RASLOJAVANJE JEZINE STVARNOSTI

Vertikalna i horizontalna raslojenost polja diskursa:-upotrebna domena jezika je odreena funkcijama jezik se uvijek na nov nain preureuje s obzirom na ono emu nam u danoj situaciji slui-jezik je sredstvo imamo ga da bi nam koristio, da bismo njime izrazili svoje potrebe multifunkcionalno sredstvo-korisnik iskoritava mogunosti toga sredstva (a one su neiscrpne), funkcionalno preoblikuje taj materijal sainjen od znakova-funkcije se ostvaruju u jeziku na dva naina: 1. kao govor karakterizira ga trenutanost izbora i svojevrsna improvizacija 2. kao pismo karakterizira ga prostornost i vea dotjeranost -ova dva medija prepoznajemo kao planove jezinog raslojavanja-raslojavanje jezika je horizontalno (privatni, javni, specijalni, multimedijalni i literarni diskurs) i vertikalno (govorni i pisani diskurs)-svaka situacija je situacija u jeziku potrebna nam je jezina kompetencija, komunikacijska kompetencija, sposobnost prilagoavanja iskaza situacijskom kontekstu i njime generiranu mediju, u skladu sa (socio)lingvistikim normama-ovladavanje se kodom situacije ostvaruje kada se te strategije u govornika aktualiziraju automatski-u tradicionalnom se pristupu problematici jezine raslojenosti obiava govoriti o funkcionalnim stilovima (razgovorni, administrativni, publicistiki, znanstveni, knjievnoumjetniki)-autorice kao sredinji pojam uvode pojam diskursa ukljuuje obiljeja i pisanih i govorenih tekstova (razgovorni i pisani diskurs)-diskursni tipovi: a) privatni b) javni c) specijalizirani d) multimedijalni e) literarni (knjievnoumjetniki) -razlikuju se s obzirom na recipijente kojima se obraaju-panja se usmjerava na ukupno polje diskursa (funkcionalni stilovi se promatraju kao podsustavi standarda), ukljuuju se i supstandardni, dijalektalni i inojezini fenomeni-u polju diskursa ive i drugi jezici koji takoer utjeu na veinski jezik-razlikujemo tako kategorije razgovornosti (relativno slobodan pristup govornika jezinom standardu), administrativnosti (artificijelnost, shematiziranost), publicistinosti i znanstvenosti (preciznost, sofisticiranost)-knjievnoumjetniki se diskurs opire svakoj klasifikaciji koja bi ga htjela situirati unutar polja -on se svojom estetskom dimenzijom aktualizira mimo/ponad u klasifikaciji primjenjivane praktinosti -estetska je funkcija globalne naravi i nalazi svoje utemeljenje u svim ostalim funkcijama -knji.umj. diskurs je sustav po sebi kojemu je polje diskursa u svojem cjelokupnom rasprostiranju tek graa -knji. djelo je artefakt (npr. privatni diskurs podvrgnut knji. obradi prestaje biti privatnim)

-uobliavanje diskursa je proces koji se odvija simultanim povezivanjem jez. jedinica na dvama osima: metaforikoj (naela izbora i supstitucije) i metonimijskoj (slaganje)-jezina zbilja nam se prikazuje kao raslojen prostor gdje pojedinani oblici kazivanja izrastaju iz jezinog sustava-dolazi do interdiskursnih i intradiskursnih pretapanja-svaki tekst je svojevrstan mozaik koji odraava pluralietet izvantekstualnih i intertekstualnih okolnosti-u polju diskursa je sve obiljeeno nema neutralnosti!-neutralnim moemo shvatiti samo sustav po sebi, jezik kao potencijal (langue)-govor je uvijek u nekakvom odnosu, funkciji, mediju uvijek pripada situaciji, okviru spram kojega uspostavlja relaciju-samo je postojanje obiljeja dokaz obiljeenosti nekog teksta-diskursno polje iznie iz pluraliteta ivotnih situacija u kojima se sluimo jezikom

Raslojavanje polja diskursa na jezine planove (razgovorni diskurs i pisani diskurs):-vertikalno se raslojavanje jezine djelatnosti provodi s obzirom na govoreni ili pisani medij-svim diskursnim tipovima je svojstveno da se mogu realizirati u obama vidovima (npr. akademski diskurs se odvija kao govor u predavakim aulama i kao pismo putem znanstvenih asopisa i knjiga)

-govoru se tradicionalno davala prednost pred pismom:a) ljudska je rasa imala govor puno prije pismab) dijete naui govoriti prije nego pisatic) puno vie vremena provedemo govorei nego piuid) pisani jezik moe biti bez gubitaka pretvoren u govor, no ako zapiemo to smo rekli, gubimo vei dio-u govorenom i pisanom jeziku vladaju razliite zakonitosti (fonoloke, leksike, sintaktike, nadreenine) govor pismo-auditivni kontakt,vremenska protenost -vizualni kontakt, prostor ispisa-pravocrtno kretanje u vremenu -viesmjerno kretanje prostorima teksta-suprasegmentna svojstva (intonacija, naglasak), -razliiti tipovi slova, podcrtavanja, neverbalni elementi (gestikulacija, mimika) pravopisni znakovi, reenini ustroj, naslovi i podnaslovi-jednostavna sintaksa, specifina -vra struktura, sustavno razvijanjefrazeologija i leksik, ponavljanja, teme, osmiljeno unoenje detaljapotapalice, isprekidanost-fatika funkcija -referencijalna/metajezina funkcija

-jedna je od manjkavosti uobiajene podjele stand. jez. na funkcionalne stilove nedostatna usmjerenost na distinkcije izmeu govorenog i pisanog iskaza, kao i na njihova meusobna proimanja ukupno je polje diskursa proeto planovima govora i pisma-u trenutku kada elemente razgovornosti zaponemo prepoznavati unutar nerazgovornih podsustava (npr. znanstvenom), aktualizira se pitanje statusa razgovornog stila kao ravnopravnog diskursnog tipa unutar diskursnoga polja-razgovorni je diskurs odreen situacijom govora zbog pluralnosti stvarnosnih situacija on je difuzan, raznolik i propulzivan, kadar okupiti pojedinane diskurse kao svoje domene, kao to je privatni diskurs (govor pojedinaca i manjih drutvenih skupina), ali i svaki drugi diskurs kada se ostvaruje u govoru (javni diskurs, specijalizirani)-razgovorni diskurs je u stalnom trajanju i stalnom nastajanju, u neprekidnim interferencijama s drugim stilovima te s planom pisanog izraza-razgovorni diskurs moemo dovesti u vezu i s konverzacijskom funkcijom razgovor je izravna usmena razmjena miljenja, stavova, dojmova itd. izmeu dvije ili vie osoba, tj. izmjenjivanje govornih poruka-privatni diskurs najsueniji vid plana govora; potvruje se u usmenoj komunikaciji (dijaloginost), ali i pisanoj (privatna pisma, dnevnik, memoari monologinost )-raslojavanje se jezine stvarnosti ostvaruje po funkciji, ali i po mediju; ono je istovremeno vertikalno i horizontalno, gdje istovremeno funkcioniraju procesi razjedinjavanja i pretapanja pojedinih diskursnih tipova

-temeljnu konverzacijsku sintaksu ine potpune nezavisne reenice u linearnome slijedu (linearni slijed oznaava ulanavanje govornih dionica slijedom uvoenja novih informacija, gdje sugovornik reagira na dane mu poticaje u skladu sa sugovornikovim oekivanjima)-osnovna konverzacijska sintaksa predstavlja okosnicu razgovornoga diskursa-razgovorni diskurs se modelira prema ivotnim situacijama odreen je govorom i osnovnom konverzacijskom sintaksom, a osnovna funkcija mu je razmjena-administrativni diskurs objektivnost, injeninost, strunost, ekonominost, preglednost, discipliniranost, preciznost, jasnoa; sveprisutnost administrativnog jezika pridonosi prodiranju mnogih njegovih znaajki i u druge diskursne tipove

Javni diskurs:-politiki diskurs izrazita pragmatika dimenzija, ideologizacija, manipulacija jezikom-sakralni diskurs ritmizirani govor, specifian leksik (arhaizmi, historizmi, teoloki termini)-publicistiki diskurs ujedinjuje tematski i sadrajno raznolika podruja ljudske i drutvene djelatnosti (ukljuuje vijest, feljton, polemiku, kritiku i sl.) -primatelj je uvijek jedinka, ali i eksponent mase -potreba za jezinom demokratinou (jezik medija je upuen svekolikom itateljstvu/gledateljstvu/sluateljstvu) -ideologemi odreeni leksemi se poinju osjeati jedino prihvatljivima i ideoloki ispravnima (puristiki zahtjevi 90-tih)

-znaajka je publicistikog kazivanja njegova kratkoronost i proimanje razliitih javnih diskursa (intradiskursna i interdiskursna proimanja)

Specijalizirani diskurs:-domene specijaliziranoga diskursa pokrivaju stroe definirana podruja ljudskih djelatnosti-izraena komunikacijska funkcija meu lanovima ue znanstvene/strune/specijalistike zajednice-specijalizirani se diskursi meusobno razlikuju i po stupnju specijaliziranosti i po struci uz koju se vezuju-akademski diskurs sastoji se od raznih primijenjih diskursa (pravnog, ekonomskog, jezik znanosti o knjievnosti...) -akademski govor moemo razluiti na podruje nastave (predavanja, seminari, konzultacije, ispiti) i na podruje institucionalnog i izvaninstitucionalnog verbalnog prezentiranja istraivakih aktivnosti (priopenja, referati, debate, polemike....)

-jezik stvarnosti je difuzan, raznolik, raslojen, polifunkcionalan (odgovara ovjekovim potrebama), a jezik knjievnosti je nadstvarnosan (odabire funkcije koje eli tematizirati, modificira ih, dopunjava, reducira, poetizira)-sam je in jezinog izbora u knji. djelu istovremeno in naputanja jezine stvarnosti i in njezina interpretiranja-literarni je kod u jeziku kodiran jezik istovremeno upuuje na kakav zamiljeni svijet kao na mimetiku iluziju, ali i na sebe (na svoju artificijelnost) i na vlastitu mimetinost-literarna je poruka neizbjeno metajezina upuuje na govor stvarnosti i na govor literature

-znanost tei biti objektivnom, ograditi se od osobnih stajalita ta se tenja reflektira u jeziku povienim stupnjem impersonalnosti, kao i visokim stupnjem jezine discipline-jezik se kao iva pojava opire umrtvljivanju, uvijek u sebi sadri impuls prema znaenjskoj mijeni-svaka je definicija nekog pojma produkt jezinih sastavnica koje nije mogue do kraja znaenjski kontrolirati, te samim time izmie apsolutnoj pojmovnoj jednoznanosti

Multimedijalni diskurs-multimedijalni diskurs ima svoje ontologijsko ishodite u viedimenzionalnosti ljudskoga govora-ljudski govor moemo shvatiti kao sintezu krika i teksta: krika kao ljudskoga elementa (uzvici bola, zadovoljstva, uenja, straha...) i teksta kao racionalnog, bezlinog elementa-u govoru se uvijek preplie izraz objekta (sadraj, predmet govora) i izraz subjekta (stav govornika prema predmetu govora)-leksiki materijal najee nosi obavijest o objektu, a ljudski glas uvijek obavijest o subjektu-informacija govorom istovremeno donosi tri razine:a) intelektualnu (sam sadraj koji je prenosiv i pismom)b) ekspresivnu (odraz govornika)c) impresivnu (stav govornika prema sadraju)-govorne vrednote jezika: mimika, geste, stvarni kontekst, intonacija-znaajke intonacije:a) unosi u govor odreeni sadrajb) unosi element razumljivosti u sadraj govorac) zadrava svoju razumljivost i pri nepoznavanju odreenog jezika-u amerikoj literaturi nalazimo pojam parajezika kao svojevrsni ekvivalent pojmu vrednota govorenog jezika (parajezine znakove nije mogue prevoditi u rijei)-bitno je obiljeje parajezika da se velikim dijelom odvija mimo govornikove i recipijentove svijesti (npr. osmijeh je uglavnom nesvjestan)-razlikovanje jezika i parajezika je vano za tumaenje multimedijalnog diskursa-multimedijalni diskursi: vizualno verbalni zapisi na spomenicima, iluminacija srednjovjekovnih rukopisa, narodna knjievnost (govorena i pjevana), operna libreta, religijski obredi, strip, reklama, grafiti, animirani film...-npr. reklama reklamna se pragmatika slui konvencionalnim planom svakodnevnog govora, ali i imanentno poetskim planom artificijelnost (aktualnost, usmjerenost na konkretan cilj) -odreeni zvukovi se povezuju s odreenim kvalitetama proizvoda (npr. sredstva za ienje Flash, Frish, Vim) --reklama tei neprestanome ouivanju i stalno traga za novim nainima privlaenja pozornosti-jezini je aspekt imanentan multimedijalnom diskursu sam tekst prerasta u multitekst-neka se jezina cjelina moe oznaiti kao tekst samo ako se konstitutivni elementi te cjeline pojavljuju povezani i ako je ta povezanost i znaenjski smislena-kulturna kompetencija nam omoguuje prepoznavanje razliitih tipova diskursa-zahtjev je uspjene komunikacije da recipijent poruku interpretira unutar tipa diskursa iz kojega mu je odaslana-interdiskurzivnost je imanentno obiljeje multimedijalnoga diskursa-interdiskurzivnost i multidiskurzivnost reklame, kao i njezina intermedijalnost i multimedijalnost svojstva su po kojima ovaj tip diskursa korelira s literarnim pomacima svojstvenim postmodernistikoj knjievnoj produkciji-multimedijalni je diskurs slojevit govor novoga vremena, govor koji se kontinuirano mijenja i uva svoje ishodine veze s govorom

Intradiskurzivna i interdiskurzivna proimanja:-polje diskursa je heterogeno, konfliktno, dinamiko, pretopljeno govor ne miruje-nasuprot toj dinamici egzistira naa tenja da je shvatimo, da u njoj pronaemo vrste toke i crte razgranienja, da uspostavimo klasifikaciju (iako je svaka klasifikacija neka vrsta umrtvljenja opisivana predmeta)-granice su arbitrarne i polupropusne (proputaju jezino semantike elemente iz jedne domene u drugu)-intradiskursni glas takvi su glasovi srodni i prepoznajemo ih kao udruena vieglasja istoga tipa (npr. obitelj ima svoj obiteljski kod govora oslovljavanje, skraenice i sl., no obitelj je generacijski raslojena djed unosi elemente umirovljenikog argona, otac i majka elemente svog profesionalnog argona, dijete iz abijenta igre obiteljski govor postaje intradiskursni koktel; nitko od lanova obitelji ne govori samo svojim govorom, npr. dijete unosi neto iz djedova govora u svoj iskaz)-interdiskursni glas moment meusobnog odudaranja, moment kontrapunkta kao dio suglasja (npr. djed je umirovljeni profesor povijesti, majka je administratorica, otac lijenik, a dijete redovito odlazi na satove tenisa u privatni se diskurs obitelji tako slijevaju elementi etiriju razliitih domena specijaliziranoga diskursa koji su ostalim ukuanima relativno daleki)-sve nam to govori da nema istog izraza nijedan iskaz ne pripada samo jednom diskursnome tipu-intradiskurzivnost i interdiskurzivnost su znaajke svakog teksta moemo ih podvesti pod pojam intertekstualnosti-intermedijalna proimanja se razabiru gdje god govoreni iskaz utjee na onaj pisani i obrnuto-intermedijalna se proimanja poljem diskursa kreu vertikalnim smjerom, te navode na stapanje planova i kodova, kao i na preslojavanje tako stopljenih kodova-u multimedijalnome se diskursu jezinome iskazu pridruuje i nejezini (rije moe upuivati na sliku ili zvuk, a ovi pak mogu upuivati na rije)-intermedijalne veze mogu ukljuivati i intertekstualne i interdiskurzivne veze (npr. koritenje Mickey Mousea u reklami intertekstualna veza s animiranim filmom, stripom i sl.)