Redovnici i redovnice u Hrvatskoj

Redovnici

Redovnici su ljudi koji napuštaju uobičajeni obiteljski život u svijetu kako bi u samostanima,svojim zajednicama,vjerno služili Bogu i bližnjemu.

Na ovoj prezentaciji ćemo nabrojati neke od najpoznatijih crkvenih redova u našoj zemlji.

Benediktinci Već po doseljenju Hrvata u novu domovinu oni dolaze u dodir s

benediktincima. Benediktinac opat Martin dolazi u naše krajeve da tu skuplja moći kršćanskih mučenika. Ubrzo nakon njega dolaze i drugi benediktinci i na ovim prostorima počinju osnivati svoje samostane, kako u primorskom tako i u kontinentalnom dijelu današnje Hrvatske. Kao ljudi pismenosti i kulture uživali su ovi monasi i njihovi samostani velik ugled kod hrvatskih knezova i kraljeva. No zbog raznih razloga mnogi su njihovi samostani s vremenom bili napušteni, a konačni udarac zadala im je Napoleonova okupacija hrvatskih krajeva kada su svi samostani zatvoreni, a benediktinci protjerani.

Danas u Hrvatskoj postoji samo jedan samostan benediktinaca - Samostan sv. Kuzme i Damjana ili Ćokovac na otoku Pašmanu, blizu mjesta Tkona.

Franjevci Franjevci su igrali istaknutu ulogu u povijesnom i kulturnom životu Bosne

i Hercegovine i Hrvatske. Hrvatski sveci franjevci su sv.Nikola Tavelić i sv.Leopold Mandić.

U Hrvatskoj ima dosta franjevačkih samostana,neki od poznatijih su u Dubrovniku i Karlovcu,a nama najbliži je samostan u Slavonskom Brodu.

Dominikanci Ubrzo nakon osnivanja Reda dominikanci stižu u hrvatske

krajeve. Već oko 1225. dominikanci se nastanjuju u Dubrovniku, zatim u Rabu, Ninu, Splitu, Zadru. Oko 1228. bl. Sadok iz Poljske osniva samostan u Zagrebu, malo kasnije i u Čazmi, a ubrzo zatim dominikanci se šire na područje Bosne. U svojoj gotovo osam stoljetnoj povijesti Red je na djelokrugu od Kotora i Subotice do Virovitice i Brijuna imao 81, od čega na području današnje Republike Hrvatske 61 samostan.

Danas Hrvatska dominikanska provincija ima 12 samostana i kuća: u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Gružu, Bolu, Starom Gradu, Korčuli, Zagrebu, Rijeci, Klopču kod Zenice (BiH), Žalecu i Petrovču (Slovenija).

Dominikanski samostan u Splitu

Isusovci U Hrvatsku su isusovci došli još za života Ignacija Loyolskog.

Prvi Hrvat isusovac je Toma Zdelarić koji je stupio u isusovce 1554. U hrvatskim gradovima isusovci otvaraju svoje škole i rezidencije u kojima razvijaju svoj uobičajeni apostolat. U Zagreb dolaze 1606. a već slijedeće godine osnivaju gimnaziju. Promicanje njihova studija filozofije na viši studij bilo je utiranje puta zagrebačkom sveučilištu. U Rijeci otvaraju gimnaziju 1627, u Varaždinu 1636., u Dubrovniku počinju graditi kolegij 1662. a sagradili su i crkvu sv. Ignacija 1725. godine, u Osijek stižu 1687., u Petrovaradin 1693. i Požegu 1698., a u Split 1722. godine.

Zanimljivost: Trenutačni papa, papa Franjo je također Isusovac.

Samostan u Varaždinu

Karmelićanke Klauzurne karmelićanke su u Hrvatsku došle na poziv

kardinala Alojzija Stepinca. Godine 1939. su utemeljile svoj klauzurni Karmel u Brezovici, a potom djeluju u Jurišićima, odakle odlaze u Kloštar Ivanić. Godine 1987. sestre iz Kloštra Ivanića osnivaju samostan u Šarengradu. Početkom velikosrpskog osvajanja Hrvatske ih velikosrbi protjeruju iz Šarengrada te su neko vrijeme sestre provele kao prognanice u Remetama. U međuvremenu im je izgrađen samostan u Đakovačkoj Breznici, kod Đakova, a izgrađen je i osnovan novi samostan i u Mariji Bistrici.

Karmelićanke su jako strog crkveni red.

Samostan u Brezovici

Napravili: Luka Terzić(I), Luka Terzić(M) i Josip Žambok