l . ; !

',·

,_ __ ;,

-~~::f-:;,. '':·~ . ~~ ~

·,- "\---,_

. RH;~~;~ćRi!Ji·:,

<'

RA.D i: Isplate

. ODVJBTHIK' . HRVOJE PBLCL

··-hh<o!t·l"i~-.. -u.-

"'- .. ". . .. -·

.·.· .. i

i •

.•

.. -··-·- --·· .. -· .. ·----·-·-.. -·---·-

; 'r

"l l! ,,

'.

f '

•

•

•

' ~;.~;'~

' ., ,..,.·._

' '

., ... , • •• • :.~-.~ -~-=· .. .

/"

·--~-~-

; ..

.,

~- ..

•. . ,,

,.._ \~

'""' ~· ,· ..

'· "'• '"<f" ' .-·· ;."'

~-:-'

·-'·

"' ,-_,

.. -,.t_~

" .,

..

.t

;,,

'· .. ,

~~ 1,:

i:1 l'i :·: e!

'

GR G Ić {3. PARTNERI ODVJETNIĆKO DRU STVO

RH· 10000 ZAGREB· Ulica grada Vukovara 282 ·tel.: +385 l 6135 900 ·fax: +385 l 6135 711 e-mail: odvjemicko.drustvo@~gic-pa:xtneri.hr

Prima:

GRAD ZAGREB

ove i imovinu Vlhsko-pravn Primljeno· Klasilikacii<'k~ .o ~S'. !J':f.. }.9/..0

;:· r •.• t:r.n ,,

';!!!;. -~11 o~ ·liii:_-

Grada e GRADSKI URED ZA IMOVINSKo-PRAVNE POSLOVE l IMOVINU GRADA

Otg. jed. -

4'1-dr/:JoO Utuđib'Mih~- ... -:-~L,fl_ ... Trg Stjepana Radića 1/IV

1 OOOO ZAGREB 15-10- '? - Pr/l, 1 Vrij.

""' l .--- Zagreb, 05.07.2010.god.

PREDMET: Euraagram d.o.o. Zagreb

Prijedlog za zai;!ljučenje izvansudsRe nagodbe u predmetu

OpćinsRog građansRog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5905/04

[1] Kod OpćinsRog građansROQ suda u Zagrebu poi;!renuta je parnica po tužbi tužitelja

Grad Zagreb protiv tužene Euroagram d.o.o. Zagreb radi isplate pad posl. br. P-

5905/04. Predmet tužbenog zahtjeva je novčano potraživanje na ime ispunjenja ugovorne

obveze [Ugovor o i;!upoprodaji nei;!retnine od 02.08. 1999.god.] zaRijučen između

Grada Zagreba i pravnog prethodniRa tuženiRa Automobil-centar d.o.o ..

Tužbeni zahtjev tužitelja struRtuiran je i sadrži slijedeće tražbine:

1. 1. Isplatu glavnog duga Roji čini 111. obroR i;!upoprodajne cijene u iznosu

od 1.163.371,55 Rn [294.733,74 DEM]

1.2. ZaRonsRe zatezne Romate radi zaRo~njenja sa isplatom na U. obroi;!

i;!upoprodajne cijene za period od 02.1 0.1999.-04.03.2002.god. u

iznosu od 279.335,98 Rn 1.3. Zai;!onsRe zatezne i;!amate na utužene [""llOse.

[2] Pregledom temelja pravnog posla Ugovora o i;!upoprodaji reg. broj: 1 1/99-111 od

02.08. 1999.god., i to odredbi čl.2. i 3. razvidno je da su predmetne nei;!retnine [zR.č. broj 1/66 R.O. Jai;!u~evac] prodane za Rupoprodajnu cijenu od 695.481,28 DEM.

Jasnoće radi i preglednosti citiraju se gore narečene odredbe Ugovora: . . .

Članak 2.

"Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje zemljište označeno kao zk.č. broj 1/66 k.o. Jakuševec za kupoprodajnu cijenu od 695.481,28 DEM, što je na dan 22.12.1998.god. iznosilo 2.601.100,00 kn."

Članak3.

(2) "Kupac je na ime položene jamčevine platio za zemljište iz prethodnog članka iznos od 68.013,96 DEM, što je na der. 22.12.1998.god. iznosilo 254.372,20 kn, prema srednjem tečaju HNB. Ostatak kupoprodajne cijene u

PISARNICA ZAGREB l. RH • 10000 Zagreb • Ulica grada Vukovara 282 • tel.: +385 l 613 59 OO • fax:+385 1613 57 ll

e-mail: pisamica.zgl@grgic·partneri.hr

GRGIĆ~- PARTNERI ODVJETNIC'KO DRU~TVO

iznosu od 627467,32 DEM kupac se obvezuje platiti Gradu Zagrebu na proračun Grada Zagreba u obrocima, i to .•. " (4) "Za zakašnjenje plaćaju se kamate propisane Zakonom."

[3] Iz iznesenog je pregledno da je lmpoprodajna cijena dogovorena u stranoj valuti

[DEM-EUR]. pa je na temelju Za~ona obveza dužni~a u slučaju za~a~njenja platiti

deviznu oomatu ~oje pravno stajalište Je izraženo u rje~idbama;

VSH broj; Rev-308/1997-2 od 19.12.2002.god. i

VSH broj: Rev-603/04-2 od 24.06.2004.god.,

a ~oje pravno stajalište je prihvaćeno na sjednici Građans~og odjela VS RH od 09.12.2002.god.

[ 4] Glede iznesenog, prijepor parničnih strana~a u ovoj parnici nije glavni dug ~oji.

tužena Euroagram d.o.o. prihvaća [111. obroh ~upoprodajne cijene od 294.733,74

DEM], niti ~omata obračunata na glavni dug temeljem Za~ona po stopi ~oja se

plaća na devizna. sredstva građana oročena ~od bana~a na period od 6 mjeseci, već

taj prijepor čini oomata [znatno veća], na način da je tražbina neosnovano pretvorena u domaću valutu.

[5] lmajua u vidu činjenice da u narečenom sudslwm predmetu jo~ nije za~zana prva

rasprava, dugotrajnost postup~a i time izazvane trcl~ove, tužena Euroagram d.o.o. iz Zagreba voljna je ovaj predmet rijefrti mirnim putem za~ljučenjem lzvansuds~e

nagodbe, i djelom suprotno gore iznesenom stavu glede zateznih ~omata, te

predlaže za~ljučenje lzvansuds~e nagodbe na način da se obveže da Gradu Zagrebu

plati: 5.1. Glavni dug ~oji čini 111. obro~ ~upoprodajne cijene u protuvrijednosti

294.733,74 DEM [1.163.371,55 ~]

5.2. 50% na ime duga ~omata [279.335,98 ~n. ~oji čini obračunate

za~ons~e zatezne ~ornate na ~uns~ sredstva za period od

02.10.1999.-04.03.2002.god.] ili iznos od 139.667,00 ~n. te 50%

od visine za~ons~ih zateznih ~amata na ovaj iznos, počev od dana

podno~nja tužbe [15.07.2004.god.] do isplate [121.598,43 tln]

5.3. 50% od visine iznosa za~onstlih zateznih hamata, obračunatih na

glavni dug [ 1. 1 63.3 71,55 ~n] za period od 30.0 1.2000.god. pa do

isplate [9 3 7. 1 43,20 ~n]

lli u~upno na ime glavnice 1.163.371,55 ~n na ime ~mata

1.198.498,63 ~n ili u~upno: 2.361. 780,18 ~n.

A~o je ponuđeni iznos prihvatljiv za s~lapanje izvandus~e nagodbe isti smo spremni

platiti u ro~iJ od 8 dana.

Euroagram d.o.o. po punomoćni~u ..---?' ~

[odu. Ćamil Salahović] ~

GRGIĆ O. PARTNERI OOVJBTNIC,I:O DRU,TVO

OD\IJID'NIK ĆAMIL SALAHOVIĆ ODVJETNIK

ĆAMIL SALAHOVIĆ

~--

' .

( ---··

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ZAGREB

Broj: fl.~y-308/1997-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira M ratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L iz R., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku izR., protiv tužene M. M. izR., zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući r<>viziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 24. srpnja 1996. godine, br. Gž-1533/95., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 1994. godine, br. P-726/93., u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2002. godine,

p re s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF u kunama po ·srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, sa zateznom kamatom za razdoblje od l. ožujka 1991. godine, do 28. veljače 1993. godine, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća u banci na devizne štedne uloge u CHF po viđenju, a od 1.- ožujka--1-99;;J.-godiAe--is~latitf-~Fipadaju6u--;z;akonsku zate;z;r~u---kamatu-na-iznos-protu-vr:ijednosti- .. 25.000 CHF u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993. godine, smanjeno za 65 19 kn.

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 9.846,87 kn.

Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu djelomično uvažio, te preinačio presudu suda prvog stupnja, tako da je tužitelju dosudio kunsku protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993. godine uz zakonsku zateznu kamatu počev od l. ožujka 1993. godine pa do isplate, koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge u CHF po viđenju u protuvrijednosti kuna sve umanjeno za 65,19 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu suda drugog stupnja samo u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. PredlaŽe preinaku na način da se tužitelju na dosuđenu kunsku protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993. godine dosude zakonske zatezne kamate, koje se dosuđuju na domaću valutu.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?dociD=3D233F798AED&Anonim... O 1.10.2009

U ovom stadiju postupka sporno je je·li tužitelja na dosuđen i iznos protuvrijednosti od 25.000 CHF u kunama pripadaju zakonske· zatezne kamate koje se plaćaju na domaću valutu ili pak zatezne kamate koje se plaćaju na devize.

Tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 25.000 CHF u protuvrijednosti u kunama na dan dospijeća · · ·obVeze· L trŽiljka-199 3·: godine;· što· m o· je·; dosođemrpresodom ·suda-d rugog·stopnja·:· ····· · --- ·-·-·- ·

Tražio je tužitelj i zatezne kamate na dosuđen i iznos i to za razdoblje od 1. ožujka 1993. godine, a drugostupanjski sud mu je dosudio od toga dana pa do isplate kamate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u CHF po viđenju.

Tužitelj smatra da ga od dana kada je izvršio konverziju strane valute u domaću tj. od dana 1. ožujka 1993. godine, na domaću valutu koju traži pripadaju zakonske zatezne kamate koje dužnici plaćaju kad zakasne s ispunjenjem novčane obveze u domaćoj valuti.

U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o zajmu iznosa od 25.000 CHF dana 1. ožujka 1991. godine.

Ugovor o zajmu koji su stranke sklopile je dopušten, jer prema odredbi čl. 15. tada važećeg Zakona o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list" br.82/90.) nije bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između domaćih osoba već samo kupnja i prodaja.

Prema tome tražbina tužitelja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje strane valute, koja je bila predmet ugovora o zajmu.

Pravno shvaćanje ovog suda je da vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu, koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti, samovoljno (jednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti je u toj valuti utužiti.

Naime, takovo postupanje je suprotno odredbi čl. 307. st. l. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99.), po kojoj odredbi je predmet ispunjenja obveze ono što čini sadržaj obveze, te sadržaj obveze dužnik ne može ispuniti ničim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

Traženja isplate protuvrijednosti strane valute u domaćoj valuti nakon što se učini konverzija strane valute u domaću, dovodi do toga da se zbog znatno više stope zateznih kamata na domaću valutu poveća iznos koji dužnik treba platiti, nego da je u skladu sa zakonom tražena isplata strane valute sa zateznom kamatom koja se plaća na tu stranu valutu.

Tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti prati zatezna kamata koja se plaća na stranu valutu kada dužnik zakasni sa ispunjenjem te novčane obveze.

Stoga vjerovnik nije ovlašten tražiti isplatu zatezne kamate koja se plaća na domaću valutu, veE-sam<Hsp!aW~tsme-kamate-kQj<J-S€-j>la~a-Ra-st-r:anu~lut-u,kada-tl:ažbina-u-skladl.I-Sa-------­zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti.

Prema tome nije bilo mjesta dosuđenju zakonske zatezne kamate na dosuđen! iznos u domaćoj valuti od dana izvršene konverzije strane valute u domaću, već samo dosuđenju zatezne kamate koja se plaća na stranu valutu koja je predmet obveze i koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u toj stranoj valuti.

Iz iznijetog slijedi da se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. lO. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99- dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2002.

Predsjednik vijeća: dr. Ivo Grbin, v.r.

http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekstasp?dociD=3D233F798AED&Anonim... O 1.10.2009

lJ

...:.:- .-?

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ZAGREB

Broj: .Revd08/1997c2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira M ratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. izR., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku izR., protiv tužene M. M. izR., zastupane po pun·omoćniku A. B., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude. Županijskog suda u · Rijeci od 24. srpnja 1996. godine, br. Gž-1533/95., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 1994. godine, br. P-726/93., u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2002. godine,

pr e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana .

. Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, sa zateznom kamatom za razdoblje od l. ožujka 1991. godine, do 28. veljače 1993. godine, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća u banci na devizne štedne uloge u CHF po viđenju, a od

·1: ožojka·1993;··godirre··isplatitrpripadajuću--zakonsku-zateznu-kamatu·na-irnos·-prot~vrije<lflesti · 25.000 CHF u kunama po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993.

-----~oru~~~~~~~----------------------------------------------

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 9.846,87 kn.

Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu djelomično uvažio, te preinačio presudu suda prvog stupnja, tako da je tužitelju dosudio kunsku protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993. godine uz zakonsku zateznu kamatu počev od l. ožujka 1993. godine pa do isplate, koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge u CHF po viđenju u protuvrijednosti kuna sve umanjeno za 65,19 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu suda drugog stupnja samo u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužitelju na dosuđenu kunsku protuvrijednost iznosa od 25.000 CHF prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan l. ožujka 1993. godine dosude zakonske zatezne kamate, koje se dosuđuju na domaću valutu.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

http:/ /sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?dociD=3D233F798AED&Anonim... 01.10.2009

'.

U ovom stadiju postupka sporno je je li tužitelja na dosuđeni iznos protuvrijednosti od 25.000 CHF u kunama pripadaju zakonske zatezne kamate koje se plaćaju na domaću valutu ili pak zatezne kamate koje se plaćaju na devize.

Tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 25.000 CHF u protuvrijednosti u kunama na dan dospijeća · obveze··1·. ožujka·_-1993·: god ine;··štomu·je· i·dosuđeno··presudom-suda·ctrugog-stupn ja·:· -- ----

Tražio je tužitelj i zatezne kamate na dosuđeni iznos i to za razdoblje od l. ožujka 1993. godine, a drugostupanjski sud mu je dosudio od toga dana pa do isplate kamate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u CHF po viđenju.

Tužitelj smatra da ga od dana kada je izvršio konverziju strane valute u domaću tj. od dana l. ožujka 1993. godine, na domaću valutu koju traži pripadaju zakonske zatezne kamate koje dužnici plaćaju kad zakasne s ispunjenjem novčane obveze u domaćoj valuti.

U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o zajmu iznosa od 25.000 CHF dana l. ožujka 1991. godine.

Ugovor o zajmu koji su stranke sklopile je dopušten, jer prema odredbi čl. 15. tada važećeg Zakona o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list" br.B2/90.) nije bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između domaćih osoba već samo kupnja i prodaja.

Prema tome tražbina tužitelja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje strane valute, koja je bila predmet ugovora o zajmu.

Pravno shvaćanje ovog suda je da vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu, koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti, samovoljno Uednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti je u toj valuti utužiti.

Naime, takovo postupanje je suprotno odredbi čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99.), po kojoj odredbi je predmet ispunjenja obveze ono što čini sadržaj obveze, te sadržaj obveze dužnik ne može ispuniti ničim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

Traženja isplate protuvrijednosti strane valute u domaćoj valuti nakon što se učini konverzija strane valute u domaću, dovodi do toga da se zbog znatno više stope zateznih kamata na domaću valutu poveća iznos koji dužnik treba platiti, nego da je u skladu sa zakonom tražena isplata strane valute sa zateznom kamatom koja se plaća na tu stranu valutu.

Tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti prati zatezna kamata koja se plaća na stranu valutu kada dužnik zakasni sa ispunjenjem te novčane obveze._

·'-·-· Stoga vjerovnik nije ovlašten tražiti isplatu zatezne kamate koja se plaća na domaću valutu, -------''lll'ee<c::.' ssaamoJsplatLLZatezne.J<amate...koja.se-plaća 0 2 stranu valutu, kada tražbina 'l skJadU..Sčl-------­

zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti.

Prema tome nije bilo mjesta dosuđenju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos u domaćoj valuti od dana izvršene konverzije strane valute u domaću, već samo dosuđenju zatezne kamate koja se plaća na stranu valutu koja je predmet obveze i koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u toj stranoj valuti.

Iz iznijetog slijedi da se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom· postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2002.

Predsjednik vijeća: dr. Ivo Grbin, v.r.

http:/ /sudskapraksa. vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?doc!D=3D233F798AED&Anonirn... O 1.1 0.2009

ODV]b1'NICI PARTNERI

D11lmwko c;rgi1' ćamil Saltdumit'

Nenad Cnt•it 7.tJU11imir Mnt k

{Jeni.~ lauc /Ltim (';Q$it'

Da11iefa Gfh'~·,,_(';tlći'' Nem.ulGmf

&jun Nikolit Krešimir Frm1jo .'ielljflg

Vnvor Httl,ato Hn•rJje /'elel

Misltw Biočić

ODV]biNIC.I

Tomislm•&1rlxu'a Sidomja Hodt1lil

Nataš(l Mijit Srlwidl ll!tVUI Stih

Marina /.juiKIIIOI'i<' l1•ica Sitmmdit

hw1&mtim Dmnir Da,JU.'

-~·--.... Srcltm Kaiellolft ! JuiitnirSltmj.d:i

Vjekos/att A ml ric' "/tuna m Slim k' Sertic'

TamaraK11ermtl}'f'r Sn11ja Pe.rittwit

lllf211 Gfa1~d

Dinko Simonelli PetmHuseui

Kauuilla Il~tkvttiC Miroslo.t• Vt.1,'(1r

Netoe" Penjtd.:

ODV]ETNICKI VJEŽBENICI

Zrinka Ha/ic' ltKIII Grlxwnc

Niko/n K"t'iel'ii RefUlta Crgit

lt n nu Grgii· /.J)II/.:0 Ba:i.lttla [/ltlJUlfl

illfJMUjko Stipe l'etriit!ttić

MiJLJ.nGrgič Hinaltlo Mt!Si11

Mnja Vinjit..' Marino Marit

·~-· Matea Grgit' Manja ua SrojiljkcmiC

PISAANICF.

7AWIF.R l. Ul. g1'lui11 Vukm•um 2112

7.AC;lU~B ll.

Ul grMa Vulrou·cm 282 SI'IJTI.

l'ul Sllptwltt l Sl'/11'11.

Jt,a Supar•lfll 'l .ADAR

Ob. kn. Hmnimim .S RIJEKA Hirx18

IUJHKOVNIK fr. A. Starter,;&l20

OSIJEK Drinsh1 123

MAKARSKA Ob. kr. Tomislfl/10. l.'ia

VAitAJ'J)IN XngrebaCktt63

I'OIA hld.iL.'itrijska cesta l[x:

TAJNIK DRUSlVA

Darja H•rk. dipl. iur.

GR G Ić @l. PARTNERI ODVIETNICKO DRUŠTVO

/(]l· IIJIJOIJ i'AGHI:I! · Ulic;1 Arada Vuk.u\":tra 282 ·lei.; +385 l til:i5~111U · f;J:o;; .,.;m~, lli l];, lli t'-mail; udvjt'l uick.u.dru:-;1 \11~~grgic· p;1rtn..:ri.h r

Noi znal>: 00086/0205

Prima: Odvjetničl>o društvo "Mađarić & lui" n./r. odvjetnice Katje Rajalič

Ilica 191 f lO 000 Zagreb

Zagreb, l 8. 06. 20 l o.

Predmet: OpđnsJa građansRi sud u Zagrebu. predmet br. P-5905/04 -Grad Zagreb ela Euroagt m i i riS d.o.o.

Poštovana llolegice,

obraćam Vam se u svojstvu punomoćnilla društva Euroagram Tis d.o.o., a vezano uz parnični predmet boji se protiv istog vodi pred Opc1nsllim gradansbim sudom u Zagrebu, pod gore naznačenim brojem. radi plateža iznosa od 1.442.707,53 !ln temeljem Ugovora o llupoprodaji zallljučenog 02. llolovoza 1999. g., u !lojem predmetu zastupate tužitelja Grad Zagreb.

S obzirom da je moja stranba bao tuženill voljna pristupiti pregovorima s tužiteljem radi mirnog rješenja spora. odnosno radi utvrđenja dinom ille plaćanja i iznosa duga, to Vas molim da Gradu Zagrebu bao svojoj stranci, !to je prije moguće, uputite ovaj prijedlog, bailo bi se pregovorima pristupilo u sllorije vrijeme.

S poštovanjem.

Nenad Grof. odvjetn~ '

PiSAHNICA /.AGHE!Ill.

K ll • JCIUUO Za~rt·h • IJiit::;l ~racl:r \'uk.m•<~ra .2H:! • tel.: -t-:185 lli!:\ !i!l til • lax; t-:IH:i l fil :l !i7' 21

L'·Umil: pis;nnka.r:g:!.(<?~r~ic-paruuai.lu

GRGIĆ @.PARTNERI ODVJETNICKO DRUSTVO

PISARNICA ZAGREB l. RH 110000 ZAGREB l Ulica grada Vukovara 282 l tel: +385 1613 59 OO l e-mail: pisarnica.zgl@grgic-partneri.hr l www.grgic-partneri.hr

REPUBLIKA HRVATSKA GRAD Z.f.>.GRIEB 251-14 Gradski Uree! za iiTiovinsKo-pravne pos:ove

i lmovi;•:..! Gradi:!.

Jr''''.~~:-"-::----AB:.Q('W-c-;b ____ _ l-:~:~C:::1;~ ·zna~a_ Org.Fd.

~ -~.~.~~~~~~~ r::.~'"~-7':""'' ~,---ff-r--~-1--'7--f

- _=ilb:::_...YJ.F-_ '-'~·"---'

PREDMET:

VAŠ BROJ:

Prijedlog nagodbe.

Klasa: 406-01/07-02/14

Prima:

GRAD ZAGREB

Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada

Odjel za poslove pripreme pokretanja postupaka radi zaštite imovine grada

RH-10000 ZAGREB

Zagreb, 2016-05-12

IV-92- H. Pelci ~"~L" ' 1.51LO{.'h' v l

uf- '"""~ {rL (g"-oC(6

TUŽITELJ: GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1., OIB: 61817894937, zastupan po odvjetnicima iz OD "Mađarić & Lui" iz Zagreba

T u ž E N I K: EUROAGRAM TIS d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282.,

OIB: 996817082241, zastupan po odvjetnicima iz OD GRGIĆ & PARTNERI iz Zagreba, Pisarnica ZAGREB IL, Zagreb, UL grada Vukovara 282

RADI: Isplate

Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku je parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-5905/04, a nastao po osnovi ugovora o kupoprodaji broj: 11/99 od 02. kolovoza 1999. godine.

Sukladno dogovoru s održanog sastanka dana 06. svibnja 2016.god dostavljamo Vam sažetak i eventualni prijedlog mogućeg rješenja predmetnog sudskog postupka.

Euroagram TIS u svakom slučaju ističe kako prijedlog koji će biti iznesen u ovom podnesku ne prejudicira eventualnu odluku suda za slučaj da se dogovor ne postigne te se prijedlozi ne mogu smatrati priznanjem bilo kojega dijela zahtjeva Grada Zagreba.

ODVJETNIK

HRVOJE PELCL e-mail: hrvoje.pelcl@grgic-partneri.fir

GRGIĆ&PARTN"ERI odvjetničko društvo d.o.o.l Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 l 018:16457179668 l Clanovi Uprave: dr. sc. Dubravko Grgić i Renata Grgić Tolj

GRGIĆ®. PARTNERI

·I. Nije sporno da su stranke zaključile kupoprodajni ugovor broj: 11/99 od 02. kolovoza 2009.god za kupnju zemljišta preciziranog u predmetnom ugovoru.

Nije sporno da je Grad Zagreb podnio tužbu radi isplate budući Euroagram TIS nije u trenutku podnošenja tužbe isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, a koji parnični postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod gore označenim poslovnim brojem.

Nije sporno da je Euroagram TIS nakon podnošenja tužbe isplatio Gradu Zagrebu iznos glavnice od sveukupno1.172.863,25 kn.

Sporno je da li postoji preostala obveza Euroagram TIS-a za plaćanje Gradu Zagrebu po osnovi citiranog ugovora, te ako postoji koliko obveza plaćanja iznosi.

Ovim podneskom će se u točci II. opisati procesna i materijalnopravna problematika ovoga spora, dok će se u točci III. iznijeti prijedlog eventualnog sporazuma.

II. U predmetnom parničnom postupku zadnje izvedeni dokaz jest financijsko -, · J vještačenje po Ivanu Tkalecu dipl.oec. Vještak obračunava moguću visinu obveze na

temelju pravila o uračunavanju (članak 313. Zakona o obveznim odnosima -Z00/91).

Razrješenje ovoga spora nije moguće na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tkaleca dipl.oec, sve zbog slijedećih razloga:

(l) Vještačenjem je obveza utvrđivana tako što je prilikom "uračunavanja" uzeta u obzir cijela obveza po kupoprodajnom ugovoru, odnosno uzet je u obzir drugi (u iznosu od 979.442,11 kn) i treći (u iznosu 1.238.367,93 kn) obrok po ugovoru koji obroci su uvećavani za zatezne kamate te umanjivani za izvršena plaćanja.

U prvom redu se ističe kako iz provedenog matematičkog izračuna vještaka financijske struke ne slijedi osnovanost samoga zahtjeva jer su sudovi dužni pravilnom primjenom zakona odlučiti o osnovanosti zahtjeva. l

Naime, nije bilo zakonske osnove provođenju financijskog vještačenja kako je to do sada učinjeno, odnosno nije bilo zakonske osnove "uračunavanja" na način da se preostala obveza utvrđuje uzimajući u obzir drugi i treći obrok po ugovoru i isti umanjuje za izvršene isplate, iz razloga što OVO NIJE BIO PREDMET TUŽBENOG TRAŽENJA.

Ukazuje se da se tužbom potraživala:

i. isplata uglavničene zatezne kamate u iznosu 279.335,98 kn s kamatom od 15.07.2004.god;

ii. isplata iznosa (treći obrok) 1.163.371,55 kn s kamatom od 29.01.2000.godine.

Dakle, predmettužbenog traženja NIJE bila isplata drugog obroka u iznosu 979.442,11 kn s kamatom od 02.10.1999.god, pa samim tim provedena financijska vještačenja su pravno irelevantna.

(2) Grad Zagreb zadnje postavljenim preinačenim tužbenim zahtjevom od 18. travnja 2016.god potražuje isplatu prema izračunu vještaka Tkaleca, međutim, kako je u ovaj

'Vrhovni sud RH Rev-x 283/09-2 od oB. rujna 2oog.: "Ovdje valja naglasiti da iz same činjenice provedenog vještačenja po vještaku financijske struke ne slijedi i

osnovanost tog dijela zahtjeva i sudovi su usprkos utvrdenom iznosu eventualno izgubljene zarade ovlašteni utvrđivati pripada li tužitelju uopće pravo na ovaj vid štete i u tom smislu utvrđivati relevantne činjenice."

Stranica 2 od 7

G RG [ ć @.PARTNERI

postavljeni zahtjev uključeno potraživanje drugog obroka, ovako postavljeni tužbeni zahtjev je ZASTARIO u odnosu na traženje isplate drugog obroka po ugovoru sve budući je postiJ.VIjen nakon proteka vremena od 15 godina.

Rok zastare isplate po ugovoru iznosi 5 godina (čl. 371. Z00/91).

(3) Pored toga, obračun obveze po vještaku Tkalecu po osnovi trećeg obroka, koji jest pravodobno utužen, temelji se na polazištu da treći obrok iznosi 313.733,66 EUR što vještakpreračunava u iznosu od 1.238.367,93 kuna.

l ovaj izračun vještaka ima za polazište pogrešan iznos jer je tužbom zatražen iznos trećeg obroka od 1.163.371,55 kuna.

Vodeći računa da je tužbom za treći obrok po ugovoru zatraženo 1.163.371,55 kn te je ovaj iznos potraživan kroz cijelu parnicu (sve do zadnjeg preinačenja tužbenog zahtjeva podneskom od 18.04.2016.) to je ovdje ukazati da je nastupila ZASTARA potraživanja isplate trećeg obroka preko iznosa glavnice 1.163.371,55 kn pa vještak u obračun nije mogao uzeti iznos od 1.238.367,93 kn za treći obrok nego je mogao uzeti u obzir samo i isključivo utuženi iznos od 1.163.371,55 kn.

( 4) Nadalje, nalaz i mišljenje financijskog vještaka je materijalnopravno irelevantan i iz razloga što u ovoj pravnoj stvari nije bilo zakonskog osnova vršiti "uračunavanje".

Primjena članka 313. Z00/91, odnosno primjena pravila o "uračunavanju'~ poznaje izuzetke.

U konkretnom slučaju nije sporno da je sporazum stranaka bio da Euroagram TIS isplatama vršenih u periodu 17.08.2010.-23.11.2010.god plaća glavnicu duga, a što uostalom vidljivo iz poslovnih knjiga stranaka. Naime, nije sporno da je Grad Zagreb predmetnim uplatama evidentirao i "zatvarao" obveze po glavnicama radi čega je materijalnopravno neosnovano vršiti sporno "uračunavanje".

(S) U vezi s prednjim jasno je da je Grad Zagreb u odnosu na predmetnu spornu obvezu mogao jedino tražiti zatezne kamate na isplaćeni iznos glavnice obveze po trećem obroku predmetnog ugovora, a što za sada nije učinio.

Ukoliko bi Grad Zagreb sada zatražio isplatu zatezne kamate na iznos glavnice obveze po trećem obroku tada bi takvo traženje Grada Zagreba također bilo ZASTARJELO.

Naime,glavnieupotrećem obroku Euroagrarn TIS je platio zaključno sa23. stuaenog 2011.god, pa unatoč tome što je za glavnu obvezu propisana zastara od 5 godina (članak 371. Z00/91), za potraživanje zateznih kamata propisan je posebni zastarni rok od 3 godine i to u članku 372. st. 1. Z00/91. Prema tome, budući je od ispunjena glavnice obveze po trećem obroku predmetnog kupoprodajnog ugovora (23.11.2011.god) proteklo vrijeme duže od 3 godine to je nastupila i zastara potraživanja predmetne kamate.

Pri tome se ukazuje na stav sudske prakse;

Tako Ustavni sud RH odbija ustavnu tužbu podnesenu protiv presude Vrhovnog suda RH Rev-x-780/12-2 od 19. prosinca 2012., a sve uz slijedeće obrazloženje:

Ustavni sud RH U-IIl-4233/2013 od 17. travnja 2014.:

"ll. ČINJENICE l OKOLNOSTI PREDMETA

3· ( ... )

Stranica 3 od 7

GRGIĆ 0. PARTNERI

( ... ) Između Republike Hrvatske i J. d. d. za građevinarstvo, Županja, kao ustupatelja, i.

tužitelja, kao preuzimatelja, sklopljen je 6. listopada 1999. ugovor kojim su stranke postigle

sporazum o ustupanju prava i obveza iz ugovora o kupoprodaji broj: 646/01·94 od 5· siječnja 1995, i dopunskog ugovora od 23. rujna 1998., na način da ustupatelj ustupa preuzimatelju sva svoja prava i obveze iz postojećih ugovora, preuzimatelj preuzima ta prava i obveze, a Republika Hrvatska pristaje na ustupanje i prelazak prava. Republika Hrvatska je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu iz ugovora o kupoprodaji i dopunskog ugovora prema

l podnositelju, ali sa zakašnjenjem, a zadnju isplatu ugovorne obveze po računu 23/96 Republika Hrvatska je izvršila 25.1ipnja 1997.

Kako je glavnica plaćena, za isplatu je ostala zatezna kamata na zakašnjele uplate kupoprodajne cijene, koja je uglavničena podnošenjem ovršnog prijedloga podnositelja 30. kolovoza 2ooo. u iznosu od 1.871.184,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama.( ... )

6.2. Vrhovni sud je presudom od 19. prosinca 2012. odbio kao neosnovanu reviziju podnositelja te utvrdio:

"(·'·) S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da tuženica ugovorom o ustupanju nije priznala zastarjelu obvezu na platež zateznih kamata tužitelju, da tražbina tužitelja prema tuženici nesporno predstavlja potraživanje, odnosno zahtjev za isplatu kamate (uglavničene), da je tuženica zadnju isplatu prema tužitelju izvršila 25. lipnja 1997., a da je ovršni prijedlog u ovom postupku podnesen 30. kolovoza 2000., dakle, nakon proteka zakonskog roka iz čl. 372. st. 1. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz naprijed citiranih zakonski odredbi ZOO i odredbe čl. 372. st. 1. ZOO kada su ocijenili osnovanim prigovor tuženice o zastari predmetne tražbine te pozivom na odredbu čl. 451. st. 3· ZPP ukinuli platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda broj Ovrv-24798/2000 od 25. siječnja 2001. u dijelu kojim je tuženici bilo naloženo da tužitelju plati iznos od 897.123,29 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2000. do isplate te u dijelu kojim joj je bilo naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.391,33 kune.

V. OCJE:NA USTAVNOG SUDA

11. U konkretnom slučaju, sudovi su odbili tužbeni zahtjev podnositelja jer su utvrdili da je došlo do zastare prava na naplatu zateznih kamata prema tuženici na temelju članka 372. stavka 1. ZOO-a te da sklapanjem ugovora o ustupanju od 6. listopada 1999. tuženica nije priznala dug koji se tada sastojao od neplaćenih kamata na glavnicu na isporučene stanove, prema ugovoru od 5· siječnja 1995. Vrhovni sud je utvrdio da odredbe ugovora od 6. listopada 1999. nisu nejasne, da nema temelja za tvrdnju podnositelja da je tuženica sklapanjem tog ugovora izvršila priznanje tada postojećeg duga te da je došlo do prekida zastare u smislu članka 387. ZOO-a.

11.1. Izražena pravna stajališta Vrhovnog suda su valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložena u njegovoj odluci."

što se tiče zastare prava na naplatu kamate identično je odlučeno i u odluci Vrhovnog suda Gzz-170/02-2 od 26. ožujka 2003., a identično je stajalište izneseno i u pravnoj znan osti. z,3

' M. Pavlović, ,;Kamate u novijoj sudskoj praksi", Hrvatska pravna revizija, svibanj 2005. 3 J. C:uveljak, "Zastoj i prekid zastare"; dostupno: https://www.google.hr/?gws _rd=ssl#q=%C4%8Duveljak+zastoj +i+prekid+zastare

Stranica 4 od 7

GRGIĆ @>.PARTNERI

(6)Zakonsku utemeljenost navoda iznesenih prednje pod točkama (4) i (S) patkrjepljuje i stav sudske prakse u kojemu je izneseno pravno stajalište u identičnoj

činjeničnoj i pravnoj situaciji koja postoji i u ovoj pravnoj stvari.

Visoki trgovački sud RH Pž-1727/02-3 od 13. prosinca 2005.:

"U predmetnoj parnici, u kojoj tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata, sud prvog stupnja je, nakon utvrđenja činjenične osnova za prosudbu takvog zahtjeva- utvrđenje postojanja

obveze tuženika za plaćanje novčanog iznosa, konkretno plaćanje dividende tužitelju kao

dioničaru tuženika, i plaćanje sa zakašnjenjem, osnovanost zahtjeva za isplatom utuženog

iznosa (uglavničenih) zateznih kamata zbog zakašnjenja, prvostupanjski je sud pravilno prosuđivao kroz tuženikov prigovor ZASTARE, te je pobijanom odlukom odbio zahtjev za

navedeni iznos, utvrdivši nastup ZASTARE, a prigovor tuženika u tom dijelu osnovanim. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude daje jasne razloge svojih utvrđenja i prosudbi, kako u svezi s relevantnim činjeničnim stanjem, tako i u svezi s primjenom materijalnog prava, te pravilno pošavši od odredbe članaka 372. Zakona o obveznim

odnosima («Narodne novine» broj 53/91,73/91,111/93, 3/94,107/95, 7/96, 91/96,112/99' 88/01), kojim su uređena povremena potraživanja, te odredaba članaka 388. i 391. istog Zakona, a

glede pitanja prekida zastare, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje nastup zastare za odbijeni dio tužbenog zahtjeva, te zakonito odbija pružiti sudsku zaštitu tužiteljevom zahtjevu u torn dijelu.

Osnova žalbe rta kojoj žalitelj utemeljuje svoje osporavanje navedenog dijela

prvostupanjske presude i zapravo jedini žalbeni navod kojim se utvrđenja prvostupanjskog s.uda p_obijaju, sadržan .je u. pozivanju žalitelja .na odredbu-č~anka 3-ry. Zakona o obveznim

odnosima, kojim su uređena pravila o redoslijedu ispunjenja u slučaju postojanja konkurencije glavne obveze u odnosu na sporedne, te redoslijedu ispunjenja sporednih

obveza kamata i troškova.

U smislu navedene zakonske odredbe, kada dužnik plati glavnicu, neupitno je pravo

vjerovnika koristiti se uračunavanjem i primljenim iznosom naplatiti kamate. Međutim, da bi to pravo nastalo na strani vjerovnika, isti je obvezan o tome izvijestiti dužnika, budući da se

u protivnom ima smatrati kako je suglasan s dužnikovom ponudom da najprije otplaćuje glavnicu. Dakle, u konkretnom slučaju, kraj činjenica koje proizlaze iz spisu privijenih isprava - tužiteljeva izvatka broj 141 od 27. srpnja 2000. godine o tuženikovoj uplati dividende u

iznosu 58.73_9,66 kn. (glavnica), te tužiteljeva dopisa Jqženiku od 4· travnja 2001. godine, koji sadrži slijedeće (predmetno odlučne) navode " ... tražili smo uplatu duga po dividendi ... dug ste uplatili ... do danas uplatu kamate niste izvršili...", nije prihvatljivo žalbeno pozivanje na odredbe o uračunavanju, budući da je sa strane tužitelja o tome izostala

obavijest tuženiku, a iz sadržaja navedenog dopisa razvidno je tužiteljeva prihvaćanje plaćanja glavnice, pa se žalba ocjenjuje u cijelosti neosnovanom, a utvrđenje je suda

drugog stupnja kako žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda."

(7) PREMA TOME, nesporno je, a što je utvrđeno i materijalnim dokazima (poslovnim knjigama Grada Zagreba), da je Euroagram TIS d.o.o. u cijelosti isplatio glavni~u obveze po predmetnorn kupoprodajnom ugovoru broj: 11/99 od 02. kolovoza 2009.god, te je nesporno da Grad Zagreb nikada nije zatražio isplatu zatezne kamate na isplaćenu glavnicu cijene po navedenom kupoprodajnom ugovoru. Iz prednjeg je jasno da je nezakonito zatražena obveza na temelju "uračunavanja': dok za slučaj traženja isplate zatezne kamate zahtjev Grada Zagreba je zastario.

Stranica 5 od 7

. \

GRGIĆ@. PARTNERI

'III. Unatoč prednjem stajalištu iz kojega jasno proizlazi da je zahtjev Grada Zagreba neosnovan zbog zastare, koja je nastupila uslijed nepravodobnog usklađivanja·

tužbenog traženja sukladno izvršenim isplatama, ipak Euroagram TIS želi da se nastao spor razriješi sporazumno.

U prvom redu razlog tome jest što je i smisao nagodbe popuštanje obiju stranaka, ali i otklanjanje neizvjesnosti koja postoji u svakom sudskom postupku (čl. 1089. Z00/91).

Euroagram TIS ima interes zaključenja sporazuma jer neizvjesnost rezultata spora postoji pred nižestupanjskim .s-udovima, iako je iz prednje citiranih stajališta drugostupanjskih sudova, Vrhovnog_ suda, Ustavnog suda, ali i stajališta doktrine, očito da bi u konačnici Eurmi.grani TIS u ovoj parnici uspio u cijelosti.

Radi toga, predlaže da se kao parametar "popuštanja" stranaka pođe od slijedećih pretpostavki (varijanti):

a) utvrđenje obveze na temelju ·pravila "uračunavanja", a sve sukladno traženju postavljenom u tuŽbi, te na temelju obračuna deviznih kamata na iznos glavnice, dok od dana: lmšenog plaćanja glavnice obračun zakonskih zateznih kamata iz čl. 29. ZOO/OS; .

b) utvrđenje obveze na'temelj_u piaćanja kamata na već isplaćenu glavnicu trećeg obroka s tim da je za pertod do 31.12.2007.god obračunati deviznu kamatu koju banke plaćaju na devizna sredstva po viđenju, a nakon toga zatezna kamata iz čl. 29. ZOO/OS: · ,

(a)Prvu varijantu Euroagram TIS je već ponudio svojim podneskom zaprimljenim u predmetnom parničnom·postilpku){od suda dana 27. travnja 2014. godine.

Predmetnim podneskom Eilroagram TIS je detaljno izložio pravno stajalište, ukazujući na stavove sudske prakse ·i stavove znanosti, na temelju kojega je ponudio· zaključenje nagodbe prema kojoj bi izvršio isplatu iznosa od 70.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. ZOO/OS) počev od 23. studenog 2010.god .

U kontekstu već tada iznesene ponude i sada se predlaže zaključenje nagodbe za iznos od ukupno 8S9.670,36 kn što predstavlja ukupni iznos obveze na dan 11. svibnja 2016.god, a vidljivo iz obračuna kamata koji se dostavlja u privitku.

(b) Druga, pravilna i zakonita; varijanta značila bi da je obveza Euro agram TIS-a ukupno 494.699,0S kn, a što je vidljivo iz obračuna kamata koji se dostavlja u privitku.

Međutim, u cilju rješenja spora nagodbom nudimo prednje navedeni veći iznos.

EUROAGRAM TIS d.o.o. po punomoćniku

GRGIĆ~. PARTNERI ODVJETNICkO DRU STVO

ODVJETNJK HRVOJE PELCL

Stranica 6 od 7

GRGIĆ@. PARTNERI

Pri vitak:

1. Sudska praksa.

2. Obračuni kamata prema navedenim verzijama (a) i (b).

Stranica 7 od 7

(

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Broj: U-111-4233/2013 Zagreb, 17. travnja 2014.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Davor Krapac, Ivan Matija, Duška Šariri i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo V. k. d. o. o., ž., koga zastupa direktor A. L., a njega po punomoći zastupa D. š., odvjetnik iz ž., na sjednici održanoj 17. travnja 2014. jednoglasno je donio

ODLUKU

Ustavna tužba se odbija.

Obrazloženje

l. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnio je V. k. d. o. o., trgovačko društvo sa sjedištem u ž. (u daljnjem tekstu: podnositelj).

Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x-780/12-2 od 19. prosinca 2012., kojom je odbijena revizija podnositelja te su potvrđene presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-11779/11-2 od 28. veljače 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4924/11-102 od 7, listopada 2011.

Navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja, kojim je od tuženice, Republike Hrvatske, zahtijevao isplatu iznosa od 897.123,29 kn sa zateznim kamatama, tekućim od 30. kolovoza 2000. do isplate, te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 25. siječnja 2001. za taj iznos.

2. Podnositelj smatra da su osporenim presudama sudova povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 29. stavkom 1. i 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/1 O. i 5/14.).

ll. ČINJENICE l OKOLNOSTI PREDMETA

3. Ugovor broj: 646/01-94 sklopljen je 5. siječnja 1995. između građevinskog poduzeća J. d. d. ž., kao prodavatelja i Republike Hrvatske, kao kupca, kojim je tuženica kupila 27 stanova u izgradnji na lokaciji v. ll u ž. za kupoprodajnu cijenu od

2

7.668,295,13 kn. Nakon toga su 23. rujna 1998. navedeno građevinsko poduzeće i Republika Hrvatska sklopili dopunski ugovor iz kojeg proizlazi da je došlo do povećanja troškova, odnosno kupoprodajne cijene u visini od 1.172.976,00 kn te da se financijska obveza kupca po osnovnom ugovoru povećala za iznos poreza na dodanu vrijednost od 168.702,49 kn, tako da ukupna obveza iznosi 9.342.678,50 kn.

Između Republike Hrvatske i J. d. d. za građevinarstvo, Županja, kao ustupatelja, i tužitelja, kao preuzimatelja, sklopljen je 6. listopada 1999. ugovor kojim su stranke postigle sporazum o ustupanju prava i obveza iz ugovora o kupoprodaji broj: 646/01-94 od 5. siječnja 1995. i dopunskog ugovora od 23. rujna 1998.. na način da ustupatelj ustupa preuz:imatelju sva svoja prava i obveze iz postojećih ugovora, preuzimatelj preuzima ta prava i obveze, a Republika Hrvatska pristaje na ustupanje i prelazak prava. Republika Hrvatska je u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu iz ugovora o kupoprodaji i dopunskog ugovora prema podnositelju, ali sa zakašnjenjem, a zadnju isplatu ugovorne obveze po računu 23/96 Republika Hrvatska je izvršila 25. lipnja 1997.

Kako je glavnica plaćena, za isplatu je ostala zatezna kamata na zakašnjele uplate kupoprodajne cijene, koja je uglavničena podnošenjem ovršnog prijedloga podnositelja 30. kolovoza 2000. u iznosu od 1.871.184,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Općinski sud u Zagrebu je rješenjem o ovrsi broj: Ovrv-24798/00 od 25. siječnja 2001. na temelju vjerodostojne isprave o.dLeJ:iio __ oV[hu_za zatraieni--i:m0s ·ug1ailnlčenrnkamata:-Poprigovoru-Republike Hrvatske, to je rješenje stavljeno izvan snage Jješenjem od 3. travnja 2001. i predmet je upućen u parnicu.

Nakon provedenog postupka, dva vještačenja po sudskom vještaku za računovodstvo i pribave svih ugovora koji su važni za ovu pravnu stvar, prvostupanjski sud je donio presudu broj: P-8715/01 od 19. rujna 2003_., koLomJ€l usvojio tužbenizahtjev za·iznus-c>d·1·.t38:337;79Rn s pnpadajućirii kamaTama, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 830.959,36 kn s pripadajućim kamatama. Prvostupanjski sud temelji svoje stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva podnositelja na utvrđenju da je tuženica bila u zakašnjenju s plaćanjem kupoprodajne cijene te da kamate zastarijevaju u istom roku kao i glavni dug, tj. u roku.od pet godirlaiz.člat'lka 37-'l, ZakeAa 0-obveznim odnosima ("Narodne novirre" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO). Isto tako, sud utvrđuje da ugovor od 23. rujna 1998. ima karakteristike ugovora o cesiji iz članka 436. ZOO-a te da se ujedno radi i o ugovoru o preuzimanju obveze iz članka 446. stavka 1. ZOO-a, ali da to priznanje nema učinak priznanja duga zajedno s kamatama. Na temelju vještačenja sud utvrđuje da nije plaćen u cijelosti ni glavni dug te, stoga, obvezuje tuženicu na isplatu glavnice koja nije piaćena.

4.1. Povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-4064/03-2 od 17. veljače 2004. ukinuo prvostupanjsku presudu utvrdivši da je počinjena bitna povreda parničnog postupka jer sve odlučne činjenice nisu utvrđene, posebice glede ugovora !z kojih potječu iražbine te pitanje zasta;e t;ažbina.

3

4.2. Nakon pribave dopunskih isprava i nakon još jednog vještačenja po računovodstvenom vještaku donesena je presuda prvostupanjskog suda broj: P-2296/04-55 od 26. travnja 2005., kojom je naložena isplata iznosa od 897.123,39 kn sa zateznim kamatama, tekućim od 30. kolovoza 2000. do isplate, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 967.978,41 kn s pripadajućim kamatama. Sud je utvrdio da je tuženica isplatila iznos od 1.512.507,80 kn sa zakašnjenjem te je dužna platiti još iznos kamata od 897.123,97 kn, s kamatama koje na taj iznos uglavničenih kamata teku od 30. kolovoza 2000., sukladno članku 279. stavku 2. ZOO-a. Ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3317/05-2 od 24. siječnja 2006.

Povodom revizija stranaka, Vrhovni sud je presudom broj: Rev-650/06-2 od 21. veljače 2007. potvrdio nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 967.978,41 kn, dok je ~ešenjem istog broja ukinuo navedene presude za iznos tražbine od 897.123,29 kn, sa zateznim kamatama od 30. kolovoza

,~· 2000. do isplate. Vrhovni sud je utvrdio da "revizija tuženika osnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu presude kojim je odbijen prigovor zastare za potraživanje kamata. Naime, sudovi su zauzeli pogrešno pravno stajalište da je tuženik navedenim Ugovorom o ustupu pisano priznao i zastarjelu obvezu obračunatih kamata u smislu odredbe čl. 366. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ... )". Vrhovni sud je utvrdio da "tuženiku u ovom sporu pripada pravo na isticanje svih prigovora koje je imao ustupatelj, jer se ustupam mijenja samo subjekt tražbine", te da stoga "sudovi nisu na valjani način raspravili prigovor zastare i utvrdili činjenično stanje u tom smislu ( ... )"

5. U ponovljenom postupku, nakon saslušavanja niza svjedoka u svezi sklapanja navedenih ugovora iz kojih potječe tražbina, donesena je prvostupanjska presuda broj: P-9480/07-96 od 28. rujna 2010., kojom je naložena isplata iznosa od 897.123,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2000. do isplate, dok je odbačena tužba za iznos od 967.978,41 kn. Taj je sud utvrdio da nije došlo do zastare navedene tražbine, uz sljedeći zaključak:

"Kako je dakle u ovom postupku tužena povrijedila ugovorne obveze prema tužitelju jer nije na vrijeme podmirila potraživanja iz ranije spomenutih ugovora i time s osnova neplaćenih zateznih kamata zadržala za sebe iznos od 897.123,29 kn, te je došlo . do stjecanja bez osnove na strani tužene u tom iznosu, valjalo je sukladno odredbi čl. 453. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 209. ZOO-a odlučiti kao pod točkom l. izreke ( ... )"

5.1. Povodom žalbe tuženice, ta je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-41/11-2 od 29. ožujka 2011., uz obrazloženje da je prigovor zastare tužen ice pogrešno raspravljen budući da je prvostupanjski sud presudu utemeljio "na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se pozvao tužitelj, jer tužitelj potražuje zateznu kamatu zbog zakašnjelog plaćanja glavnice, a ne zahtijeva isplatu nikakve koristi od tuženice, kako pogrešno smatra sud."

6. U nastavku postupka, prvostupanjski sud je donio presudu od 7. listopada 2011. (koja se osporava u ustavnoj tužbi), kojom je tužbeni zahljev odbijen, uz sljedeći zaključak:

4

"Budući da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužena zadnju isplatu po računu 23/96 u iznosu od 111.219,68 kn izvršila dana 25. lipnja 1997., a ovršni prijedlog je podnesen 30. kolovoza 2000., a na ovaj slučaj se ima primijeniti zastarni rok od 3 godine propisan odredbom čl. 372. st. 1. ZOO-a, valjalo je usvojiti prigovor zastare ( ... )"

6.1. Žalba podnositelja je odbijena drugostupanjskom presudom od 28. veljače 2012., koja potvrđuje da je prigovor zastare tuženice osnovan. U svezi žalbenih navoda podnositelja, taj sud navodi:

"Neosnovan je žalbeni prigovor da zastara nije nastupila jer da je prekinuta dana 6. listopada 1995. kada je tuženik priznao dug, jer isto ne proizlazi iz dokaza u spisu.

S tim u vezi treba navesti da u smislu odredbe čl. 387. st. 2. ZOO djelomično ispunjenje obveze ne može se smatrati priznanjem duga, pa činjenica što je tuženik po računu platio glavni dug ne znači ujedno i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zateznih kamata."

6.2. Vrhovni sud je presudom od 19. prosinca 2012. odbio kao neosnovanu reviziju podnositelja te utvrdio:

"Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud- pritwaea-pravrte slwaeanje nižestapanjskih ·sooov;;r ··da·· mzenica ·ugovorom o ustupanju nije priznala zasta~elu obvezu na platež zateznih kamata tužitelju.

Odredbom čl. 437. st. 3. ZOO propisano je da se pretpostavlja da su do_spjele a neisplaćene-kamate-ustupljene-s·glavnimpotrazlv-afiJem~--- ········ -···-· · · ·

Nadalje, odredbom čl. 440. st. 2. ZOO propisano je da dužnik može istaći primaocu pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupaocu do časa kad je saznao za ustupanje. Slijedom citiranih zakonskih odredbi tuženica u ovom postupku ima pravo prema tužitelju isticati sve one prigovore koje je mogla istaći prema ustupaocu. Dakle, tuženica ima pravo isticati i prigovor zastare, koji je istaknula tijekom postupka. . . .

s·obzirom aa i:Z"čiiijenlčliin utvrđenja su-dova proizlazi da tuženica ugovorom o ustupanju nije priznala zastarjelu obvezu na platež zateznih kamata tužitelju, da tražbina tužitelja prema tuženici nesporno predstavlja potraživanje, odnosno zahtjev · ·· za isplatu kamate (uglavničene), da je tuženica zadnju isplatu prema tužitelju izvršila 25. lipnja 1997., a da je ovršni prijedlog u ovom postupku podnesen 30. kolovoza 2000., dakle, nakon proteka zakonskog _ _rgka.iz . ..QI ... _312. __ sLJ. _zoo, ... ovaj. sud ocjenjuje· aa sunižestuparifsi<TsLidovipravilno primijenili materijalno pravo iz naprijed citiranih zakonski odredbi ZOO i odredbe čl. 372. st. 1. ZOO kada su ocijenili osnovanim prigovor tuženice o zastari predmetne tražbine te pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP ukinuli platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda broj Ovrv-24798/2000 od 25. siječnja 2001. u dijelu kojim je tuženici bilo naloženo da tužitelju plati iznos od 897.123,29 kuna sa pripadajućem zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2000. do isplate te u dijelu kojim joj je bilo naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.391,33 kune.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda revident se u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 1 OO. ZOO jer se u ovom predmetu ne radi o slučaju sklapanja ugovora koji ima nejasne odredbe.

Nadalje, revident se u reviziji neosnovano poziva i na odredbu čl. 387. ZOO tvrdeći da je tuženica sklapanjem ugovora o ustupanju priznala dug čime je došlo do prekida zastare. Takav navod tužitelja suprotan je činjeničnim utvrđenjima sudova iz kojih proizlazi da tuženica spornim ugovorom o ustupanju nije priznala dug prema tužitelju po osnovi zastarjele obveze zateznih kamata, pa kako tuženica, kao dužnik,

5

nije priznala dug prema tužitelju, to nisu ostvarene niti zakonske pretpostavke za prekid zastare u smislu čl. 387. ZOO."

111. PRIGOVORI PODNOSITELJA

7. U ustavnoj tužbi podnositelj, u bitnome, ističe da je sporno pitanje postupka "je li priznanje duga sadržaj odredbe članka 5. stavka 3. Ugovora koji su stranke sklopile 6. listopada 1999. i koja glasi: 'Ugovorne strane sporazumne su da ovim ugovorom preuzimatelj i Ministarstvo obrane imaju pravo na sva glavna i sporedna potraživanja iz ugovora o kupoprodaji stanova."'

Pri tumačenju te ugovorne odredbe podnositelj se poziva na praksu Vrhovnog suda iz presuda Rev-199/2000 od 8. srpnja 2003., Revt-54/2005 od 11. ožujka 2009., Rev-794/2008 od 27. svibnja 2010., Rev-271/2003 od 26. listopada 2004., Revt-156/2006 od 29. studenoga 2006., Rev-347/2004 od 21. lipnja 2005. i Rev-260/2007 od 18. travnja 2007., koju opširno i citira.

Pozivajući se na predmet Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) Ashingdane protiv Velike Britanije(presuda od 28. svibnja 1985., serija A broj 93, stavak 57) ističe povredu prava na pravično suđenje ističući da "zakonska rješenja članka 387. st. 2. ZOOf78 ostavljaju sudu pravo tumačenja sadržaja izjave o pismenom priznanju duga, što dovodi do pravne nesigurnosti, povrede načela

trodiobe vlasti i vladavine prava, jer se ovakvim rješenjem građane dovodi u situaciju da im ugovore sud proglašava suprotnim zakonu, te tumači njihovu volju suprotno od stvarne volje prilikom sklapanja ugovora."

Osim toga, navodi da nikada ne bi ni potpisao ugovor od 6. listopada 1999. da je znao da se ne radi o priznanju duga. Smatra da je u odnosima s državom "teško ili gotovo nemoguće utvrditi što je bila 'stvarna volja' Države pri potpisivanju ugovora" jer su se u nadležnom Ministarstvu promijenile osobe, te da se obično "nitko ničega ne sjeća".

Smatra da je došlo do arbitrarne neprimjene članaka 99. stavka 2. i 100. ZOO-a iako je prema naprijed navedenoj praksi Vrhovnog suda "vidljivo da je sud ove odredbe primjenjivao u spornim situacijama tumačenja ugovornih odredbi". Pozivajući se na brojne odluke ESLJP-a smatra da postoji neujednačena sudska praksa i proturječne odluke najvišeg suda, a što je suprotno načelu pravne sigurnosti. Svoje tvrdnje precizira na sljedeći način:

"Podnositelj opravdano tvrdi da je u parničnom postupku dokazano i nesporno utvrđeno prema izjavama saslušanih svjedoka, a vidljivo je i iz samog Ugovora, da je upravo tuženik sačinio tekst ugovora, tada je jasno da se sporna odredba 'imaju pravo' mora i može tumačiti samo u korist podnositelja, tj. da je ovom odredbom tuženik priznao dug. Naravno, nije za zanemariti da je i podnositelj ovom odredbom priznao svoje dugovanje (predaju stanova) prema Ministarstvu obrane.

Nije jasno, niti obrazloženo zbog čega VSRH nije primijenio odredbe čl. 99. st. 2. i 100. Z00f78, a u nedostatku obrazloženja nije moguće zaključiti je li VSRH s namjerom zanemario ove odredbe( ... )"

7.1. Osim toga, drži da mu je povrijeđeno i ustavno jamstvo prava vlasništva te da se radi o "potraživanju kao postojećoj imovini"; da je došlo do miješanja u njegovo

6

pravo na mirno uživanje imovine, u smislu prakse ESLJP-a. Međutim, drži da je to miješanje bilo arbitrarno jer su "drugostupanjski i revizijski sud izvan svojih ovlasti glede prava na utvrđenje činjeničnog stanja utvrdili činjenično stanje suprotno od nižestupanjskih sudova u prethodnim odlukama (presude P-2296/04-55 i Gž-3317/05-2) tj. da je tuženik potpisom ugovora priznao dug, te da su bez konkretnog obrazloženja zbog čega se odredba čl. 5. st. 3. Ugovora ne može tumačiti kao priznanje duga".

U svezi s tim navodima, drži da je postupao u dobroj vjeri, pridržavajući se sadržaja ugovora koji je tuženik sam sastavio te da se odredba ugovora tumači na njegovu štetu, a u pitanju nije neki drugi privatni suprotstavljeni interes. Ističe da ZOO-om "nije propisan sadržaj pismenog priznanja, tako da valjanost sadržaja svake takve izjave tumači sud (što je već samo po sebi povreda pravičnosti i pravne sigurnosti, jer sud preuzima ulogu zakonodavca)."

Zaključno ističe da spornim člankom 5. Ugovora od 6. listopada 1999. "visina duga nije određena u točnom iznosu, no podnositelj tvrdi da je visina duga dovoljno određena sadržajno riječima 'iz ugovora o kupoprodaji stanova' obzirom da je na ovaj način odrediva (primjenom odredbi ZOO-a), upravo kako je to odredio i sudski vještak knjigovodstvene struke." Smatra daje tom "odredbom tuženik priznao dug."

7.~. Na kraju ističe i povredu prava na suđenje u razumnom roku te traži naknadu od 35.000,00 kn zbog povrede tog ustavnog prava jer postupak traje preko 12 godina.

Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporene presude.

IV. MJERODAVNO PRAVO

8. U vrijeme sklapanja ugovora između podnositelja i tuženice, 1999., na snazi su-bile sljedeće mjerodavne odreabe ZOO-a, koje glase:

"Članak 99. (1) Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. (2l Pri tumačenju S!')ornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja

up()tnj§lf:>lj§lnit:Uzr<!zi!, ve.ć.tre.ba istraživati zajedničku namjeru ugevar-at11lja i odredbu iako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.

Članak 100. U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili

kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tu.mačit će se u korist druge strane."

"Članak 366. ( 1 l Pismeno priznanje zasta~ele obveze smatra se kao odricanje od zastare. ( ... )"

"Članak 372. (1 l Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ( ... l pa bilo da

se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata ( ... l, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

( ... )"

'· .'•.

···:.:

7

"Članak 387. (1) Zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug. (2) Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, već i na

posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja."

"Članak 437. ( ... ) (3) Pretpostavlja se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnim

potraživanjem."

"Članak 440. ( ... ) (2) Dužnik može istaći primaocu pored prigovora koje ima prema njemu i one

prigovore koje je mogao istaći ustupa ocu do časa kad je saznao za ustupanje."

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

9. Podnositelj je u parničnom postupku tražio priznanje tužbenog zahtjeva prema tuženici, koji se odnosi na uglavničene zatezne kamate prema ugovoru od 6. listopada 1999. Sudovi su taj zahtjev odbili uz utvrđenje da je došlo do zastare u smislu članka 372. stavka 1. ZOO-a jer je proteklo više od tri godine od plaćanja zadnjeg obroka glavnice do podnošenja ovršnog prijedloga podnositelja za naplatu neplaćenih zateznih kamata. Navedena utvrđenja nadležnih sudova podnositelj smatra samovoljom suda koja je imala za posljedicu povredu njegovog prava na pravično suđenje i ustavnog jamstva prava vlasništva. Sudsku samovolju obrazlaže pregledom niza odluka Vrhovnog suda o tumačenju ugovora i nastupanju zastare tražbina iz kojih, potom, izvodi vlastiti zaključak da je onemogućen u ostvarenju svog prava na sudsko namirenje tražbine koju ima prema tuženici.

10. Polazeći od navoda podnositelja, ustavna tužba razmotrena je u odnosu na povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava u njegovom građanskom aspektu, koji u mjerodavnom dijelu glasi:

"Čianak29. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni ( ... ) pravično i u razumnom roku

odluči o njegovim pravima ili obvezama( ... )"

Sadržaj ustavnog prava, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ograničen je na jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje povreda u postupcima pred sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje.

11. U konkretnom slučaju, sudovi su odbili tužbeni zahtjev podnositelja jer su utvrdili da je došlo do zastare prava na naplatu zateznih kamata prema tuženici na temelju članka 372. stavka 1. ZOO-a te da sklapanjem ugovora o ustupanju od 6. listopada 1999. tuženica nije priznala dug koji se tada sastojao od neplaćenih kamata na glavnicu na isporučene stanove, prema ugovoru od 5. siječnja 1995. Vrhovni sud je utvrdio da odredbe ugovora od 6. listopada 1999. nisu nejasne, da nema temelja

~--------------- ···--····-------· --------~

8

za tvrdnju podnositelja da je tuženica sklapanjem tog ugovora izvršila priznanje tada postojećeg duga te da je došlo do prekida zastare u smislu članka 387. ZOO-a.

11.1. Izražena pravna stajališta Vrhovnog suda su valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložena u njegovoj odluci.

11.2. Ustavni sud napominje da je temeljna uloga sudova u demokratskom društvu rješavanje sporova između građana, u kojim postupcima nužno dolazi do tumačenja pravnih poslova koji su sklopljeni u vršenju neke gospodarske djelatnosti. Stoga, ovlaštenje koje su sudovi imali prema člancima 99. i 100. ZOO-a, u odnosu na privatno-pravne ugovore, samo po sebi ne predstavlja izvor nepravičnosti niti bi moglo imati za posljedicu stvaranje pravne nesigurnosti, u smislu presuda ESLJP-a, koje je podnositelj naveo u ustavnoj tužbi. Stoga je neosnovano i pozivanje na obilnu praksu Vrhovnog suda jer je u konkretnom slučaju Vrhovni sud postupao sukladno svojoj ustavnoj dužnosti iz članka 116. stavka 1. Ustava.

Stoga, sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da presudom Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju, podnositelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

12. Polazeći od predmeta spora koji je prethodio ustavnosudskom PCistJJpJ<u, Ustavni sud utvrđo.fe da se poan6siteljneosno\'c;uio poziva ria povredu članka 48. stavka 1. Ustava jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u kome bi se radilo o zaštiti imovinskihJ>r9\/_9J>odn.Q§.iteJj<LU smislu __ ustaljene prakse .. Ustavnog-suda-Ev,­prii11jence, odluke Ustavnog suda broj: U-111-661/1999 od 13. ožujka 2000 .. U-111-72/1995 od 11. travnja 2000., U-111-551/1999 od 25. svibnja 2000., U-111-476/2000 od 14. lipnja 2000., U-1118-1373/2009 od 7. srpnja 2009., itd.).

13. Ustavni sud utvrdio je da prigovori podnositelja vezani uz članak 14. stavak 2. Ustava, na način kako su postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojqj bi u okolnostima lmnkretfiog slučaja osporene presude mogle utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

Vl. POVREDA PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU

14. U odnosu na zahtjev podnositelja da mu se dosudi novčana naknada u iznosu od 35.000,00 kn zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, Ustavni sud je u ovom postupku, pokrenutom ustavnom tužbom nakon okončanja parničnog postupka, primjenom ustaljenih mjerila kod prosuđivanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, na temelju navoda ustavne tužbe i uvida u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

- postupak je započeo ovršnim prijedlogom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu podnesenim 30. kolovoza 2000., koji je rješenjem o ovrsi broj: Ovrv-24798/00 od 25. siječnja 2001. odredio ovrhu za zatraženi iznos uglavničenih kamata u odnosu na Republiku Hrvatsku. Po prigovoru Republike Hrvatske, to je rješenje stavljeno izvan snage rješenjem od 3. travnja 2001. i predmet je upućen u parnicu.

,,-·- ~ .. · ..

g

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gzp-2324/10-5 od 30. lipnja 2011. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu je naloženo donošenje odluke u tom predmetu (broj: P-4924/11) u roku ne duljem od šest mjeseci od prvog idućeg dana nakon objave te odluke, a podnositelju je određena primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. Ustava u iznosu od 9.500,00 kn.

14.1. Nakon donošenja odluke Vrhovnog suda od 30. lipnja 2011., u predmetu su provedene sljedeće radnje:

- prvostupanjski sud je na ročištu 7. listopada 2011. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja;

- povodom žalbe podnositelja Županijski sud u Zagrebu je potvrdio prvostupanjsku presudu i žalbu odbio kao neosnovanu presudom broj: Gž-11779/11-2 od 28. veljače 2012., koja je dostavljena punomoćniku podnositelja 23. svibnja 2012.;

-revizija podnositelja je odbijena presudom Vrhovnog suda broj: Rev-x-780/12-2 od 19. prosinca 2012., koju je zaprimio punomoćnik podnositelja 8. srpnja 2013. ·

14.2. U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi predmet je pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je od pokretanja postupka do dana primitka presude Vrhovnog suda od 19. prosinca 2012. postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, deset (10) mjeseci i osam (8) dana.

Od dana donošenja rješenja Vrhovnog suda broj: Gzp-2324/1 0-5 od 30. lipnja 2011. do dana okončanja postupka, postupak je trajao dvije (2) godine i osam (8) dana.

14.3. Postupak se nakon rješenja Vrhovnog suda vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Županijskim sudom u Zagrebu i Vrhovnim sudom te je prvostupanjski sud u zadanom roku donio presudu 7: listopada 2011. Nakon toga su u primjerenim, kraćim rokovima svoje odluke donijeli drugostupanjski i Vrhovni sud.

Stoga je ocjena Ustavnog suda da je postupak nakon rješenja Gzp-2324/10-5 vođen učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te okolnost da je postupak okončan, da je podnositelj iskoristio raspoloživa pravno sredstvo pri Vrhovnom sudu te da mu je određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju nije povrijeđeno pravo da neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

10

15. Slijedom iznijetog, na temelju članaka ?3. ! 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci.

PREDSJEDNICA VIJEĆA Snježana Bagić, v. r.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Broj: Rev-x 780/12-2

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. d.o.o. Ž., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11779/11-2 od 28. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4924/11-102 od ?.listopada 2011., u sjednici održanoj 19. prosinca 2012.,

presudio J e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je ukinut platni nalog sadržan u Iješenju o ovrsi toga suda broj Ovrv-24798/2000 od 25. siječnja 2001. u dijelu pod točkom I. za iznos od 897.123,29 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2000. do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.391,33 kune (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 78.575,00 kuna (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. u reviziji je predložio reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev prihvatiti, a tuženicu obvezati da tužitelju naknadi parniči trošak i trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. l. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91192, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57111 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

- 2- Rev-x 780/12-2

Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi slijedeće navode:

- da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, protUiječi sama sebi i razlozima presude čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka ll. ZPP;

- da je sud odluku donio bez savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupno postupka, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. l. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP;

- da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. l. ZPP u vezi s čl. 375. st. l. ZPP jer nije cijenio sve žalbene navode tužitelja.

Suprotno tvrdnji tužitelja iznesenoj u reviziji tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka ll. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži protUiječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog post\lpka iz čL 354. st. 2. točka ll. ZPP.

· Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je iz-Veo piVosfupail.jski sud, u postupkU preci drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. l. u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza temelji na sa~ esnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Osim toga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. l. ZPP u svezi s čl. 3 75. st. l. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Navodi revizije kojima revident u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije zaključke od nižestupanjskih sudova su činjenični prigovori koji nisu od značaja u ovom, revizijSkom postupku i ovaj ih sud nije niti mogao uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 385. st. l. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 5. siječnja 1995., sklopljen ugovor broj 646/01-94 između građevinskog poduzeća J. d.d. ž., kao prodavateija i tuženice, kao kupca, kojim je tuženica kupila 27 stanova u izgradnji na lokaciji V. I. u ž. za kupoprodajnu cijenu od 7.668,295,13 kuna;

- 3- Rev-x 780/12-2

- da su 23. ruj~a 1998. građevinsko poduzeće J. d.d. Ž. i tuženica sklopile dopunski ugovor iz kojeg proizlazi da je došlo do povećanja troškova, odnosno kupoprodajne cijene u visini od 1.172.976,00 kuna te da se financijska obveza kupca po osnovnom ugovoru povećala za iznos poreza na dodanu vrijednost od 168.702,49 kuna, tako da ukupna obveza iznosi 1.342.678,50 kuna;

-daje 6. listopada 1999. između tuženice, J. d.d. za građevinarstvo Ž., kao ustupatelja i tužitelja, kao preuzimatelja, zaključen ugovor kojim su stranke postigle sporazum o ustupanju prava i obveza iz ugovora o kupoprodaji broj 646/01-94 od 5. siječnja 1995. i dopunskog ugovora od 23. rujna 1998. na način da ustupatelj ustupa preuzimatelju sva svoja prava i obveze iz postojećih ugovora, preuzimatelj preuzima ta prava i obveze, a tuženica pristaje na ustupanje i prelazak prava;

- da je tuženica u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu iz ugovora o kupoprodaji i dopWlSkog ugovora prema tužitelju, ali sa zakašnjenjem;

- da je tuženica zadnju isplatu ugovorne obveze po računu 23/96 izvršila 25. lipnja 1997.;

-da je ovršni prijedlog u ovoj pravnoj stvari podnesen 30. kolovoza 2000.;

- da tražbina tužitelja u ovom postupku predstavlja uglavničenu zateznu kamatu, kao sporedno potraživanje iz ugovorne obveze;

sudovi su prihvatili prigovor tuženice da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine u smislu odredbe čL 372. st L Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) i pozivom na odredbu čL 451. st 3. ZPP ukinuli platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda broj Ovrv-24798/2000 od 25. siječnja 2001. u dijelu kojim je tuženici bilo naloženo da tužitelju plati iznos od 897.123,29 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2000. do isplate te u dijelu kojim joj je bilo naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.391,33 kune.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sporno je je li tuženica ugovorom o ustupu od 6. listopada 1999. priznala dug po osnovi zastruje le obveze obračunatih kamata u smislu odredbe čL 366. st. L ZOO ili nije?

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženica ugovorom od ustupanju nije priznala zastruje lu obvezu na platež zateznih kamata tužitelju.

Odredbom čL 437. st 3. ZOO propisano je da se pretpostavlja da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnim potraživanjem.

Nadalje, odredbom čL 440. st 2. ZOO propisano je da dužnik može istaći primaocu pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.

- 4- Rev-x 780/12-2

Slijedom citiranih zakonskih odredbi tuženica u ovom postupku ima pravo prema tužitelju isticati sve one prigovore koje je mogla istaći prema ustupiocu. Dakle, tuženica ima pravo isticati i prigovor zastare, koji je istaknula tijekom postupka.

S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da tuženica ugovorom od ustupanju nije priznala zastatjelu obvezu na platež zateznih kamata tužitelju, da tražbina tužitelja prema tuženici nesporno predstavlja potraživanje, odnosno zabtjev za isplatu kamate (uglavničene), da je tuženica zadnju isplatu prema tužitelju izvršila 25. lipnja 1997., a da je ovršni prijedlog u ovom postupku podnesen 30. kolovoza 2000., dakle, nakon proteka zakonskog roka iz čl. 372. st. l. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz naprijed citiranih zakonski odredbi ZOO i odredbe čl. 372. st. l. ZOO kada su ocijenili osnovanim prigovor tuženice o zastari predmetne tražbine te pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP ukinuli platni nalog sadržan u tješenju o ovrsi istog suda broj Ovrv-24798/2000 od 25. siječnja 2001. u dijelu kojim je tuženici bilo naloženo da < i .. tužitelju plati iznos od 897.123,29 kuna sa pripadajućem zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2000. do isplate te u dijelu kojim joj je bilo naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 34.391,33 kune.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda revident se u reviziji neosnovano poziva na odredbu čL !OlT. ·'ZOO jer se u ·ovom predmetu ne raai o shičaju skhtpanja ugovora koji ima nejasne odredbe.

Nadalje, reViaeftt se u reviziji neosnovano poziva i ria odridbu Čl. 387. ZOO tvrdeći da je tuženica sklapanjem ugovora o ustupanju priznala dug čime je došlo do prekida zastare. Takav navod tužitelja suprotan je činjeničnim utvrđenjima sudova iz kojih proizlazi da tuženica spornim ugovorom od ustupanju nije priznala dug prema tužitelju po osnovi zastatjele obveze zateznih kamata, pa kako tuženica, kao dužnik, nije priznala dug prema tužitelju, to nisu ostvarene niti zakonske pretpostavke za prekid zastare u smislu čl. 387. zoo.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća: Željko G lušić, v. r.

··: >.

Odluka: pž17~/0z-3

Odluka

XXI Pi-1727/02-3

UIMEREPUBLIKEHRVATSKE _.--------',

) PRESUDA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od

sudaca mr. sc. Lucije Cimić, kao predsjednice vijeća, te Branke Vučaj i sutkinje porotnice Vesne Negro, kao Banova viječa; u

pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI FOND ZA PRIVAT!ZACl)U. Zagreb, protiv tuženika PAPUK d.d. Našice, koga zastupa opunomoćenik Vladimir Olbina, odvjetnik u Našicama, radi

36.873,41 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-Bs/o2 od 29· siječnja 2002.

godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2005. godine

presudioje

Odbija Se žalba kao neosnovana i potvrđuje, u pobijanom dijelu -odluke pod točkama ll. i lli. izreke, presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-Ss/o2 od 29- siječnja 2002. godine.

Obrazloženje

. ___ j Osporenim je dijelom presude, pod točkom IL izreke tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 36.650,69 kii, dok je pod točkom Ill. izreke tužitelj obvezan na nadoknadu pairtičnog

troška u iznosu 817,40 kn.

Protiv tog je dijela presude, a što je -razvidno iz sadržaja žalbe,

žalbu podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima, s prijedlogom žalbenom sudu, za preinačenjem pobijane-presude usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i ukidanjem odluke o

tr~kovima.

Nepobijanim dijelom presude - pod točkom J. izreke, tuženik je obvezan platiti tužitelju, s osnove zahtjeva za isplatu zateznih kamata, jznos 222.,72 kn, a pod točkom IV. izreke, odbijen je

prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

.IUS·INFO" €> IUS SOnwARE

Žalba nije_ osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanom-dijelu, suk1adno

odredbama članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi s odredbama članka :Z84. stavak s. zakona o izmjenama i dopuncuna Zakona p parničnom postupku («Narodne novine>) broj

117/03), drugostupanjski sud je našao kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.

U predmetnoj parnici, u kojoj tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata, sud prvog stupnja je, nakon utvrđenja činjenične osnova za prosudbu takvog zahtjeva· utvrđenje postojanja. obveze

tuženika za plaćanje novčanog iznosa, konkretno plaćanje dividende-tužitelju kao dioničaru tuženika, i plaćanje sa

zakašnjenjem, osnovanost zahtjeva-za isplatom utuženog iznosa (uglavničenih) zateznih kamata zbog zakašnjenja, prvos~panjski je sud pravilno prosuđivao kroz tuženikov prigovor zastare, te je pobijanom odlukom odbio zahtjev za navedeili iznos, utvrdivši nastup zastare, a prigovor tuženika u tom dijelu osnovanim. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude daje jasne razloge

svojih utvrđenja i prosudbi, kako u svezi s relevantnim Onjeničnim stanjem, tako i u svezi s primjenom materijalnog

prava, te pravilno pošavši od odredbe članaka 372. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91,73/91,111/93,

3194. 107/95, 7/96, 91/96. 112/99 i 88/m). kojim su uređena povremena potraživanja, te odredaba članaka 388. i 391. istog Zakona, a glede pitanja prekida zastare, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje nastup zastare za odbijeni d1o tuzDenog zahtjeva, te zakonito odbija pružiti sudsku zaštitu tužiteljevom zahtjevu u tom dijelu.

Osnova žalbe na kojoj žalitelj utemeljuje svoje osporavanje navedenog dijela prvostupanjske presude i zapravo jedini žalbeni navod kojim se utvrđenja prvostupanjskog suda pobijaju. sadržan je u pozivanju žalitelja na odredbu članka 313. Zakona o obveznim odnosima, kojim su uređena pravila o redoslijedu ispunjenja u

slučaju postojanja konkurencije glavne obveze u odnosu na sporedne, te redoslijedu ispunjenja sporednih obveza kamata i troškova.

U smislu navedene zakonske odredbe, kada dužnik plati ·glavnicu. neupitno je pravo vjerovnika koristiti se uračunavanjem i primljenim iznosom naplatiti kamate. Međutim, da bi to pravo

Ispisano: 26.2.2016 Stranica 1 od z

nastalo na strani vjerovnika, isti je obvezan o tome izvijestiti

dužnika. budući da_se u prptivnom in\a_smatrati kako jesUglasari:. s dUŽlllkovom ponudom da n<~:ipriie otplaćuje gl~vnicu. Dakle, u

konkretnom slučaju, kraj činjenica koje proizlaze iz spisu privijenih isprava - tužiteljeva izVatka broj 141 od 27. srprija2orio. godine o iuženikovoj uplati dividende u iznosu 58.739',66 ~t" (glavnica). te tUŽiteljeva dopisa tuženiku o9, 4. travnja 2001~ ·'_:· godine, koji sadrži slijedeće (predmetne odlučne) navod_e . ., .. :iražili smo uplatu duga po dlvidendi ... dug ste uplatili...do danas uplatu kamate niste izvršili ... "', nije prihvatljivo žalbeno pozivanje na odredbe o uračuna vanju, budući da je sa strane tužitelja o tome izostala obavijest tuženiku. a iz-sadržaja navedenog dopisa razvidno je tužiteljeva prihvaćanje.plaćanfa glavnice, pa se žalba ocjenju le u djelosti neosnovanom, a utvrđenje je suda drugog

stupnja kako žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda.

Konačno. polazeći od zakonskih određenja sadržanih u odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku na koji se poziva prvostupaniski sud, a kraj činjeitica razvidnih U sadržaja spisa - troškoVnik tuženika, utvrđenje je ia1benog suda kako je bilo valjane osnove za odlučivanje o troškovima na način kako je to učnjeno pobijanom odlukom o troškovima, a razlozi kojima se t ... o_dluka_obrazlaže.suglasnisu.sadržaju--troškovnika-usklađenom

odredbama tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za

rad odvjetnika (.,Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), te je žalba neosnovana i u lom dijelu.

Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, valjalo žalbu odbiti te presuditi kao u izreci.

U nepobijanom dijelu, točke I i IV. izreke, prvostupanjska presuda

ostaje neizmijenjena.

U Zagrebu, 13. prosinca 20o_5. _g~ine

PREDSJEDNIK VIJECA MR. SC. LUCIJA tiMI t. v.r.

® IUS SOFTWARE Ispisano: 26.2.2016 Stranica 2 od 2

B. Obrulun kamata po stopi koja se obrolunavala na J tedne uloge po viđenju u valuti DEM/EUR do 31.12.2007., a potom po 5topl zakonske zatezne kamate

IZRAC:UN VISINE OBVEZE na Ime GLAVNICE l KAMATE':

12.raču.n obveze do Isplate dana 17,08.Z010. u kn Kamatna Porporc. .... Stavka Od Do BroJ stopa koetldjent Povečanje Iznos Ss Ido Saldo Saldo

dana p. a. glavnice stavke glavnice kamate duga 1 z 3 • s 6 7 8 9 10 11 1 Glavnica 30.01.2000 . 55:24~>01 E. €

Kamata 30.01.2000 01.01.2001 337 0,72% 0,00659114 364,11 € 55.243,01 € 364,11 € 55.607,12 € Kamata 01.01.2001 01.01.2002 365 0,84% 0,00837500 462,66 € 55.243,01 € 826,77 € 56.069,78 € Kamata 01.01.2002 01.07.2.002 181 0,66% 0,00329354 181,95 € 55.243,01 € 1.008,72 € 56.251,73 € Kamata 01.07.2002 01.01.2003 184 0,66% 0,00334813 184,96 € 55.243,01 € 1.193,68 E 56.436,69 € Kamata 01.01.2003 01.01.2004 365 0,34% 0,00342500 189,21 € 55.243,01 € 1.382,89 € 56.625,90 € Kamata 01.01.2004 01.01.2005 366 0,27% 0,00270000 149,16 € 55.243,01 € 1.532,05 € 56.775,06 € Kamata 01.01.2005 01.01.2006 365 0,27% 0,00270000 149,16 € 55.243,01 € 1.681,21 € 56.924,22 €

~~mau 01.01.2.006 01.01.2007 365 0,27% 0,00270000 149,16 € 55.243,01 € 1.830,37 € 57.073,38 € Kamata 01.01.2007 01.01.2008 365 0,35% 0,00348333 192,43 € 55.243,01 E 2..022,80 € 57.265,81 € Kamata 01.01.2008 01.01.2009 366 14.00% 0,14000000 7.734,02 € 55.243,01 € 9.756,82 € 64.999,83 €

'1~:::: 01.01.2009 01.01.2.010 365 14,00% 0,14000000 7.734,02 € 55.243,01 € 17.490,84 € 72.733,85 € 01.01.2010 ·17:0a~2bto 228 14,00% 0,08745205 4.831,12. € 55.243,01 € 22.321.96 € 77.564,97 €

u kn

)

" -.·

Obračun l (%)od Kamata Glavnice

Glavnica l Kn l Razdoblje obračuna. / Broj l Godišnja / / od Dana / do Dana l Dana stopa /

Razdoblje primjene g. stope /

od dana do dana /

525.000,00

23.11.2010 39 7.853,42 1,5% ~

36.447,95 0L01.2011 181 6,9% ~

31.7Sa,9o 01.07.2011 184 6,0%

01.01.2012 ~ 14% 01.01.2010-30.06.2011 63.000,00 12,0%

10.05.2016 r---- 12% 01.07.2011-31.07.2015 63.000,00 01.01.2013 ~ 8,13% 01.08.2015- 31.12.2015 12,0%

01.01.2014 365 8,05% 01.01.2016- 31.12.2100 63.000,00 12,0%

01.01.2015 ----zu 36.59!,78 7,0% -

01.08.2015 ~ 17.89!,57 3,4%

01.01.2016 131 15.126,74 2,9%

Ukupno Kamata (i% od glavnice) 334.67(),36 63,7%

Glavnica 525.000,00

SVEGA [Glavnica+ Kamate) 859.67(),36 Kn

Ukupno Kamate (Glavnica) 334.670,36

Ukupno Glavnica 525.000,00

859.670,36[ Kn

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB- Ul. grada Vukovara 84 Poštanski pretinac 303

Zapisnik

Pos!. broj: LXX P-5905/04-30

od 3. srpnja 2014. godine

o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu Prisutni od suda: Sudac: Vesna Horvat Tužitelj: Grad Zagreb

Tuženik: Euroagram d.o.o.

Zapisničar: Dragica Župan Radi: isplate

Sudac započinje glavnu raspravu u 9,45 sati, i objavljuje predmet raspravljanja. Rasprava je javna.

Utvrđuje se da su pristupili: Za tužitelja: Kornelija Karić, od vj. u Zagrebu i Jerko Bogdanić, odvj. vježbenik Za tuženika: Nenad Grof, od vj. u Zagrebu Vještak: ing. Zrinko Ručević

Pun. tužitelja izjavljuje da tužitelj ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda i prigovora.

Pun. tuženika izjavljuje da tuženik ostaje kod odgovora na tužbu svih dosadašnjih navoda i prigovora.

sud donosi

rješenje

Provest će se dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka.

Vještak: ing. ZRINKO RUČEVIĆ, stalni sudski vještak, podaci poznati sudu, nakon izvršenog uvida u spis, pismeni nalaz i mišljenje te upoznat s prigovorima stranaka daje slijedeće usmeno očitovanje:

Podneskom od 27.5.2014. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju koji sam izradio ističući veći broj primjedaba koji su većinom pravno pitanje pa ću se očitovati samo u onom dijelu koji se odnosi na daljnje izračune.

Tuženik prvo prigovara inačici izračuna u kunama što je pravno pitanje o kojem će odlučiti sud pa se nemam tu što očitovati.

Tuženik nadalje predlaže primjenu kamatnih stopa na štedne uloge po viđenju za cijelo razdoblje izračuna u pogledu čega mogu reći da sam izračune sačinio na temelju propisa koji su Važili u pojedinim razdobljima pa tako i npr. na temelju ZOO­a (NN 35/05) koji je Zakon počevši od 1.1.2006. izjednačio stope zateznih kamata bez obzira na valutu obveze. Dakle ja sam izračune sačinio na temelju zakona, a koje potrebno sačiniti kakve druge izračune ja ih mogu napraviti ako sud donese takvo

.!.

2 Pos!. br. LXX P-5905/04-30

eksplicitno Jješenje. Tuženik nadalje prigovara dijelu obračuna u kojem sam zatezne kamate na prvi nesporno plaćeni obrok uglavničio te sam iste izračune uključio počevši od dana pokretanja sudskog postupka, jer je tuženik mišljenja da se ne može promatrati samo pojedini obrok kao dio glavnice, nego ukupno glavno potraživanje. U odgovoru na navedeno mogu reći da sam ja svaki pojedini obrok, imajući u vidu da je točno poznata njegova visina i dospijeće tretirao kao zaseban dio potraživanja tužitelja i na taj način sam tretirao i zatezne kamate koje se odnose na taj obrok. Ističem da sam u mogućnosti sačiniti i drugačiji izračun za što bih trebao eksplicitno Jješenje suda. Tuženik također prigovara primjeni opće stope zateznih kamata u inačici izrade u valuti EUR počevši od l. siječnja 2006. jer smatra da bi se trebalo primjenjivati ta stopa od 1.1.2008. godine. U pogledu navedenoga mogu reći da ZOO takvu odredbu nema odnosno on je na snazi od 1.1.2006. i o tome postoji i brojna sudska praksa VSRH. Naravno u mogućnosti sam sačiniti i alternativni izračun ako bi sud zadao takav zadatak. Preostale primjedbe tuženika pravne su primjedbe o kojima se ja nemam što očitovati.

Podneskom od 30.5.2014. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju ističući da sam pogrešno uračunavao evidentirane uplate jer daje po kompenzacijama iz 2010. g. tužitelj zatvarao kamate s obzirom da tuženik drugačije nije naveo kod obavljenih uplata. U odgovoru na navedeno mogu reći da sam ja uračunavanje obavljenih uplata za~ve uplate-sačinio na način da se podmiruju prvo-osnovica, a zatim kamate jer e tak u početku sam tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao. Činjenica je da ZOO propisuje uračunavanje uplata kod konkurencije raznorodnih obveza na način da se prvo podntifuj\dfošl<ovi, kamafe, a onda glavnica, noja sam pošao od toga kako je sam tužitelj zatvarao u prvom dijelu obavljene uplate pri čemu ističem da se takvo uračunavanja uplata u poslovnim knjigama tužitelja ne navodi samo za obrok koji je dospijevao 1.10.1999. nego se odnosi i na dio obroka koji je dospijevao 29.1.2000., što znači da tužitelj predlaže da se za jedan te isti obrok na različit način tretiraju različite uplate. S obzirom da se radi o pravnom pitanju ističem da sam u mogućnosti napraviti nove izračune kako to predlaže- tužitelj all bi tteoalo razjasniti koje sve uplate se trebaju uračunavati na način kako to predlaže tužitelj. Tužitelj nadalje ističe da s obzirom da u ugovornim odredbama je ugovorena zakonska kamata, da sam u tom slučaju u inačici izračuna u valuti EUR trebao primjenjivati upravo te kamate a ne kamate po viđenju u najnižoj stopi u pogledu čega mogu reći da sam upravo primjenjivao zakonsku kamatu koja za p9otraživanaj. u protuvrijednosti strane valute nije bila propisana zakonom već ju je utvrdila sudska praksa. U kojem smislu u cijelosti ostajem kod tih izračuna.

Na posebno pitanje pun. tuženika zbog čega sam u izračunu u valuti EUR stopu zateznih kamata prema novom ZOO počeo primjenjivati od 1.1.2006, a posebno imajući u vidu da je tužitelj isto zatražio od 1.1.2008. mogu reći da sam to tako napravio jer tako piše u Zakonu, a to što je tužitelj na neki drugi datum tako postavio meni nije odlučno za izračun.

Na posebno pitanje pun. tuženika od kuda proizlazi velika razli...l(a između kunskog i deviznog obračuna i to u smislu podmirenja glavnice, mogu reći da razlika proizlazi iz toga što dio glavnog potraživanja predstavljaju i uglavničene kamate, a one su u deviznom obračunu zbog izuzetno niskih kamatnih stopa bitno manje (3.703,89 EUR u odnosu na 238.040,09 kn) i upravo u tome se b-ije razlika o kojoj tuženik pita.

Na posebno pitanje pun. tuženika zbog čega u izračunima nisam uzeo kompenzaciju od 20.7.2010 na iznos od 11.647,37 kn, mogu reći da mi za očitovanje o tome, a s obzirom na opsežnost dokumentacije treba rok za očitovanje .

.1.

(

3 Pos!. br. LXX P-5905/04-30

Drugo nemam što za iskazati. Na vještaka daljnjih pitanja nema.

Vještak potražuje trošak pristupa na današnje ročište u iznosu od 250,00 kuna.

Sud donosi rješenje

Vještaku se odobrava zatraženi . iznos te se na!~~-tužitelju i tuženiku na jednake dijelove i to svaki I 25,00 v e u latiti u roku od I 5 dana na ime troska pristupa vještaka na današnje ročište, na žiro račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke .d., za Opcinski giadanski sud u Zagrebu, broj HR! 7239000 I 1300003265, Model: HR05, poziv na broj 221-213-5905-04, te dokaz uplate dostaviti u sudski spis.

Pun. tužitelja predlaže izvršiti dopunu nalaza sukladno prigovorima iz podneska i knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja na način da uplate vršene kao podmirenje glavnice zatvara na taj način jer su iste uplate bile i označene na način da se plača pojedina rata glavnice te da sve uplate vršene kompenzacijama tijekom 20 I O. koristi za zatvaranje kamate s obzirom da u tim kompenzacijama nije bilo naznačeno da bi se radilo o uplati bilo kojeg dijela ili obroka glavnice. Ustraje kod svih prigovora i podredno predlaže novo financijsko vještačenje.

Pun. tuženika predlaže vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da u svoje obračune uključi uplatu kompenzacijom od 20. srpnja 201(). godine, zatim da sačini obračun dugovanja u varijanti s valutnom klalizlllom na način da obračuna pripadajuće kamate za čitavo dugovano razdoblje prema ZOO-u, odnosno starom ZOO-u, tj. sukladno stopi koju je banka· isplaćivala na devizne štedne uloge po viđenju, a potrebno je d a svakako u toj varijanti kamatu obračuna od 1.1.2008. sukladno stavovima u spis dostavljene sudske prakse, a ne od 1.1.2006. g. kako je to načinio u osnovnom nalazu jer time računa dug preko postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik predlaže da vještak sačini novi obračun i u kunskoj inačici br. I svojeg nalaza na način da dug po osnovu kamate računa sukladno obračuna eskontne stope uvećane za poet postotnih poena sukladno primjedbama istaknutih u podnesku tuženika od 27.5.20 I 4. g. te da obje inačice obračuna izvrši bez uvećanja osnovice za iznos zakonskih zateznih kamata na dan 15.7.2004. g. kako je to sačinio u nalazu,a s obzirom da je glavno potraživanje ugašeno 23.11.2010. g. Također se tuženik protivi tužiteljevom prijedlogu za novim izračunom sukladno čl. 313. ZOO-a s obzirom na činjenicu d a je na svim kompenzacijama naznačeno da se radi o plaćanju zemljišta, odnosno kupoprodajne cijene iz ugovora.

Pun. tužitelja se protivi prijedlozima tuženika za primjenu kamate po viđenju mi predrnetno potraživanje za cijeli period obzirom da je čl. 3 Ugovora o kupoprodaji utvrđeno da se kupac obvezuje obročnu isplatu vršiti u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog obroka što znači da do konverzije valute iz EUR u kune dolazi u trenutku dospijeća svakog obroka, a ne u trenutku isplate kao tvrdi tuženik. Slijedom čega se u ovom slučaju zakonska zatezna kamata primjenjuje na kunsku valutu kod ugovorenog dospijeća svakog obroka. Nadalje, protivi se stavu tuženika da se primjenjuje uvećanje od 5 postotnih poena jer su stranke pravne osobe odnosno osobe javnog prava za koje j e propisano uvećanje za 8 postotnih poena pa se takvo uvećanje treba primijeniti prilikom izračuna visine potraživanja. U odnosu na primjenu kamate

./.

4 Pos!. br. LXX P-5905/04-30

zakonske zatezne na EUR tuženik je stava daje stupanjem na snagu ZOO u primjeni i odredba o kamatnoj stopi te da je primjena eskontne kamate na kunsko potraživanje odgođena do 1.1 :2008., dakle u ovom slučaju na devizna potraživanja eskontna stopa se primjenjuje od 1.1.2006. pa nadalje, u tom smislu obzirom na primjedbe tuženika, tužitelj ispravlja, uređuje tužbeni zahtjev i to alternativni koji je postavljen u EUR na način da u dijelu u kojem je zatražena kamata na štedne uloge po viđenju do 31.12.2007. potražuje do 31.12.200S.g., time da će u konačnici urediti tužbeni zahtjev nakon dopunskog nalaza vještaka.

Pun. tuženika navodi da se protivi sada izmijenjenom tužbenom zahtjevu smatrajući da isti ne predstavlja usklađivanje s nalazom vještaka već da predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva te se stoga kako je već navedeno tuženik istom protivi. ·

sud donosi

rješenje

Odbija se preinaka tužbenog zah~eva na način kako je to tužitelj učinio na današnjem ročištu time da se tužitelj obvezuje nakon dopunskog očitovanja vještaka u konačnici urediti tužbeni zahtjev te će sud nakon toga odlučiti o tome da li se radi o preinaci tužbenog zahtjeva ili usklađenju sukladno nalazu vještaka

Prihvaća se prijedlog tuženika te će se provesti dokaz dopunskim pismenim očitovanjem vještaka na način da se vještak očituje da li je u svoj pisani nalaz i mišljenje i svoj obračun uključio uplatu kompenzacijom od 20.7.2010. g. te da sukladno navedenom, ukoliko ista nije uključena sačini svoju dopunu nalaza sa uključenom spomenutom kompenzacijom . U ostalom dijelu prijedlog tuženika za dopunu nalaza se odbija.

Odbija se prijedlog tužitelja za dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu kao je to tužitelj učinio na današnjem ročištu.

Pozvati će se ing. Zrinko Ručević radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja sa zadatkom naprijed navedenim. Po izradi nalaza i mišljenja glavna rasprava biti će zakazana pismenim putem.

O dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenje novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja biti će odlučeno u daljnjem tijeku postupka.

Dovršeno u l O: S 8 sati

Sudac: Stranke:

Zapisničar:

.!.

GR(HCO..PARTNERI ·. O:OVJETNI~J::o DRUSTVO ·

PISARNICA ZAGREB ll. RH ·10000 ZAGRKII· Inica gn~da VUkoVBnl 282 ·tel: +385 1613 59 01· •·mall: plsilnllwgZ®grglc·partnerLhr

Prima:

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD u ZAGREBU

m. grada Vukovara 84

RH·lOOOO ZAGREB

Zagreb, 20141 05119

IV-00092 N.Grof

PREDMET: P. 5905/04 ·V. Horvat

. TužiTELJ:. · GRAD ZAGREB,

Trg Stjepana Radića 1,

.· zastupan po odVjetnicima 1z OdVjetničkog društva .Mađarić & Lui" iz zagreba, Iiica 191 f

T U ž E N I K: EUROAGRAM TIS d.o.o. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282,

OIB: 99681:708224,

zastupana po odVjefuiciiiia Iz OD GRGIĆ &t PARTNERI iz Zagreba, Pisarnica Zagreb lllffi. gradaVukpVa.ra 282

RAD I: Isplate

· V P S: 1.163.3{1,55 kn -150.694,97 EUR (ili 1.145.281,7Tkn)

Na temelju.članka 106. ZPP·a, dostavlja se:

PODNESAK TužENi!{A

Kojim se očituje na Nalaz Vještaka Mr. sc. Ručevlća od 18. travnja 2014.god, te na dosadašnji tijek postupka

POPIS TROŠKOVA:

Podnesak po OT. sa Pdv·om

1163boda

14.537,50 lm

ODVJETNIK NENAD GROF

e:nii.U: n..;adQuf@grglc'partnerl.hr

'

. . • ·I. 'I'uženlk je zaprimio Nalaz i mt§ljenje vje§taka Mr. sc. Ru.čevića Dd 16. travnja 2014 .

god., te smatra potrebnim ofltovati se na navode Istoga i iznijeti primjedbe na u Nalazu dane Izračune možebitne obveze tuženika. (u obadviJe »Inačice«)

Vještak u uvodnom dijelu Nalaza navodi:

»Tul!ltelj kao prodavatelj l pravni prednlk tuženika (društvo Automobil-centar d.o.o.) kao kupac zaključili su 2. kolovoza 1999. godine Ugovor o kupoprodaji (list 3· · 5· spisa; u daljnje tekstu: ugovor), kojim su ugovorili kupoprodaju zemljlha u Zagrebu, u naselju Utrine, za kupoprodajnu eljenu od 695.481,28 DEM.

Stranke Ugovora utvrdile su da je kupac na Ime jam~vine platio Iznos protuvrijednosti od 68.013,96 DEM, a plaćanje ostatka kupoprodajne ciJene od 627.467.32 DEM ugovoren Je siJed !!tom dinamikom: ( ·-)«

Tu!ltelj u tužbi od 12. srpnja 2004 godine navodi:

» ( ... ) Ostatak kupoprodaJne cijene u Iznosu od 627-467.32 DEM u kunskoj protuVrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju NBH na dan uplate, tuženik se obvezao platltJ u tri obroka u visini i rokovima utvrđenim člankom 3· Ugovora( ... )«.

Dakle - ne bl.trebalo biti prljepora - da su ugovorne stl'aiike, u konkretnom slučaju ugovorom oJrupoprodajl qd 02. kolovoza 1999 god, kupoprodajnu cijenu kao novčanu obvezu (tUženika) . ugovorili u stranoj • valuti (DEM) kao ·valuti ugovora (III valuta obveze ili valuta glavnice) koja se kod isplate preračunava- .prema srednjem tečaju NBH "' u domaću valutu kao valuta ispunjenja (plaćanja).

U prilog prednjeg svakako Ide i dopis tužerifka o »pr~gledu. dugovanja« od 13; lipnja 2001 u kojem se navodi da je dug za zernlj!Jte 438.285,55 DEM kao 1 «Opomena pred tUžbu l obračun kamata» tužitelja od 2o: siječnja 2003 god; Iz koie se pro1Zia21 da. tužitelj neisplaćeni - a dospjeli - dio kupoprodajne djene u svojim poslovnim knjigama evidentira kao valutnu tražbinu koju p(!tražuje u valuti ugovora.! u iznosu od 150;694,97 BUR. (ovaj dokument prllol!en je uz tužbu)

II. Kada smo utvrdili da je obveza tuženika obveza u stranoj valuti, svakako je dobro. pojasniti na koji naflntakva obveza prestaje odnosno Ito Je predJn.•~tispUJ1)enja :kada se radi o obvezi u stranojvaluti (ovdje DEM odliosno EUR). ·

Kako su se u sudskoj praksi »pojavila« razllflta stajališta Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela - od 22. prosinca 2002 - donio je »pravni! shvaćmjec, slijedećeg sadržaja:

»Vjerovnik nije ovl.ašten svoju tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti samovoljno Oednostrano). pretvoriti u tražbinu u domaćoJ valuti niti je u toj valuti i.Jtužiti.

Ako on to Ipak učini, sud će ako ocijeni da je tužbeni zahtjev Inače osnovan, naložiti tuženiku da tužiteljevu tral! binu Ispuni u stranoj valuti na kofu ona glasi. (C:I. 307. Zakona o obveznim odnosima· "Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).«

Izdvajamo! di<! iz obrazloženja ovog»pravnog shvaćanja«,

»( ... )U vezi s oviaJtenJem vjerovnika da·svo[u tražbinu ~~~u skl~dusa zakonc)m:gla:~!.~a plaćanje u stranoJ .valutl.bez pristanka dul!nika,M!l'Vorl utražbif'lUU d~rnaćoJYi!ltittfJ .td! Je

. valuti. utul!l u praksi Vrhovnog suda RepubHke HI'Yatskebgoje prlh~ateno Sti)~ll!~ ko(e je • otprDike.glasllo ovako: "l onda kad bna pravo u postUpku pred sudom Republike Flrvaf:Ske

Stranica 2 od 9

GRGIĆ o. PARTNERI

ishoditi naplatu svoje trafblne u stranoJ valuti, vjerovnik to nije dužan. u~niU, već mo!e tra~iti da mu se u domaćoj valuti Isplati protuvt1jednost te tražbine".

Polaz~l od takve prakse vjerovnici nerijetko svoje devizne tražbine svojevoljno pretvaraju u tražbine u kunama pa umJesto strane valute koju lm tufenlk duguje, utu!uju svoju trafbinu u kunama, preračunavaju~! na~~e stranu valutu u domaru prema ~čaju kop vriJedi u vriJeme podno!en]a tužbe. Oni to čine zato da, bl koriste~! se pnsksom po kojoJ su zatezne kamate na trafbine u domaćoJ valuti daleko veče od onih na trafblne u stranoj valuti, povetalllznos kop lm njihov du!nlk treba platiti. Od 1. srpnja 2.002.. zatezne kamate na tnsfblne u kunama Iznose 15% godBnJe (prije tog datuma one su bDe jo! J Vl!l!e l Iznosile su 18!1:), dok se na novčane obveze u stranoj valuti vjerovniku primaju zatezne kamate po stopi koju banka u mjestu Ispunjenja plata na devizne !tedne uloge po viđenju u valuti glavnice. Kolika Je ta razlika blt če Jasnije ako se ima na umu da npr. Zagrebačka banka na !tedne uloge po viđenJu u američkim dolarima pla~a kamate po stopi od o,SX godl!n)e ( ... )

Spomenuto stajalllte sudske prakse, za koJe u odlukama Inače nisu dati nikakvi razlozi, nije u skladu sa zakonom, jer Je u suprotnosti s odredbom čl. 307. st. 1. zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3194. 7/96 l 112/99) koja glasi: "Ispunjenje se sastoji u izvrlenju onoga !to čini sadrtaj obveze, te niti ga dufnlk može Ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtiJevati netto drugc:Jw. OVa Je zakonska odredba jasna t ne IziskuJe neko dodatno tumačenje. Sud ne smije dopustiti krienJe tog propisa, Jer ako to učini, pogrelno primjenJuje materijalno pravo( ... )«

Naprijed navedeno ,.pravno shvaćanje« odmah je prihvatila l sudska praksa, bl potvrđuje presuda VSRH Revt-23/02 od 04.lipnja 2003 god, citiramo dlo;

.,Kad Iz ugovons Između stranaka, obračunskih situadja, te izdanih računa proizlazi da Je Između stranaka bila ugovorena valutna obveza, onda tužitelj nije ovlalten svoju tražbinu Jednostrano pretvoriti u tns!blnu u domaćoJ valuti, protivno (!govoru stranaka, niti u toj valuti utufltl, kako to propisuje odredba čl. 307 st. 1 l ~- 395 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ... "

Iz prednjega možemo zaključiti da prvi (osnovni) tdbeni zahtjev t:u!itelja - iz podneska od 23. srpnja 2012 god. - olje u skladu sa Zakonom, kao nithprva inačica­obračun u kunama» obračuna vj e~ Mr. sc. Ručevlća.

Dokaz: 1. Obrazloženje pravnog shvaćanja prihvaćenog na sjednici Građanskog odjela VSRH odrianoj 09. prosinca 2002. god

111. Na »pitanje« stope zateznlh kamata na novčane obveze u stranoj valuti temeljem ZOO­a 1991, »sudska praksa« dala je jasan odgovor, koji se najčelče obrazlaže na slijedeći način:

»Neovisno o tome Ito valuta glavnice nqe lzra!ena u kunama, kada dufnlk (tu!enl~) dolazi u zakalnJenje obvezan je platiti l zatezne kamate l to u valuti glavnice. No, kako niJe bilo Izričitog propisa o tome kolika Je kamatna stopa u slučaju zaka!njenja s Ispunjenjem tnsfblne koja glasi na stranu valutu, sudska praksa zauzela je - nakon novele čl. 277. st. 1. ZOO·a Iz 1989.,- stav da je dulnil< obvezan platiti zatezne kamate po stop! koj'u banka u mjestu Ispunjenja plata na devizne ~tedne uloge po viđenju u valuti koja je bila valuta ugovora.

Taj pravni stav, neovisno o broJnim kritikama, zadrtan Je cijelo vrqeme važenja zoo-a 1991. OVakva sudska praksa, u vrijeme relativne stlbDnostf valuta l drastično snl!ene stope lnfladje, dovela je do velllu! nejednakosti vjerovnika ovisno o tome glasi ll njihovo potnsflvanje na kune 111 na neku od drugih valuta.

Stranica 3 od 9

GRGrćO.PAIITNBRI

lako je Zakon o zateznoj kamatl·(iiiN-97/2004)govorlo samo o kamatama koje se pla6aju ako dufnlk zakasni s Ispunjenjem novl!ane obveze, a novčane obveze su kako one Izražene u kunama tako l one lzrafene u drugim valutama, sudska praksa z;~drialil Je dos;~d;~Jnjl·pravnl stav. To najviše Iz razloga fto bl prfmjenil tih kamatnih stopa doveli! do nejedn;~kostl

vjerovnika Iz obveznih odnosa u koJima.· je ugovorena stabilna valuta u odnosu na one vjerovnike koJI su ugovorili valutu kod koje se gublvrQednost novca ( ••. )oc

Pa se tako u presudi VSRH Rev 1951/99 od 10. veljače 2000 god, navodi između ostalog;

" (-.) što se tll!e stope zateznih kamilta, valJa Imati na umu da Je Između stranaka ugovorena valutna klauzula pa je prema tome, valuta Iz obveze DEM, ukljul!ujućl u. nJu glavnicu l kamate, a valuta pla6anja kuna. Budući da je valuta obveze DEM, tufltelju pripadil pravo na zatezne kamate, koje u mjestu Ispunjenja plaća bilnka na !tedne uloge po viđenju u DEM.«

IV. U pogledu pitanja primjene Zakona koji uređuju »pitanje«.· zateznih kamata. u ovoj pravnoj stvari - nakon 01.0.1.2006 odnosno 01.01.2008 god ~ tu:leillk Ističe slijedeće:

Temeljno ji! načelo imovi!lSkog prava da se na nastanak. promjenu i prestanak obveznog odnosa primjenjuje. pravo koje je vrijedno u trenutku nastanlcatog obveimog odnosa, a to znači.da je to Z00/91 kako je navedeno lu odredbi (odredba o Zilbranl retroaktlvnostl·djelovanja ZOP.a],flanka 1106. »Odredb!! ovog Zllkona nete. se ptirnji:njlvatll'lll ·obvezne odnose koJisu nastali pri} e stupanja ria snagu ovog zakona«.

To pravo jedjclo!Illčno derogirana jer se kamatna stopa zateznih kamata određuje podzakonskim propisima donesenim na temelju posebnog :~:akona, a po ovlahenju iz

· članka 277. Z00/91. Na tajnačill- i to prisilnim propisima o obvezi plaćanja :mteznih kamata - zatezna .kamata ne teče sukladno prlsllnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveznog odnosa niti u vrijeme dolas!m dužnika u zaka~njenje, već se mijenja. ovisno o prisilnim propiSima lwii su ila snazi od vremena dolaska dužilika u za!Wnjenje pa sve do Ispunjenja obVeže

Tako je i Zakonom o kamatama (NN br. 94/04)- kao prisilili propis -određeno dase primjenjuje . odmah nakon njegovog s~:Upanja , na snagu, .. na sve pravne odnose, neoVisno o tome kada su nast:iut l kada .je .dospjela novčana obveza Iz tog pravnog odnosa.

Isto tako .je i prilikom stupanja na s1J.i1811. ranijeg Zakona o obveznim odnosima, (koji je objavljenu Sl. L SFRJ br. 29/1978•J.sudskapra!c~a z;tuzela. $jali~. da postoji izuzetak . . od. njegove odredbe iZražene u . a. :1:106; (po kOJoJ su .. St!· odredbe rog za koha pr!mjehjlville samo na ob\lezne odnose n~Staie posiQe MJ~O\'og stOpi! riJa na snagu), jer se propiSi o visini stope zatezne kalnate donijeti po ovl~tenju .iz. čC277. ZOO-a, kao prlsllnl propisi primjenjuju i na odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona. Pri tome je tstaklluto da rje)enje; po kqjem .bl u ·1$to vrijeme u Istom pravnom sistemu vrtjedJia

dvli oprečnaplinudna prav1Ja, zil~no ~d ~e111e~ ka~Je nast3o·tr;ljnl pravni odnos,·. ne bi bilo prihvatljivo sa stajališta jedinstva pravnog sustava .

Međutim, kako se novim Z00/20QS ·pitanje zatezll!hik'all!a~. uređeno. je· na potpuno drukčiji način. I samo u tom zakonu kao. ledinom prisilnom propisa koji uređuje pitanje :mteznih kamata za razliku od Z00f9.1 koJI je u čl. 277. propisao »( .• ) zateznu · k:ari:tatu o stopi utVrđen li. z.likonom« ni posebnim prlsllnlm proplsom .· (prlinjerlce.

Stranica 4 od 9

GRGIĆ O.. PARTNERI

Zakonom o kamatama), ml§ljenja samo da odredba članka 1163. st 1. • Odredbe ovoga Zakcna nei!e se primjenjivati na obvezne odnose koP su nastali prije stupanja na snagu ovoga Zakcna.« u vezi sa člancima 29 do 31.(zatezne kamate), ne daju osnova za bilo kOJI oblik Izuzetka za retro~vno djelovanje (~to je bUo mog!Ke u primjeni Z00/91 zbo~ sadržaja odredbe ~1.277.}

U prilog navedenom, dtiramo dio obrazloženja predlagatelja kod dcino§enja novog ZOO/OS;

" ( ••. } Odredbama navedenih članaka uređena Je materija keja Je u va!ei!em ZOO-u uređena odredbama ~lanaka 277. do 279· te ~lanaka 394· do 398. Predviđene su zna~aJnije promjene va!ei!eg uređenja nov~nlh obveza, a pogliMto u~ovomlh l zateznih zakonskih kamata. Promjene se o~ltuju u novom sustavu određivanja l Jzra~unavan]a ugovornih l zateznih kamata, a lzmene su radi IspravlJanJa nekih manjkavosti sadunjeg uređenja koJe su uo~ne u praksi sudova, radi usklađivanja sustava kamata s Izmijenjen m prilikama na financiJskom trilftu Republike Hrvatske te radi potrebe usklađivanja plaomfu u trgova~klm ugovorima.

~lankom 29.' Izmijenjen Je sustav va!ei!eg Zakona s odredbama Direktive 2000/35/FI. o sprf~avanju zaka~njenja u određivanja zakonskih zateznih kamata kako bl ga se uskladno sa zahtjevbna Direktive 2000/35/EZ. • Za razliku od va!ei!eg sustava prema kojem se stopa zateznih kamata određuje. podzakonskim propisima donesenim na temelju posebnog zakona, po novom se sustavu zatezne zakonske kamate određuju po mehanizmu predviđenom odredbama članka 29. predloženoga Zakona. Sukladno navedenoj Direktivi, stopa zakonslab zateznih kamata veže se uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke te ~l se miJenjala sukladno promjeni te stope. Kao l u materQI ugovornih kamata, l kod zakonskih zateznih kamata stopa tih kamata određuje se po na~lu ratfoi'IQe personae, ovisno o statusu subjekata u konkretnom obveznopravnom odnosu.( ..• )«

Iz svega naprijed navedeno mllljenja smo da se u konkretnom obveznom pravnom odnosu pitanje zateznih kamata (ukljuwjut!l stopu) treba uredltl na način kako je to uređeno Z00/91.

V. Tuženik je svoju novčanu valutnu obvezu kao kupoprodajnu djenu lli valutnu glavnicu - od 627.467,32 DEM - Ispunio 23. studenog 2010 godine, tako da je. dio novčane valutne obveze Isplatio u kunskoj protuvrijednosti DEM (164.572,41) a dio u kunskoj protuvrijednosti EUR (213.421,67} lU ukupno2.204.509,85 kn.

Među stranka NIJI! SPoRNO da je tuženik sa danom 23. studenog 2010 godine Ispunio svoju novčanu valutnu obvezu -valutnu glavnicu -Iz ugovora o kupoprodaji u lzrtosu od 627.467,32 DEM. Navedeno potvrđuje l vještak Ručević l svom Nalazu od 24. travnja 2014 all to potvrdujlllzvodllz poslovnih knjiga tužitelja koji prilože spisu. To vještak eksplicite navodi u Nalazu l kale, citiramo:

l Članak 29.(277) [1] S1opa :m!wznlb kamllla oa ođDose iz trgovačkih ugovora i ugovora lmlcl!u trgovca l osobe javnog pmw ođređi.Ua

se, za &vako poJuaoclille, uvaolmjom aslmntne stope Hrwtske narodne &m.ke Imja je vrijedila Zllllllie& elaDa polugoclllta lcoje je pn>lhodilo ~ polugodiJin m 081110 poatotDih JIOflllll, a u ostalim odnosima m pet pDf1IOIDih poeoa. .

z »Javno tljeloc je svako ugovorno Ujelo lU subjekt kako je određeno Dlrektlvama o javnoj nabavi (92/50/BBZ', 93/36/KB'll-, 93/37 /BB'D l 93/38/BBZ"), Zakon o javnoj nabavi NN-143/13, Članak S. (1) javni naručitelji su: 1) RepubUka Hrvatska, odnosno drf.avna Ujela Repubilke Hrvatske, 2) jedinice lokalne t podrume (regionalne) samouprave,( •• ). Ugovor o prodaji zel!1ljlfla NIJB »Dabiivlillllie roba, radova irili 1J8iuga« pa u ovom IJ&IMilUJIMii ~ (tužitelj) nije IIS1atuano« osobajawog pmw odnosno nije duma postupati propisima o jawoj nabavi.

Stranica S od 9

'.

GRG.IĆ o. PARTNERI

»(•··) Zatezne kamate uz uračunavanje obavljenlh.uplata obračunavaju se u Tabelama 1aJ1b na sljedetlm stranicama nalaza pr1 čemu se; u skli!dii s postwljenlm tu!benlm Zlihtjevom l na~nom uračunavanja kojeg Je u svojim obračunima sačinio tužitelj (list 10. spisa), obavljene uplate uračunavaju u podmirenje glavnog potraživanja (• .. )«

Tuženik je kasnio sa pla~anjem i nije platio tu!itelju zateznu kamatu zbog zaka§njenja u plaćanju glavnice (fil glavnog potraživanja) §to je u vBie navrata poki.J§ao rlje!llt! mirnim putem sa tužiteljem all bez uspjeha.

Tulenik je u cilju mirnog rjelenja spora - i mimo stava izralenog u točki IV. ovog podneska - nudio tu:litelju u vile navrata od 2010 god. da sklope Izvansudsku nagodbu - uz obračun zalronsklh kamata po recentnim stavovima sudske prakse -nudeći isplatu - na Ime dospjele nelspla~ene zatezne lwnate - Iznosa od 776.495,13 kn na dan 30. travnja 2013 god.(dan ponude) na kOju ponudu tu!itelj nije odgovorio.

Ova ponuda za mirno rješenje spara temeljila se na mišljenju da·tu!itelju- temeljem čl;mka 279 Z00/91 ,... na dospjelu a neisplaoonu zateznu kamatu (tzv. Uglavnli!ena ili kapitalizirana kamata) pripada pravo na za~u kamatu (tzv. procesna zatezna kantata,) uz Ispunjenje dva uvjeta! to a)da je glavno potra:livaiije uga§ell.o (ispunjeno) i ll) da je podnesen zahtjev za njenu isplatu (Od kada i teče kllmata na novu glavnicu ili »liglavnli!enu kamatu«) ·

Glede,. uvjeta pod aJ- važilo 1 za uvjet pod b)- upućivali smo na stav »supske prakse« . kOji možemo pročitati i:r. presude vrs IUI brojPŽ; 2521/QO od 21tst:Udenog 2000god,

· »Procesna zatezna kamata na Iznos neisplaćene dospjele zatezne kamate ne može se osnovano zahtijevati sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje Iz kojega proizlazi, .pa l u slučaju kada je obračunata tutužena u apsolutnom Iznosu«

Uz kratko obrazloženje:

«Na Iznos neisplaćene kamate može se zahtl]eviltl zatezna kamata samo od d~ Ila kada je sudu pOdnesen zahtjev za njezinu Isplatu (fl. 279~ st. 2. Za.kona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/9417/96, 91/g6, 112/99). . Procesna zatezna kamata na Iznos nelsplaće~e dospjele zatezne kamate ne može se tražiti sve dok ne prestane glavno nov&no potraf.lvanje Iz koJ~ga prolzlazlrpa i kada Je obračunata i utužena u apsolutnom Iznosu. Kamata Je akcesorria sporedna tražbina koja je vezana uz glavni dug.Tek nakon Isplate glavnice kamata se osamostaljuje l na nju se može zahtijevat! tzv, procesna kamata. Ne može se za pojedina vremenska razdoblja unutar vremenskog

. razdoblja u kojem teče kamata na glavnicu (od dospQeća glavnice pa do njezlne,lsplate) obračunavati kamata l na tako obračunate lzriO.se zal!tljev~tl prOCesna kama~. TJiltelj Je Imao pravo kamatu obračUnatU Izraziti u aps~lutnom lzn6s~. all na tako obi;ičunatu kamcrtu nema pravo na kamatu.

To pravo temeljem čl. 279· st. 2. zoo Ima ()d dana podrio!enJa zahtjeva sudu, all samo ako su se one osamoStaiOe, jer Je glavnica plačena.

Zatezna kamata nastaje kao posljedica zaka~nJen)a u ispU\"Ii4!1lju .određene nov&ne obveze 'l . teče sve do nJezinog Ispunjenja, zbog čega Je ne()dVojfva .,d ghivnog duga l zajedno$ nJim

. čini cjelinu, sve dok glainil dug ne bude plaćen, kada Se zahtlev za kamatu osamo~taiJuje.•

Dakle, lako je tu:l!telj podnio tu:lbu 15. sr'Pnja 2004 gdd, »prCJI:esll.il. zatezna kamata« pripada mu i počinje teći (tek) danom ispunjenja glavnog potražiVanja, a to je 23 .. studenog 2010 god.

Stranica 6 od 9

v.

GRGIĆ .. PARTNERI

. Takav stav prihvaća i Ustavni sud Republike Hrvatske i Izražava ga kroz Odluku br. 'IJ. III/4158/2006, od 09. travnja 2008. god., u čijem obrazloženju navodi:

" ( ... ) Stoga je tu!itelj pozvan da svoj zahtJev uskladi tako da zateznu kamatu koja bl mu pripadala na svako poJedlnac!no glavno potraživanje od dospljela prema pravomo61ol presudi do gaJenja svakog pojedinačno glavnog potraflvanfa (3o. svibnja 1994. g.), prema lzrac!unu vještaka, uglavniB, te ga postav! kao glavni zahtJev. Međutim, tu!ltelj ne fell postaviti SYD) zahtjev u smislu gore ukazanog, smatrajud da do gaJenJa potraflvanja prema odluci suda od 02. Dpnfa 1988. g. nqe d~lo. Kako pak postavljeni tufbenl zahtjev niJe određen, pravilno ga Je prvostupanjski sud odbio( ... )«

Na dio Nalaza vještaka Mr. sc. Ručevlb. od 16. travnja 2014 god, pod naslovom »Obračun u kunama ( ... ) tablica lb« tužiteljima primjedbu na način obračuna zateznih kamata u diJelu kojeg vještak opisuje kao »uglavntčenje kamata« lli prlpisa glavnom potraiivanju kao uvefanje glavnice (ili osnovice, kako stoji u nalazu) sa danom pokretanJa sudskog postupka.(15. srpnja 2004)

Da vje!tak nije napravio ovu »pravnu grešku« njegovoj metodi i elementima obračuna - uz rezervu na visinu stope kamate (181,151 l qX) -nema prigovora. Računski, na temelju .ovog »uglavničenJa» uvečana je osnovica (glavnica) za 20,27% (sa 1.174.507,07 na 1.412.547,16 kn) za koJI Iznos su neosnovano uveb.n !Iznos kamata od 15.07.2004 do 23.11.2010 koji po nalazu vještaka iznosi 1.179.406,71, a trebao je iznositi 940.340,96 kn ili 239.065,74 kn manje, odnosno ukupan iznos kamata treba tznosltl2.047.651,58 kn a ne 2.286.717,32 kn.

Dakle, promatrano po »Obračunu u kunama« tablica la l lb, tuženik je bio u obvezi na Ime glavnog potrdlvanja (glavnice) Isplatiti 2,217.810, 04 kn a platio j~ - do 23.10. 2010 god- 2.204.509,85 kn ili Iilanje 13.300, 19 kn.

Da je vjeltak uzeo u obzir l uplatu tu!enlka od 20. srpnja 2010· god. u Iznosu od 11.647,37 kn, (uz neznatne tečajne razlike) mogao je u Nalazu zaključiti da je tuženik na da 23.11.2010 god u djelostl platio glavnicu, a ne navesti da je na Ime glavnice preostao Iznos od 251.340,28 kn

Na dio Nalaza vještaka Mr. sc. Ru~evfća od 16. travnja 2014 god, pod.naslovom liO bračun u valuti DBM/EUR ( ... ) tablica 2b« tu!lteljlma Iste primjedbe kao kod tablice lb.

Dakle, da vjeltak nl je povećavao glavnicu (osnovicu) na dan 15. 07.2004 god, za 3.703 BUR (sa 150.398,09 na 154.398,98 HUR) !to iznosi 2,66%, obračunata zatezna kamata izq.osila bi 120.187,64 BUR umjesto obračunatih 123.478,20 BUR.

Da je vještak uzeo u obzir i uplatu tu!eni.ka od 20. srpnja 2010 god, u iznosu od 11.647,37 kn, ili 1.552,90 BUR, u Izračunu po ovoj llinačid« mogao je zaključiti da je tu!enlk preplatio glavnicu (150.409,47 BUR) odnosno platio l dio kamate za vl!e od 9.000,0 HUR (vjeitakje u obrarunu priznao iznos od 5.133 BUR-a)

Na dio Nalaza vje§taka Mr. sc. Ručevića od 16. travnja 2014 god, pod naslovom »Obračun u valuti DBM/BUR ( ... )«kofi glasi:

»Prilikom obračuna zateznih kamata vJeštak, Imajući u vidu da se u ovoj lnac!ld radi o obrac!unu na Iznose u stranoJ valuti plaćanja, prfm)en)uje sljedele kamatne stope zateznih kamata:( ... )

Stranica 7 od 9

..

'

• za razdoblje· od 1. siječnja 2006, godine pa nadalje, .U .skladu S odrec:fb(!m ZakOna O

• obveznim odnosima (Nar. novine, broJ35/200S.) prema kojojse izjedni~e~avaju kamatne stope zateznih kamata bez obzira na valutu obveze, primjenjuju se propisane kamate stope važeće u poJedinim razdoblpma obračuna (15:1: godišnje 31• prosinca l007., 17% godBnfe od 1. siječnja lOOS. do kraja obračuna (ugovor Između trgovca l osobe javnog prava).«

Tuženik - u ovoj Inačici - Ima primjedbe na obračun (stope) zateznih kamata za razdoblje od. 01.01.2006 pa nadalje do. kraja obračuna, Iz dva razloga.

Prvo, t:utitelj je u svom •alternativnom deviznom zahtjevu» u podnesku od 23~ srpnja 2.012 god:, zatraflo zateznu ·kamatu - na deviznu glavnicu - po stopi određenoj čl. 29. st. t Z00/051 Odlukom HNB( ... )počev od 01.01.2008 god

Drugo, l recentna sudsl(a praksa biia stav suprotan staVIl vje!taka Mr. sc. RučeV16i. §to

svakako potvrđujepre8uda VSRH Revt-113/12-2 od 19. studenog 2013;

,. (.,.) Prema tome, kada je Između. stranaka, a kako je to u predmetnoj sltuadjl utvrđeno, . ugovorena valutna klauzula, tako daje valuta.obveze strana valuta, a valuta plaćanja domaća valuta, u slućaju zakašnjenja vjerovniku pripada zatezna kamata po stopi koju banka plaća u

mjeStu Ispunjenja na štedne uloge po viđenju i to u stranoj valuti l to do 1. siječnja looS; (dan stilp<lnJa na snagu novog Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broJ35/05141/oS • dalje: ZOO/os), a od 1. :sqečnJa ioo~:· na temelju odredbe ·čl. 29. 200/os po stopi koja se

.. određuJe za so/ako polugod~te, uvetanjem stope Hrvatske narodne banke· koja Je vnledlla zadnjeg dima polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za s:t'nih poena( ... )«

ldentlčanstavzauzlmalpresuda VSRH, br.Rev-x,-407/12.2 od 18. prosinca 2013. god.

Dakle, da je vještak, najmanje obračun. zatezne kamate uradio po stavu Iz ove dtlrarte presucle obveza tuženika l!l bUa manja za 46.319,70 ElJR l tinijesto IzračUnatih· 123;*78,20BuR-a;po zako.riitorii obraČ!J.nu to bi iznosilo 77.158,50 EUR.(123;47š;zo-. 46:319,7oEJ)R/kcimata za200612Q01god) . . ..

Uz dodatna umanjenja koja smo opisali uz točku 2b, ukupnaobvezatuŽE!n!~ zai~laW, ·•. dospjeli a ne isplaćenih zateznih kamata - na dan 23. 11. 2010 god " izil6$ila bl oko 72.000,00 EUR-a

Dokaz: 2. Uplata Iznosa od 11.647,37 kn, Ul1.552,90 EUR od. 20. srpnja 2010 god,

3. Saslušanje. vještaka Mr. st. Rilčevlča na »nepravn~ prigovor na Nalaz>iz ove točke.

VJ. · · Kako $e· trdlllna tužitelja u .ovom ~ostupku .temelJI na obra~r!UJalitliU:ll. ia.Sđ~t~PJ~h~ . trdblnu (glavnicu) tti!ltelja prema tu!enlku J!!r mu' Je tii!lmlk ·SVOju obv'ilzu .. pod.znlrlvao sa zakainjenjem, opravdano lstlčeino prigovor ZAsTARE, jer prema.od.redbl čl. 372. st 1. Z00/91 potrafi~je povremenih .davanja, kao što je potiažlil!mie kamata, zastarijeva za tri godine od dospjelostl.svakog pojedinog davanja. · '· ·· • To zna~ daje dio tra:fbine tužitelja·. u zastari i to Oru![ koji se .odnosii1a olir~Ču!l za~E!znih .kal1iata tUl dospjel,e ·Olll'(lke Jcupoprodajne. cljime ·®~vruce) 'pit~~Jie/sa . z#.I),JenJ~Ill koji su. stai'ljLod} gocilliel'ačtinalu~()d .podno!enj3: tiiille~ f~. srynJa 2004god~ odn:osno izmije~jeriogfnov()gza.ht.i~va od23.o7.2012 god · ·

U prilog ovog stava upućujemo na presudu VSRH Rev-x 5.94/10 od 11. svibnja 2011 god.

Stranica 8 od 9

GRGIĆ O. PARTNERI

" ( ... ) Prema praY!Iom shva~an)u ovog suda nije osnovan revizijski prigovor hdftel)a, Iznesen u okviru reviziJskog razloga pogrdne primJene materiJalnog prava, da Je u konkretnom predmetu o zastari tra!blne tu!ftel)a trebalo odl~lvatl primJenom odredbe tr. 371. ZOO.

Prema odredbi čl. 277- st. 1. ZOO du!nllc koJI zakasni s IspunJenJem novčane obveze duguJe osbn glavnice l zateznu kamatu po stopi utvrđeno) zakonom.

NadalJe, prema odredbi čl. 372· st. 1. ZOO potra!lvan)e povremenih davanJa, kao !to )e potraživanJe kamata, zastariJeva za tri godine od dospJelosti svakog poJedinog davanJa ...

VII. Zaključno, tu!enlk- unatoč svim navudlma Iz ovog podneska- predlaže tu!ftelju da se ovaj postupak zavrti sklapanjem sudSke nagodbe na način da je Tu2KNIK voljan na ime svoje obveze isplatiti TuŽITI!LJU - u mimom postupku vet nuđeni imos - iznos od 70.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan Isplate sa zateznom kamatom -po čl. 29 st.2. ZOO/OS- počev od 23.11.2010 do isplate.

Ukollko tužitelj NH prihvati ovu ponudu tuženika za mimo rje§enje spora, predlažemo da se u nastavku postupka Izvedu slijedeći dokazi:

1) Saslu§anjem vjeftaka Mr. sc. Ručevlća l njegovo očitovanje (novi preračunl) na primjedbe tufenlka Iz ovog podneska.

2) Da vjeftak sačini novi obračun u »lnačlc11« - za ugovore »u ostalim odnosima« - Iz razloga .Ito tužitelj u ovom obvemo pravnom poslu (ugovor o prodaji zemlj!Jta) nije »asoba javnog prava« Iz čl. 29. st.2 ZOO/OS, jer pr11ikom prodaje nije bio obvezan postupati po propisima o javnoj nabavi niti je tulenlk zem1J11te kupio u takvom postupku. (vidi fusnote uz točku IV: ovog podneska)

3) Da vjeftak sačini novi l poseban obračun u skladu sa stavom tulenika o mjerodavnom zalwnu {pravu) u ovom obvemopravnom odnosu, koji je detaljno obrazložen u točki IV. ovog podneska {pojednostavljeno rečeno da se napravi obračun zatez.nih kamata po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja na §tedne uloge po viđenju l to u stranoj valuti/DEM l EUR/ od dospijeća do ispunjenja obveze tuženikil.)

Tuženik po punomofnlku:

Stranica 9od 9

,o

"'

• .,... . ...... IEnargoNet ·;

•

K D M P I·N ~Al: l J A n• ~~nat~ 11.147.a"'' kn

(

' 'C

•

•

,.:;=· EneruoNat

• •

· .

. . .....

•

. . i<

. . . ..... i .. r. .. ,~ • • . .; .

• '

OvJontmoJJmoMr4itlnatuc:crtte1~ ·

=~-r-..... 1 lFibf''lliHJ~,.u~ ,'f" ... WtiO u•il•l 'l ! '""': Jltlfr•

.. • . . • • l

• ..

. .. . . -

• PRESTANAK OBVEZA· PREDMET ISPUNJENJA

1 .2003/2003 Obveza u stranoj valuti

(ĆI. 307. Zakona o obveznim odnosima ·"Narodne novine', br. 53/91,73/91,3/94, 71961112199) .

• Vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti samovoljno Oednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti niti je u toj valuti utužiti.

Ako on to ipak učini, sud će ako ocijeni da je tužbeni zahtjev inače osnovan, naložiti tuženiku da tužiteljevu tražbinu ispuni u stranoj valuti na koju ona glasi."

lako je kuna za ko nsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, za plaćanja u zemlji zakonom se može dopustiti i korištenje strane valute (čl. 19. st. 2. i 3. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci • "Narodne novine', br. 36/01). Rezultat toga je postojanje brojnih tražbina koje u skladu sa zakonom glase na plaćanje u tuzemstvu u stranoj valuti. Domaće osobe mogu naravno u stranoj valuti ispunjavati i novčane obveze prema svopm inozemnim vjerovnicima (vidjeti npr. čl. 32. i 34. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ('Narodne novine", br. 91A/93, 36/98132101). Sve navedeno nije sporno.

U vezi s ovlaštenjem vjerovnika da svoju tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti bez pristanka dužnika pretvori u tražbinu u domaćoj valuti i u toj je valuti utuži u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo je prihvaćeno stajalište koje je otprilike glasilo ovako: "l onda kad Ima pravo u postupku pred sudom Republike Hrvatska Ishoditi naplatu svoje tražbine u stranoj valuti, vjerovnik to nije dužan učinili, već može tražiti da mu se u domaćoj valuti Isplati protuvrijednost te tražbine".

Polazeći od takve prakse vjerovnici nerijetko svoje devizne tražbine svojevoljno pretvaraju u tražbine u kunama pa umjesto strane valute koju im tuženik duguje, utužuju svoju tražbinu u kunama, preračunavajući najl:!ešće stranu valutu u domaću prema tečaju koji vrtjedl u vrijeme podnošenja tužbe. Oni to čine zato da, bi koristeći se praksom po kojoj su zatezne kamate na tražbine u domaćoj valuti daleko veće od onih na tražbine u stranoj valuti, povećali iznos koji im njihov dužnik treba platiti. Od 1. srpnja 2002. zatezne kamate na tražbine u kunama Iznose 15% godišnje (prije tog datuma one su bile još i veće i Iznosile su 18%), dok se na novčane obveze u stranoj valuti vjerovniku priznaju zatezne kamate po stopi koju banka u mje$lu Ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuU glavnice. Kolika je ta razlika bit će jasnije ako se ima na umu da npr. Zagrebačka banka na štedne uloge po viđenju u američkim dolartma plaća kamate po stopi od 0,5% godišnje.

Jedno od sudskih vijeća odstupilo je od navedenog stajališta, pa je problem iznesen na sjednicu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanu dana 9. prosinca 2002. godine, na kojoj je usvojano naprijed citirano pravno shvaćanje Iz slijedećih razloga:

Spomenuto stajalište sudske prakse, za koje u odlukama inače nisu dati nikakvi razlozi, nije u skiadu sa zakonom, jer je u suprotnosti s odredbom čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine', br. 53/91, 73191, 3/94, 7/96 1112199) koja glasi: 'Ispunjenje sa sastoji u izvlienju onoga ~to čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispunltl ne~im drugim, niti vjerovnik mete zahtljevati nešto drugo". Ova je zakonska odredba jasna i ne iziskuje neko dodatno tumačenje. Sud ne smije dopustiti kl§enje tog propisa, jer ako to učini, pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Naprotiv, ako ocijeni da postoji dospjela tužiteljeva tražbina, on je treba dosuditi u onoj valuti na koju glasi. Ovo treba naglasiti zato, što dužnici (u svojstvu tuženika) često uopće ne uočavaju što im je tužitelj pripremio samovoljno pretvarajući svoju deviznu tražbinu u kunsku. Njima je u pravilu svejedno da li će svoju obvezu Ispuniti u stranoj ili domaćoj valuti, jer su im obje manje više jednako dostupne, pa zato u pamlcl ni ne ukazuju na nedopu§tenost tog samovoljnog pretvaranja devizne tražbine u kunsku, već obično lstlču prigovore koji se tiču opstojnosti i visine ututene tražbine. Oni shvate ~to im se dogodilo tek kad dođe do ovrhe l kad sa u pravilu više ništa ne može učiniti."

Obrazloženje pravnog shvaćanja prihvaćenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske održanoj 9. Xli. 2002.

r.

GRAD ZAGREB

REPUBLIKA HRVATSKA GRAD ZAGREB 251 4 14 Gradski ured za imovinsko-pravne poslove

i Imovinu Grada

PrimJleno:

GRADSKI URED ZA IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE I IMOVINU GRADA Trg Stjepana Radića l 10000 ZAGREB

KLASA:406-01/2007-002/14

la!J'I'I> 10000 • lb i91 F Tel. 014117 3511 ; Fal<. 01487 35 13. e®l: m;t:l<>:jc.I~1:Jlt

J[l(ral!:iiiJ~ • j, can!Olra 7/1 Tel. 042 810017; lilx.042810 018 e$!1: ~L.LYz@ixhl.ht

Rijeki~ 51000 • li!Q.rbg 3 Tet:. !!51371 ~z ; lilx. il.!U 371458 e-maJ:·maJanc.IL.i.n@odml.hr

~4!J(~Clq. f>!.i;>.~·l!l Tel. 048 220 Sf3; Fal<. 048 626 731 ~l; ~Li.IO:@otln).hr

OsiJek 31000 •Lorenza J agera 6 . Tel./faX: 031200 356 eiilai: madaric.lui.os@Odmlhr

Zagreb, 19.09.2013.g. Naš znak: GZ-484

PREDMET: GRAD ZAGREB e/a EUROAGRAM TIS d.o.o., P-5905/04, radi isplate - dostava očitovanja o nagodbenom prijedlogu tuženika

Poštovani,

u gore označenom predmetu u tijeku je postupak radi isplate neplaćenog dijela kupoprodajne cijene za zemljište označeno kao zkčbr. 1{66 k.o. Jakuševec, površine 1230 čhv odnosno za katastar zemljišta kčbr. 157/1 k.o. Jakuševec površine 4423 m2 formirano earcelacijskim elaboratom RN 598/98 k.o. Jakuševec radi gradnje poslovnog objekta u Sišićevoj ulici, naselje Utrine, 2640 m2 brutto razvijene površine, za kupoprodajnu cijenu od 695.481,28 DEM što na dan 22.12.1998.g. iznosi 2.601.100,00 kn, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji reg. br.: 11/99-III sklopljenog dana 02.08.1999.g. koji je prednik tuženika Automobil-centar d.o.o. sklopio s tužiteljem Gradom Zagrebom. Parnica se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod pos!. br. P-5905/04. Tuženik je osporio visinu duga, te pravni stav tužitelja da je u pitanju plaćanje u kunama, slijedom čega je sporno i pitanje da li se na glavnicu u dijelu koja je plaćena sa zakašnjenjem, kao i na dio glavnice na ime 3. obroka koji još nije plaćen obračunava zakonska zatezna kamata ili kamata na štedne uloge po viđenju. Naime, tuženik je stava da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji ugovorena valutna klauzula, slijedom čega je u pitanju plaćanje u kunskoj protuvrijednosti strane valute, a koju prati i kamata na štedne uloge po viđenju.

lijekom postupka tuženik je dostavio dokumentaciju o kompenzacijama koja je dostavljena Naslovnom uredu na očitovanje, te je isti Dopisom od 06.07.2012.g. utvrdio da na dan 04.07.2012.g. tuženik podmirio:

' '

utuženu kamatu za zakašnjenje u plaćanju 2. obroka obračunatu od 02.10.1999.g. (ugovoreno dospijeće 2. obroka) do 04.03.2002.g. u iznosu od 279.335,98 kn; zakonsku zateznu kamatu (na utuženih 279.335,98 kn) obračunatu od dana podnošenja tužbe 26.07.2004.g. do 16.08.2010.g. u iznosu od 268.426,77 kn i dio zakonske zatezne kamate na 3. obrok obračunate od 30.01.2000.g. (ugovoreni dan dospijeća 3. obroka) do 14.09.2010.g. u iznosu od 613.444,13 kn.

Sukladno navedenom izračunu od strane Naslovnog ureda ostatak duga na dan 04.07.2012.g. iznosi:

ostatak duga na ime 3. obroka u iznosu od 1.163.371,55 kn ostatak zakonske zatezne kamate na 3. obrok obračunate od 30.01.2000.g. do 14.09.2010.g. u iznosu od 1.407.136,87 kn, te zakonsku zateznu kamatu na 3. obrok u iznosu od 332.704,42 kn, odnosno

sveukupno iznos od 2.903.212,84 kn.

Zbog kratkoće roka za očitovanje o predmetnom nagodbenom prijedlogu nemamo saznanja o visini duga na današnji dan 19.09.2013.g.

Sukladno navedenom, Podneskom od 02.08.2012.g. uredili smo tužbeni zahtjev na način da potražujemo kunske iznose sa pripadajućim kamatama kako je gore opisano, ali, s obzirom na sporno pravno pitanje da li je potraživanje kunsko ili u stranoj valuti u kunskoj protuvrijednosti, predmetni tužbeni zahtjev postavili smo i alternativno u EUR u kunskoj protuvrijednosti sa kamatom koja na DEM teče od dospijeća do 30.01.2000.g., a na EUR od 01.02.2000.g. do 31.12.2007.g. u visini kamate na štedne uloge po viđenju, a od 01.01.2008.g. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za 8 postotnih poena.

U nastavku postupka, a s obzirom da je sporna visina duga, potrebno je provesti financijsko vještačenje. Novo ročište nije zakazano, jer je u tijeku pokušaj mirnog rješenja spora.

Dana 12.09.2013.g. zaprimili smo putem e-maila nagodbeni prijedlog punomoćnika tuženika kojim isti predlaže sklapanje izvansudske nagodbe na način da tuženik plati tužitelju ukupni iznos od 798.205,14 kn u roku od 8 dana, uz naknadu parničnog troška tužitelju 92.111,25 kn (iznos utvrđen po punomoćniku tužitelja kako je niže opisano), a koji iznos je tuženik utvrdio obračunom koji prileži nagodbenom prijedlogu.

Uz navedeni nagodbeni prijedlog tuženik je dostavio i opširnu sudsku praksu iz koje je vidljivo da se, ukoliko je ugovoreno potraživanje vezano uz valutnu klauzulu, na isto obračunava kamata na štedne uloge po viđenju, a nakon konverzije zakonska zatezna kamata.

Kako nam je navedena sudska praksa poznata, opreza radi, tužbeni zahtjev smo, kako je i navedeno, alternativno, pored potraživanja u kunama, uredili na način da potražujemo i iznos u stranoj valuti uz kamatu na štedne uloge po viđenju za period do 01.01.2008.g., a potom eskontnu stopu HNB uvećanu za 8 postotnih poena.

Ostaje otvoreno pravno pitanje da li je potraživanje u stranoj ili kunskoj valuti, što utječe na vrstu kamate koja prati takvo potraživanje, a time i na visinu cjelokupnog potraživanja.

U slučaju da sud prihvati stav tuženika, tužbeni zahtjev će biti usvojen samo djelomično što utječe na visinu konačno dosuđenog troška postupka, koji bi, s obzirom na visinu vrijednosti spora i uspjeh svake od stranaka u postupku, mogao biti većim dijelom dosuđen i u korist tuženika.

·-.~-

'Ukupni dosadašnji trošak Grada Zagreba čini:

sastav tužbe od 15.07.2004.g. u iznosu od 14.430,00 kn (bez PDV) obrazloženi podnesak od 21.12.2007.g. u iznosu od 14.4300 kn+ PDV obrazloženi podnesak od 03.01.2008.g. u iznosu od 14.430,00 kn+ PDV obrazloženo pravno mišljenje punomoćnika od 21.12.2007.g. u iznosu od 7.215,00 kn +PDV pristup na ročište od 08.03.2012.g. u iznosu od 14.430,00 kn + PDV sastav podneska od 02.08.2012.g. u iznosu od 11.640,00 kn + PDV (vps. 1.163.371,55 kn)

odnosno ukupno iznos (uvećan za PDV 25%) od 92.111,25 kn.

Uvidom u odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i u raznoliku sudsku praksu, stava smo da postoji mogućnost da sud uzme u obzir i pravno mišljenje tuženika, iako upućujemo na činjenicu da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji u članku 3. ugovoreno da se kupac obvezuje obročnu isplatu kupoprodajne cijene vršiti u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog obroka prema srednjem tečaju HNB, slijedom čega bi konverzija strane valute bila na dan dospijeća svakog pojedinog obroka koji dan je točno određen ugovorom. Izvršenom konverzijom na dan dospijeća dug bi pratila zakonska zatezna kamata. Međutim, kako je sudska praksa po pitanju primjene valute i vrste kamate ovisno o trenutku konverzije valute vrlo neujednačena, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev izražen u kunama uz prateću zakonsku zateznu kamatu koja bi bila povoljnija za Grad Zagreb. Sukladno tome je i tužbeni zahtjev uređen alternativno kako je ranije opisano.

Sukladno svemu gore navedenom, a po pitanju Visine duga, prije svega upućujemo na mogućnost provjere obračuna duga, na način kako je to učinio tuženik u nagodbenom prijedlogu, od strane meritomog odjela za financije Naslovnog ureda. U odnosu na pravnu utemeljenost nagodbenog prijedloga, smatramo potrebnim uzeti u obzir pravne stavove tužitelja tijekom postupka, no i neujednačenu sudsku praksu, troškove i duljinu predmetnog parničnog postupka, te nepostojanje garancije potpunog uspjeha u sporu, kao i naplativosti dosuđenih iznosa nakon nastupa pravomoćnosti eventualne presude, slijedom čega smo stava da je svrsishodno razmotriti mirno rješenje spora.

Za sve daljnje informacije i pravna mišljenja o predmetu ostajemo na raspolaganju.

S poštovanjem,

OD Mađarić & Lui