of 216 /216

SIROMAŠTVO I HRVATSKOJ - unicef.hr · štetni po djecu, već i ireverzibilni. Siromaštvo tijekom djetinjstva može prouzročiti kognitivne, fizičke i druge negativne posljedice,

  • Author
    others

  • View
    4

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of SIROMAŠTVO I HRVATSKOJ - unicef.hr · štetni po djecu, već i ireverzibilni. Siromaštvo tijekom...

  • SIROMAŠTVO I DOBROBIT DJECE PREDŠKOLSKE DOBI U REPUBLICI HRVATSKOJ

  • Ured UNICEF-a za Hrvatsku zahvaljuje svim građanima i tvrtkama koji su svojim donacijama podržali aktivnosti i programe UNICEF-a usmjerene na najranjivije skupine djece i njihove obitelji te omogućili provedbu istraživanja i izradu ove publikacije.

    Posebno zahvaljujemo na suradnji Ministarstvu socijalne politike i mladih i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te svim roditeljima i skrbnicima, centrima za socijalnu skrb i dječjim vrtićima koji su bili uključeni u istraživanje.

    Izdavač: Ured UNICEF-a za Hrvatsku

    Izvršna urednica: Đurđica Ivković

    Napisali: Zoran Šućur Marijana Kletečki Radović Olja Družić Ljubotina Zdenko Babić

    Recenzenti: Ninoslava Pećnik Vlado Puljiz

    Lektura: Ankica Tomić

    Grafičko oblikovanje: Petra Perković

    Sva prava pridržava izdavač. Prilikom korištenja citata i materijala iz ove publikacije molimo navedite izvor. Ova publikacija ne izražava nužno službene stavove UNICEF-a.

    Tiskano u Hrvatskoj. Zagreb, lipanj 2015.

    Naklada: 500 primjeraka

    CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 907364 .

    ISBN 978-953-7702-32-8

  • SADRŽAJ

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    UVOD ............................................................................................................. 1

    1. UTJECAJI SIROMAŠTVA U RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE DOBROBITI ............................................................. 3

    1.1. Siromaštvo i dječji razvoj ................................................................................................................... 4

    1.1.1. Teorijska polazišta i pristupi istraživanju siromaštva djece ................................................. 4

    1.1.2. Posljedice siromaštva u ranom djetinjstvu ......................................................................... 8

    1.2. Konceptualizacija i mjerenje dječjeg siromaštva i dobrobiti ............................................................ 10

    1.2.1. Okvir za analizu koncepta dječje dobrobiti ........................................................................11

    1.2.2. Pokazatelji i indeksi dječje dobrobiti ..................................................................................12

    1.2.3. Specifičnosti istraživanja i mjerenja dobrobiti mlađe djece ............................................. 13

    1.3. Zaključni osvrt na teorijske pristupe i mjerenje dječje dobrobiti ..................................................... 14

    2. DOHODOVNO SIROMAŠTVO I MATERIJALNA DEPRIVACIJA

    PREDŠKOLSKE DJECE U REPUBLICI HRVATSKOJ ...............................17

    2.1. Metodološke napomene ................................................................................................................. 18

    2.2. Stope rizika od siromaštva prema strukturi kućanstava i sociodemografskim obilježjima ............ 20

    2.3. Struktura dohotka i utjecaj socijalnih transfera na stope redukcije siromaštva .............................. 25

    2.4. Pokazatelji materijalne deprivacije .................................................................................................. 28

    2.5. Utjecaj gospodarske krize na siromaštvo kućanstava s predškolskom djecom .............................31

    2.6. Zaključak......................................................................................................................................... 35

    3. SIROMAŠTVO I DOBROBIT PREDŠKOLSKE DJECE ČIJE SU OBITELJI KORISNICI SOCIJALNE POMOĆI ............................37

    3.1. Metodološki okvir istraživanja ........................................................................................................ 38

    3.1.1. Polazišta i ciljevi istraživanja .................................................................................................. 38

    3.1.2. Uzorak .................................................................................................................................. 39

    3.1.3. Istraživački instrumenti ......................................................................................................... 43

    3.1.4. Terenska provedba istraživanja ............................................................................................. 43

    3.1.5. Statistička obrada i analiza podataka .................................................................................... 45

    3.2. Analiza kvantitativnih istraživačkih nalaza dobivenih na temelju iskaza roditelja ............................ 45

    3.2.1. Objektivno i subjektivno siromaštvo i struktura dohotka ..................................................... 45

    3.2.2. Materijalna deprivacija roditelja i njihove predškolske djece ................................................ 58

  • 3.2.3. Život i razvoj djece u uvjetima siromaštva ............................................................................ 66

    3.2.4. Stambeni uvjeti, obilježja lokalne zajednice i dječja dobrobit ............................................... 85

    3.2.5. Zdravlje djece i roditelja ........................................................................................................ 99

    3.2.6. Usluge i institucije u zajednici namijenjene predškolskoj djeci i njihovim roditeljima ..........110

    3.2.7. Socijalna podrška djeci i obitelji .......................................................................................... 125

    3.3. Živjeti i odgajati djecu u siromaštvu: perspektiva roditelja .......................................................... 138

    3.3.1. Perspektiva roditelja iz jednoroditeljskih obitelji ................................................................. 139

    3.3.2. Perspektiva roditelja s troje i više djece ..............................................................................142

    3.3.3. Perspektiva roditelja koji žive u ruralnoj sredini .................................................................. 144

    3.3.4. Perspektiva roditelja koji žive u urbanoj sredini .................................................................. 146

    3.3.5. Perspektiva roditelja pripadnika romske nacionalne manjine ..............................................147

    3.3.6. Perspektiva roditelja korisnika jednokratne novčane pomoći............................................. 149

    3.3.7. Perspektiva roditelja djece s teškoćama u razvoju ..............................................................152

    3.3.8. Zaključno ............................................................................................................................ 154

    3.4. Korištenje usluga socijalne skrbi i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta................................ 156

    3.4.1. Korištenje usluga socijalne skrbi ......................................................................................... 156

    3.4.2. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta .............................................................................161

    3.4.3. Uloga profesije socijalnog rada u suzbijanju siromaštva djece i njihovih obitelji ................ 162

    3.4.4. Zaključak ............................................................................................................................. 163

    4. MJERE I POLITIKE POBOLJŠANJA MATERIJALNE I SOCIJALNE DOBROBITI PREDŠKOLSKE DJECE ................................167

    4.1. Politike dječje dobrobiti u razdoblju ekonomske recesije ............................................................. 168

    4.2. Strateški dokumenti i mjere namijenjene poboljšanju dobrobiti djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj ........................................................................................ 170

    4.2.1. Pregled strateških dokumenata .......................................................................................... 170

    4.2.2. Prikaz mjera socijalne politike namijenjenih povećanju dobrobiti djece i obitelji ............... 175

    4.2.3. Usluge za djecu i potporu obitelji ....................................................................................... 178

    4.2.4. Zaključno ............................................................................................................................ 180

    4.3. Mjere i preporuke temeljem istraživačkih nalaza ......................................................................... 180

    5. LITERATURA ..........................................................................................187

  • POPIS SKRAĆENICA I AKRONIMA

    ADS Anketa o dohotku stanovništva

    APK Anketa o potrošnji kućanstava

    CZSS Centar za socijalnu skrb

    DZS Državni zavod za statistiku

    EU Europska unija

    EU28 Europska unija s 28 članica

    Eurostat Statistički ured Europske unije

    JNP Jednokratna novčana pomoć

    OCD Organizacije civilnog društva

    OECD Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

    PZU Pomoć za uzdržavanje

    PZU Dijete s teškoćama Korisnici pomoći za uzdržavanje s djecom s teškoćama u razvoju

    PZU OstaliKorisnici pomoći za uzdržavanje koji nisu pripadnici romske nacionalne manjine niti imaju djecu s teškoćama u razvoju

    PZU RomiKorisnici pomoći za uzdržavanje pripadnici romske nacionalne manjine

    PZU UkupnoProsjek razultata za tri skupine korisnika PZU-a: PZU Romi, PZU Dijete s teškoćama i PZU Ostali

    RH Republika Hrvatska

    UNDP Program Ujedinjenih naroda za razvoj

    UNHCR Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice

    UNICEF Fond Ujedinjenih naroda za djecu

    ZMN Zajamčena minimalna naknada

  • I

    /Zoran Šućur, Marijana Kletečki Radović, Olja Družić Ljubotina i Zdenko Babić/

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    CILJEVI I SVRHA STUDIJE

    Tema ove istraživačke studije jest siromaštvo u ranoj (predškolskoj) dobi. Sve je prihvaćenije stajalište da su posljedice siromaštva drugačije za djecu nego za odrasle te da utjecaji siromaštva u (najranijem) djetinjstvu mogu biti ne samo štetni po djecu, već i ireverzibilni. Siromaštvo tijekom djetinjstva može prouzročiti kognitivne, fizičke i druge negativne posljedice, a nepovoljna situacija siromašne djece odražava se i kasnije tijekom života, što pridonosi intergeneracijskom prenošenju siromaštva, tj. da se siromaštvo prenosi s roditelja na djecu. Osim toga, trenutačna gospodarska kriza nepovoljno je utjecala na materijalni položaj obitelji s djecom, tako da su u mnogim zemljama Europske unije stope relativnog siromaštva djece (uključujući i djecu predškolske dobi) porasle i premašile stope siromaštva ukupnog stanovništva.

    S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoje cjelovite studije o siromaštvu djece predškolske dobi, prvi je cilj ovog istraživanja bio utvrditi raširenost siromaštva među djecom predškolske dobi te procijeniti utjecaj gospodarske krize na njihov materijalni položaj. Isto je tako bilo bitno iden-tificirati skupine predškolske djece s povećanim rizikom od siromaštva, analizirati konkretne životne uvjete siromašne djece te istražiti struk-turu dohotka kućanstava siromašne predškolske djece i utjecaj socijalnih transfera na stope reduk-cije njihova siromaštva.

    S druge strane, nastojali smo istražiti ne samo raširenost siromaštva općenito u populaciji predškolske djece u Hrvatskoj, već i analizirati klju- čne pokazatelje siromaštva i životne uvjete one predškolske djece koja su u dohodovno najnepovoljnijoj situaciji, a to su predškolska djeca iz obitelji koje primaju socijalnu pomoć.

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

  • II

    Kada su u pitanju predškolska djeca iz obitelji ko-risnika socijalne pomoći, cilj je bio istražiti njiho-va sociodemografska i zdravstvena obilježja, po-kazatelje objektivnog i subjektivnog siromaštva, stambene uvjete i karakteristike lokalne zajednice u kojoj žive, indikatore materijalne deprivacije, dostupnost i priuštivost institucija ili usluga namije- njenih predškolskoj djeci i njihovim roditeljima te socijalnu podršku na koju mogu računati roditelji i njihova djeca.

    Analiza pokazatelja siromaštva i materijalne depri-vacije predškolske djece u Hrvatskoj temeljila se na bazama podataka koje na godišnjoj razini pri-kuplja Državni zavod za statistiku: Anketi o po-trošnji kućanstava (APK) i Anketi o dohotku sta-novništva (ADS). Kako smo željeli istražiti utjecaj gospodarske krize na dječje siromaštvo, koristili smo APK iz 2007. i 2010. godine te ADS iz 2010.. Spomenute ankete reprezentativne su na nacional- noj razini i provode se na uzorku privatnih kućan-stava.

    Informacije o različitim aspektima dobrobiti predškolske djece iz obitelji korisnika socijalne po-moći dali su prvenstveno njihovi roditelji. Stoga je tijekom 2013. godine provedeno posebno teren-sko istraživanje. Uzorak roditelja djece predškolske dobi, koji koriste novčanu socijalnu pomoć1 u cen-trima za socijalnu skrb, sastojao se od 945 ispitani- ka i podijeljen je u četiri podskupine: korisnici po-moći za uzdržavanje pripadnici romske nacionalne manjine, korisnici pomoći za uzdržavanje koji imaju djecu s teškoćama u razvoju, korisnici pomoći za uzdržavanje koji nisu pripadnici romske nacionalne manjine i nemaju djece s teškoćama u razvoju te korisnici jednokratnih novčanih pomoći koji ne pri-maju pomoć za uzdržavanje. Kroz ove podskupine željelo se posebno analizirati obilježja dobrobiti romske djece i djece s teškoćama u razvoju jer za tu djecu tradicionalno postoji visok rizik od siro-maštva u populaciji predškolske djece. Osim toga, kako smo željeli usporediti u kojoj se mjeri život-na situacija predškolske djece iz obitelji korisnika socijalne pomoći razlikuje od životne situacije predškolske djece koja žive u obiteljima koje ne koriste programe socijalne pomoći, terenskim je istraživanjem obuhvaćena i skupina predškolske djece iz obitelji u kojima su oba roditelja zaposle-na, a dijete pohađa vrtić (194 ispitanika-roditelja). Radi se o prigodnom uzorku roditelja iz pet većih hrvatskih gradova (Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka

    i Varaždina). U istraživanju smo se namjerno usmjerili na roditelje dviju dobnih skupina pred-školske djece: djece u dobi 3-4 te 6-7 godina (pod uvjetom da ne pohađaju školu). Ove dvije dobne skupine predstavljaju prekretnice u predškolskoj dobi: u 3. i 4. godini djeca obično ulaze u vrtićke institucije, a u 6. i 7. polaze u školu.

    Istraživački rezultati i nalazi prikazani su kroz tri glavna tematska poglavlja ili cjeline. U zasebnim su poglavljima prikazani rezultati analize siromaš- tva i dobrobiti sve predškolske djece te djece koja žive u obiteljima korisnika socijalne pomoći. Nastojalo se na cjelovit način pristupiti dobrobiti predškolske djece koristeći se podacima koji su dobiveni temeljem kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja te na temelju različitih izvora (roditelja i socijalnih radnika). U posebnom su poglavlju razmotreni strateški dokumenti i dosadašnje politike prema djeci predškolske dobi u Republi-ci Hrvatskoj te su, temeljem istraživačkih nalaza, predložene određene mjere poboljšanja dobrobiti djece predškolske dobi.

    SIROMAŠTVO I MATERIJALNA DEPRIVACIJA PREDŠKOLSKE DJECE U HRVATSKOJ

    Siromaštvo predškolske djece raste tijekom krize

    Kriza je nepovoljnije utjecala na materijalno blagostanje predškolske djece nego na ukup-no stanovništvo. Stope relativnog siromaštva predškolske djece do 2010. godine uglavnom su bile ispod nacionalnog prosjeka (od 2006. do 2010. između 14%-18% predškolske djece živ-jelo je ispod praga siromaštva određenog kao 60% medijana nacionalnog dohotka). U 2011. i 2012. godini stope siromaštva djece do 5 godina porasle su na 21%-22% i malo su iznad nacional- nog prosjeka. Tijekom krize najviše se pogoršao materijalni položaj kućanstava u kojima živi troje i više predškolske djece te kućanstava s pred- školskom djecom u kojima je zaposlen samo jedan član kućanstva. Isto tako, porasle su stope

    1 Obitelji predškolske djece koristile su ili pomoć za uzdržavanje (od 2014. godine naziva se zajamčena minimalna naknada) ili jednokratnu novčanu pomoć. Pomoć za uzdržavanje je program redovite (mjesečne) novčane pomoći na koji imaju pravo obitelji koje nemaju sredstava za vlastito uzdržavanje, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom ili prihodima od imovine ili na drugi način. Visina pomoći za svaki tip kućanstva određena je u odnosu na osnovicu koja je u 2012. i 2013. godini iznosila 500 kuna. Npr., obitelj s oba roditelja i dvoje predškolske djece mogla je ostvariti pravo na pomoć za uzdržavanje ako je prosječni obiteljski dohodak u tri mjeseca koja prethode podnošenju zahtjeva bio manji od 1600 kn.Pravo na jednokratnu novčanu pomoć centar za socijalnu skrb može odobriti obitelji ako zbog trenutačnih materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti neke osnovne životne potrebe zbog, na primjer, rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i sl. ili radi nabavke osnovnih predmeta u kućanstvu, nabavke neophodne odjeće i obuće. Jednokratnu pomoć obitelj može dobiti jednom ili više puta godišnje.

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

  • siromaštva predškolske djece iz urbanih, ali ne i iz ruralnih područja, iako i dalje više od 65% siromašne predškolske djece živi u ruralnim područjima.

    Rizik od siromaštva predškolske djece ovisi o različitim obilježjima djece, njihovih roditelja i obitelji

    Rizik od siromaštva predškolske djece ovisi prven-stveno o zaposlenosti, obrazovanju i zdravstve-nom statusu roditelja, vrsti naselja u kojem žive, tipu obitelji i broju ovisne djece. Više (iznadpros-ječne) stope relativnog siromaštva imaju predškol-ska djeca iz kućanstava bez zaposlenih osoba, iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece te iz seoskih naselja.

    U najnepovoljnijoj su situaciji ona predškolska djeca koja žive u kućanstvima bez zaposlenih osoba (više od polovice te djece živi ispod praga siromaštva) ili u kućanstvima u kojima se rodi- telji i odrasli isključivo bave poljoprivredom. Svako treće siromašno predškolsko dijete živi u obite- ljima u kojima nema zaposlenih ili u obiteljima u kojima se roditelji bave isključivo poljoprivredom. Predškolska djeca iz kućanstava u kojima nitko nije zaposlen predstavljaju oko 8% ukupne populacije predškolske djece te nešto manje od jedne četvr-tine sve siromašne predškolske djece. Ipak, više od polovine siromašne predškolske djece dolazi iz kućanstava u kojima je samo jedan roditelj zapo- slen. Zaposlenost obaju roditelja ključni je čimbe-nik u borbi protiv dječjeg siromaštva. Ako su oba roditelja zaposlena u punom radnom vremenu iz-van poljoprivrede, stopa siromaštva niža je od 5%. Zaposlenički status roditelja uvelike ovisi o razini njihova obrazovanja jer obrazovaniji roditelji lakše pronalaze posao i kada se zaposle, više zarađuju.

    Rizik od siromaštva povezan je sa zdravstve-nim statusom roditelja i odraslih u kućanstvu. Predškolska djeca iz kućanstava s dvoje ili više čla-nova s kroničnom bolešću ili lošim zdravljem ima-ju znatno višu stopu siromaštva u odnosu na osta- la kućanstva, ali je udio siromašne predškolske djece iz takvih kućanstava relativno malen (5%). Nešto manje od 1/3 siromašne predškolske djece živi u kućanstvima s barem jednim članom iznad 15 godina koji ima kroničnu bolest ili je lošeg zdravstvenog stanja.

    Siromaštvo u Hrvatskoj pretežito je ruralni fenomen pa je i stopa siromaštva predškolske djece iz seoskih naselja oko 40% veća nego ona djece iz gradskih naselja (gotovo 2/3 predškolske siromašne djece živi u seoskim naseljima). Rizik od (dječjeg) siromaštva najveći je u ruralnim po-dručjima Središnje i Istočne Hrvatske, a najmanji

    u područjima primorske/jadranske i zagrebačke regije.

    Život djece u jednoroditeljskim obiteljima i obite- ljima s većim brojem ovisne djece povezan je s višim rizikom od siromaštva. Djeca koja žive s jednim roditeljem imaju 31% veći rizik od relativ-nog siromaštva nego djeca koja žive s oba rodite-lja. Nema značajnih razlika u stopama siromaštva predškolske djece ovisno o tome žive li u dvogene- racijskim ili trogeneracijskim obiteljima. Od uku-pnog broja siromašne predškolske djece, tek 8,8% živi u jednoroditeljskim obiteljima, a više od 61% siromašne predškolske djece živi u kućan- stvu bez djedova i baka. Život predškolske djece s bakom i/ili djedom u jednoroditeljskim obitelji-ma smanjuje stopu relativnog siromaštva za oko 2 postotna boda. Ključni uzrok češćeg siromaštva kućanstava s većim brojem (pred)školske djece jest niža razina obrazovanja roditelja i veći udio kućanstava u kojima nema zaposlenih.

    Skupine predškolske djece koje imaju veće stope siromaštva u pravilu imaju i veći jaz siromaštva (udaljenost siromašnih od linije siromaštva). Sku-pine predškolske djece s jazom siromaštva iznad 40% (razlika između njihova prosječnog dohotka i granice siromaštva veća je od 40% linije siro-maštva) su: djeca čiji se roditelji isključivo bave poljoprivredom ili u kućanstvu nema zaposlenih te djeca čiji roditelji imaju najviše osnovnu školu. Iznadprosječan jaz siromaštva nalazimo također među predškolskom djecom iz jednoroditeljskih obitelji te među djecom koja žive u obiteljima s troje i više ovisne djece.

    Postoji povezanost između dohodovnog siromaštva i materijalne deprivacije predškolske djece

    Kućanstva siromašne predškolske djece imaju ne samo više stope dohodovnog siromaštva od kućanstava nesiromašne predškolske djece, već i višu razinu stambene i materijalne deprivacije (deprivacija podrazumijeva nemogućnost kupo-vine kućanskih i drugih dobara, nemogućnost sudjelovanja u uobičajenim dječjim aktivnostima ili nedostupnost usluga za djecu). Materijalna deprivacija osobito je prisutna u području sva-kodnevnih životnih aktivnosti. Na primjer, 41,5% siromašne predškolske djece ne može si priušti-ti meso, ribu ili vegetarijanski nadomjestak svaki drugi dan, gotovo 95% živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, više od polovine živi u kućanstvima koja kasne s plaćanjem najamnina, režija ili kredit-nih rata, a 82,5% dolazi iz kućanstava koja nisu u mogućnosti podmiriti iznenadne financijske izdat-ke, oko jedna četvrtina živi u kućanstvima koja si

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    III

  • ne mogu priuštiti automobil ili osobno računalo, oko 4% živi u stanu/kući bez WC-a na ispiranje ili perilice rublja, a 1/3 živi u stanovima/kućama u ko-jima su dotrajali podovi/vrata/prozori ili je prisutna vlaga. Posebno su visoke stope materijalne depri-vacije i teške materijalne deprivacije predškolske djece ako žive s roditeljima koji imaju kronične bolesti ili su lošeg zdravlja, ako nijedan od roditelja nije zaposlen te ako njihove obitelji prvenstveno ili isključivo žive od transfera socijalne pomoći.

    Socijalni transferi imaju važnu ulogu u strukturi dohotka i redukciji siromaštva predškolske djece...

    Plaće i dodaci na plaće čine 61% ukupnog doho- tka kućanstava nesiromašne predškolske djece, a tek 35,5% ukupnog dohotka kućanstava sa siro-mašnom predškolskom djecom. Socijalni transferi bez mirovina – doplaci za djecu (u daljnjem tekstu „dječji doplaci“), pomoć za opremu novorođenče-ta, socijalna pomoć, naknade za nezaposlene, po-rodiljne naknade i sl. - drugi su po važnosti izvor dohotka kućanstava siromašne predškolske djece: oni čine 1/4 njihova ukupnog dohotka, a mirovine i drugi socijalni transferi zajedno čine gotovo 41% ukupnog dohotka. Paket obiteljskih naknada (dječ-ji doplaci, porodiljne naknade, pomoć za opremu novorođenčeta, alimentacija, stipendije i davanja za školovanje) čini jednu desetinu kućanskog dohotka nesiromašne te nešto manje od petine kućanskog dohotka siromašne predškolske djece. Svakako je udio obiteljskih naknada veći i značaj- niji u dohotku kućanstava one predškolske djece koja žive s većim brojem braće i sestara, u jed-noroditeljskim obiteljima ili u obiteljima bez zapo- slenih. Nešto više od 5% predškolske djece živi u kućanstvima koja primaju neki oblik socijalne po-moći, a predškolska djeca iz kućanstava koja ko-riste socijalnu pomoć čine 16,8% ukupnog broja siromašne predškolske djece.

    Stopa rizika od siromaštva predškolske djece bila bi barem dvostruko veća kada njihova kućanstva ne bi dobivala mirovine i druge socijalne naknade, s tim da ostali socijalni transferi reduciraju stopu rizika od siromaštva u većoj mjeri nego mirovine. Socijalni transferi bez mirovina najviše smanjuju stope siromaštva predškolske djece u kućan- stvima bez zaposlenih, u jednoroditeljskim obite- ljima te u obiteljima koje primaju socijalnu pomoć ili imaju samo jednog zaposlenog člana. Mirovine najviše reduciraju stope relativnog siromaštva predškolske djece u kućanstvima s jednim zapo- slenim te u kućanstvima u kojima predškolska djeca žive u trogeneracijskim obiteljima (s djedom i/ili bakom).

    SIROMAŠTVO I DOBROBIT PREDŠKOLSKE DJECE ČIJE SU OBITELJI KORISNICI SOCIJALNE POMOĆI

    Siromaštvo i materijalna deprivacija

    • Vrlo malen udio predškolske djece čije obitelji koriste socijalnu pomoć (manje od 10%) uspijeva pobjeći iz relativnog siromaštva

    Nakon što ostvare prava na socijalnu pomoć i druge socijalne transfere, više od 90% djece ko-risnika pomoći za uzdržavanje (PZU) živi i dalje is-pod granice relativnog siromaštva (60% medijana nacionalnog dohotka). Izuzetak su djeca s teškoća-ma u razvoju čije su niže stope siromaštva (75%) posljedica veće redukcije siromaštva zahvaljujući naknadama socijalne pomoći koje se stječu te-meljem invaliditeta. S druge strane, niža stopa siromaštva među predškolskom djecom korisnika jednokratne pomoći (77%) manje je posljedica utje- caja naknada socijalne pomoći, a više činjenice da njihova kućanstva imaju nižu stopu siromaštva prije nego što ostvare pravo na socijalnu pomoć. Stopa relativnog siromaštva među kućanstvima predškolske djece s oba zaposlena roditelja niža je od 4%, što znači da je zaposlenost obaju roditelja ključni čimbenik zaštite od siromaštva bez obzira na obrazovanje roditelja ili broj ovisne djece.

    • Primjetna je raširenost apsolutnog i ekstremnog siromaštva i zaduženosti među predškolskom djecom čije obitelji primaju socijalnu pomoć

    Manje su razlike u stopama siromaštva između pojedinih skupina predškolske djece kada ih mje- rimo prema liniji ekstremnog siromaštva (30% medijana nacionalnog dohotka). Ispod granice ek-stremnog siromaštva živi između 1/5 predškolske djece čije obitelji primaju PZU i 1/4 predškolske djece čije obitelji primaju JNP.

    Ako se podatak o broju kućanstava kojima je nedostajalo novca za kupovinu hrane tijekom prošle godine uzme kao grubi pokazatelj apso-lutnog ili ekstremnog siromaštva, onda je takvih kućanstava među predškolskom djecom korisni-ka PZU-a ili JNP-a više od 70%. Među predškol- skom djecom čija su oba roditelja zaposlena takvih je kućanstava tek nešto više od 8%. S problemom oskudice novca za kupovinu hrane češće su se susretali roditelji predškolske djece iz seoskih po-

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    IV

  • dručja, roditelji koji imaju troje ili više ovisne djece i samohrani roditelji.

    Preko polovine romskih roditelja te više od 70% roditelja s predškolskom djecom koji primaju PZU ili JNP izjavili su da su u posljednjih 12 mjeseci posuđivali novac od članova šire obitelji ili prijatelja radi podmirivanja svakodnevnih potreba i obveza. Barem polovina kućanstava korisnika socijalne pomoći s predškolskom djecom kasnila je dulje od tri mjeseca s plaćanjem komunalija i otpla-tom kredita u protekloj godini, više od polovine kućanstava korisnika PZU-a smanjilo je korištenje komunalnih usluga zbog financijskih razloga. Jed-noj petini kućanstava korisnika socijalne pomoći s predškolskom djecom bile su isključene neke od komunalnih usluga (plin, struja, telefon...) u posljed- njih 12 mjeseci jer nisu mogli plaćati račune.

    Između 33% i 40% korisnika socijalne pomoći s predškolskom djecom troši više od jedne trećine kućanskog dohotka na kreditne obveze. Slična je situacija i među kućanstvima s predškolskom djecom u kojima su oba roditelja zaposlena.

    • Korisnici socijalne pomoći i njihova predškolska djeca, prema subjektivnim prosudbama, žive u dugotrajnom ili permanentnom siromaštvu

    Prema subjektivnim prosudbama njihovih rodite-lja, u posljednjih pet godina dulje od godine dana u siromaštvu je živjelo više od 70% predškolske djece iz kućanstava korisnika PZU-a, više od 60% predškolske djece korisnika JNP-a i manje od 5% predškolske djece iz kućanstava s oba zaposlena roditelja. Rizik od dugotrajnog siromaštva veći je za predškolsku djecu i roditelje iz ruralnih područja te za kućanstva s većim brojem ovisne djece.

    • Socijalni transferi su ključni, a često i jedini izvor kućanskog dohotka predškolske djece korisnika socijalne pomoći

    Naknade iz sustava socijalne pomoći čine 50% ukupnog dohotka kućanstava korisnika pomoći za uzdržavanje s predškolskom djecom, a dječ-ji doplaci i porodiljne naknade čine daljnjih 44% ukupnog dohotka. To upućuje na već poznatu či- njenicu da korisnici pomoći za uzdržavanje vrlo rijetko ostvaruju dohodak od rada ili mirovina. S druge strane, kućanstva korisnika jednokratne pomoći s predškolskom djecom imaju raznolikije izvore dohotka (više od polovine ovih kućanstava ostvaruje dohodak od stalnog ili povremenog rada), iako socijalni transferi (bez mirovina) čine više od 63% njihova ukupnog dohotka.

    Osim pomoći za uzdržavanje, kućanstva predškolske djece koja su korisnici socijalne po-moći u pravilu primaju i druge vrste pomoći (npr. pomoć za stanovanje, osobnu invalidninu, do-platak za tuđu pomoć i njegu, jednokratnu novča-nu pomoć, pomoć lokalnih vlasti i sl.). Ipak, ostali vidovi pomoći čine tek nešto više od 10% ukupne socijalne pomoći što je ostvare korisnici pomoći za uzdržavanje. Međutim, u subuzorku roditelja s djecom s teškoćama u razvoju kategorijalni oblici pomoći, poput osobne invalidnine ili doplatka za tuđu pomoć i njegu, čine više od 1/4 ukupno ostva- rene socijalne pomoći. Pomoć lokalnih vlasti i humanitarnih/vjerskih organizacija čini manje od 0,5% ukupno dobivene pomoći, osim u pod-uzorku korisnika jednokratne pomoći gdje taj oblik pomoći čini oko 8% ukupno ostvarene socijalne pomoći.

    • Stope materijalne deprivacije predškolske djece u svim poduzorcima niže su od stopa materijalne deprivacije roditelja (u istim kućanstvima češće su deprivirani roditelji nego djeca)

    Razlike u razini materijalne deprivacije djece i roditelja mogu biti posljedica korištenja različitih instrumenata za mjerenje deprivacije roditelja i predškolske djece, drugačijih potreba predškolske djece i odraslih i mogućnosti njihova podmirivanja ili spremnosti roditelja da se žrtvuju za dobrobit vlastite djece.

    Romski roditelji i predškolska djeca su ne samo najsiromašniji, već i najčešće materijalno deprivi-rani (više od 95% roditelja i 88% djece). Romskoj predškolskoj djeci nedostaje u prosjeku više od 44% pokazatelja/stavki nužnih za dječji raz-voj. Predškolska djeca i roditelji korisnici JNP-a u pravilu su rjeđe deprivirani od korisnika PZU-a prema većini pokazatelja i dimenzija. Roditelji i predškolska djeca iz obitelji gdje su oba roditelja zaposlena imaju vrlo niske i zanemarive stope materijalne deprivacije (uopće nema predškolske djece iz takvih obitelji koja istovremeno žive ispod granice siromaštva i materijalno su deprivirana).

    • Zabrinjava visoka razina deprivacije u područjima osnovnih i svakodnevnih potreba

    Svježe voće i povrće ili konzumacija mesa i ribe nisu priuštivi barem trećini roditelja i predškolske djece iz obitelji korisnika socijalne pomoći ili gotovo polovini roditelja i predškolske djece iz romskih obitelji. Roditelji korisnici socijalne po-moći s predškolskom djecom teško mogu priuštiti bilo kakvu, pa i najskromniju štednju (ostvareni

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    V

  • dohodak moraju trošiti na zadovoljenje trenutnih potreba ili eventualnu otplatu kreditnih obveza). Održavanje stana i kućanskih aparata jedan je od velikih izazova za sve skupine roditelja koji su ko-risnici socijalne pomoći, a kupovina ili popravak kućanskih aparata te ličenje stana predstavljaju u vremenima ekonomske recesije investiciju koju si mnogi roditelji ne mogu priuštiti. Golema većina roditelja korisnika socijalne pomoći teško može priuštiti sebi i svojoj djeci predškolske dobi aktiv-nosti dokolice (npr. provođenje godišnjeg odmora izvan kuće).

    Život i razvoj djece u uvjetima siromaštva

    • Predškolska djeca koja žive u uvjetima siromaštva visoko su materijalno i socijalno deprivirana u svim područjima potrebnim za optimalan razvoj djece

    Siromašni roditelji predškolske djece iskazuju znatne teškoće u osiguravanju prehrane za djecu koja se sastoji od dnevno barem jednog obroka s mesom, ribom ili vegetarijanskim nadomjestkom te svježim voćem ili povrćem. Gotovo polovici djece s teškoćama u razvoju i djece romske na-cionalne manjine, te više od 40% djece korisnika PZU-a i JNP-a roditelji ne mogu priuštiti mesni obrok jednom dnevno. Konzumacija svježeg voća ili povrća jednom dnevno nedostupna je za 1/3 sve djece koja žive u uvjetima siromaštva. Osigu- rati optimalnu prehranu za djecu znatno je teže obiteljima koje imaju troje ili više djece.

    Siromašna djeca uglavnom nose staru, naslije- đenu ili dobivenu odjeću i obuću. Odgovarajuću obuću, tri pulovera ili nešto nove odjeće ne može priuštiti svojoj djeci više od 40% roditelja pripad-nika romske nacionalne manjine. Svakom petom djetetu roditelj ne može priuštiti topli kaput ili bundu. U posebno nepovoljnoj situaciji jesu djeca mlađe kronološke dobi u obitelji (3 do 4 godine) koja značajno češće ne posjeduju topli kaput (20%) ili novi par obuće (32%). Problem osigura-vanja odgovarajuće odjeće i obuće izraženiji je u obiteljima s troje i više djece i u onima koje žive na selu.

    Djeca pripadnici romske nacionalne manjine izdva-jaju se po znatno višoj razini depriviranosti s obzi-rom na mogućnost posjedovanja vlastitog kreve-ta, igračaka i edukativnih materijala za djecu. Više od 2/3 romske djece ne posjeduje vlastiti ležaj u kući u kojoj živi, igračke koje se sklapaju (puz-zle, kockice i sl.) ili dječji bicikl, tricikl ili romobil. Znatno češće roditelji im ne mogu priuštiti dječje knjige ili slikovnice. Poteškoće u osiguravanju tih dobara za djecu posebno iskazuju roditelji većeg

    broja djece u obitelji i oni koji žive na selu.

    Djeca koja žive u uvjetima siromaštva posebno su zakinuta za mogućnost proslave vlastitog rođen-dana ili pozivanja prijatelja na igru u kuću. Više od 1/3 roditelja korisnika PZU-a, roditelja djeteta s teškoćama u razvoju i korisnika JNP-a nema mo-gućnost organizirati proslavu rođendana ili nekih drugih događaja iz života djeteta. U najnepovoljni- joj situaciji jesu djeca pripadnici romske nacio- nalne manjine s obzirom na to da svako drugo dije- te ne može organizirati proslavu rođendana.

    Pozvati prijatelja na igru u svoju kuću ne može svojoj djeci priuštiti 43% roditelja djece s teškoća-ma u razvoju, 39% roditelja pripadnika romske nacionalne manjine, 35% korisnika JNP-a i 24% korisnika PZU-a.

    • Siromašni roditelji, koji su ujedno i nižeg obrazovanja, rjeđe su uključeni u aktivnosti kojima se pospješuje kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djece

    Majka je najčešće uključena u aktivnosti i interak-ciju s djetetom bez obzira na korisnički status. Maj- ke pripadnice romske nacionalne manjine (koje ujedno najčešće nemaju nikakvu naobrazbu ili im je ona niska) najmanje su uključene u aktivnosti čitanja slikovnica ili knjiga za djecu, pričanja priča, pjevanja pjesmica, igranja s djetetom ili učenja djeteta osnovnim pojmovima. Zaposleni očevi znatno su češće u odnosu na očeve korisnike so-cijalne pomoći uključeni u sve aktivnosti kojima se potiče razvoj djeteta.

    Djeca pripadnici romske nacionalne manjine znat-no su manje izložena aktivnostima i interakcija-ma kojima se potiče razvoj kognitivnih vještina. Polovici romske djece u tri dana nitko nije čitao slikovnice, 1/3 nitko nije ispričao priču, pjevao ili ih učio o predmetima, bojama, oblicima i sl.

    • Siromašna djeca češće žive u kućanstvima koja posjeduju manje od 10 knjiga

    Samo oko 10% djece iz obitelji korisnika PZU-a, obitelji korisnika PZU-a s djecom s teškoćama u razvoju i korisnika JNP-a posjeduje 11 do 20 knji-ga u svom kućanstvu. Zabrinjava podatak da 1/3 djece romske nacionalne manjine i 15% djece s teškoćama u razvoju ne posjeduje nijednu slikov- nicu ili knjigu za djecu.

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    VI

  • Stambeni uvjeti i obilježja lokalne zajednice

    • Obitelji korisnika socijalne pomoći i njihova predškolska djeca imaju bitno lošiji stambeni status i stambene uvjete od hrvatskih građana općenito

    Dok u prosjeku 9 od 10 obitelji u Hrvatskoj živi u vlastitom stanu ili kući, među korisnicima PZU-a tek oko 40% obitelji posjeduje stanove u kojima žive (izuzetak su romske obitelji koje su češće vlasnici stambenih prostora, ali s bitno lošijim standardom stanovanja). Obitelji korisnika PZU-a s predškolskom djecom češće su u podstanar-skom statusu koji podrazumijeva plaćanje pune najamnine ili stanuju kod roditelja i poznanika, odnosno puno češće žive u socijalnim stanovima.

    Osim što su rjeđe vlasnici stambenog objekta, ko-risnici PZU-a stanuju u bitno manjim stanovima. Na primjer, korisnici PZU-a romske nacionalne manjine u prosjeku po članu kućanstva raspolažu tek s 7,4 m2 stambenog prostora, u usporedbi s 20,3 m2 prosječnog stambenog prostora po čla-nu u obiteljima zaposlenih roditelja vrtićke djece. Ostali korisnici PZU-a i korisnici JNP-a imaju 14-15 m2 stambenog prostora po članu kućanstva.

    Obitelji primatelja PZU-a romske nacionalne manjine i obitelji primatelja PZU-a s djetetom s teškoćama u razvoju znatno su češće izložene životu u neprikladnim stambenim uvjetima od ostatka populacije u Hrvatskoj. Predškolska djeca korisnika PZU-a romske nacionalne manjine izlo-žena su najvećoj stambenoj deprivaciji, tj. životu u neadekvatnim i neprimjerenim stambenim uvjeti-ma (prenapučeno stanovanje i vrlo niski standardi kvalitete stanovanja).

    • U najlošijem okolišu i najmanje kvalitetnoj lokalnoj sredini žive romska predškolska djeca čije obitelji koriste PZU

    Poduzorak romske predškolske djece izdvaja se po bitno lošijim indikatorima okolišnih uvjeta. Ta su djeca češće izložena onečišćenoj i nesigurnoj okolini, češća je prisutnost opasnih životinja u naselju i slabo je razvijena lokalna infrastruktura (češće žive u naseljima s kućama u lošem stanju, s lošom ili nepostojećom uličnom rasvjetom i s bitno većom učestalošću vandalizma i oštećivanja imovine u odnosu na ostalu djecu korisnika soci-jalne pomoći).

    • Pokazatelji „lokalnog okruženja” ovise o tipu naselja u kojima obitelji stanuju

    Djeca koja odrastaju u seoskim naseljima, suoče- na su s bitno lošijom okolišnom infrastrukturom, imaju bitno manje javnih površina uređenih i namije- njenih djeci od svojih vršnjaka u gradskim naselji-ma, češće su izložena opasnim životinjama, imaju slabiju javnu rasvjetu i cestovnu infrastrukturu. Iza seoskih naselja po kvaliteti okolišnih uvjeta dolaze prigradska naselja, dok najbolje „okolišne uvjete” imaju djeca koja žive u gradskim naseljima.

    Roditelji predškolske djece iz svih poduzoraka istaknuli su kao ozbiljan problem - nedostatak javnih površina namijenjenih djeci, što bi trebala biti važna poruka za donositelje odluka na lokalnim razinama vlasti u Hrvatskoj.

    Zdravlje djece i roditelja

    • Roditelji predškolske djece koja žive u uvjetima siromaštva manje su zadovoljni zdravljem svojeg djeteta od roditelja djece koja ne žive u uvjetima siromaštva

    Roditelji siromašne djece navode da su njihova djeca češće pobolijevala u proteklih godinu dana te su, općenito procjenjujući zdravlje djeteta, ma-nje zadovoljni od roditelja djece koja ne žive u uvje-tima siromaštva. Očekivano, najviše tegoba imaju djeca s teškoćama u razvoju, koja žive u uvjetima siromaštva. No, izuzmemo li njih, pokazuje se da roditelji djece koji primaju jednokratnu novčanu pomoć znatno lošijim procjenjuju opće zdravlje svog djeteta, češće navode da im je dijete po-bolijevalo u proteklih godinu dana te djeca iz ove skupine, kao i djeca pripadnici romske nacionalne manjine, više pobolijevaju od kroničnih bolesti.

    • Problem plaćanja lijekova/pripravaka za djecu koje ne pokriva zdravstveno osiguranje

    U znatno većoj mjeri roditelji djece koja žive u uvjetima siromaštva nemaju mogućnost svojem djetetu kupiti određeni lijek ili pripravak po pre-poruci pedijatra u odnosu na roditelje djece koja ne žive u uvjetima siromaštva. Ova činjenica otva- ra pitanje (ne)jednake kvalitete zdravstvene skrbi za svu djecu i zorno ukazuje na nepovoljniji položaj djece koja žive u uvjetima siromaštva.

    • Djeca koja žive u uvjetima siromaštva imaju znatno nižu razinu dentalne skrbi

    Zdravljem zubi djeteta najzadovoljniji su roditelji djece koja ne žive u uvjetima siromaštva, a naj-nezadovoljniji roditelji djece romske nacionalne manjine i djece s teškoćama u razvoju. Znatno

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    VII

  • lošijim procjenjuju zdravlje zubi djeteta roditelji s troje i više djece i roditelji sa sela. Svog zubara u najvećem postotku imaju djeca koja ne žive u uvjetima siromaštva, koja ga najčešće i posjeću-ju, a najrjeđe su kod zubara bila djeca pripadnici romske nacionalne manjine (njih više od 50% nikada nije posjetilo zubara).

    • Djeca pripadnici romske nacionalne manjine rjeđe od ostale djece posjeduju higijenski pribor primjeren dječjoj dobi

    Djeca pripadnici romske nacionalne manjine znatno rjeđe nego sva ostala djeca posjeduju higijenski pribor, poput četkice i paste za zube, sapuna ili kupke, šampona za kosu, kreme za lice i tijelo.

    • Roditelji djece koja žive u uvjetima siromaštva lošijeg su zdravlja od roditelja djece koja ne žive u uvjetima siromaštva

    Iako su u prosjeku dobrog zdravlja, u usporedbi s roditeljima koji ne žive u uvjetima siromaštva, roditelji koji žive u siromaštvu svoje zdravlje procjenjuju lošijim. Zaposleni roditelji, čije obitelji nisu u riziku od siromaštva, znatno su zadovoljniji svojim zdravljem, kod njih i njihovih članova obitelji gotovo i ne postoji dugotrajna bolest, invaliditet niti problem ovisnosti.

    Usluge i institucije u zajednici namijenjene predškolskoj djeci i njihovim roditeljima

    • Siromašnoj djeci prostorno i financijski nedostupne su usluge ranog odgoja i obrazovanja

    Ukupno 3/4 siromašne djece, odnosno korisnika PZU-a i JNP-a nije uključeno u vrtić. Predškolska djeca mlađe dobi (3 do 4 godine) češće nisu uklju- čena u programe ranog odgoja i naobrazbe, kao i djeca koja žive na selu ili dolaze iz obitelji s troje ili više djece. Najčešći razlozi neuključenosti djeteta u program ranog odgoja i naobrazbe jesu neposto- janje vrtića u okolici u kojoj obitelj živi, previsoka cijena, status nezaposlenog roditelja i ograničeni vrtićki kapaciteti koji ovise o regionalnim i lokalnim samoupravama.

    Siromašna djeca u dobi pred polazak u osnovnu školu znatno češće nisu uključena u program predškole. Svako treće dijete iz obitelji korisnika PZU-a i JNP-a nije obuhvaćeno programom predškolskog odgoja u godini pred polazak u školu. Za 1/3 siromašnih roditelja dostupnost i finan- cijski troškovi koje iziskuje korištenje odgojno-obrazovnih usluga ili kulturno-rekreativnih sadržaja

    namijenjenih djeci predstavlja znatan problem. Znatno češće problem prostorne udaljenosti i financiranja usluga ističu roditelji koji žive u ruralnim područjima i koji imaju troje ili više djece.

    • Zdravstvene usluge i usluge drugih stručnih službi za djecu u zajednici nedostupne su siromašnim obiteljima koje žive u ruralnim i od gradskih središta udaljenim područjima

    Usluga liječnika pedijatra nedostupna je za 1/3 predškolske djece koja žive u uvjetima siroma- štva. Posebno su ugrožena djeca s teškoćama u razvoju koja žive na selu jer su im zdrav- stvene usluge prostorno i financijski nedostupne. Defektolog-rehabilitator prostorno je nedostupan za 40% djece s teškoćama u razvoju.

    U posebno nepovoljnom položaju nalaze se obitelji korisnika socijalne pomoći koje su zbog specifičnih okolnosti (žive u zabačenim ili udalje- nim ruralnim naseljima, imaju troje ili više djece i dijete s teškoćama u razvoju, romske su nacio-nalne manjine) izložene dvostrukoj ili trostrukoj deprivaciji. Rješavanju njihovih problema treba pristupati integrativno i razumijevajući da se radi o posebno ranjivim skupinama siromašnih obitelji.

    Problem dostupnosti i financijske priuštivosti zdravstvenih usluga i usluga drugih stručnih službi znatno češće iskazuju obitelji s većim brojem djece te one koje žive na selu.

    Socijalna podrška djeci i obitelji

    • Socijalna podrška pridonosi emocionalnoj dobrobiti djeteta, olakšava suočavanje sa stresom i obnašanje socijalnih uloga

    Tijekom djetinjstva podrška djeci i njihovim obitelji- ma posebno je važna i potrebna zbog suočavanja s nizom zahtjevnih fizičkih, emocionalnih i soci-jalnih promjena koje odrastanje donosi. Dijete je okruženo drugim ljudima u zajednici, roditeljima, članovima šire obitelji, prijateljima, vršnjacima, stručnjacima koji ga mogu podržati u nošenju s izazovima svakodnevnog života, ali i na koje se ono može osloniti u slučaju teškoća.

    • Roditelji predškolske djece koja žive u uvjetima siromaštva znatno manje računaju na pomoć iz okoline za sebe i svoje dijete nego što to čine roditelji djece koja ne žive u uvjetima siromaštva

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    VIII

  • Roditelji predškolske djece koja žive u uvjetima si-romaštva znatno manje od roditelja djece koji ne žive u uvjetima siromaštva računaju na pomoć: obitelji, rodbine, susjeda, prijatelja, vjerskih zajed-nica, različitih klubova i udruga, mjesnih odbora, liječnika i vrtića.

    • Roditelji s troje i više djece te oni sa sela dobivaju manju podršku različitih institucija i organizacija

    Roditelji s troje i više djece manje računaju na po-moć liječnika, vrtića, vjerskih zajednica te klubo-va i udruga. S druge strane, roditelji predškolske djece sa sela manje računaju na pomoć centra za socijalnu skrb, obiteljskog savjetovališta, liječnika, vrtića, vjerskih zajednica, gradske uprave te klubo-va i udruga.

    • Pripadnici romske nacionalne manjine znatno manje od ostalih roditelja mogu računati na pomoć okoline u kojoj žive

    Iako roditelji pripadnici romske nacionalne manji- ne češće od ostalih provode vrijeme, primjerice, s prijateljima i susjedima, u znatno manjoj mjeri od ostalih računaju na njihovu pomoć. Roditelji pri-padnici romske nacionalne manjine također znat-no manje od ostalih računaju na pomoć liječnika, centra za socijalnu skrb i vjerskih zajednica.

    • Roditelji djece s teškoćama u razvoju percipiraju nešto slabiju prihvaćenost od društva u odnosu na druge roditelje

    Postoji znatno veći osjećaj pripadnosti i prihva- ćenosti u društvu kod roditelja djece koja ne žive u uvjetima siromaštva, iako većina roditelja navo-di da osjeća pripadnost društvu i da se osjeća prihvaćenima. „Najprihvaćenijima” se osjećaju zaposleni roditelji koji nisu u riziku od siromaštva, dok roditelji djece s teškoćama u razvoju osjećaju nešto slabiju pripadnost i prihvaćenost od strane društva u odnosu na druge skupine.

    • Svi roditelji predškolske djece, bez obzira na materijalni status, iskazuju zadovoljstvo odnosima unutar obitelji

    Iako roditelji djece koja ne žive u uvjetima siro-maštva iskazuju veću razinu povjerenja kada je posrijedi pomoć obitelji, pokazalo se da nema raz-like u razini zadovoljstva odnosima u obitelji među skupinama. Zadovoljstvo obiteljskim odnosima može predstavljati važan zaštitni faktor za dijete koje živi u uvjetima siromaštva.

    MJERE POBOLJŠANJA MATERIJALNE I SOCIJALNE DOBROBITI PREDŠKOLSKE DJECE I PREPORUKE

    • Ukupni socijalni izdaci za djecu i obitelj u Hrvatskoj bitno su niži od prosjeka zemalja Europske unije

    Unatoč rastu, ukupni socijalni izdaci za djecu i obitelj u Hrvatskoj (1,6% BDP-a) niži su od pro- sjeka zemalja Europske unije (2,2% BDP-a) i slični su izdacima u mediteranskim i postsocijali- stičkim zemljama. Problem je u niskim cenzusima za dječje doplatke te u činjenici da učinci dječjih doplataka i poreznih olakšica nisu usklađeni, tako da obitelji s više djece ostvaruju viša dječja pri-manja temeljem mjera obiteljske politike ako ima-ju i viši kućanski dohodak. Neke jedinice lokalne samouprave imaju razvijene vlastite programe namijenjene (predškolskoj) djeci, dok s druge strane, mnogo jedinica lokalne samouprave, zbog ograničenih proračunskih prihoda ili drukčijih pri-oriteta, nema nikakvih lokalnih pronatalitetnih mjera ili mjera usmjerenih na zaštitu dobrobiti naj-mlađe skupine djece.

    Odgovori na gospodarsku krizu u većini zemalja EU uglavnom su bili izvan područja obiteljske poli-tike (mjere zaštite od nezaposlenosti ili poticanja zapošljavanja), što znači da je malo zemalja reagi-ralo na krizu kroz pozitivne promjene u obiteljskoj politici. To se može reći i za Hrvatsku. Novčane naknade i usluge za djecu i obitelji ostale su uglavnom nepromijenjene. Najveći rast troškova dogodio se u području zaštite od nezaposlenosti i mjera aktivne politike tržišta rada jer je nezaposle- nost roditelja ključni čimbenik porasta dječjeg si-romaštva.

    • Postoje velike razlike u obuhvatu djece programima predškolskog odgoja (u najsiromašnijim županijama obuhvat je dva do tri puta manji nego u najbogatijim županijama)

    Hrvatska spada u red zemalja s manje razvije- nim sektorom usluga predškolskog odgoja i obra-zovanja, iako se zadnjih godina bilježi određe-ni napredak. U 2011./12. godini polovina djece predškolske dobi (0-6) bila je uključena u pro-grame predškolskog odgoja. Poseban je pro- blem neujednačena dostupnost usluga ustano-va predškolskog odgoja i obrazovanja na cijelom prostoru Republike Hrvatske, s jako različitim

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    IX

  • stopama participacije djece u vrtićkim programi-ma u različitim županijama te s ponekad i bitno različitim cijenama participacije koje sufinanciraju roditelji. U ekonomski bogatijim županijama (Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska) obuhvat djece je između 59% i 76%, zatim slijede župa- nije u kojima je oko polovine djece uključeno u predškolske institucije (Zagrebačka, Šibensko- kninska, Varaždinska, Splitsko-dalmatinska i Du-brovačko-neretvanska). U županijama Istočne i Središnje Hrvatske, koje imaju i najviše stope rela-tivnog siromaštva odraslih i djece, tek je manji dio predškolske djece pokriven uslugama koje pružaju vrtići i druge institucije (od jedne petine do nešto više od jedne trećine). Navedene razlike povezane su s činjenicom da je skrb o predškolskoj djeci potpuno decentralizirana na razinu lokalne uprave i samouprave. Također, u nepovoljnoj su situaci-ji nezaposleni i nerijetko siromašni roditelji, od kojih se očekuje aktivnost u traženju posla, dok, istovremeno, prednost u smještaju djece imaju zaposleni pred nezaposlenim roditeljima.

    • Usvojeni su različiti strateški dokumenti i zakonski propisi koji promiču dobrobit djece, ali postoje brojne teškoće u njihovoj provedbi

    Republika Hrvatska u posljednjem je desetljeću učinila značajan napredak u pogledu izgradnje za-konske i institucionalne infrastrukture u području promocije i zaštite dječjih prava i promicanja dječ-je dobrobiti (Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Memo- randum o socijalnom uključivanju, Obiteljski za-kon, Zakon o socijalnoj skrbi, Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. godine, Strategija borbe protiv siromaštva i so-cijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. godine, Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013.-2020., itd.). Iako je eksplicite postav- ljen u različitim dokumentima kao cilj, do stvarnog poboljšanja položaja djece iz siromašnih obitelji nije došlo.

    • Mjere poboljšanja dobrobiti predškolske djece pretpostavljaju sinergijsko djelovanje različitih sustava i dionika

    Polazeći od istraživačkih nalaza i ključnih strateških dokumentima EU i RH, mjere poboljšanja dobrobi-ti predškolske djece odnose se na nekoliko razina i dimenzija djelovanja:

    • Olakšati pristup tržištu rada za roditelje: poticati model dvaju hranitelja (kroz razvoj usluga skrbi za predškolsku djecu koje će biti dostupne svim (i nezaposlenim) roditeljima, širenje ponude

    radnih ugovora s fleksibilnim radnim vreme-nom i/ili načinom obavljanja posla, olakšavanje povratka na posao roditeljima nakon (dužih) roditeljskih dopusta); kreirati posebne pro-grama zapošljavanja za samohrane roditelje; spriječiti spolnu/rodnu diskriminaciju prilikom zapošljavanja.

    • Razvijati sustav novčanih naknada za djecu i obitelji: u dugoročnoj perspektivi kombinacija univerzalnosti i ciljanosti može polučiti najbolje učinke za dobrobit (predškolske) djece; u kratkoročnoj i srednjoročnoj perspektivi treba povećati visinu dječjih doplataka ili ih barem usklađivati s rastom troškova života; striktnije provoditi provjere dohotka i imovine radi bolje usmjerenosti izdataka za dječje doplatke; razmotriti mogućnost preraspodjele sredstava za dječje doplatke u prilog obitelji s više djece kroz dodjelu viših iznosa doplataka djeci s kasnijim redom rađanja; dobiti detaljniji uvid u naknade i kriterije koji se koriste prilikom dodjele novčanih i drugih potpora djeci na razinama jedinica lokalne samouprave kako bi se izbjeglo nepravedno kumuliranje prava pre-ma lokalnim kriterijima.

    • Osigurati adekvatne stambene uvjete i lokalnu infrastrukturu: pripremiti nacionalnu strategiju socijalnog stanovanja; povećati novčane nak-nade namijenjene financiranju stambenih po-treba „stambeno depriviranih” skupina djece i aktivirati (nove) programe „socijalnih stanova” uz izbjegavanje getoizacije (sufinancirati troško-va energije za ona kućanstva koja troše više od 10% ili 15% ukupnog kućanskog dohotka na energiju, jedinice lokalne samouprave trebaju jasnije i cjelovitije planirati svoje programe soci-jalnog stanovanja); provoditi zakonske odgode deložacija za obitelji s djecom na određeno vrijeme; uvesti redovita izdvajanja iz lokalnih pro-računa radi investiranja u nove javne prostore i površine te sadržaje namijenjene djeci, kao i u obnovu postojećih; središnja vlast treba sufi-nancirati projekte izgradnje javnih površina za djecu u onim jedinicama koje znatno zaostaju za nacionalnim prosjekom razvijenosti.

    • Razvijati i širiti mrežu usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te socijalne i zdravstvene usluge: potrebne su veće investicije u razvoj mreže usluga odgoja i obrazovanja za predškol-sku djecu na cijelom području Hrvatske, pose-bice u ruralnim i slabije razvijenim područjima; razvijati raznovrsne usluge i usluge visoke kvalitete na cijelom teritoriju, koje će biti dos-tupne bez obzira na zaposlenički ili materijalni status roditelja; usluge predškolskog odgoja i obrazovanja trebaju roditeljima biti priuštive u financijskom pogledu; potrebna je veća ulo-ga središnje vlasti u razvoju mreže usluga predškolskog odgoja i obrazovanja na cijelom

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    X

  • teritoriju Hrvatske; osigurati financijska sred- stva za pomoć u pokrivanju zdravstvenih troškova siromašnim obiteljima s djecom koja imaju značajnih zdravstvenih teškoća te u pokrivanju svih financijskih troškova za obitelji koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu i imaju dijete s teškoćama u razvoju; osigurati financijsku potporu radi kupovine lijekova/pri- pravaka po pedijatrijskoj preporuci koji nisu na recept, kojom bi se omogućila jednaka zdrav- stvena skrb za svu djecu predškolske dobi bez obzira na njihov materijalni status; u okviru primarne zdravstvene zaštite voditi posebnu brigu o djeci pripadnicima romske nacionalne manjine vezano uz dentalnu njegu i osnovnu higijensku njegu.

    • Senzibilizirati stručnu i opću javnost o uzrocima i posljedicama siromaštva u ranom djetinjstvu: osvještavanje problema siromaštva i posljedica koje ono ostavlja na razvoj djeteta stručnjacima koji se neposredno bave zaštitom i skrbi o dje-ci predškolske dobi; edukacija stručnjaka koji rade s djecom o problemu dječjeg siromaštva i pristupu djeci koja žive u siromaštvu; ade- kvatno prezentiranje teme dječjeg siromaštva u medijima.

    • Dodatnim mjerama utjecati na poboljšanje do-brobiti posebno ranjivih skupina predškolske djece (romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca čije obitelji koriste naknade socijalne pomoći): romskim roditeljima omo-gućiti pristup dodacima na novčane naknade koji će ovisiti o suradnji s roditeljima (razvoj higijenskih navika djece, sudjelovanje u zdrav- stvenim aktivnostima za predškolsku djecu) i uključenošću djece u aktivnosti predškolskog obrazovanja; pratiti provedbu mjera Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine koje imaju za cilj pobolj- šanje uvjeta stanovanja u romskim naseljima, razvoj komunalne infrastrukture te zaštitu oko-liša; detaljnije istražiti nepovoljan utjecaj stam-benih uvjeta na djecu s teškoćama u razvoju i općenito djecu iz obitelji korisnika pomoći za uzdržavanje; omogućiti djeci roditelja korisni-ka socijalne pomoći uključivanje u programe potpore u obrazovanju djece; omogućiti siro-mašnim roditeljima i djeci da aktivno sudjeluju i uključuju se u donošenje, za njih i njihov život, važnih odluka u predškolskim, zdravstvenim i socijalnim ustanovama.

    ZAKLJUČAK

    Rezultati ove istraživačke studije pokazali su da je trenutačna gospodarska i financijska kriza nepo-voljno utjecala na materijalni standard obitelji s djecom, uključujući i djecu predškolske dobi.

    Temeljem istraživanja jasno su identificirane naj- ranjivije skupine predškolske djece s najvećim rizikom siromaštva: djeca iz obitelji u kojima nema zaposlenih odraslih članova, djeca iz jednoroditelj- skih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece, romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju i dje-ca iz obitelji koja koriste socijalnu pomoć, djeca iz seoskih područja.

    Dobiveni nalazi i rezultati mogu biti podloga za planiranje cjelovitih mjera ublažavanja i prevencije siromaštva djece predškolske dobi. Pritom je nužno uzeti u obzir ključne strateške nacionalne i međunarodne dokumente koji se tiču dječjeg razvoja i dječjeg siromaštva, kao i učinkovitost dosadašnje politike prema djeci predškolske dobi u Hrvatskoj.

    Ulaganja u rani dječji razvoj donose dugoročne ko- risti kako djeci i njihovim obiteljima, tako i društvu u cjelini. Ukupna socijalna ulaganja u djecu i obitelj u Hrvatskoj niža su od prosjeka zemalja Europske unije, a također, Hrvatska ulazi u skupinu zemalja sa slabije razvijenim sektorom usluga za djecu. Stoga, samo razvoj univerzalnih programa ranog odgoja i obrazovanja, koji su kvalitetni i usmjereni na cjelokupni razvoj djetetovih potencijala, može donijeti najviše koristi svoj djeci, osobito onoj iz siromašnih i depriviranih obitelji.

    Ova studija može pridonijeti promicanju dječjih prava i interesa djece ako informira i senzibilizira stručnu i opću javnost o pitanjima dječjeg siro-maštva i siromaštva predškolske djece te ako potakne razvoj adekvatnih politika protiv dječjeg siromaštva na različitim razinama društva.

    SAŽETAK NALAZA I PREPORUKA

    XI

  • /Zoran Šućur /

    UVOD

    Raste svijest da iskustva u prvih nekoliko godi-na života (prije svega, od rođenja do polaska u školu) uvelike utječu na kasnije razvojne ishode i postignuća djece, ali i da se smanjuju kapaciteti suvremenih obitelji da pruže učinkovitu potporu djeci jer se povećava broj jednoroditeljskih obitelji i smanjuju obiteljski dohoci (Illig, 1998.). Odrasta- nje u stresnoj okolini povećava vjerojatnost pojave privremenih ili trajnih teškoća u kognitivnom i bi-hevioralnom razvoju, a takva stresna okolina uklju- čuje, među ostalim, i život u siromaštvu.

    Nekoliko je razloga pojačanog interesa istraživača, stručnjaka i javnosti za siromaštvo djece u ranoj dobi. Kao što se ističe u jednom UNICEF-ovu izvješću: djeca imaju samo jednu šansu za op-timalan razvoj u intelektualnom i tjelesnom po-gledu i razvojni ishodi djece neće se popraviti naknadnom promjenom ekonomskog položaja obitelji (UNICEF, 2012.:1). Zato je zaštita djece od siromaštva imperativ kako u dobrim tako i u lošim ekonomskim vremenima.2 S druge strane, prevencija siromaštva u ranoj dobi znači učinkovi-to trošenje javnih sredstava jer se time sprečava prenošenje štetnih posljedica siromaštva u in-trageneracijskoj i intergeneracijskoj perspektivi.3 Osim toga, trenutačna gospodarska kriza nepo-voljno je utjecala osobito na obitelji s djecom, tako da su u većini zemalja Europske unije stope relativnog siromaštva djece (uključujući i djecu predškolske dobi) veće od stopa siromaštva ukup- nog stanovništva.

    Državni zavod za statistiku prati ključne pokaza-telje siromaštva u Hrvatskoj od početka 2000-ih godina u skladu sa službenom metodologijom Eu-rostata (Statističkog ureda Europske unije). Među-tim, podaci službene statistike ne daju cjelovit uvid u stanje i dinamiku siromaštva djece u Hr-vatskoj, niti daju uvid u siromaštvo pojedinih sku- pina djece, kao što su djeca predškolske dobi. Dostupni podaci odnose se na tzv. dohodovno siromaštvo, što znači da nedostaju informacije o konkretnim životnim uvjetima djece i različitim di-menzijama njihove dobrobiti. Siromaštvo je multi-dimenzionalni fenomen i ne može se svesti samo na problem materijalnih i financijskih resursa.

    U Hrvatskoj ne postoje cjelovite studije o siro-maštvu djece predškolske dobi, pa ni općenito o dječjem siromaštvu. Polazeći od relevantnosti teme siromaštva u ranom djetinjstvu i nedo- voljne istraženosti dječjeg siromaštva u Hrvatskoj, cilj je ove studije bio dobiti pouzdane podatke o siromaštvu i dobrobiti predškolske djece kako bi se predložile mjere za poboljšanje njihova blagos-tanja.

    U tom smo pogledu željeli istražiti ključne po-kazatelje dohodovnog siromaštva i dobro- biti predškolske djece u Hrvatskoj te detaljnije analizirati pokazatelje siromaštva i dobrobiti one predškolske djece koja su u najlošijoj materijalnoj situaciji, a to su djeca čije obitelji koriste naknade socijalne pomoći. Time smo također nastojali do-biti informacije o tome kako najsiromašniji rodite- lji percipiraju minimalno pristojno blagostanje predškolske djece u Hrvatskoj.

    Studija se sastoji od četiri dijela ili glavna poglavlja. U prvom poglavlju dan je pregled ključnih teorijskih polazišta i pristupa istraživanju siromaštva djece, prezentirane su posljedice siromaštva u ranom djetinjstvu te je kritički razmotren konceptualni okvir za analizu i mjerenje dječje dobrobiti.

    U drugom poglavlju predstavljeni su rezultati analize dohodovnog siromaštva i materijalne deprivacije predškolske djece u Hrvatskoj te je ocrtan utjecaj gospodarske krize na siromaštvo kućanstava s predškolskom djecom. Temelj za ove analize bila je Anketa o potrošnji kućanstava iz 2007. i 2010. godine te Anketa o dohotku stanovništva iz 2010. (službene statističke baze podataka Državnog zavoda za statistiku).

    U trećem poglavlju nalaze se rezultati analize siro-maštva i dobrobiti predškolske djece čije su obitelji korisnici socijalne pomoći. Analizirane su različite dimenzije dobrobiti ove skupine predškolske djece temeljem posebnog kvantitativnog i kvalitativnog terenskog istraživanja provedenog 2013. godine na uzorku roditelja djece dobi 3-4 te 6-7 godina.

    U posljednjem, četvrtom poglavlju razmotreni su strateški dokumenti i dosadašnje politike pre-ma djeci predškolske dobi u Republici Hrvatskoj te su, temeljem istraživačkih nalaza, predložene određene mjere poboljšanja dobrobiti djece predškolske dobi.

    2 „Društvo koje ne uspije održati tu obvezu (zaštititi djecu od siromaštva – op.a.), čak i u teškom gospodarskom razdoblju, jest društvo koje je iznevjerilo svoje najranjivije građane i gomila nesavladive socijalne i ekonomske probleme u godinama koje slijede.” (UNICEF, 2012.:2) „Prava mjera stanja nacije jest kako se skrbi za vlastitu djecu – njihovo zdravlje i sigurnost, njihovu materijalnu sigurnost, njihovo obrazovanje i socijalizaciju, te njihov osjećaj da su voljena, poštovana i uključena u obitelj i društvo u kojem su rođena.” (UNICEF, 2007.:1) 3 „Rana intervencija i prevencija bitne su za razvoj učinkovitijih i efikasnijih politika jer će javni troškovi ublažavanja posljedica dječjeg siromaštva vjerojatno biti veći nego što su potrebni za intervenciju u ranoj dobi.” (European Commission, 2013.:

    1

    UVOD

  • 01

  • UTJECAJI SIROMAŠTVA U

    RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE

    DOBROBITI

    / Zoran Šućur i Marijana Kletečki Radović /

    01

  • 4

    1.1. Siromaštvo i dječji razvoj

    Iskustvo života u siromaštvu i neimaštini djeci je posve drugačije nego odraslim osobama. Ona su osjetljivija na negativne učinke života u neimaštini, imaju puno više specifičnijih i neposrednijih potre-ba na koje je važno odgovoriti „sada i ovdje”, a da bi dobili priliku za stjecanje vještina, znanja i povje- renja potrebnih za ostvarivanje punih potencijala i interesa. UNICEF (2005.) je jasno naznačio da djeca koja žive u siromaštvu:

    (1) nisu izložena deprivaciji samo u sadašnjo-sti, već o njihovu potencijalu i mogućnostima za razvoj ovisi hoće li biti siromašni i u odrasloj dobi, odnosno hoće li doći do međugenera- cijskog prijenosa siromaštva;

    (2) ovise o roditeljima/skrbnicima i nisu u poziciji da mogu preuzeti na sebe odgovornost za izbore koji utječu na njihov životni standard ili razinu deprivacije;

    (3) za izlazak iz siromaštva posebno su ovisna o javnoj i državnoj politici koja treba omogućiti pristup društvenim resursima, naročito obrazo-vanju i zdravstvenoj skrbi.

    Siromaštvo znači nedostatak resursa i mogućno-sti za dostojan i samostalan život te bez obzira na godine, spol, etničku pripadnost, siromašni ljudi dijele neke zajedničke uzroke i posljedice tog problema. No, za djecu to mogu biti dodat-no teške posljedice, kao što su nedostatak zdrav- stvene zaštite, neuključenost ili napuštanje obra-zovnog procesa, stigmatiziranost, koje značajno mogu utjecati na buduće životne ishode i ostanak u „krugu siromaštva” i u odrasloj dobi (Owens i Shaw, 2003.; Sigle-Rushton, 2004.). Siromaš- tvo i deprivacija štete općenito razvoju sve djece, osobito one u ranom djetinjstvu kada su osnovni resursi i usluge nužni kako bi se mogla tjelesno, psihološki, emocionalno i socijalno razvijati.

    Stoga je izuzetno važno fenomen siromaštva djece razumijevati kao multidimenzionalan i u kontekstu ostvarivanja prava djeteta sadržanih u Konvenci-ji UN-a o pravima djeteta (1989.). U tom smislu pojam „siromaštvo djece” znači da ona odrastaju bez pristupa različitim vrstama resursa od vitalnog

    značaja za njihovu dobrobit i za ispunjenje njihovih punih potencijala. Pod resursima podrazumijevaju se kako ekonomski, tako i socijalni, kulturni, fizički, okolinski i politički resursi.

    Zagovaratelji prava i interesa djece koja žive u uv-jetima siromaštva smatraju da odrastanje u odsut-nosti bilo kojeg od sljedećih činitelja predstavlja siromaštvo, odnosno ako dijete odrasta:

    (1) bez adekvatnih sredstava za život – fi-nancijskih i nutritivnih resursa potrebnih za preživljavanje i razvoj (ekonomski, fizički i oko-linski resursi);

    (2) bez mogućnosti za ljudski razvoj – što uklju- čuje pristup kvalitetnom obrazovanju i razvoju životnih vještina te zdravstvenoj skrbi (socijalni, kulturni i fizički resursi);

    (3) bez obitelji ili struktura u zajednici koje ima-ju za cilj skrbiti o djeci – roditelji ili skrbnici koji se brinu za djecu, proširene obitelji ili strukture u zajednici koje se mogu brinuti o djeci i štititi je ako roditelji/skrbnici nisu u mogućnosti ili ih nema (socijalni i kulturni resursi);

    (4) bez mogućnosti punopravnog sudjelo-vanja u društvu – ako su obesnažena, bez „javnog glasa” (politički resursi) (Childhood Poverty Research and Policy Center, 2004.:1).

    U skladu s opisanim pristupom razumijevanja fenomena siromaštva djece i vrijednosti pošto-vanja djetetove osobnosti i subjektiviteta koji promiče Konvencija UN-a o pravima djeteta, u ovom istraživanju i preporukama za unapređenje položaja siromašne djece, polazi se od shvaća- nja da je dijete osoba koja ima svoj sadašnji život, potrebe i želje te da je individua koja ima pravo na zaštitu svojih prava i interesa te poseban status s obzirom na psihičku i tjelesnu ranjivost koja proi-zlazi iz dobi.

    1.1.1. Teorijska polazišta i pristupi istraživanju siromaštva djeceNajčešće korišteni teorijski pristupi u izučavanju psihosocijalnog razvoja djece koja žive u siromaš- tvu jesu: ekološka ili ekosistemska teorija, modeli rizika i otpornosti i teorijski modeli koje uključuju odluke o dodjeli resursa unutar obitelji, primjerice model ulaganja (Duncan i Brooks-Gunn, 1997.; Ea-mon Keegan, 2001.; Linver, Brooks-Gunn i Kohen, 2002.; Luthar, 2003.; Orthner, Jones-Sanpei i Willi- amson, 2004.; Kim-Cohen i sur., 2004.; Gershoff i sur. 2007.; Magnuson i Votruba-Drzal, 2008.; Kletečki Radović, 2011.).

    Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti „sutra”, ona traže „danas”.

    Gabriela Mistral

    “ “

    UTJECAJI SIROMAŠTVA U RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE DOBROBITI

  • 5

    Ekološka ili ekosistemska teorija

    Ekosistemska teorija (Bronfenbrenner, 1979., 2005.) široko je prihvaćena perspektiva u praksi i istraživanjima djece koja žive u uvjetima siromaš- tva jer u objašnjenje činitelja povezanih s niskim socioekonomskim statusom uključuje sve struk-turalne nejednakosti i bio-psiho-socijalne okolno-sti djeteta koje nalazimo na različitim razinama djetetova ekološkog sustava (slika 1.1.).

    Prema ovom modelu, dijete je sa svojim individual-nim obilježjima (spol, dob i dr.) prvenstveno u inter-akciji s obitelji, pa s drugim, sebi važnim osobama i sustavima, kao što su vršnjaci, susjedi, obrazovni i zdravstveni sustav itd. Direktni kontakti i odnosi djeteta s ovim osobama i sustavima čine njegov mikrosustav. Veze (obitelj-vrtić) između pojedinih struktura djetetova mikrosustava čine mezosus-tav. Socijalni kontekst u kojem obitelj djeteta živi (radna i životna okolina roditelja i obitelji, lokalna zajednica, roditeljske socijalne mreže) čine egzo-sustav, dok je najširi makrosustav koji obuhvaća kulturne norme i vrijednosti, politike, ekonomske uvjete i globalne razvojne trendove. U interakciji s različitim sustavima djeca i obitelji mogu nai-

    laziti na brojne zapreke, ali i olakšavajuće okolno-sti. Sudjelovanje i uključenost djeteta i obitelji u životne procese, ovisit će o njihovim mogućnosti-ma da svoje resurse i potencijale prilagode okolini. Pojedinci i obitelji „izlaze i ulaze” u različite sus-tave, no pojavljuje se problem kada iz nekog ra-zloga, primjerice zbog socioekonomskog statusa, bivaju isključeni iz središnjih (“mainstream”) sus-tava, što može nepovoljno utjecati na dječji razvoj.

    Djeca koja žive u siromaštvu suočena su s višestrukim poteškoćama koje se akumuliraju kroz sva četiri ekosistema i prenose na djetetov svakodnevni život (i život njegove obitelji). Sagle-davanje „djeteta–u–okruženju” te kumulativnog djelovanja i grupiranja štetnih fizičkih, materijal-nih, socijalnih i psiholoških posljedica siromašt-va, može pomoći stručnjacima u razumijeva- nju problema siromaštva i razvoju djelotvornijih programa pomoći i podrške djeci u siromaštvu. U tom smislu poseban naglasak treba staviti na jačanje ekološkog sustava siromašnog djeteta, osnaživanje obitelji, zajednice i društva u cjelini te na sudjelovanje u socijalnim akcijama koje zago-varaju strukturalne promjene u društvu s ciljem ublažavanja i sprečavanja posljedica siromaštva na djecu.

    UTJECAJI SIROMAŠTVA U RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE DOBROBITI

    EGZOSUSTAV

    KRONOSUSTAV

    Vrijeme(povijesno- socijalni kontekst - dinamičnai promjenjiva priroda pojedinčeve okoline)

    Globalni razvojni trendovi

    Škola

    Vrtić

    Obitelj

    Susjedstvo

    Vršnjaci

    MEZOSUSTAV

    MIKROSUSTAV

    MAKROSUSTAV

    UvjerenjaVrije

    dnost

    Socijal

    na i e

    ko

    no

    msk

    a po

    litik

    a

    Ku

    ltura

    Radno mjesto ro

    ditelja

    DIJETE

    Spol Dob

    Zdravstveni status

    Izvor: Prilagođeno prema Yingst, 2011.

    Slika 1.1. Bronfen-

    brennerov model

    ekosistemske teorije

  • 6

    UTJECAJI SIROMAŠTVA U RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE DOBROBITI

    Danas se ekosistemska perspektiva smatra te-meljnim polazištem u planiranju kako istraživanja tako i intervencija, upravo zbog toga što naglašava važnost okoline za djetetov razvoj i socijalnu prila-godbu te međuovisnost ekoloških sustava, što je osobito važno kada se radi o fenomenu siro- maštva čije rješavanje ovisi o nizu strukturalnih i društvenih promjena.

    Model rizika i otpornosti

    Većina istraživanja i programi podrške obiteljima uglavnom su bili usmjereni na probleme i nega-tivne razvojne ishode po dijete, a daleko manje na kompetencije, snage, odnosno čimbenike zaštite i otpornosti djece ili obitelji (Fraser, 2004.; Werner, 2005.; Sandbæk, 2008.). U novije vrijeme sve se više pažnje posvećuje upravo čimbenicima zašti- te, koji mogu utjecati na uspješnu prilagodbu i razvoj djece u nepovoljnim okolnostima odnosno fenomenu otpornosti, koji se odnosi na proces koji vodi prema pozitivnoj prilagodbi unatoč prisutnom riziku (Sandbæk, 2008.; Boyden i Cooper, 2010.). Upravo je ekosistemska teorija značajno utjecala na konceptualizaciju rizika i otpornosti te omogući-la stručnjacima razumijevanje da neka obilježja pojedinca i obitelji mogu biti pripisana utjecajima iz okoline, kako onim rizičnim, tako i zaštitnim, odnosno pozitivnim i osnažujućim. Sve više je u fokus dolazio model otpornosti koji sagledava dijete iz perspektive njegovih sposobnosti, zna-nja, talenata te korištenja osobnih snaga i resursa kako bi savladalo prepreke i nepovoljne okolnosti u kojima se nalazi. Prema Saleebeyu (1997.) otpor-nost se temelji na spoznaji da pojedinci i zajednice odolijevaju i nadvladavaju teške životne udarce s kojima se suočavaju. Koncept otpornosti ne negi- ra proživljeno teško iskustvo, već govori o snazi pojedinca da odolijeva, odnosno da ljudi i zajed-nice sebi pomažu tako da nepovoljne okolnosti ne vode samo u nemoć i patologiju. Drugim riječima, iako dugotrajno i dubinsko siromaštvo povećava vjerojatnost zdravstvenih, socio-emocionalnih i ponašajnih problema te nižih obrazovnih postig-nuća i lošije kvalitete odnosa s roditeljima, neće sva djeca koja odrastaju u siromašnim obiteljima iskusiti negativne posljedice.

    Istraživanja o razvoju otpornosti siromašnih obitelji s djecom (Orthner, Jones-Sanpei i Williamson, 2003., 2004.) pokazala su da, unatoč teškim i problematičnim okolnostima, siromašne obitelji imaju snagu i razvijene strategije za prevladavanje poteškoća te da su se sposobne prilagoditi i naj-težim uvjetima koje donosi njihovo okruženje. Pokazalo se da je u otpornim siromašnim obitelj- ima posebno razvijen osjećaj osobnog samopo- uzdanja i vjerovanja u vlastite mogućnosti i vješ-tine rješavanja problema. Bez obzira na svoj

    roditeljski ili radni status, otporne obitelji imaju sposobnost držati se zajedno i oslanjati se jedni na druge u problemskim situacijama. Dakle, jedan od izvora otpornosti je obiteljska kohezivnost koja ostaje jaka unatoč nedaćama s kojima se suoča-vaju. Također, kao značajan čimbenik pokazala su se jasna obiteljska pravila, dobre komunikacijske vještine, kao i vrijeme koje članovi obitelji provode u zajedništvu te socijalna podrška prijatelja ili šire obitelji.

    Jedan od najznačajnijih čimbenika obiteljske ot-pornosti siromašnih ili onih koji žive s niskim dohotkom jesu ekonomski resursi. Ekonomski resursi ne uključuju samo obiteljski dohodak, već i druge izvore materijalne sigurnosti ekonomski ugroženih obitelji, primjerice socijalnu pomoć, do-platak za djecu, novčanu potporu tijekom školo-vanja djece, pomoć za osiguravanje odgovarajućih uvjeta stanovanja i drugo.

    Istraživanje Kim-Cohen i sur. (2004.) također je pokazalo da su određena djeca izložena socio- ekonomskoj deprivaciji otporna i da postižu dobre razvojne ishode unatoč situaciji u kojoj žive. U pro-vedenom istraživanju provjeravao se doprinos po-jedinih genetskih i okolinskih čimbenika povezanih s otpornošću u kontekstu života u ekonomskoj deprivaciji. Rezultati su pokazali da na pozitivnu prilagodbu djece koja žive u ekonomskoj depri-vaciji utječu majčina toplina, poticanje aktivnosti i temperament djeteta. Nalazi ovog istraživanja sugeriraju da je moguće suprotstaviti se nega-tivnim utjecajima deprivirane i osiromašene oko-line na kognitivni razvoj djeteta ako se siromašnim obiteljima osiguraju sredstva ili ih se podrži u poti-canju aktivnosti i interakcija vezanih uz intelektual-ni razvoj djeteta. Također, ovo istraživanje dalo je doprinos razumijevanju činjenice da u razvoju ot-pornosti djeteta značajnu ulogu imaju kako indivi- dualni tako i okolinski čimbenici na koje je moguće utjecati putem preventivnih ili ciljanih programa usmjerenih na borbu protiv dječjeg siromaštva.

    Polazeći od ekosistemske perspektive znamo da na djetetov razvoj snažno utječu obitelj, škola, vršnjaci, okolina i zajednica u kojoj živi te posredno i cjelokupna socijalna politika o djeci i obitelji. Su- kladno tomu, pozitivni, odnosno zaštitni čimbenici mogu utjecati kroz cijeli ekološki sistem djeteta ili obitelji, povećavajući i olakšavajući mogućnost povoljnih učinaka prilagodbe (Ajduković, 2008.).

    Wright i Masten (2006.) naglašavaju važnost raz-voja koncepta otpornosti kroz implementaciju ide-ja i spoznaja u modele djelotvornih preventivnih programa i javnih politika namijenjenih siromašnim korisnicima. Cilj je razvijati takve modele javnih politika, programe i intervencije koji uključuju

  • 7

    promicanje zaštitnih čimbenika i otpornosti, dakle stavljanje naglaska na ono što je dobro i pozitivno kod pojedinca i u njegovoj okolini. U isto vrijeme ne treba zanemariti rizične okolnosti. Intervencije se i nadalje trebaju usmjeravati na smanjivanje ili otklanjanje poteškoća,odnosno problema, no na-glasak treba biti na perspektivi osnaživanja eleme-nata otpornosti (resursa) pojedinca, obitelji, grupe ili zajednice.

    Masten i Powel (2003.) naglašavaju da je pristup planiranja intervencija i preventivnih programa, koji se temelje na konceptu otpornosti, značajno usmjeren prema pozitivnim ciljevima i ishodima. Nadalje, da je promicanje kompetentnosti korisni-ka jedan od najboljih načina prevencije problema, kao i da opće intervencije kod djece u riziku rezul-tiraju boljim ishodima kada se u procjenu uključuju pozitivne (kao i negativne) okolnosti, očekivanja i ishodi. Modeli promjene, u okviru promocije ot-pornosti, usmjereni su na dobar ishod, povećanje ili zaštitu postojećih resursa i kapaciteta, smanje- nje ili sprečavanje izvora ranjivosti.

    Nekoliko je mogućih pristupa u planiranju strate-gija intervencija:

    (1) usmjerenost na rizik – strategija kojom se pokušava eliminirati ili smanjiti razina izloženo-sti riziku;

    (2) usmjerenost na resurse – strategija kojom se s jedne strane pokušava direktno utjecati na povećanje resursa u životima djece, a s druge strane, pokušava se utjecati na povećanje prisutnosti drugih značajnih osoba koje imaju mogućnosti i snage biti podrška i resurs djeci, poput roditelja, odgajatelja, učitelja, pomagača;

    (3) procesno orijentirani programi - strategija kojom se nastoji utjecati na procese i odnose u okruženju djeteta. Takvi programi mogu imati za cilj jačanje veza i odnosa s roditeljima (skrb-nicima), uspostavu odnosa s kompetentnim i brižnim odraslima ili omogućiti i osigurati pri-like za razvoj potencijala djeteta, učenja novih vještina i slično.

    Danas se u Europi izrađuju strategije podrške obiteljima s djecom izloženima socijalnim rizicima, koje se temelje na dokumentima Vijeća Europe, na načelima usredotočenosti na čimbenike zaštite, kao i na čimbenike rizika te uvažavanja roditelja i djece kao aktivnih dionika u vlastitim životima (Daly, 2007.).

    Model ulaganja

    Model ulaganja polazi od razumijevanja da eko- nomski resursi povećavaju mogućnosti rodite- ljskog ulaganja u razvoj djeteta, odnosno da ekon-omsko blagostanje ima značajan utjecaj na razvoj šireg spektra akademskih i socijalnih kompetenci-ja (Bradley i Corwyn, 2002.)(slika 1.2.).

    Obitelji koje su ekonomski stabilnije i raspolažu s više financijskog kapitala u većoj su mogućnosti značajnije ulagati u razvoj svoje djece (primjerice obrazovanje) za razliku od ekonomski ugroženih obitelji koje moraju više ulagati u neposredne životne potrebe (primjerice hranu i stanovanje).

    Becker (1991., prema Magnuson i Votruba-Drzal, 2008.) naglašava da u modelima ulaganja u raz-voj djeteta treba uzeti u obzir ekonomske mo-gućnosti, ali i vrijednosti, interese i preferencije koje roditelji usađuju svojoj djeci. Ekonomisti se slažu da su vrijeme i novac dva osnovna resursa koja roditelji ulažu u svoju djecu (Foster, 2002.). Primjerice, roditelji mogu ulagati u kvalitetnu dječ-ju skrb i obrazovanje, u stanovanje u „dobrom” susjedstvu, iskustveno učenje (omogućavanje djetetu da sudjeluje u novim situacijama i okolini), ali i u igru i zajedništvo.

    Obilježja djeteta, također, utječu na razinu i vrstu ulaganja roditelja u svoju djecu (Foster, 2002.). Mala djeca, koja su po prirodi znatiželjnija i pod-ložnija učenju i otkrivanju svijeta, eksplicitnije „traže” od svojih roditelja kupnju slikovnica, igra- čaka za učenje ili odlaske u knjižnicu, kazalište i sl. Djeci s teškoćama u razvoju potrebne su prilagođene igračke, pomagala, programi za učenje ili socijalizaciju te posebna pažnja, koja od roditelja iziskuje kako vrijeme tako i dodatan no-vac.

    Conger i Jewsbury Conger (2008.) navode da ulaganje u djecu uključuje nekoliko različitih di-menzija obiteljske podrške: 1) materijali za učenje dostupni u kući; 2) neposredno poticanje rodi- telja na učenje ili putem posebnih programa izvan kuće – škole stranih jezika, edukativni programi, aktivnosti vezane uz učenje glazbe, sporta, plesa; 3) životni standard – primjerena hrana, stanovanje, odjeća, zdravstvena skrb i sl.; 4) život u zajednici, susjedstvu, okruženju koje potiču razvoj djeteta (dostupnost parkova, igrališta i drugih aktivnosti

    UTJECAJI SIROMAŠTVA U RANOM DJETINJSTVU I MJERENJE DJEČJE DOBROBITI

    Obiteljski dohodakRoditeljsko ulaganje

    u djecuRazvoj djeteta

    Izvor: Conger i Jewsbury Conger, 2008.

    Slika 1.2. Model

    ulaganja

  • 8

    za djecu u zajednici, dostupnost dobrih predškol-skih i školskih ustanova, mogućnost sudjelovanja u zajednici i održavanja konvencionalnih odnosa s vršnjacima i dr.).

    Općenito, model ulaganja podrazumijeva da će se ekonomska dobrobit obitelji pozitivno odraziti na podizanje djece i da će imati utjecaja na intelektu-alni i socijalni uspjeh djeteta. Djeca u boljestojećim obiteljima vjerojatno će se bolje hraniti, imati bolju zdravstvenu skrb, živjeti u sigurnijem i podržava-jućem okruženju te dobiti više obrazovnih i dru- štvenih prilika za uspjeh u životu (Conger i Jews-bury Conger, 2008.).

    Model ulaganja sugerira da su djeca iz siromašnih obitelji zakinuta u odnosu na svoje vršnjake iz ekonomski boljestojećih obitelji, s obzirom da nji-hovi roditelji imaju ograničene resurse koje mogu ulagati u njih. Siromašni roditelji, u odnosu na ekonomski boljestojeće, mogu manje toga osigu- rati svojoj djeci, uključujući knjige i poticajne ma-terijale u kući, dobre predškolske ustanove i škole, sigurno i poticajno okruženje (Evans, 2004.). Siro-mašni roditelji mogu imati manje vremena za ulaganje u dijete, primjerice jednoroditeljske obite-lji koje vrlo često imaju ekonomskih poteškoća (Raboteg-Šarić, Pećnik i Josipović, 2003.; Abela i Berlioz, 2007.), roditelji koji imaju nestandardno radno vrijeme ili manje fleksibilan radni raspored (primjerice građevinski ili komunalni radnici).

    U istraživanju Bradleyja i sur. (2001., prema Con-ger i Jewsbury Conger, 2008.) korišteni su podaci iz višeetapnog uzorka koji je uključivao nekoliko tisuća djece u dobi od najranijeg djetinjstva pa do mladenaštva, s ciljem da se evaluiraju razlike u roditeljskim ulaganjima i ponašanjima. Uspoređu-jući siromašne obitelji i obitelji s dohotkom iznad službene linije siromaštva, utvrđeno je da „bogati-ji” roditelji više uključuju svoju djecu u razgovor, u aktivnosti učenja i u rasprave o događajima iz svakodnevnog života. Djeca iz financijski sigurni-jih obitelji imala su veći pristup knjigama, časo-pisima, igračkama, igrama koje potiču učenje, kulturnim događajima i aktivnostima izvan kuće te posebnim aktivnostima koje su poticale i ohrabrivale razvoj talenta za glazbu, sport i druge specifične interese. Nesiromašni roditelji puno su češće pokazivali poštovanje prema svojoj djeci i mnogo manje koristili fizičko kažnjavanje te rjeđe bili suzdržani prema djetetu. Također, živjeli su u okruženju koje je bilo sigurnije, čišće, prostranije, svjetlije i urednije te poticajnije za razvoj djeteta.

    1.1.2. Posljedice siromaštva u ranom djetinjstvuZnanstveni radovi i praksa ukazuju na to da dje-ca proživljavaju siromaštvo na drugačiji način od odraslih, da siromaštvo djece ima drugačije uzroke i posljedice te da utjecaji siromaštva u djetinjstvu mogu biti ne samo štetni po djecu, već i ireverzibilni (Sigle-Rushton, 2004.). Siro-maštvo akutnije utječe na djecu nego na odrasle zbog njihove veće ranjivosti koja proizlazi iz dobi i ovisničkog položaja. S obzirom na to da siromaš- tvo tijekom djetinjstva može prouzročiti značajna kognitivna i tjelesna oštećenja, nepovoljna situ-acija siromašne djece održava se i kasnije tijekom života, što pridonosi održanju i intergeneracijskom prenošenju siromaštva.

    Posljedice siromaštva razlikuju se s obzirom na dobne skupine djece. Možemo razlikovati rano i kasno djetinjstvo te ranu i kasnu adolescenci-ju. Ova razdoblja obilježavaju razvojni izazovi koji zahtijevaju adaptacij