21
UVOD Govor se definše kao jezik u akciji, kao realizacija verbalnog simboličkog sistema. Jezik i govor ne mogu se poistovjećivati, zamjenjivati, isključivati i vještački odvajati, jer su dijalektički međusobno uslovljeni i međuzavisni dijelovi jedne jedinice. Govor se formira i razvija kao potreba za realizacijom jezičkog sistema, dok jezik nastaje i razvija se kao produkt govora. Razvoj govora, jezika i komunikacije izuzetno je složen proces koji započinje od trenutka rođenja. Pojedini naučnici tvrde da ovaj proces započinje i još za vrijeme trudnoće. S takvim tvrdnjama se u potpunosti možemo složiti u dijelu koji se odnosi na uredan prenatalni razvoj kao važnu pretpostavku za daljnji uredan rast i razvoj novorođenčeta. Neki od važnijih preduslova na strani djeteta za uredno usvajanje govora i jezika su uredna razvijena senzorika (prije svega uredan slušni status), uredno funkcisanje središnjeg živčanog sistema, te uredna građa i funkcija govornih organa. Neka istraživanja pokazuju kako već i novorođenče može razlikovati glas majke od ostalih govornika. Razvoj govora, te s njim u vezi sposobnosti komunikacije, ima veliko značenje za psihičko sazrijevanje djeteta. On doprinosi razvitku djeteta kao socijalnog, intelektualnog, emocionalnog bića. Razvojem govora sve se jasnije izražavaju dječje emocije i njegov intelektualni napredak. Komunikacija predstavlja složen i trajan proces koji pored verbalnih ima mnogo i neverbalnih komponenti koje spadaju u domen tzv.

Razvoj Govora Word

Embed Size (px)

DESCRIPTION

pedagogija

Citation preview

Page 1: Razvoj Govora Word

UVOD

Govor se definše kao jezik u akciji, kao realizacija verbalnog simboličkog sistema. Jezik i govor ne mogu se poistovjećivati, zamjenjivati, isključivati i vještački odvajati, jer su dijalektički međusobno uslovljeni i međuzavisni dijelovi jedne jedinice. Govor se formira i razvija kao potreba za realizacijom jezičkog sistema, dok jezik nastaje i razvija se kao produkt govora. Razvoj govora, jezika i komunikacije izuzetno je složen proces koji započinje od trenutka rođenja. Pojedini naučnici tvrde da ovaj proces započinje i još za vrijeme trudnoće. S takvim tvrdnjama se u potpunosti možemo složiti u dijelu koji se odnosi na uredan prenatalni razvoj kao važnu pretpostavku za daljnji uredan rast i razvoj novorođenčeta. Neki od važnijih preduslova na strani djeteta za uredno usvajanje govora i jezika su uredna razvijena senzorika (prije svega uredan slušni status), uredno funkcisanje središnjeg živčanog sistema, te uredna građa i funkcija govornih organa. Neka istraživanja pokazuju kako već i novorođenče može razlikovati glas majke od ostalih govornika. Razvoj govora, te s njim u vezi sposobnosti komunikacije, ima veliko značenje za psihičko sazrijevanje djeteta. On doprinosi razvitku djeteta kao socijalnog, intelektualnog, emocionalnog bića. Razvojem govora sve se jasnije izražavaju dječje emocije i njegov intelektualni napredak. Komunikacija predstavlja složen i trajan proces koji pored verbalnih ima mnogo i neverbalnih komponenti koje spadaju u domen tzv. ekspresija (izraz lica, grimase, mimika, uzdisanje, plač), koje su značajne za analizu kada proučavamo komunikaciju kod djece predškolske dobi. Među istraživačima zastupljeno je stajalište kontinuiranog razvoja govora, prema kojem govorni razvoj izrasta iz ranije neverbalne komunikacije. U početku se govor pojavljuje sasvim spontano, da bi kasnije bio sve više plod vježbanja pod uticajem okoline. Govor je u direktnoj vezi s akcijom, dijete spoznaje svijet oko sebe djelujući na njega. Naučnici potvrđuju nezamjenjivu ulogu govora u razvoju djeteta i dječjeg mozga od najranijih dana. 

Page 2: Razvoj Govora Word

TEORIJE RAZVOJA GOVORA

Govor se pojavljuje kao sredstvo komunikacije i kao sredstvo mišljenja. U početku govor djeteta je sredstvo komunikacije.Pored, za govor neophodnog, biofiziološkog mehanizma trebalo je dosta vremena i raznih socijalnih uslova, da se kod čovjeka razvije govor. U vezi s tim javilo se i niz teorija o razvoju govora.

Njemački lingvista Johann Gottfried Herder (1744.-1803.) dao je među prvima teoriju ljudskog govora. Prema njemu govor je nastao imitacijom prirodnih zvukova koji čovjeka okružuju. Ta teorija poznata je kao vau-vau teorija. Nastala je iz potrebe ljudi da označe, u prvom redu, predmete i lica oko sebe. Zvukovi se povezuju s njihovim izvorom (pas: vau-vau, mačka: mijau i sl.). Kao argument navodi govor primitivnih naroda i djece koja sadržavaju mnogo onomatopejskih izraza.

Wilhelm Wundt (1832.-1920.) je razvio teoriju govora koja se ponekad naziva emocionalno-gestovnom   teorijom. On polazi od cilja govora. Smatra da je prvi cilj govora bio da izrazi neka emocionalna stanja, pa su i gestovni znaci bili povezani sa izražavanjem emocija (što je našao i Darwin).

Prema socijalno-komunikativnoj  teoriji   (L.Noire)  govor je u početku bio gestovni, ali je potreba da se nešto saopšti i osobama izvan trenutnog vidokruga pojačavala verbalnu komponentu govora. Prije svega to su bili krikovi upozorenja na opasnost, ratni krikovi (danas ih zamjenjuje zov trube) i sl.

Friedrich   Engels  (1820.-1895.) je imao svoju teoriju govora, koju je preciznije razradio Nikolaj   Jakovljevič   Marr  (1865.-1934.). Po svojim karakteristikama to je proizvodna teorija govora. Po ovoj teoriji postoje tri faze u razvoju ljudskog govora:

Kompleksni  kinetički   govor  –  ljudi su vršeći neku proizvodnu aktivnost djelovali ne samo na predmet, nego i na okolinu koja ih želi oponašati.

Govor gesta – radna i komunikativna funkcija se odvajaju i pokret služi kao glavni organ komunikacije.

Page 3: Razvoj Govora Word

Glasovni govor – vjerojatno se javlja prije 100.000 godina, kada dolazi do prve velike podjele društvenog rada.

Iz ovih teorija možemo zaključiti o višestrukim funkcijama govora:

govor kao sredstvo komunikacije,  omogućava međusobno sporazumijevanje, prenošenje znanja i uticaja, kao i prenošenje socijalnog naslijeđa;

govor kao sredstvo mišljenja,  u uskoj je vezi s mišljenjem, on prati mentalni razvoj pojedinca;

govor kao sredstvo emocionalnog   izražavanja   i   katarze  (emocionalnog rasterećenja), kao psovke, ispovijedi, naricanje i sl. 

FAZE U RAZVOJU DJEČIJEG GOVORA

U razvoju govora, koji teče uporedo sa razvojem motornih i intelektualnih sposobnosti, mogu se razlikovati dvije faze: prelingvistička i lingvistička

Prelingvistička faza

Vokalizacija. – Pojava vezana za prve mjesece poslije rođenja, kada dijete spontano proizvodi glasove naziva se vokalizacija. Prvi krik predstavlja najraniji oblik vokalizacije. U stvari, to je prvo treperenje glasnih žica izazvano prvim udisanjem i izdisanjem zraka. Taj krik dokaz je da organi koji proizvode zvuk funkcionišu već pri rođenju. Dijete proizvodi glasove i kad plače i kada je zadovoljno. Među tim glasovima na početku prevladavaju vokali, stoga se čitava pojava naziva vokalizacijom. Ovi glasovi se javljaju spontano, bez učenja. Da dijete te glasove ne uči, dokaz je činjenica što se oni javljaju u istom obliku kod djece svih nacionalnosti i svih rasa, a izgovaraju ih i djeca koja su gluva od rođenja. Tokom prvih mjeseci po rođenju broj glasova se povećava. Povećavanje broja glasova koje dijete izgovara u prvim mjesecima poslije rođenja, naziva se glasovnom ekspanzijom. Proces gubljenja glasova (koje smo kao bebe izgovarali) koji se ne upotrebljavaju u govoru naziva se glasovnom kontrakcijom. Ona je očigledno posljedica učenja određenog jezika.

Page 4: Razvoj Govora Word

Lingvistička faza

Prva riječ je grupa glasova koje dijete izgovori, a koja ima značenje. Teško je odrediti kad se kod djeteta javlja prva riječ. Prema nekim psiholozima ona se javlja u jedanaestom mjesecu, prema drugima u četrnaestom.

Prva riječ ima izvjesne karakteristike. Ona je formalno jedna riječ, ali ima značenje čitave rečenice. Kad dijete, na primjer, kaže „ma-ma“, ono time izražava čitavu misao: „Mama, uzmi me“, ili: „Mama, gladan sam!“. Zato je pogrešno klasifikovati ovu riječ kao imenicu ili kao bilo koju drugu vrstu riječi. Ovo se ne odnosi samo na prvu riječ nego i na druge riječi, kojih je postupno sve više i više. Prva riječ obično izražava neko emocionalno stanje – želju, težnju ili potrebu.

Uvećavanje rječnika

Uvećavanje rječnika može se ispitivati na više načina, na primjer: prebrojavanjem riječi koje dijete zna definisati, upotrebljava u spontanom razgovoru, koje prepoznaje, razumije u čitanju i razgovoru s drugima. Mnogi psiholozi bilježili su u dnevnik riječi koje dijete spontano izgovori. Ovakav postupak, veoma pogodan u ispitivanju male djece, teško je primjeniti na kasnijim uzrastima, kada rječnik naglo raste. U jedanaestom mjesecu djeca u prosjeku znaju upotrebljavati jednu riječ. Kada napune godinu dana, upotrebljavaju tri riječi. Tokom druge godine broj riječi koje dijete poznaje i upotrebljava naglo se povećava. Sa navršene dvije godine taj broj iznosi prosječno 272, u trećoj godini 896, u četvrtoj preko hiljadu i pet stotina (15o0), u petoj preko 2000. Ovo su podaci američkih autora. Međutim, slične norme razvoja daju i sovjetski psiholozi

Razvoj rečenice

Tek krajem druge godine dijete zna kombinovati dvije riječi u rečenicu. Prvi pokušaj djeteta da napravi rečenicu sastoji se u tome što stavlja dvije riječi jednu pored druge. To su obično imenica i glagol („Dijete ruča“), ili pridjev i imenica („Lijepa kuća“). Ovakve rečenice ono obično prati gestovima. Ubrzo zatim, dijete sastavlja rečenice od po tri riječi, kao „Ana

Page 5: Razvoj Govora Word

hoće loptu“, ili „Dijete ide pa-pa“. U daljem razvoju, uporedo sa povećanjem rječnika, raste i kompleksnost kombinacija riječi u rečenici.

Funkcija govora

Djeca koriste govor u razne svrhe. Nekad njime izražavaju emocionalna stanja, nekad samo namjere, ili nešto zahtijevaju. Funkciju dječjeg govora prvi je izučavao švicarski psiholog J. Piaget.

KARAKTERISTIKE DJEČJEG GOVORA

Ispitivanja dječjeg govora, posebno ona koje je proveo Piaget i Vigotsky, pokazuju da u dječjem govoru postoje neke karakteristike kojih nema kod odraslih.

 Egocentični govor je jedna od glavnih karakteristika dječjeg govora. Radi se o glasnom govoru djeteta, koji nema funkciju komunikacije.

Ovaj govor ima nekoliko podvrsta:

eholalija, dijete ponavlja više puta jednu riječ (beba-beba), čak može i da je pjevuši ne obraćajući se nikome;

monolog, dijete govori i pravi geste kao da glasno razmišlja ne obraćajući pažnju na okolinu;

monolog   u   dvoje,   govori za sebe, iako se nalazi u društvu drugog djeteta, ali se ne obraća njemu, niti od njega očekuje odgovor.

Socijalizovan   govor  je viši stepen u razvoju govora i u njemu dijete razmjenjuje misli sa svojom okolinom. I ovaj govor ima svoje podvrste karakteristične za djecu. To su:

adaptirana   informacija,  dijete daje neka objašnjenja drugima, kao kontakt za razgovor; („To je moje!“, „Ja imam kola!“ i sl.);

kritika i ruganje, posebno u odnosu na nešto što drugi ima, a dijete nema („Pih, to ti ništa ne valja!“);

naredba, žalba i prijetnja („Daj mi to!“, „Tužit ću te tati!“ i sl.);

pitanja i odgovori, dijete zapitkuje: „Šta je to?“, „Čije je to?“ i sl.;

Page 6: Razvoj Govora Word

socijalne  fraze,  odnose se na pozdrave, zahvale, izraze učtivosti, prve komplimente („Teto, baš ti je to lijepo!“), koji su često ulizički i sl.;

dramska imitacija,  odnosi se na oponašanje odraslih, posebno majke u određenoj situaciji (Npr. prilikom telefoniranja, dočeka gostiju i sl.). Imitirati se može i pas, mačka, automobil, konj i dr.

Sadržaj govora do četvrte godine, uglavnom, je vezan za neposrednu situaciju. Tek poslije govor postaje razumljiv sam po sebi i bez obzira na neposrednu situaciju.

JEZIČNI RAZVOJ PREMA UZRASTU DJETETA

Uzrast novorođenčeta:   0-2 godine

Engleski naziv za dojenče jeste „infant“. U švedskom jeziku riječ postoji kao pridjev „infantilan“, a porijeklom je od latinske riječi koja znači „koji ne govori“. Iako dojenče ne zna govoriti, ono se ipak može oglašavati na razne načine i očigledno mu se sviđa stvarati zvuk. Djeca tijekom prvih mjeseci koriste glas ako bi, prije svega, iskazali ugodnost i neprijatnost. Značajno je da se djeci u dobi između 6 i 12 mjeseci starosti omogući slušanje govornog jezika u svojoj okolini, prije svega u formi „razgovora“ između roditelja i djece, jer to olakšava jezični, a time i socijalni razvoj. Prva se riječ najčešće odnosi na nešto što je važno za dijete, na jedan običan predmet koji postoji u djetetovim aktivnostima. Oni koji poznaju dijete čuju i razumiju njegove prve riječi daleko prije nego netko nepoznati.

Istraživanje o ranom jezičnom razvoju djeteta bilo je, ranije, usmjereno na dijete kao „učenika“ i na odrasloga kao „učitelja“. Međutim, u zadnje se vrijeme pažnja usmjerava više na interakciju između odraslog i djeteta. Otkrilo se da dijete sluša i reaguje na govor već od rane dobi. Tokom svojih prvih dana djeca razrogače oči i okreću glavu prema zvuku, te budu uzbuđeni kada neko govori, odnosno pokazuju da im se neki glasovi u odnosu na neke druge više sviđaju. Djeca, čak i mlađa od jednog mjeseca, pokazuju da razlikuju veoma slične zvukove, što ukazuje na to da je ova sposobnost urođena. Dojenčetova komunikacija je u prvo vrijeme dakako relativno jednostrana; što je pak dijete starije to je i komunikacija bliža običnom razgovoru s pravilima i redoslijedom.

Page 7: Razvoj Govora Word

Predškolski uzrast: 3 – 6 godina

Tokom predškolskog uzrasta dolazi do naglog razvoja jezika. Zvuci počinju sličiti riječima i riječi se kombinuju jedna s drugom. Međutim, važno je i to o čemu djeca govore – počevši od toga da kazano možda nije značilo ništa, pa preko onoga što konkretno postoji, do onoga što je apstraktno rasuđivanje.

Kada se kognitivne sposobnosti razviju tokom predškolske dobi, dolazi do istinske eksplozije jezične sposobnosti: kako gramatika i fond riječi, tako i upotreba jezika ukazuju na evidentan i brz razvoj. Dijete može reći „lopta“ i istovremeno napraviti neki gest prema lopti, a odrasli će to protumačiti kao „daj mi loptu“. Ove kombinacije pojedinih riječi i gesta obično se nazivaju holofraze. Nakon toga dijete počinje koristiti kombinacije, najprije dvije, a zatim tri ili više riječi, što doprinosi da komunikacija više ne bude toliko ovisna o gestama.

U uzrastu od oko tri godine djeca počinju upotrebljavati riječi koje označavaju glagolska vremena, naučili su da postoji razlika između npr. „ide“ i „išao“. Maloj djeci nisu potrebna jasna pravila o upotrebi jezika, ona slušaju druge i razaznaju što je ispravno, a da toga nisu posebno svjesni.

Dobne norme za izgovor pojedinih glasova

Djeca u uzrastu od 3,5 godina pravilno izgovaraju slijedeće glasove:

A, E, I, O, U, P, B, M, T, D, N, K, G, F, V, J, H, L.

Glas R=L, glas LJ=L i glas NJ=N.

Glasove S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, Đ, DŽ umekšano izgovara.

Djeca u dobi od 4,5 godina pravilno izgovaraju: LJ, NJ, S, Z i C. Glas R je nedovoljno vibrantan, a glasovi Š, Ž, Č, Ć, Đ, i DŽ umekšano izgovoreni.

Djeca u dobi od 5,5 godina pravilno izgovaraju sve glasove.

Page 8: Razvoj Govora Word

24 – 30 mjeseci

Prepoznaje radnju na slici i riječima je kratko opisuje, npr. „Mama kupa...“

Razumije jednostavne prijedloge: u, na

Razumije razlike u zančenju između: gore-dolje, veliko-malo, unutra-vani

Koristi se rečenicama od 2-3 riječi

Postavljaju pitanja „Šta?“ i „Gdje?“

Odgovara na pitanja sa „da“ i „ne“

Pravilno upotrebljava zamjenice: „ja“ i „ti“

Razumije i koristi u govoru: više, još, drugo.

30 – 36 mjeseci

Razumije i slijedi dvije zapovijedi za redom, npr. „Uzmi knjigu i stavi je na sto.“

Prepoznaje dijelove predmeta, npr. točkove auta

Razumije iskaze o prošlim i budućim radnjama

Izražava se rečenicama koje sadrže 3, 4 i više riječi

Pravilno koristi imenicu kada označava pripadnost, npr. bracin auto, mamina kapa

Počinje pravilno koristiti množinu imenica i glagola

Često samo postavlja pitanja

Ima riječi za gotovo sve stvari i pojave koje ga okružuju

Često samo traži predmete imenujući ih

Page 9: Razvoj Govora Word

3 – 4 godine

Razumije rečenice koje sadrže nekoliko pojmova

Razumije negacije unutar složenih pitanja, npr. „Ko nije obukao mantil?“

Zna reći svoje ime i prezime

Počinje se razvijati pojam boje i broja

Služi se rečenicama koje imaju više od 4 riječi

Postavlja pitanja koristeći upitne zamjenice: „Zašto?“ „Što?“ „Ko?“ „Kada?“

U govoru upotrebljava sve vrste riječi

Rečenice su pretežno gramatički korektne

Upotrebljava u govoru perfekt i futur.

4 – 5 godina

Razumije gotovo sve što se govori u njegovoj okolini

Može slijediti pričanje priče

Razumije složene jezične konstrukcije (uzročne, pogodbene odnose)

Poznaje 4 osnovne boje

Posjeduje pojam broja

Služi se vremenskim i uzročnim rečenicama

Sposobno je ispričati kraći slijed događaja

Služi se odnosnim zamjenicama, prilozima i brojevima

Posjeduje dosta bogat rječnik

Govori tečno s malim brojem grešaka u izgovoru i gramatici.

Page 10: Razvoj Govora Word

5 – 6 godina

Razumije i složeniji govor

Sposobno je samo prepričati priču

Služi se pojmovima van svakodnevnog kućnog govora

Izražava se sintaktički složenim rečenicama

Samo kod dužih i složenijih riječi mogu se pojaviti neke nesistemske pogreške izgovora

Govor je gramatički korektan

Ispravno primjenjuje nepravilne oblike glagola i imenica

5,5-godišnje dijete pravilno izgovara sve glasove

Nema poteškoća u slušnoj sintezi i analizi.

ZAOSTAJANJE U GOVORU

Krajem druge godine većina djece progovara. Međutim, ima djece koja u tome imaju dosta poteškoća. Do usporenog govora, odnosno sporijeg razvoja govora može doći iz više razloga:

Djeca koja žive od rođenja u domovima za napuštenu djecu, zaostaju u pogledu razvoja govora. Kasnije progovaraju, a i rječnik im je oskudniji.

Dugotrajna oboljenja mogu uticati na usporen razvoj, jer se, zbog bolesti, smanjuje interesovanje za govor.

Nagluvost i gluvoća ozbiljno mogu ugroziti razvoj govora, jer je smanjena mogućnost za oponašanje, a nema ni adekvatnog potkrepljenja koje dolazi od vlastitog slušanja glasa.

Blizanci sporije progovaraju nego druga djeca,jer se suviše oslanjaju jedno na drugo i podržavaju se međusobno, a ne okolinu.

Na razvoj govora utiče i socioekonomski status roditelja.

Page 11: Razvoj Govora Word

POREMEĆAJI GOVORA

Pored zaostajanja u razvoju govora, postoje i neki poremećaji koji mogu usporiti ili čak zaustaviti razvoj govora. Izgovor djece inače je slabiji do tri godine, a tada se zančajno poboljšava. Poremećaji mogu biti fizičke prirode (zečja usna, vučje ždrijelo, nepravilno raspoređeni zubi, defekti sluha i nervna oboljenja) i socijalno-emocionalne prirode.

U predškolskom periodu zbog lošeg učenja dijete može tepati (odraslima je to simpatično, pa ga u tome podržavaju), a to se relativno lako može otkloniti. Zbog napetosti u porodici i stalne emocionalne tenzije dijete može govoriti nejasno ili čak mucati. Također zbog ljubomore na mlađeg brata ili sestru, može dijete početi oponašati govor malog djeteta i vratiti se na nižu fazu govora. Razrješenjem problema, dijete se vraća svom načinu govora, koji odgovara njegovom uzrastu.

Sve poremećaje prema težini dijelimo u dvije grupe: defekti i greške u govoru.

Defekti

Defekti  su teži poremećaji, čiji je uzrok najčešće slabija mentalna razvijesnost, slabo razvijen sluh, nepravilnost usta, psihička napetost i neuroza.

Šuškanje je dosta čest poremećaj. Radi se o zamjeni nekih glasova, pa dijete umjesto „seka“ kaže „teka“; umjesto „sin“ – „tin“ i sl. Česta je upotreba S umjesto Z, te izgovor mekog Š (S). Najčešći uzrok je deformacija zuba, ali i želja djeteta da se umiljava. Početkom školovanja obično nestaje.

Mucanje je govor koji se odvija sa zastojima i zaustavlja se na nekom glasu ili slogu, ili se ista riječ ili slog ponavljaju. Mišići u grlu i dijafragmi se napinju, dijete često pocrveni. Najčešće se radi o psihičkoj napetosti (često strahu), koja se u pjesmi gubi. Kada osoba pjeva, nema mucanja!

Nejasan govor, može biti posljedica straha. Dijete drži usta poluotvorena i brzo govori, te riječi ne izlaze pravilno. Isto se može dogoditi kod anksioznog i nesigurnog djeteta. Otklanjanje uzroka otklanja i defekt.

Page 12: Razvoj Govora Word

Greške u govoru

Greške u govoru su česte u predškolskom periodu. One nastaju iz raznih uzroka:

pogrešno naučene riječi koje roditelji ne ispravljaju;

umetanje nekih glasova ili slogova u poznatu riječ, zbog igre ili „izvođenja“: npr. „dodovedi“ umjesto „dovedi“ i sl.;

izostavljanje pojedinih slogova ili slova: npr. „pava“ umjesto „spava“;

zamjena mjesta pojedinim slovima: npr. „čapara“ umjesto „čarapa“;

skraćivanje težih riječi ili riječi koje se teže pamte zbog nepoznatosti: npr. „mima“ umjesto „mimoza“, „Vava“ umjesto „Vladimir“ i sl.;

onomatopejsko izražavanje: „vau-vau“, „bum-bum“, za što su dosta krivi roditelji, jer oni najčešće tako uče djecu da imenuju predmet.

Greške djeteta treba stalno ispravljati, pravilno izgovarati riječi pred njim i tražiti da ispravno ponovi ispravljenu riječ.

FUNKCIJA PREDŠKOLSKE INSTITUCIJE U RAZVOJU GOVORA

U maloj socijalnoj grupi koju sačinjava vaspitačica i oko dvadesetero djece postoje dobri uslovi za međusobno komuniciranje, uz pomoć raznovrsnih materijala, sadržaja i metoda rada, koji se primjenjuju u ovim institucijama.

Vaspitačica može podstaknuti napredak određenih grupacija djece, kao što su:

Djeca koja malo govore (Vaspitačica najčešće uspijeva poboljšati razvoj govora kod ove djece jer je zatečeno stanje posljedica ponašanja koje je naučeno u prethodnim uslovima gdje su djeca od strane roditelja, tj. zbog njihovih vaspitnih postupaka, obeshrabrivana da iskažu svoje

Page 13: Razvoj Govora Word

potrebe. Dijete koje je teško razumjeti (Neophodno je da razlikujemo zaostajanje od poremećaja u govoru. Siromaštvo rječnika se određuje u odnosu na referentnu grupu djece. Najbolji pokazatelj koji vaspitačici pomaže da utvrdi je li kod djeteta prisutan govorni poremećaj, jeste postignuti napredak tog djeteta nakon njegovog ulaska u vrtić).

Dijete koje muca (ovdje je neophodno razlikovati normalno zapinjanje pri govoru i mucanje, jer uobičajeni način govora malog djeteta često sadržava pauze i blokade što se može pripisati afektivnim okolnostima u kojima je dijete raslo).

Page 14: Razvoj Govora Word

                                             ZAKLJUČAK

Razvojem dječjeg govora stvara se veoma važan emocionalni kontakt s okolinom. Sa godinom dana djeca govorljivih majki rasoplažu u prosjeku sa oko 130 riječi više, nego djeca manje govorljivih majki. Razvojem djeteta ovaj jaz se povećava. Ukoliko se nervni centri ne stimulišu prije navršenih deset godina, a najkasnije prije puberteta, oni se nepovratno inhibiraju. Iako mozak može usvajati nove riječi na bilo kojem uzrastu, tačnije tokom čitavog života, usvajanje sintakse i gramatike traži specijalno vrijeme. Nakon desete godine mozak nastoji uništiti sinapse koje ne koristi, ostavljajući one jake koje prerastaju u iskustvo.

Djeca predškolskog uzrasta koriste i verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Znači da bi se sporazumjeli sa ljudima koji ih okružuju moraju se koristiti gestom, mimikom i govorom. Što su djeca starija, više će koristiti govor da bi izrazili svoja raspoloženja, želje, potrebe i sl.

Malo dijete u početku najviše ispušta različite vrste glasova, dok nakon izvjesnog vremena možemo razaznati samoglasnike i suglasnike. Gugutanje se sastoji od kombinacije samoglasnika i suglasnika, zvuči kao pravi govor, ali mu nedostaje jezičko značenje. Oko 50% djece svoju prvu riječ izgovori u dobi od 1 godine, odnosno 90% prije 18 mjeseci. Prva se riječ najčešće odnosi na nešto što je važno za dijete. Povećanje fonda riječi u početku relativno je sporo: jedna ili dvije riječi u dobi od jedne godine, u prosjeku 300 riječi u dobi od dvije godine (najčešće imenice). Nakon toga se fond riječi veoma brzo povećava, jedan 6-godišnjak vlada obično sa više od 10 000 riječi. Maloj djeci nisu potrebna jasna pravila o upotrebi jezika, ona slušaju druge i razaznaju što je ispravno a da toga nisu posebno svjesni. Djeca predškolskog uzrasta pretjerano sve generaliziraju te koriste unutarnji govor. Jezik pomaže djeci da regulišu svoje socijalne postupke, a svakodnevna socijalna interakcija jest važna za razvoj jezika.

Koliko će govor djeteta biti razvijen zavisi od uslova u kojima odrasta, što podrazumijeva socio-ekonomski status roditelja, zdravlje djeteta,

Page 15: Razvoj Govora Word

brigu roditelja za dijete, motivaciju od strane ostalih koji su uključeni u vaspitanje djece (npr.vaspitači) i dr.