REGULIRANI NEKARANTENSKI ŠTETNI

REGULIRANI NEKARANTENSKI ŠTETNI

ORGANIZMI NA SADNOM MATERIJALU

AGRUMA

REGULIRANI NEKARANTENSKI ŠTETNI ORGANIZMI NA SADNOM

MATERIJALU AGRUMA

Na sadnom materijalu agruma (Citrus L., Fortunella Swingle, Poncirus Raf.) regulirano je 16

nekarantenskih štetnih organizama.

Riječ je o jednoj bakteriji Spiroplasma citri, tri fitopatogene gljive Plenodomus tracheiphilus,

Phytophthora citrophtora i P. nicotianae var. parasitica, dva kukca; Aleurothrixus floccosus i

Parabemisia myricae, dvije nematode; Pratylenchus vulnus i Tylenchulus semipenetrans, četiri

virusa; Citrus tristeza virus, Citrus leaf blotch virus (virus mrljavosti agruma), Citrus psorosis

virus (psorosis virus agruma) i Citrus variegation virus (virus šarenila agruma) ,dva viroida;

Hop stunt viroid (viroid kržljavosti hmelja) i Citrus exocortis viroid (egzokortis-viroid agruma),

te dvije virozama slične bolesti Citrus cristacortis agent (uzročnik kristakortisa agruma) i Citrus

impietratura agent (uzročnik impietrature agruma).

Pragovi prisutnosti navedenih reguliranih štetnih organizama na kategorijama sadnog

materijala agruma prikazani su u Tablici 1.

Kako je vidljivo iz Tablice 1., prisutnost gotovo svih reguliranih nekarantenskih štetnih

organizama na agrumima se ne tolerira, to jest prag štetnosti je 0 %. Za određene štetne

organizme: Spiroplasma citri, Plenodomus tracheiphilus i virus Citrus tristeza vrijede posebna

pravila, te su navedena ovisno o tipu certifikacijske kategorije ili CAC kategorije sadnog

materijala. Iznimno, simptomi zaraze s navedenim štetnim organizmima na osnovnoj,

certificiranoj i CAC kategoriji mogu biti uočeni na najviše 2 % sadnog materijala kod proizvodne

lokacije koja nije zaštićena od ulaska kukaca. Nulta stopa tolerancije vrijedi za sve ostale

regulirane nekarantenske štetne organizme iz Tablice 1. za sadni materijal „visokih“

(predosnovni, osnovni i certificirani) kategorija. Razlog tome je činjenica da se većina

reguliranih štetnih organizama iz Tablice 1. prenosi vegetativnim razmnožavanjem. Ukoliko se

isti uklone iz sadnog materijala „visokih“ kategorija, za očekivati je da će svo naredno

potomstvo od takvog matičnog materijala biti slobodno od tih štetnih organizama. Dakle, neće

se prenositi predosnovnim materijalom dalje na osnovni, certificirani sadni materijal niti prilikom

korištenja matičnog materijala za proizvodnju CAC kategorije. Stoga, na standardnom (CAC)

sadnom materijalu, ostali regulirani nekarantenski štetni organizmi (osim S. citri, P.

tracheiphilus i virusa Citrus tristeza) nisu regulirani.

.

Tablica 1. Pragovi prisutnosti (dozvoljena prisutnost) reguliranih nekarantenskih štetnih

organizama agruma ovisno o kategoriji sadnog materijala.

Štetni organizam Bilje za sadnju,

osim sjemena (rod

ili vrsta)

Prag za predosnovni

reprodukcijski

materijal, osnovni

reprodukcijski

materijal, certificirani

materijal

Prag za standarni

materijal

Spiroplasma citri Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.

0 % za predosnovni

reprodukcijski materijal,

2 % za osnovni i

certificirani

reprodukcijski materijal *

Praktički slobodno

2 % *

Phytophthora

citrophthora,

Phytophthora

nicotianae var.

parasitica

Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.

0 % Nije primjenjivo

Plenodomus

tracheiphilus


Swingle, Poncirus

Raf.

0 % za predosnovni


2 % za osnovni i

certificirani


Praktički slobodno

2 % *

Aleurothrixus floccosus Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.


Parabemisia myricae Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.


Pratylenchus vulnus Citrus L. 0 % Nije primjenjivo

Tylenchulus

semipenetrans


Swingle, Poncirus

Raf.


Uzročnik kristakortisa

agruma


Swingle, Poncirus

Raf.


Egzokortis-viroid

agruma


Swingle, Poncirus

Raf.


Uzročnik impietrature

agruma


Swingle, Poncirus

Raf.


Virus mrljavosti lista

agruma


Swingle, Poncirus

Raf.


Psorosis virus agruma Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.


Virus Citrus tristeza Bilje za sadnju, osim

sjemena Citrus L.,

Fortunella Swingle,

Poncirus Raf.

0 % za predosnovni


2 % za osnovni i

certificirani


Praktički slobodno

2 % *

Virus šarenila agruma Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf..


Viroid kržljavosti hmelja Citrus L., Fortunella

Swingle, Poncirus

Raf.


* Zahtjevi za proizvodnu jedinicu, mjesto proizvodnje ili područje

Bakterija

1. Spiroplasma citri

Spiroplasma citri obligatna je fitopatogena bakterija provodnog sustava biljaka domaćina.

Primarni i ujedno ekonomski najznačajniji domaćini bakterije osjetljive su vrste agruma roda

Citrus u koje pripadaju komercijalne vrste Mediteranskog bazena: grejp (C. paradisi), limun (C.

limun), mandarine (C. reticulata), naranče (C. sinensis) i gorke naranče (C. aruantium). Drugi

domaćini su „Satsuma“ kultivari mandarine (C. unshiu) dok najpopularnija podloga, „poncirus“,

ne pokazuje simptome zaraze te se smatra tolerantnom.

Bakterija je utvrđena u više zemalja Europskog i mediteranskog bazena, od kojih su istaknutije

Italija, Španjolska, Turska i Grčka, te se stoga smatra prisutnom na prostoru EU. U Hrvatskoj

nema podataka o pronalasku bakterije te se smatra odsutnom.

Prenosi se pomoću nekoliko vektora - cikada od kojih su u Mediteranu dvije: Neoaliturus

haematoceps i Circulifer tenellus, kojima agrumi nisu primarni domaćini, ali se smatraju

prisutnima u većini zemalja Europe sa proizvodnjom agruma.

Bakterija S. citri najbolje se umnožava u vrućim klimatskim uvjetima (28-32°C), pa su tada

najuočljiviji i simptomi, pri hladnijim temperaturama zraka simptomi se rijetko ukazuju.

Simptomi S. citri također su češće vidljivi kod mladih stabala dok još nisu u punoj rodnosti, ali

se redovno pojavljuju i kod starijih stabala. Primarni i prepoznatljiv simptom je pojava različitih

(neregularnih) vegetativnih faza na istom stablu. Pritom se misli na fazu cvatnje, te dozrijevanja

plodova. Naime, na zaraženom stablu pojavljuju se u isto vrijeme plodovi u dozrijevanju, zreli

plodovi, te cvjetovi odnosno cvatnja (Slika 1.). Plodovi su pritom različitih veličina, obično manji

nego kod zdravog stabla, sa različitim oblicima i svjetlije kore u punoj zrelosti. Dozreli plod

simptomatičnog stabla zapravo nikad ne pokazuje „zrelu“, narančastu boju određene sorte već

je ona uvijek bljedunjavo žute boje. Plodovi sa zaraženog stabla ranije otpadaju i imaju oblik

žira, zadebljalu koru i abortirane, zakržljale sjemenke (Slika 2.). Plodovi su loših senzornih

karakteristika, obično s većim omjerom kiselina. Osim karakterističnih simptoma na plodovima,

cijelo zaraženo stablo zakržljalog je rasta. Ponekad se mogu uočiti i „vještičje metle“ te

nepravilno grananje s grmolikim rastom i skraćenim internodijima. Listovi su smanjene veličine,

uži, klorotični, te rastu pod kosim kutom formirajući karakteristične „rozete. U voćnjacima

simptomi zaraze S. citri u fazama bez plodova mogu se lako zamijeniti sa abiotskim

čimbenicima poput nedostatka hranjiva ili oštećenja uzrokovanih smrzavanjem i niskim

temperaturama.

Slika 1. „Kasna“ cvatnja i plodovi u dozrijevanju – simptom S. citri (izvor: https://gd.eppo.int).

https://gd.eppo.int/

Gljive

1.Phytophthora citrophthora

Phytophtora nicotianae var. parasitica

Vrste pseudogljiva iz roda Phytophtora među najdestruktivnijim su biljnim patogenima u

svijetu. Paraziti su korijenja i kore biljaka, te uzročnici truljenja i propadanja korijenovog

sustava biljke domaćina, a mogu zaraziti i stabljiku, te plodove. Imaju širok raspon domaćina,

te su poznati patogeni tla, pa se uglavnom šire zaraženim tlom, vodom i biljnim materijalom.

Phytophtora vrste smatraju se najštetnijim fitopatogenim organizmima u proizvodnji većine

agruma u svijetu, pa tako se u Hrvatskoj smatra ekonomski najznačajnijim patogen proizvodnje

agruma. Gospodarske bolesti uzrokovane Phytophthora vrstama na agrumima su trulež

korijena, gumoza, smeđa trulež plodova, te sušenje prijesadnica agruma.

Od desetak vrsta Phytophtora spp. koje se mogu naći na agrumima, u Hrvatskoj su

najzastupljenije dvije: Phytophthora citrophthora i Phytophthora nicotianae var. parasitica.

Najštetnijom bolesti agruma u Hrvatskoj danas može se smatrati vlažna trulež korijena i

korijenovog vrata uzrokovana Phytophthora vrstama. Među stručnjacima i proizvođačima

agruma ova bolest je poznata kao „fitoftora“ ili „gumoza“. Obje vrste utvrđene su na mandarini,

klementini i limunu u Hrvatskoj, a smatraju se i glavnim Phytophthora vrstama koje napadaju

agrume u svim područjima svijeta gdje se oni uzgajaju. Osim truleži korijena i korijenovog

Slika 2. Simptomatični plodovi zaraženi sa S. citri (izvor: https://gd.eppo.int)


vrata, Phytophthora vrste mogu napasti i deblo agruma i na njima uzrokovati izlučivanje smole,

što je poznato kao „gumoza“ (Slika 3.). „Gumoza“ je neupitno najznačajnije oboljenje

uzrokovana Phytophtora vrstama na agrumima. Zaraza se može pojaviti na razini tla ili u

plićem dijelu korijenovog sustava. Podložne su sve vrste roda Citrus i podloge iz roda Poncirus.

Kao podloga najotpornija je gorka naranča, a limun je najosjetljiviji. Zarazu vrstama roda

Phytophtora pospješuju mokri i vlažni uvjeti. U povoljnim uvjetima, Phytophthora vrste mogu

napasti i plodove, te uzrokovati njihovu trulež U Hrvatskoj je trulež plodova mandarine i

klementine uzrokovana Phytophthora vrstama vrlo rijetka ali može biti pokazatelj prisutnosti

Phytophthora vrsta u tlu voćnjaka (Slika 4.). Trulež korijena i korijenovog vrata je češća, no

također je vezana uz pojedine lokalitete u dolini Neretve.

Simptomi truleži korijena najčešće se isprva pokazuju u vidu slabijeg rasta i razvoja stabla.

Zaraženo stablo pokazuje ubrzane znakove slabljenja, slabiji intenzitet rasta, lišće žuti, te se

najprije osuše pojedine grane, a kasnije i cijelo stablo. Najprije se javlja na slabo prehranjenim

i iscrpljenim stablima. Bolest se očituje u pojavi gumenaste, smolaste sluzi na kori korijenova

vrata, deblu ili granama prvog reda. Do potpunog sušenja stabla dolazi kada je korijen uništen

u tolikoj mjeri da više ne može funkcionirati ili kada patogen okruži korijenov vrat. Lišće na

takvim stablima posmeđi, uvija se, suši i otpada (Slika 5.). Biljka najčešće pokušava tjerati

novo lišće, koje je rijetko, svijetlo i uvijeno. Starija stabla mogu relativno dugo preživljavati

zaražena, dok sadnice ili mlada stabla propadaju. Bolest se unutar nasada najčešće javlja u

oazama ili žarištima. Može se prepoznati na način da se zareže korijenov vrat, pri čemu se

uočava tamna nekroza oštro odvojena od okolnog zdravog tkiva. Ukoliko se patogen proširi

na deblo, dolazi do lučenja smole i ljuštenja kore. Takva stabla slabije su produktivna ili im

rodnost izostaje, ovisno o razmjerima oštećenja. Plodovi na zaraženom stablu višestruko su

sitniji od zdravih i rano otpadaju. Simptomi zaraženog stabla ističu se u suhim i vrućim ljetnim

mjesecima.

Slika 3. Simptomi "gumoze" na stablu mandarine (snimio: D. Ivić)

Slika 3. Trulež plodova uzrokovan Phytophtora vrstama (snimio: D. Ivić)

Slika 4. Izgled zaraženog stabla mandarina s Phytophtora vrstama (snimio: L. Mustapić)

2. Plenodomus tracheiphilus

Plenodomus tracheiphilus je fitopatogena gljiva koja uzrokuje propadanje provodnog tkiva

agruma zvanog „mal secco“ što u slobodnom prijevodu predstavlja bolest sušenja. Primarni

domaćin je limun (C. limon), a osjetljive su i brojne druge važne vrste citrusa iz rodova Citrus,

Fortunella, Poncirus i Severina. Komercijalna podloga „poncirus“ (Poncirus trifoliata) smatra

se otpornom. P. tracheiphilus je prisutna u mediteranskim zemljama s proizvodnjom agruma

osim Španjolske, Portugala i Maroka. U Hrvatskoj se ne smatra prisutnom, a službenih

podataka nema.

Prvi simptomi pokazuju se u proljeće kao međužilna kloroza lišća (Slika 6.), te u vidu sušenja

grana i grančica. Na simptomatičnim granama koje su crne ili sive i suhe moguće je vidjeti

sitne crne tvorevine koje su uložene ispod kore zvane piknidi. Pri guljenju kore zaraženog

stabla vidljiva su karakteristična roza ili narančasta obojenja duž debla koja nastaju zbog

proizvodnje gumenastog tkiva unutar ksilema (Slika 7.). Vrlo česta reakcija zaraženog stabla

je izbijanje mladica iz baze zaraženih grana i rast vodopija iz podloga. P. tracheiphilus se može

u polju zamijeniti sa antraknozom (C. gloeosporioides) koja također uzrokuje sušenje grana i

grančica, a glavna razlika je razmještaj piknida i acervula na zaraženom granju (Slika 7.).

Kasniji simptomi, osim „mal secco“ simptoma ili sušenja grana, su „mal fulminante“ (iznenadna

smrt) i „mal nero“ (crna bolest). „Mal fulminante“ je brži oblik propadanja stabla nakon zaraze

korijena dok je „mal nero“ kronični stadij zaraze kada se „srčika“; srž i središnji dio debla suše

i postaju crni. Postupno patogen zahvaća cijelo stablo, te nepovratno dolazi do propadanja

cijele voćke (Slika 8.).

Slika 6. Simptomi zaraze s P. tracheiphila na lišću agruma (izvor: https://gd.eppo.int)


Slika 7. Rozo-narančasto obojenje debla (lijevo) – simptom zaraze s P. tracheiphila, razlika između plodnih tijela C. gloeosporioides (gore desno) i piknida P. traceiphila (dolje desno)

(izvor: https://gd.eppo.int).


Kukci

1.Aleurothrixus floccosus – vunasti štitasti moljac

Fitosanitarni status.Vunasti štitasti moljac (Aleurothrixus floccosus) podrijetlom je iz tropskih

i suptropskih područja Amerike. Ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća, vrsta je zabilježena

u Španjolskoj, južnoj Francuskoj, a kasnije i u Maroku, Portugalu, Italiji i na Malti. Trenutno je

proširena u južnim područjima Mediteranskog bazena i na srednjem istoku. U Hrvatskoj je

vunasti štitasti moljac nađen 2007. te danas ima status važnog gospodarskog štetnika agruma

u pojedinim nasadima u srednjoj i južnoj Dalmaciji.

Izgled štetnika.Odrasli vunasti štitasti moljac ima tijelo blijedo žute boje, pokriveno bijelim

voštanim prahom (Slika 9.). Krila su također bijele boje. Ličinke su svijetlo žute do zelenkaste

boje, ponekad smeđe, te obrubljene i prekrivene karakterističnim bijelim, poput vune voštanim

nitima. Posljednji stadij ličinke ima izduženo tijelo, dugo 0,8-0,92 mm i široko 0,55-0,65 mm

(Slika 10.). Svi razvojni stadiji razvijaju se i prisutni su na naličju listova.

Biljke domaćini. Vunasti štitasti moljac je polifagna vrsta koja se hrani na biljkama iz više od

20 rodova različitih biljnih porodica. Na Mediteranu, gdje je introducirana, u pravilu napada

samo biljke iz roda Citrus (agrumi).

Simptomi napada i štete. Odrasli razvojni stadiji i ličinke hrane se na naličju listova biljaka

domaćina, te sisanjem biljnih sokova uzrokuju izravne štete (Slika 11.). Jak napad može

uzrokovati blago uvijanje mladih listova agruma. Neizravne štete posljedica su obilnog

izlučivanja slatke, ljepljive tekućine, odnosno medne rose. Na mednoj rosi koja pada na listove

Slika 8. Izgled stabla agruma zaraženog s P. tracheiphila (izvor: https://gd.eppo.int).


i plodove sekundarno se razvijaju crne gljivice čađavice, što negativno utječe na fotosintezu

listova, te posljedično umanjuje urod i snižava tržišnu vrijednost plodova agruma.

Slika 9 Odrasli vunasti štitasti moljac (snimio: M. Šimala).

Slika 10. Ličinka vunastog štitastog moljca (snimio: M. Šimala).

Slika 11. Napad vunastog štitastog moljca na naličju lista limuna (snimio: M. Šimala).

2. Parabemisia myricae

Fitosanitarni status.Štitasti moljac Parabemisia myricae izvorno potječe iz Japana. Nedavno

je unesen na područje Mediterana (prvi nalaz u Izraelu 1978.), gdje još uvijek ima ograničenu

proširenost, te je do sada nađen na Cipru i Kreti, u Egiptu, Grčkoj, Italiji uključujući Sardiniju i

Siciliju, Španjolskoj uključujući Kanarske otoke, Tunisu i Turskoj. U Hrvatskoj je vrsta P.

myricae prvi put zabilježena 2015. na limunu i vrsti Broussonetia papyrifera. Polifagan je

štetnik, koji u nekim državama Mediterana uzrokuje gospodarske štete na agrumima, te

predstavlja potencijalno ozbiljnu fitosanitarnu prijetnju proizvodnji agruma i u Hrvatskoj.

Izgled štetnika.Odrasli štitasti moljac P. myricae dug je 0,85 mm i širok 0,65 mm (Slika 12.).

Dimenzije tijela znatno su manje od tijela kakvo imaju dvije gospodarski značajne vrste štitastih

moljaca na agrumima u Hrvatskoj, štitasti moljac agruma (Dialeurodes citri) i vunasti štitasti

moljac (Aleurothrixus floccosus). Tijelo je limunasto žute boje, a krila prekrivena voskom su

bijele boje. Ličinke su prozirne, ovalnog oblika i žućkaste boje (Slika 13.). Tijelo im je za razliku

od vrste D. citri obrubljeno prozirnim voštanim prstenom i nije pokriveno vunastom prevlakom

kao kod vrste A. floccosus. Međutim, pouzdana determinacija vrste provodi se laboratorijskom

mikroskopskom analizom puparija/egzuvija štitastog moljca. Posljednji razvojni stadij ličinke

ima spljošteno tijelo, duljine 0,85 mm i široko 0,65 mm, bez dlaka ili trnovitih seta na leđnoj

strani.

Biljke domaćini. P. myricae je polifagan štetnik koji uzrokuje značajne štete na suptropskim

drvenastim, širokolisnim biljnim vrstama iz 14 botaničkih porodica u različitim dijelovima

svijeta, posebice na agrumima i avokadu. Biljne vrste koje su biljke domaćini i mogu pridonijeti

širenju P. myricae u Hrvatskoj su kaki, kruška, breskva i marelica.

Simptomi napada i štete.Štitasti moljac P. myricae je izrazito polifagan štetnik koji na biljnim

vrstama iz roda Citrus uzrokuje kompleks izravnih i neizravnih šteta. Odrasli kukci i ličinke sišu

biljne sokove mladih listova, a posebice ličinke tijekom ishrane na naličju izlučuju obilnu mednu

rosu koja pada na lice donjih, starijih listova i na plodove. Na ljepljivoj mednoj rosi razvijaju se

gljivice čađavice iz roda Cladosporium, koje utječu negativno na proces fotosinteze i

transpiracije biljke. Visoka populacija štetnika može uzrokovati uvijanje listova i defolijaciju te

deformaciju i trulež plodova. Vrsta P. myricae je prirodni vektor za agrume vrlo opasnog

virusnog oboljenja Citrus chlorotic dwarf virus (CCDV). Ovaj je patogen prvi puta zabilježen na

12 različitih vrsta agruma u istočnom mediteranskom dijelu Turske sredinom 80. tih godina

prošlog stoljeća. Infektivan je za gotovo sve vrste i kultivare agruma, izuzev slatke naranče.

Simptomi zaraze virusom pojavljuju se na listovima u vidu naboranosti, uvijenosti i deformacije,

te reducirane lisne površine. Na mladim listovima dolazi do pojave kloroze i promjene boje.

Zaražena mlada stabla uslijed skraćenih internodija poprimaju grmolik, zakržljali izgled.

Slika 12. Odrasli štitasti moljac vrste P. myricae (snimio: M. Šimala).

Slika 13. Ličinke štitastog moljca vrste P. myricae (snimio: M. Šimala).

Nematode

1.Pratyenchus vulnus – nematoda pjegavosti korijena

Rod Pratylenchus spada u jedan od ekonomski najznačajnijih rodova štetnih nematoda u

poljoprivredi. Vrste ovog roda se nazivaju nematodama pjegavosti korijena. Osobito su

problematične u trajnim, višegodišnjim nasadima, a do sada su u svijetu zabilježene na više

od 350 biljaka domaćina. Prethodnim istraživanjima potvrđeno je da su nematode smeđe

pjegavosti korijena najbrojnije biljno parazitske nematode u tlu u Hrvatskoj.

Vrsta Pratylenchus vulnus je migratorna, slobodnoživuća biljno parazitska nematoda široko

rasprostranjena i prisutna u gotovo svim državama Europe. P. vulnus specijalizirana je za

parazitaciju na orahu na kojem uzrokuje ekonomski najznačajnije štete, pa se stoga u svijetu

naziva nematoda smeđe pjegavosti oraha. Osim oraha, može napasti krumpir, te pojedine

vrste koštićavog voća i agrume. Posebno je značajna u rasadničarskoj proizvodnji Prunus

podloga i sadnog materijala. U svijetu i u gotovo svim državama EU smatra se ekonomski

značajnim štetnikom koštićavog i jezgričavog voća. U Hrvatskoj ne postoje službeni podaci o

prisutnosti i distribuciji nematode P. vulnus.

Nadzemni simptomi ne ukazuju specifične znakove napada ove nematode. Ovisno o jačini

populacije nematode simptomi mogu biti blaži, srednji i jaki. Hraneći se unutar korijena biljke

domaćina nematoda P. vulnus kreće se unutar i između stanica korijena uzrokujući simptome

smeđe pjegavosti ili lezija što je primarni simptom prisutnosti P. vulnus na biljci domaćinu (Slika

14.). Druge vrste nematoda iz istog roda mogu prouzročiti slične lezije sa nešto manjim

intenzitetom lezija i nekrotičnog tkiva. Kod visokih populacija nematoda smeđe pjegavosti

korijena biljka domaćin postaje žuta (klorotična), biljka zaostaje u razvoju, te dolazi do pojave

tzv. „plješine“ u polju. Uzrokuje smanjenje obujma korijena koje izgleda „hrđavo“ i zakržljalo.

Zaražene biljke naposljetku zaostaju u razvoju, žute, suše se i ugibaju. Često biljke propadaju

uslijed pojave sekundarnih infekcija drugim patogenima na lezijama korijena. Svi razvojni

stadiji nematode mogu se naći u biljnom tkivu, s obzirom na to da ženka, osim u tlu, jaja odlaže

i u biljnom tkivu. Svi pokretni stadiji čine štete na biljkama domaćinima. Razlika između P.

vulnus i ostalih nematoda iz istog roda je u boji lezija na korijenu. P. vulnus uzrokuje izraženo

crne lezije na površini korijena koje isprva izgledaju kao pukotine, a kasnije se šire paralelno

uzduž korijena, šireći nekrozu i uništavajući pri tome korijenov sustav.

Simptomi zaraze P. vulnus teško se razlikuju od simptoma drugih biljnih patogena stoga se

preporuča uzorkovanje tla i laboratorijska analiza uzorka kao jedini pouzdani način detekcije

prisutnosti nematoda na uzgojnoj površini.

Slika 14. Nekrotično, tamno-crno korijenje jagode - simptom zaraze nematodom P. vulnus

(izvor: Practical plant nematology: A field and laboratory guide,

https://www.semanticscholar.org/paper/Practical-plant-nematology%3A-A-field-and-

laboratory-Coyne-Nicol/9599dd075293cc5b15380268887051e703758bcc)

https://www.semanticscholar.org/paper/Practical-plant-nematology%3A-A-field-and-laboratory-Coyne-Nicol/9599dd075293cc5b15380268887051e703758bcc

https://www.semanticscholar.org/paper/Practical-plant-nematology%3A-A-field-and-laboratory-Coyne-Nicol/9599dd075293cc5b15380268887051e703758bcc

2. Tylenchulus semipenetrans – nematoda agruma

Tylenchulus semipenetrans je slobodno živuća biljno parazitska nematoda prvi put otkrivena

u Kaliforniji, SAD-u, a porijeklom je iz istočne Azije gdje se specijalizirala kao obligatni parazit

korijena brojnih vrsta agruma. Zabilježeno je da može parazitirati i na ostalim drvenastim

kulturama poput vinove loze i masline. Od utvrđena dva tipa nematode, mediteranski tip ne

može zaraziti komercijalnu, široko raširenu podlogu „poncirus“ dok suprotno vrijedi za

„vaneuropski“ tip nematode koji radi ekonomske štete u voćnjacima agruma SAD-a i južne

Amerike koje su procijenjene na 10 – 30%. Mediteranski tip nematode smatra se prisutnim u

brojnim mediteranskim zemljama: Albaniji, Cipru, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Malti, Portugalu i

Španjolskoj. Nematoda T. semipenetrans može se razvijati u svim umjerenim klimatskim

pojasevima pogodnim za uzgoj njenih biljaka domaćina. Općenito, veće populacije nematoda

postiže u suhim i mediteranskim klimama nego li u suhim suptropskim i tropskim klimatskim

uvjetima. Nematoda se brzo širi zaraženim tlom i sadnim materijalom kojim se zaraza prenosi

iz rasadnika u tla komercijalnih voćnjaka.

Simptomi zaraze nematodom T. semipenetrans razvijaju se sporo, te je iz tog razloga zaraza

ovom nematodom nazvana „sindrom sporog propadanja agruma“. Nadzemni simptomi na

zaraženom stablu očituju se u zakržljalom rastu krošnje, lišće je sitnije, često je klorotičnog

izgleda i vene. Navedeni simptomi su osobito izraženi u sušnim vremenskim uvjetima. Uslijed

zaraze nematodom stablo ne asimilira dovoljno hranjiva pa s vremenom dolazi i do smanjenog

prinosa, manjih plodova, smanjenog vigora zbog lošeg usvajanja vode i drugih fizioloških

poremećaja (Slika 15.). Obzirom da nematoda napada korijenov sustav biljaka domaćina,

primarni pregled na simptome trebaju se fokusirati na podzemne dijelove. Zaraženi vlaknasti

korjenčići propadaju zbog lezija koje nastaju ishranom nematode koja se ubušuje u korijen

svojim vršnim dijelom dok stražnji dio nematode ženke ostaje izvan korijena. U periodu

spolnog sazrijevanja tijelo ženke bubri, puni se jajašcima koja sukcesivno ispušta, te se tako

infekcija širi i kontinuirano nastavlja. Intenzivno zaraženi korijen biljaka domaćina izgledom je

zadebljaniji od zdravog jer se čestice tla prilijepe na želatinozne mase jajašaca koje ženka

nematode odlaže na površini korijena. Također, zaraženi korijen izgledat će tamniji, manje

razvijen, zakržljao, nepravilan i grbav.

Simptomi sporog propadanja agruma uzrokovani zarazom T. semipenetrans mogu varirati

ovisno o količini nematoda u tlu, starosti stabla i vremenu zaraze. Mlađi nasadi agruma neće

pokazati simptome dok se populacija nematode ne poveća do dovoljno visoke razine (otprilike

2000 ličinki u 100 g tla).

Uzimajući u obzir nadzemne simptome koji su nalik na fiziološke poremećaje, te otežani

pregled korijena, jedini pouzdan način detekcije nematode je uzorkovanje tla u blizini korijena

biljke domaćina i samog korijena te analiza uzoraka u laboratoriju.

Slika 15. Stablo agruma zaraženo nematodom T. semipenetrans – vidljivi simptomi na

vršnim granama (snimio: Nicholas S. Sekora,University of Florida,

(izvor:http://entnemdept.ufl.edu/creatures/nematode/citrus_nematode.htm)

Virusi

1.Citrus tristeza virus

Citrus tristeza virus (CTV) je virus iz roda Closterovirus koji se javlja na velikom broju domaćina

iz roda Citrus. „Tristeza“ uzrokovana CTV-om smatra se najznačajnijom i potencijalno

najštetnijom virusnom bolesti agruma u svijetu. Na agrumima CTV uzrokuje bolesti različitih

naziva, od kojih je najpoznatiji naziv „tristeza“, što na španjolskom znači „tuga“. Ostali nazivi

bolesti uzrokovane CTV-om nazivale su se sukladno tipičnim simptomima na određenim

vrstama agruma: „brzo propadanje agruma“, „jamičavost debla grejpa“, „jamičavost debla

slatke naranče“ i „bolest odumiranja limete“. Virus CTV prisutan je u Hrvatskoj dulje vrijeme,

te se u najvećem dijelu prenosi cijepljenjem zaraženih plemki i/ili podloga. Agresivniji

(izvaneuropski) izolati virusa, koji bi potencijalno nadišli otpornost podloge „poncirusa“ zasad

se ne smatraju prisutnima u Hrvatskoj, te su pod službenim nadzorom. Unatoč tome,

mogućnost „mutiranja“ virusa odnosno njegove rekombinacije, te agresivniji „izvaneuropski

izolati“ ukazuju na potrebu detaljnog nadzora ove bolesti, te bez-virusni (virus free ili virus

tested) sadni materijal.

Simptomi koje CTV uzrokuje na agrumima ovise o soju virusa, vrsti, sorti i kombinaciji podloge

i plemke agruma. Zaraza blagim sojevima CTV-a ne mora dovesti do pojave simptoma na

domaćinima, dok zaraza agresivnim sojevima obično dovodi do brzog potpunog propadanja

stabala. Zaraza grejpa ili limuna može dovesti do kržljavosti stabla i jake kloroze lišća, uz

osjetno smanjenje produktivnosti biljke što je nerijetko praćeno sušenjem stabla. Na ovim i

http://entnemdept.ufl.edu/creatures/nematode/citrus_nematode.htm

drugim osjetljivim domaćinima često se javlja pojava „jamičavosti“, udubljenja koja se javljaju

ispod kore na deblu ili izbojima (Slika 16.).

Zaraza slatke naranče, mandarina ili grejpa cijepljenih na gorku naranču može dovesti do

brzog i potpunog sušenja stabla. Do sušenja stabla dolazi zbog propadanja provodnog sistema

biljke ispod spojnog mjesta plemke i podloge, što onemogućava transport hranjiva iz listova u

korijen. Propadanje stabla može biti postupno i trajati nekoliko godina ili se može javiti naglo,

obično u najsušim, ljetnim mjesecima. U ovakvim slučajevima, na spojnom mjestu podloge i

plemke ispod kore moguće je uočiti žuto-smeđu nekrozu (Slika 17.). U slučajevima sporijeg

propadanja, na unutarnjoj strani kore podloge javljaju se karakteristična sitna udubljenja a na

vanjskoj strani moguće je pucanje kore. Na nekim domaćinima CTV uzrokuje mrljavost,

uvijanje i klorotične točke na lišću.

Na tolerantnim vrstama agruma cijepljenima na tolerantne podloge, zaraza CTV-om ne mora

dovesti do vidljivih simptoma. Trolisna naranča (P. trifoliata), „grubi limun“ (Citrus jambhiri

Lush.), Rangpur limeta (Citrus limonia Osbeck) i Volkamer limun (Citrus volkameriana Tan &

Pasq.) smatraju se tolerantnim podlogama, na kojima CTV ne uzrokuje promjene. Među

plemkama voćnih vrsta agruma, mandarina i Satsuma kultivari mandarine se smatraju

tolerantnima.

Nadzor i preglede treba stoga koncentrirati na slatkoj naranči (Washington navel) i limunu

(Lisbon, Meyer), te na tim stablima treba očekivati eventualne simptome zaraze CTV-om. CTV

se u prirodi prenosi lisnim ušima, od kojih je najučinkovitija vrsta T. citricida koja nije prisutna

u RH, no kod nas virus prenose „domaće“ i široko zastupljene vektorske vrste: Aphis gossypii,

Aphis spiraecola i Toxoptera aurantii, kolokvijalno poznate kao „mušice“. Stoga se osim

pregleda na simptome CTV-a preporuča i vizualni pregled na lisne uši, odnosno vektore virusa,

te njihovo suzbijanje.

Slika 16. Simptom „jamičavosti debla“ uslijed zaraze virusom Citrus tristeza

(izvor: https://gd.eppo.int)

Slika 17. Simptom odumiranja spojnog mjesta plemke i podloge uslijed zaraze virusom

Citrus tristeza (snimio: L. Mustapić).


2. Citrus psorosis virus – psorosis virus agruma

Citrus psorosis virus (CPsV) je poznat gospodarski važan patogeni virus agruma u svijetu.

Uzrokuje bolest „psorosis“ na agrumima i smatra se prisutnim u starijim voćnjacima u mnogim

područjima uzgoja agruma diljem svijeta. CPsV označava kompleks sojeva ovog virusa od

kojih su neki blaži, a neki agresivniji u smislu simptoma na agrumima. „Psorosis“ je prva bolest

kod koje je dokazan prijenos cijepljenjem. Smatra se zastupljenim u svim zemljama EU sa

značajnom proizvodnjom agruma. U Hrvatskoj CPsV je utvrđen, ali nije široko rasprostranjen.

Simptomi se prvotno javljaju na mladom lišću. Simptomatično mlado lišće ima klorotične

nepravilne fleke koje su raspoređene po čitavom listu između žila. Klorotične fleke mogu imati

različite oblike, a najčešće su u obliku zareza, uzdužne su, uske, te mnogobrojne. Opisani

simptomi psorosisa agruma najbolje se vide u proljeće prilikom dovršetka razvoja mladog lišća

ili u jesen nakon otpadanja starog lišća, te obično nestaju kako lišće „sazrijeva“ osim kod

agresivnijih oblika virusa kod kojega simptomi na lišću ostaju i nakon starenja lišća (Slika 18.).

Simptomi kloroze na mladom lišću obično izostaju ili su teško uočljivi prilikom vrućeg i suhog

perioda. Kloroza na plodovima može se pojaviti također kod agresivnijih sojeva CPsV-a. Osim

simptoma na lišću psorosis uzrokuje pucanje i listanje kore debla i grana zaraženih stabala.

Bitna razlika između psorosisa agruma i egzokortisa agruma jest u činjenici da egzokortis

uzrokuje pucanje kore samo kod osjetljivih podloga i/ili plemki, u pravilu samo do spojnog

mjesta podloge i plemke bliže razini tla, dok „psorosis“ uzrokuje sitnije, intenzivnije pucanje

kore debla, ali i grana, te se iz takvih pukotina redovno stvara smolasti ili gumasti iscjedak

(Slika 19.). Opisano pucanje kore najčešće nastaje na zaraženim stablima slatke naranče,

grejpa i povremeno na mandarini. Kod agresivnijih sojeva „psorosisa“ na grančicama se

pojavljuju i uzdignute „gumaste“ lezije narančaste do smeđe boje.

Slika 18. Simptomi psorosis virusa agruma na mladom listu (izvor: Moreno, P. i sur., 2015,

https://escholarship.org/content/qt0tn7m65m/qt0tn7m65m.pdf).

https://escholarship.org/content/qt0tn7m65m/qt0tn7m65m.pdf

3. Citrus variegation virus (CVV) – virus šarenila agruma

Citrus variegation virus (CVV) je obligatni biljni patogen iz virusne porodice Bromoviridae, te

je uzročnik bolesti šarenila agruma koja se javlja diljem svijeta. Predstavlja problem za

proizvodnju agruma posebno kod osjetljivih sorti limuna i mandarine. U prošlom desetljeću

virus šarenila agruma detaljno se istraživao pa je potvrđen u brojnim zemljama mediteranskog

bazena. Virus je detektiran na širokom krugu biljaka domaćina agruma u Španjolskoj, Italiji,

Grčkoj, Albaniji, Turskoj, Francuskoj (Korzika), Libanonu, Izraelu, Alžiru i Maroku. U Hrvatskoj

ne postoje službeni podaci o prisutnosti virusa šarenila agruma, pa se smatra odsutnim.

Agrumi zaraženi CVV-om iskazuju niz simptoma koji su obično blaži na naranči i mandarini, a

mogu biti izraženiji kod osjetljivijih vrsta agruma (limun, grejpfrut) u vidu smanjenja prinosa i

deformacije ploda. Tipični simptomi sastoje se od gužvanja, mreškanja, zavijanja i uvijanja

lišća sa zonama kloroze na lišću. Listovi su uži i imaju nepravilan oblik. Simptomi nabora listova

stvaraju džepove između nabora dok veličina lista ostaje ista (Slika 20.). Slične simptome

određeni sojevi virusa mogu prouzrokovati na vrlo osjetljivim plodovima agruma poput grejpa

i limuna. Takvi gube tržišnu vrijednost u potpunosti. Virus se relativno lagano prenosi

mehaničkim putem sa zaraženog agruma na zdravo stablo razmnožavanjem zaraženog

biljnog materijala ili cijepljenjem zaraženih pupova na zdravu podlogu. Mehanička i vektorska

transmisija nisu dokazane.

Slika 19. Pucanje kore i stvaranje smole – agresivniji simptom psorosis virusa agruma (izvor: Moreno, P. i sur., 2015,

https://escholarship.org/content/qt0tn7m65m/qt0tn7m65m.pdf)

https://escholarship.org/content/qt0tn7m65m/qt0tn7m65m.pdf

Slika 20. Simptomi virusa šarenila agruma na lišću grejpfruta – izražena naboranost

(izvor: Compendium of Citrus Diseases, 2000., autor: S.M. Garnsey).

4. Citrus leaf blotch virus – virus mrljavosti lista agruma

Citrus leaf blotch virus (ClbV) pripada u rod Citrivirusa porodice Betaflexiviridae. Virus je prvi

put utvrđen na kumkvatu kod kojeg uzrokuje nekompatibilnost odnosno propadanje spojnog

mjesta podloge i plemke. Do sada je potvrđen u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Domaćini

virusa mrljavosti lista agruma većinom su zastupljeni kultivari roda Citrus, te komercijalne

podloge no zabilježen je i na drugom kultiviranom bilju poput soje.Trenutno nema službenih

podataka o prisutnosti virusa mrljavosti lista agruma u Hrvatskoj, te se stoga ne smatra

prisutnim.

Simptomi se očituju u klorotičnim mrljama na listu zaraženog stabla (Slika 21.). Kod osjetljivih

agruma kloroza se može ukazati i na stabljici (Slika 22.). Međutim, mnogo značajniji simptom

virusa mrljavosti lista agruma je uzrokovanje nekroze i propadanja spojnog mjesta podloge i

plemke kod gotovo svih komercijalnih podloga uključujući i našu najzastupljeniju podlogu –

„poncirus“ (Poncirus trifoliata). Patogen se prenosi isključivo ljudskom aktivnošću, odnosno

razmnožavanjem zaraženog biljnog materijala ili cijepljenjem zaraženih pupova na zdravu

podlogu i suprotno. Mehanička i vektorska transmisija nisu dokazane. Obzirom na važnost i

zastupljenost podloge „poncirus“ u Hrvatskoj, virus mrljavosti lista agruma mogao bi biti

ekonomski značajan upravo zbog uzrokovanja propadanja spojnog mjesta „poncirus“ podloge

sa komercijalnim plemkama.

Slika 21. Simptomi zaraze s virusom mrljavosti lista agruma: a) na klementini i b) na

mandarini (izvor: Agüero i sur., 2014).

Viroidi i virozama slične bolesti

1.Citrus exocortis viroid (CEVd) - Egzokortis viroid agruma

Citrus exocortis viroid (CEVd) dobro je poznat patogen agruma obzirom da je prvi viroid

utvrđen na tim kulturama. Viroid se smatra globalno raširenim i prisutan je u gotovo svim

područjima uzgoja agruma. Utvrđen je i u Hrvatskoj no ne smatra se široko rasprostranjenim

viroidom kod nas.

Slika 22. Simptomi zaraze s virusom mrljavosti lista agruma: c,d) žućenje stabljike i prvog lišća na gorkoj naranči e) simptom žućenja na limunu (izvor: Agüero i sur., 2014).

Uzrokuje egzokortis, bolest guljenja i pucanja kore koja dovodi do zakržljalog rasta i

propadanja zaraženih stabala agruma cijepljenih na podlogu „poncirus“ i neke njene manje

popularne hibride. „Exocortis“ je rijetko letalan za stablo, te ne utječe na kvalitetu ploda

agruma. Veći gubici u proizvodnji mogu nastati cijepljenjem zaraženih plemki na osjetljive

podloge. Osjetljive podloge su Poncirus trifoliata, citranž hibridi (Poncirus trifoliata x Citrus

sinensis) i „rangpur“ limeta (Citrus x limonia) koje su ujedno komercijalno zastupljene podloge

u većini voćnjaka agruma što ga čini značajnim u proizvodnji i rasadničarstvu. Prenosi se

mehanički (zaraženi alat) i cijepljenjem.

Egzokortis viroid može zaraziti većinu komercijalnih vrsta agruma kao i neke druge skupine

bilja na kojima ne pokazuje simptome. Osjetljive vrste na egzokorotis uključuju „poncirus“

(Poncirus trifoliata), „rangpur“ (Citrus x limonia) i limun (Citrus limon).

Simptomi viroida pokazuju tamne mrlje na deblu i pucanje kore. Neke vrste agruma zarazom

pokazuju uvijanje i nekrozu žila lišća. Slatke naranče, grejp i mandarine ne pokazuju simptome

zaraze no ako su nacijepljene na osjetljivu podlogu dolazi do pucanja kore od razine tla do

spojke podloge i plemke, te cijelo stablo zakržlja (Slika 23.). Kora isprva puca uzduž debla, a

u kasnijim fazama zaraze otpadaju veći pravokutni dijelovi osušene kore. Simptomi pucanja

kore počinju pri razini tla ili čak ispod tla i razvijaju se 4-5 godina nakon zaraze. Unutrašnjost

debla ostaje zdravo, te se može stvoriti novi sloj kore koji će zaštiti deblo. Zaražene tolerantne

plemke nacijepljene na osjetljivu podlogu mogu razviti klorozu lišća i općenito žućenje

vegetacije stabla čak i ako izostane pucanje kore. Intenzitet, vrijeme i mjesto pojave simptoma

zaraze ovisi o soju viroida, starosti zaraženog stabla, vremenu zaraze i okolišnim čimbenicima.

Tipični simptomi najčešće se u praksi pokazuju na podlozi „poncirusa“ na koju je nacijepljena

klementina (Slika 24.).

Slika 23. Simptomi zaraze egzokortis viroidom agruma na podlozi „poncirus“ (izvor: Duran-Vila, N., 2015).

Slika 24. Pucanje kore na podlozi „Poncirus“ uslijed zaraze egzokortis

viroidom na otoku Braču (izvor: Černi i sur., 2020).

2. Hop stunt viroid (HSVd) - viroid kržljavosti hmelja

Hop stunt viroid (HSVd) je obligatni biljni patogen iz roda Hostuviroid unutar porodice

Pospiviroidae koji je prvotno opisan na hmelju a dosada je pronađen na više različitih vrsta

uzgajanog bilja, ponajviše na voćnim, drvenastim vrstama tj. agrumima, koštićavom voću i

vinovoj lozi. Raspon biljaka domaćina ovog viroida smatra se najširim od poznatih viroida koji

su pronađeni na agrumima. Kao i većina viroida agruma prenosi se cijepljenjem i mehanički u

glavnini zemalja sa agrumarskom proizvodnjom.

Važno je istaknuti da se široko rasprostranjena podloga „poncirus“ smatra osjetljivom na

HSVd. Viroid je široko rasprostranjenim u mediteranskom bazenu a u Hrvatskoj je redovito

pronalažen posebnim nadzorima, te se smatra prisutnim, no nije šire raširen.

Kod zaraženih biljaka, ovisno o sortimentu odnosno kombinaciji podloge i plemke HSVd može

ostati u latentnoj fazi odnosno ne pokazivati simptome (vinova loza) ili pokazuje simptome na

agrumima poput uvijanja i deformacije lišća , deformacije i mrljavost plodova koštićavog voća.

Većina komercijalnih vrsta agruma mogu se zaraziti i biti biljni domaćini HSVd-u, ali većina ne

iskazuje simptome zaraze. Vrlo osjetljive vrste i kultivari plemki agruma na HSVd uglavnom

nisu zastupljene u Hrvatskoj i EU. Blagi simptomi pojavljuju se kod limuna i limete i svih

kultivara mandarine. Naša najzastupljenija podloga „poncirus“ smatra se osjetljivom. Simptomi

viroida kod osjetljivih vrsta agruma uključuju stvaranje gumoznog tkiva unutar debla i kore koje

je karakteristične narančasto-smeđe boje za razliku od zdravog debla koje je blijedo žute boje.

Stvaranje gumoznog tkiva moguće je otkriti rezom i guljenjem kore na spojnom mjestu podloge

i plemke. Slika 25. pokazuje simptome „kahekcije“ na nacijepljenoj plemki osjetljive vrste dok

je podloga otporna. Simptomi se češće pojavljuju kod vrućih i sušnih uvjeta. Osim „kahekcije“

ovisno o soju viroida na osjetljivim vrstama agruma HSVd iskazuje simptome u obliku

deformacije i uvijanja lišća (Slika 26.).

Slika 25. Simptom viroida kržljavosti hmelja varijante kahekcija na podlozi zaraženog

agruma (izvor: https://gd.eppo.int).


Slika 26. Tri razine (1,2,3) intenziteta simptoma viroida kržljavosti hmelja na listu limuna (izvor: Xiu Su i sur., 2015).

3. Citrus cristacortis agent - uzročnik kristakortisa agruma

Citrus cristacortis agent privotno se spominje unutar područja mediteranskog bazena, u

zemljama poput Alžira, Korzike, Italije, Maroka, Sardinije i Španjolske. Prema službenim

podacima u Europi virus je potvrđen na Cipru, u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj dok u Hrvatskoj nije

potvrđen. Prisutnost uzročnika kristakortisa agruma izvan Mediterana prilično je limitirana, ali

se bolest može etablirati u svim područjima uzgoja agruma uvozom zaraženih plemki i sadnog

materijala. Osjetljive vrste su slatka naranča, mandarina, grejpfrut, gorka naranča, limun,

limeta i druge manje zastupljene vrste.

Nadzemni simptomi očituju se na lišću na kojem se mogu uočiti klorotične i mozaične mrlje

nalik na list hrasta (Slika 27.). Karakteristični simptomi zaraze uzročnikom kristakortisa agruma

pak prepoznaju se po udubljenjima – jamicama koje se pojavljuju na deblu stabla domaćina.

Oblik i veličina jamica ovise o vrsti zaraženog agruma. Kod mandarina jamice od kristakortisa

su oštre, uske i duboke, sa pojavom „smole“ ili gumastog iscjedka na dnu jamice (Slika 28.).

Da bi se jamice uočile potrebno je zarezati i oguliti koru zaraženog stabla (Slika 29.).

Patogen se prenosi isključivo ljudskom aktinovšću odnosno razmnožavanjem zaraženog



Slika 27. Simptomi uzročnika kristakortisa na listu agruma – kloroza s uzorkom lista hrasta (izvor: https://ucanr.edu/blogs/blogcore/postdetail.cfm?postnum=30221)

Slika 28. Jamica na deblu – simptom uzročnika kristakortisa na agrumima

(izvor: https://iocv.ucr.edu/citrus-diseases/cristacortis#images).

https://ucanr.edu/blogs/blogcore/postdetail.cfm?postnum=30221

https://iocv.ucr.edu/citrus-diseases/cristacortis#images

Slika 29. Jamice na deblu – simptom uzročnika kristakortisa na agrumima

(izvor: https://iocv.ucr.edu/citrus-diseases/cristacortis#images)

4.Citrus impietratura agent - uzročnik impietrature agruma

Simptomi „impietratura“ prvi put su opisani u Palestini 1930.-e. Bolest je utvrđena na grejpfrutu

i naranči. Naziv „impietratura“ uzročnik je dobio zbog toga jer su plodovi postajali tvrdi kao

kamen. Stoga se bolest ponekad naziva i kamenitost agruma. Bolest se smatra raširenom u

gotovo svim državama Mediteranskog bazena (Cipar, Grčka, Izrael, Italija, Libanon,

Španjolska, Turska), Iranu, Venezueli, Indiji i Južnoj Africi. U Hrvatskoj uzročnik impietrature

na agrumima dosada nije utvrđen. Osim vrlo osjetljivih slatkih naranči i grejpa na uzročnika

impietrature osjetljivi su limun, četrun i mandarina. Štetnost se očituje i u preranom otpadanju

plodova, već u fazi nakon oplodnje te rano žućenje plodova.

Simptomi su karakteristični po usplođu plodova agruma gdje se formiraju džepovi impregnirani

gumom (Slika 30. i 31.) Ti džepovi su isprva mekani, smeđi do narančasti te se šire unutar

ploda i prema kori. Vanjski izgled ploda karakteriziraju zelene mrlje koje ostaju nakon što plod

dozrije te promijeni boju u narančastu i otvrdnu.

Patogen se prenosi isključivo ljudskom aktinovšću odnosno razmnožavanjem zaraženog



https://iocv.ucr.edu/citrus-diseases/cristacortis#images

Slika 30. Simptom kamenitosti na plodu mandarine (izvor: https://ucanr.edu/blogs/blogcore/postdetail.cfm?postnum=30221)

Slika 31 Simptom kamenitosti na usplođu slatke naranče

(izvor: https://ucanr.edu/blogs/blogcore/postdetail.cfm?postnum=30221)



1.Zahtjevi vezani uz regulirane nekarantenske štetne organizme na agrume

Nastanak i razvoj navedenih certifikacijskih kategorija u proizvodnji sadnog reprodukcijskog

materijal potaknuta je činjenicom da kakvoću sadnog materijala uvelike uvjetuje njegovo

zdravstveno stanje. Certifikacijske sheme omogućuju proizvodnju sadnog materijala koji nije

zaražen biljnim štetnim organizmima, prvenstveno virusima. Proizvodnja sadnog materijala u

sklopu certifikacijskih shema temelji se na više kategorija sadnog materijala, koji se rigorozno

testiraju na biljne štetne organizme, po potrebi uklanjaju i uništavaju, te razmnožavaju u

uvjetima koji smanjuju mogućnost ponovne zaraze potomstva dobivenog razmnožavanjem od

zdravih sadnica. Certificirani sadni materijal omogućuje između ostalog i učinkovitu kontrolu i

sprječavanje širenja administrativno reguliranih nekrarantenskih štetnih organizama iz Tablice

1. Općenito, sve certifikacijske kategorije temelje se na sličnim principima. Polazišna točka

certificirane sadnice agruma je pažljivo odabrana matična biljka, sortno čista, bez vidljivih

mutacija ili nedostataka, koja se testira na prisutnost virusa, subviralnih patogena, bakterija i

gljiva koji su navedeni u Tablici 1. U proizvodnji sadnog materijala odnosno sadnica za

razmnožavanje i proizvodnju voća agruma (Citrus L., Fortunella Swingle i Poncirus Raf. i

njihovi križanci) regulativama su propisane četiri kategorije: predosnovna, osnovna,

certificirana i CAC (Conformitas Agraria Communitatis) kategorija.

Ovisno o svakoj kategoriji zahtjevi vezani uz prisutnost reguliranih štetnih organizama drugačiji

su, počevši od predosnovne pa sve do CAC (standardne) kategorije.

Predosnovna kategorija

Predosnovni materijal agruma označava reprodukcijski sadni materijal koji je proizveden u

skladu s općeprihvaćenim metodama u svrhu očuvanja značajki sorte, uključujući najvažnija

pomološka svojstva i sprečavanje bolesti, a namijenjen je proizvodnji ostalog osnovnog

materijala, te ispunjava uvjete za predosnovni materijal propisane za određenu vrstu. Kako bi

specijalizirani subjekti ispunili uvjete za predosnovnu kategorizaciju sadnog materijala agruma

moraju se ispuniti brojni uvjeti od kojih su i oni u pogledu zdravstvenog stanja sadnog

materijala predosnovne kategorije. Zdravstveno stanje i ispravnost predosnovnih matičnih

biljaka agruma utvrđuje se vizualnim pregledima, uzorkovanjem i ispitivanjem na prisutnost

štetnih organizama. Kako je vidljivo u Tablici 1. predosnovni matični reprodukcijski materijal

agruma ne smije sadržavati regulirane nekarantenske štetne organizme odnosno prag njihove

prisutnosti ne smije prelaziti 0 %. Općenito, vizualni pregledi na predosnovnoj kategoriji

matičnog bilja moraju se provoditi dva puta u godini na sve štetne organizme iz Tablice 1.

1.Svaka predosnovna matična biljka mora se svake godine uzorkovati i ispitati na prisutnost štetočine Spiroplasma citri Saglio et al. Svaka predosnovna matična biljka mora se uzorkovati i ispitati tri godine nakon što je prihvaćena kao predosnovna matična biljka i svake tri godine nakon toga na prisutnost virusa Citrus tristeza (izolati iz EU-a).

2.Svaka predosnovna matična biljka mora se uzorkovati i ispitati šest godina nakon što je

prihvaćena kao predosnovna matična biljka i svakih šest godina nakon toga na prisutnost

Vizualni pregledi provode se dvaput godišnje na sve regulirane nekarantenske štetne organizme agruma iz Tablice 1.

reguliranih štetnih organizama u Tablici 1., osim virusa Citrus triteza (izolati iz EU-a) i

štetočine Spiroplasma citri Saglio et al.

Osnovna kategorija

Reprodukcijski materijal osnovne kategorije proizveden je na vegetativan način neposredno ili

kroz poznat broj proizvodnih ciklusa iz predosnovnog materijala, u skladu s općeprihvaćenim

metodama u svrhu očuvanja značajki sorte, uključujući najvažnija pomološka svojstva i

sprečavanje bolesti, te je namijenjen proizvodnji certificiranog materijala. Kako bi specijalizirani

subjekti ispunili uvjete za osnovnu kategorizaciju sadnog materijala agruma moraju se ispuniti

brojni uvjeti od kojih su i oni u pogledu zdravstvenog stanja. Zdravstveno stanje i ispravnost

osnovnih matičnih biljaka agruma utvrđuje se vizualnim pregledima, uzorkovanjem i

ispitivanjem na prisutnost štetnih organizama. Kako je vidljivo u Tablici 1. osnovne matične

biljke agruma ne smije sadržavati regulirane nekarantenske štetne organizme odnosno prag

njihove prisutnosti ne smije prelaziti 0 %.

Dvaput godišnje provode se vizualni pregledi za virus Citrus tristeza, štetni organizam

Spiroplasma citri i Plenodomus tracheiphilus. Jednom godišnje provode se vizualni pregledi

za sve ostale regulirane nekarantenske štetne organizme iz Tablice 1.

Ako su osnovne matične biljke držane u objektima koji su zaštićeni od kukaca, svaku osnovnu matičnu biljku mora se svake tri godine uzorkovati i ispitati na prisutnost virusa Citrus tristeza. Reprezentativni dio osnovnih matičnih biljaka mora se svake tri godine uzorkovati i ispitati na prisutnost štetočine Spiroplasma citri.

Ako osnovne matične biljke nisu držane u objektima koji su zaštićeni od kukaca,

reprezentativni dio osnovnih matičnih biljaka mora se svake godine uzorkovati i ispitati na

prisutnost virusa Citrus tristeza i štetnog organizma Spiroplasma citri, kako bi se tijekom

razdoblja od dvije godine ispitale sve matične biljke. Ako se ispitivanjem dobije pozitivan

rezultat na virus Citrus tristeza, sve osnovne matične biljke u proizvodnoj jedinici moraju se

uzorkovati i ispitati. Reprezentativni dio osnovnih matičnih biljaka koje nisu držane u

objektima koji su zaštićeni od kukaca mora se na temelju procjene rizika od zaraze tih biljaka

svakih šest godina uzorkovati i ispitati na prisutnost svih ostalih reguliranih štetnih

organizama iz Tablice 1.

Zahtjevi za proizvodnu jedinicu, mjesto proizvodnje ili područje vezano za osnovnu

kategoriju

Uz vizualne preglede, uzorkovanje i ispitivanje na regulirane nekarantenske štetne organizme,

uz osnovnu kategoriju sadnog materijala agruma vežu se i zahtjevi koji opisuju uvjete mjesta

proizvodnje. Točnije, za osnovnu kategoriju sadnog materijala agruma potrebno je ispuniti

jednu od četiri mogućnosti. To su:

1. Reprodukcijski sadni materijal i sadnice osnovne kategorije moraju se proizvoditi na područjima za koja je poznato da su slobodna od virusa Citrus tristeza te Spiroplasma citri i Plenodomus tracheiphilus; ili

2. Ako su reprodukcijski sadni materijal i sadnice osnovne kategorije proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze s štetnim organizmima Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a materijal je nasumično uzorkovan i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

3. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice osnovne kategorije nisu proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze štetočinama Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a reprezentativni dio tog materijala uzorkovan je i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

4. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice osnovne kategorije nisu proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca: - simptomi zaraze štetočinama Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus uočeni su na najviše 2 % reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica certificirane kategorije u proizvodnoj jedinici tijekom posljednje cijele sezone uzgoja, a taj reprodukcijski sadni materijal, te sadnice i sve biljke sa simptomima u neposrednoj blizini izdvojeni su i odmah su uništeni, i

- reprezentativni dio reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica osnovne kategorije

uzorkovan je i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište, a tijekom posljednje

cijele sezone uzgoja najviše 2 % reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica u proizvodnoj

jedinici bilo je pozitivno. Taj reprodukcijski sadni materijal i te sadnice izdvojeni su i odmah

su uništeni. Reprodukcijski sadni materijal i sadnice u neposrednoj okolici nasumično su

uzorkovani i ispitani, a reprodukcijski sadni materijal i sadnice koji su bili pozitivni izdvojeni

su i odmah su uništeni.

Prvi zahtjev hrvatski specijalizirani subjekti koji proizvode osnovnu kategoriju sadnog

materijala agruma praktično ne mogu ispuniti zbog činjenice da se gotovo kompletna

proizvodnja sadnog materijala agruma trenutno nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u

kojoj je široko zastupljen virus Citrus tristeza. Stoga je potrebno birati ostale tri mogućnosti.

Druga mogućnost opisuje zahtjeve vezane uz proizvodnju sadnog materijala u objektima koji

su zaštićeni od kukaca (dvostruke mreže, zatvoreni prostori). U tom slučaju, da bi se sadni

materijal osnovne kategorije mogao premještati iz mjesta proizvodnje simptomi zaraze s

navedenim štetnim organizmima ne smiju se uočiti za vrijeme cijele vegetacije. Dodatno, prije

premještanja reprezentativni uzorak potrebno je ispitati na virus Citrus tristeza.

Obzirom da se većina proizvodnje sadnog materijala agruma u Hrvatskoj proizvodi na

otvorenom za njih vrijede posljednja dva zahtjeva. Trećim zahtjevom propisano je da na

sadnom materijalu osnovne kategorije na nezaštićenom prostoru ne smije biti simptoma

zaraze s navedenim štetnim organizmima. Dodatno, prije premještanja reprezentativni uzorak

potrebno je ispitati na virus Citrus tristeza. Ako se pak simptomi zaraze s navedenim štetnim

organizmima uoče na sadnom materijalu agruma osnovne kategorije potrebno je odmah

izdvojiti i uništiti. Takvih sadnica ili sadnog materijala ne smije biti više od 2 %. Također, u

prošloj proizvodnoj sezoni dopušteno je maksimalno 2 % sadnica pozitivnih na virus Citrus

tristeza. U slučaju pozitivnih sadnica na virus Citrus tristeza obavezno je ispitati i sadnice u

neposrednoj okolici a u slučaju pozitivnih nalaze takve sadnice je potrebno odmah izdvojiti i

uništiti.

Kako je vidljivo, kod osnovne kategorije sadnog materijala agruma laboratorijsko ispitivanje

obavezno je jedino za virus Citrus tristeza dok za ostala dva štetna organizma dovoljno je

vizualnim pregledima jamčiti da nisu uočeni simptomi zaraze istima.

Certificirana kategorija

Certificirana kategorija označava reprodukcijski sadni materijal i sadnice koji su proizvedeni

na vegetativan način neposredno od osnovnoga ili predosnovnog materijala ili, ako je

namijenjen za proizvodnju podloga, od certificiranog sjemena do osnovnog ili certificiranog

materijala podloge, a namijenjen je proizvodnji sadnica koje su dobivene neposredno od

certificiranog osnovnog ili predosnovnog reprodukcijskog sadnog materijala. Zahtjevi vezani

za vizualne preglede, uzorkovanje i ispitivanje certificirane kategorije sadnog materijala

agruma u velikom su postotku istovjetni s zahtjevima za predosnovni materijal.

Vizualni pregledi na certificiranoj kategoriji matičnog bilja moraju se provoditi dva puta u godini

na sljedeće štetne organizme: Citrus tristeza virus, Spiroplasma citri i Plenodomus

tracheiphilus. Za sve ostale regulirane nekarantenske štetne organizme iz Tablice 1. potrebno

je provoditi vizualne preglede najmanje jednom godišnje.

Dvaput godišnje provode se vizualni pregledi za virus Citrus tristeza te štetočine

Spiroplasma citri i Plenodomus tracheiphilus. Jednom godišnje provode se vizualni pregledi

za sve ostale regulirane nekarantenske štetne organizme.

Ako su certificirane matične biljke držane u objektima koji su zaštićeni od kukaca, reprezentativni dio certificiranih matičnih biljaka mora se svake četiri godine uzorkovati i ispitati na prisutnost virusa Citrus tristeza ako bi se tijekom razdoblja od osam godina ispitale sve matične biljke.

Ako certificirane matične biljke nisu držane u objektima koji su zaštićeni od kukaca, reprezentativni dio certificiranih matičnih biljaka mora se svake godine uzorkovati i ispitati na prisutnost virusa Citrus tristeza kako bi se tijekom razdoblja od tri godine ispitale sve matične biljke. Ako se laboratorijskim ispitivanjem dobije pozitivan rezultat na virus Citrus tristeza, sve certificirane matične biljke u proizvodnoj jedinici moraju se uzorkovati i laboratorijski ispitati. Reprezentativni dio certificiranih matičnih biljaka koje nisu držane u objektima koji su zaštićeni od kukaca mora se uzorkovati i ispitati u slučaju sumnje na prisutnost svih ostalih reguliranih nekarantenskih štetnih organizama iz Tablice 1.

Kako je vidljivo, kod osnovne kategorije sadnog materijala agruma laboratorijsko ispitivanje

obvezno je jedino za virus Citrus tristeza dok za ostala dva štetna organizma dovoljno je


Zahtjevi za proizvodnu jedinicu, mjesto proizvodnje ili područje


uz certificiranu kategoriju sadnog materijala agruma vežu se i zahtjevi koji opisuju uvjete

mjesta proizvodnje. Točnije, za certificiranu kategoriju sadnog materijala agruma treba se

ispuniti jedna od četiri mogućnosti. To su:

1. Reprodukcijski sadni materijal i sadnice certificirane kategorije moraju se proizvoditi na područjima za koja je poznato da su slobodna od virusa Citrus tristeza te štetnih organizama Spiroplasma citri i Plenodomus traceiphilus ; ili

2. Ako su reprodukcijski sadni materijal i sadnice certificirane kategorije proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze štetnih organizama Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a materijal je nasumično uzorkovan i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

3. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice certificirane kategorije nisu proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze štetnim organizmima Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a reprezentativni dio tog materijala uzorkovan je i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

4. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice certificirane kategorije nisu proizvedeni u objektima koji su zaštićeni od kukaca: simptomi zaraze štetnim organizmima Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus uočeni su na najviše 2 % reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica certificirane kategorije u proizvodnoj jedinici tijekom posljednje cijele sezone uzgoja, a taj reprodukcijski sadni materijal, te sadnice i sve biljke sa simptomima u neposrednoj blizini izdvojeni su i odmah su uništeni, i

- reprezentativni dio reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica certificirane kategorije

uzorkovan je i ispitan na virus Citrus tristeza

- prije stavljanja na tržište, a tijekom posljednje cijele sezone uzgoja najviše 2 %

reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica u proizvodnoj jedinici bilo je pozitivno. Taj

reprodukcijski sadni materijal i te sadnice izdvojeni su i odmah su uništeni. Reprodukcijski

sadni materijal i sadnice u neposrednoj okolici nasumično su uzorkovani i ispitani, a

reprodukcijski sadni materijal i sadnice koji su bili pozitivni izdvojeni su i odmah su uništeni.

Prvi zahtjev hrvatski specijalizirani subjekti koji proizvode certificiranu kategoriju sadnog

materijala agruma praktično ne mogu ispuniti zbog činjenice da se gotovo cijela proizvodnja

sadnog materijala agruma trenutno nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u kojoj je široko

zastupljen virus Citrus tristeza. Stoga je potrebno birati ostale tri mogućnosti. Druga

mogućnost opisuje zahtjeve vezane uz proizvodnju sadnog materijala u objektima koji su

zaštićeni od kukaca (dvostruke mreže, zatvoreni prostori). U tom slučaju, da bi se sadni

materijal certificirane kategorije mogao premještati iz mjesta proizvodnje simptomi zaraze s

navedenim štetnim organizmima ne smiju se uočiti za vrijeme cijele vegetacije. Dodatno, prije

premještanja reprezentativni uzorak potrebno je ispitati na virus Citrus tristeza.


otvorenom za njih vrijede posljednja dva zahtjeva. Treći zahtjevom propisano je da na sadnom

materijalu certificirane kategorije na nezaštićenom prostoru ne smije biti simptoma zaraze s

navedenim štetnim organizmima. Dodatno, prije premještanja reprezentativni uzorak potrebno

je ispitati na virus Citrus tristeza. Ako se pak simptomi zaraze s navedenim štetnim

organizmima uoče na sadnom materijalu agruma certificirane kategorije potrebno ih je odmah

izdvojiti i uništiti. Takvih sadnica ili sadnog materijala ne smije biti više od 2 %. Također, u

prošloj proizvodnoj sezoni dopušteno je maksimalno 2 % sadnica pozitivnih na virus Citrus

tristeza. U slučaju pozitivnih sadnica na virus Citrus tristeza obavezno je ispitati i sadnice u

neposrednoj blizini a u slučaju pozitivnih nalaza takve sadnice je potrebno odmah izdvojiti i

uništiti.

Kako je vidljivo, kod certificirane kategorije sadnog materijala agruma laboratorijsko ispitivanje



CAC (Conformitas Agraria Communitatis) kategorija

Kategorija CAC materijala označava reprodukcijski sadni materijal i sadnice koji se odlikuju

sortnim značajkama i primjerene su sortne čistoće, te su namijenjene proizvodnji

reprodukcijskog sadnog materijala, proizvodnji sadnica i/ili proizvodni voća. CAC materijal

proizveden je prema „zajedničkim načelima u poljoprivredi“ europskih zemalja. CAC kategorija

najniža je kategorija sadnog materijala agruma i voća općenito, a koja je zakonski regulirana

na području EU. Osim sortne čistoće, CAC sadni materijal mora, barem na temelju vizualnog

pregleda, biti bez štetnih organizama koji mogu značajno umanjiti vrijednost tog materijala.

Propisi vezani uz vizualni pregled, uzorkovanje i ispitivanje CAC kategorije sadnog materijala

agruma značajno su manje zahtjevniji od viših kategorija.

Vizualni pregledi na CAC kategoriji sadnog bilja potrebno je provoditi jednom u godini dana na

sve regulirane nekarantenske štetne organizme iz Tablice 1.

Vizualni pregledi obavljaju se jednom godišnje.

Reprodukcijski sadni materijal i sadnice CAC kategorije moraju biti dobiveni iz poznatog

izvora materijala, za koji je na temelju vizualnog pregleda, uzorkovanja i ispitivanja utvrđeno

da je slobodan od svih reguliranih nekarantenskih štetnih organizama iz Tablice 1.

Ako je poznati izvor materijala držan u objektima koji su zaštićeni od kukaca, reprezentativni

dio tog materijala mora se svakih osam godina uzorkovati i ispitati na prisutnost virusa Citrus

tristeza.

Ako poznati izvor materijala nije držan u objektima koji su zaštićeni od kukaca,

reprezentativni dio tog materijala mora se svake tri godine uzorkovati i ispitati na prisutnost

virusa Citrus tristeza (izolati iz EU-a).

Zahtjevi za proizvodnu jedinicu, mjesto proizvodnje ili područje


uz CAC kategoriju sadnog materijala agruma vežu se i zahtjevi koji opisuju uvjete mjesta

proizvodnje. Točnije, za CAC kategoriju sadnog materijala agruma treba se ispuniti jednu od

četiri mogućnosti. To su:

1. Reprodukcijski sadni materijal i sadnice CAC kategorije moraju se proizvoditi na

područjima za koja je poznato da su slobodna od virusa Citrus tristeza te štetočina

Spiroplasma citri i Plenodomus tracheiphilus; ili

2. Ako su reprodukcijski sadni materijal i sadnice CAC kategorije proizvedeni u objektima

koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama

tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze štetočinama

Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a materijal je nasumično uzorkovan i ispitan

na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

3. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice CAC kategorije nisu proizvedeni u objektima

koji su zaštićeni od kukaca, na tom reprodukcijskom sadnom materijalu i tim sadnicama u

proizvodnoj jedinici tijekom posljednje cijele sezone uzgoja nisu uočeni simptomi zaraze

štetočinama Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus, a reprezentativni dio tog

materijala uzorkovan je i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište; ili

4. Ako reprodukcijski sadni materijal i sadnice CAC kategorije nisu proizvedeni u objektima

koji su zaštićeni od kukaca:

- simptomi zaraze štetočinama Spiroplasma citri ili Plenodomus tracheiphilus uočeni su na

najviše 2 % reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica CAC kategorije u proizvodnoj

jedinici tijekom posljednje cijele sezone uzgoja, a taj reprodukcijski sadni materijal, te

sadnice i sve biljke sa simptomima u neposrednoj blizini izdvojeni su i odmah su uništeni, i

Prvi zahtjev hrvatski specijalizirani subjekti koji proizvode sadni materijal agruma praktično ne

mogu ispuniti zbog činjenice da se gotovo cijela proizvodnja sadnog materijala agruma

trenutno nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u kojoj je široko zastupljen virus Citrus

tristeza. Stoga je potrebno birati ostale tri mogućnosti. Druga mogućnost opisuje zahtjeve

vezane uz proizvodnju sadnog materijala u objektima koji su zaštićeni od kukaca (dvostruke

mreže, zatvoreni prostori). U tom slučaju, da bi se sadni materijal CAC kategorije mogao

premještati iz mjesta proizvodnje simptomi zaraze s navedenim štetnim organizmima ne smiju

se uočiti za vrijeme cijele vegetacije. Dodatno, prije premještanja reprezentativni uzorak

potrebno je ispitati na virus Citrus tristeza.


otvorenom za njih će vrijediti posljednja dva zahtjeva. Trećim zahtjevom propisano je da na

sadnom materijalu CAC kategorije ne smije biti simptoma zaraze s navedenim štetnim

organizmima. Dodatno, prije premještanja reprezentativni uzorak potrebno je ispitati na virus

Citrus tristeza. Ako se pak simptomi zaraze s navedenim štetnim organizmima uoče na

sadnom materijalu agruma certificirane kategorije potrebno ih je odmah izdvojiti i uništiti.

Takvih sadnica ili sadnog materijala ne smije biti više od 2 %. Također, u prošloj proizvodnoj

sezoni dopušteno je maksimalno 2 % sadnica pozitivnih na virus Citrus tristeza. U slučaju

pozitivnih sadnica na virus Citrus tristeza obavezno je ispitati i sadnice u neposrednoj blizini a

u slučaju pozitivnih nalaza takve sadnice je potrebno odmah izdvojiti i uništiti.

Kako je vidljivo, kod CAC kategorije sadnog materijala agruma laboratorijsko ispitivanje



- reprezentativni dio reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica CAC kategorije uzorkovan

je i ispitan na virus Citrus tristeza prije stavljanja na tržište, a tijekom posljednje cijele sezone

uzgoja najviše 2 % reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica CAC kategorije u

proizvodnoj jedinici bilo je pozitivno. Taj reprodukcijski sadni materijal i te sadnice izdvojeni

su i odmah su uništeni. Reprodukcijski sadni materijal i sadnice u neposrednoj okolici

nasumično su uzorkovani i ispitani, a reprodukcijski sadni materijal i sadnice koji su bili

pozitivni izdvojeni su i odmah su uništeni.

Documents

REGULIRANI NEKARANTENSKI ŠTETNI