Važnost i funkcija govora

Govor je najvažnije sredstvo komunikacije, karakterističan samo za ljudski rod jezik i govor su prisutni i u gotovo svim aspektima ljudskog razvoja, u socijalnom, emocionalnom i saznajnom razvoju. Možemo govoriti o višestrukim funkcijama govora svrstanim u sljedeće:

Govor inteligencije i emocije Govor kao sredstvo komunikacije omogućava međusobno sporazumijevanje. Govor kao sredstvo emocionalnog izražavanja i katarze (emocionalnog rasterećenja).

Teorija o razvoju govora

Govor je moćno sredstvo kojim čovjek uspostavlja komunikaciju sa drugim ljudima saopštava svoje misli, osjećanja, stavove i intesije. I na osnovu kojih poznaje misli i stavove drugih ljudi. Govor je sredstvo komunikacije i mišljenja. Javlja se niz teorija za govor: Njemački lingvista J. G. Horder dao je primjer teorijama ljudskog govora. Prema njemu govor je postao imitacijom prirodnih zvukova koje čovjeka otkrivaju. Ova teorija je poznata kao wau wau teorija. Nastala je iz potrebe, jer ljudi označavaju predmete i lica oko sebe. Zvukovi se povezuju s njihovim izvorom (pas: wau – wau, mačka: mijau i sl.).(L Noire) Prema socijalnoj – komunikativnoj teoriji, govor je prvi bio gestovima ili je potreba bila da se nešto saopšti i osobinama izvan trenutnog vidokruga pojačava verbalnu komponentu govora. To je bio krik koji je upozoravao na opasnost i sl. Na osnovu dosadašnjih naučnih saznanja moglo bi se zaključiti da je razvoj govora kod djeteta uslovljen velikim brojem činilaca: sazrijevanjem govornog aparata, razvojem neuralne strukture i moždanog centra za govor, razvojem mišljenja, odnosno stepenom inteligencije razvoja i sluha.

Morf (1865 – 1934) Po svojim kritikama to je proizvoljna teorija govora. Po ovoj teorije postoje tri faze u razvoju ljudskog govora:

Govor gesta – radna i komunikativna funkcija se obavljaju i pokret služi kao glavni organ komunikacije.

Glasovi govora – vjerovatno se javljaju 100 hiljada godina kada dolazi do prve velike podjele društvenog rada.

Kompleksni kinetički govor – ljudi su vršeći neku proizvoljnu aktivnost djelovali ne samo na predmet, nego i na okolinu koja ih želi oponašati.

Faze u razvoju govora

Razvoj dječijeg govora se odvija postepeno i prolazi kroz određene faze koje su karakteristične za svu fiziološki zdravu djecu. Dvije osnovne faze govora su prelingvistička i lingvistička faza.

Preligvistička faza

Vokalizacija – Prvi oblik vokalizacije dijete ispoljava odmah nakon rođenja kroz porođajni krik koji je fiziološke prirode i posljedica aktiviranja respiratornog aparata. Vokalizacija je period kada novorođenče u prvim mjesecima života izgovara određene glasove, odnosno

vokala, prvo „a“, a zatim „e“ „i“ „u“. Djeca različitih jezičkih područja vokalizuju iste glasove i njima izražavaju svoju ugodnost ili neprijatnost. Oko trećeg mjeseca dijete stvara ilabilne konsonante (n, b, m), a kasnije i grlne suglasnike (g, h, k) nakon čega i ostale glasove. Ova pojava povećanja broja u prvim mjesecima života označava se kao glasovna ekspanzija. Proces gubljenja glasova (koje smo kao bebe izgovarali) koji se ne upotrebljavaju u govoru naziva se glasovnom kontrakcijom. Ona je posljedica učenja određenog jezika.

Brbljanje – govorni oblik kojim odojče od petog mjeseca i osmog mjeseca izgovara zajedno određene vokale i konsonante, bez nekog reda i značenja, kao što su: „nga“ „edu“ „ata“ i sl. Koje liče na jedno – složne riječi. Od šestog mjeseca djeca počinju da ritmički udvajaju slogove npr. „ma – ma“ „du – da“ „bi – bi“ itd. Ovi glasovi nemaju nikakvog značenja i teško ih je obilježiti ili reprodukovati, jer dijete često upotrebljava i glasove kojih nema u jeziku. Izgovarajući te glasove dijete se i igra.

Lingvistička faza

Neka istraživanja koja su vršena u svijetu pokazuju da oko 50% djece izgovara prvu riječ tokom prve godine, a oko 90% prije 18 mjeseci. Prva riječ ima i prvo značenje i njome se označava nešto što je za dijete vrlo važno, kad se nešto traži, ukazuje ili saopštava. Te prve riječi obično nisu pravično izgovorene i oni koji dobro poznaju dijete bolje razumiju značenje njihovih riječi. Nekada su one skrećenice od normalnih riječi. One izražavaju emocionalno stanje – težnju, želju ili potrebu.Tek krajem druge godine zna kombinovati i divije godine u rešenici.

Faktori razvoja govora.

Najvažniji faktori za razvoj dječijeg govora, a kada je sredina u pitanju je porodica i (pred)školske ustanove. Osnova za taj razvoj je zdrav nervni sistem sa interaktivnim govornim centrima i nervnim vezama između njih, čiji je zadatak nadzor i usklađivanje djelovanja govornog aparata. Moraju biti razvijene i psihičke funkcije, kao što su: pažnja, mišljenje, zapažanje i pamćenje sa slušnim pamćenjem. Govorni aparati zdravi i čula moraju biti razvijena.

CILJEVI VJEŽBE:

1. Upoznala sam se sa zakonitostima razvoja govora kod djece predškolskog uzrasta.2. Utvrdila sam nivo razvijenosti govora kod djece od 3, 4, 5 i 6 godina.3. Uporedila sam rezultate djece različite starosne dobi.

ISPITANICI:

U ovoj vježbi sam ispitala četvero djece od 3 do 6 godina.

POSTUPAK:

Ispitivači će djeci različitog uzrasta izložiti šest predmeta svakodnevne upotrebe i tražit će od njih da:

a) Imenuju te predmete

b) Navedu osnovnu svrhu tih predmeta

Dijete je uspješno realizovalo zadatak ako:a) Uspješno imenuje predmeteb) Navede osnovnu svrhu tih predmeta

REZULTATI:

Dječak tri godine

Telefon – Telefon služi za igranjeStolica – Stolica služi da sjedimoLopta – Lopta služi za igranjeČešalj – Češalj da se mama češljaDaljinski upravljač – daljinski služi za TVČaša – čaša za vodu

Dječak s četiri godine

Telefon – Telefon služi da pričam sa bakomStolica – Stolica služi da sjedimo i učimoLopta - Lopta služi za dobacivanjeČešalj – Češalj – kosa Daljinski upravljač – daljinski za crtaneČaša – Čaša za vodu

Djevojčica pet godina

Telefon – Telefon da zovemo mamuStolica – Stolica da sjedimoLopta – Lopta za fudbalČešalj – Češalj za češljanjeDaljinski upravljač – daljinski pali TVČaša – Čaša za sok

Djevojčica šest godina

Telefon – Pričamo na telefonStolica – Stolica služi za sjedenje i pravimo autobusLopta – Lopta služi za košarkuČešalj – Češalj služi za češljanjeDaljinski upravljač – Daljinski služi za prebacivanjeČaša – Čaša za vodu

INATRUMENTARIJ:

U ovoj vježbi sam koristila: telefon, loptu, stolicu, češalj, daljinski upravljač i čašu.

DISKUSIJA:

Razlike s obzirom na starosnu dob su evidentne. Izgovor imenovanih predmeta je jasnij što su djeca starija. Nedostatak slova u izgovoru imenovanog predmeta utvrđen je kod dječaka uzrasne dobi od tri godine. Odgovori s obzirom na dobne karakteristike odgovaraju uzrastu, ne uzimajući u obzir manja odstupanja na mlađem uzrastu.

ZAKLJUČCI:

Prema nekim istraživanjima stopa rasta riječnika je veća na školskom nego na predškolskom uzrastu i iznosi oko dvadesetak novih riječi (istraživanja J. M. Anglin., prema: Berger i Thomposon 1998)Kognitivne promjene koje se dešavaju na predškolskom uzrastu i školskim imaju veoma važnu ulogu za razvoj govora, bogate dječiji riječnik i omogućavaju kvalitetnije izražavanje i komunikaciju u raznim situacijama. Bitno je da su sva djeca prepoznala predmete, odredila njihovu namjenu, koristila proste ili prosto – proširene rečenice.

LITERATURA:

a) Božin A.A., UVOD U PSIHOLOGIJU ŠKOLSKOG DJETETA, Učiteljski fakultet Beograd, (2005)

b) Prof. Dr Mirha Šehović, OSNOVI OPŠTE, RAZVOJNE I PEDAGOŠKE PSIHOLOGIJE, Tuzla (2007),

c) Dr. Vikšin M. Gutović, RAZVOJNA PSIHOLOGIJA OD FETUSA DO ZRELOSTI, Banja Luka (2005)

d) Hwang P., Nilsson B., RAZVOJNA PSIHOLOGIJA, Filozofski fakultet Sarajevo, (2000).