RODITELJI U BORBI PROTIV NASILJA

Projekat prevencije nasilničkog ponašanja među mladima u općini Stari Grad Sarajevo se realizuje u sklopu UNDP-ovog projekta „Jačanje lokalne demo-kratije/demokracije III – LOD III“ kojeg finansira Evropska unija iz sredstava Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) u iznosu od 2 miliona eura.

Uvod

Nasilje među djecom u školi nastaje kada jedno ili više djece namjerno, verbalno, psihički, emocionalno ili fizički zlostavlja drugo dijete koje se nije u stanju braniti.

Nasilje može biti verbalno, fizičko, društveno ili psihičko. Zlostavljanje se razlikuje od uobičajenog zadirkivanja, hrvanja, naguravanja i školskih tuča. Ono uključuje stalno ponavljanje i nesrazmjerne veličine, snage ili moći među upletenom djecom...

PEDAGOGICAKAŽE

asilje je oblik ponašanja koji učimo, zasigurno je da se nasilni ne rađamo. Ako mlada osoba može naučiti da bude

nasilna, onda je možemo naučiti i da to ne bude. Ova brošura je namijenjena roditeljima u cilju pružanja dodatnih informacija koje im mogu pomoći da sa svojom djecom razgovaraju o nasilju i mogućim koracima u sprečavanju istog. Dakle, ona će poslužiti roditeljima koji žele da odgoje nenasilno dijete, ali također i roditeljima koji imaju nasilno dijete da to promjene. Također, ovom brošurom roditeljima želimo poručiti da je Asocijacija XY nevladina organizacija koja brine o njihovim potrebama, a tekst koji čitate dokaz je toga. Ova brošura je nastala nakon niza konsultacija sa roditeljima djece koja pohađaju osnovne škole na području općine Stari Grad Sarajevo, a tokom kojih su identificirani problemi i izazovi u rješavanju problema nasilja. Sve što su roditelji istakli kao njihovu ličnu potrebu, a kada je u pitanju prevencija nasilja, Asocijacija XY je to pretvorila u ovu brošuru koja otkriva kako sve roditelji mogu raditi na sprečavanju pojave nasilja kod djece kao i smjernice roditeljima o tome šta mogu uraditi da ohrabre djecu da se na zdrav i siguran način suprotstave nasilju.

Ono šta je Asocijaciju XY također potaklo da kreira ovu brošuru jeste zaključak do koje smo došli tokom

održavanja radionica za roditelje a koje su sprovođene u okviru implementacije projekta „Prevencija nasilničkog ponašanja među mladima u općini Stari Grad Sarajevo“. Tokom održavanja pomenutih radionica, roditelji su često isticali kako je na nasilje najbolje i najsigurnije odgovoriti nasiljem. Takav stav se pokazao kao prilično zastupljen što nam govori da je nasilje često izbor ne samo djece već i roditelja. Slijedeći ovakve informacije došli smo do zaključka da je nasilje samo po sebi postalo kulturološki i društveno prihvatljiv oblik ponašanja koji kada govorimo o njegovom korištenju protiv nekoga ima negativnu konotaciju, dok u slučajevima kada ga neko koristi kao odbranu, ima pozitivan kontekst. Nasilje nema pozitivnih strana i kao takvo ono mora imati zdraviju i sigurniju alternativu. Nasilje ne smije biti način odbrane naših stavova, metod suprotstavljanju drugim nasilnicima. Nasilje se uči, nasilje se može i odučiti.

Brošura također sadrži informacije koje će roditeljima pomoći da prepoznaju različite oblike nasilja sa posebnim fokusom na one forme koje su za roditelje najteže za prepoznati a koji se baziraju na novim trendovima među mladima. Tu se prvenstveno misli na nasilje koje je bazirano na internet tehnologijama kao i ono koje egzistira u svijetu mobilnih telekomunikacija.

Dobro došli u našu brošuru!

N

Faktori (NE)nasilnosti

ostavimo sebi sada „jednostavno“ pitanje - od koga mladi uče da je nasilje društveno prihvaćen i socijalno „koristan“ fenomen? Odgovori su slijedeći: uče od svojih vršnjaka, uče od svojih roditelja, braće i sestara, članova šire obitelji, u školi, na utakmicama, TV-u, video igrama itd. Činjenica je da su uzroci nasilja svuda oko nas i da ih je mnogo te da su im mladi ljudi svakodnevno izloženi. Mladi se

nasilno ponašaju jer je to društveno prihvaćen i za neke ponekada prihvatljiv fenomen. Zašto kažemo „ponekada prihvatljiv“, pa zato što su neki oblici nasilja kao što je slanje po vodu, uzvraćanje udarca, ogovaranje i etiketiranje, fizičko suprotstavljanje pojedincima sastavni dio procesa odrastanja muškaraca i djevojaka, pa i u slučaju da čuju za ove primjere, na njih neće reagovati u smislu da će poduzeti sve što je u njihovoj moći da to zaustave. Mnogi roditelji također imaju ovakav stav, tako da djete u slučaju da je žrtva ovih „prihvatljivih“ oblika nasilja, neće pomoć tražiti od roditelja.

Često je društvo to koje podstiče nasilje ali se posredstvom različitih društvenih dimenzija može uticati na način da se spriječi nasilje i promoviraju „zdraviji“ oblici ponašanja. Mladići koji se sukobe sa svojim vršnjacima u školi smatraju da je nasilje najbolji način da riješe trenutni problem ali i da pošalju poruku ostalima da je bolje „da ga ne diraju“. Već u prvim razredima srednje škole, u prvim danima nastave bilježi se najveći procenat tuča i sličnih verbalnih i neverbalnih sukoba među srednjoškolcima.

Stariji učenici sa „već izgrađenim statusom“ u školi upoznaju nove učenike sa „pravilima“.

Također, među učenicima prvih razreda često dolazi do sukoba jer mladi smatraju da pravi muškarac odmah u startu treba formirati svoj status u razredu ili bilo kojoj drugoj grupi. Taj se status često gradi na način da se napadaju oni učenici koji se ne suprotstavljaju, no naravno prisutni su i daleko ozbiljniji koraci koje mladi znaju napraviti kako bi se dokazali u društvu.

Djevojke su također sklone nasilju. Za razliku od mladića, djevojke najčešće, no ne i isključivo koriste, suptilnije i nimalo bezazlenije metode kao što su ogovaranje, etiketiranje i nagovaranje grupe ili pojedinaca da se nasilno ophode prema žrtvi nasilja. Kada govorimo o djevojkama koje vrše nasilje, česti su primjeri onih koje to rade tako što ohrabruju druge da budu nasilni, agresivni i da se suprotstave nekome. Česte su situacije i da djevojke smijehom i na slične načine reaguju kao svjedoci nasilja što također podstiče nasilnika da nastavi sa svojim ponašanjem te tako indirektno učestvuju u nasilju.

P

Zašto se dijete počinje nasilno ponašati?

Nema jednostavnog odgovora, ali postoje osobine porodice i djeteta koje utiču na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprječavati pojavu nasilja:

• Porodica: nedostatak pažnje i topline, svjedočenja nasilnom ponašanju kod kuće te nedovoljan nadzor i briga roditelja plodno su tlo za razvoj nasilničkog ponašanja djece. Svjedočenje agresivnom ponašanju obuhvata fizičku i verbalnu agresiju roditelja prema djetetu ili međusobno. Korištenjem fizičkog kažnjavanja roditelj šalje djetetu poruku kako je uredu ljutnjom, nasiljem i zastrašivanjem dobiti ono što želimo. Vjerovatno će i dijete koristiti slične metode.

• Individualneosobine: djeca koja su impulsivna, živahna, imaju više energije, nemaju strpljenja, koja često pronalaze brza «rješenja» frustrirajućih situacija, ali i traumatizirana djeca podložnija su nasilničkom ponašanju.

• Škola: nedostatak bliskosti, osjećaja prihvaćenosti svih učenika te međusobnog poštovanja između nastavnika i učenika dovode do nasilničkog ponašanja. Nereagiranje nastavnika i stručnih saradnika, loš nadzor u određenim dijelovima škole samo olakšavaju učenicima da budu agresivni.

PEDAGOGICAKAŽE

Kako djevojke vrše nasilje :

• Ogovaranje

• Širenje lažnih tračeva i situacija

• Anonimni pozivi i SMS-ovi sa neugodnim porukama

• Ismijavanje i pravljenje šala na tuđi račun u cilju ponižavanja

• Isključivanjem druge osobe iz društva

• Postaju prijatelj sedmicu dvije sa nekom osobom, prikupe informacije te prekinu prijateljstvo i koriste prikupljene informacije protiv te osobe

• Ohrabruju drugu djecu da ignorišu drugo dijete

• Podstiču druge da budu agresivni, nametljivi i nasilni

Ovi oblici ponašanja obično među mladima nisu percipirani kao potencijalno opasni te se rijetko o njima razgovara na način da se ističe stvarna slika problema kada je u pitanju neki od navedenih oblika nasilničkog ponašanja.

Mladi često govore o primjerima nasilja koji se dešavaju u razredima a gdje učesnici stoje sa strane, dobacuju, smiju se, stigmatiziraju žrtvu i na taj način indirektno/direktno učestvuju u nasilju. Mnoge mlade ljude nasilnici napadaju više puta jer se u prethodnim situacijama vidjelo da žrtve neće uzvratiti. Kolege iz razreda rijetko se uključuju u zaustavljanje nasilja čime indirektno ohrabruju nasilnike da nastave sa ponašanjem za koje smatraju da je ispravno. Još je komplikovanija situacija kada kolege iz razreda smjehom i ovacijama prate

određeno nasilje kojem svjedoče. To zasigurno ohrabruje nasilnika, demotivira žrtvu, ali šalje poruku i ostalima da trebaju da budu jaki i „čvrsti muškarci/snažne djevojke“ koji su spremni da se brane. Već sada govorimo o maskulinitetu, feminitetu, rodnim ulogama i društvenim normama, pa je važno da objasnimo na koji se način oni dovode u vezu sa nastankom nasilja.

Životi muškaraca i žena i rodni odnosi među njima mijenjaju se s epohama, kulturama i društvenim zajednicama. Sve više muškaraca provodi više vremena sa svojom djecom i iskazuje spremnost da u većoj mjeri učestvuje u njihovom podizanju. Ovakvi pomaci dovode u pitanje postojanje univerzalnog oblika “maskuliniteta”(„muškosti“) i feminiteta (“ženstvenosti”), za sva vremena primjenjivog na sva društva. Postoje, ipak, dominantni obrasci “muškosti” i „ženstvenosti“ koji utiču na stavove i ponašanje mnogih muškaraca i djevojaka. Primjera radi, nespremnost da se povede briga o sopstvenom zdravlju ili privrženost restriktivnim normama po kojima “biti muško” znači “biti nepopustljiv i agresivan.” Kako se i sami muškarci međusobno značajno razlikuju (što, uostalom, važi i za žene), termin “maskuliniteti” skovan je u nastojanju da se njime obuhvati što veći broj mogućih značenja floskule “biti muško”.

Maskulinitete treba shvatiti kako kao izraz kolektivnog, tako i kao izraz individualnog iskustva. Način razmišljanja i ponašanje mladića uslovljeni su pripadnošću grupama/institucijama, bilo da je riječ o školi, kafiću ili fudbalskom klubu. Njihovo ponašanje i način na koji će komunicirati sa svojom vršnjačkom

grupom, djelimično zavise i od društvenog konteksta (recimo, od toga da li se nalaze u školi, kafiću, omladinskom centru, da li sportskoj utakmici prisustvuju kao puki gledaoci ili kao aktivni učesnici). Njihovo nasilništvo često je uslovljeno “kodeksom časti” vršnjačke grupe kojoj pripadaju (fudbalski huligani i njima srodne navijačke grupe) ili institucijama (škola). Pojedine tradicije koje i danas postoje u BiH, odgajaju mlade muškarce u duhu patrijarhata. Patrijarhalni stavovi i krute forme muževnosti često su promovisani putem različitih sfera društva, u porodici, u medijskim porukama, u školama i na drugim javnim i privatnim mjestima. Rodna ravnopravnost i prevencija nasilja povezani su ovim normama koje često idealizuju različite oblike ponašanja koji mladiće i djevojke izlažu riziku. Da bi se osiguralo da zdrave veze zasnovane na ravnopravnosti i ljudskim pravima predstavljaju osnov za razvoj zdravih mladića, od vitalne je važnosti podstaknuti mladiće na svjesno razmišljanje o ovim stvarima te da ih razumiju.

Odgajanje u duhu patrijarhata mogući je preduslov za stvaranje ambijenta u kojem muškarac ima veća prava nego žena, kao i to da je njegova riječ „jača“ od ženske, tako da su muškarci ti koji u tom slučaju donose odluke. U pojedinim slučajevima muškarci su odgajani tako da vjeruju da imaju “pravo” da očekuju neke koristi od žena (kućanski poslovi ili seks, na primjer) i pravo da koriste fizičko ili verbalno zlostavljanje ako žene ne osiguraju ove stvari. Važno je razmisliti koliko su ove rigidne spolne uloge, koje se odnose na to kako bi muškarci trebali izražavati svoje emocije i kako bi se trebali odnositi prema ženama, štetne i za muškarca kao pojedinca i za međuljudske odnose.

Kako prepoznati nasilje među djecom?

Dok nasilnika među djecom nije teško uočiti, prepoznavanje onih koji su žrtve nasilja, posebno ako se radi o povučenoj, nenametljivoj i inače neupadljivoj djeci, nije jednostavno. Dobro poznavanje situacije kao i praćenje dinamike u razredu i grupi, ponašanje za vrijeme nastave i odmora može pomoći da se uoče djeca koja su izložena nasilju.

Djeca koja su uvučena u nasilje, bilo kao žrtve, nasilnici, ili svjedoci nasilja pokazivat će više psihosomatskih simptoma koji su inače uobičajeni u toj dobi, kao glavobolja, otežano učenje i slabija koncentracija, bolovi u stomaku, nervoza, razdražljivost, smetnje sna. Situacije u porodici treba pažljivo procijeniti kako se ne bi previdjele moguće naznake zlostavljanja u porodici.

Osjećaj nepripadanja i odbačenosti može snažnije povrijediti nego fizička okrutnost, a okrutne lične primjedbe i zadirkivanja mogu sasvim narušiti dječje i tako krhko samopoštovanje.

PEDAGOGICAKAŽE

U svakodnevnom životu, osnovno je da vi, kao mladi čovjek, mislite o tome šta možete uraditi da se javno izjasnite protiv upotrebe nasilja od strane drugih muškaraca.

Nasilje može dovesti do smrti ili trajnih invaliditeta! U zadnjoj deceniji smo svjedočili brojnim primjerima gdje srednjoškolci ne samo da nose oružje sa sobom već se često ne libe da ga iskoriste. Zabilježeno je nekoliko smrtnih slučajeva u posljednjih 5 godina upravo među adolescentima srednjoškolcima, a do kojih je došlo usljed upotrebe oružja. Mladi oružje nose i u škole, jer ne smijemo zaboraviti da se status „pravog muškarca“ gradi i u školi.

Škole se suočavaju sa velikim problemima upravo iz razloga što se ne rješavaju oni uzroci nasilja na koje škola ne može da utiče. Učenik u školi provodi oko 8 sati dnevno. Šta se sa tim učenikom dešava u preostalih 16 sati? U kakvom se društvu kreće ta mlada osoba, kakav je odnos sa roditeljima, prijateljima, koristi li alkohol ili neke druge droge? „Naša škola ima dosta problema sa uključivanjem roditelja u rješavanje pitanja nasilja među mladima. Šta škola može uraditi ukoliko se roditelj ne želi odazvati na naše pozive. Problemu nasilja se trebamo suprotstaviti zajedno no mnogi roditelji jednostavno to ne žele da shvate.“ – pedagogica srednje škole. Roditelji su jedan od najvažnijih faktora koji može pomoći u prevenciji nasilja ali i rješavanju već prisutnih oblika nasilja. Predstavnici brojnih nevladinih organizacija, kao i pedagozi i nastavnici u školama apeluju za pomoć jer je evidentno da je sve manji broj roditelja koji dolaze u školu na roditeljske sastanke i sl. Aktivnosti koje organizuju škole, a koje imaju

za cilj uključivanje roditelja u proces školovanja ali i formiranje njihove djece kao odgovornih pojedinaca. Škole su pokušale odgovoriti formiranjem Vjeća roditelja, no iako ovo vijeće igra značajne uloge, to nije dovoljno da se odgovori na trenutne izazove sa kojim se suočava naše društvo.

Postavlja se pitanje zašto mnogi roditelji nisu aktivni sudionici u borbi protiv nasilja. Pojedini autori smatraju da je tempo života koji je danas daleko brži od onoga 80-tih godina razlog zašto roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu. Društvena trauma uzrokovana posljednjim ratom i sva događanja koja su obilježile dvije decenije nakon rata, stvaraju osjećaj kolektivne bespomoćnosti što se možda manifestuje i na roditelje koji nakon nekoliko pokušaja rješavanja problema svoje djece odustaju i te pokušaje prepuštaju školama. Istraživanja koja su rađena u našoj zemlji pokazuju da roditelji često ne prepoznaju „negativne oblike“ ponašanja kod svoje djece. To je slučaj sa upotrebom droge, alkohola, nasiljem, korištenjem zabranjenih sadržaja na internetu i sl.

Kakav je uticaj droga i alkohola na pojavu nasilja?

Alkohol utiče na donošenje odluka, smanjuje stepen samokontrole, umanjuje percepciju i umanjue osjećaj straha, a sve navedeno recpet je za nasilje. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji upotreba alkokola i droga može biti rizično kako za nasilnike tako i za žrtve nasilja. Alkohol i droge mogu pojačati agresiju te umanjiti sposonbnost rasuđivanja što se u konačnici može odraziti na proces donošenja odluka. Za osobu koja je sklona nasilju to znači veća šansa da urade neku nasilnu radnju no bez pretjerane brige o posljedicama. Žrtve nasilja također mogu biti u povećanom riziku kada govorimo o upotrebi alkohola i droga.

„Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije svakog dana prosječno 565 mladih ljudi uzrasta od 10-29 godina izgube život zbog nasilja.“

Istraživanje koje je sprovela Asocijacija XY otkrilo je da mladi ljudi često koriste psihoaktivne supstance i da granica kada mlada osoba prvi put proba neku od njih sve je niža. Svjetska zdravstvena organizacija kroz brojna istraživanje dokazala je snažnu vezu između različitih obrazaca upotrebe alkohola i pojave nasilja.

Alkohol i pojedine droge svakako mogu podstaći nasilje. Mladi ljudi koji nisu nasilni, često usljed djelovanja alkohola to mogu postati pa prevencija nasilja također mora tretirati i ovo pitanje na pravi način. Razgovor sa djetetom o tome kako alkohol može uticati na donošenje odluka, zasigurno će ohrabriti dijete da razmišlja o negativnim stranama upotrebe alkohola i jasno, bez straha, brani svoje stavove koji su utemeljeni na kritičkom mišljenju.

Osobine nasilnika:

• Prkosni su, sukobljavaju se sa odraslim osobama

• Antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila

• Često su skloni ljutnji i lako „eksplodiraju“

• Teško se nose sa frustrirajućim situacijama

• Uglavnom biraju žrtve koje su sitnije, mlađe, slabije, povučenije i pasivnije od njih

• Lako se uvrijede i često doživljavaju agresiju prema sebi čak i kad nije prisutna

• Obično ne vole školu i nisu se na nju adaptirali

• Imaju lošu samokontrolu, neosjetljivi su na osjećaje drugih ljudi

PEDAGOGICAKAŽE

Definicijanasilja

e postoje jasne definicije koje opisuju nasilje, obično se govori o obliku ponašanja koje ima štetne uticaje kako za žrtvu, tako i za nasilnika/nasilnicu ali i za okolinu. U kontekstu nasilja, mlada osoba može biti žrtva, nasilnik ili svjedok nasilja.

Nasilje među mladima obuhvata različite oblike ponašanja. Pojedine nasilne radnje kao što su ogovaranje, tračanje,

udaranje, šamaranje ili ponižavanje mogu ostaviti daleko veće emotivne nego fizičke posljedice. Opšte je poznato da u BiH u posljednje vrijeme sve češće vidimo nasilne radnje kao što su nasilno oduzimanje novca, telefona, silovanja, upotreba noževa i sl. predmeta, koji za posljedicu mogu imati ozbiljne povrede pa čak i smrtni ishod.

Najjednostavnije rečeno, nasilje možemo posmatrati kao upotrebu sile (ili prijetnje silom) od strane jednog pojedinca ka drugom. Nasilje se često koristi kao način kontrole nad drugom osobom, kako bi se imala moć nad njom. Obično se pretpostavlja da je nasilje “prirodan” ili “normalan” dio bića muškarca. Međutim, nasilje je naučeno ponašanje i u tom smislu može da se i ne nauči ili spriječi.

Muškarci su često socijalizovani da obuzdavaju svoje emocije i ljutnja je ponekad jedan od malobrojnih socijalno prihvatljivih načina za muškarce da iskažu svoja osjećanja. Jedan od najčešćih uzroka zašto se pojedinac nasilno ponaša je nedostatak komunikacijskih vještina koje bi osobi pomogle da na nenasilan i prirodan način riješi određeni problem ili nesporazum. Ukoliko osoba nije u stanju da odgovori adekvatno (verbalno-riječima), može se odlučiti za nasilje.

N

Žrtve nasilničkog ponašanja:

• boje se ići u i iz škole

• mijenjaju uobičajeni put do škole

• mole roditelje da ih voze do škole

• «bolesni» su ujutro prije škole, imaju glavobolje

• pogoršava se školski uspjeh

• dolaze kući sa potrganom odjećom i izgladnjeli jer im je oduzet novac za užinu

• postanu napeti, prestaju jesti

• odbijaju odgovoriti šta nije uredu

• imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine

• sami su na odmoru i traže blizinu učitelja

Najčešće je žrtva:

• novo dijete u razredu

• nadareno dijete

• mirno i ljubazno dijete

• dijete koje ima dobar odnos s učiteljem

• dijete nižeg socioekonomskog statusa

• dijete iz druge etničke skupine

• dijete sa posebnim potrebama

• dijete razvedenih roditelja

• dijete žrtva porodičnog nasilja.

Posljedicenasilja

osljedice nasilja među mladima mogu biti fizičke, psihološke i društ-vene. Fizičke posljedice za žrtve nasilja uključuje odlazak u zdravstvenu ustanovu, jer postoji

opasnost od trajnih komplikacija poput invaliditeta, težih povreda pa čak i smrti. Psihološke posljedice kod mladih se mogu izraziti na nekoliko načina kao: depresija, post-traumatski stres, nastanak raznih poremećaja, nervoza, razvoj fobija i agresije. Društvene posl-jedice mogu biti orijentisane na žrtvu nasilja, a mogu obuhvatiti i porodicu, zajednicu i društvo općenito i može uključivati zatvaranje mlade osobe u sebe, izolaciju i sl.

P

Kako odgojiti nenasilno dijete?

Pružite djeci ljubav i pažnju

Budite prisutni u djetetovom životu

Budite model prihvatljivog ponašanja svojoj djeci

Ne tucite djecu!!!

Budite dosljedni u pravilima i disciplini

Budite sigurni da djeca nemaju pristup oružju

Zaštitite djecu od nasilja u kući ili u susjedstvu

Zaštitite dijete od gledanja previše nasilja u medijima

Pomozite djeci da se odupru nasilju

Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi

Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome

Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbi-janja

Predložite školski pravilnik za rješa-vanje sukoba - dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident

Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se nasilje događa na putu prema školi

Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti

DodatakModerni

komunikacijski kanali i nasilje

acebook, Twitter i druge socijalne mreže u mnogo čemu su zamijenile prijašnje oblike druženja i komunikacije među mladima. Danas se mladi ljudi mogu sresti u virtualnim prostorima gdje razgovaraju, raz-mjenjuju mišljenja i ideje, zabavljaju se no često i budu nasilni ili trpe nasilje. Roditelji mogu pomoći u rješavanju problema nasilja na inter-netu, no važno je da znaju kako da koriste moderne komunikacijske kanale i na šta trebaju da obrate pažnju ukoliko žele da vode računa o

tome šta rade i kako se ponašaju njihova djeca na internetu.

Obzirom da je Facebook postao najpopularniji servis kada su u pitanju društvene mreže koje koriste mladi, u nastavku vam nudimo smjernice kako da otvorite profil na ovoj socijalnoj mreži te na taj način upoznate se sa radom ovog servisa i eventualno razgovarate sa svojim djetetom o svim negatvinim i pozitivnim efekti-ma ovih mreža.

Sada kada ste se registrovali, pošaljite zahtjev za prijateljstvo na Asocijacija XY i u koloni video potražite naš film o tome kako koristiti Facebook i kako komunicirati putem ove socijalne mreže.

F

Štampanje ovog materijala realizovano je u sklopu projekta Jačanje lokalne demokratije/demokracije III – LOD III kojeg finansira Evropska unija. Mišljenja izražena u ovom materijalu su mišljenja autora i kao takva ne odražavaju službene stavove Evropske unije niti Razvojnog

programa Ujedinjenih nacija. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Asocijacije XY.

URED SAR A JE VO

Danijela Ozme br. 12

71000 Sarajevo

Tel: 033/260-615

Tel: 033/260-616

Fax: 033/260-617

e-mail: bhfpa.xy@bih.net.ba

URED BANJA LUK A

Gundulićeva br.80

78000 Banja Luka

Tel: 051/309-744

e-mail: xy.banjaluka@blic.net

www.xy.com.ba

facebook.com/AsocijacijaXY

twitter.com/AsocijacijaXY

youtube.com/AsocijacijaXY