da jest, onda vi svoje dijete nesmatrate dragocjenom, odvojenom osobnoπÊu.

Razmislite o ovome: kad vaπe dijete osjeÊa da ste uzeliu obzir njegov poloæaj i osjeÊaje, vi ste ublaæili ljutitost iuzbuenje koje bi vam se kasnije moglo obiti o glavu. Nepostupa li vaπ nebeski Otac tako prema vama? Krist kaæe:“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, iotvorit Êe vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi,i tko kuca, otvara mu se. Ili, ima li tko meu vama da bisvome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio kamen, ili, akobi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju? Dakle, ako vi, premdaste zli, moæete davati djeci svojoj dobre darove, koliko Êe

Stega: πto je to?

82


viπe Otac vaπ nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (Ma-tej 7, 7-11)

Pruæite djetetu aktivno sluπanje koje zahtijeva najmanjekontakt oËima, te fiziËki kontakt i usmjerenu paænju ukolikoje to moguÊe i pogodno. Potvrivanje da razumijete dijete(Ëak i ako se ne slaæete s njim) obiËno pomaæe. Ponavljanjedjetetovih misli i uzvraÊanje osjeÊaja dobar je naËin da gauvjerite kako ga razumijete. Djetetove misli i osjeÊaji mogupromijeniti i vaπe razumijevanje i djelovanje.

SjeÊam se dogaaja s naπom tada πesnaestogodiπnjomkÊeri. Moja supruga i ja dopustili smo joj da s joπ trojicomprijatelja ide gledati hrvanje u njezinoj πkoli. Rekli smo jojda se odmah nakon toga vrati kuÊi. Susret je trebao zavrπitioko 22 sata. Do kuÊe joj treba 30 do 45 minuta. Oko 23 satapostao sam zabrinut. »etvrt sata kasnije nazvao sam roditeljejednog njezinog prijatelja. Rekli su mi da su djeca svratila knjima da bi uzela automobil sa zimskim gumama (vrijeme sepogorπalo) i roditelji su im ponudili osvjeæenje. Od njih sukrenula u 23.10, a moja je kÊi stigla kuÊi u 23.40.

Bio sam ljut. Odræavπi joj lekciju o odgovornosti, poslaosam je u krevet i kaznio jednotjednom zabranom izlazaka.Zaπto sam tako postupio a da je nisam ni sasluπao? Viπe sammislio na sebe nego na stvarnu situaciju. Nisam se dobroosjeÊao te veËeri i æelio sam rano poÊi u krevet. Imao sammnogo posla predvienog za sljedeÊi dan. Drugo, moja kÊije kasnila, a nije nas nazvala da nas o tome obavijesti. Sma-trao sam da se ponijela potpuno neodgovorno.

Ali ja imam pametnu kÊer. PriËekala je sljedeÊi dankad sam povratio smirenost i mogao postupati s ljubavlju,te mi iznijela Ëinjenice. Znala je i to da bolje sluπam (aktiv-no sluπanje) kad nisam ljut. Kako se pokazalo, djeca suizabrala dulji ali sigurniji put kuÊi. Ceste su zbog leda isnijega bile skliske. Govorila je istinu. Jedino u Ëemu jebila neodgovorna jest to πto nije nazvala kad je vidjela daÊe zakasniti. Nakon πto sam se ispriËao za pretjeranu reak-

83

ciju, smanjio sam zabranu na vrijeme primjereno onomuπto je uËinila.

Iz ovog iskustva moæemo nauËiti dvije pouke. Prva jevaænost pravilnog sluπanja djeteta kad s njim razgovaramo.Uπtedio bih sebi ljutnju, a i djetetu bih uskratio nanesenu bolte moguÊu uvrijeenost i zlovolju da sam je sasluπao prijenego πto sam bilo πto poduzeo.

Druga je pouka vaænost nadzora naπih emocija u takvimsituacijama. Vjerujem da su najgori neprijatelji roditeljima uodgoju djece neukroÊeni osjeÊaji, nadasve ljutitost. Kao uupravo opisanom dogaaju, oni mogu prouzroËiti da kaæemoili uËinimo neπto zbog Ëega Êemo kasnije zaæaliti. Izljev srdæ-be, osobito nekontrolirane, u poËetku Êe zastraπiti dijete. Moæese Ëak uËiniti da to pozitivno utjeËe na djetetovo ponaπanje,ali uËinak je samo privremen. Kako dijete raste, roditeljskoÊe izraæavanje prevelike ljutitosti izazvati nepoπtovanje rodi-telja i ujedno poticati djetetovu srdæbu i otpor. Kad boljerazmislite, nitko ne poπtuje one koji ne mogu upravljati svo-jim osjeÊajima. Zaπto onda oËekivati drugo od supruge ilidjeteta?

Znate vrlo dobro kao i ja da svi katkad gubimo hladno-krvnost. Moramo zapamtiti jedno: kad nam se to dogodi, neustruËavajmo se zatraæiti ispriku. Sasvim je moguÊe izvestilijepo iz ruænoga. ZadivljujuÊe je koliko komunikacija moæepostati ugodnom kad je Ëlan obitelji dovoljno velik da seispriËa kad nije u pravu, a neodgovarajuÊa (pretjerana) uzru-janost moæe biti takva prigoda. Vjerovali ili ne, trenuci topli-ne i bliskosti koji obiËno slijede nakon toga, nalaze se meuposebnim uspomenama πto ih dijete (i roditelji) nikad nezaborave. Ovo je od neprocjenjive vrijednosti.

Pretjerane emotivne reakcije mogu se podnositi u obite-lji samo do odreene granice, nadasve ako izostane isprika.Njih treba izbjegavati πto je viπe moguÊe.

Stega: πto je to?

84


Obuzdajte srdæbu

Vaæno je upamtiti da je srdæbu uistinu teπko svladati uodreenim okolnostima. Neke od njih su: 1) kad je osobadepresivna, 2) kad se boji, 3) kad se fiziËki ne osjeÊa dobro,4) kad je umno ili tjelesno premorena i 5) kad njezin duhov-ni æivot nije zdrav.

Mogla bi se napisati knjiga o svakom od ovih problema.Zasad Êe biti dostatno upozorenje svakom roditelju da sepreispita duπevno, emotivno, fiziËki i duhovno. Nezdravostanje u bilo kojem od navedenih podruËja moæe dovesti unepriliku odnos izmeu djeteta i roditelja, braËni odnos, pai sve druge odnose, a ponajprije loπe utjeËe na naπu sposob-nost samokontrole. Vladajmo sobom. Nekontrolirana srdæbapogubna je za uspjeπnu stegu.

Stega i kaænjavanje

Nadam se da shvaÊate kako moramo mnogo toga uËinitiprije nego πto moæemo oËekivati da naπe dijete pozitivnoprihvati stegu. Svatko moæe istuÊi dijete prutom, kao primar-nim naËinom nadzora ponaπanja. U tome nema ni osjeÊajno-sti, ni prosuivanja, ni razumijevanja, ni nadarenosti. Ovisitio tjelesnom kaænjavanju kao osnovnoj metodi stege znaËipoËiniti greπku u izjednaËavanju stege s kaænjavanjem. Stegaje uvjeæbavanje djeteta da krene pravim putom. Kaænjavanjeje samo jedan njezin dio, a πto ga je manje, to bolje. Molimvas da upamtite sljedeÊe: πto je stega bolja, manje je kaænja-vanja.

Kako dijete prihvaÊa stegu ovisi ponajprije o tome ko-liko se dijete osjeÊa voljenim i prihvaÊenim. Stoga je naπanajveÊa zadaÊa postiÊi da se dijete osjeti voljenim i prihva-Êenim.

Postoji nekoliko razloga zbog kojih mnogi roditelji pa-daju u zamku kaænjavanja, zbog kojih nekako dolaze na za-

85

misao da je njihova najveÊa odgovornost da dijete kaænja-vaju.

Jedan od razloga zbog kojeg roditelji zapadaju u ovuzamku jest taj πto se mnoge knjige, Ëlanci, savjetovanja, usta-nove, radijski programi, propovijedi i novine zalaæu za tjelesnokaænjavanje, dok umanjuju ili zaobilaze druge potrebe dje-teta, a nadasve ljubav. Malo ih se zauzima za dijete i njegoveprave potrebe. Previπe njih dogmatiËno zahtijeva da djecutreba kaænjavati, nazivajuÊi to stegom, i predlaæu najokrut-niji i najekstremniji oblik ljudskog postupanja. Ono πto naj-viπe zbunjuje jest Ëinjenica da mnogi zagovornici to zovubiblijskim pristupom. Oni navode tri retka iz knjige Mudreizreke (23,13; 29,15; 13,24) da bi opravdali tjelesno kaænja-vanje djeteta. Zanemaruju stotine redaka iz Biblije koji go-vore o ljubavi, samilosti, osjeÊajnosti, razumijevanju, opro-stu, odgoju, ljubaznosti, davanju, kao da dijete ima malo ilinimalo prava na ove izraze ljubavi.

Zagovornici tjelesnog kaænjavanja, Ëini se, zaboravljajuda je pastirski πtap koji se spominje u Bibliji bio iskljuËivonamijenjen za voenje ovaca, a ne da bi ih se njime tuklo.Pastiri bi njeæno usmjeravali ovce da ne odu u krivom smje-ru. Da je πtap bio (ili jest) sredstvo koje se koristi za tjelesnokaænjavanje, teπko bih mogao shvatiti Psalam 23: “Tvoj πtapi palica tvoja utjeha su meni.”

Nisam zamijetio da ijedan od ovih zagovornika izjavlju-je da postoje sluËajevi u kojima kaænjavanje moæe biti πtet-no. Koliki su roditelji otiπli s takvih skupova uvjereni da jetjelesno kaænjavanje primarni, ili Ëak jedini naËin odnosaprema djetetu.

Posljedice ovog pristupa

Vidio sam posljedice ovog pristupa. Djecu koja su bilapasivna, popustljiva, tiha, povuËena, lako je bilo nadzirati inisu imala snaænu, zdravu, ljubavlju ispunjenu vezu s rodi-

Stega: πto je to?

86


teljima dok su bila mala, postupno su postala prkosnom,srditom, teπkom za nadziranje, egocentriËnom, sebiËnom,neosjetljivom, emotivno hladnom, nepomirljivom, nepovjer-ljivom i neljubaznom u adolescentnoj dobi.

Mislim da je ovdje Biblija od znatne koristi. ApostolPavao kaæe: “A vi, oËevi, ne ogorËujte djece svoje, veÊ ihodgajajte stegom i opomenom Gospodnjom!” (Efeæanima 6,4)©to se dogodilo s ovom dragom djecom koju smo upravoopisali? Da, ona su bila razdraæena mehaniËkom, krutomstegom koja nije bila utemeljena na bezuvjetnoj ljubavi. Ra-do Ëitam poruku apostola Pavla: “A sada rijeË vama rodite-ljima: nemojte neprestano grditi i gnjaviti svoju djecu, dapostanu srdita i opora. Radije ih odgajajte u stezi i ljubavikoju odobrava sam Bog; savjetujte ih poboænim savjetima.”(Efeæanima 6,4; prijevod Novoga zavjeta Knjiga o Kristu)

Jeste li zapazili varljivu crtu karaktera kod djeteta kojese odgaja ponajprije kaænjavanjem? Da, njega se lako nad-zire. To je joπ jedan razlog zbog kojega toliki roditelji padajuu zamku. Kad je dijete malo, njegovo se ponaπanje moæedobro nadzirati samo tjelesnim kaænjavanjem. To jest, akodobrim ponaπanjem smatrate pokornu popustljivost, nedo-statak spontanosti, pomanjkanje samopouzdanja i posluπnostiz straha.

Iznenadit Êete se kad vam kaæem da sam vidio mnogomale djece koja su odgajana uz mnogo kaænjavanja, posebi-ce tjelesnog, ali kojima se nije moglo vladati Ëak ni dok subila mala. Ova nesretna djeca bila su grubo udarana, ali tiudarci nisu imali uËinka, a djeca Ëak nisu ni plakala. Daka-ko, prije nego πto bi doπli k meni, mnogi su roditelji poku-πavali primijeniti najrazliËitije savjete, od joπ ËeπÊeg kaænja-vanja do davanja slatkiπa ili slanja djece u stroge vrtiÊe. Usvakom takvom sluËaju jedan od problema bio je nepostoja-nje veze ljubavi izmeu roditelja i djeteta. Ta se djeca jedno-stavno ne osjeÊaju potpuno voljenom i prihvaÊenom. U tojranoj dobi, otpor i prkos mogu se zbog nedostatka bezuvjet-

87

ne ljubavi razviti do te mjere da ih ni tjelesno kaænjavanje nemoæe obuzdati.

Krenite pravim redoslijedom

Prva stvar na prvo mjesto, dragi roditelji! Najprije bezu-vjetna ljubav, a potom stega. Postavljanje vrijednosti pravimredoslijedom stvorit Êe pozitivan odnos izmeu roditelja idjece te svesti negativne interakcije, kao πto je tjelesno kaæ-njavanje, na najmanju mjeru. Zapazite, nisam rekao da Êebezuvjetna ljubav ukinuti potrebu za tjelesnim kaænjavanjem.Æelio bih da je tako, ali nije. ©to je veza ljubavi izmeuroditelja i djeteta iskrenija i ËvrπÊa, to je odnos pozitivniji, asmanjuje se potreba za kaænjavanjem. Naæalost, kaænjavanjeje katkad nuæno, ali o tomu Êemo kasnije.

Recimo saæeto: da bi pozitivno prihvatilo stegu, miroditelji moramo svome djetetu pruæiti sve πto mu treba. Dijetemoæe dobro uËiti samo ako je sretno, sigurno, zadovoljno,puno pouzdanja, prihvaÊeno i voljeno. OËekivati od djetetada uËi i bude dobro odgojeno a da mu ne pruæamo ono πtomu treba, veÊ je dovoljno okrutno. Pa zar ga onda joπ i tuÊizato πto ne æivi prema naπim oËekivanjima? U tom se sluËajubolje odnosimo prema svojim kuÊnim ljubimcima nego pre-ma njima.

Dopustite mi da to ilustriram. Neki agresivni nogometnitrener jednom je zaprijetio mojoj tada trinaestogodiπnjoj kÊe-ri da Êe je istuÊi zato πto je razgovarala tijekom ruËka uπkolskoj blagovaonici. Nazvao sam πkolu i zapitao ga dopu-πta li njihov πkolski pravilnik tjelesno kaænjavanje. Odgovo-rio mi je: “Da!” Kad sam ga upitao tuËe li on svojega psa,odgovor je bio: “Ne.” Pitam se zaπto djeca imaju sve manjepoπtovanja prema autoritetu i sve mu se viπe opiru. Znate livi?

Stega: πto je to?

88


Zamka tjelesnog kaænjavanja

Vaæan razlog zbog kojeg je primjena tjelesnog kaænja-vanja kao primarnog sredstva nadzora ponaπanja opasna, jesttaj πto ono drastiËno umanjuje krivnju. Tjelesno kaænjavanjeponiæava i dehumanizira dijete. Posljedica je da ono osjeÊakako je kazna udaranjem sama po sebi dostatna. Ako se tje-lesno kaænjavanje primjenjuje Ëesto i grubo, neÊe postojatidovoljno poticaja krivnje da bi omoguÊio razvoj djetetovesavjesti. Bez osnove bezuvjetne ljubavi neÊe se ispuniti po-trebne razvojne faze, a nadasve pravilna roditeljska identifi-kacija, nego Êe i dalje sakatiti razvoj zdrave savjesti.

Mnogi zaboravljaju vaæan pozitivni Ëimbenik krivnje ismatraju ga neæeljenim osjeÊajem. Previπe krivnje je πtetno,ali pravilna je koliËina nuæna za oblikovanje i odræavanjenormalne savjesti. Normalna, zdrava savjest koja odræavaponaπanje djeteta unutar normalnih granica znatno je boljimehanizam nego nadzor putem straha i ima prednost nadslabim ili nikakvim nadzorom. ©to mislite, πto omoguÊujesretnom, dobro prilagoenom tinejdæeru da vlada svojimponaπanjem? Njegova savjest. Ako æelite sprijeËiti da se kodvaπeg djeteta razvije normalna savjest koja Êe mu omoguÊitida vlada sobom, onda s njim izgradite odnos na kaznenojosnovi. UtjeËite na njegovo ponaπanje ponajprije Êuπkanjemi grdnjama.

SljedeÊa tragiËna posljedica tjelesnog kaænjavanja na-ziva se poistovjeÊivanje s agresorom. I to je mehanizam bijegaod krivnje. Dijete se poistovjeÊuje s roditeljem koji ga kaæ-njava te dolazi do stupnja kad misli da je pravilno biti agre-sivan i kaænjavati. Zatim to dijete odraste, ima svoju djecu iprema njima se ponaπa onako kako su se njegovi roditeljiponaπali prema njemu. Upravo zato roditelji zlostavljaju svojudjecu — jer su to isto doæivljavali od svojih roditelja. Pri-mjena tjelesnog kaænjavanja kao glavnog naËina vladanjadjetetom prenosi se tako s naraπtaja na naraπtaj. A to je veÊ

89

samo po sebi loπe. Sa zastraπujuÊom pojavom nasilja u svimsredstvima javnog priopÊavanja, posebice na TV, je li Ëudnoπto su zlostavljanje djece i ostali oblici nasilja postali nacio-nalnom sramotom? Dokle god se mi roditelji ne poËnemozalagati za potrebe djeteta, tj. bezuvjetnu ljubav i stegu ute-meljenu na ljubavi, stanje Êe bivati sve teæe. Mi roditeljimoramo ustati protiv lavine buËnih kritiËara koji ustrajavajuna udaranju djeteta (mijeπajuÊi kaænjavanje sa stegom) ismatraju da to treba biti naπ primarni odnos prema djeci.Znate li da neki od tih ljudi ni nemaju vlastite djece? Doklegod djetetu ne pruæimo sve za Ëim ono æudi, ono Êe (a i mi)patiti.

Pozivam vas, dragi roditelji, da pogledate aktualne sta-tistike koje se odnose na djecu i adolescente naπe nacije —teorijske rasprave, stavove, poπtovanje autoriteta, emotivneporemeÊaje, motivaciju, droge, kriminal itd. Stanje je uæas-no. Dræim da je osnovni razlog za naπu nacionalnu dvojbu opitanju mladeæi danas njihov osjeÊaj da nisu potpuno volje-na, prihvaÊena i zbrinuta. Uz zagluπujuÊu buku onih koji sezalaæu za stegu s jedne strane i zagovornika neodreenihprograma koje je teπko razumjeti s druge, roditelji su zbunje-ni.

Koristiti osmiπljene programe, kao πto su oni zasnovanina tehnikama prilagodbe ponaπanja kao primarnog naËinaodnosa prema djetetu, takoer je pogreπno. Kao i kaænjava-nje, ovi programi imaju mjesto u odgoju djeteta i mogu bitikorisni, ali ne kao osnovni odnos prema djetetu. Neki odovih programa priliËno su dobri, ali se njihove tehnike Ëestokoriste umjesto bezuvjetne ljubavi i stege zasnovane na lju-bavi. Ovdje je greπka. Ove tehnike mogu biti od velike vri-jednosti u odreenim situacijama, ali mi roditelji moramoprvo biti sigurni da je emotivni spremnik naπeg djeteta punprije nego πto pribjegnemo kaænjavanju ili nekoj od spome-nutih tehnika. Ako dijete primi dovoljnu koliËinu bezuvjetneljubavi i stege utemeljene na ljubavi, u veÊini sluËajeva rodi-

Stega: πto je to?

90


telji rijetko moraju pribjeÊi kaænjavanju ili programima. Da,kaænjavanje i tehnike katkad su potrebni, priliËno pomaæu iËesto su dobri, ali nisu najbolji; najbolja je primjerena ljubavi vodstvo.

Mi æelimo najpozitivniji, najugodniji i najsrdaËniji od-nos s djetetom. U isto vrijeme æelimo da naπe dijete razvijasamokontrolu i da se vlada primjereno koliko najviπe moæe(ovisno o dobi, razvoju itd.). Da bi se to dogodilo, moramodjeci pruæiti dvoje: prvo, bezuvjetnu ljubav, i to primjereno.Drugo, moramo provoditi stegu na najpozitivniji naËin. Od-gajati ih svim raspoloæivim sredstvima na takav naËin da sepoveÊa djetetovo samopoπtovanje i da se ne poniæava i nevrijea njegova samosvijest. Pozitivno usmjeravanje premadobrom ponaπanju mnogo je uspjeπnije od negativnog kaæ-njavanja zbog loπeg ponaπanja.

Ali bez obzira na to koliko smo dobri roditelji, dijete Êese katkad vladati loπe. To je neizbjeæno. Ne postoje savrπeniroditelji i ne postoji savrπeno dijete.

Pa kako izaÊi na kraj s loπim ponaπanjem svojega djete-ta? To Êemo razmotriti u sljedeÊem poglavlju.

91

9. poglavlje

STEGA KOJA PROISTJE»EIZ LJUBAVI

Dosad smo ustvrdili da se bezuvjetna ljubav prenosi nadijete pravilnom porabom kontakta oËima, tjelesnog kontak-ta, usmjerene paænje i stege. Vidjeli smo koliko je vaæno daje emotivni spremnik naπeg djeteta stalno pun, jer se samotako dijete moæe najbolje razvijati. Samo tako razvija samo-kontrolu i samodisciplinu. U 8. poglavlju utvrdili smo da jeusmjeravanje prema pravilnom djelovanju bolje od kaænja-vanja pogreπnog djelovanja. Poglavlje smo zakljuËili Ëinje-nicom da Êe se svako dijete katkad ponaπati loπe. Razmotri-mo sada kako izaÊi na kraj s loπim vladanjem.

Da bismo razumjeli kako se valja nositi s ponaπanjemdjeteta, moramo razumjeti iracionalni naËin na koji sva djecarazmiπljaju. Ovo presudno podruËje moramo obazrivo raz-motriti. Sva djeca trebaju i æele ljubav. Ona znaju da trebajuljubav i znaju da je æele, ali naËin na koji je traæe nezreo jei iracionalan.

Prvo, pogledajmo racionalni naËin zadobivanja ljubavi.Recimo da Jim voli Carlu. Kako bi Jim zadobio Carlinuljubav? PonaπajuÊi se nezrelo, pokazujuÊi svoje najgore oso-bine, cmizdreÊi, dureÊi se, svaajuÊi se i zahtijevajuÊi? Daka-ko da ne bi. Ako je Jim zreo, prikazao bi se u najboljemsvjetlu. Pokazao bi svoje najbolje osobine, bio bi miran, pri-jazan, usluæan, ljubazan i obziran. Kad ne bi bio siguran uCarlinu ljubav, ne bi pribjegao nezrelom ponaπanju; radije bipokuπao zadobiti Carlinu ljubav. Pokuπao bi zasluæiti tu lju-bav. To je racionalni naËin da se zadobije ljubav.

92


Ali na takav naËin ne postupa dijete. ©to je dijete mlae,to je i nezrelije. To je logiËno, zar ne? A πto je nezrelije, toje iracionalnije. Dijete prirodno zna koliko mu treba ljubav.Ali je ne pokuπava zasluæiti ili zadobiti na prirodan naËin. Taje logika izvan njegove sposobnosti razumijevanja. Ono tomoæda moæe nauËiti, ali nije roeno s tom sposobnoπÊu.

©to dijete tada Ëini, osobito ako je mlae? Ono ponaj-prije komunicira svojim ponaπanjem. Stalno postavlja pita-nje “Voliπ li me?” Naπ odgovor na to pitanje odreuje mnogotoga. UtjeËe na djetetovo samopoπtovanje, njegove stavove,osjeÊaje, odnose s prijateljima, itd. Ako je njegov emotivnispremnik pun, to Êete vidjeti iz njegova ponaπanja. Ako jeprazan, i to Êe se otkriti u njegovu ponaπanju. Koliko sedijete osjeÊa voljenim uvelike odreuje njegovo ponaπanje.

To je djetetova iracionalnost. Umjesto zadobivanja naπeljubavi dobrim ponaπanjem, dijete po prirodi stalno testiranaπu ljubav svojim ponaπanjem. “Voliπ li me?” Ako na tonajvaænije pitanje odgovorimo: “Da, volim te”, odliËno! Tadaje s djeteta skinut pritisak traæenja ljubavi i njegovim seponaπanjem moæe lakπe upravljati. Ako se dijete ne osjeÊavoljenim, priroda ga sili da sve gorljivije pita “Voliπ li me?”svojim ponaπanjem. Nama se moæda neÊe svidjeti takvo po-naπanje, jer postoji samo ograniËen broj naËina na koje sedijete moæe vladati, a mnogi od njih mogu biti neprimjereniodreenoj prilici. Razumljivo je da Êe kad god je tko zdvojannjegovo ponaπanje postati neprimjereno. Niπta ne Ëini dijetetoliko oËajnim kao nedostatak ljubavi.

To je primarni uzrok loπeg ponaπanja djeteta. Kad jenjegov emotivni spremnik prazan, ono svojim ponaπanjemuzvikuje: “Voliπ li me?”

Je li onda poπteno zahtijevati od djeteta da se dobroponaπa iako se ono ne osjeÊa voljenim, prije nego πto smoprvo napunili njegov emotivni spremnik?

93

©to treba tom djetetu?

Dopustite da vam navedem jedan primjer. Kad je naπojkÊeri Carey bilo πesnaest godina, iπla je u kamp na ljetova-nje. Naπ devetogodiπnji sin tada je bio najstarije dijete kodkuÊe, i to mu se svidjelo. Ponaπao se zrelije i odgovornije.Davidu se dopalo da bude najstariji. Bilo je divno.

Problem je bio u tome πto se Carey u dogledno vrijememorala vratiti kuÊi. Onoga dana kad se Carey vratila, Davi-dovo se ponaπanje pogorπalo. Odjednom je postao plaËljiv,nezadovoljan, naduren, zlovoljan, Êudljiv i povuËen.

©to se dogodilo? Otkud iznenada takva drastiËna pro-mjena kod Davida? ©to sam trebao uËiniti kao roditelj? Kaz-niti Davida? Poslati Carey natrag u kamp? ReÊi Davidu dase njegov petogodiπnji brat ponaπa bolje od njega? ©to bistevi uËinili?

Dakle, evo πto sam ja uËinio i zaπto. Dakako da je Davidubilo teπko πto se Carey vratila kuÊi i ponovno postala najsta-rijim djetetom. To je neπto s Ëime se sedmogodiπnjak teπkomiri. Iz njegova ponaπanja vapilo je pitanje: “Voliπ li me?Voliπ li me i sada kad se Carey vratila kuÊi i viπe nisamnajstariji? Kakva je tvoja ljubav prema meni u usporedbi sljubavi spram Carey? Je li ona vaænija? Moæe li ona otetitvoju ljubav prema meni?” Kolika se tuga skupi u djeËjemsrcu u takvim prilikama!

Da sam ga tada kaznio, πto bi David mislio, kakav jemoj odgovor na pitanje “Voliπ li me”? »im sam uzmogao,prisno sam i dugo razgovarao s Davidom. Povremeno sammu na primjeren naËin govorio koliko ga volim. Pruæio sammu i kontakt oËima i tjelesni kontakt. Kako se njegov emo-tivni spremnik napunio, njegovo se raspoloæenje popravilo iopet je postao ono staro sretno dijete. Trebalo je svega 15 do20 minuta da se ode igrati. David je bio sretan i ponaπao sedobro. Bio je to jedan od onih posebnih trenutaka o kojimasmo veÊ govorili. Mislim da nikad neÊe zaboraviti te drago-cjene trenutke πto smo ih proveli zajedno. Ja sigurno neÊu.

Stega koja proistjeËe iz ljubavi

94


Nemojte pomisliti da sam ja savrπen otac. Nisam. PoËi-nio sam mnoge greπke. Ali ovdje sam opisao jednu situacijukoju sam, Ëini mi se, dobro razrijeπio.

Sve nas to vodi k zakljuËku da se u trenutku kad se naπedijete loπe ponaπa moramo zapitati: “©to tom djetetu treba?”

Roditelji ËeπÊe pitaju: “Kako da ispravim ponaπanje togdjeteta?” Naæalost, ovo pitanje obiËno vodi kaænjavanju. Ta-da je teπko razmatrati prave potrebe djeteta, i moæemo zavr-πiti tako da ga pljusnemo ili poπaljemo u njegovu sobu. Di-jete se neÊe osjeÊati voljenim ako na taj naËin pristupamorjeπavanju njegova loπeg ponaπanja.

Uvijek bismo trebali poËeti pitanjem: “©to tom djetetutreba?” Otuda moæemo nastaviti logiËki. Samo tada se mo-æemo pobrinuti za njegovo loπe ponaπanje i pruæiti mu onoπto mu treba kako bi se osjeÊalo potpuno voljenim.

SljedeÊi je korak pitanje: “Treba li djetetu kontakt oËi-ma? Treba li mu tjelesni kontakt? Treba li mu usmjerenapaænja?” Ukratko, treba li nadopuniti njegov emotivni sprem-nik? Ako je djetetovo loπe ponaπanje na bilo koji naËin pro-uzroËeno potrebom za bilo kojim navedenim aspektom, miroditelji prvo moramo zadovoljiti te potrebe. Ne bismo smje-li ispravljati ponaπanje djeteta sve dok ne zadovoljimo njegoveemotivne potrebe.

Ovo me podsjeÊa na dogaaj s naπim sinom Daleom kadmu je bilo pet godina. Nekoliko dana izbivao sam iz gradai vratio se kuÊi. Daleovo je ponaπanje bilo takvo da me jeljutilo. Izvodio je sve vrste budalaπtina da bi naljutio Ëlanoveobitelji, osobito svoga devetogodiπnjeg brata. Vidite, Dale jetoËno znao πto treba uËiniti ili reÊi da bi razbjesnio Davida.I, naravno, David je na isti naËin znao uzvratiti Daleu. Za-pravo, kad je jedan naπ sin izazivao drugog, to je bio prviznak za moju suprugu i mene da treba napuniti njihov emo-tivni spremnik.

U svakom sluËaju, tog je dana Dale bio posebno nemo-guÊ. Bio je nesnosan prema svom bratu. Moja prva reakcija

95

bila je da ga poπaljem u sobu ili otjeram u krevet, ili moædapljusnem. Tada sam zastao i razmislio: “©to mu treba?” Odgo-vor se odmah pojavio. Bio sam odsutan. Nismo se vidjeli tridana, a ja mu nisam posvetio dosta paænje (usmjerene paæ-nje). Nije Ëudo πto je dijete postavljalo staro pitanje: “Voliπli me?” Dale je zapravo pitao: ”Voliπ li me joπ uvijek nakontolikog izbivanja?” Odjednom mi je njegovo ponaπanje po-stalo razumljivim. Jako je Ëeznuo za svojim tatom, a tata munije pruæio ono πto mu treba. Da sam uËinio bilo πto drugoa ne ono πto mu treba, da mu dam sebe, njegovo bi se po-naπanje joπ viπe pogorπalo. (Da, Ëak i da sam ga udario.) Biobi duboko povrijeen, a ja bih izgubio priliku da mu pruæimjedan od onih posebnih trenutaka.

Ne mogu vam reÊi koliko sam sretan πto ovaj put nisampostupio nerazumno. Odveo sam Dalea u naπu spavaÊu sobu,zagrlio ga i πutio. Taj inaËe æivahan momak mirno je i tihosjedio. Samo je sjedio i upijao. Nakon nekog vremena nje-gov se emotivni spremnik napunio i on je æivnuo. PoËeo jegovoriti na svoj naËin, lako i spontano, i bio je sretan. Nakonkratkog razgovora o mom putovanju, skoËio je i otrËao. Danae svog brata, naravno. Kad sam se vratio u dnevnu sobu,zajedno su se igrali.

Vidimo koliko je vaæno da sebi stalno postavljamo pi-tanje: “©to tom djetetu treba?” Ako to ne Ëinimo, gotovo jesigurno da Êemo se morati uhvatiti u koπtac s loπim pona-πanjem. Propustit Êemo priliku da provedemo s djetetom oneizuzetno vaæne trenutke. I kaznit Êemo dijete onda kad Êe gato zaboljeti i izazvati kod njega razdraæljivost i zlovolju.

Dragi roditelji, ako to propustite, uludo ste potroπilivrijeme ËitajuÊi ovu knjigu. Loπe ponaπanje ne treba opraπta-ti, ali ako se ono rjeπava na pogreπan naËin, tj. preoπtro ili spreviπe popustljivosti, s tim Êemo djetetom imati problema.Da, moramo sprijeËiti loπe ponaπanje. Ne smijemo ga toleri-rati. Ali prvi korak nije kaænjavanje. Kaænjavanje je katkadpotrebno, ali zbog negativnog uËinka ako se Ëesto primje-


96


njuje, treba mu pribjegavati samo kao posljednjem sredstvu.Mnogo je bolje boriti se s loπim ponaπanjem pozitivno, na-dasve pravom i potpunom ljubavlju, nego kaænjavanjem dje-teta, a osobito ne tjelesnim kaænjavanjem. Stoga u bilo kojojsituaciji najprije treba zadovoljiti emotivne potrebe djeteta.Njegov emotivni spremnik mora biti pun prije nego πto ro-ditelji bilo πto poduzmu.

Ima li dijete tjelesnih teπkoÊa?

SljedeÊe pitanje koje sebi trebamo postaviti u vezi sloπim ponaπanjem djeteta jest: “Ima li ono tjelesnih teπkoÊakoje potiËu ovakvo ponaπanje?” ©to je dijete mlae, na nje-govo ponaπanje viπe utjeËu tjelesne potrebe. Je li moje dijetegladno? Je li umorno? Je li bolesno? Obuzima li ga prehladaili gripa? Boli li ga πto? Ovo ne znaËi da trebamo podnositiloπe ponaπanje ako takav fiziËki razlog postoji.

To znaËi da mi roditelji moramo voditi raËuna o onomuπto uzrokuje loπe ponaπanje kao i o samom loπem ponaπanju.Svakako je bolje ispraviti loπe ponaπanje tako da pruæimodjetetu ono πto mu treba — kontakt oËima, tjelesni kontakt,usmjerenu paænju, vodu, hranu, san, otklanjanje boli ili lije-Ëenje, umjesto da ga kaænjavamo. Kaænjavanje moæe bitiprikladna mjera, ali prvo moramo biti sigurni da su sve tje-lesne i emotivne potrebe djeteta zadovoljene.

Kako moæemo znati kad je kaænjavanje prikladno, a ka-da πtetno? Izvrsno pitanje. To nas dovodi do sljedeÊeg kora-ka u naπem logiËnom suËeljavanju s loπim ponaπanjem.

NauËite opraπtati

Iz mog iskustva najπtetnije vrijeme za kaænjavanje dje-teta jest onda kad mu je iskreno æao zbog onoga πto je uËinilo.KljuËna rijeË ovdje je iskreno. Ako se dijete iskreno kaje

97

zbog svoje pogreπke, kaænjavanje (osobito tjelesno) moæebiti πtetno. Ta se πtetnost moæe oËitovati na dva osnovnanaËina.

Prvo, ako je djetetu veÊ krivo zbog onoga πto je uËinilo,njegova je savjest æiva i dobra. To je ono πto æelite! Ono jenauËilo iz svoje pogreπke. Dobra, zdrava savjest je najboljesredstvo za spreËavanje ponavljanja istih greπaka u ponaπa-nju. Kaænjavanje Êe, osobito tjelesno, ukloniti osjeÊaj krivnjei poveÊati moguÊnost da dijete zaboravi nelagodu tih osjeÊa-ja i ponovi loπe ponaπanje.

Drugo, kaænjavanje djeteta u takvim okolnostima moæedovesti do osjeÊaja srdæbe. Kad se dijete veÊ osjeÊa pokaj-niËki zbog svog Ëina, njegova se savjest oπtro hvata u koπtacs njim. Ono samo sebe kaænjava. Njemu je potrebna utjehai sigurnost da je dobro dijete, unatoË tome πto je uËiniloneπto loπe. Njemu je u takvim trenucima prijeko potrebnasigurnost. Stoga, ako poËinite greπku i udarite ga kad onoËezne za ljubavlju, bit Êe duboko povrijeeno. U takvimokolnostima dijete Êe osjeÊati da je loπa osoba, i da to mislitei vi roditelji. Posljedica su uvrijeenost, ozlojeenost, bol igorËina koju Êe dijete nositi u sebi trajno.

©to bismo mi roditelji trebali uËiniti kada dijete uËini πtoloπe, a æali i kaje se zbog toga? Biblija je prava pomoÊ utakvim trenucima. Kad mi uËinimo πto loπe pa nam budeæao, πto Ëini naπ nebeski Otac? Opraπta nam. Pogledajte πtokaæe psalmist: “Kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahvesmiluje onima πto ga se boje.” (Psalam 103,13) ImajuÊi naumu njeænost, samilost i oprost πto nam ih pruæa naπ nebeskiOtac, kako mi u istim okolnostima moæemo uËiniti suprotnoi kazniti svoju djecu?

Apostol Pavao upozorava na tu pogreπku kad piπe: “Avi, oËevi, ne ogorËujte djece svoje, veÊ ih odgajajte stegomi opomenom Gospodnjom.” (Efeæanima 6,4) Meni osobnonije poznat nijedan sigurniji naËin za izazivanje djetetovesrdæbe i gorËine od kaænjavanja, pogotovo tjelesnog, kad


98


ono iskreno æali zbog svog ponaπanja. U tim sluËajevimamoramo nauËiti opraπtati.

SljedeÊi razlog zbog kojeg je bitno oprostiti djetetu utakvim okolnostima jest taj πto ono mora osjetiti kako je tokad mu netko oprosti u djetinjstvu, ili Êe kasnije imati pro-blema u suoËavanju s krivnjom. Danas ima mnogo ljudi kojisu optereÊeni krivnjom (ukljuËujuÊi krπÊane) zato πto nikadnisu osjetili kako je to kad ti je oproπteno. Ovim su jadnici-ma zapravo i Bog i drugi istinski oprostili. Ali oni joπ uvijekosjeÊaju krivnju, premda znaju da im je oproπteno. Moæemopoπtedjeti dijete problema s krivnjom ako ga nauËimo kakoda se s njom suoËi — uz pomoÊ doæivljenog iskustva opro-sta, naravno. A to moæemo uËiniti tako da mu oprostimo kadmu je iskreno æao zbog loπeg vladanja.

Razbijen prozor

SjeÊam se doæivljaja o oprostu iz vlastita æivotnog isku-stva, ali joπ vas jednom molim da me zato πto biram primjerekad sam uËinio neπto dobro, ne smatrate savrπenim ocem. Toje piπËeva prednost: moæe izabrati primjer koji æeli da bineπto ilustrirao.

Nedavno sam doπao kuÊi nakon dugog i napornog dana.Bio sam iscrpljen. »im sam izaπao iz automobila, do meneje dotrËao David, naπ devetogodiπnji sin. David je obiËnonasmijan od uha do uha i skaËe mi u zagrljaj. Ovaj je put biodrukËiji.

Lice mu je bilo izduæeno i izgledao je nekako bespo-moÊno. Pogledao me æalosno svojim prekrasnim plavim oËi-ma i rekao: “Tata, neπto ti moram reÊi.”

Zbog svog stanja osjeÊao sam da se ne bih mogao dobrosuoËiti s nekim velikim problemom, pa sam rekao: “Razgo-varat Êemo o tome kasnije, Davide. Moæe?”

David me pogledao i odgovorio: “Moæemo li sada otome razgovarati, tata?”

99

Upravo kad sam htio otvoriti vrata, opazio sam da jejedan prozor razbijen. Postajalo mi je jasno πto je Davidu naumu.

BuduÊi da sam se loπe osjeÊao, odluËio sam se s pro-blemom suoËiti nakon πto se odmorim. Ali David me slijediou spavaÊu sobu i molio: “Molim te, tata, razgovarajmo otome sada.”

PromatrajuÊi moleÊiv pogled svoga djeteta, πto sammogao odgovoriti? Rekao sam: “U redu, Davide, o Ëemuæeliπ razgovarati?” (Kao da nisam znao.)

David mi je ispriËao kako je s prijateljima igrao bejzbolblizu kuÊe i kako je krivo udario loptu koja je pogodila uprozor i razbila ga. Znao je da je pogrijeπio i oËito mu je biloæao. On je svojim ponaπanjem pitao: “Voliπ li me nakonovoga πto sam uËinio?”

Posjeo sam ga u krilo, zagrlio i rekao: “U redu je, Davi-de. To se moglo lako dogoditi, a prozor Êemo popraviti.Samo se ubuduÊe igraj podalje od kuÊe.”

Bio je to poseban trenutak. David je odmah osjetio olak-πanje. Kratko je zaplakao i ostao u mom zagrljaju nekolikotrenutaka. Osjetio sam ljubav koja je dolazila iz srca mogdjeteta. Proæivljavao sam jedan od najljepπih trenutaka u svomæivotu. David je opet bio sretan. SkoËio je i otiπao.

Mnogo sam nauËio iz ovoga iskustva. Bila je to jednaod onih prilika koje se ne zbivaju svakog dana. Dijete se neosjeÊa uvijek krivim zbog onoga πto je uËinilo, pa zato ne-prekidno moramo traæiti ovakve prilike da bismo uËinili onoπto trebamo uËiniti. U takvim prigodama moæemo prenijetina dijete svoju ljubav premda nam se njegovo ponaπanje nesvia, ali ga volimo bez obzira na sve. Volimo ga bezuvjet-no.

Kada djetetu oprostimo loπe ponaπanje, to ne znaËi daono ne bi trebalo osjetiti odgovornost za posljedice. VraÊanjeoπteÊenog u prvobitno stanje moæe biti pouËno. U Davido-vom sluËaju, kad je razbio prozor, bilo bi korisno da je on


100


sam platio staklo, na primjer da je odradio popravak. Ali,opet, moramo voditi raËuna da sve bude u skladu s djetetovimgodinama, stupnjem razvoja i sposobnoπÊu da se s tim suËeli.

Ne smijemo si dopustiti da budemo izigrani. Siguransam da ste Ëuli kako dijete kaæe: “Æao mi je”, kad mu nijebilo æao. Vrlo Ëesto dijete kaæe: “Æao mi je”, kad misli da Êebiti kaænjeno. To, dakako, ne mora znaËiti da mu je iskrenoæao i mi moramo biti kadri razabrati razliku.

SreÊom, vrlo Ëesto moæemo pouzdano reÊi je li djetetudoista æao ili ne. NajoËitiji znak da je dijete neiskreno jestponavljanje loπeg vladanja. Da je David nastavio igrati bejzbolpokraj kuÊe i nakon nezgode, mogao bih zakljuËiti da sambio prevaren i morao bih poduzeti druge mjere.

Ako dijete Ëesto pokuπava obmanjivati roditelje na ta-kav naËin, oni bi se trebali ozbiljno zabrinuti. To bi mogaobiti nagovjeπtaj da djetetov smisao za dobro i loπe postajeizopaËen. Moglo bi nauËiti da se koristi prijevarom kako biisprikom “Æao mi je” jednostavno izbjeglo kaænjavanje. Izovakvog se ponaπanja jasno vidi πto Êe se razviti ako sepromijeni redoslijed. Kad se roditelji ponajprije sluæe kaæ-njavanjem radi nadzora djetetova ponaπanja umjesto dazadovoljavaju njegove emotivne potrebe, dijete pribjegavanajrazliËitijim izmiπljotinama kako bi izbjeglo kaænjavanje.Jedna od njih je isprika “Æao mi je” kad se roditelji naljuteili oneraspoloæe zbog djetetova ponaπanja.

To je opasno. Dijete tada postaje neiskreno, nepoπteno,proraËunano, prepredeno i neosjetljivo. Postoji samo jednaokolnost koja presijeca tu greπku i mijenja stanje. To jebezuvjetna ljubav.

U takvoj je situaciji najbitnija dobra prosudba roditelja.Roditelji Êe najbolje procijeniti kada dijete govori istinu ikad je iskreno. Ako je dijete Ëesto neiskreno i ne govoriistinu, nevolje su na vidiku i treba potraæiti pomoÊ.

Ipak, svako dijete to moæe povremeno uËiniti, kao πto isvako dijete moæe povremeno stvarno osjeÊati krivnju zbog

101

svoga loπeg ponaπanja. Mudri, oprezni roditelji shvatit Êe dapostoji razlika, jasno Êe je uoËiti i na primjeren naËin rijeπitisvaku situaciju. Ukratko, oprostite djetetu kad mu je uistinuæao, kad se kaje zbog loπeg vladanja. Ove su rijetke prilikeneprocjenjive i svakako mu dajte do znanja da ga razumijete,da ste zabrinuti za njega i da ga duboko volite bez obzira nasve. To je bezuvjetna ljubav.


102


10. poglavlje

STEGA — MOLBA, NAREDBA,NAGRADA I KAÆNJAVANJE

Ono πto smo razmatrali dosad najvaæniji su naËini od-goja djeteta. Ako se ta naËela budu pravilno primjenjivala,veÊina problema u odgoju djeteta bit Êe ublaæena ili sprije-Ëena. Zadovoljenje emotivnih potreba i primjena stege ko-jom upravlja ljubav, stvorit Êe zdravu, snaænu i pozitivnuvezu izmeu roditelja i njihove djece. Kad se pojavi nekiproblem, roditelji moraju preispitati djetetove potrebe i ispu-niti ih prije nego bilo πto poduzmu.

Molim vas da ne zaboravite sadræaj prethodnih poglav-lja jer zalazimo u podruËje stege o kojoj najradije ne bihpisao. Zaπto? Zato πto mnogi roditelji Ëitaju ovakve knjigesamo da bi u njima pronaπli potvrdu prethodno steËenih za-misli o odgoju djeteta. Bojim se da Êe roditelji primijenitisamo ovaj dio knjige i da Êe preπutjeti Ëinjenicu da kaænja-vanje treba primijeniti samo kao posljednje rjeπenje.

Nadam se da niste takvi roditelji. Vjerujem da Êete prijeovoga primijeniti prvih devet poglavlja. Molim vas, volitesvoje dijete bezuvjetno i pruæite mu πto je viπe moguÊe kon-takta oËima, tjelesnog kontakta i usmjerene paænje. Buditeoprezni da se ne postavite prema svome djetetu posesivno,napasno, zastupniËki ili zamjenom uloge. Odgajajte svojedijete na pozitivne naËine kao πto su vodstvo, uzor, uobliËa-vanje i uputa. Kad se vaπe dijete ponaπa loπe, zapitajte setreba li mu kontakt oËima, tjelesni kontakt, usmjerena paæ-nja, je li umorno ili je æedno, i prvo ispunite njegove potre-be. Ako je djetetu æao zbog loπeg ponaπanja, oprostite mu idajte mu to do znanja!

103

Dragi roditelji, ako sve to savjesno Ëinite, a ostali suËimbenici kao πto je brak zadovoljavajuÊi, s vaπim bi djete-tom trebalo biti sve u redu. Vaπe bi dijete trebalo biti sretno,odgovorno, trebalo bi se dobro ponaπati i Ëiniti πto mu sekaæe bez mnogo poteπkoÊa. Ne velim da bi sve trebalo bitisavrπeno, ali trebali biste biti zadovoljni svojim djetetom,svojim odnosom s njim i naËinom na koji napreduje.

Sve ovo govorim stoga πto je tragiËna pogreπka oËeki-vati da Êe kaænjavanje samo po sebi donijeti bilo πto drugoosim negativnih posljedica. Ako kaænjavanje i stega nisu Ëvr-sto utemeljeni na bezuvjetnoj ljubavi, izmeu roditelja i dje-ce neizostavno se stvara loπ odnos. Naæalost, to je danasuËestali oblik odgoja djeteta i jedan od razloga πto djecadanas opÊenito imaju poteπkoÊa na svim podruËjima, od uËe-nja do problema vezanih uz osobnost.

Molba

Pravilno ponaπanje od djeteta zahtijeva se prvo molbom.To je najpozitivniji naËin postizanja dobrog ponaπanja. ©to jejoπ vaænije, molba ulijeva osjeÊaj osobne odgovornosti koddjeteta. Dijete osjeÊa da je odgovorno za svoje ponaπanjejednako kao πto su i roditelji odgovorni da to uoËe. Dijeteprirodno zna da moæe birati kako Êe se vladati. Kad roditeljioËekuju dobro ponaπanje, dijete zna da njegovi roditelji shva-Êaju kako je ono sposobno razmiπljati i donositi odluke, vla-dati svojim ponaπanjem te da za njega mora nauËiti snositiodgovornost. Kad se umjesto naredaba koriste molbe, dijeteÊe u svojim roditeljima vidjeti saveznike koji mu pomaæu daoblikuje svoje ponaπanje. To je osobito vaæno.

Ako se ponajprije rabe naredbe u zahtijevanju dobrogponaπanja, dijete moæe biti posluπno i dobro se ponaπati. Aliu njemu Êe se razviti sklonost da se tako vlada samo zato πtomama ili tata neπto kaæu, a ne zato πto je takvo ponaπanje zanjega najbolje. Roditelje neÊe smatrati saveznicima ponajpri-

Stega — molba, naredba, nagrada i kaænjavanje

104


je zbog svoga dobra. Shvatit Êe da oni zahtijevaju dobroponaπanje samo zbog reda, tiπine i vlastite prihvaÊenosti udruπtvu, zapravo zbog svojih interesa.

Bitno je razumjeti da je molba vrlo djelotvoran naËindavanja uputa. Ona nas ne Ëini popustljivima ili manje Ëvr-stima. Molba je jednostavno obzirniji, ugodniji i promiπlje-niji naËin davanja uputa djetetu. Ovo je osobito korisno akoæelite da vaπe dijete uæiva u posluπnosti bez prigovaranja.

Na primjer, dok sam se jednom prilikom kupao, primije-tio sam da u kupaonici nema ruËnika. Moj petogodiπnji sinprolazio je pokraj kupaonice i ja sam ga zamolio: “Dale,hoÊeπ li otiÊi po ruËnik i donijeti mi ga, molim te!” Dale jebio sretan πto to moæe uËiniti i zaËas se vratio s ruËnikom.

Evo joπ jednog primjera. UËitelj u razredu moga deve-togodiπnjeg sina imao je poteπkoÊa s neotesanoπÊu djeËakâ.Ja sam mogao birati hoÊu li biti autoritativan i zahtjevanprema Davidu, ili Êu s njim porazgovarati o problemu i za-moliti za suradnju. Izabrao sam ovo drugo i zavrπio razgovorrijeËima: “Æelio bih da pozorno sluπaπ uËitelje, da sudjelujeπu nastavi i nauËiπ koliko najviπe moæeπ. HoÊeπ li to uËiniti,Davide?” I do danas je dobro.

Izravna naredba

Moramo se suËeliti s Ëinjenicom da molba neÊe biti uvi-jek dovoljna. Povremeno roditelji moraju biti utjecajniji idavati upute izravnom naredbom umjesto molbom. Ovo seobiËno dogaa kada dijete neπto zamolimo, a ono ne posluπa.Prije nego πto roditelji poduzmu kakvu drugu mjeru, morajubiti sigurni da je molba primjerena, da odgovara djetetovuuzrastu, da je dijete razumije i da je moæe izvrπiti. NajËeπÊaje greπka kad roditelji misle da je neki njihov zahtjev pri-mjeren djetetovim moguÊnostima, a zapravo nije.

KlasiËni primjer ovoga jest zahtijevati od Ëetverogodiπ-njeg djeteta da samo pospremi stvari. Ako je rijeË o viπe od

105

dvije ili tri stvari, molba je nerazumna. Roditelj mora obavitizadatak zajedno s djetetom. »esto Êe roditelj pogreπno mi-sliti da je takav zadatak primjeren, razljutiti se ako ga dijeteodbije ili ne uspije te ga kazniti umjesto da mu pomogne uizvrπenju zadaÊe.

SljedeÊa prava vrijednost uporabe molbe kad god jemoguÊe jest u tome da vam pomogne u odreivanju je li nekizadatak primjeren ili nije. Vi poznajete svoje dijete bolje odbilo koga. Ako ono bezbroj puta rado izvrπi ono πto ste gazamolili, a u nekoj prilici to odjednom odbije, bilo bi pogreπ-no da se naljutite i kaznite ga. BuduÊi da nije bilo poteπkoÊas tom molbom u proπlosti, sada oËito neπto nije u redu. Æeliteli saznati πto je to? Ja bih svakako æelio. Sve bih poduzeo dapronaem u Ëemu je problem, jer to moæe biti izuzetno vaæ-no. Svakako bih radije rijeπio problem pa da moje dijete opetrado izvrπava tu zadaÊu, nego da ga tjeram da to uËini prijenego πto sam shvatio situaciju. Ako bi razlog za ponaπanjemoga djeteta bio opravdan, tada bih ja trebao biti kaænjen πtosam ga prisiljavao da izvrπi zadaÊu.

Kao roditelj imam odgovornost i vlast da se pobrinemza dobro ponaπanje svoga djeteta, ali takoer sam odgovorani za njegovu svekoliku dobrobit. Odgovoran sam da mojedijete ne bude povrijeeno pogreπnom primjenom moje nad-moÊi i vlasti nad njim. Njegova buduÊa sreÊa i dobrobit uve-like ovisi o tome kako primjenjujem svoj roditeljski autoritet.

Sada bih æelio uputiti vrlo vaæan savjet i upozorenje. ©tose viπe roditelji koriste autoritativnim tehnikama poput zapo-vijedi, grdnje, zanovijetanja ili vikanja, one postaju manjeuËinkovite. To je poput onog djeËaka koji je vikao: “Vuk,vuk!” toliko puta da je poziv izgubio svoju ozbiljnost. Akose roditelji iskljuËivo koriste uljudnim molbama, povremenauporaba izravnih naredbi bit Êe uËinkovita. ©to viπe roditeljina autoritativan naËin zahtijevaju od djeteta πto da Ëini, ma-nji Êe biti odaziv. Stanje Êe biti joπ teæe ako su uz to i ljuti,neprijateljski raspoloæeni ili histeriËni.


106


Jeste li, primjerice, bili u domu gdje vlada velika nape-tost? U tim domovima roditelji iskljuËivo koriste sav svojautoritet i rezervnu snagu da bi doveli u red djecu u obiËnim,dnevnim dogaanjima. Kad je potrebno oËitovati autoritet unesvakidaπnjim i doista vaænim situacijama, ovi jadni rodi-telji nemaju niπta u priËuvi da bi vladali situacijom. Njihovadjeca tada reagiraju kao i obiËno na æelje svojih roditelja. Uvaænim situacijama nisu odgovornija nego πto su, primjerice,u vezanju vezica.

Roditelji, moramo saËuvati velike salve za vaæne situa-cije. Moramo imati rezervno streljivo za suËeljavanje s kritiË-nim situacijama. Vaæno je saËuvati prijaznost prema djeteturazumnim zahtjevima πto je viπe moguÊe.

Jedanput sam pogrijeπio upotrijebivπi naredbu kad bi jed-nostavna molba bila dostatna. Moja dva sina i ja bili smokod kuÊe i htio sam da kuÊa bude Ëista prije nego πto se Patvrati kuÊi s konferencije na kojoj je sudjelovala. PoËeo sampriliËno dobro. Zamolio sam djeËake da poËnu Ëistiti svojusobu, dok sam ja namjeπtao krevete. Kad sam se nakon ne-kog vremena vratio, oni su obavljali svoj dio posla. Ali samopazio da su dio odjeÊe bacili na dno ormara umjesto da jeobjese. David i Dale obiËno su bili posluπna djeca i kratkoobjaπnjenje i jednostavna molba bili bi sasvim dovoljni. Alija sam postupio pogreπno. Naredio sam im da objese odjeÊukoju “uniπtavaju”. Vidite li gdje sam pogrijeπio? Nisam smioupotrijebiti silu kad bi jednostavno objaπnjenje i molba bilisasvim dovoljni.

Trebao sam tu silu saËuvati za prigodu kad bi mi sedoista trebali brzo odazvati u teπkim okolnostima. Na pri-mjer, jedne nedjelje parkirali smo na crkvenom parkiraliπtu,a Dale je hodao oko automobila. Odjednom se pojavio drugiautomobil. Bila je to opasna situacija. Viknuo sam Daleu dapotrËi prema meni. Hvala Bogu da je shvatio hitnost u momglasu i odmah se odazvao. Da mi je bilo u navici da uvijekviËem na njega, znam da bi se on ovaj put jedva osvrnuo.

107

SljedeÊi dogaaj zbio se kad smo naπ sin David i jaigrali koπarku s nekoliko prijatelja. Svi smo bili ponesenizabavljanjem i dugom igrom. Dakako, bili smo izuzetno umor-ni. Tada je netko naletio na Davida i ovaj je pao. Neznatnoje povrijedio gleæanj, ali ta je bol kod vrlo umornog djeËakabila viπe nego πto je on u tom trenutku mogao podnijeti.Naljutio se na igraËa koji ga je sruπio i poËeo mu to spoËi-tavati. Ocijenio sam to kao neprimjereno ponaπanje, ali i kaodobro iskustvo za Davida.

Prvo sam se uvjerio da je Davidov emotivni spremnikpun. Imao je tog vikenda mnogo ljubavi, kontakta oËima,tjelesnog kontakta i usmjerene paænje. Drugo, uputio sammu molbu. Zamolio sam ga da odemo na mjesto gdje moæe-mo razgovarati. Bio je previπe ljut da bi odgovorio. U tomsam trenutku trebao dovoljno snage da bih njime zavladao.SljedeÊi je stupanj uporabe sile izravna naredba. Rekao samËvrstim glasom: “Davide, poi sa mnom!” Odmah se odazvao.Kad smo bili sami, i kad se smirio, razgovarali smo o tomekako u srdæbi gubimo vlast nad sobom i kako to sprijeËiti.Bilo je to vrlo korisno iskustvo za Davida jer je nauËio mno-go o samokontroli i neumjesnoj srdæbi.

Pretpostavimo da David nije odgovorio onako kako samja æelio i da se nije smirio ili obuzdao srdæbu nakon πto sammu naredio. SljedeÊi korak bio bi da ga odvedem na mjestogdje bi mogao biti sam. Ako to ne bih mogao postiÊi ver-balnim putem, morao bih upotrijebiti fiziËku silu. Ali Ëak itada upotrijebio bih najblaæu metodu. Uhvatio bih ga za ru-ku, moæda s drugom rukom preko ramena, i poveo ga namirno mjesto. Radi se o tome da dijete trebamo uËiti pona-πati na najnjeæniji i najobzirniji naËin sa πto viπe ljubavi.

Inat

Sasvim je vjerojatno da se David mogao i ogluπiti nabilo koji verbalni pristup. Mogao je odbiti uËiniti ono πto


108


sam ja æelio u toj situaciji. To se moglo razviti u borbu svjetrenjaËom i tada bi se nazivalo inatom. Inat je jedna odnekoliko indikacija za kaænjavanje.

Inat je otvoreni otpor i izazov autoritetu roditelja. To jetvrdoglavo odbijanje posluπnosti. Naravno, inat se, jednakokao i loπe ponaπanje, ne moæe dopustiti. U takvim se trenu-cima Ëesto javlja potreba za kaænjavanjem, a takvi se trenucipovremeno pojavljuju bez obzira πto mi Ëinili. Ipak, roditeljimoraju pokuπati izbjeÊi takve neugodne situacije — ne po-dræavanjem nerazumnih djetetovih æelja ili hirova, nego stal-nim preispitivanjem vlastitih oËekivanja od svoga djeteta ka-ko bismo bili sigurni da su ta oËekivanja razumna, promiπ-ljena i u skladu s djetetovom dobi, stupnjem razvoja i spo-sobnoπÊu odgovora. Da, pojavit Êe se trenuci kad Êe kaænja-vanje biti neizbjeæno, ali ako roditelji poËnu Ëesto kaænjavatidijete, morali bi preispitati svoj odnos prema djetetu i onoπto od njega oËekuju.

Zamislite da dijete postane otvoreno prkosno i da njego-vo prkosno ponaπanje bude zapreka za punjenje emotivnogspremnika. Ne odgovara na molbe niti na Ëvrste naredbe,nego ostaje prkosno. U tom sluËaju mora biti kaænjeno, alikako?

Primjerena kazna

Odrediti primjerenu kaznu rijetko je lako. Kazna moraodgovarati prekrπaju. Dijete je svjesno poπtenja i dosljedno-sti. Ono zna kad roditelji reagiraju pretjerano ili kad su pre-strogi. Ono takoer zna kada su roditelji pretjerano popust-ljivi u odnosu na loπe ponaπanje. Ono prepoznaje nedosljed-nost bilo prema njemu samome ili u usporedbi s drugomdjecom. Upravo zato roditelji moraju biti Ëvrsti prema svojojdjeci i uvijek zahtijevati primjereno ponaπanje, ne bojeÊi seda ga istodobno vole i odgajaju. Roditelji moraju biti prila-godljivi, osobito u odnosu na kaænjavanje.

109

Prilagodljivost je prijeko potrebna iz viπe razloga. Prvo,roditelji grijeπe. Ako mislite da roditelji ne bi trebali unositiizmjene u svom stegovnom postupanju nakon πto su donijelineku odluku, dospjet Êete u kut. Dakako da roditelji mogupromijeniti miπljenje i smanjiti ili poveÊati kaznu.

Jasno, roditelji ne æele mijenjati miπljenje preËesto da nezbune dijete. Na primjer, ako je kazna veÊ odreena — od-lazak u spavaÊu sobu na sat vremena, a roditelj utvrdi naosnovi Ëinjenica da je kazna preoπtra, logiËno je i ispravnoda to objasni djetetu i smanji kaznu. Ako je dijete veÊ bilokaænjeno, sasvim je umjesno da se roditelji ispriËaju djetetui nastoje popraviti situaciju.

Roditelji moraju biti spremni na promjenu svoga odnosaprema djetetu kad je to potrebno. Oni moraju takoer bitispremni zatraæiti ispriku. Potreba da se povremeno mijenjajuodluke i potreba za isprikom pojavljuju se u svakom domu.

Spremnost na odgovarajuÊu promjenu naπeg pristupadjetetu i dosljednost u odluËnosti dvije su razliËite stvari, aliobje su znaËajne. OdluËnost se ponajprije odnosi na naπaoËekivanja u odnosu na dijete i njegov odaziv na molbu. Akosu naπa oËekivanja prezahtjevna, ne postupamo razumno (npr.ako oËekujemo od dvogodiπnjeg djeteta da se stalno odazivana prvu molbu). Normalni Êe dvogodiπnjak prirodno biti ne-gativan i izgledati neposluπan i prkosan. Ali to je normalnistupanj razvoja — nazovimo ga “negativizmom dvogodiπ-njaka”. Kaænjavati takav negativizam nije opravdano. Rodi-telji dvogodiπnjaka trebaju biti odluËni, ali odluËni u postav-ljanju granica, a ne u kaænjavanju. Ti Êe roditelji nadziratinjegovo ponaπanje tako πto Êe njeæno upravljati djetetomfiziËki, na primjer podizanjem, okretanjem ili postavljanjemu pravilan poloæaj ili na pravo mjesto.

Ovaj “negativizam dvogodiπnjaka” bitan je za normalandjetetov razvoj. Ono Êe vjerojatno uËiniti ono πto mu mikaæemo, ali prvo mora reÊi “neÊu”. To je put koji smo svi miproπli da bismo se psiholoπki odvojili od svojih roditelja. To


110


moæe na prvi pogled izgledati kao prkos, ali nije. Jedna odrazlika izmeu negativizma dvogodiπnjaka i prkosa jest ra-tobornost. Negativizam dvogodiπnjaka je normalan i ne trebaga kaænjavati. Ratoborni prkos nije prihvatljivo ponaπanje is njime se mora izaÊi na kraj.

Kako dijete postaje starije, njegova sposobnost da od-govori na verbalnu molbu raste, i kada dosegne dob od Ëetirii pol godine (ovisno o djetetu), roditelji mogu oËekivati daÊe reagirati na prvu molbu. Ja sam uvijek oËekivao da mojadjeca odgovore na prvu molbu. Ako nisu, znala su πto Êupoduzeti. Dakako, djeca su smjela izreÊi svoje miπljenje akosu imala nekih pitanja u vezi s molbom. Ali ako ja molbunisam promijenio, ona su znala da je moraju izvrπiti.

Vrlo je vaæno zapamtiti da biti dosljedan ne znaËi bitineugodan. Moramo biti dosljedni u svojim oËekivanjima iostvarenju tih oËekivanja, ali u tome Êemo imati jednakotoliko uspjeha ako budemo postupali na prijazan naËin. Do-sljednost ne znaËi da moramo biti ljuti, glasni i neugodni, ilida traæimo pokoravanje bez prigovora.

Jedna od najvaænijih lekcija u odgoju djeteta jest da jesvakom djetetu potrebno iskustvo svih oblika ljubavi isto-dobno. Njemu u isto vrijeme treba kontakt oËima, tjelesnikontakt, usmjerena paænja i stega. Djetetu je potrebna naπaljubav i dosljednost istodobno. Niπta se od toga meusobnone iskljuËuje. Dosljednost ne nijeËe ljubav. Ljubav ne uma-njuje dosljednost. Popustljivost je ta koja podupire nedosta-tak dosljednosti i nejasne granice, a ne izricanje ljubavi iosjeÊaja.

Ako su roditelji osigurali sva navedena sredstva ljubavii odgoja djeteta, a ono ostaje ratoborno prkosno, roditelji gamoraju kazniti. Ovaj tip prkosa mora se razbiti. Kazna morabiti dovoljno oπtra da razbije ratoborni prkos, ali mora biti iπto je moguÊe blaæa da bi se izbjegli problemi o kojima smogovorili. Ako su naredba ili objaπnjenje dovoljni da se raz-bije prkos, zaπto kaænjavati? Ako je slanje djeteta u njegovu

111

sobu potrebno i dostatno, u redu. Ako je nuæno da mu oduz-mete neko zadovoljstvo kako biste razbili prkos, uËinite to.SuËelimo se s tim da je tjelesno kaænjavanje katkad potrebnoda bi se razbio ratoborni prkos, ali samo kao posljednje sred-stvo.

Budite oprezni

Kad se odluËimo za tjelesno kaænjavanje, moramo bitioprezni u nekoliko pogleda. Prvo, dijete mora toËno razum-jeti zaπto ga kaænjavate. ToËno mu objasnite u Ëemu je po-grijeπilo. Prijekori kao “zloËesti djeËak” mogu povrijediti sa-mopoπtovanje djeteta i ne bi se trebali rabiti.

Drugo, roditelji moraju paziti da ne nanesu kakvo tjeles-no oπteÊenje djetetu. Primjerice, vrlo je lako nehotice povri-jediti prst.

TreÊe, neposredno nakon kaænjavanja, dok dijete plaËe,treba ga ostaviti na miru. Roditelji, pak, trebaju ostati u blizi-ni i Ëekati da plaË prestane. Kada dijete prestane plakati ipogleda oko sebe, opet Êe pitati: “Voliπ li me? Voliπ li me joπuvijek?” Tada roditelji trebaju djetetu pruæiti kontakt oËima,tjelesni kontakt i usmjerenu paænju kako bi ga uvjerili da jedoista voljeno.

Modifikacija ponaπanja

Napokon, mislim da treba spomenuti modifikaciju po-naπanja. To je misaoni sustav koji se danas πiroko primjenju-je u odnosu na postupanje s djecom. U osnovi, modifikacijaponaπanja koristi se pozitivnim poticajem, negativnim poti-cajem i kaænjavanjem. Primjer pozitivnog poticaja je nagra-ivanje djeteta za primjereno ponaπanje nekim slatkiπem ilivoÊem. Primjer negativnog poticaja je zabrana gledanja tele-vizije zbog neprimjerenog ponaπanja. Primjer kaænjavanja jepritisak na trapezoidni miπiÊ zbog neprimjerenog ponaπanja.


112


Dublje razmatranje ove teme prelazi granice ove knjige.Ali ipak Êemo spomenuti neka vaæna stajaliπta.

U vezi s modifikacijom ponaπanja ponajprije se istiËe datakve tehnike Ëesto nadomjeπtaju emotivnu njegu. Ako seroditelji preËesto koriste modifikacijom ponaπanja, dijete seneÊe osjeÊati voljenim. Zaπto? Prvo, sam je temelj modifika-cije ponaπanja uvjetan. Dijete prima nagradu samo ako seponaπa na odreeni naËin. Drugo, modifikacija ponaπanja nevodi brigu o osjeÊajima ili emotivnim potrebama djeteta (lju-bav). Sukladno tome, roditelji, koristeÊi modifikaciju pona-πanja kao primarni naËin odnosa prema djetetu, ne mogu nanjega prenijeti bezuvjetnu ljubav.

Prisjetite se primjera koji sam upotrijebio u prethodnompoglavlju, a odnosi se na punjenje Daleovog emotivnogspremnika kad se loπe ponaπao nakon mog trodnevnog iz-bivanja. Strogi biheviorist bi rekao da sam nagradio Dalea zanjegovo loπe ponaπanje pruæajuÊi mu paænju i ljubav u tomtrenutku. Vidite li razliku? Roditelji ne mogu primarno rabitimodifikaciju ponaπanja u odnosu prema svome djetetu i vo-ljeti svoje dijete bezuvjetno.

SljedeÊi problem s primjenom modifikacije ponaπanja uodnosu prema djetetu jest taj πto Êe dijete razviti neodgo-varajuÊi sustav vrijednosti. NauËit Êe djelovati ponajprije zbognagrade. Razvit Êe se orijentacija “Ima li πto za mene?”

Ovakav se primjer pojavio u domu naπega dragog pri-jatelja. On je strogi biheviorist i odgajao je svoju djecu uskladu sa shvaÊanjem o modifikaciji ponaπanja. Jedne ve-Ëeri, dok smo jeli u njihovoj kuÊi, on je rekao: “Jerry imasamo tri godine i veÊ zna brojiti do sto. Gledajte ovo.” Doπaoje do svog sina i rekao: “Jerry, broji do sto i dat Êu ti bom-bon.” Jery je odmah odgovorio: “Ne æelim bombon.” Akoæelimo da naπe dijete neπto uËini zbog zadovoljstva ili pono-sa πto je to dobro uËinilo, bilo bi najbolje da ne rabimopreviπe modifikaciju ponaπanja. Krajnja posljedica je sma-njena motivacija.

113

Posljedni problem uporabe modifikacije ponaπanja jestsljedeÊi: ako roditelji preËesto rabe ove tehnike, i dijete ÊenauËiti postizati ono πto æeli koristeÊi se istom metodomprema njima. Ono Êe se ponaπati kako roditelji æele da bidobilo ono πto hoÊe. VeÊina bi ovo nazvala manipulacijom.Jedan od najsigurnijih naËina ohrabrivanja djeteta da postaneprepredeno i manipulativno jest preËesta poraba tehnika mo-difikacije ponaπanja.

Sada kad sam razloæio negativne oblike modifikacije po-naπanja, dopustite da iznesem i pozitivne. Ima mjesta za ovetehnike u odgoju djeteta, ali ne kao primarni naËin odnosaprema djetetu (primarni naËin mora biti bezuvjetna ljubav).

Modifikacija ponaπanja trebala bi se rabiti za rjeπavanjespecifiËnih, uËestalih problema ponaπanja kada dijete ne osjeÊakrivnju i kad nije prkosno. Ovaj tip problema mora takoerbiti dovoljno specifiËan da se moæe lako definirati i da gadijete moæe lako razumjeti.

Evo primjera ovog tipa problema s kojim smo se susreliu naπem domu. Kad je naπem starijem sinu bilo devet amlaem pet godina, Ëesto su se sukobljavali. Dakako, nije-dan se zbog toga nije kajao. Oprost nije dolazio u obzir. Anijedan nije bio prkosan. Molbe nisu djelovale. Naredbe bipomogle svega nekoliko sati. Kaænjavanje je takoer pouËinku bilo kratkoga vijeka i vrlo neugodno za sve nas. Zna-te li πto je uspjelo? Vjerojatno ste pogodili, sustav nagrai-vanja.

Upotrijebili smo tehniku tablice sa zvjezdicama. Jednazvjezdica za svakih 15 minuta mira s postupnim poveÊava-njem vremenskih intervala, dok sukobi nisu prestali. SvakomdjeËaku dali smo odgovarajuÊu nagradu za odreeni brojzvjezdica. OdliËno je uspjelo i opet smo imali mir u kuÊi.

Ipak, rijeË upozorenja u vezi s ovom tehnikom. Za njutreba vremena, dosljednosti, napora i ustrajnosti. Nemojtetakvo πto zapoËeti dok niste spremni u tomu biti dosljedni.InaËe neÊe uspjeti.


114


Postoje mnoge dobre knjige o modifikaciji ponaπanjakoje Êe vam reÊi viπe o pojedinim tehnikama.

Bilo je ovo dugaËko poglavlje, ali dopustite mi da iz-nesem joπ jedno miπljenje. Kao πto i sami znate, dobar odgojdjeteta zahtijeva ravnoteæu. Djetetu treba sve ono o Ëemusmo govorili: kontakt oËima, tjelesni kontakt, usmjerena paæ-nja, stega, molba, ËvrstoÊa, prilagodljivost, naredba, oprost,kaænjavanje, modifikacija ponaπanja, uputa, vodstvo, primjeri aktivno sluπanje. Ali to sve moramo pruæiti svom djetetu upravilnom omjeru. Neka vam ova rasprava pomogne da toËinite na takav naËin koji Êe omoguÊiti vaπem djetetu da seosjeÊa bezuvjetno voljenim.

115

11. poglavlje

DJECA S POSEBNIMPOTREBAMA

Zaπto djeca s posebnim problemima, kao πto su dijabe-tes, poteπkoÊe u uËenju, gluhoÊa, hiperaktivnost ili mentalnaretardiranost, imaju viπe emotivnih problema i problema uponaπanju? Odgovor na ovo pitanje iznimno je sloæen. Ob-jaπnjenje zbog Ëega su djeca s ovakvim problemima sklonijaemotivnim poremeÊajima i poremeÊajima u ponaπanju izvanje opsega ove knjige.

Ipak bi nekoliko stajaliπta moglo pomoÊi svakom rodi-telju takvog djeteta. Neke od ovih Ëinjenica u uskoj su vezis prijenosom ljubavi na naπu djecu.

Problemi u opaæanju

Prvo, pogledajmo opÊe podruËje problema u opaæanju.Teπko je definirati πto znaËi opaæati, ali pokuπajmo. To moæeznaËiti prikupljanje informacija preko osjetila, pri Ëemu di-jete s problemima u opaæanju ima poteπkoÊa u primanju in-formacija iz svoje okoline i njihovom prijenosu u um. Prematome, kad se informacija poput vizualne slike, zvuka ili dodiraprenosi u djetetov um, ono ima poteπkoÊa u njezinu jasnomrazumijevanju. Njegovo je razumijevanje okoline iskrivljenou onim podruËjima u kojima ima kriva opaæanja.

RabeÊi ovu vrlo πiroku i pojednostavljenu definiciju pro-blema opaæanja, vidimo da je ovdje rijeË o mnogim zaseb-nim problemima. Problemi s vidom, sluπni problemi, odre-ene bolesti i mnoge vrste poteπkoÊa u uËenju imaju zajed-niËku toËku: svako dijete koje pati od jednog od ovih po-

116


remeÊaja, stvara iskrivljenu sliku svoje okoline. Njegovi ulaznipodraæaji mogu biti na razne naËine iskrivljeni.

Zapaæate li i πire znaËenje ovog poremeÊaja? Svaki na-Ëin prijenosa naπe ljubavi na dijete zahtijeva porabu jednogili viπe osjeta. Kontakt oËima zahtijeva opaæanje vizualnihslika. Tjelesni kontakt zahtijeva porabu osjeta dodira koje jesamo po sebi iznimno sloæeno. Usmjerena paænja zahtijevaporabu svih naπih osjeta. Stoga, ako postoji dovoljno opaæaj-ne iskrivljenosti u bilo kojem od ovih podruËja, dijete do-æivljava naπe osjeÊaje iskrivljeno. To Ëini prijenos naπe ljubavina to dijete joπ teæim.

Ova poteπkoÊa u osjeÊaju voljenosti jedan je od razlogaπto djeca s poteπkoÊama u opaæanju opÊenito imaju manjeodgovarajuÊih predodæbi o samom sebi. To je jedan od razlo-ga πto takva djeca postaju depresivna kad postanu starija.»esta posljedica su teπki emotivni poremeÊaji i poremeÊaji uponaπanju, osobito u ranoj adolescenciji.

UobiËajena priËa o djetetu s poremeÊajem u opaæanjukoje kao posljedicu ima problema s uËenjem jest ta da tonesretno dijete ne moæe dræati korak sa svojim drugovima nina koji naËin. Dobiva loπe ocjene ili na druge naËine stjeËeponiæavajuÊa iskustva. »ak i u situacijama koje ga ne poniæa-vaju ono shvaÊa svoje nedostatke. Kada doe u predadole-scentne i rane adolescentne godine, postane neuobiËajenodepresivno. Depresija u ovoj dobnoj skupini razlikuje se odbilo koje druge. OpÊenito, ova djeca ne izgledaju i ne pona-πaju se depresivno, sve dok depresija ne dosegne teπke dubi-ne. TipiËno je za dvanaestogodiπnje, trinaestogodiπnje i Ëe-trnaestogodiπnje adolescente da otkrivaju svoju depresiju po-teπkoÊama u odræavanju koncentracije u razredu, a posljedi-ca su slabe ocjene. Nakon toga se pojavljuje dugotrajna do-sada i smanjeno zanimanje u svim aktivnostima. U toj fazimlada osoba je izuzetno nesretna.

Ako se dosada nastavi, tinejdæer Êe poËeti otkrivati svo-ju depresiju i nevolju. Teπko depresivna djevojka kojoj je

117

dosadno moæe tada postati promiskuitetna, uæivati droge, bje-æati ili se na drugi naËin vladati asocijalno. MladiÊ Êe se usliËnoj situaciji sliËno vladati, ali je ËeπÊe ukljuËen u nasilneaktivnosti poput krae ili tuËnjave.

Ako znamo da su djeca s oπteÊenim opaæanjem gotovopredodreena za loπe miπljenje o samom sebi i da se osjeÊajunevoljenom i neprihvaÊenom, te da su i depresivna, kako immoæemo pomoÊi? »vrsto vjerujem da je podruËje u kojemim je najviπe potrebna pomoÊ ono koje uvelike previamo.Pogodili ste, ovoj djeci najviπe je potrebno da se osjeÊajupotpuno, bezuvjetno voljenom. Ona Êe tada moÊi lakπe pre-broditi svoje nedostatke.

Kako da to Ëinimo? Na isti naËin na koji pruæamo ljubavsvojoj djeci, s tim da moramo dræati na umu da premda jenjihovo opaæanje poremeÊeno u nekim podruËjima, vrlo surijetko poremeÊeni svi osjeti. Ova djeca gotovo uvijek tre-baju viπe paænje i drugih sredstava za prijenos ljubavi da bise osjeÊala voljenom. Uz to, ovoj je djeci potrebna naπaljubav na izravnije, jednostavnije, naglaπenije i snaænije naËi-ne. Sve je to nuæno kako bismo bili sigurni da ova djeca neÊepogreπno shvatiti naπe osjeÊaje prema njima, te da Êe primitijasnu poruku od naπeg srca njihovom. Naπe oËitovanje ljuba-vi takvoj djeci mora biti jasno i snaæno.

Drugi zdravstveni problemi

Djeca s kroniËnim zdravstvenim problemima takoer susklona emotivnim problemima i problemima u ponaπanju.Ovo je osobito bjelodano kod zdravstvenih problema kojizahtijevaju praÊenje i stalnu njegu, kao πto je mladenaËkidijabetes. Briga o djeci s tom boleπÊu zahtijeva od roditeljamnogo vremena i napora. Toliko da je teπko ne posvetiti svupozornost tretiranju bolesti a ne previdjeti ostale djetetovepotrebe. Upravo se to dogaa u vezi s emotivnim potrebamaveÊine od te djece. Briæni roditelji postaju toliko pozorni u

Djeca s posebnim potrebama

118


davanju pravih doza inzulina, reguliranju prehrane, smanje-nju glukoze i sliËno da te radnje zamjenjuju prirodno pruæa-nje ljubavi. Bez obzira na to koliko su vrijedne, ove zdrav-stvene obveze ne mogu biti nadomjestak bezuvjetne ljubavikoja se pruæa kontaktom oËima, tjelesnim kontaktom i us-mjerenom paænjom. Kako djeca rastu, posebice tijekom ado-lescencije, postaju razdraæljiva, nepovjerljiva i puna gorËinezbog svoje bolesti. Zbog spomenutog nadomjestka ljubavizdravstvenom njegom, djeca su ogorËena i na svoju bolest ina roditelje. Postaju neprijateljski raspoloæena i prkosna nesamo prema roditeljskom autoritetu, nego i svakom drugom.Sklona su depresiji i svim njezinim posljedicama. ©to je naj-gore, ona se Ëesto koriste ozbiljnoπÊu svoje bolesti za opira-nje roditeljima i izraæavaju ljutitost i nezadovoljstvo. To Ëineuzimanjem prevelikih doza inzulina, prekomjernim jedenjemugljikohidrata itd. Mnoga se zapravo i ubijaju ljutitim prkos-nim Ëinom.

Dakako, postoje i drugi razlozi u ovoj sloæenoj bolestikoji pridonose gorkim i pogubnim stavovima ovih mladihpacijenata. Iz mog iskustva, postoje dva osnovna razlogazbog kojih ova sirota djeca postaju toliko prkosnom i nepo-vjerljivom. Prvi je, kako smo upravo rekli, zamjena izraæa-vanja ljubavi zdravstvenom njegom. Drugi je πto roditeljiloπe postave granice i ne nadziru ponaπanje svoje djece. Ro-ditelji mogu osjeÊati saæaljenje prema djeci u njihovoj bole-sti. Mogu takoer osjeÊati krivnju, strah ili tjeskobu. Akoroditelji ne mogu nadzirati ponaπanje takve djece na isti na-Ëin kao i zdrave, a to znaËi odluËnoπÊu, djeca Êe takve roditeljevarati. Ovo osobito lako Ëine kroniËno bolesna djeca. Onamogu koristiti svoju bolest da bi nadzirala roditelje. KoristeÊikao prednost osjeÊaj krivnje i saæaljenje svojih roditelja,postiæu da roditelji strahuju kako im se stanje moæe pogorπati,pa Ëak i izravno prijete namjernim podlijeganjem bolesti.

Ova se dinamika moæe u odreenom stupnju javiti kodsvakog djeteta koje je dugo bolesno, nemoÊno ili ima neki

119

drugi problem, primjerice astmu, kroniËni bronhitis, srËanubolest, tjelesnu deformaciju, mentalnu retardiranost, neuro-loπke bolesti, muskularne bolesti, dentalne probleme, pa Ëaki probleme u uËenju. Mogli bismo nabrojiti joπ mnoge uzroke.

Stoga, dragi roditelji, ako je vaπe dijete ometeno na bilokoji naËin, ako ima poteπkoÊu bilo koje vrste, nemojte setoliko zaokupiti problemom da zanemarite dijete. Njemu jepotrebna vaπa bezuvjetna ljubav viπe od bilo Ëega. Mnogoviπe od zdravstvene njege, bez obzira na to koliko je onapotrebna. Mnogo viπe od skrbniπtva ili druge akademske po-moÊi, viπe od bilo kakve vjeæbe i mnogo viπe od bilo kojegalijeka. Najnuæniji sastojci u æivotu vaπeg djeteta jeste vi ivaπa bezuvjetna ljubav prema njemu. Time vaπe dijete moæedobiti snagu i volju da prevlada teπkoÊe i razvije se.

Dijete koje se opire

Æelio bih da razmotrimo kako pomoÊi djetetu koje seopire primanju ljubavi. Da, vjerovali ili ne, mnoga se djecaopiru prirodnim naËinima pruæanja njeænosti i ljubavi. Onaodbijaju kontakt oËima, ne æele da ih se dodiruje, i nije ihbriga za usmjerenu paænju.

Ovo se moæe pojaviti u razliËitim stupnjevima. Nekadjeca pruæaju samo umjeren otpor, dok se druga ne osjeÊajuugodno kod prijenosa ljubavi. Nekoj djeci moæe biti ugodanjedan naËin prijenosa ljubavi, ali ne i drugi. Svako je dijetejedinstveno.

Dijete koje se opire uvijek je zagonetka za svoje rodite-lje. Briæni roditelji instinktivno znaju da je njihovom djetetupotrebna paænja i ostali oblici emotivne njege, ali kad poku-πaju zadovoljiti tu potrebu, dijete pronalazi mnogobrojnenaËine da izbjegne primanje ljubavi. Mnogi roditelji prepuπ-taju se, kako oni misle, onom “πto dijete æeli”. Oni misle dadjetetu nije potrebna njihova paænja, ljubav i njeænost, a toje tragiËna greπka.


120


»ak i dijete koje pruæa najveÊi otpor treba sve ono oËemu smo raspravljali u vezi s bezuvjetnom ljubavlju. Ipak,buduÊi da je njemu prihvaÊanje te ljubavi neugodno, miroditelji moramo postupno uËiti svoje dijete da se poËne osje-Êati ugodno tijekom primanja ljubavi.

Razlikujemo pet razdoblja, pet posebnih stanja, tijekomkojih je dijete sposobno primati ljubav. Za vrijeme tih raz-doblja djetetova je obrana smanjena i ono je sposobno uspo-staviti takav odnos na emotivnoj razini da bude dovoljnoosjetljivo. Jasno, svako je dijete drukËije. Neko dijete moæebiti osjetljivije tijekom jednog razdoblja, a manje tijekomdrugog. Roditelji trebaju otkriti kad je njihovo dijete naj-spremnije za primanje ljubavi i njeænosti.

U prvom razdoblju osjetljivosti dijete zapaæa da je neπtoduhovito. Primjerice, ono moæe gledati televiziju i vidjetismijeπnu scenu. U tom trenutku roditelji imaju moguÊnostuspostaviti kontakt oËima, tjelesni kontakt i usmjerenu paæ-nju dok komentiraju humoristiËnu situaciju. Roditelji pritommoraju reagirati brzo, jer stvorena djetetova obrana otporompopuπta samo kratko. Mi moramo “uÊi i izaÊi”, jer bi sedijete kasnije moglo boriti protiv sliËnih taktika.

Drugo razdoblje osjetljivosti pojavljuje se kada dijetepostigne neπto zbog Ëega je opravdano ponosno. To ne mo-æe biti bilo πto. Ono πto je postiglo mora biti neπto zbogËega je dijete sretno. U tim trenucima roditelji mogu usposta-viti kontakt oËima i tjelesni kontakt (ako je potrebno, iusmjerenu paænju) dok hvale dijete. Ali moramo paziti dau tom ne pretjeramo, posebno duljenjem; opet “ulazimo iizlazimo”.

TreÊe razdoblje osjetljivosti jest kad se dijete tjelesno neosjeÊa dobro. Moæda je bolesno ili ozlijeeno, i njegova jeosjetljivost tada nepredvidiva. Katkad bolest ili bol mogupoveÊati sposobnost djeteta da prima paænju i njeænost, ali unekim trenucima djetetov otpor moæe i porasti. Mi roditeljimoramo to stalno pratiti da bismo mogli iskoristiti prednost

121

za pruæanje ljubavi u trenucima bolesti ili boli. Dijete neÊenikad zaboraviti takve posebne trenutke.

»etvrto razdoblje pojavljuje se kad je dijete emotivnopovrijeeno. To se Ëesto dogaa kad je dijete u sukobu sasvojim prijateljima koji su se prema njemu loπe ponijeli. Uto vrijeme emotivne boli mnoga rezistentna djeca postajusposobna za primanje ljubavi koju im izraæavamo.

Peto razdoblje osjetljivosti uvelike ovisi o prethodnomiskustvu odreenog djeteta. Primjerice, jedno dijete moæeimati mnogo ugodnih iskustava tijekom dugih πetnji sa svo-jim roditeljima. Takvo Êe dijete vrlo vjerojatno biti primlji-vije za roditeljski prijenos ljubavi tijekom πetnje. Drugo di-jete moæda ima ugodna iskustva prije odlaska na spavanjedok mu roditelji Ëitaju, mole se s njim ili razgovaraju. TakvoÊe dijete biti prirodno primljivije prije odlaska na spavanje.Zbog toga je omoguÊavanje trenutaka ugodnih, toplih is-kustava za dijete vrlo vaæno i donosi veliki dobitak i djetetui roditeljima. Vrijeme odlaska u krevet je, primjerice, dobrainvesticija.

Ukratko, svako dijete Ëezne za prirodnim naËinom prije-nosa ljubavi. Kontakt oËima, tjelesni kontakt i usmjerenapaænja. Ako dijete ne prima dostatnu koliËinu ljubavi, mora-mo utvrditi zbog Ëega je ne prima i popraviti stanje.

Govorili smo samo o nekoliko problema koji mogu pri-jeËiti dijete da prima ono πto mu toliko treba. Volio bih daimamo prostora i vremena razgovarati i o drugoj djeci sposebnim problemima kao πto su oæaloπÊena djeca, djecarastavljenih roditelja, depresivna djeca, djeca s neizljeËivimbolestima i tinejdæeri.


122


12. poglavlje

DUHOVNA POMO∆VA©EM DJETETU

Jedan od glavnih prigovora koji nam danas upuÊuju ti-nejdæeri jest nemoÊ roditelja da im pruæe etiËke ili moralnestandarde po kojima treba æivjeti. To starija djeca pokazujuna mnogo naËina. Jedan adolescent kaæe da traæi “æivotnismisao”. Drugi æeli “pravilo koje Êe ga voditi”. Ostali kaæuda se æele “na neπto osloniti” ili imati nekoga “tko Êe ihuputiti kako da æive”.

Ovi zahtjevi ne dolaze od nekolicine nesretnih i nezado-voljnih tinejdæera. VeÊina adolescenata osjeÊa i otkriva oveteænje. Oni su zbunjeni, vrlo zbunjeni kad je rijeË o ovomvaænom æivotnom podruËju. PriliËno je neobiËno naÊi mladeljude kojima je sve jasno u vezi sa smislom i svrhom æivota,koji su postigli mir sa sobom i svijetom, koji znaju πto hoÊei shvaÊaju æivot u ovom danaπnjem zbrkanom, promjenji-vom i zastraπujuÊem svijetu.

Dijete prvo traæi od svojih roditelja smjer koji Êe mupomoÊi da razvije zdrave nazore. HoÊe li naÊi ono πto mutreba kod svojih roditelja, ovisi o dvome. Prvo: imaju li toroditelji. Drugo: moæe li se dijete toliko poistovjetiti sa svo-jim roditeljima da prihvati roditeljske vrijednosti. Djetetu kojese ne osjeÊa voljenim to Êe biti teπko.

Prvi uvjet

Pogledajmo prvi uvjet koji je nuæan da bi se djetetupruæio toliko æeljeni smisao æivota. Mi roditelji moramo po-sjedovati temelj na kojem zasnivamo svoj æivot i koji moæe

123

odoljeti ispitu vremena. Neπto πto Êe nas poduprijeti kroz svaæivotna razdoblja: mladenaπtvo, mlae i srednje godine, sta-rost, kroz braËnu krizu, novËanu krizu, krizu s djecom, krizus energijom i posebice krizu druπtva koje se strelovito mijenjai u kojem se razaraju duhovne vrijednosti. Mi roditelji moramoimati taj najvaæniji temelj na kojem zasnivamo svoj æivot dabismo ga mogli dati svome djetetu. Po mojoj prosudbi, to jenajvrednija baπtina koju moæemo prenijeti na svoje potomke.

Koje je to prijeko potrebno vlasniπtvo koje daje znaËe-nje i smisao æivotu, a moæe se prenijeti na naπe dijete? Mno-gi su ga traæili od poËetaka civilizacije, ali su ga rijetki inaπli. Filozofi se s ovim pitanjima bore veÊ stoljeÊima. Svjet-ski diplomati povremeno zahtijevaju neke odgovore. Vladinisavjetnici Ëak i sada traæe rjeπenja, a njihovo briæljivo pla-nirano zakonodavstvo ostavit Êe srca jednako praznim kao iprije, ali ovisnijim o ljudskom nadzoru. PodruËje mentalnogzdravlja nudi pomoÊ u svezi s emotivnim problemima, du-πevnim poremeÊajima, psihofizioloπkim poremeÊajima, pro-blemima prilagodbe i braËne nesloge.

Ali ovo dragocjeno vlasniπtvo za kojim Ëezne svako srcejest sam Bog. On je intimno osoban, a ipak se moæe dijelitii s drugima. On nas jaËa tijekom sukoba, a tjeπi u vrijemeæalosti. On daje mudrost u trenucima zbunjenosti i ispravljanas kada grijeπimo. On pomaæe sada kao i u proπlosti, a joπviπe obeÊava u buduÊnosti. On daje smjer i vodstvo sve vri-jeme, a ipak nas ne ostavlja same — On je bliæi od brata.

On daje upute koje treba izvrπiti, ali i divna obeÊanjaonima koji su ih spremni izvrπiti. Katkada dopuπta gubitak ibol, ali uvijek lijeËi i nadomjeπta gubitak neËim boljim. NenameÊe nam se, nego strpljivo Ëeka da bude prihvaÊen. Neprisiljava nas da izvrπavamo Njegovu volju, ali je dubokopotresen i povrijeen kad krenemo pogreπnim putom. Onæeli da Ga volimo jer je On prvi volio nas, ali nam je daoslobodnu volju da Ga izaberemo ili odbacimo. On se æelibrinuti za nas, ali nam se ne nameÊe. Njegova je najveÊa

Duhovna pomoÊ vaπem djetetu

124


æelja da bude naπ Otac, ali ne æeli biti nametljiv. Ako mihoÊemo ono πto On hoÊe — briæni, ljubavlju proæet odnosizmeu Oca i djeteta — moramo prihvatiti Njegovu ponudu.On je previπe obziran da bi nas na to poæurivao. On Ëeka vasi mene da postanemo Njegovom djecom. Dakako, kao πto stepogodili, On mora biti naπ osobni Bog.

Ovaj osobni, intimni odnos s Bogom po Njegovom SinuIsusu Kristu, najvaænija je vrijednost u æivotu. To je ono“neπto” za Ëim æudi naπa mladeæ: “æivotni smisao”, “neπtona πto se moæe osloniti”, “pravo vodstvo”, “ono πto donosiutjehu kad sve loπe krene”. Sve je tu.

Imate li to? Ako nemate, potraæite pomoÊ od sveÊenikaili prijatelja krπÊanina, ili mi piπite preko izdavaËa i ja Êuvam poslati πtivo koje Êe vam pomoÊi.

Drugi uvjet

Drugi uvjet koji je nuæno ostvariti da bismo pruæili dje-tetu ono πto imamo jest da se dijete poistovjeti sa svojimroditeljima tako da prihvati i poprimi roditeljske vrijednosti.

Kao πto se sjeÊate, ako se dijete ne osjeÊa voljenim iprihvaÊenim, ono ima stvarnih poteπkoÊa u poistovjeÊivanjus roditeljima i njihovim vrijednostima. Bez snaæne, zdrave ina ljubavi zasnovane veze s roditeljima, dijete Êe na vodstvoroditelja reagirati ljutnjom, odbijanjem i neprijateljskim ras-poloæenjem. Ono shvaÊa svaku roditeljsku molbu ili naredbukao nametanje i odbija je. U teæim sluËajevima dijete senauËi opirati svakoj molbi roditelja pa na njihov autoritet (as vremenom i na svaki autoritet, ukljuËujuÊi Boæji) reagiratako da Ëini suprotno od onog πto se od njega oËekuje.

Nije teπko zakljuËiti koliko je teπko pruæiti moralni ietiËki sustav vrijednosti djetetu koje je usvojilo ovakav stavi orijentaciju.

Da bi se dijete poistovjetilo sa svojim roditeljima i pri-hvatilo njihova mjerila, mora se osjeÊati potpuno voljenim i

125

prihvaÊenim. Da bi djetetu pruæili blisku vezu s Bogom ka-kvu imaju oni, roditelji moraju biti sigurni da se dijete osjeÊabezuvjetno voljenim. Zaπto? Zato πto je to naËin na koji Bogvoli vas — bezuvjetno. Osobama koje se ne osjeÊaju bezu-vjetno voljenima od svojih roditelja izuzetno je teπko osje-Êati da ih Bog bezuvjetno voli. To je najveÊa i najËeπÊazapreka mnogim ljudima u uspostavi osobne veze s Bogom.Roditelji ne smiju dopustiti da se to dogodi s njihovomvlastitom djecom.

Kako roditelji mogu biti sigurni da Êe njihovo dijete bitispremno prihvatiti Boæju ljubav? Tako da neizostavno ispu-ne djetetove emotivne potrebe i odræe djetetov emotivnispremnik punim. Roditelji ne mogu oËekivati da dijete ostvaribliski i topli odnos s Bogom ako se nisu emotivno za njegaskrbili i nemaju s njim takav odnos.

Da, vidio sam djecu koja su odgajana prutom i postalakrπÊanima. Ali buduÊi da su odgajana ponajprije kaænjava-njem umjesto bezuvjetnom ljubavlju, ovi nesretni ljudi rijetkosu imali zdrav i topao odnos s Bogom, zasnovan na ljubavi.Skloni su rabiti vjeru protiv drugih pod izlikom da im “po-maæu”. Oni se sluæe biblijskim zapovijedima i ostalim bib-lijskim zapisima da bi opravdali svoje oπtro ponaπanje liπenoljubavi. Oni takoer æele biti duhovni suci koji Êe drugimadiktirati πto je ispravno. MoguÊe je, dakako, da svako dijeteipak nae svoj put u Boæje ruke i prihvati Njegovu ljubav. SBogom je sve moguÊe. Naæalost, izgledi djeteta su manji akomu roditelji nisu pruæili temelj zasnovan na ljubavi.

Stoga postoje dva bitna uvjeta za djetetovu duhovnu si-gurnost: osobni odnos roditelja s Bogom i djetetova sigur-nost da je bezuvjetno voljeno.

Djetetovo pamÊenje

SljedeÊa vaæna stvar koju treba znati o djetetu jest kakofunkcionira njegovo pamÊenje. Prisjetite se da dijete mnogo


126


viπe iskustava stjeËe putem osjeÊaja nego spoznaje. Stogaono mnogo spremnije pamti osjeÊaje nego Ëinjenice. Dijetese moæe mnogo lakπe sjetiti kako se osjeÊalo u odreenojsituaciji nego pojedinosti o tome πto se dogaalo.

Evo vrlo prikladnog primjera. Dijete Êe pamtiti kako seosjeÊalo za vrijeme vjeronauka mnogo dulje od onoga o Ëe-mu se govorilo.

Stoga je mnogo vaænije je li djetetovo iskustvo bilo ugod-no ili neugodno od onoga πto je uËitelj govorio. Pod ugod-nim ne podrazumijevamo da je uËitelj morao misliti samo nato kako da djetetu ugodi. Mislim na odnos poπtovanja, lju-baznosti i brige prema djetetu. UËinite da se osjeÊa ugodnoi da o sebi misli pozitivno. Nemojte ga kritizirati i poniæa-vati. Jasno da je ono o Ëemu se dijete poduËava izuzetnovaæno, ali ako je to iskustvo za dijete poniæavajuÊe ili dosad-no, ono Êe vrlo vjerojatno odbijati i najbolju poduku, pose-bice ako se radi o etici i moralu. Iz takvih doæivljaja dijeterazvija predrasude protiv vjere i sklono je tome da poboæneljude smatra licemjerima. Ovakav je stav teπko ispraviti imoæe ga pratiti cijelog æivota. S druge strane, ako je iskustvouËenja ugodno, i djetetovo sjeÊanje bit Êe ugodno pa u tomsluËaju vjera moæe biti utjelovljena u djetetovu vlastitu osob-nost.

Naπi su prijatelji imali osmogodiπnjeg sina Michaela kojije rado odlazio na vjeronauk i uæivao u duhovnim sadræajimakoje je uËio. Nije ga bilo teπko privoljeti da ide u Boæji dom.Naæalost, jednog su jutra Michael i njegov prijatelj razgova-rali i smijali se tijekom predavanja. UËitelj je nepromiπljenoposlao djeËake u jednu malu prostoriju i natjerao ih da piπu“Poπtuj oca svoga i majku svoju”, sve dok roditelji nisu doπlipo njih. Nerazumnost i bezosjeÊajnost ovog nepravednog iponiæavajuÊeg kaænjavanja imali su dramatiËan uËinak. To jeprouzroËilo takvu srdæbu, povrijeenost i odbojnost da jeMichael poËeo mrziti sve πto je duhovno. Nije se htio vratitiu svoju crkvu i njegovo shvaÊanje Boga postalo je, naravno,

127

iskrivljeno. Tek nakon nekoliko mjeseci roditelji puni ljubaviuspjeli su pomoÊi Michaelu da opet uzvjeruje duhovne istine.SliËno se dogaa kad se uËiteljevom poduËavanju pridajeveÊa vaænost nego emotivnoj dobroti djeteta. Emotivno i du-hovno nisu dva potpuno odvojena pojma. Oni su priliËnopovezani i ovise jedan o drugom. Stoga, ako roditelji æeleduhovno pomoÊi svom djetetu, prvo se moraju pobrinuti zanjega emotivno. BuduÊi da dijete pamti osjeÊaje mnogo lakπenego Ëinjenice, mora postojati niz ugodnih uspomena nakojima se akumuliraju Ëinjenice, nadasve duhovne.

Raπirena pogreπka

Sada bih æelio spomenuti poznatu pogreπku. Glasi ot-prilike ovako: “Æelim da moje dijete nauËi donositi vlastiteodluke kad sve samo prouËi. Ono ne mora vjerovati ono πtoja vjerujem. Æelim da upozna razliËite religije i filozofiju, akad odraste, neka donese vlastitu odluku.”

Ovaj roditelj neπto ne shvaÊa ili je neupuÊen u svijet ukojem æivimo. Dijete odgojeno na ovakav naËin doista trebaæaliti. Bez stalnog vodstva i poduËavanja etiËkih, moralnih iduhovnih vrijednosti, dijete Êe postati izuzetno zbunjeno.Postoje razumni odgovori na mnoge æivotne nedoumice iprividna proturjeËja. Jedan od najljepπih darova πto ga rodi-telji mogu dati djetetu jest jasno, osnovno razumijevanjesvijeta i njegovih zamrπenih problema. Bez ove Ëvrste podlogeznanja i razumijevanja, je li Ëudno πto mnoga djeca pitajusvoje roditelje: “Zaπto mi niste otkrili smisao svega ovoga?O Ëemu je rijeË?”

Drugi razlog nemarnog pristupa duhovnim vrijednosti-ma jest sljedeÊi: sve viπe i viπe skupina, organizacija i kul-tova nudi destruktivne, podjarmljujuÊe i pogreπne odgovorena æivotna pitanja. Takvim ljudima ne bi bilo niπta draæenego naÊi osobu koja je odgojena na takav, naoko tolerantannaËin. Ona je lak plijen bilo koje skupine koja nudi konkret-


128


ne odgovore, bez obzira koliko oni bili pogreπni ili podjarm-ljujuÊi.

ZaËuuje me kako neki roditelji mogu potroπiti tisuÊedolara da omoguÊe djetetu dobro obrazovanje. A u najvaæ-nijoj pripremi od svih, pripremi za æivotne duhovne bitke inalaæenje pravog æivotnog smisla, dijete ostavljaju da se sa-mo poduËava i postane lakim plijenom pripadnika brojnihkultova.

Svako dijete voli priËu

Kako roditelji duhovno pripremaju svoje dijete? Orga-nizirana vjerska poduka i aktivnosti izuzetno su vaæni u ra-zvoju djeteta. Ipak, niπta na dijete ne utjeËe viπe od doma ionoga Ëemu je tamo izloæeno. To se jednako tako odnosi i napodruËje duhovnosti. Roditelji moraju biti aktivno ukljuËeniu duhovni rast svoga djeteta. Ne mogu si priuπtiti da to pre-puste drugima, Ëak ni sjajnim ljudima iz Crkve zaduæenimza rad s mladeæi.

Prvo, roditelji sami moraju poduËiti dijete duhovnim vri-jednostima. Moraju ga nauËiti ne samo duhovne Ëinjenice,nego i kako da ih primjenjuje u svakodnevici. To nije lako.

PriliËno je jednostavno iznijeti djetetu osnovne biblijskeËinjenice, kao primjerice tko su bile odreene osobe u Biblijii πto su Ëinile. Ali to nije ono πto æelimo. Mi æelimo da dijeterazumije πto njemu osobno znaËe biblijski karakteri i naËela.To moæemo uËiniti samo ako se na neki naËin ærtvujemo,kao primjerice usmjerenom paænjom. Naime, ono o ËemupriËamo ukljuËuje usmjerenu paænju. Moramo æeljeti prove-sti vrijeme nasamo s djetetom da bismo osigurali njegoveemotivne potrebe jednako kao i duhovne. Zapravo, zaπto tone bismo Ëinili istodobno kad god je moguÊe?

Vrijeme pred poËinak najbolje je vrijeme za ostvarenjetog cilja stoga πto veÊina djece tada traæi nazoËnost svojihroditelja.

129

Je li to zato πto treba nadopuniti njihov emotivni sprem-nik ili stoga πto æele odgoditi odlazak na spavanje, ne igranikakvu ulogu. Bit je u tome da je to velika prigoda zaroditelje da udovolje emotivnim potrebama djeteta, da mupruæe duhovnu poduku i vodstvo, a sve u ozraËju kojega Êese dijete rado sjeÊati. Na koji drugi naËin mogu roditeljitoliko mnogo pruæiti djetetu i kojim sredstvima na tako pri-kladan naËin?

Svako dijete voli priËe. Ja osobno zapoËinjem s Ëita-njem priËe svom djetetu. Kad su naπa djeca bila mala, mojasupruga i ja Ëesto smo im Ëitali priËe. Katkad je to bilasvjetovna priËa, a katkada priËa iz krπÊanske knjige. Katkadsam ih Ëak i sam morao izmiπljati.

»itali smo i kratke naboæne priËe. Moji sinovi posebnosu voljeli odgovarati na pitanja o priËama, pa su nam dobro-doπle knjige u kojima se na kraju priËe nalaze pitanja. VeÊinaknjiga koje smo mi Ëitali svojoj djeci dok su bila mala viπese ne moæe naÊi u knjiæarama, ali danas ima mnogo dobrihknjiga koje mogu odliËno posluæiti vaπoj svrsi.

Dok dijete odgovara na pitanja, uvijek postoje sliËnostis djetetovim stvarnim æivotnim situacijama. Teæi je dio pri-jenos poruke djetetu. Mnogi se roditelji u tome slabo snalazepa Ëesto odustaju, osobito ako dijete nije zainteresirano.Nemojte da vas to zaustavi! Bez obzira na to odgovara lidijete ili ne, moæete biti sigurni da snaæno utjeËete na njega.Vrijeme provedeno s djetetom na takav naËin imat Êe dale-koseæan uËinak. Ako vi ne budete utjecali na svoje dijete upodruËju nadnaravnog danas, netko Êe to uËiniti kasnije.

ZajedniËki duhovni æivot

Htio bih spomenuti joπ jednu duhovnu pomoÊ djetetu.Sa znanjem steËenim u crkvi i domu, dijete ima samo sirovinus kojom Êe rasti u svom duhovnom æivotu. Ono mora nauËitikoristiti to znanje djelotvorno i ispravno da bi postalo du-


130


hovno zrela osoba. Da bi to moglo ostvariti, dijete moraimati svakodnevno iskustvo hodanja s Bogom i osobno sepouzdati u Njega.

U tome Êete najbolje pomoÊi djetetu ako s njim budetedijelili svoj duhovni æivot. Naravno, ono πto dijelite s djete-tom i koliko dijelite ovisi o djetetu, njegovoj dobi, stupnjurazvoja i sposobnosti razumijevanja.

Kako dijete sazrijeva, mi roditelji æelimo postupno po-jaËati zajedniËko iskustvo ljubavi prema Bogu, svakodnevnohodati s Njim, traæiti Njegovo vodstvo i Njegovu pomoÊ teMu zahvaljivati za ljubav, skrb, darove i usliπene molitve.

Mi sve to æelimo iskusiti sa svojim djetetom tada kad seto dogaa, a ne poslije. Samo na takav naËin dijete moæe bitiodgojeno u stvarnim situacijama. Pripovijedanje starih isku-stava samo je dodatno iznoπenje informacija pri Ëemu dijetene uËi sámo iz vlastita iskustva. Ima mnogo istine u starojizreci: “Iskustvo je najbolji uËitelj.” Doæivite ga zajedno. ©toranije dijete nauËi vjerovati Bogu, postat Êe snaænije.

Dijete treba nauËiti kako Bog ispunjava sve osobne iobiteljske potrebe, ukljuËujuÊi financijske. Ono, primjerice,treba znati za πto mole njegovi roditelji. Ono treba znati kadmolite za potrebe drugih. Ono bi trebalo znati o problemimaza koje molite Boæju pomoÊ. I ne zaboravite ga izvjeπÊivatio tome kako Bog djeluje u vaπem æivotu, te kako se On sluæivama da ispuni tue potrebe. I, naravno, dijete svakako trebaznati da molite za njega i njegove odreene potrebe.

Napokon, dijete morate primjerom nauËiti kako praπtatii dobivati oprost od Boga i ljudi. Roditelji to Ëine ponajprijepraπtanjem, kao πto je spomenuto u devetom poglavlju. KadpoËine greπku koja povrijedi dijete, oni je priznaju, ispriËajuse i mole za oprost. Ne mogu dovoljno istaknuti koliko je tovaæno. Toliko mnogo ljudi danas ima problema s krivnjom.Oni ne mogu oprostiti ili ne mogu osjeÊati da im je oproπte-no. ©to moæe biti jadnije? Ali sretna osoba koja je nauËilaoprostiti onima koji su je uvrijedili i koja je sposobna zatra-

131

æiti i primiti oprost, pokazuje da je duπevno zdrava.Dragi roditelji, nadam se da Êete ozbiljno razmotriti

sadræaj ove knjige. Napisana je iskljuËivo za vas, a napisaoju je roditelj Ëija je najjaËa æelja da vaπa djeca izrastu usnaæne, zdrave, sretne i nezavisne odrasle osobe. Nadam seËak da Êete proËitati ovu knjigu viπe puta. Valja stalno uËitikako voljeti svoju djecu.


132


Kazalo

Predgovor .............................................................................5

01. Problem ..........................................................................7

02. Okruæenje .....................................................................18

03. Temelj ...........................................................................29

04. Kako pokazati ljubav preko kontakta oËima .............38

05. Kako pokazati ljubav preko tjelesnog kontakta .........47

06. Kako pokazati ljubav preko usmjerene paænje ..........57

07. Primjerena i neprimjerena ljubav ...............................69

08. Stega: πto je to? ...........................................................81

09. Stega koja proistjeËe iz ljubavi ..................................93

10. Stega — molba, naredba, nagrada i kaænjavanje ....105

11. Djeca s posebnim potrebama .................................... 117

12. Duhovna pomoÊ vaπem djetetu ................................124

Documents

Ross Campbell KAKO ISTINSKI VOLJETI SVOJE DIJETE