Radno zakonodavstvo FBiH

RADNO ZAKONODAVSTVO

FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE

Priredio Sulejman Hrle

Ured u Sarajevu

Priredio Sulejman Hrle

RADNO ZAKONODAVSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Zakon o radu 2. Zakon o štrajku 3. Zakon o vijeću zaposlenika 4. Zakon o posredovanju u zapošljavanju i

socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba 5. Zakon o zapošljavanju stranaca 6. Zakon o inspekcijama - odredbe koje se odnose

na inspekciju rada 7. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije

BiH

Sarajevo, juli 2007. godine

2

RADNO ZAKONODAVSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Priredio:

Sulejman Hrle Izdavači

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA BiH i FONDACIJA “FRIEDRICH EBERT” – Ured u Sarajevu

Za izdavače:

Edhem Biber Edhem Mušikić

Objavljivanje Priručnika finansirala je Fondacija “Friedrich Ebert” Priručnik je namijenjen sindikatima i vijećima zaposlenika i cijelokupan tiraž je besplatan. Štampa: Kaligraf, Sarajevo Tiraž: 1000 primjeraka

3

S A D R Ž A J 1. ZAKON O RADU ...................................................................................................................... 9.

I. OSNOVNE ODREDBE (čl. 1. - 13.) .................................................................................. 9.

II. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU (čl. 14. – 24.) ............................................... 12.

1. Probni rad (član 18.) .......................................................................................... 13.

2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme (čl. 19. i 20.) ................... 13.

3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu (čl. 21. i 22.) .......................................... 14.

4. Podaci koji se ne mogu tražiti (čl. 23. i 24.) ..................................................... 16.

III. OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD (čl. 25. – 28.) ..................................................................................................................... 16.

1. Prijem pripravnika (čl. 26. i 27.) ...................................................................... 17.

2. Volonterski rad (član 28.) .................................................................................. 18.

IV. RADNO VRIJEME (čl. 29. – 36.) .................................................................................... 19.

V. ODMORI I ODSUSTVA (čl. 37. – 47.) ............................................................................ 22.

1. Odmori (čl. 37. – 45.) ......................................................................................... 22.

2. Odsustva sa rada (čl. 46. i 47.) .......................................................................... 25.

VI. ZAŠTITA ZAPOSLENIKA (čl. 48. - 67.) ........................................................................ 26.

1. Zaštita maloljetnika (član 51.) .......................................................................... 26.

2. Zaštita žene i materinstva (čl. 52. – 63.) ........................................................... 27.

3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad

(čl. 64. – 67.) ........................................................................................................ 30.

VII. PLAĆE I NAKNADE PLAĆA (čl. 68. – 74.) ................................................................... 31.

1. Plaće (čl. 68. – 71.) .............................................................................................. 31.

2. Naknada plaće (član 72.) .................................................................................... 32.

3. Zaštita plaće i naknade plaće (čl. 73. i 74.) ...................................................... 33.

VIII. IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA (član 75.) ............................. 34.

IX. ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM (čl. 77. - 80.) ...................................................................................................................... 34.

4

X. NAKNADA ŠTETE (čl. 81. – 85.) ................................................................................... 35.

XI. PRESTANAK UGOVORA O RADU (čl. 86. – 100.) ...................................................... 37.

1. Način prestanka ugovora o radu (član 86.) ...................................................... 37.

2. Otkaz ugovora o radu (čl. 87. – 93.) ................................................................. 37.

3. Forma i trajanje otkaznog roka (čl. 94. – 96.) ................................................. 39.

4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu (član 97.) .............................. 41.

5. Program zbrinjavanja viška zaposlenika (čl. 98. i 99.) ................................... 41.

6. Otpremnina (član 100.) ...................................................................................... 42.

XII. OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA (čl. 101. – 106.) ................................................................................................................. 43.

1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa (čl. 101. i 102.) ........ 43.

2. Zaštita prava iz radnog odnosa (čl. 103. – 106.) .............................................. 44.

XIII. PRAVILNIK O RADU (član 107.) ................................................................................... 45.

XIV. SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU –

VIJEĆE ZAPOSLENIKA (čl. 108 – 110.) ........................................................................ 46.

XV. KOLEKTIVNI UGOVORI (čl. 111. – 121.) ..................................................................... 46.

XVI. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA (čl. 122. – 127.) ................................................................................................................. 49.

1. Mirenje (čl.122. – 125.) ...................................................................................... 49.

2. Arbitraža (čl. 126. – 127.) .................................................................................. 50.

XVII. ŠTRAJK ( čl. 128 – 129.) .................................................................................................. 51.

XVIII. EKONOMSKO – SOCIJALNO VIJEĆE (čl. 130.) .......................................................... 52.

XIX. NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU (čl. 131. i 132.) ............................. 52.

XX. POSEBNE ODREDBE (čl. 133. – 139.) ........................................................................... 53.

1. Radna knjižica (čl. 133. – 135.) ......................................................................... 53.

2. Privremeni i povremeni poslovi (čl. 136. i 137.) .............................................. 54.

3. Utjecaj vojne službe na radni odnos (član 138.) .............................................. 55.

4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera (član 139.) .................................. 56.

5

XXI. KAZNENE ODREDBE (čl. 139a. i 140.) ......................................................................... 56.

XXII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 141. - 154.) ................................................ 60.

- NAPOMENE UZ PREČIŠĆENI TEKST ZAKONA O RADU ....................................... 66. 2. ZAKON O ŠTRAJKU ............................................................................................................ 80.

- NAPOMENE UZ ZAKON O ŠTRAJKU ......................................................................... 85.

3. ZAKON O VIJEĆU ZAPOSLENIKA .............................................................................. 88.

I. OSNOVNE ODREDBE (čl. 1. i 2.) .................................................................................. 88.

II. FORMIRANJE VIJEĆA ZAPOSLENIKA (čl. 3. – 6.) .................................................... 88.

III. IZBOR I PRESTANAK MANDATA ČLANOVA VIJEĆA ZAPOSLENIKA (čl. 7. – 20.) ....................................................................................................................... 89.

IV. OBAVEZE POSLODAVCA PREMA VIJEĆU ZAPOSLENIKA (čl. 21. – 27.) ............ 93.

V. OBAVEZE I OVLAŠTENJA VIJEĆA ZAPOSLENIKA (čl. 28. – 31.) .......................... 96.

VI. RAD VIJEĆA ZAPOSLENIKA (čl.32. – 37.) .................................................................. 97.

VII. NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA (član 38.) ................................................ 98.

VIII. KAZNENE ODREDBE (čl. 39. - 40.) .............................................................................. 99.

- NAPOMENE UZ ZAKON O VIJEĆU ZAPOSLENIKA .............................................. 100. 4. ZAKON O POSREDOVANJU U ZAPOŠLJAVANJU

I SOCIJALNOJ SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH OSOBA ................................... 101.

I. OSNOVNE ODREDBE (čl. 1.- 3.) ................................................................................. 101.

II. ORGANIZACIJA I RAD FEDERALNOG ZAVODA I SLUŽBI ZA ZAPOŠLJAVANJE (čl. 4.- 20.) .............................................................. 104.

III. OSTVARIVANJE RADA I ZAPOŠLJAVANJA (čl. 21.- 24.) ...................................... 110.

IV. POSREDOVANJE U ZAPOŠLJAVANJU (čl.25.-27.) .................................................. 111.

V. OSIGURANJE ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSI

I SOCIJALNA SIGURNOST NEZAPOSLENIH OSOBA (čl.28.-31.) ......................... 112.

VI. POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA PO OSNOVU NEZAPOSLENOSI (čl.32.-44.) .............................................................. 115.

VII. FINANSIRANJE (čl.45.- 53.) ......................................................................................... 119.

VIII. NADZOR (čl.54. i 55.) .................................................................................................... 122.

6

IX. KAZNENE ODREDBE (čl. 56. i 57.) ............................................................................. 123.

X. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl.58.- 64.) ....................................................... 123.

- Napomene uz prečišćeni tekst Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba ......................................................................................... 126.

5. ZAKON O ZAPOŠLJAVANJU STRANACA ............................................................... 129.

I. OSNOVNE ODREDBE (čl. 1.- 6.) ................................................................................. 129.

II. RADNA DOZVOLA (čl.7.- 11.) ..................................................................................... 130.

III. PRESTANAK VAŽENJA RADNE DOZVOLE (čl.12.- 15.) ........................................ 131.

IV. INSPEKCIJSKI NADZOR (član 16.) ............................................................................. 132.

V. KAZNENE ODREDBE (član 17.) .................................................................................. 133.

VI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl.18.- 22.) ....................................................... 133.

6. ZAKON O INSPEKCIJAMA - ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA INSPEKCIJU RADA ............................................................................................................ 135. 7. OPŠTI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA TERITORIJU FEDERACIJE BiH ........................................................................... 174.

I. OPŠTE ODREDBE (čl. 1. i 2.) ....................................................................................... 174.

- Predmet Ugovora (član 1.) .......................................................................... 174.

- Teritorija i subjekti na koje se primjenjuje Kolektivni ugovor (član 2.) ......................................................................................................... 174.

II. PRAVA I OBAVEZE UGOVORNIH STRANA (čl. 3. – 5.) ......................................... 175.

- Obaveze poslodavca i zaposlenika (čl. 4. i 5.) ........................................... 176.

III. PLATE I NAKNADE PLATA (čl. 6. – 26.) ................................................................... 176.

- Osnovna pravila za obračun i isplatu plata (član 6.) ............................... 176.

- Osnovna plata (član 7.) ............................................................................... 177.

- Najniža plata (čl. 8. i 9.) .............................................................................. 178.

- Utvrđivanje koeficijenta za obračun osnovne plate (član 10.) ................ 178.

- Pravo na povećanu osnovnu platu (član 11.) ............................................ 179.

- Pravo na povećanu platu (član 12.) ........................................................... 179.

- Pravo na povećanje plate za godine radnog staža (član 13.) ................... 179.

7

- Pravo na naknadu plate (član 14.) ............................................................. 180.

- Naknada u slučaju smrti zaposlenika i člana uže porodice i teške invalidnosti zaposlenika (član 15.) ................................................. 180.

- Nagrađivanje i stimulisanje zaposlenika (član 16.) .................................. 180.

- Pravo na ishranu u toku radnog vremena (topli obrok) (član 17.) ......... 181.

- Pravo na prevoz na posao i sa posla (član 18.) .......................................... 181.

- Regres za godišnji odmor (član 19.) ........................................................... 181.

- Naknada za vrijeme bolesti zaposlenika (član 20.) ................................... 181.

- Pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju (član 21.) ................... 182.

- Pravo na otpremninu u slučaju otkaza (član 22.) ..................................... 182.

- Pravo na dnevnice (član 23.) ....................................................................... 182.

- Naknada troškova zbog odvojenog života od porodice (član 24.) ........... 182.

- Naknada za rad na terenu (terenski dodatak) (član 25.) ......................... 183.

- Međusobno isključivanje određenih prava (član 26.) .............................. 183.

IV. DJELOVANJE I USLOVI RADA SINDIKATA (čl. 27. – 29.) .................................... 183.

- Zaštita sindikalnog povjerenika (član 29.) ................................................ 184.

V. POSTUPAK KOLEKTIVNOG PREGOVARANJA

I ZAKLJUČIVANJA KOLEKTIVNIH UGOVORA (čl. 30. – 34.) ............................... 184.

- Pokretanje postupka kolektivnog pregovaranja (član 30.) ..................... 184.

- Obaveza pregovaranja u dobroj vjeri (član 31.) ...................................... 184.

- Utvrđivanje prijedloga kolektivnog ugovora (član 32.) ........................... 185.

- Protokol o vođenju pregovora (član 33.) ................................................... 185.

- Izmjene i dopune kolektivnog ugovora (član 34.) ..................................... 185.

VI. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA (čl. 35. – 37.) ........... 185.

VII. ŠTRAJK (član 38.) .......................................................................................................... 186.

VIII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 39. – 44.) .................................................... 187.

*

9

ZAKON O RADU

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03)1 - neslužbeni prečišćeni tekst -2

I – OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu,

radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

Član 2. Zaključivanjem ugovora o radu između poslodavca i

zaposlenika zasniva se radni odnos. Član 3.

“Poslodavac u smislu ovog zakona je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na osnovu ugovora o radu“.3

Član 4. “Zaposlenik u smislu ovog zakona je fizičko lice koje je

zaposleno na osnovu ugovora o radu“.4 Član 5.

(1) “Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća u pogledu angažiranja, obrazovanja, unapređenja, uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.

10

(2) U smislu stava 1. ovog člana, ne isključuju se razlike:

1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na određeni posao;

2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavlja poslove predviđene za određeno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stručnog usavršavanja, pod uvjetom da je poslodavac ili lice koje osigurava stručno usavršavanje uložilo razumne napore za prilagođavanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za osiguravanje odgovarajućeg drugog zaposlenja ili usavršavanja, ukoliko je to moguće;

3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljšanje položaja lica koja se nalaze u nepovoljnom ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizičkom položaju.

(3) U slučajevima kršenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog člana:

1. lice čija prava su povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbu nadležnom sudu;

2. ukoliko podnosilac tužbe podnese očigledan dokaz diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovog člana, tuženi je dužan da podnese dokaz da takva razlika nije napravljena na osnovu diskriminacije;

3. ukoliko utvrdi da su navodi tužbe osnovani, sud će naložiti, da bi se osigurala primjena odredaba ovog člana, uključujući zaposlenje, vraćanje na prethodno radno mjesto, osiguravanja ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu.“.5

Član 6. Član 6. briše se.6


11


Član 9.

(1) Zaposlenici imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizirati sindikat, te se u njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.

(2) Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, da

formiraju udruženje poslodavaca, te da se u njega učlane, u skladu sa statutom ili pravilima tog udruženja.

(3) Sindikat i udruženja poslodavaca mogu se osnovati bez

ikakvog prethodnog odobrenja. Član 10.

(1) Zaposlenici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili istupanju iz sindikata, odnosno udruženja poslodavaca.

(2) Zaposlenik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u

nepovoljniji položaj zbog članstva ili nečlanstva u sindikatu odnosno udruženju poslodavaca.

“Član 10a. (1) Poslodavcima ili udruženjima poslodavaca koji djeluju

u sopstveno ime ili putem nekog drugog lica, člana ili zastupnika zabranjuje se:

1. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje

sindikatom; 2. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu sa ciljem

kontroliranja takvog sindikata;

12

(2) Sindikatu koji djeluje u sopstveno ime ili putem bilo kojeg lica, člana ili zastupnika, zabranjeno je mješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje udruženjem poslodavaca.“9

Član 11. “Zakonita“10 djelatnost sindikata odnosno udruženja

poslodavaca ne može se trajno ni privremeno zabraniti. Član 12.

(1) “Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava od prava utvrđenih u ovom zakonu, osim ako to nije izričito predviđeno ovim ili drugim zakonom.

(2) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili

ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija prava od prava utvrđenih ovim zakonom, ako zakonom nije drugačije predviđeno.“11


II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU


Član 15. (1) “Ugovor o radu ne može se zaključiti sa licem koje nije

navršilo 15 godina života. (2) Lice između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu:

maloljetnik) može se zaposliti pod uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom

13

dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova“.14



1. Probni rad

Član 18. (1) Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti

probni rad. (2) Probni rad iz stava 1. ovog člana ne može trajati duže od

“šest” mjeseca.17 (3) Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje

sedam dana.

2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme Član 19.

(1) “Ugovor o radu zaključuje se:

1. na neodređeno vrijeme; 2. na određeno vrijeme.

(2) Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

(3) Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se

zaključiti na period duži od dvije godine. (4) Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o

radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito

14

ili prećutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno“.18

Član 20. “Prekidom ugovora o radu iz člana 19. stav 4. ovog

zakona ne smatraju se prekidi nastali zbog:

1. godišnjeg odmora; 2. bolovanja; 3. porođajnog odsustva; 4. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim

ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu; 5. perioda između otkaza ugovora o radu i dana povratka na

radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

6. odsustva s posla uz saglasnost poslodavca; 7. vremenskog perioda od 15 dana između ugovora o radu sa

istim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije drugačije utvrđeno.“19

3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu

Član 21. (1) “Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj ili usmenoj

formi. (2) Ugovor o radu u pismenoj formi sadrži, naročito,

podatke o:

1. nazivu i sjedištu poslodavca; 2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu

zaposlenika; 3. trajanju ugovora o radu;

15

4. danu otpočinjanja rada; 5. mjestu rada; 6. radnom mjestu na koje se zaposlenik zapošljava i kratak opis

poslova; 7. dužini i rasporedu radnog vremena; 8. plaći, dodacima na plaću, naknadama, te periodima isplate; 9. trajanju godišnjeg odmora; 10. otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i

poslodavac; 11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđene kolektivnim

ugovorom.

(3) Umjesto podataka iz stava 2. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja“.20

“Član 21a. (1) Ako poslodavac ne zaključi ugovor o radu sa

zaposlenikom u pismenoj formi iz člana 21. ovog zakona, dužan je da zaposleniku uruči pismenu izjavu koja sadrži podatke iz člana 21. stav 2. ovog zakona.

(2) Pismenu izjavu iz stava 1. ovog člana poslodavac je

dužan uručiti zaposleniku : 1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik otpočne da

radi kod poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme;

2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpočne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme.

(3) Ako poslodavac ne uruči pismenu izjavu o ugovoru o

radu na određeno vrijeme, takav ugovor smatrat će se ugovorom zaključenim na neodređeno vrijeme, ako to nije drugačije

16

utvrđeno kolektivnim ugovorom, ili ako poslodavac dokaže da je ugovor o radu bio zaključen na određeno vrijeme.“ 21

Član 22. “Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije

odlaska zaposlenika u inozemstvo mora se postići pismena saglasnost u pogledu slijedećih uvjeta ugovora:

1. trajanju rada u inozemstvu; 2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u

novcu i naturi na koja zaposlenik ima prava za vrijeme boravka u inozemstvu;

3. uvjetima vraćanja u zemlju.“ 22 4. Podaci koji se ne mogu tražiti

Član 23. Prilikom zaključivanja ugovora o radu poslodavac ne može

tražiti od zaposlenika podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnih aktivnosti koje zaposlenik obavlja.

Član 24. Lični podaci zaposlenika ne mogu se prikupljati, obrađivati,

koristiti ili dostavljati trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa. III - OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD

Član 25. (1) Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogućiti

zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.

17

(2) Zaposlenik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.

(3) Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja

novog načina ili organiziranja rada, omogućiti zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad.

(4) Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i

usavršavanja za rad iz st. 1. i 2. ovog člana uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. 1. Prijem pripravnika

Član 26. (1) "Poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju

pripravničkog staža sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se odnosi. Ugovor se zaključuje u pisanoj formi.

(2) Kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi

za zapošljavanje u roku od pet dana od dana njegovog zaključivanja radi evidencije i kontrole.

(3) Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili

višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je, prema Zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.

(4) U toku obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u iznosu najmanje 80% od najniže plaće. Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o većem iznosu novčane naknade, ovisno od stručne spreme pripravnika.

18

(5) Poslodavac osigurava pripravnika za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, a zdravstveno osiguranje osigurava nadležna služba za zapošljavanje.

(6) Pripravnik ima pravo na odmor u toku radnog dana,

dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor."23

Član 27. Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže

stručni ispit, u skladu sa zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu. 2. Volonterski rad

Član 28. (1) "Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno

Zakonom ili Pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).

(2) Ugovor sa volonterom zaključuje se u pisanoj formi.

Kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana zaključenja ugovora radi evidencije i kontrole.

(3) Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je

propisano trajanje osposobljavanja prema Zakonu, za određeno zanimanje.

(4) Trajanje volonterskog rada iz stava 3. ovog člana

računa se u pripravnički staž i radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima ili za polaganje stručnog ispita.

(5) Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je

to utvrđeno propisima za nezaposlena lica.

19

(6) Radi osiguranja za slučaj povrede na radu ili

profesionalne bolesti poslodavac plaća nadležnoj službi za zapošljavanje 35% od najniže plaće za svakog volontera.

(7) Volonter ima pravo na odmor u toku radnog dana,

dnevni odmor između dva uzastopna radna dana i sedmični odmor." 24 IV - RADNO VRIJEME

Član 29. Puno radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati

sedmično. Član 30.

(1) Ugovor o radu može se zaključiti i za rad sa nepunim radnim vremenom.

(2) Zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim

radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.

(3) Zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom

ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi od dužine radnog vremena (plaća, naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Član 31. (1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na

radu, nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika.

20

(2) Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o radu i ugovorom o radu, u skladu sa zakonom.

(3) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu

rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu st. 1. i 2. ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom.

Član 32. (1) U slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog

povećanja obima posla, kao i u drugim sličnim slučajevima neophodne potrebe, zaposlenik, na zahtijev poslodavca, obavezan je da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do 10 sati sedmično.

(2) Ako prekovremeni rad zaposlenika traje duže od tri

sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obaviještava organ nadležan za poslove inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).

(3) “Zaposlenik može dobrovoljno, na zahtijev poslodavca,

raditi prekovremeno, i to u trajanju od još najviše 10 sati sedmično.“25

(4) Nije dozvoljen prekovremeni rad maloljetnih

zaposlenika. (5) Trudnica, majka odnosno usvojilac sa djetetom do tri

godine života i samohrani roditelj odnosno usvojilac sa djetetom do šest godina života, može raditi prekovremeno, ako da pismenu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

(6) Inspekcija rada kantona zabranit će prekovremeni rad,

uveden suprotno st. 1., 2., 3., “4. i 5.“ 26 ovog člana.

21

Član 33. (1) Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može

se preraspodjeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.

(2) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena,

prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od 40 sati u sedmici.

(3) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo

radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Član 34.

(1) Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između 22 sata i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za određeni slučaj zakonom, propisom kantona ili kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.

(2) “Ako je rad organiziran u smjenama, izmjena smjena

se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.“27


Član 36. (1) Zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika. (2) Za maloljetne zaposlenike u industriji, rad u vremenu

između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.

22

(3) Za maloljetne zaposlenike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između 20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.

(4) Izuzetno, maloljetni zaposlenici privremeno mogu biti

izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti nadležnog organa kantona. V - ODMORI I ODSUSTVA 1. Odmori

Član 37. (1) Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu, ima

pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta.

(2) Izuzetno, poslodavac je dužan zaposleniku, na njegov

zahtjev, omogućiti odmor iz stava 1. ovog člana u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice.

(3) Vrijeme odmora iz st. 1. i 2. ovog člana ne uračunava se

u radno vrijeme. (4) Način i vrijeme korištenja odmora iz st. 1. i 2. ovog

člana uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 38. (1) Zaposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva

uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

23

(2) Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, zaposlenik ima pravo na odmor iz stava 1. ovog člana u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne zaposlenike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno. 29

Član 39. Zaposlenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od

najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i zaposlenika.

Član 40. Član 40 briše se.30

Član 41. (1) Zaposlenik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na

plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. (2) Maloljetni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u

trajanju od najmanje 24 radna dana. (3) Zaposlenik, koji radi na poslovima na kojima se, uz

primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana.

(4) Poslovi i trajanje odmora iz stava 3. ovog člana uređuju

se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

Član 42. (1) Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid

rada između dva radna odnosa duži od osam dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

(2) Ako zaposlenik nije stekao pravo na godišnji odmor u

smislu stava 1. ovog člana, ima pravo na najmanje jedan dan

24

godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

(3) Odsustvo sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad,

materinstva, vojne službe i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom zaposlenika, ne smatra se prekidom rada iz stava 1. ovog člana.

Član 43. (1) Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog

ovim ili drugim zakonom, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(2) U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme

privremene nesposobnosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se zaposleniku priznaje u staž osiguranja.

(3) Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u

sedmici, pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana, ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno.

Član 44. (1) Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela. (2) Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi

dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine.

(3) Zaposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg

odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.

25

Član 45. (1) Zaposlenik se ne može odreći prava na godišnji odmor. (2) Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na godišnji

odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. 2. Odsustva sa rada

Član 46. (1) Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu

plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva.

(2) Članom uže obitelji, u smislu stava 1. ovog člana,

smatraju se: supružnici odnosno vanbračni supružnici, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.

(3) Zaposlenik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim

slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Član 47. (1) Poslodavac može zaposleniku, na njegov zahtjev,

odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće - neplaćeno odsustvo. (2) Izuzetno, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku

odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.

26

(3) Za vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana prava i obaveze zaposlenika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju. VI - ZAŠTITA ZAPOSLENIKA

Član 48. (1) Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da se upozna

sa propisima o radnim odnosima i propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja zaposlenika na rad.

(2) Poslodavac je dužan osposobiti zaposlenika za rad na

način koji osigurava zaštitu života i zdravlja zaposlenika, te sprječava nastanak nesreće.

Član 49. Poslodavac je dužan da osigura potrebne uvjete za zaštitu na

radu kojima se osigurava zaštita života i zdravlja zaposlenika, u skladu sa zakonom.

Član 50. Zaposlenik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno

prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je dužan odmah obavijestiti inspekciju rada kantona. 1. Zaštita maloljetnika

Član 51. (1) Maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim

poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom da utiču na njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove psihofizičke osobine.

27

(2) Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stava 1. ovog člana.

(3) Inspektor rada kantona zabranit će rad maloljetnika na

poslovima u smislu stava 1. ovog člana.

2. Zaštita žene i materinstva Član 52.

“Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno ako žena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad“.31

Član 53. Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene

trudnoće, ili joj zbog tog stanja otkazati ugovor o radu, ili je, osim u slučajevima iz člana 54. stav 1. ovog zakona, rasporediti na druge poslove.

Član 54. (1) Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može

biti raspoređena na druge poslove ako je to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

(2) Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura

raspoređivanje žene u smislu stava 1. ovog člana, žena ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(3) Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati

za posljedicu smanjenje plaće žene.

28

(4) Ženu, iz stava 1. ovog člana, poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada, samo uz njen pismeni pristanak.

Član 55. (1) “Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima

pravo na porođajno odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno.

(2) Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, žena može da

otpočne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog datuma porođaja.” 32

Član 56. Otac djeteta, odnosno usvojilac može da koristi pravo iz

člana 55. st. 1. ovog zakona u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena da koristi to pravo.33

Član 57. (1) Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom

najmanje do jedne godine života ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.

(2) Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik -

otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu. Član 58.

(1) Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.

29

(2) Pravo iz stava 1. ovog člana može da koristi i usvojilac, odnosno lice koje se stara o djetetu, u slučaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako ne mogu da se brinu o djetetu.

Član 59. (1) Žena, koja nakon korištenja porođajnog odsustva radi

puno radno vrijeme, ima pravo da odsustvuje s posla dva puta dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja djeteta, na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika.

(2) Pravo iz stava 1. ovog člana žena može koristiti do

navršene jedne godine života djeteta. (3) Vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana računa se u puno

radno vrijeme. Član 60.

Ako žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porođajnog odsustva, ima pravo da produži porođajno odsustvo za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog liječnika, potrebno da se oporavi od porođaja i psihičkog stanja prouzrokovanog gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od porođaja odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva prava po osnovu porođajnog odsustva.

Član 61. (1) Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri

godine života djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

(2) Za vrijeme odsustvovanja sa rada u smislu stava 1. ovog

člana, prava i obaveze iz radnog odnosa, miruju. Član 62.

(1) Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.34

30

(2) Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.

Član 63. (1) Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju

(teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno - zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.

(2) Roditelju, koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana,

pripada pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom. (3) Roditelju koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, ne

može se narediti da radi noću, prekovremeno i ne može mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak. 3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad

Član 64. (1) Zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio

od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

(2) U slučajevima i za vrijeme iz stava 1. ovog člana,

poslodavac ne može zaposleniku otkazati ugovor o radu koji je zaključen u skladu sa ovim zakonom i na određeno vrijeme.

Član 65. (1) Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu

štetno utjecati na ostvarivanje prava zaposlenika iz radnog odnosa. (2) Zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad

zbog povrede ili povrede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a

31

za koga nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.

(3) Zaposlenik je dužan, u roku od tri dana od dana

nastupanja nesposobnosti za rad, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.

Član 66. (1) Ako nadležna zdravstvena ustanova ocijeni da kod

zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je dužan u pismenoj formi ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban.

(2) Zaposlenik, koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od

profesionalne bolesti, ima prednost pri stručnom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju koje organizira poslodavac.

Član 67. Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća

zaposlenika, otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti. VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA 1. Plaće

Član 68. Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom,

pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

32

Član 69. (1) Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se

najniža plaća, te uvjeti i način njenog usklađivanja. (2) Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili

pravilnik o radu, ne može zaposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70. (1) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili

ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

(2) Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan zaposleniku

uručiti pismeni obračun plaće. (3) Pojedinačne isplate plaće nisu javne.

Član 71. Zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete

rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad nedjeljom i praznikom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 2. Naknada plaće

Član 72. (1) Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za period u

kojem ne radi zbog opravdanih slučajeva predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).

33

(2) Period iz stava 1. ovog člana za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca, utvrđuje se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

(3) Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme

prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

(4) Zaposlenik koji odbije da radi, jer nisu provedene

propisane mjere zaštite na radu, ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio, za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove. 3. Zaštita plaće i naknade plaće

Član 73. Poslodavac ne može, bez saglasnosti zaposlenika, svoje

potraživanje prema njemu naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno uskraćivanjem isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.

Član 74. Najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može

se prisilno obustaviti radi ispunjenja obaveze zakonskog izdržavanja, a za ostale obaveze može se prisilno obustaviti najviše jedna trećina plaće zaposlenika.

34

VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA

Član 75. (1) Zaposlenik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu

odnosno tehničkom unapređenju kojeg je ostvario na radu ili u vezi sa radom.

(2) Izumi odnosno tehnička unapređenja u smislu stava 1.

ovog člana, su izumi odnosno tehnička unapređenja, određena zakonom.

(3) Podatke o izumu odnosno tehničkom unapređenju

zaposlenik je dužan da čuva kao poslovnu tajnu koju ne može saopćiti trećem licu bez odobrenja poslodavca.

(4) Poslodavac ima pravo prečeg otkupa izuma, odnosno

tehničkog unapređenja iz stava 1. ovog člana, pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana obavještenja iz stava 1. ovog člana, izjasni o ponudi zaposlenika.


IX - ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM

Član 77. Zaposlenik ne može, bez odobrenja poslodavca, za svoj ili

tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac. Član 78.

(1) Poslodavac i zaposlenik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme, nakon prestanka ugovora o radu, a najduže dvije godine od

35

dana prestanka tog ugovora, zaposlenik ne može zaposliti kod drugog lica koji je u tržišnoj utakmici sa poslodavcem i da ne može za svoj ili za račun trećeg lica, sklapati poslove kojima se takmiči sa poslodavcem.

(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana može biti sastavni dio

ugovora o radu. Član 79.

(1) Ugovorena zabrana takmičenja obavezuje zaposlenika samo ako je ugovorom poslodavac preuzeo obavezu da će zaposleniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovine prosječne plaće isplaćene zaposleniku u periodu od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(2) Naknadu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan

isplatiti zaposleniku krajem svakog kalendarskog mjeseca. (3) Visina naknade iz stava 1. ovog člana usklađuje se na

način i pod uvjetima utvrđenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Član 80. Uvjeti i način prestanka zabrane takmičenja uređuju se

ugovorom između poslodavca i zaposlenika. X - NAKNADA ŠTETE

Član 81. (1) Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili

zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

(2) Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik

odgovara za dio štete koju je prouzrokovao.

36

(3) Ako se za svakog zaposlenika ne može utvrditi dio štete

koju je on prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

(4) Ako je više zaposlenika prouzrokovalo štetu krivičnim

djelom sa umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno. Član 82.

(1) Ako se naknada štete ne može utvrditi u tačnom iznosu ili bi utvrđivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu može se predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, kao i način utvrđivanja paušalnog iznosa i organ koji tu visinu utvrđuje i druga pitanja u vezi sa ovom naknadom.

(2) Ako je prouzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog

paušalnog iznosa naknade štete, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane štete.

Član 83. Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili

zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećem licu.

Član 84. Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se

uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja zaposlenika od obaveze naknade štete.

Član 85. Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom,

poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.

37

XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU 1. Način prestanka ugovora o radu

Član 86. Ugovor o radu prestaje:

1. smrću zaposlenika; 2. sporazumom poslodavca i zaposlenika; 3. kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža

osiguranja “odnosno navrši 40 godina staža osiguranja“ 36, ako se poslodavac i zaposlenik drugačije ne dogovore;

4. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti;

5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika; 6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na

određeno vrijeme; 7. ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u

trajanju dužem od tri mjeseca - danom stupanja na izdržavanje kazne;

8. ako zaposleniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;

9. odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

2. Otkaz ugovora o radu

Član 87. (1) “Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku

uz propisani otkazni rok, ako: 1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili

organizacijskih razloga, ili 2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz

radnog odnosa.

38

(2) Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana ako se, s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.“37

Član 88. (1) “Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku,

bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.

(2) U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih

obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.

(3) Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis

prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.

(4) Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se

utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana“.38

“Član 88a. (1) “Zaposlenik može otkazati ugovor o radu bez davanja

predviđenog otkaznog roka u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi radni odnos.

39

(2) U slučaju otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana zaposlenik ima sva prava u skladu sa zakonom, kao da je ugovor nezakonito otkazan od strane poslodavca.“39

Član 89. Ugovor o radu, u slučaju iz “čl .88. i 88.a“40 ovog zakona,

može se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.

Stav 2. briše se.41 Član 90.

Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika, obavezan je omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Član 91. “U slučaju otkazivanja ugovora o radu u smislu člana 88.

st. 1. i 2. ovog zakona, poslodavac je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da dokaže postojanje razloga za otkaz.“ 42


Član 93. Poslodavac, samo uz prethodnu saglasnost “federalnog

ministarstva nadležnog za rad (u daljem tekstu: federalno ministarstvo)“44, može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti. 3. Forma i trajanje otkaznog roka

Član 94. (1) Otkaz se daje u pismenoj formi. (2) Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti

otkaz zaposleniku.

40

(3) Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu

kojem se otkazuje. Član 95.

(1) “Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.

(2) Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza

zaposleniku odnosno poslodavcu. (3) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom

o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka“.45 Član 96.

(1) Ako zaposlenik, na zahtijev poslodavca, prestane sa radom prije isteka propisanog otkaznog roka, poslodavac je obavezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

(2) “Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca

obavezati da: 1. vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtijev, na poslove na

kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio i nadoknadi mu štetu, ili

2. isplati zaposleniku: i. naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik

ostvario da je radio; ii. naknadu štete za pretrpljenu štetu;

iii. otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;

iv. druge naknade na koje zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

41

(3) Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu

može tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.“46 4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu

Član 97. (1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz,

primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu pod izmjenjenim uvjetima.

(2) Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1.

ovog člana, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora. 5. Program zbrinjavanja viška zaposlenika

Član 98. “Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji

u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovore o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, dužan se konsultirati sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika.“.47

Član 99. (1) “Obaveza konsultiranja u smislu člana 98. ovog

zakona: 1. zasniva se na aktu u pismenoj formi koji je pripremio

poslodavac; 2. započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu

zaposlenicima na koje se odnosi.

42

(2) Akt u pismenoj formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka konsultiranja, a sadrži, naročito, slijedeće podatke: razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu; broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen

otkaz; mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu

izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skraći- vanje radnog vremena);

mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca;

mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika radi zapošljavanja kod drugog poslodavca.

(3) Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora

o radu, u smislu člana 98. ovog zakona, poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme, prije zapošljavanja drugih lica će ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima čiji su ugovori o radu otkazani.“48 6. Otpremnina

Član 100. (1) Zaposlenik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o

radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem.

43

(2) Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu “ili ugovorom o radu“49, s tim da se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

(3) Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana,

poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.

(4) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 3.

ovog člana, utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.

XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA 1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa

Član 101. (1) O pravima i obavezama zaposlenika iz “ugovora o

radu“50 odlučuje, u skladu sa ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i drugim propisima, poslodavac ili drugo ovlašteno lice određeno statutom ili aktom o osnivanju.

(2) Ako je poslodavac fizičko lice može pismenom

punomoći ovlastiti drugo poslovno sposobno punoljetno lice da ga zastupa u ostvarivanju prava i obaveza iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom.

Član 102. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa

zaposlenik može zahtijevati ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima, u skladu sa ovim zakonom.

44

2. Zaštita prava iz radnog odnosa

Član 103. (1) “Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio

neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

(2) Podnošenje zahtjeva iz stava 1. ovog člana ne sprječava

zaposlenika da traži zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

(3) Zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom

zbog povrede prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.

(4) Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu

sa zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok za podnošenje zahtjeva nadležnom sudu teče od dana okončanja ovog postupka.

(5) Ukoliko se postupak ne okonča u skladu sa stavom 4.

ovog člana u razumnom roku, zaposlenik ima pravo da podnese tužbu nadležnom sudu“.51

Član 104. (1) Rješavanje nastalog radnog spora stranke u sporu mogu

sporazumno povjeriti arbitraži. (2) Kolektivnim ugovorom odnosno sporazumom uređuje se

sastav, postupak i druga pitanja značajna za rad arbitraže. Član 105.

U slučaju promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr. ), ugovori o radu prenose se

45

na novog poslodavca “uz saglasnost zaposlenika“ 52, u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za

tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno. XIII - PRAVILNIK O RADU

Član 107. (1) Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika

donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja značajna za zaposlenika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

(2) O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obavezno

konsultira sa vijećem zaposlenika odnosno sindikatom. (3) Pravilnik iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj

tabli poslodavca, a stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja.

(4) Vijeće zaposlenika odnosno sindikalni povjerenik može

od nadležnog suda zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećim.

46

XIV - SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE ZAPOSLENIKA

Član 108. (1) Zaposlenici kod poslodavca koji redovno zapošljava

najmanje 15 zaposlenika, imaju pravo da formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa.

(2) Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika,

sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom.

Član 109. Vijeće zaposlenika formira se na zahtijev najmanje 20 %

zaposlenika ili sindikata. Član 110.

Način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i djelovanje vijeća zaposlenika, uređuju se zakonom.

XV - KOLEKTIVNI UGOVORI

Član 111. Kolektivni ugovor može se zaključiti za teritoriju Federacije,

za područje jednog ili više kantona, određenu djelatnost, jednog ili više poslodavaca.

Član 112. (1) Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog

ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca.

47

(2) Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni sindikati odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog sindikata odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.

(3) Do formiranja udruženja poslodavaca na strani

poslodavca kod zaključivanja kolektivnog ugovora iz člana 111. ovog zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije ), odnosno vlada kantona.

Član 113. (1) Kolektivni ugovor može se zaključiti na neodređeno ili

određeno vrijeme. (2) Kolektivni ugovor zaključuje se u pismenoj formi. (3) Ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno,

nakon isteka roka na koji je zaključen, kolektivni ugovor primjenjivaće se do zaključivanja novog kolektivnog ugovora.

Član 114. (1) Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze strana

koje su ga zaključile, te prava i obaveze iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

(2) Kolektivnim ugovorom uređuju se i pravila o postupku

kolektivnog pregovaranja, sastav i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektvnih radnih sporova.

Član 115. Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga

zaključile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile.

48

Član 116. (1) Ako postoji interes Federacije, federalni ministar može

proširiti primjenu kolektivnog ugovora i na druga pravna lica za koja se ocjeni da je to potrebno, a koja nisu učestvovala u njegovom zaključivanju ili mu nisu naknadno pristupila.

(2) Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog

ugovora, federalni ministar je obavezan zatražiti mišljenje sindikata, poslodavca ili više poslodavaca odnosno udruženja poslodavaca, na koje se kolektivni ugovor proširuje.

(3) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može

se opozvati na način utvrđen za njezino donošenje. (4) Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora

objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”. Član 117.

Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.

Član 118. (1) Zaključen kolektivni ugovor, te njegove izmjene i

dopune, za teritoriju Federacije ili područje dva ili više kantona dostavljaju se “federalnom ministarstvu“, a svi ostali kolektivni ugovori dostavljaju se nadležnom organu kantona.53

(2) Postupak dostave kolektivnih ugovora iz stava 1. ovog

člana federalnom ministarstvu odnosno nadležnom organu kantona, pravilnikom će propisati federalni ministar, odnosno nadležni kantonalni ministar.

Član 119. Kolektivni ugovor, zaključen za teritoriju Federacije,

objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”, a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona.

49

Član 120. (1) Kolektivni ugovor može se otkazati na način i pod

uvjetima predviđenim tim kolektivnim ugovorom. (2) Otkaz kolektivnog ugovora obavezno se dostavlja svim

ugovornim stranama. Član 121.

Strane kolektivnog ugovora mogu pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora. XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA 1. Mirenje

Član 122. (1) U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili

dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni radni spor),ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, sprovodi se postupak mirenja, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Mirenje iz stava 1. ovog člana provodi mirovno vijeće.

Član 123. (1) Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju

Federacije, odnosno za područje kantona. (2) Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri

člana, i to: predstavnika poslodavaca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu sa liste koju utvrđuje federalni ministar, a formira se za period od dvije godine.

(3) Mirovno vijeće iz stava 2. ovog člana donosi pravila o

postupku pred tim vijećem.

50

(4) Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno ministarstvo.

(5) Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje

federalni ministar, snosi federalno ministarstvo. Član 124.

Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona.

Član 125. (1) Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog

mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.

(2) O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu

obavještavaju u roku od tri dana od dana završetka mirenja federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ kantona, u skladu sa propisom kantona. 2. Arbitraža

Član 126. (1) Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog

spora sprorazumno povjeriti arbitraži. (2) Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u

vezi sa arbitražnim postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.

Član 127. (1) Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom

propisu, kolektivnom ugovoru i na pravičnosti.

51

(2) Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče drugačije.

(3) Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena. (4) Arbitražna odluka ima pravnu snagu i dejstvo

kolektivnog ugovora. XVII - ŠTRAJK

Član 128. (1) Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa

svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.

(2) Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o

štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom. (3) Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka

mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.

Član 129. (1) Zaposlenik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj

od drugih zaposlenika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, u smislu člana 128. stav 2. ovog zakona.

(2) Zaposlenik ne može biti ni na koji način prisiljavan da

sudjeluje u štrajku. (3) Ako se zaposlenik ponaša suprotno članu 128. stav 2.

ovog zakona ili ako za vrijeme štrajka namjerno nanese štetu poslodavcu, može mu se dati otkaz, u skladu sa zakonom.

52

XVIII - EKONOMSKO - SOCIJALNO VIJEĆE

Član 130. (1) U cilju ostvarivanja i usklađivanja ekonomske i socijalne

politike, odnosno ineresa zaposlenika i poslodavaca, te podsticanja zaključivanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklađivanja sa mjerama ekonomske i socijalne politike, može se formirati ekonomsko - socijalno vijeće.

(2) Ekonomsko - socijalno vijeće može se formirati za

teritoriju Federacije odnosno područje kantona. (3) Ekonomsko - socijalno vijeće temelji se na trostranoj

saradnji Vlade Federacije, odnosno vlade kantona, sindikata i poslodavaca.

(4) Ekonomsko - socijalno vijeće iz stava 2. ovog člana

osniva se sporazumom zainteresiranih strana kojim se uređuje sastav, ovlaštenja i druga pitanja od značaja za rad ovog vijeća.

(5) Ekonomsko - socijlano vijeće iz stava 2. ovog člana

donosi poslovnik o radu, kojim će urediti način donošenja odluka iz svog djelokruga rada. XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU

Član 131. (1) Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega

donesenih propisa, obavlja federalni, odnosno kantonalni inspektor rada.

(2) Ako se radi o preduzeću ili ustanovi od interesa za

Federaciju, nadzor iz stava 1. ovog člana obavlja federalni inspektor rada, u skladu sa zakonom.

53

Član 132. (1) U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja

utvrđena zakonom i na osnovu zakona donesenih propisa. (2) Zaposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće zaposlenika

mogu zahtijevati od inspektora rada provođenje inspekcijskog nadzora. XX - POSEBNE ODREDBE 1. Radna knjižica

Član 133. (1) Zaposlenik ima radnu knjižicu. (2) Radna knjižica je javna isprava. (3) Radnu knjižicu izdaje općinski organ uprave nadležan za

poslove rada. (4) Federalni ministar donijet će propis o radnoj knjižici,

kojim će se urediti: sadržaj, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade, kao i druga pitanja predviđena propisom o radnoj knjižici.

Član 134. (1) Na dan kada počne da radi, zaposlenik predaje radnu

knjižicu poslodavcu, o čemu poslodavac izdaje zaposleniku pismenu potvrdu.

(2) Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan

vratiti zaposleniku radnu knjižicu, a zaposlenik vraća poslodavcu potvrdu iz stava 1. ovog člana.

54

(3) Vraćanje radne knjižice iz stava 2. ovog člana ne može se uvjetovati potraživanjem koje poslodavac eventualno ima prema zaposleniku.

Član 135. (1) Pored radne knjižice iz člana 134. stav 2. ovog zakona,

poslodavac je dužan zaposleniku vratiti i druge dokumente i na njegov zahtjev izdati potvrdu o poslovima koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.

(2) U potvrdi iz stava 1. ovoga člana ne mogu se unositi

podaci koji bi zaposleniku otežavali zaključivanje novog ugovora o radu. 2. Privremeni i povremeni poslovi

Član 136. (1) Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može

se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima: 1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom

ugovoru ili u pravilniku o radu, 2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za

koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

(2) Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju .

Član 137. (1) Za obavljanje poslova iz člana 136. ovog zakona

zaključuje se ugovor u pismenoj formi.

55

(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži: vrstu, način, rok izvršenja poslova i iznos naknade za izvršeni posao. 3. Utjecaj vojne službe na radni odnos

Član 138. (1) Zaposleniku za vrijeme služenja vojnog roka i služenja u

rezervnom sastavu (u daljem tekstu: vojna služba) prava i obaveze iz radnog odnosa miruju.

(2) Zaposlenik koji nakon završetka vojne službe želi da

nastavi rad kod istog poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka vojne službe, a poslodavac je dužan primiti zaposlenika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti zaposlenika.

(3) Zaposlenika, koji je obavijestio poslodavca u smislu

stava 2. ovog člana, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu službu ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u smislu člana 98. ovog zakona.

(4) Ako poslodavac ne može vratiti zaposlenika na rad, zbog

prestanka potrebe za obavljanjem poslova u smislu stava 3. ovog člana, dužan mu je isplatiti otpremninu utvrđenu u članu 100. ovog zakona, s tim da se prosječna plaća dovede na nivo plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio.

(5) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 3.

ovog člana, poslodavac ne može u roku od godinu dana zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim lica iz stava 1. ovog člana.

(6) Prava utvrđena ovim zakonom u vezi sa vojnom službom

imaju i lica na službi u rezervnom sastavu policije.

56

4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera Član 139.

(1) Zaposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti, u organe Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, organe kantona, grada i općine i zaposleniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obaveze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, a najduže četiri godine od dana izbora odnosno imenovanja.

(2) Na zaposlenika iz stava 1. ovog člana shodno se

primjenjuju odredbe iz člana 138. st. 2. do 5. ovog zakona. XXI - KAZNENE ODREDBE

“Član 139a. (1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM

kaznit će se za prekršaj poslodavac - pravno lice, ako: sa zaposlenikom ne zaključi ugovor o radu (član 2.), stavlja u nepovoljniji položaj lice koje se zaposli i lice koje

traži zaposlenje (član 5.).“

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.500,00 KM.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i

odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00 KM.“54

Član 140. (1) Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 7.000,00 KM

kaznit će se za prekršaj poslodavac - pravno lice, ako:

57

1. “zaposleniku ne uruči pismenu izjavu u skladu sa članom 21a. ovog zakona“. - zaposleniku ne uruči pismenu potvrdu u skladu sa članom 14.ovog zakona,

2. zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (član 21.),

3. uputi zaposlenika na rad u inozemstvo, a ugovor o radu ne sadrži propisane podatke (član 22.),

4. od zaposlenika traži podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom (član 23.),

5. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim licima podatke o zaposleniku, (član 24.),

6. “ugovor o obavljanju pripravničkog staža ne zaključi u pisanoj formi ili ne dostavi kopiju ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana zaključenja ugovora (član 26.).

7. ugovor o volonterskom radu ne zaključi u pisanoj formi ili ne dostavi kopiju ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana zaključenja ugovora (član 28.)". 55

8. sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju dužem od zakonom propisanog (član 29.),

9. od zaposlenika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, radi duže od skraćenog radnog vremena (član 31).

10. od zaposlenika zahtijeva da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad) suprotno članu 32. “st. 1. i 3.“ ovog zakona,

11. ne obavijesti inspektora rada kantona o prekovremenom radu o kojem ga je dužan obavijestiti (član 32.stav 2.)

12. ne postupi po zabrani inspektora rada kantona kojim se zabranjuje prekovremeni rad (član 32. stav 6. ),

13. maloljetnom zaposleniku naredi prekovremeni rad (član 32. stav 3.),

58

14. trudnici, majci sa djetetom do tri godine starosti ili samohranom roditelju sa djetetom do šest godina života, bez njegovog pismenog pristanka, naredi prekovremeni rad (član 32. stav 4.),

15. ženi zaposlenoj u industriji naredi noćni rad suprotno članu 35. ovog zakona,

16. maloljetniku naredi noćni rad (član 36.), 17. zaposleniku ne omogući korištenje odmora, u toku rada (član

37.), 18. zaposleniku ne omogući korištenje dnevnog i sedmičnog

odmora (čl. 38. i 39.), 19. zaposleniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u

najkraćem trajanju određenom ovim zakonom (član 41. stav 1.),

20. zaposleniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati mu naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (član 45.),

21. zaposleniku ne omogući korištenje plaćenog odsustva (član 46. stav 1.),

22. rasporedi maloljetnika da radi na poslovima suprotno članu 51. stav 1. ovog zakona,

23. “zaposli ženu na poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 52. ovog zakona“.

24. zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu, ili je suprotno odredbama ovog zakona, premjesti na druge poslove (član 53.),

25. ne omogući ženi odsustvo sa rada uz naknadu plaće (član 54. stav 2.),

26. premjesti ženu suprotno članu 54. stav 4. ovog zakona, 27. ne omogući ženi da koristi porođajno odsustvo (član 55.), 28. ocu djeteta odnosno usvojiocu ne omogući korištenje prava iz

člana 55. ovog zakona (član 56.), 29. ženi odnosno ocu djeteta ne omogući da radi polovinu punog

radnog vremena (član 57.), 30. jednom od roditelja odnosno usvojiocu ne omogući da koristi

pravo pod uvjetima propisanim članom 58.ovog zakona,

59

31. onemogući ženi da odsustvuje sa posla radi dojenja djeteta(član 59.)

32. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) odnosno usvojiocu onemogući da koristi pravo iz člana 63. stav 1. ovog zakona,

33. otkaže zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, usljed čega je privremeno nesposoban za rad (član 64.),

34. ne vrati zaposlenika na poslove na kojima je prije radio ili na druge odgovarajuće poslove (član 65. stav 2.),

35. poslodavac ne ponudi zaposleniku druge poslove (član 66. stav 1.),

36. poslodavac ne da prednost zaposleniku pri stručnom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju (član 66.stav 2.),

37. poslodavac otkaže ugovor o radu zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti suprotno članu 67. ovog zakona,

38. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu (član 69. stav 2.),

39. ne isplati plaću u roku utvrđenom u članu 70. stav 1. ovog zakona,

40. poslodavac svoje potraživanje prema zaposleniku naplati suprotno članu 74. ovog zakona,

41. ugovor o radu prestane suprotno članu 87. ovog zakona, 42. ne omogući zaposleniku da iznese svoju odbranu (član 90.), 43. postupi suprotno članu 93.ovog zakona, 44. ne uruči otkaz zaposleniku u pismenoj formi (član 94.), 45. ne ispuni obaveze prema zaposleniku iz člana 96. stav 1. ovog

zakona, 46. “ne konsultira se sa vijećem zaposlenika u skladu sa članom

98. ovog zakona“. 47. postupi suprotno odredbama člana 99. ovog zakona “. 48. zaključi ugovor o radu sa drugim zaposlenikom (član 99. stav

5.), 49. poslodavac stavi u nepovoljniji položaj zaposlenika zbog

organiziranja ili sudjelovanja u štrajku (član 129. stav 1.),

60

50. onemogući ili pokuša onemogućiti federalnog odnosno kantonalnog inspektora rada u provođenju nadzora (član 131.),

51. odbije zaposleniku vratiti radnu knjižicu (član 134. stav 2.), 52. postupi suprotno odredbama čl. 136. i 137. ovog zakona, 53. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona

ne uskladi pravilnik o radu (član 141.), 54. u roku od tri mjeseca iz člana 142. ovog zakona ne zaključi sa

zaposlenikom ugovor o radu, 55. zaposli drugo lice suprotno članu 143. stav 6. ovog zakona.56

(2) Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema

maloljetnom zaposleniku najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.

(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.500,00 KM.

(4) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice, novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM. XXII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 141. Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu sa

odredbama ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 142. (1) Poslodavci su dužni u roku od tri mjeseca od dana

stupanja na snagu ovog zakona ponuditi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa ovim zakonom .

61

(2) Zaposlenik, kojem poslodavac ne ponudi ugovor o radu iz stava 1. ovog člana, ostaje u radnom odnosu na neodređeno odnosno određeno vrijeme.

(3) Ugovor iz stava 1. ovog člana ne može biti nepovoljniji

od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni radni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana zaključivanja ugovora iz stava 1. ovog člana, ako odredbama ovog zakona ta pitanja nisu drugačije uređena.

(4) Ako zaposlenik ne prihvati ponudu poslodavca da

zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od dana dostave ugovora o radu na zaključivanje.

(5) Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da

ugovor koji mu je ponudio poslodavac nije u skladu sa stavom 3. ovog člana, može pred nadležnim sudom da ospori valjanost ponude poslodavca u roku od 15 dana od dana prihvatanja ponude.

Član 143. (1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona

zatekao na čekanju posla, ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad.

(2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31.

decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, također,zaposlenikom na čekanju posla.

(3) Za vrijeme čekanja posla zaposlenik ima pravo na

naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac.

62

(4) “Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na osnovu prosječne mjesečne plaće isplaćene na nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

(5) “Otpremnina iz stava 4. ovog člana isplaćuje se

zaposleniku za ukupan staž osiguranja, a utvrđuje se tako da se prosječna plaća iz stava 4. ovog člana pomnoži sa koeficijentom, i to za:

staž osiguranja koeficijent - do 5 godina 1,33 - od 5 do 10 godina 2,00 - od 10 do 20 godina 2,66 - preko 20 godina 3,00

(6) Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik

mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.

(7) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog člana, utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.

(8) Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4.

ovog člana, poslodavac ne može u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim lica iz st. 1.i 2. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.57

“Član 143a. (1) Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio

njegovo pravo koje je utvrđeno u članu 143. st. 1. i 2. može, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljem tekstu: kantonalna komisija), koju formira

63

kantonalni ministar nadležan za poslove rada (u daljem tekstu: kantonalni ministar).

(2) O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne

komisije rješava Federalna komisija za implementaciju člana 143. (u daljem tekstu: Federalna komisija), koju formira federalni ministar.

(3) U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju

radi koje je formirana, Federalna komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije.

(4) Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji

se odnosi na prava zaposlenika iz člana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno postupanje kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka.

Član 143b. (1) Članove Federalne odnosno kantonalne komisije

imenuje federalni odnosno kantonalni ministar, na osnovu njihovog profesionalnog iskustva i iskazane sposobnosti za izvršavanje ove funkcije.

(2) Članovi komisije moraju biti nezavisni i objektivni i ne

mogu se birati iz reda izabranih dužnosnika, niti mogu imati bilo kakav politički mandat.

(3) Federalno ministarstvo odnosno nadležni organ

kantona snosit će troškove Federalne odnosno kantonalne komisije.

Član 143c. (1) Federalna odnosno kantonalna komisija može:

1. saslušati zaposlenika, poslodavca i njihove predstavnike; 2. pozvati svjedoke i vještake; 3. tražiti od odgovarajućih organa vlasti i poslodavaca da dostave

sve relevantne informacije.

64

(2) Odluke federalne odnosno kantonalne komisije su: 1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa

zakonom; 2. pravno utemeljene; 3. dostavljene podnosiocu u roku od sedam dana“.58

Član 144. Zaposlenici, čiji radni odnos miruje u skladu sa propisima

koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, a koji po ovom zakonu nemaju pravo na mirovanje radnog odnosa, imaju pravo da se vrate na poslove koje su prije obavljali ili na druge odgovarajuće poslove u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 145. Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti

prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije.

Član 146. (1) Do uređivanja plaća kolektivnim ugovorom, a najduže za

vrijeme od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vlada Federacije utvrdit će, uz prethodno konsultiranje strana u zaključivanju kolektivnog ugovora, visinu, način i uvjete usklađivanja najniže plaće.

(2) Odluka o visini najniže plaće iz stava 1. ovog člana

objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”. Član 147.

Propisi, koji su predviđeni za sprovođenje ovog zakona, donijet će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

65

Član 148. Do donošenja propisa iz člana 147. ovog zakona,

primjenjivat će se propisi koji su se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 149. Nadležni organi kantona donijet će propise, u skladu sa

ovim zakonom, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 150. Danom stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji

Federacije prestaje primjena propisa o radnim odnosima i plaćama koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije, do dana stupanja na snagu ovog zakona, osim propisa iz člana 148. ovog zakona.

Član 151. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana

objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”. “Član 152.

Ovaj zakon ne odnosi se na ugovore i isplate nastale između poslodavca i zaposlenika u primjeni člana 143. Zakona o radu prije dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 153. Ovaj zakon ne odnosi se na konačne odluke koje je sud

donio u periodu prije stupanja na snagu ovog zakona u primjeni člana 143. Zakona o radu.

Član 154. Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započeti

prije stupanja na snagu ovog zakona završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzimajući član 143. Zakona o radu.”59

66

NAPOMENE UZ PREČIŠĆENI TEKST ZAKONA O RADU 1 Zakon o radu donio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma održanoj 5. oktobra 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 21. jula 1999. godine, a objavljen je u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 43/99. Zakon o radu mjenjan je dva puta. Prve izmjene izvršene su u avgustu 2000. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, objavljen u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 32/00), a druge izmjene izvršene su u aprilu 2003. godine (Zakon o izmjenama zakona o radu, objavljen u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 29/03). 2 Prečišćeni tekst Zakona o radu obuhvaća:

Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 43/99), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine

Federacije BiH”, broj 32/00), i Zakon o izmjenama zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”,

broj 29/03). Napomena: Prečišćeni tekst Zakona o radu, koji sam pripremio u ovoj knjizi, nema službeni karakter, ali može korisno poslužiti za internu upotrebu. Inače, u zakonodavnoj praksi izgrađena su određena opća pravna pravila o prečišćenom tekstu zakona i drugih pravnih propisa, a naročito: 1. Ako je zakon ili drugi pravni propis mijenjan više puta radi čega njegova

upotreba postaje nepregledna, priprema se njegov prečišćeni tekst. Prečišćeni tekst ima službeni karakter ako ga je utvrdio nadležni organ na osnovu ovlašćenja, koje može biti opće ili posebno za svaki pravni propis. Ovakav prečišćeni tekst objavljuje se u službenom glasilu. Npr. odredbom člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća (“Službene novine Federacije BiH”, broj 42/06) ovlašćene su Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda Parlamenta Federacije da utvrde prečišćeni tekst Zakona o privatizaciji preduzeća. Napominjem da ovlašćene komisije još nisu utvrdile prećišćeni tekst tog zakona, a neizvjesno je kada će to uraditi. Isto tako, na osnovu člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora 21. septembra 2004. utvrdio je prečišćeni tekst Zakona o radu, koji je objavljen u “Narodnim novinama”, broj 137/04, službenom glasilu Hrvatske.

2. Članovi prečišćenog teksta mogu, što znači ne moraju, dobiti novu numeraciju (označiti članove novim brojevima). U skladu s tim općim pravilom, u utvrđivanju prečišćenog teksta Zakona o radu, ako navedene komisije narednim izmjenama ovog zakona budu ovlašćene da utvrde njegov prečišćeni tekst, njegove članove mogu označiti novim brojevima,npr. s obzirom da su čl. 6., 7. i 8. brisani, sadašnji član 9. bit će označen novim

67

brojem “Član 6”, itd. Napominjem da u ovom prečišćenom tekstu, njegovi članovi nisu označeni novim brojevima, s obzirom da ga nisu utvrdile ovlašćene komisije, radi čega nema službeni karakter.

3. U prečišćenom tekstu mogu se ispravljati greške, učinjene omaškom u izvornom pravnom propisu ili njegovim izmjenama i dopunama. Tako, npr., u članu 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća (“Službene novine Federacije BiH”, broj 42/06), greškom je dodana riječ “radnika” umjesto riječi “zaposlenika”, koju, inače, radno zakonodavstvo Federacije BiH konsekventno upotrebljava. U utvrđivanju prečišćenog teksta Zakona o privatizaciji preduzeća, ovlašćene komisije ovu grešku mogu ispraviti. Inače, smatram da je adekvatnija riječ “radnik” i trebalo bi je vratiti u zakonsku terminologiju, prvo u Zakon o radu, a zatim u sve zakone u kojima se navodi riječ “zaposlenik”.

4. Iz prečišćenog teksta mogu se izostaviti bespredmetni propisi, ali to treba biti vidljivo.

5. Ako je ustavni sud neku odredbu poništio, u prečišćenom tekstu, takođe, mora biti vidljivo.

6. Ako je u izvornom pravnom propisu označen sadržaj, mora se on navesti i u njegovom prečišćenom tekstu. Sadržaj se može označiti i kad ga u izvornom pravnom propisu nije bilo. (Vidi bliže: Mihajlo i Đuro Vuković, Znanost o izradi pravnih propisa, Nomotehnika, “Informator”, Zagreb, 1997., str. 124)

3 Član 3. izmjenjen je članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 3., prije izmjena, glasio je: “Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.” 4 Član 4. izmjenjen je članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 4., prije izmjena, glasio je: “Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u radnom odnosu lično obavlja određene poslove za poslodavca i po tom osnovu ostvaruje prava i obaveze u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.”

68

5 Član 5. izmjenjen je članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 5., prije izmjena, glasio je: “Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, te tjelesnih i duševnih poteškoća.” 6 Član 6. brisan je članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 6., prije brisanja, glasio je: “Zaposlenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne sigurnosti, u skladu sa zakonom.” 7 Član 7. brisan je članom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 7., prije brisanja, glasio je:

“Zaposlenik - žena ima pravo i na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće, porođaja i materinstva.

Zaposlenik stariji od 15, a mlađi od 18 godina (u daljem tekstu: maloljetnik), uživa posebnu zaštitu.”

8 Član 8. brisan je članom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 8., prije brisanja, glasio je: “Zaposlenik, kome prestane radni odnos, prijavom službi za zapošljavanje, ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u slučaju bolesti i invalidnosti, pravo na materijalno osiguranje i druga prava za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.” 9 Novi član 10a. dodan je članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glasi kao u prečišćenom tekstu. 10 U članu 11. izvršena je dopuna članom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da je u ovom članu na početku rečenice, dodana riječ “Zakonita”. Napomena: Član 11., prije izmjena, glasio je: “Djelatnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca ne može se trajno ni privremeno zabraniti.”

69

11 Član 12. izmjenjen je članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 12., prije izmjena, glasio je: “Pitanja iz oblasti radnih odnosa, uređuju se i propisom kantona, u skladu sa ovim zakonom.” 12 Član 13. brisan je članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 13., prije brisanja, glasio je: “Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili drugim zakonom,primjenjuju se opći propisi obligacionog prava.” 13 Član 14. brisan je članom 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 14., prije brisanja, glasio je: “Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj formi. Ako poslodavac ne zaključi sa zaposlenikom ugovor o radu u pismenoj formi ili mu u roku od 15 dana od dana početka rada ne uruči pismenu potvrdu o zaključenom ugovoru, smatra se da je sa zaposlenikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac može u roku od jedne godine dokazati da ugovor o radu nije zaključio sa zaposlenikom, odnosno da zaposlenik u smislu stava 2. ovog člana nikada nije radio kod poslodavca. Potvrda iz stava 2. ovog člana mora sadržavati osnovne podatke iz ugovora o radu, posebno one o stranama, početku rada i plaći.” 14 Član 15. izmjenjen je članom 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 15., prije izmjena, glasio je: “Ugovor o radu može da zaključi lice koje je navršilo 15 godina života i koje ima opću zdravstvenu sposobnost utvrđenu od nadležne zdravstvene ustanove. Maloljetnik ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova koji mogu ugroziti njegovo zdravlje, moral ili razvoj. Smatra se da invalidno lice koje je osposobljeno za obavljanje određenih poslova, ima zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova.” 15 Član 16. brisan je članom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00).

70

Napomena: Član 16., prije brisanja, glasio je: “Ako su zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može zaključiti samo lice koje ispunjava te uvjete.” 16 Član 17. brisan je članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 17., prije brisanja, glasio je: “Strani državljani mogu zaključiti ugovor o radu pod uvjetima utvrđenim zakonom.” 17 U članu 18. stav 2. izmjenjen je članom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da je u stavu 2. riječ “tri” zamjenjena riječju “šest”, nakon čega stav 2. glasi kao u prečišćenom tekstu. 18 Član 19. izmjenjen je članom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 19., prije izmjena, glasio je: “Ugovor o radu zaključuje se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.” 19 Član 20. izmjenjen je članom 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 20., prije izmjena, glasio je: “Ugovor o radu može se zaključiti na određeno vrijeme u slučajevima:

sezonskih poslova, zamjene privremeno odsutnog zaposlenika, rada na određenom projektu, privremenog povećanja obima poslova, i drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom.

Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom roka

utvrđenog tim ugovorom za svaki pojedinačni slučaj iz stava 1. ovog člana.” 20 Član 21. izmjenjen je članom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 21., prije izmjena, glasio je: “Ugovor o radu sadrži, naročito, podatke o: 1. nazivu i sjedištu poslodavca ; 2. imenu, prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika; 3. trajanju ugovora o radu;

71

4. danu otpočinjanja rada; 5. mjestu rada; 6. radnom mjestu na kojem se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova; 7. dužini i rasporedu radnog vremena; 8. plaći, dodacima na plaću, naknadama, te periodima isplate; 9. trajanju godišnjeg odmora; 10. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati zaposlenik i poslodavac; 11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom. Umjesto podataka iz stava 1. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja.” 21 Novi član 21a. dodat je članom 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glasi kao u prečišćenom tekstu. 22 Član 22. izmjenjen je članom 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 22., prije izmjena, glasio je: “Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo zaključuje se pismeni ugovor o radu prije odlaska zaposlenika u inozemstvo. Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži, pored podataka iz člana 21. ovog zakona, i podatke o:

trajanju rada u inozemstvu; valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i

naturi na koja zaposlenik ima pravo za vrijeme rada u inozemstvu; uvjetima vraćanja u zemlju.”

23 Član 26. izmjenjen je članom 1. Zakona o izmjenama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03.), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 26., prije izmjena, glasio je: (1) “Poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom. (2) Pripravnikom se smatra lice koje prvi put zasniva radni odnos u zanimanju

za koje se školovalo, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad. (3) Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže

godinu dana, ako zakonom, propisom kantona ili ugovorom o radu nije drugačije određeno.”

24 Član 28. izmjenjen je članom 2. Zakona o izmjenama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03.).

72

Napomena: Član 28., prije izmjena, glasio je: (1) “Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o

radu, uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi školovanje za takvo zanimanje, primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa ( volonterski rad ).

(2) Period volonterskog rada iz stava 1. ovog člana računa se u pripravnički staž i u radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim poslovima.

(3) Volonterski rad iz stava 1. ovog člana može trajati najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno.

(4) Ugovor o volonterskom radu zaključuje se u pismenoj formi. (5) Način i trajanje volonterskog rada i polaganje stručnog ispita uređuje se

zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. (6) Licu, za vrijeme obavljanja volonterskog rada, osigurava se odmor u toku

rada pod istim uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i prava po osnovu osiguranja za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.”

25 U članu 32. iza stava 2. dodat je novi stav 3. članom 21. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glasi kao u prečišćenom tekstu. 26 U članu 32. stav 6. izmjenjen je članom 21. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), kojim su u članu 32. u stavu 6. riječi: “i 4” zamjenjene riječima: “4. i 5.”, tako da stav 6. glasi kao u prečišćenom tekstu. 27 U članu 34. stav 2. izmjenjen je članom 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da stav 2. glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: U članu 34. stav 2., prije izmjena, glasio je: “Ako je rad organiziran u smjenama, osigurava se izmjena smjena, tako da zaposlenik radi noću uzastopno najviše jednu sedmicu.” 28 Član 35. brisan je članom 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 35., prije brisanja, glasio je: “Zabranjen je noćni rad žena u industriji. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće i tehničke poslove i žene zaposlene u zdravstvenoj ili socijalnoj službi, kao i na poslodavce koji zapošljavaju samo članove svoje obitelji.

73

Zaposlenici - ženi može se narediti noćni rad u industriji u slučaju zaštite interesa Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), ako je dobijena saglasnost federalnog ministra nadležnog za rad (u daljnjem tekstu: federalni ministar) nakon prethodnog konsultiranja sa sindikatom, poslodavcem ili više poslodavaca odnosno udruženjem poslodavaca. Ženi se može narediti noćni rad i bez prethodne saglasnosti, ako je takav rad neophodan zbog više sile ili sprječavanja kvara na sirovinama. O noćnom radu iz stava 4. ovog člana obavještavaju se nadležni organ kantona i inspekcija rada kantona u roku 24 sata od uvođenja ovog rada. Ako inspekcija rada kantona ocijeni da noćni rad iz stava 4. ovog člana nije neophodan, odnosno da ne postoji viša sila ili opasnost od kvara na sirovinama, zabranit će noćni rad.” 29 U članu 38. stav 2. na početku rečenice riječ “Izuzetno” brisana je članom 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). 30 Član 40 brisan je članom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 40., prije brisanja, glasio je: “Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.” 31 Član 52. izmjenjen je članom 26. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00) . Napomena: Član 52., prije izmijena, glasio je: “Ženi se ne može narediti, niti se žena može rasporediti da obavlja naročito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom, te druge poslove koji, s obzirom na njene psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje. Izuzetno, zabrana rada iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće poslove i poslove zdravstvene i socijalne zaštite, studente, pripravnike i volontere koji tokom školovanja ili stručnog osposobljavanja moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika, te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke prirode.” 32 Član 55. izmjenjen je članom 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 55., prije izmjena, glasio je:

74

“Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porođajno odsustvo od jedne godine neprekidno, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete žena ima pravo na porođajno odsustvo od 18 mjeseci neprekidno. Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porođajno odsustvo 45 dana prije porođaja, a obavezno 28 dana prije porođaja. Ako žena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, ne koristi porođajno odsustvo 28 dana prije porođaja, ima pravo da te dane iskoristi poslije porođaja. Izuzetno, žena, na osnovu svog pismenog zahtjeva, može koristiti kraće porođajno odsustvo, ali ne kraće od 42 dana poslije porođaja.” 33 U članu 56. riječi: “i 3.” brisane su članom 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). 34 U članu 62. stav 1. riječi: “kao i odsustva iz člana 59. ovog zakona,” brisane su članom 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: U članu 62. stav 1., prije izmjena, glasio je: “Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, kao i odsustva iz člana 59. ovog zakona, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.” 35 Član 76. brisan je članom 30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00). Napomena: Član 76., prije brisanja, glasio je: “O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u vezi sa radom, zaposlenik je dužan da obavijesti poslodavca, ako je izum u vezi sa djelatnošću poslodavca, te da mu pismeno ponudi ustupanje prava u vezi sa tim izumom. Poslodavac je dužan da se u roku od mjesec dana od dana obavještenja iz stava 1. ovog člana, izjasni o ponudi zaposlenika. Na ustupanje prava na izum iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način primjenjuju se odredbe obligacionog prava.” 36 U članu 86. stavu 1. izvršena dopuna tačke 3. članom 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. 37 Član 87. izmjenjen je članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 87., prije izmjena, glasio je: “Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok, u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih,

75

tehničkih ili organizacijskih razloga, iz člana 98. ovog zakona, kao i u slučaju kada zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa zbog gubitka radne sposobnosti za obavljanje tih poslova. Otkaz zbog gubitka radne sposobnosti iz stava 1. ovog člana, moguć je samo ako poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na druge poslove ili ga ne može obrazovati, odnosno osposobiti za rad na drugim poslovima.” 38 Član 88. izmjenjen je članom 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 88., prije izmjena, glasio je: “Poslodavac odnosno zaposlenik može otkazati ugovor o radu, bez obaveze poštivanja propisanog otkaznog roka, kada, zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prije otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, poslodavac može zaposlenika pismeno upozoriti na obaveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obaveza.” 39 Iza člana 88. novi član 88a. dodan je članom 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glasi kao u prečišćenom tekstu. 40 U članu 89. stavu 1. zamjenjene su određene riječi članom 35. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da stav 1. glasi kao u prečišćenom tekstu. 41 U članu 89. stav 2. brisan je članom 35. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da član 89. glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: U članu 89. stav 2., prije brisanja, glasio je: “Ugovorna strana, koja u slučaju iz člana 88. stava 1. ovog zakona, otkaže ugovor o radu, ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete koja je nastala neizvršavanjem preuzetih obaveza iz ugovora o radu.” 42 Član 91. izmjenjen je članom 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 91., prije izmijena, glasio je: “Ako zaposlenik odnosno poslodavac otkazuje ugovor o radu iz razloga navedenih u članu 88. stav 1. ovog zakona, obavezan je da dokaže postojanje opravdanog razloga za otkaz.”

76

43 Član 92. brisan je članom 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00) . Napomena: Član 92., prije brisanja, glasio je: “Ako poslodavac namjerava da otkaže ugovor o radu, u smislu ovog zakona, obavezan je da o tome pribavi mišljenje vijeća zaposlenika. Ako poslodavac nije pribavio mišljenje vijeće zaposlenika, odluka o otkazu ugovora o radu je ništavna.” 44 Član 93. izmjenjen je članom 38. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), kojim je u članu 93. riječ “sindikata“ zamjenjena riječima: “federalnog ministarstva nadležnog za rad (u daljem tekstu: federalno ministarstvo)“. Napomena: Član 93., prije izmjena, glasio je: “Poslodavac, samo uz prethodnu saglasnost sindikata, može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti.” 45 Član 95. izmjenjen je članom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 95., prije izmjena, glasio je: (1) “Otkazni rok ne može biti kraći od 15 dana niti duži od šest mjeseci, s tim da

se konkretna dužina otkaznog roka uređuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.

(2) Otkazni rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleniku odnosno poslodavcu.”

46 U članu 96. st. 2. i 3. izmjenjeni su članom 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glase kao u prečišćenom tekstu. Napomena: U članu 96. st. 2. i 3., prije izmjena, glasili su: (2) “Ako sud utvrdi da je otkaz poslodavca nezakonit, poslodavac će vratiti

zaposlenika na rad i isplatiti naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio.

(3) Zaposlenik koji osporava dati otkaz, može tražiti da sud donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.”

47 Član 98. izmjenjen je članom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 98., prije izmjena, glasio je: “Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od šest mjeseci ima namjeru da zbog

77

ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu najmanje petorici zaposlenika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška zaposlenika.” 48 Član 99. izmjenjen je članom 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. Napomena: Član 99., prije izmjena, glasio je: (1) “Program iz člana 98. ovog zakona sadrži, naročito:

a. razloge nastanka viška zaposlenika, b. broj i kategoriju zaposlenika koji će se pojaviti kao višak, c. mogućnost promjene u tehnologiji i organizaciji rada u cilju

zbrinjavanja viška zaposlenika, d. mogućnost zapošljavanja zaposlenika na druge poslove, e. mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca, f. mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika, g. mogućnost skraćivanja radnog vremena.

(2) Program iz stava 1. ovog člana poslodavac je obavezan dostaviti na konsultiranje vijeću zaposlenika i obavezan je izjasniti se vijeću zaposlenika o njegovim mišljenjima i prijedlozima.

(3) Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, o programu iz stava 1. ovog člana poslodavac se konsultira sa sindikatom i obavezan je da se izjasni o mišljenjima i prijedlozima sindikata.

(4) Ako programom iz stava 1. ovog člana nije moguće zaposlenicima osigurati zaposlenje, može im se otkazati ugovor o radu.

(5) U slučaju otkaza iz stava 4. ovog člana, poslodavac ne može u roku od dvije godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim lica iz stava 4. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.”

49 U članu 100. stav 2. izmjenjen je članom 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, tako da su u stav 2. iza riječi: “pravilnikom o radu” dodate riječi: “ili ugovorom o radu”, nakon čega ovaj stav glasi kao u prečišćenom tekstu. 50 U članu 101. stav 1. izmjenjen je članom 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da su riječi: “radnog odnosa” zamjenjene riječima: “ugovora o radu”, nakon čega ovaj stav glasi kao u prečišćenom tekstu. 51 Član 103. izmjenjen je članom 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), nakon čega ovaj član glasi kao u prečišćenom tekstu.

78

Napomena: Član 103., prije izmjena, glasio je: (1) “Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz

radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtjevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

(2) Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahtijeva zaposlenika iz stava 1. ovog člana ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

(3) Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva sudu, teče od dana okončanja tog postupka.

(4) Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa u rokovima iz st. 1.do 3. ovog člana, nema za posljedicu gubitak prava na to potraživanje.”

52 Član 105. izmjenjen je članom 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da u ovom članu iza riječi: “novog poslodavca“ dodate su riječi: “uz saglasnost zaposlenika.“, nakon čega član 105. glasi kao u prečišćenom tekstu. 53 U članu 118. stav 1. izmjenjen je članom 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), kojim su u članu 118. stav 1. riječi: “federalnom ministarstvu nadležnom za rad (u daljem tekstu: federalno ministarstvo)“ zamjenjene riječima: “federalnom ministarstvu“, tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. 54 Iza člana 139. u poglavlju XXI - KAZNENE ODREDBE, novi član 139a. dodan je članom 48. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glasi kao u prečišćenom tekstu. 55 U članu 140. u stavu 1. tačke 6. i 7. izmjenjene su članom 3. Zakona o izmjenama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 29/03.), tako da glase kao u prečišćenom tekstu. 56 U članu 140. stav 1. izmjenjen je članom 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), tako da glasi kao u prečišćenom tekstu. 57 Član 143. izmjenjen je članom 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), kojim je u članu 143. stav

79

4. izmjenjen, a iza stava 4. dodan novi stav 5., tako da glase kao u prečišćenom tekstu. Napomena: U članu 143. stav 4., prije izmjena, glasio je: (4) “Ako zaposlenik na čekanju posla iz st.1.i 2. ovog člana ne bude pozvan na

rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosječne plaće isplaćene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navršenih pet godina staža osiguranja, a za svaku narednu godinu staža osiguranja, još najmanje jednu polovinu prosječne plaće.”

58 Iza člana 143. novi čl. 143a., 143b. i 143c. dodani su članom 51. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koji glase kao u prečišćenom tekstu. 59 Čl. 52., 53. i 54. prelazne i završne su odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/00), koje predstavljaju dopune Zakon o radu, te su sastavni dio prečišćenog teksta.

80

ZAKON O ŠTRAJKU

(“Službene novine Federacije BiH”, broj 14/oo)1

Član 1. Ovim zakonom uređuje se pravo zaposlenika na štrajk,

pravo sindikata da pozove na štrajk, pravo poslodavca da isključi zaposlenika sa rada i druga pitanja u vezi sa štrajkom.

Štrajk u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnika ministarstava unutrašnjih poslova, organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine, uredit će se posebnim zakonom.

Član 2. Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga radi zaštite

i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.

Štrajk se može organizovati samo u skladu sa ovim ili drugim zakonom, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se u slučajevima kada sindikat organizira štrajk upozorenja ukoliko isti traje najduže dva sata,2 izuzev odredbe stava 8. člana 5.3

Član 3. Zaposlenik slobodno odlučuje o svom učešću u štrajku. Organiziranje i učestvovanje u štrajku organiziranom u

skladu sa odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku, ne predstavlja povredu ugovora o radu.4

Član 4. Štrajk se najavljuje poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije

deset dana prije početka štrajka.5 U pismenoj najavi iz stava 1. ovog člana navode se razlozi

za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.

81

Istovremeno, organizator štrajka je dužan da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova.6

Član 5. Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno

utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. Sporazum iz stava 1. ovog člana, sadrži, naročito, odredbe o

poslovima i broju zaposlenika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada (proizvodno održavajući poslovi), osiguranja neophodnih uvjeta života i rada stanovništva, odnosno rada drugih pravnih lica, kao i radi osiguranja imovine i sprječavanja ugrožavanja života i lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva (zdravstvo, elektroprivreda, vodoprivreda, PTT usluge, međunarodni saobraćaj).

Sporazumom iz stava 1. ovog člana ne smije se onemogućiti ili ograničiti pravo na štrajk.

Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum iz stava 1. ovog člana u roku od pet dana, od dana početka sporazumjevanja, rješavanje nastalog spora povjerava se arbitraži.

Arbitraža se sastoji od po jednog predstavnika sindikata i poslodavca, te neovisnog predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac.

Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazumjeti o imenovanju predsjednika iz stava 5. ovog člana, a ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom ili sporazumom sindikata i poslodavca, njega će, na prijedlog sindikata ili poslodavca, imenovati nadležni općinski sud, u roku od pet dana.

Arbitraža donosi odluku u roku od pet dana od dana pokretanja arbitražnog postupka.

Najkasnije na dan najave štrajka, sindikat je dužan objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka.

Poslovi iz stava 2. ovog člana mogu se urediti kolektivnim ugovorom.

82

Član 6. Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja

predviđenog u Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 43/99) odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.7

Postupak mirenja iz stava 1. ovog člana ne može trajati duže od pet dana od dana dostavljanja zahtjeva mirovnom vijeću.

Ako strane rješavanje spora povjere arbitraži predviđenoj Zakonom o radu, odluka arbitraže je obavezujuća.8

Član 7. Poslodavac može zaposlenike koji ne sudjeluju u štrajku

isključiti iz procesa rada samo kao odgovor na već započeti štrajk.9 Isključenje zaposlenika iz procesa rada ne može započeti

prije isteka osam dana od dana početka štrajka. Broj zaposlenika isključenih iz procesa rada ne može biti

veći od polovine broja zaposlenika u štrajku. Isključenje zaposlenika iz procesa rada može trajati najduže

do okončanja štrajka. Poslodavac je dužan za zaposlenike iz procesa rada

uplaćivati doprinose za socijalno osiguranje utvrđene zakonom, na osnovicu koju čini najniža plaća.

Član 8. U toku štrajka organiziranog pod uvjetima i na način

utvrđenim ovim zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata o štrajku, poslodavac ne može zaposliti nove zaposlenike koji bi zamijenili učesnike u štrajku.

Član 9. Zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku plaća se može

smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.10

83

Član 10. Poslodavac može da podnese zahtjev nadležnom sudu radi

zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama ovog zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku.

Poslodavac može od sindikata da zahtijeva naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i proveden u skladu sa odredbama ovog zakona.11

Član 11. Sindikat može da zahtijeva od nadležnog suda da zabrani

isključenje zaposlenika iz procesa rada koje je provedeno suprotno odredbama ovog zakona.

Sindikat može od poslodavca da zahtijeva naknadu štete koju su sindikat ili zaposlenici pretrpjeli zbog isključenja iz procesa rada koje nije provedeno u skladu sa odredbama ovog zakona.

Član 12. U slučajevima iz čl. 10. i 11. ovog zakona odlučuje općinski

sud prema sjedištu poslodavca, u roku od pet dana. Član 13.

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.500,00 KM kaznit će se za prekršaj sidnikat koji je organizirao štrajk, ako: 1. postupi suprotno odredbama člana 4. ovog zakona;12 2. najkasnije na dan najave štrajka ne objavi sporazum o

poslovima na kojima se rad ne može prekidati (član 5. stav 8.);13

3. započne štrajk prije provođenja postupka mirenja odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele (član 6.).

Član 14. Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM kaznit

će se za prekršaj poslodavac ako: 1. onemogući zaposlenicima obavljanje poslova koji se ne mogu

prekidati za vrijeme štrajka (član 5. stav 2.);

84

2. poduzme isključenje zaposlenika iz procesa rada koje nije odgovor na već započeti štrajk (član 7. stav 1.);

3. isključenje zaposlenika iz procesa rada započne prije utvrđenog roka (član 7. stav 2.);

4. isključi iz procesa rada zaposlenike u broju većem od dozvoljenog (član 7. stav 3.);

5. ne uplati doprinose za socijalno osiguranje (član 7. stav 5.); 6. zaposli nove zaposlenike suprotno članu 8. ovog zakona.

Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 200,00 do 1.000,00 KM.

Član 15. Danom stupanja na snagu ovog zakona na teritoriji

Federacije Bosne i Hercegovine prestaje primjena propisa o štrajku do dana stupanja na snagu ovog zakona.


objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH“

85

NAPOMENE UZ ZAKON O ŠTRAJKU 1 Zakon o štrajku usvojio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma od 29. novembra 1999. godine i na sjednici Doma naroda od 21. marta 2000. godine, a objavljen je u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 14/oo. 2 VAŽNO: Sindikat ima pravo organizirati štrajk upozorenja, koji može trajati najduže dva sata. 3 Znači, u skladu sa stavom 8. člana 5., najkasnije na dan najave štrajka upozorenja, sindikat je, takođe, dužan objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka upozorenja. 4 KOMENTAR: Tumačeći ovu odredbu na osnovu razloga suprotnosti (argumentum a contrario), može se zaključiti da organiziranje i učestvovanje u štrajku koji nije organiziranom u skladu sa odredbama zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku, predstavlja povredu ugovora o radu. 5 VAŽNO: Sindikat kao organizator štrajka dužan je štrajk najaviti poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije deset dana prije početka štrajka. Znači, ako sindikat kao organizator štrajka nije štrajk najavio poslodavcu u pismenoj formi, ito najkasnije deset dana prije početka štrajka, poslodavac može, u skladu sa članom 10. ovog zakona, da podnese zahtjev nadležnom sudu radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama ovog zakona. Poslodavac može, takođe, od sindikata da zahtijeva naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i proveden u skladu sa odredbama ovog zakona. 6 VAŽNO: Istovremeno, znači najkasnije deset dana prije početka štrajka.organizator štrajka je dužan da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova, obavezno u pismenoj formi. 7 NAPOMENA: Postupak mirenja uredjen je odredbama čl. 122-125 Zakona o radu. U skladu sa tim odredbama, mirenje provodi mirovno vijeće. Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje kantona. Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to: predstavnika poslodavaca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu sa liste koju utvrđuje federalni ministar, a formira se za period od dvije godine. Mirovno vijeće donosi pravila o postupku pred tim vijećem. Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno ministarstvo. Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrđuje federalni ministar, snosi federalno ministarstvo. Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov

86

sastav, način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona. Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora. O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju u roku od tri dana od dana završetka mirenja federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ kantona, u skladu sa propisom kantona. 8 NAPOMENA: Arbitraža je uredjena odredbama čl. 126. i 127. Zakona o radu. U skladu sa tim odredbama, strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti arbitraži. Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u vezi sa arbitražnim postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana. Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravičnosti. Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče drugačije. Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena. Arbitražna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora. 9 KOMENTAR: U tumačenju i primjeni ove odredbe može se u praksi postaviti pitanje šta se u smislu ovog člana podrazumijeva pod pojmom “isključenje zaposlenika iz procesa rada”? Isključenje zaposlenika iz procesa rada blaži je oblik tzv. lokauta (eng.lock-out), kao sredstva poslodavca kojim želi da amortizuje i okonča organizovani štrajk. Isključenje sa rada zaposlenika ovim zakonom utvrdjeno je kao pravo poslodavca, koji može zaposlenike koji ne učestvuju u štrajku isključiti iz procesa rada samo kao odgovor na već započeti štrajk. Isključenje zaposlenika iz procesa rada ne može započeti prije isteka osam dana od dana početka štrajka. Broj zaposlenika isključenih iz procesa rada ne može biti veći od polovine broja zaposlenika u štrajku. Isključenje zaposlenika iz procesa rada može trajati najduže do okončanja štrajka. Poslodavac je dužan za zaposlenike iz procesa rada uplačivati doprinose za socijalno osiguranje utvrdjene zakonom, na osnovicu koju čini najniža plaća. U toku štrajka organizovanog pod uvjetima i na način utvrdjenim ovim zakonom, kolektivnim ugovorm i pravilima sindikata o štrajku, poslodavac ne može zaposliti nove zaposlenike koji bi zamjenili učesnike u štrajku. Sindikat može da zahtjeva od nadležnog suda da zabrani isključenje zaposlenika iz procesa rada koje je provedeno suprotno odredbama ovog zakona. Sindikat može od poslodavca da zahtjeva naknadu štete koju su sindikat ili zaposlenici pretrpjeli zbog isključenja iz procesa rada koje nije provedeno u skladu sa odredbama ovog zakona. U ovom slučaju odlučuje općinski sud prema sjedištu poslodavca, u roku od pet dana. Najteži oblik isključenja zaposlenika sa rada je lokaut, koji u svom punom značenju podrazumjeva zatvaranje jedne ili više tvornica od strane poslodavca ili više poslodavaca i otpuštanje većine ili svih zaposlenika, kao

87

njihovo sredstvo i protumjera na organizovani štrajk sindikata, u kome su postavljeni zahtjevi poslodavcu, najčešće da im se poveća cijena rada i poboljšaju uvijeti rada. Cilj lokauta je da se suzbije štrajk ili da se zaposlenici prisile da odustanu od svojih zahtjeva i obustave štrajk, a često i da im se nametnu teži uvjeti kao opomena za evntualne naredne štrajkove. Lokautom se, takodjer, vrši prijetnja da će poslovi otpuštenih zaposlenika biti ukinuti i radi toga neće biti ponovo vraćeni na posao, ili da će tvornica biti zatvorena sve dok zaposlenici ne odustanu od svojih zahtjeva i prihvate postavljene uvjete poslodavca. Ovaj oblik lokauta u našem radnom zakonodavstvu nije predvidjen. 10 KOMENTAR: U skladu sa ovom odredbom, zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku plaća se može smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Znači, ako kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu nije predviđeno da se plaća zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku može smanjiti, poslodavac nema pravo zaposleniku koji je sudjelovao u strajku smanjiti plaću za vrijeme sudjelovanja u štrajku. 11 UPOZORENJE: Ako sindikat ima namjeru organizirati štrajk mora dobro proučiti ovaj zakon i odredbe o štrajku kolektivnog ugovora, kao i pravila sindikata o štrajku, i u skladu sa njima organizirati štrajk. 12 KOMENTAR: Znači, novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.500,00 KM kaznit će se za prekršaj sidnikat koji je organizirao štrajk, ako: štrajk ne najavi poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije deset dana prije početka štrajka; ako u pismenoj najavi ne navede razloge za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka; ako istovremeno kao organizator štrajka ne obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova o vremenu i mjestu održavanja štrajka. 13 NAPOMENA: U skladu sa članom 5. ovog zakona, na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. Ovaj sporazum sadrži, naročito, odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada (proizvodno održavajući poslovi), osiguranja neophodnih uvjeta života i rada stanovništva, odnosno rada drugih pravnih lica, kao i radi osiguranja imovine i sprječavanja ugrožavanja života i lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva (zdravstvo, elektroprivreda, vodoprivreda, PTT usluge, međunarodni saobraćaj).

88

ZAKON O VIJEĆU ZAPOSLENIKA

(“Službene novine Federacije BiH”, broj 38/o4. )1 I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Ovim Zakonom uređuju se: način i postupak formiranja

vijeća zaposlenika, izbor i prestanak mandata članova vijeća zaposlenika, obaveze poslodavca prema vijeću zaposlenika, obaveze i ovlaštenja vijeća zaposlenika i rad vijeća zaposlenika.

Član 2. Zaposlenici kod poslodavca koji ima u radnom odnosu

najmanje 15 zaposlenika, osim zaposlenika u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine, policiji, organima uprave i službama za upravu, imaju pravo da učestvuju u odlučivanju o pitanjima u vezi sa njihovim ekonomskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. II - FORMIRANJE VIJEĆA ZAPOSLENIKA

Član 3. Vijeće zaposlenika formira se na prijedlog sindikata ili

najmanje 20% zaposlenika od ukupnog broja zaposlenih koji su u radnom odnosu kod poslodavca.2

Član 4. Broj članova vijeća zaposlenika utvrđuje se na osnovu broja

zaposlenika kod poslodavca s tim da vijeće zaposlenika ne može brojati manje od tri a više od devet članova.

89

Član 5. Pri izboru članova vijeća zaposlenika osigurava se

ravnomjerna zastupljenost svih dijelova procesa rada (u daljnjem tekstu: organizaciona jedinica), kao i odgovarajuća spolna, starosna, kvalifikaciona i druga zastupljenost zaposlenika.

Član 6. (1) Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više

organizacionih jedinica izvan sjedišta poslodavca, može se organizirati više vijeća zaposlenika, pod uvjetima utvrđenim u čl. 3. i 4. ovog Zakona.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana formira se glavno vijeće

zaposlenika koje se sastoji od predstavnika vijeća zaposlenika organizacionih jedinica.

(3) Sporazumom između poslodavca i vijeća zaposlenika

organizacionih jedinica uređuju se sastav, ovlaštenja, kao i druga pitanja od značaja za rad glavnog vijeća zaposlenika. III - IZBOR I PRESTANAK MANDATA ČLANOVA VIJEĆA ZAPOSLENIKA

Član 7. Zaposlenici kod poslodavca imaju pravo da biraju i budu

birani u vijeće zaposlenika, osim članova upravnog odbora, poslovodnog organa, nadzornog odbora i članova njihovih porodica, te zaposlenika koje poslodavac ovlasti da ga zastupaju u odnosima sa zaposlenim.

Član 8. (1) Vijeće zaposlenika bira se na slobodnim i neposrednim

izborima tajnim glasanjem. (2) Vijeće zaposlenika bira se na period od tri godine.

90

(3) Izbori se, po pravilu, održavaju početkom godine. Član 9.

(1) Za provođenje izbora formira se izborna komisija koja ima najmanje tri člana.

(2) Izborna komisija ima neparan broj članova. (3) Član izborne komisije ne može biti zaposlenik koji je

kandidat za člana vijeća zaposlenika. Član 10.

(1) Izbornu komisiju imenuje vijeće zaposlenika prilikom raspisivanja izbora.

(2) Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika,

izbornu komisiju imenuju svi zaposleni na skupu zaposlenika. (3) Skup zaposlenika iz stava 2. ovog člana saziva sindikat.

Član 11. Izborna komisija utvrđuje i objavljuje listu svih zaposlenika

koji imaju pravo da glasaju. Član 12.

(1) Izborna komisija provodi i nadzire glasanje. (2) Izborna komisija brine se o zakonitosti izbora i

objavljuje rezultate izbora. (3) O radu izborne komisije vodi se zapisnik koji se

objavljuje nakon provedenih izbora. Član 13.

(1) Liste kandidata za izbor članova vijeća zaposlenika mogu predložiti sindikat, odnosno jedna ili više grupa zaposlenika.

91

(2) Svaku grupu zaposlenika iz stava 1. ovog člana koja predlaže listu kandidata mora podržati najmanje 10% zaposlenika od ukupnog broja zaposlenih.

(3) Svaka lista kandidata iz stava 1. ovog člana ima onoliko

kandidata koliko se članova bira u vijeće zaposlenika. (4) Na osnovu jedne ili više lista iz stava 3. ovog člana

izborna komisija utvrđuje i objavljuje jedinstvenu listu kandidata za izbor članova vijeća zaposlenika.

Član 14. (1) Kada se biraju tri člana vijeća zaposlenika predlaže se

najmanje jedan zamjenik, a ako se bira više članova predlažu se najmanje tri zamjenika.

(2) Odredbe ovog Zakona o izboru članova u vijeće

zaposlenika odnose se i na izbor njihovih zamjenika. (3) Izbori za članove vijeća zaposlenika i njihove zamjenike

održavaju se istovremeno. Član 15.

(1) Glasanje se vrši zaokruživanjem rednog broja ispred imena onog kandidata na glasačkom listiću za koga zaposlenik želi da glasa.

(2) Glasati se može za onoliko kandidata koliko se članova bira u vijeće zaposlenika.

(3) Izbori su važeći ako je glasalo više od jedne polovine

svih zaposlenih.

(4) Troškove provođenja izbora snosi poslodavac.

92

Član 16. Ako je na listi kandidata bio isti broj kandidata koliko se

članova bira u vijeće zaposlenika, izabrani su oni kandidati koji su dobili više od jedne polovine glasova zaposlenika koji su glasali.

Član 17. Ako je na jedinstvenoj listi kandidata iz člana 13. stav 4.

ovog Zakona bilo više kandidata nego što se bira u vijeće zaposlenika, izabrani su oni kandidati koji su dobili najveći broj glasova i najmanje 30% glasova zaposlenika koji su glasali.

Član 18. (1) Ako kandidat za vijeće zaposlenika ne dobije dovoljan

broj glasova u skladu sa čl. 16. i 17. ili dva ili više kandidata dobiju jednak broj glasova, glasanje se ponavlja za one kandidate koji nisu dobili potrebnu većinu ili su dobili jednak broj glasova.

(2) Ako i na ponovljenom glasanju neki od kandidata ne dobiju potrebnu većinu glasova, cijeli izborni postupak se ponavlja za broj kandidata koji nisu izabrani u roku od 30 dana od dana ponovljenog glasanja.

Član 19. (1) Ako izborna komisija na osnovu izbornog materijala

utvrdi nepravilnosti na pojedinim ili svim glasačkim mjestima koje su bitno uticale na rezultate izbora, poništit će glasanje na svim, odnosno na onim glasačkim mjestima na kojima je bilo takvih nepravilnosti.

(2) Ako je glasanje poništeno zbog nepravilnosti na pojedinim glasačkim mjestima, ponavljanje glasanja vrši se samo na tim glasačkim mjestima.

Član 20. (1) Članu vijeća zaposlenika prestaje mandat prije isteka

vremena na koje je izabran: 1. prestankom ugovora o radu;

93

2. isključenjem zbog neizvršavanja obaveza i ovlaštenja koja su utvrđena ovim ili drugim zakonom;

3. ako nastupe okolnosti iz člana 7. ovog Zakona koje predstavljaju smetnju da bude u vijeću zaposlenika;

4. ako se broj zaposlenika smanji ispod broja 15 u trajanju dužem od šest mjeseci.

(2) Isključenje iz stava 1. tačka 2. ovog člana mogu zatražiti

sindikat, najmanje 25% zaposlenika ili poslodavac.

(3) Članu vijeća zaposlenika prestaje mandat isključenjem, ako je na skupu zaposlenika za isključenje glasalo više od polovine zaposlenih. IV - OBAVEZE POSLODAVCA PREMA VIJEĆU ZAPOSLENIKA

Član 21. Poslodavac je obavezan da o pitanjima koja su od interesa za

ekonomski i socijalni položaj zaposlenika informira vijeće zaposlenika, konsultuje i pribavlja prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika.

Član 22. Poslodavac, najmanje svakih šest mjeseci, informira vijeće

zaposlenika o pitanjima koja utiču na njihove interese iz radnog odnosa, a odnose se naročito na:

stanje i rezultate poslovanja; razvojne planove i njihov uticaj na ekonomski i socijalni

položaj zaposlenika; kretanje i promjene u plaćama; zaštitu na radu i mjere za poboljšanje uvjeta rada; druga pitanja važna za prava i interese zaposlenika iz radnog

odnosa.

94

Član 23. Prije donošenja odluke značajne za prava i interese

zaposlenika poslodavac se obavezno konsultuje sa vijećem zaposlenika o namjeravanoj odluci, a naročito kada se radi o:

donošenju pravilnika o radu; namjeri poslodavca da zbog ekonomskih, tehničkih ili

organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu za više od 10% zaposlenika, ali najmanje peterici;

planu zapošljavanja, premještaju i otkazu; mjerama u vezi sa zaštitom zdravlja i zaštitom na radu; značajnim promjenama ili uvođenju nove tehnologije; planu godišnjih odmora; rasporedu radnog vremena; noćnom radu; naknadama za izume i tehnička unapređenja; drugim odlukama za koje je kolektivnim ugovorom

predviđeno konsultovanje vijeća zaposlenika u njihovom donošenju.

Član 24. (1) Podaci o namjeravanoj odluci iz člana 23. ovog Zakona

dostavljaju se vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke.

(2) Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana

dostavljanja podataka iz stava 1. ovog člana o namjeravanoj odluci dostavlja primjedbe i prijedloge kako bi rezultati konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane odluke.

(3) Ako se vijeće zaposlenika ne izjasni o namjeravanoj

odluci poslodavca u roku iz stava 2. ovog člana, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

95

Član 25. Odluka poslodavca donesena suprotno odredbama ovog

Zakona o obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika ništavna je.

Član 26. (1) Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća

zaposlenika, donijeti odluku o: otkazu članu vijeća zaposlenika; – otkazu zaposleniku kod kojeg postoji promijenjena radna

sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti;

otkazu zaposleniku starijem od 55 godina i ženi starijoj od 50 godina;

prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju podataka trećim licima o zaposleniku.

(2) Ako se vijeće zaposlenika u roku od 10 dana od dana

tražene saglasnosti pisano ne izjasni o davanju saglasnosti, smatra se da je saglasno sa odlukom poslodavca.

(3) Ako vijeće zaposlenika uskrati saglasnost na odluku iz stava 1. ovog člana, rješavanje spora povjerava se arbitraži.

Član 27. (1) Vijeće zaposlenika može sa poslodavcem zaključiti

pisani sporazum o uređivanju određenih pitanja iz radnog odnosa.

(2) Sporazumom iz stava 1. ovog člana ne mogu se uređivati pitanja plaća, trajanje radnog vremena i druga pitanja koja se obavezno uređuju ili su uređena kolektivnim ugovorom, osim u slučaju da strane kolektivnog ugovora ovlaste vijeće zaposlenika i poslodavca da o tim pitanjima zaključe sporazum.

(3) Sporazum iz stava 1. ovog člana primjenjuje se neposredno na sve zaposlenike kod poslodavca.

96

V - OBAVEZE I OVLAŠTENJA VIJEĆA ZAPOSLENIKA

Član 28. (1) Vijeće zaposlenika prati primjenu zakona, kolektivnih

ugovora i drugih propisa koji su od interesa za ostvarivanje prava zaposlenika.

(2) Vijeće zaposlenika prati da li poslodavac ispunjava

obavezu u pogledu uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko i zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti i s tim u vezi ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju.

Član 29. Vijeće zaposlenika ne može učestvovati u pripremanju

štrajka, isključenju sa rada zaposlenika i ne može učestvovati u kolektivnom radnom sporu koji može dovesti do štrajka.

Član 30. (1) Predsjednik vijeća zaposlenika dužan je sazvati skup

zaposlenika radi informiranja o pitanjima utvrđenim u članu 22. ovog Zakona najmanje dva puta godišnje u jednakim vremenskim periodima.

(2) Ako je poslovanje poslodavca organizirano u više

organizacionih jedinica, skupovi iz stava 1. ovog člana mogu se održati i po organizacionim jedinicama.

(3) Izvještaj o ekonomskim, socijalnim i drugim pitanjima

koja su od interesa za zaposlenike, kao i izvještaj o radu vijeća zaposlenika izrađuje vijeće zaposlenika u saradnji sa sindikatom.

Član 31. (1) Vijeće zaposlenika, u cilju zaštite i ostvarivanja prava i

interesa zaposlenika, sarađuje sa sindikatom.

97

(2) Član vijeća zaposlenika može istovremeno biti i član sindikata.

(3) Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se, na osnovu ovog Zakona, odnose na vijeće zaposlenika. VI - RAD VIJEĆA ZAPOSLENIKA

Član 32. (1) Vijeće zaposlenika radi u sjednicama. (2) Sjednicama vijeća zaposlenika mogu biti prisutni

predstavnici sindikata, bez prava sudjelovanja u odlučivanju. (3) Vijeće zaposlenika donosi poslovnik o svom radu.

Član 33. (1) Vijeće zaposlenika obavlja poslove i održava sjednice u

radno vrijeme. (2) Svaki član vijeća zaposlenika ima pravo da obavlja

poslove iz nadležnosti vijeća zaposlenika do šest radnih sati sedmično.

(3) Članovi vijeća zaposlenika mogu jedan drugom ustupati

radne sate iz stava 2. ovog člana. (4) Poslovi predsjednika ili člana vijeća zaposlenika mogu

se obavljati u punom radnom vremenu ukoliko zbir ustupljenih radnih sati iz stava 3. ovog člana to omogućava.

98

Član 34. Za rad u vijeću zaposlenika član vijeća ima pravo na

naknadu plaće i to najmanje u visini plaće koju bi ostvario da je radio na poslovima za koje je zaključio ugovor o radu.

Član 35. Predsjednik ili član vijeća zaposlenika koji je poslove za

vijeće zaposlenika obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova ima pravo da se vrati na poslove na kojima je prethodno radio, a ako tih poslova nema, na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi.

Član 36. Poslodavac je dužan da osigura vijeću zaposlenika potreban

prostor, administrativne i tehničke uvjete za rad, što se bliže uređuje sporazumom između poslodavca i vijeća zaposlenika.

Član 37. (1) Član vijeća zaposlenika dužan je da čuva poslovnu tajnu

koju je saznao u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti.

(2) Član vijeća zaposlenika dužan je da čuva poslovnu tajnu iz stava 1. ovog člana godinu dana nakon isteka vremena na koje je izabran. VII - NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Član 38. Nadzor nad provođenjem ovog Zakona vrši u Federaciji BiH

nadležna inspekcija rada.

99

VIII - KAZNENE ODREDBE


kaznit će se za prekršaj poslodavac ako: 1. onemogući zaposlenike u formiranju vijeća zaposlenika (član

2.); 2. ne informira vijeće zaposlenika (član 22.); 3. ne konsultuje vijeće zaposlenika (član 23.); 4. ne pribavi prethodnu saglasnost od vijeća zaposlenika (član 26.

stav 1.); 5. ne stavi na uvid odgovarajuću dokumentaciju u pogledu uplate

doprinosa (član 28. stav 2 ); 6. ne isplati naknadu plaće u skladu sa članom 34. ovog Zakona; 7. člana vijeća zaposlenika ne vrati na posao (član 35.); 8. ne osigura uvjete za rad vijeća zaposlenika (član 36.).

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM.

Član 40. Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana

objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

100

NAPOMENE UZ ZAKON O VIJEĆU ZAPOSLENIKA 1 Zakon o vijeću zaposlenika donio je Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 25. maja 2004. godine i na sjednici Doma naroda od 2. juna 2004. godine, a objavljen je u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 38/o4. 2 Napomena: O mjestu i ulozi sindikata u formiranju i radu vjeća zaposlenika vidi bliže: - Sulejman Hrle: “Komentar Zakona o vijeću zaposlenika”, izdavač Savez samostalnih sindikata BiH, Sarajevo, 2oo5.), - Sulejman Hrle i Dragica Mišeljić: Priručnik za formiranje i rad vijeća zaposlenika u Federaciji BiH, izdavači: Međunarodna konfederacija slobodnih sindikata i Fondacija Friedrich Ebert, Sarajevo, oktobar 2006. godine.

101

Z A K O N O POSREDOVANJU U ZAPOŠLJAVANJU

I SOCIJALNOJ SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH OSOBA

(“Službene novine Federacije BiH”, br. 41/01 i 22/05.)1

-neslužbeni prečišćeni tekst-2 I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1. (1) Ovim zakonom uredjuju se prava i obaveze Federacije

Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) u utvrdjivanju i provodjenju ukupnih mjera kojima se pospješuju i unapredjuju uvjeti za zapošljavanje, osnovni principi u posredovanju za zapošljavanje, materijalna i socijalna sigurnost nezaposlenih osoba za vrijeme privremene nezaposlenosti, osnivanje, organizacija i rad Federalnog zavoda za zapošljavanje (u daljem tekstu: Federalni zavod), javnih službi za zapošljavanje kantona ( u daljem tekstu: služba za zapošljavanje), finansiranje ukupne djelatnosti zapošljavanja i druga pitanja, poštujući nadležnosti kantona i njihove različitosti.

(2) Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada FBiH) nadležna je donijeti bliže propise za uredjivanje pitanja iz stava 1. ovog člana, u skladu sa ovim zakonom.

Član 2. Nijedna osoba, na osnovu ovog zakona, ne može biti

stavljena u nepovoljan položaj zbog: rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rodjenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, ili članstva ili nečlanstva u sindikatu, ili tjelesnih i duševnih poteškoća.

102

Član 3. “1. Nezaposlenom osobom, u smislu ovog zakona, smatra

se osoba sposobna za rad koja nije u radnom odnosu a koja: 1. nema registrovano privredno društvo ili drugo pravno lice,

odnosno ne ostvaruje dividendu po osnovu udijela u privrednom društvu ili drugom pravnom licu;

2. nema registrovan obrt; 3. se ne bavi poljoprivrednom djelatnošću; 4. nije uživalac penzije prema propisima o penzijskom i

invalidskom osiguranju; 5. nije redovan učenik ili student; 6. ostvaruje prihod po bilo kom osnovu; 7. aktivno traži posao.

2. Osobe iz stava 1. tač. a) i f) smatrat će se nezaposlenim ukoliko njihov prihod ne prelazi mjesečno 25% prosječne plaće u toku predhodne goidne prema podacima Fdederalnog zavoda za statistiku.

3. Odredba stava 1. tačka c) primjenjivat će se od dana

stupanja na snagu propisa koji regulišu poljoprivrednu djelatnost.”3

“Član 3.a 1. Smatra se da nezaposlena osoba aktivno traži posao ako:

a) se redovno javlja službi za zaposljavanje; b) podnosi molbe poslodavcima ili daje oglase i javlja se na

oglase i konkurse; c) pridržava se programa profesionalne orijentacije, obuke i

prekvalifikacije. Član 3.b

1. Služba za zapošljavanje prestaje voditi osobu kao nezaposlenu u osnovnoj evidenciji ako ta osoba: a) zasnuje radni osnos; b) odbije odgovarajući posao;

103

c) bude zatečena na radu bez ugovora o radu ili pisane izjave poslodavca, odnosno rješenja o zasnivanju radnog odnosa ili o postavljenju;

d) registruje privredno društvo ili drugo pravno lice, odnosno ostvari dividendu po osnovu udijela u privrednom društvu ili drugom pravnom licu u visini odredjenoj u članu 3. stav 2. ovog zakona;

e) registruje obrt ili ostvari prihod po bilo kom osnovu u visini odredjenoj u članu 3. stav 2. ovog zakona;

f) počne se baviti poljoprivrednom djelatnošću; g) ispuni uvjete za penzijuprema propisima o penzijskom i

invalidskom osiguranju; h) stupi na odsluženje vojnog roka; i) stupi na izdržavanje kazne zatvora, mjere sigurnosti, zaštitne

ili vaspitne mjere u trajanju dužem od šest mjeseci; j) navrši 65 godina života; k) odbije uključiti se u obrazovanje na istom stupnju stručne

spreme koje je organizovala i snosi troškove služba za zapošljavanje u cilju povečanja njene mogučnosti zapošljavanja ili ako bez opravdanog razloga prekine, odnosno ne završi obrazovanje;

l) ne javi se službi za zapošljavanje u dva uzastopna roka, a ne obavijesti službu za zapošljavanje o opravdanim razlozima nejavljanja;

m) ne ispunjava uvjete o aktivnom traženju posla; n) odjavi se sa evidencije; o) primi novčanu naknadu u skladu sa članom 3o.a ovog zakona; p) postane redovan učenik ili student.

2. Osobe iz stava 1. ovog člana mogu se ponovo prijaviti na

evidenciju nakon prestanka okolnosti zbog kojih su se prestale voditi, osim u slučaju iz stava 1. tač. c) i l) ovog člana kada je rok za ponovno prijavljivanje šest mjeseci od dana prestanka vodjenja u evidenciji.

104

3. Nadležna inspekcija rada dužna je obavijestiti nadležnu kantonalnu službu o osobama zatečenim na radu bez ugovora o radu ili pisane izjave poslodavca, odnosno rješenja o zasnivanju radnog odnosa ili o postavljenju.”4 II - ORGANIZACIJA I RAD FEDERALNOG ZAVODA I SLUŽBI ZA ZAPOŠLJAVANJE

Član 4. (1) Radi zadovoljavanja potreba u oblasti zapošljavanja, te

praćenja kretanja na tržištu rada, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, osniva se federalni zavod.

(2) Federalni zavod je javna ustanova.

(3) Na osnivanje, registraciju, djelatnost, prestanak rada i druga pitanja koja se odnose na rad Federalnog zavoda, primjenjuju se propisi o ustanovama, ako ovim zakonom nije drukčije odredjeno.

(4) Rad Federalnog zavoda je javan.

(5) Federalni zavod je pravna osoba sa sjedištem u Sarajevu. “Član 4.a

1. Organi Federalnog zavoda su: Upravni odbor i direktor. 2. Upravni odbor Federalnog zavoda ima 11 članova. 3. Predsjednika i članove Upravnog odbora imenuje i razrješava

Vlada FBiH u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 12/o3 i 34/o3).

4. Predsjednik i članovi Upravnog odbora imenuju se na period od četiri godine.

105

5. Direktora Federalnog zavoda imenuje i razrješava Vlada FBiH.

Član 4.b 1. Federalni zavod ima savjetodavnu komisiju. 2. Savjetodavna komisija nadležna je da Upravnom odboru

Federalnog zavoda daje: a. mišljenja u vezi sa razmatranjem politike zapošljavanja i

socijalnog osiguranja i preporuke u vezi sa programom zapošljavanja Fedrealnog zavoda koje usvajaju nadležni organi u Federaciji;

b. preporuke u vezi sa programom rada Federalnog zavoda na koji saglasnost daje Vlada FBiH;

c. mišljenja na rad Federalnog zavoda i preporuke u vezi sa poboljšanjem rada.

Član 4.c Savjetodavnu komisiju iz člana 4.b ovog zakona formira

Upravni odbor Federalnog zavoda a čini je sedam članova i to po dva predstavnika sindikata i poslodavaca, te po jedan predstavnik federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog zavoda i Privredne komore Federacije.

Član 4.d Prilikom imenovanja organa Federalnog zavoda i

formiranja savjetodavne komisije treba voditi računa o spolnoj zastupljenosti, u skladu sa odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 16/o3).”5

Član 5. Federalni zavod je nadležan da:

a) prati i predlaže mjere za unapredjenje zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba;

b) prati i osigurava provodjenje utvrdjene politike i mjera u oblasti rada i zapošljavanja na teritoriji Fdederacije i o tome obaviještava nadležna tijela Federacije;

106

c) upravlja sredstvima za osiguranje materijalne sigurnosti za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa ovim zakonom;

d) prati, uskladjuje i koordinira rad službi za zapošljavanje na provodjenju utvrdjene politike i mjera u oblasti zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba iz nadležnosti Federacije;

e) prati i predlaže mjere za unapredjenje zapošljavanja invalidnih osoba i njihovu profesionalnu rehabilitaciju i osigurava ispunjavanje uvjeta za njihovo zapošljavanje u saradnji sa službama za zapošljavanje;

f) pruža pomoć u realiziranju programa profesionalne orjentacije, obuke i prekvalifikacije za nezaposlene osobe i njihovo ponovno zapošljavanje na odgovarajučim poslovima;

g) objedinjuje i vodi zbirne evidencije u oblasti rada i zapošljavanja od interesa za Federaciju i predlaže mjere i potrebna sredstva za razvoj i funkcionisanje jedinstvenog informacionog sistema u ovoj oblasti;

h) prati provodjenje medjunarodnih ugovora i sporazuma iz oblasti rada i zapošljavanja koji se odnose na Federaciju;

i) predstavlja službe za zapošljavanje u odnosima s organima i službama Bosne i Hercegovine, Federacije i Republike Srpske;

j) odobrava zapošljavanje stranih državljana i osoba bez državljanstva na prijedlog službe za zapošljavanje, u skladu sa Zakonom o zapošljavanju stranaca (“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/99;

k) prati i poduzima mjere za stvaranje uvjeta za povratak gradjana Federacije sa privremenog rada u inozemstvu i njihovo radno angažovanje;

l) obavlja i druge poslove utvrdjene zakonom, statutom i aktima Federalnog zavoda i konvencijama i preporukama MOR-a koje se odnose na oblast rada, zapošljavanja i socijalne politike;

m) podnosi Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine godišnji izvještaj o radu i

n) podnosi objedinjene godišnje finansijske planove Federalnog zavoda i službi za zapošljavanje federalnom ministarstvu nadležnom za poslove rada (u daljem tekstu: federalno

107

ministarstvo), u skladu sa Zakonom o budjetima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BIH”, broj 2o/98).

Član 6. 1. Organizacija i način rada Federalnog zavoda utvrdjuje se

statutom i drugim aktima Federalnog zavoda, u skladu sa ovim zakonom.

2. Federalni zavod podliježe periodičnoj vanjskoj i unutrašnjoj reviziji, u skladu sa zakonom.

3. Vlada FBiH daje saglasnost na statut i program rada Federalnog zavoda.

Član 7. Federalni zavod saradjuje sa službama za zapošljavanje,

kantonalnim tijelima nadležnim za rad i zapošljavanje u izradi i realizaciji okvirnih programa zapošljavanja od interesa za Federaciju.

Član 8. 1. Kantoni su nadležni za osnivanje, rad, prestanak rada i druga

pitanja koja se odnose na rad službi za zapošljavanje, ako ovim zakonom nije drukčije utvrdjeno.

2. Organizacija službi za zapošljavanje, iz stava 1. ovog člana, utvrdjuje se statutom i drugim aktima službe za zapošljavanje, u skladu sa ovim zakonom i propisima kantona.

3. Vlada kantona daje saglasnost na statut i druga akta službi za zapošljavanje kojima se uredjuju pitanja, iz stava 2. ovog člana.

4. “Službe za zapošljavanje iz stava 1. ovog člana nadležne su za: a. posredovanje u zapošljavanju; b. prikupljanje i dostavljanje podataka o nezaposlenim

osobama Federalnom zavodu; c. informisanje o mogućnosti zapošljavanja; d. saradnju sa obrazovnim ustanovama radi uskladjivanja

obrazovnih programa sa kadrovskim potrebama poslodavaca;

108

e. provodjenje programa profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije nezaposlenih osoba i njihovo ponovno zapošljavanje na odgovarajučim poslovima;

f. utvrdjivanje prava osobama za slučaj nezaposlenosti; g. izdavanje radnih dozvola stranim državljanima i

osobama bez državljanstva; h. donošenje i provodjenje programa mjera za brže

zapošljavanje odredjenih kategorija nezaposlenih osoba čije je zapošljavanje otežano;

i. druge poslove utvrdjene ovim i drugim zakonom.” 6 5. “Služba za zapošljavanje organizuje prikupljanje, razmjenu i

objavljivanje podataka o zaposlenim osobama koje traže promjenu zaposlenja, kao i druge podatke koji mogu biti od značaja za obavljanje osnovne djelatnosti službe za zapošljavanje.

6. Služba za zapošljavanje periodično obavlja ocijenjivanje tržišta rada prema instrukcijama Federalnog zavoda u cilju dobijanja podataka i pružanja informacija o kretanjima na tržištu rada.”7

Član 9. (1) Na osnovanje, registraciju, organizaciju, djelatnost i

prestanak rada službe za zapošljavanje u kantonu primjenjuju se propisi o ustanovama, ako propisom kantona nije drukčije odredjeno.

(2) Služba za zapošljavanje podliježe periodičnoj vanjskoj i unutrašnjoj reviziji, u skladu sa zakonom.

Član 10. Poslodavci koji imaju potrebu za zaposlenicima i osobe koje

traže zaposlenje mogu tražiti pomoć od službe za zapošljavanje u pronalaženju potrebnih osoba, odnosno u pronalaženju posla.

109

Član 11. Službe za zapošljavanje dužne su medjusobno saradjivati,

koordinirati rad i razmjenjivati informacije o kojima vode službenu evidenciju.

Član 12.

Službe za zapošljavanje dužne su Federalnom zavodu dostaviti izvještaje na način i u rokovima predvidjenim aktom Federalnog zavoda.

Član 13. “Član 13 se briše.” 8

Član 14. 1. U službi za zapošljavanje vode se neophodne evidencije:

a. nezaposlenim osobama; b. pojedinačne evidencije o svakoj nezaposlenoj osobi; c. neophodne evidencije za rad službe za zapošljavanje.

2. U službi za zapošljavanje mogu se voditi i pojedinačne

evidencije o osobama za koje se posreduje pri zapošljavanju. Član 15.

(1) Svaka informacija koja se odnosi na pojedinca, a do koje dodju službe za zapošljavanje i Federalni zavod u svom radu, smatrat će se povjerljivom.

(2) Povjerljiva informacija, iz stava 1. ovog člana, ne može se dati drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, osim ako to nije predvidjeno zakonom.

(3) Služba za zapošljavanje i Federalni zavod dužni su poduzeti sve mjere kako bi osigurali i zaštitili dokumentaciju.

110

Član 16. Na zahtjev nadležnih tijela Federacije odnosno kantona,

služba za zapošljavanje dostavlja podatke o kojima vodi evidencije. Član 17.

Služba za zapošljavanje objavljuje godišnji izvještaj o svojim aktivnostima.

Član 18. Zaposleni ili sa njima izjednačene osobe mogu se prijaviti

službi za zapošljavanje radi promjene zaposlenja odnosno radi posredovanja, savjetovanja i informisanja, bez obaveze redovnog javljanja.

Član 19. Sadržaj, sredstva, način, rokovi i druga pitanja u vezi sa

vodjenjem osnovnih evidencija u oblasti zapošljavanja, u skladu sa ovim zakonom, propisat će federalni ministar odnosno propisat će se aktom službe za zapošljavanje, ako se radi o evidencijama ustanovljenim propisom kantona.

Član 20. (1) Kada dodje do otkaza ugovora o radu, u smislu čl. 98. I

99. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 43/99 i 32/oo), poslodavac je dužan službi za zapošljavanje dostaviti pisanu obavijest o zaposlenicima za čijim je radom prestala potreba.

(2) Rok za dostavljanje pisane obavijesti, iz stava 1. ovog člana, jeste 15 dana od dana otkazivanja ugovora o radu. III - OSTVARIVANJE RADA I ZAPOŠLJAVANJA

Član 21.

Nadležna tijela Federacije odnosno kantona utvrdjuju mjere za promicanje ostvarivana i održavanja više stope zaposlenosti i poboljšanja strukture zaposlenih.

111

Član 22. Radi postizanja što veće efikasnosti i osiguranja mjera, iz

člana 21. ovog zakona, zakonom odnosno propisom kantona mogu se predvidjeti beneficije i olakšice poslodavcima koji otvaraju nova radna mjesta i zapošljavaju veći broj nezaposlenih osoba.

Član 23. Mjerama, iz člana 21. ovog zakona, nastojat će se naročito

osigurati: a) preorijentacija i novo zapošljavanje zbog tehničko-

tehnoloških unapređenja ili ekonomsko-struturalnih promjena na tržištu rada;

b) kraće trajanje nezaposlenosti; c) stručni kadrovi prema potrebama poslodavca; d) mjesna i profesionalna pokretljivostzaposlenih i

nezaposlenih osoba; e) prednost pri zapošljavanju invalidnim osobama.

Član 24. Profesionalna orjentacija nezaposlenih i drugih osoba pri

izboru zanimanja, stručna obuka nezaposlenih, i prekvalifikacija nezaposlenih za čijim radom je prestala potreba, podsticanje otvaranja novih radnih mjesta i poduzimanje drugih podsticajnih mjera, jeste djelatnost službe za zapošljavanje, a uredjuje se propisom kantona. IV - POSREDOVANJE U ZAPOŠLJAVANJU

Član 25. Posredovanje u zapošljavanju, u smislu ovog zakona,

obuhvaća sve radnje i mjere poduzete, u skladu sa zakonom, u svrhu povezivanja nezaposlene osobe koja traži zaposlenje, kao i zaposlene osobe koja traži promjenu u zaposlenju, s poslodavcem kojem je potreban zaposlenik radi zasnivanja radnog odnosa odnosno, sklapanja ugovora o radu ili radnog angažiranja.

112

Član 26. (1) Posredovanje u zapošljavanju, iz člana 25. ovog zakona,

na teritoriji Federacije obavlja služba za zapošljavanje, u skladu sa ovim zakonom i propisom kantona.

(2) Posredovanje u zapošljavanju, iz stava 1. ovog člana, mogu obavljati i druge pravne osobe (u daljem tekstu: privatne agencije), u skladu sa ovim zakonom.

(3) Vlada Federacije BiH će svojim propisom utvrditi uvjete i način osnivanja privatnih agencija.

Član 27. (1) Usluge u posredovanju u zapošljavanju, koje vrši služba

za zapošljavanje, su besplatne.

(2) Usluge, iz stava 1. ovog člana, koje vrše privatne agencije su besplatne za osobe koje traže zaposlenje. V - OSIGURANJE ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI I SOCIJALNA SIGURNOST NEZAPOSLENIH OSOBA

Član 28.

(1) Zaposlenici osiguravaju svoju materijalnu i socijalnu sigurnost za vrijeme nezaposlenosti, prvenstveno osiguranjem za slučaj nezaposlenosti, u skladu sa ovim i drugim zakonima.

(2) Materijalna i socijalna sigurnost iz stava 1. ovog člana,

podrazumjeva: a) novčanu naknadu, u skladu sa ovim zakonom; b) doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje, u

skladu sa ovim i drugim zakonima.

113

Član 29. (1) “Pravo na novčanu naknadu stiče nezaposlenia osoba

koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje osam mjeseci rada neprekidno ili osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci.

(2) Kod utvrdjivanja prava na novčanu naknadu kao godina rada smatra se vrijeme od 12 mjeseci, a rad kraći od punog radnog vremena preračunava se na puno radno vrijeme.

(3) Kao vrijeme provedeno na radu iz stava 1. ovog člana smatra se vrijeme obaveznog osiguranja prema propisima koji regulišu sistem poreza i obaveznih doprinosa.” 9

Član 30. (1) “Visinu novčane naknade čini 4o% prosječne neto

plaće isplaćene u Fedreraciji u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa nezaposlene osobe, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

(2) Novčana naknada iz stava 1. ovog člana isplaćuje se

nezaposlenoj osobi: 3 mjeseca ako je provela na radu od 8 mjeseci do 5 godina; 6 mjeseci ako je provela na radu od 5 do 1o godina; 9 mjeseci ako je provela na radu od 1o do 15 godina; 12 mjeseci ako je provela na radu od 15 do 25 godina; 15 mjeseci ako je provela na radu od 25 do 3o godina; 18 mjeseci ako je rpovela na radu od 3o do 35 godina; 24 mjeseca ako je provela na radu više od 35 godina.

(3) Nezaposlenoj osobi koja je u cijelosti iskoristila

novčanu naknadu, kod ponovnog sticanja ovog prava u vrijeme provedeno na radu, prema članu 29 ovog zakona, uračunava se samo vrijeme provedeno na radu poslije isteka poslijednjeg utvrdjenog prava na ovu naknadu.

114

(4) Nezaposlenoj osobi kojoj je pravo na novčanu naknadu prestalo ponovnim zaposlenjem prije isteka vremena u kojem je imala pravo na novčanu naknadu, a koja je ponovo ostala nezaposlena, osim iz razloga utvrdjenih u članu 36. ovog zakona, nastavlja se isplaćivanje novčane naknade za preostalo vrijeme, ako je to za nju povoljnije.” 10

“Član 30.a (1) Nezaposlenoj osobi koja ima pravo na novčanu

naknadu može se, na njezin zahtjev, isplatiti naknada u jednokratnom iznosu zavisno o utvrdjenom trajanju prava na naknadu, prema članu 3o. ovog zakona, radi samostalnog ili sa drugom osobom obrazovanj privrednog društva, radnje ili drugog oblika obavljanja samostalne djelatnosti.

(2) Nezaposlena osoba kojoj je naknada isplaćena u skladu

sa stavom 1. ovog člana ne može se prijaviti službi za zapošljavanje prije isteka vremena za koje je primila jednokratnu isplatu.

(3) Nezaposlena osoba kojoj je novčana naknada isplaćena

u skladu sa stavom 1. ovog člana može ponovo steći pravo na novčanu naknadu ako ispuni uvjete iz člana 29. ovog zakona.” 11

Član 31. (1) Zdravstveno osiguranje nezaposlenoj osobi osigurava se

u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju. (2) “Penzijsko i invalidsko osiguranje osigurava se

nezaposlenoj osobi kojoj nedostaju do tri godine penzijskog staža do sticanja uvjeta za starosnu penziju u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.” 12

Stav 3. se briše. 13

115

VI - POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA PO OSNOVU NEZAPOSLENOSTI

Član 32.

(1) Nezaposlena osoba ostvaruje prava za vrijeme nezaposlenosti u službi za zapošljavanje prema mjestu prebivališta.

(2) Prava za vrijeme nezaposlenosti nezaposlena osoba, koja je usljed ratnog stanja napustila prebivalište, ostvaruje u službi za zapošljavanje prema mjestu boravka.

Član 33. (1) “Pravo na novčanu naknadu stiče nezaposlena osoba

ako se prijavi i podnese zahtjev u roku od 3o dana od dana prestanka radnog odnosa, odnosno dana objavljivanja obrta ili djelatnosti.

(2) Nezaposlena osoba koja iz opravdang razloga propusti rok za prijavu iz stava 1. Ovog člana, može se prijaviti i podnijeti zahtjev u roku od 3o dana od dana prestanka razloga koji je prouzrokovao propuštanje roka.

(3) Pod opravdanim razlogom iz stava 2. ovog člana smatra se privremena spriječenost za rad po propisima o zdravstvenom osiguranju.

(4) Novčana naknada pripada nezaposlenoj osobi od prvog dana po prestanku radnog odnosa ako podnese zahtjev za novčanu naknadu u roku iz st. 1. i 2. ovog člana.

(5) Ako nezaposlena osoba podnese zahtjev nakon roka iz st. 1. I 2. Ovog člana novčana naknada joj pripada od dana podnošenja zahtjeva pa do isteka vremena za koje bi joj pripadalo pravo na novčanu naknadu.

116

(6) Novčana naknada ne pripada nezaposlenoj osobi koja podnese zahtjev poslije isteka vremena za koje bi joj pripadalo pravo na novčanu naknadu, na osnovu ovog zakona.” 14

Član 34. (1) Osoba koja podnosi zahtjev za ostvarivanje novčane

naknade za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa ovim zakonom, dužna je dostaviti službi za zapošljavanje sve potrebne podatke za utvrdjivanje prava.

“U članu 34. st. 2. i 3. se brišu.” 15 Član 35.

(1) “O primljenom zahtjevu za ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti rješenjem odlučuje služba za zapošljavanje.”16

(2) Protiv rješenja službe za zapošljavanje, iz stava 1. ovog člana, može se izjaviti žalba Federalnom zavodu.

(3) Protiv rješenja Federalnog zavoda može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

(4) “Pri rješavanju o pravima za vrijeme nezaposlenosti primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drugačije odredjeno.” 17

Član 36. (1) Nezaposlena osoba nema pravo na novčanu naknadu:

a) kad je svijesno doprinjela prestanku radnog odnosa; b) kad se utvrdi da je dobrovoljno napustila posao bez opravdanog

razloga. Član 37.

Opravdan razlog, u smislu člana 36. Ovog zakona, za dobrovoljno prekidanje radnog odnosa postoji u slučaju kada, s obzirom na sve okolnosti, nezaposlena osoba nema druge

117

prihvatljive mogućnosti nego da prekine radni odnos. To se naročito, ali ne isključivo, odnosi na: a) seksualno ili drukčije zlostavljanje; b) diskriminaciju, u smislu člana 5. Zakona o radu; c) uvjeta rada koji ugrožavaju zdravlje ili sigurnost; d) postupanje poslodavca suprotno zakonu; e) pritisak koji poslodavac vrši na zaposlenika zbog članstva u

sindikatu ili drugoj organizaciji zaposlenika. Član 38.

(1) “Isplata novčane naknade nezaposlenoj osobi prekida se: a) za vrijeme odsluženja odnosno dosluženja vojnog roka; b) u toku izdržavanja kazne zatvora duže od šest mjeseci.

(2) Isplata novčane naknade nezaposlenoj osobi nastavlja se za ostatak perioda do kojeg je priznato pravo na ovu naknadu, pod uvjetom da se prijavi službi za zapošljavanje u roku od 3o dana po prestanku okolnosti koja je dovela do prekida.” 18

Član 39. Nezaposlena osoba koja ostvaruje prava za vrijeme

nezaposlenosti dužna je u roku od 15 dana od dana nastanka ove okolnosti prijaviti nadležnoj službi za zapošljavanje, iz člana 32. Ovog zakona, svaku okolnost koja utiče na promjenu ili prestanak prava.

Član 40. Nezaposlena osoba koja je ostvarila primanje na koje nije

imala pravo dužna je vratiti primljene iznose odnosno nadoknaditi nastale izdatke ako je to pravo ostvarila: a) na osnovu netačne izjave ili podataka za koje je znala ili morala

znati da su netačni; b) na neki drugi nezakoniti način ili u opsegu većem od onoga koji

joj pripada; c) zbog toga što nije prijavila nastale promjene odnosno okolnosti

koje utiču na prestanak prava ili opšeg njegovog korištenja.

118

Član 41. (1) Ako je na osnovu pravomoćne sudske odluke ili odluke

poslodavca nezaposlena osoba vraćena na rad i ako je poslodavac toj osobi isplatio plaću i uplatio doprinose za razdoblje u kojem nije radila, ta osoba je dužna vratiti službi za zapošljavanje, u skladu sa članom 40. ovog zakona, isplaćene iznose na osnovu uspostavljenog joj prava za vrijeme nezaposlenosti.

(2) Služba za zapošljavanje, u smislu stava 1. Ovog člana, ima pravo na povrat uplaćenog iznosa za penzijsko i invalidsko osiguranje od nadležne službe za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Član 42. Vraćanje primljenih iznosa neće se tražiti nakon 36 mjeseci

od dana kada: a) je data netačna izjava ili dostavljeni netačni podaci; b) su nastale promijenjene okolnosti.

Član 43. Služba za zapošljavanje može:

a) tražiti vraćanje primljenih iznosa u ratama; b) tražiti vraćanje manjeg iznosa; c) osloboditi osobu obaveze plaćanja cijelog iznosa.

Član 44. “Nezaposlenoj osobi prestaju prava utvrdjena ovim

zakonom ako je: a) propustila, bez opravdanog razloga, prihvatiti odgovarajuće

zaposlenje; b) dala lažne podatke prilikom podnošenja zahtjeva; c) ispunjen jedan od uvjeta iz člana 3.b ovog zakona; d) postupila suprotno članu 39. ovog zakona.” 19

119

VII - FINANSIRANJE

Član 45. Sredstva za zadovoljavanje potreba iz domena

zapošljavanja, te za rad Federalnog zavoda i službi za zapošljavanje osiguravaju se, u skladu sa ovim zakonom, iz slijedećih izvora: a) doprinosa koji uplaćuju poslodavci i zaposlenici, u skladu sa

zakonom; b) kamata ili prihoda od uloga koje vrše Federalni zavod i služba

za zapošljavanje; c) prihoda od pokretne ili nepokretne imovine koju Federalni

zavod i služba za zapošljavanje kupe ili steknu, u skladu sa zakonom.

Član 46. Sredstva, iz člana 45. stav 1. tačka a. ovog zakona,

usmjeravaju se Federalnom zavodu u visini od 3o%, a službama za zapošljavanje u visini od 70%.

Član 47. (1) Sredstva, iz člana 45. ovog zakona, mogu se koristiti za

pokrivanje administrativnih troškova Federalnog zavoda i službi za zapošljavanje.

(2) “Sredstva Federalnog zavoda i službi za zapošljavanje mogu se koristiti za ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba i za realizaciju programa za socijalno zbrinjavanje nezaposlenih osoba.” 20

(3) Sredstva za pokrivanje administrativnih troškova službi za zapošljavanje i Federalnog zavoda utvrdjuje se godišnjim finansijskim planovima, iz člana 51. ovog zakona.

120

Član 48. Sredstva koja pripadaju službama za zapošljavanje, nakon

što se odbiju administrativni troškovi, koriste se za ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba, u skladu sa članom 28. ovog zakona.

Član 49. (1) Ako se utvrdi da su sredstva koja su na raspolaganju

službi za zapošljavanje dovoljna za ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba i pokrivanje administrativnih troškova u nastupajućem mjesecu, služba za zapošljavanje će iskoristiti peostala sredstva za ostvarivanje mjera predvidjenih čl. 21. i 25. ovog zakona.

(2) Ako se utvrdi da su sredstva koja su na raspolaganju službi za zapošljavanje nedovoljna za ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba i pokrivanje administrativnih troškova u nastupajućem mjesecu, služba za zapošljavanje podnijet će zahtjev Federalnom zavodu za dodijelu nedostajućih sredstava uz mjesečni izvještaj, iz člana 52. ovog zakona.

Član 50. (1) Sredstva koja se usmjeravaju Federalnom zavodu, nakon

što se odbiju administrativni troškovi, koriste se za postizanje ravnomjernijeg ostvarivanja materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba na teritoriji Federacije, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Federalni zavod objedinjuje sve zahtjeve za dodijelu sredstava, u skladu sa stavom 2. člana 49. ovog zakona.

(3) Federalni zavod, uz odobrenje federalnog ministarstva, dodjeljuje službama za zapošljavanje tražena sredstva za ravnomjernije ostvarivanje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba:

121

a. ako se utvrdi da su sredstva koja su na raspolaganju Federalnom zavodu dovoljna za dodijelu traženih sredstava, Federalni zavod će iskoristiti preostala sredstva za finansiranje programa za tržište rada, u skladu sa ovim zakonom;

b. ako se utvrdi da su sredstva koja su na raspolaganju Federalnom zavodu nedovoljna za dodijelu traženih sredstava, postojeća sredstva će se raspodijeliti proporcionalno svakom zahtjevu za dodijelu sredstava.

(4) Ako su sredstva dobijena udruživanjem iz vlastitih

prihoda službi za zapošljavanje i usmjeravanjem iz Federalnog zavoda nedovoljna za ostvarivanje svih prispjelih i novčanih naknada za taj mjesec, služba za zapošljavanje će smanjiti iznos novčane naknade koja se isplaćuje za taj mjesec svim nezaposlenim osobama evidentiranim u službi za zapošljavanje u omjeru koji će joj omogućiti da isplati novčane naknade.

(5) Federalni zavod obavlja nadzor nad dodijeljenim sredstvima u cilju njihovog korištenja, u skladu sa ovim zakonom.

Član 51. (1) Federalni zavod i službe za zapošljavanje izradjuju i

dostavljaju finansijske planove, na način i po postupku predvidjenom Zakonom o budžetima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 20/98).

(2) Služba za zapošljavanje podnosi godišnji finansijski plan Federalnom zavodu.

(3) Federalni zavod objedinjene finansijske planove, iz stava 1. ovog člana, podnosi federalnom ministarstvu.

122

Član 52. (1) Služba za zapošljavanje podnosi mjesečni izvještaj o

radu Federalnom zavodu.

(2) “Federalni zavod svaka tri mjeseca podnosi izvještaj o radu Federalnom ministarstvu sa podacima o finansijskom poslovanju.” 21

Član 53. Federalni zavod ima ovlasti provoditi ocjenjivanje

poslovanja službi za zapošljavanje. VIII - NADZOR

Član 54. (1) Upravni i drugi nadzor nad zakonitošću rada službe

za zapošljavanje i privatnih agencija u kantonu ostvaruje se u skladu sa ovim zakonom i propisom kantona.

(2) Nadzor nad zakonitošću rada službe za zapošljavanje i privatnih agencija, iz stava 1. Ovog člana, u pogledu primjene ovog zakona i medjunarodnih sporazuma, te nadzor nad zakonitošću rada Federalnog zavoda obavlja federalno ministarstvo.

Član 55. Inspekcijski nadzor nad izvršenjem ovog zakona, drugih

federalnih propisa i akata, medjunarodnih sporazuma u oblasti rada i zapošljavanja obavlja federalna inspencija rada.

123

IX - KAZNENE ODREDBE

Član 56. (1) Novčanom kaznom od 1.ooo,ooKM do 1o.ooo,oo KM

kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja postupi suprotno članu 2. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se odgovorna osoba kod pravne osobe novčanom kaznom od 500,00 KM do 2.000,00 KM.

(3) Svaka osoba koja smatra da je protiv nje provedena diskriminacija, iz člana 2. ovog zakona, može zatražiti naknadu štete putem nadležnog suda.


kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja obavlja poslove posredovanja u zapošljavanju suprotno članu 26. ovog zakona.

(2) Za prekršaj iz stava 1. Ovog člana kaznit će se odgovorna osoba kod pravne osobe novčanom kaznom od 250,00 KM do 1.000,00 KM. X - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 58. Federalni zavod počinje sa radom u roku od 3o dana od dana

stupanja na snagu ovog zakona. Član 59.

Federalni zavod preuzet će od Zavoda za zapošljavanje Bosne i Hercegovine zaposlenike, opremu, inventar i druge stvari, arhivu, akte, predmete, drugu dokumentaciju, sredstva za rad,

124

poslovni prostor i drugu imovinu potrebnu za ostvarivanje nadležnosti utvrdjenih ovim zakonom.

Član 60. Služba za zapošljavanje preuzet će od Zavoda za

zapošljavanje BiH i postojećih službi za zapošljavanje u kantonima zaposlenike, opremu, inventar i druge stvari, arhivu, akte, predmete, drugu dokumentaciju, sredstva za rad, poslovni prostor i drugu imovinu potrebnu za ostvarivanje nadležnosti utvrdjenih ovim zakonom.

Član 61. (1) U cilju realizacije odredaba čl. 59. i 60. Vlada Federacije

BiH imenovat će dva predstavnika u komisiju za prenos imovine Zavoda za zapošljavanje BiH (u daljem tekstu: komisija) formirane u skladu sa članom 3. Zakona o imovini Zavoda za zapošljavanje BiH (u daljem tekstu: Zakon o imovini).

(2) Komisija, odnosno arbitar, imenovan u skladu sa članom 3. Zakona o imovini (u daljem tekstu: arbitar) mjerodavan je za donošenje odluke o preuzimanju zaposlenika, raspodjeli sredstava i drugih stvari i predmeta iz čl. 59. i 60. ovog zakona.

(3) Odluke komisije, odnosno arbitra su obavezujuće za Federalni zavod, službe za zapošljavanje i institucije Federacije.

Član 62. Osobe koje su primale novčanu naknadu, u skladu sa

Zakonom o zapošljavanju (“Službeni list SRBiH”, broj 2O/9O), nastavit će primati novčanu naknadu, u skladu sa ovim zakonom, ako na to imaju pravo.

Član 63. Danom stupanja na snagu ovog zakona na teritoriji

Federacije prestaje primjena propisa i odluka iz oblasti zapošljavanja koje su se primjenjivale do dana stupanja na snagu ovog zakona.

125

Član 64. Ovaj zakon se objavljuje bez odlaganja u “Službenim

novinama Federacije BiH” i stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja. …

Član 17. Federalni zavod dužan je u roku 60 dana od dana stupanja

na snagu ovog zakona formirati savjetodavnu komisiju iz člana 3. ovog zakona. XIII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 18. (1) Dug po osnovu dospjelih a neuplaćenih doprinosa za

osiguranje od nezaposlenosti može se izmiriti u skladu sa ugovorom koji zakljčuju nosilac osiguranja i obveznik obračuna i uplate doprinosa.

(2) Ugovorom iz stava 1. ovog člana utvrdit će se medjusobna prava i obaveze ugovornih strana.

Član 19. Zahtjevi za ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti

podnijeti do dana stupanja na snagu ovog zakona, koji nisu rješeni, rješit će se prema odredbama ovog zakona.


objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”. 22

126

NAPOMENE UZ PREČIŠĆENI TEKST ZAKONA O POSREDOVANJU U ZAPOŠLJAVANJU I SOCIJALNOJ SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH OSOBA 1 Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba donio je Parlament Federacije BiH na sjednici Doma naroda od 30 jula 2001. godine i na sjednici Predstavničkog doma od 6. septembra 2001. godine, a objavljen je u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 41/o1. Ovaj zakon mijenjan je samo jednom, i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, a objavljen je u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 22/05.). 2 Prečišćeni tekst Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba obuhvaća: - Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba ( “Službene novine Federacije BiH”, broj 41/o1), - i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba ( “Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.). Napomena: Prečišćeni tekst Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba,koji sam pripremio u ovoj knjizi,nema službeni karakter, ali može korisno poslužiti za internu upotrebu. Inače, prečišćene tekstove zakona, koje usvaja Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednicama Predstavničkog doma i na sjednicama Doma naroda, utvrđuju Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda Parlamenta Federacije, na osnovu ovlašćenja, utvrđenog posebnim odredbama poslovnika o radu ovih domova, odnosno zakonom o izmjenama zakona, čiji se prečišćeni tekst utvrđuje. Prečišćeni tekst zakona, koga su utvrdile ove komisije, ima službeni karakter i objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”. 3 Član 3. izmijenjan je članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba ( “Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.); 4 Član 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) , kojim su iza člana 3. dodani novi članovi 3a. i 3b. 5 Član 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine

127

Federacije BiH”, broj 22/05.) , kojim su iza člana 4. dodani novi članovi 4.a, 4.b, 4.c. i 4.d. 6 U članu 8. stav 4. izmjenjen je članom 4. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 7 Član 4. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.), kojim su u članu 8. iza stava 4. dodani novi st. 5. i 6. 8 Član 13. brisan je članom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 9 Član 29. izmjenjen je članom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 10 Član 30. izmjenjen je članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 11 Član 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) , kojim je iza člana 30 dodan novi član 30.a. 12 U članu 31. stav 2. izmjenjen je članom 9. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 13 U članu 31. stav 3. brisan je članom 9. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 14 Član 33. izmijenjen je članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ;

128

15 U članu 34. st. 2. i 3. brisani su članom 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 16 U članu 35. stav 1. izmijenjen je članom 12. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 17 Član 12. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.), kojim je u članu 35. iza stava 3. dodan novi stav 4. 18 Član 38. izmijenjen je članom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 19 Član 44. izmijenjen je članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 20 Član 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.), kojim je u članu 47. dodan novi stav 2. 21 U članu 52. stav 2. izmijenjan je članom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Službene novine Federacije BiH”, broj 22/05.) ; 22 Čl. 17., 18., 19. i 20. predstavljaju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, koje su sastavni dio prečišćenog teksta Zakona)

129

ZAKON O ZAPOŠLJAVANJU STRANACA

(“Službene novine Federacije BiH”, broj 8/99)1 I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Ovim zakonom uređuje se način i uvjeti zapošljavanja

stranog državljanina i lica bez državljanstva (u daljem tekstu: stranac), nadležnost Federalnog zavoda za zapošljavanje i javnih službi za zapošljavanje kantona (u daljem tekstu: Služba za zapošljavanje) u postupku zapošljavanja stranaca i druga pitanja u vezi s zapošljavanjem stranaca.

Član 2. Strancem, u smislu člana 1. ovog zakona, smatra se fizičko

lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine. Poslodavcem, u smislu člana 1. ovog zakona, smatra se

fizičko odnosno pravno lice za koje stranac obavlja određene poslove, u skladu sa propisima o radu.

Član 3. Stranac može zaključiti ugovor o radu ili ugovor o

obavljanju privremenih i povremenih poslova, na osnovu radne dozvole, ako ispunjava uvjete iz zakona i općeg akta poslodavca.

Član 4. Poslodavac ne može zaključiti ugovor o radu i ugovor o

obavljanju privremenih i povremenih poslova sa strancem prije nego što stranac dobije radnu dozvolu, u skladu sa ovim zakonom.

Član 5. Federalni zavod za zapošljavanje (u daljem tekstu: Federalni

zavod), na prijedlog službe za zapošljavanje, daje odobrenje za zapošljavanje stranaca.

130

Uz prijedlog iz stava 1. ovog člana, služba za zapošljavanje podnosi i zahtjev poslodavca sa podacima iz člana 9. ovog zakona.

Član 6. Služba za zapošljavanje vodi propisane evidencije o

nezaposlenim i zaposlenim strancima i strancima koji obavljaju privremene i povremene poslove, u skladu sa propisima o radu. II - RADNA DOZVOLA

Član 7. Radna dozvola izdaje se strancu, pod uvjetom da ima

odobrenje za stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i da u evidenciji službe za zapošljavanje među nezaposlenim licima nema lica koja ispunjavaju uvjete koje poslodavac zahtijeva za zaključivanje ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

Član 8. Radna dozvola izdaje se na određeno vrijeme, a najduže za

jednu godinu. Izuzetno, strancu koji ima odobrenje za stalno nastanjenje u

Federaciji, radna dozvola može se izdati i na neodređeno vrijeme. Član 9.

Zahtjev za izdavanje radne dozvole za zaključivanje ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova za stranca, koji ima odobrenje za stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Federaciji, podnosi poslodavac službi za zapošljavanje, prema svom sjedištu, s obrazloženjem o potrebi za radom stranca, zatim o uvjetima za zaključivanje ugovora o radu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, o broju potrebnih zaposlenika, vrsti poslova i vremenu njihovog trajanja.

131

Član 10. Radnu dozvolu, na osnovu odobrenja Federalnog zavoda,

izdaje služba za zapošljavanje. Član 11.

Strancu, koji posjeduje turističku vizu, ne može se izdati radna dozvola. III - PRESTANAK VAŽENJA RADNE DOZVOLE

Član 12. Radna dozvola prestaje da važi:

protekom vremena na koje je izdata, protekom vremena za koje važi odobrenje za privremeni

boravak, otkazom boravka, u skladu sa posebnim propisima i gubitkom

statusa stalno nastanjenog stranca, istekom vremena za koji je zaključen ugovor o radu ili ugovor o

obavljanju privremenih i povremenih poslova, oduzimanjem radne dozvole.

Član 13. Strancu će se oduzeti radna dozvola ako izvrši krivično djelo

ili teško djelo protiv javnog reda i mira za koje se može izreći kazna zatvora, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

O oduzimanju radne dozvole, odlučuje služba za zapošljavanje, koja je i izdala radnu dozvolu.

Član 14. Služba za zapošljavanje dužna je, u roku od pet dana od

dana oduzimanja radne dozvole strancu, obavijestiti nadležnu inspekciju rada i poslodavca kod kojeg je stranac zaposlen.

132

Član 15. Protiv odluke službe za zapošljavanje o izdavanju ili

oduzimanju radne dozvole, može se izjaviti žalba kantonalnom ministarstvu nadležnom za rad i zapošljavanje u roku od osam dana od dana prijema odluke.

Odluka kantonalnog ministarstva nadležnog za rad i zapošljavanje je konačna i protiv nje se ne može pokrenuti upravni spor. IV - INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 16. Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega

donesenih propisa, vrši inspekcija rada kantona. Nadzor iz stava 1. ovog člana u preduzeću i ustanovi od

interesa za Federaciju vrši Federalna inspekcija rada, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

Protiv inspekcije rada iz st. 1. i 2. ovog člana može se izjaviti žalba federalnom ministarstvu nadležnom za rad i zapošljavanje.

U slučaju da inspekcija rada iz st. 1. i 2. ovog člana utvrdi da stranac nema radnu dozvolu izdatu u skladu sa ovim zakonom, ili da ne ispunjava druge propisane uvjete za rad, zabranit će rad strancu.

O zabrani rada iz stava 4. ovog člana, inspekcija rada obavjestit će službu za zapošljavanje i kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova.

133

V - KAZNENE ODREDBE

Član 17. Novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM kaznit će se

za prekršaj poslodavac ako zaključi ugovor o radu ili ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova suprotno čl. 3. i 4. ovog zakona.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana koji bude ponovljen, uz novčanu kaznu izriče se i mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od tri do šest mjeseci. VI - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 18. Poslodavac, koji je, do dana stupanja na snagu ovog zakona,

zaključio ugovor o radu odnosno ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa strancem, dužan je u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, podnijeti zahtjev za izdavanje radne dozvole strancu, u skladu sa ovim zakonom.

Ako poslodavac ne podnese zahtjev za izdavanje radne dozvole u roku iz stava 1. ovog člana, strancu prestaje da važi ugovor o radu odnosno ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

Član 19. Ako stranac ne dobije radnu dozvolu, u skladu sa ovim

zakonom, prestaje mu ugovor o radu odnosno prestaje mu ugovor o obavljanju privremenih i povremenog poslova.

Član 20. Na dan stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji

Federacije prestaje primjena propisa o zapošljavanju stranaca, koji

134

su se, do dana stupanja na snagu ovog zakona, primjenjivali na teritoriji Federacije.

Član 21. Ovaj zakon uskladit će se sa odgovarajućim zakonom koji

donese Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, u roku koji bude određen tim zakonom.


objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". 1 NAPOMENA: Zakon o zapošljavanju stranaca usvojio je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma održanoj 26. januara 1999. godine i na sjednici Doma naroda održanoj 5. januara 1999. godine.

135

ZAKON O INSPEKCIJAMA - odredbe koje se odnose na inspekciju rada

(“Službene novine Federacije BiH”, broj 69/05)1

Predmet inspekcijskog nadzora

Član 2. Inspekcijski nadzor vrši se:

1. preduzimanjem inspekcijskih radnji na utvrđivanju stanja sprovođenja propisa (u daljem tekstu: inspekcijske radnje) kod pravnih i drugih lica i građana, koji su u obavljanju svoje djelatnosti i radu dužni postupati prema tim propisima (u daljem tekstu: subjekti nadzora);

2. određivanjem upravnih mjera radi sprečavanja i otklanjanja nezakonitosti u sprovođenju tih propisa (u daljem tekstu: upravne mjere) i

3. preduzimanjem drugih upravnih mjera i radnji određenih ovim zakonom i drugim propisom.

Uloga i značaj inspekcijskog nadzora

Član 3. Inspekcijskim nadzorom obezbjeđuje se zakonitost i zaštita

javnog i privatnog interesa u skladu sa zakonom. Uloga inspekcijskog nadzora je da djeluje i preventivno radi

na podsticanju društvene discipline u izvršavanju propisima određenih obaveza.

136

Član 4. Inspekcijski nadzor organizovan prema ovom zakonu je

posao državne uprave od opšteg značaja za Federaciju. Poslovi inspekcijskog nadzora koje su obavljali federalni i

kantonalni inspekcijski organi u sastavu resornih tijela uprave prenose se na organe formirane ovim zakonom. Organizovanje inspekcijskog nadzora

Član 5. Inspekcijski nadzor prema ovom zakonu vrše federalne

inspekcije organizovane u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i kantonalne inspekcije organizovane u kantonalnim upravama za inspekcijske poslove (u daljem tekstu: uprave za inspekcije), osim za inspekcije za koje je na drugi način organizovano obavlje inspekcijskih poslova .

Inspekcijski nadzor organizuje se i vrši u Federaciji prema

ovom zakonu, osim za inspekcije koje nisu dio uprave za inspekcije i za koje je na drugi način organizovano vršenje inspekcijskog nadzora.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, poslovi inspekcijskog nadzora iz kantonalne uprave mogu se prenijeti na opštinu i grad u kojima postoje uslovi i potreba za organizovanje inspekcijskog nadzora.

Član 6. Inspekcijski nadzor neposredno vrše federalni i kantonalni

inspektori/inspektorice, kao državni službenici sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: inspektori).

137

Načela vršenja inspekcijskog nadzora

Član 8. Inspekcijski nadzor mora se vršiti brzo i efikasno. Kad inspektor utvrdi da subjekt nadzor ne postupa prema

propisima prema kojima je dužan postupati ili postupa nepravilno, dužan je upravnim mjerama i radnjama na koje je ovlašćen, spriječiti i otkloniti utvrđene nepravilnosti.

Član 9. Inspekcijski nadzor vrši se na osnovu i u granicama

ovlašćenja propisanih ovim zakonom i propisima na koje se odnosi inspekcijski pregled.

Kod određivanja upravne mjere subjektu nadzora ako je

dopušteno propisom na koji se odnosi inspekcijski nadzor, inspektor će odrediti upravnu mjeru koja je blaža za subjekta nadzora ako se tom mjerom postiže svrha radi koje se mjera određuje.

Član 10. U inspekcijskom pregledu inspektor je dužan sprovesti sve

potrebne inspekcijske radnje na utvrđivanju činjeničnog stanja. Član 11.

U inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan omogućiti subjektu nadzora učestvovanje u svim inspekcijskim radnjama i izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima bitnim za utvrđivanje potpunog i pravilnog činjeničnog stanja i zaštitu njegovih prava i pravnih interesa.

Izuzetno, u slučajevima i pod uslovima koji su ovim

zakonom određeni, inspektor može vršiti inspekcijski nadzor, odnosno inspekcijsku radnju bez učestvovanja subjekta nadzora.

138

Član 12. Inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora može preduzimati

i odgovarajuće preventivne mjere u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u sprovođenju zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire kao što su: upozorenje fizičkim i pravnim licima na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i sl.

Član 13. U vršenju inspekcijskog pregleda inspektor je samostalan, u

granicama propisanih ovlašćenja ovim zakonom i propisima na koje se odnosi inspekcijski nadzor.

U svom radu inspektor se rukovodi načelima Etičkog

kodeksa za državne službenike u Federaciji i Etičkog kodeksa za inspektore.

Član 14. Niko ne smije uticati na rad inspektora u vršenju

inspekcijskog nadzora ili ga spriječiti da izvrši inspekcijski nadzor i odredi upravne i druge mjere koje u određenoj situaciji mora preduzeti.

O svakom nedopuštenom postupanju, ako je to postupanje

propisano kao krivično djelo u smislu stava 1. ovog člana, inspektor je dužan dostaviti krivičnu prijavu nadležnom tužiocu . Propisivanje inspekcijskog nadzora

Član 15. Inspekcijski nadzor i određivanje upravnih mjera i radnji

može se propisati samo zakonom.

139

III - INSPEKCIJA RADA

Član 33. Inspekcija rada vrši inspekcijski nadzor nad sprovođenjem

Zakona i propisa i kolektivnih ugovora, koji se odnose na: 1. zapošljavanje i prekid radnog odnosa; 2. radnopravni položaj i zaštitu prava zaposlenika u radnom

odnosu kod poslodavca (obračun i isplatu plata, radno vrijeme, odmori, dopusti i dr.);

3. obavezu poslodavca da zaposlenike prijavi na penzijsko i zdravstveno osiguranje;

4. zaštitu na radu; 5. zapošljavanje stranaca; 6. zaštitu zaposlenika u ostvarivanju prava iz radnog odnosa; 7. zabranu upotrebe duvanskih proizvoda; 8. primjenu propisanih mjera zaštite na radu u projektnoj

dokumentacije tehničko-tehnoloških procesa, kao i kontrolu kod izgradnje, izvođenja i eksploatacije objekata;

9. primijenjenost propisa pri projektovanju i proizvodnji sredstava rada i sredstava rada iz uvoza;

10. redovno održavanje i ispitivanja sredstava rada, fizičkih, hemijskih ili bioloških štetnosti;

11. obezbjeđenje uslova rada zaposlenika, izloženost opasnostima i štetnostima i preduzetim mjerama za njihovo otklanjanje;

12. obezbjeđenja i sprovođenja psiho-fizičke zaštite zaposlenika, a u zavisnosti od tehničko-tehnoloških procesa rada;

13. obučenosti zaposlenika iz oblasti zaštite na radu vezano za radno mjesto i tehničko-tehnološki proces rada;

14. korišćenja odgovarajućih sredstava lične zaštite; 15. kontrolu privrednih društava koja se bave periodičnim

pregledima i ispitivanjima iz oblasti zaštite na radu; 16. zaštitu prava socijalno isključenih pojedinaca i grupa

(korisnika); 17. zaštitu prava maloljetnika, djece i lica pod starateljstvom u

korišćenju socijalne pomoći;

140

18. zaštitu prava porodica sa djecom; 19. preduzimanje mjera na zaštiti interesa korisnika socijalne zaštite

do imenovanja novog staraoca; 20. zaštitu imovine djece bez roditeljskog staranja i lica pod

starateljstvom; 21. zaštitu korisnika kojima su uskraćena ili ograničena prava; 22. zabranjuje omogućavanje korišćenja prava licima kojima ne

pripada pravo po zakonu, ili im ne pripada u tom obliku; 23. sprečavanje smještanja lica u drugu porodicu koja nije podobna

da primi dijete na smještaj; 24. obezbjeđenje kontrole ustanova koje ne prime lice koje je uputio

nadležni organ starateqstva; 25. postupanje po odluci o izdržavanju kod svake isplate stalnih

novčanih primanja; 26. kontrolu otpusta korisnika iz ustanove suprotno zakonu; 27. vođenje evidencije i dokumentacije o licima pod starateljstvom; 28. vođenje evidencije i dokumentacije o usvojenoj djeci; 29. vođenje evidencije o izdržavanju djece i roditeqa.

Inspekcija rada obavlja i druge inspekcijske poslove

određene zakonom. IV - NADLEŽNOST INSPEKCIJA Nadležnost federalne inspekcije

Član 42. Federalna inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad

izvršavanjem federalnih propisa u okviru nadležnosti određenih federalnim propisima.

Federalna inspekcija vrši inspekcijski pregled iz svoje

nadležnosti na cijelom području Federacije.

141

Nadležnost kantonalne inspekcije Član 43.

Kantonalna inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad izvršavanjem federalnih propisa u okviru nadležnosti određene Federalnim propisima i inspekcijski nadzor nad izvršavanjem kantonalnih propisa u granicama nadležnosti određene kantonalnim propisima.

Kantonalna inspekcija vrši inspekcijski nadzor iz svoje

nadležnosti na području kantona. Iskaznica inspektora

Član 55. Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje službeno

svojstvo, identitet i ovlašćeNJa predviđena zakonom. Federalnom inspektoru iskaznicu izdaje direktor Federalne

uprave, a kantonalnom inspektoru direktor kantonalne uprave. Posebne odgovornosti inspektora

Član 58. Inspektor je odgovoran za zakonito i efikasno vršenje

inspekcijskog nadzora za koji je nadležan i ispunjavanje drugih obaveza utvrđenih zakonom i drugim propisima.

142

VI - OVLAŠĆENJA INSPEKTORA U VRŠENJU INSPEKCIJSKOG NADZORA Opšta ovlašćenja inspektora

Član 67. U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo:

1. utvrditi ispunjavanje uslova za obavljanje djelatnosti (registracija, dozvola za rad, ispunjavanje tehničkih uslova, zapošljavanje drugih lica i dr.);

2. narediti subjektu nadzora ili njegovom zaposleniku da obavi radnju koja je potrebna u predmetu inspekcijskog nadzora (otvoriti prostorije, pokazati predmete, predati isprave i sl.);

3. pregledati poslovne i druge prostorije i objekte, postrojenja, uređaje, instalacije, proces rada, proizvode i drugu robu;

4. pregledati način obavljanja djelatnosti (proces rada) i kvalitet roba i usluga koje podliježu inspekcijskom nadzoru;

5. pregledati poslovne knjige, opšte i druge akte i poslovnu dokumentaciju (ugovore i sl.) od značaja za vršenje nadzora;

6. uzeti besplatno uzorke proizvoda i drugih materijala radi laboratorijske i druge stručne analize i preduzeti druge radnje radi utvrđivanja dokaza (fotografisati ili snimiti objekte, predmete, ljude i sl.);

7. utvrditi identitet lica za koje je to potrebno utvrditi u inspekcijskom nadzoru;

8. saslušati stranke, svjedoke i druga lica; 9. narediti subjektu nadzora ili njegovom zaposleniku da se izjasni

o činjenicama i drugim pitanjima koja se tiču predmeta inspekcijskog nadzora;

10. obaviti svaku drugu službenu radnju koja služi svrsi inspekcijskog nadzora.

143

Posebna ovlašćenja inspektora Član 68.

Kad je ovlašćen propisom na koji se odnosi inspekcijski nadzor, inspektor ima pravo i: 1. obaviti pregled fizičkog lica; 2. zaustaviti, pregledati i isključiti iz saobraćaja svako vozilo, osim

vozila vojske i policije; 3. zabraniti pristup mjestu na kojem se obavlja uviđaj ili druga

inspekcijska radnja; 4. ući i pregledati stambene i druge prostorije; 5. oduzeti nezakonito stečenu imovinsku korist; 6. narediti druga ograničenja i zabrane u skladu sa ovlašćenjima

prema propisima na koje se odnosi inspekcijski nadzor. VII - POSTUPAK INSPEKCIJSKOG NADZORA Primjena Zakona o upravnom postupku

Član 69. Zakon o upravnom postupku primjenjuje se na vršenje

inspekcijskog nadzora, osim u pitanjima koja su drugačije propisana ovim ili drugim federalnim zakonom.

Član 70. Postupak inspekcijskog nadzora je hitan. Inspektor je dužan efikasno obavljati inspekcijske radnje i

po službenoj dužnosti utvrditi sve što je bitno za inspekcijski nadzor i sprečavanje i otklanjanje nezakonitosti u izvršavanju propisa na koje se odnosi inspekcijski nadzor.

144

Pokretanje postupka inspekcijskog nadzora Član 71.

Postupak inspekcijskih nadzora pokreće se po službenoj dužnosti.

Pravna i fizička lica mogu podnijeti zahtjev nadležnoj

inspekciji da izvrši inspekcijski nadzor i odredi upravne i druge mjere iz njene nadležnosti.

Član 72. Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlašćenja i

pravna lica koja obavljaju javnu službu dužni su obavijestiti nadležnu inspekciju o svim nezakonitim radnjama za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a značajne su za rad inspekcije.

Organi i institucije iz stava 1. ovog člana dužni su inspekciji

uz obavještenje dostaviti i sve dokaze sa kojim raspolažu (npr. zapisnik iz svog postupka o saslušanju određenog lica, zapisnik o uviđaju, fotografije i sl.).

Član 73.

Federalna uprava dužna je izvršiti inspekcijski nadzor na zahtjev: 1. Vlade Federacije; 2. federalnog ministra iz upravne oblasti koja je u djelokrugu

ministarstva. Član 74.

Kantonalna uprava dužna je izvršiti inspekcijski nadzor na zahtjev; 1. vlade kantona; 2. kantonalnog ministra iz upravne oblasti koja je u djelokrugu

ministarstva; 3. Federalne uprave.

145

Inspekcijski nadzor na zahtjev stranke radi zaštite njenih prava i pravnih interesa

Član 75. Inspekcijski nadzor izvršiće se i na pismeni i usmeni zahtjev

lica koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa traži da se iz nadležnosti inspekcije izvrši inspekcijski nadzor i odrede upravne mjere prema određenom licu koje svojom djelatnošću, odnosno radom ugrožava zakonita prava ili pravne interese.

Ako je zahtjev iz stava 1. ovog člana osnovan, inspektor će

izvršiti isnpekcijski nadzor i o tome obavijestiti podnosioca zahtjeva. Nalog za vršenje inspekcijskog nadzora

Član 76. Inspekcijski nadzor inspektor vrši po vlastitoj procjeni, ili na

osnovu naloga za inspekcijski nadzor. Nalog inspektoru izdaje glavni inspektor. Nalog se izdaje u pismenom obliku i sadrži:

1. naziv uprave za inspekcije, broj i datum; 2. naziv subjekta nadzora kod kojeg će se izvršiti inspekcijski

nadzor; 3. predmet inspekcijskog nadzora; 4. pravni osnov za vršenje inspekcijskog nadzora; 5. ime i prezime inspektora koji će izvršiti inspekcijski nadzor; 6. datum početka vršenja inspekcijskog nadzora; 7. zahtjev prema subjektu nadzora koje treba pripremiti ili

obezbijediti da se inspekcijski nadzor može izvršiti; 8. upozorenje na pravne posljedice onemogućavanja izvršenja

inspekcijskog nadzora; 9. potpis izdavaoca naloga (glavnog inspektora).

146

U nalogu se ne navodi subjekt nadzora ako se prema nastalim okolnostima ne može odrediti.

Ako kod istog subjekta nadzora istovremeno više inspektora iz iste uprave vrši inspekcijski nadzor, za sve inspektore izdaje se jedan nalog. Takav nalog izdaje direktor uprave.

U slučaju potrebe za preduzimanjem hitnih mjera zbog zaštite javnog interesa, glavni inspektor može izdati usmeni nalog za izvršenje inspekcijskog pregleda, uz obavezu da u roku od 24 časa inspektoru izda pismeni nalog.

Član 77. Nalog za inspekcijski pregled dostavlja se i subjektu nadzora

ako je dostupan, prema pravilu najmanje tri dana prije početka vršenja nadzora.

Izuzetno, subjekt nadzora može se i telefonom obavijestiti o nalogu za inspekcijski nadzor.

Subjektu nadzora neće se dostaviti niti će se obavijestiti o nalogu za inspekcijski nadzor ako bi se time ugrozila svrha tog nadzora, već će mu se nalog predati neposredno prije početka vršenja nadzora.

Protiv naloga za inspekcijski nadzor ne može se izjaviti posebna žalba.

Član 78. Kad u inspekcijskom nadzoru inspektor utvrdi povredu

propisa, a za preduzimanje upravnih ili drugih mjera nadležna je druga inspekcija, odnosno organ uprave dužan je bez odlaganja obavijestiti nadležnu inspekciju, odnosno organ uprave.

147

Predstavljanje inspektora subjektu pregleda Član 79.

Prije početka vršenja inspekcijskog nadzora inspektor će se predstaviti subjektu nadzora, sa predočenjem svoje službene iskaznice. Mjesto obavljanja inspekcijskog pregleda

Član 80. Inspekcijski pregled obavlja se na mjestu gdje treba utvrditi

činjenice o izvršavanju propisa na koje se odnosi predmet inspekcijskog nadzora, što se određuje, u pravilu, nalogom za vršenjem inspekcijskog nadzora.

Ako se inspekcijski nadzor vrši u poslovnim prostorijama

subjekta nadzora, odgovorno lice dužno je inspektoru obezbijediti odgovarajuće uslove za rad.

Član 81. Inspekcijski nadzor može se vršiti i u službenim

prostorijama uprave za inspekcije, ako to omogućava priroda poslova na koje se odnosi nadzor.

Ako je potrebno inspektor može pozvati subjekta nadzora da mu u prostorije uprave za inspekcije dostavi potrebnu dokumentaciju i drugo, radi vršenja inspekcijskog nadzora u smislu stava 1. ovog člana. Vrijeme vršenja inspekcijskog nadzora

Član 82. Inspekcijski nadzor vrši se u vrijeme koje omogućava da se

efikasno izvrši inspekcijski nadzor, bez obzira na radno vrijeme utvrđeno propisima o radu.

148

Ako se inspekcijski nadzor vrši u poslovnim prostorijama subjekta nadzora i ne može se završiti u trajanju njegovog radnog vremena, inspektor može, ako je potrebno i ako postoje mogućnosti, izvršiti privremeno pečaćenje poslovnog prostora, ili dijela poslovnog prostora, ili samo opreme u tom prostoru u kojem se nalaze stvari ili dokumentacija na koje se odnose radnje inspekcijskog nadzora.

O privremenom pečaćenju poslovnog prostora ili opreme u slučajevima iz stava 2. ovog člana donosi se zaključak protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba.

Zaključak iz stava 3. ovog člana može se priložiti u zapisniku o inspekcijskom pregledu. Utvrđivanje podataka o subjektu pregleda

Član 83. U inspekcijskom pregledu inspektor utvrđuje, u pravilu, za

svakog subjekta nadzora: 1. identifikaciju subjekta nadzora (identitet za fizičko lice, a za

pravna lica oblik njihovog organizovanja, predstavljanje i zastupanje, prema aktu o osnivanju i upisu u sudski registar);

2. posjedovanje isprava za obavljanje djelatnosti i rada,a posebno o:

a. registraciji (upisu u sudski registar osnivanja, upis djelatnosti i dr.);

b. dozvoli za rad (obrtnica, odobrenje i sl.); c. dopuštenost korišćenja poslovnog prostora (pravni osnov

korišćenja i dr.); d. dopuštenost priključka na komunalne, elektro, gasne i

druge instalacije (pravni osnov priključenja i dr.); e. dopuštenost rada sa sredstvima i resursima sa kojima se

obavlja djelatnost (važenje koncesije, tehničkog pregleda, registracije, atesta i sl.).

149

Za strana pravna i druga lica utvrđuje se ispunjavanje uslova za njihov rad u skladu sa propisima koji se na njih primjenjuju.

Ako subjekt nadzora zapošljava strance utvrdiće se važenje njihove radne dozvole.

Inspektor će utvrditi i druge činjenice koje su značajne za postupak inspekcijskog nadzora. Dužnost omogućavanja rada inspektoru

Član 84. Subjekt nadzora dužan je omogućiti inspektoru vršenje

inspekcijskog nadzora u skladu sa nalogom za inspekcijski nadzor ili prema traženju inspektora.

Inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora dužno je omogućiti i svako drugo lice koje ima veze sa poslovima na koje se odnosi inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora.

Član 85. Ako je subjekt nadzora nepoznat ili se ne odazove pozivu

inspektora da mu omogući vršenje inspekcijskog nadzora, inspektor će izvršiti nadzor u skladu sa nastalim okolnostima i, u pravilu, uz prisustvo drugog lica koje zaključkom odredi.

Član 86. Subjekt nadzora dužan je na pismeno traženje inspektora

dostaviti tačne i potpune podatke, materijale i obavještenja koja su mu potrebne za vršenje inspekcijskog nadzora. Učestvovanje subjekta nadzora u obavljanju inspekcijskog pregleda

Član 91. Subjekt nadzora koji je pravno lice dužan je na traženje

inspektora odrediti lice koja će učestvovati u inspekcijskim

150

radnjama na utvrđivanju činjenica u predmetu inspekcijskog nadzora.

Lice iz stava 1. ovog člana dužno je inspektoru dati na uvid

poslovne knjige, dokumentaciju i druge dokaze potrebne za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

Inspektor može tražiti i od drugih lica zaposlenih kod

subjekta nadzora, kao i od lica koja su u poslovnom odnosu sa subjektom nadzora potrebne podatke za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

Inspektor svoje zahtjeve iz st. 1. do 3. ovog člana iznosi usmeno, a prema okolnostima to može odrediti i zaključkom na zapisniku, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba. Izjašnjavanje subjekta nadzora o činjenicama i dokazima u inspekcijskom nadzoru

Član 92. U inspekcijskom nadzoru inspektor samostalno određuje

koje će dokaze koristiti za utvrđivanje činjeničnog stanja.

Inspektor će upoznati subjekta nadzora sa dokazima koji nisu od njega pribavljeni i omogućiti mu da se o njima izjasni.

Subjekt nadzora dužan je na traženje inspektora dati

usmeno, odnosno pismeno izjašnjenje o činjenicama i dokazima koji su izneseni, odnosno utvrđeni u postupku inspekcijskog nadzora. Prepis poslovne i druge dokumentacije subjekta nadzora

Član 93. U inspekcijskom nadzoru inspektor može tražiti da mu

subjekt nadzora preda prepis poslovne i druge dokumentacije koja je u vezi sa predmetom nadzora.

151

Inspektor svoje zahtjeve u smislu stava 1. ovog člana iznosi usmeno, a prema okolnostima to može odrediti i zaključkom, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba.

Svaki predati prepis ovjeriće svojim potpisom subjekt

nadzora, odnosno njegovo ovlašćeno lice, a pravno lice i službenim pečatom. Privremeno oduzimanje poslovne i druge dokumentacije

Član 94. U inspekcijskom nadzoru inspektor može privremeno

oduzeti poslovnu i drugu dokumentaciju subjekta nadzora radi provjere autentičnosti i tačnosti navoda u njoj.

O privremenom oduzimanju dokumentacije subjekta nadzora inspektor donosi zaključak, protiv kojeg se može izjaviti posebna žalba koja ne odlaže izvršenje.

Zaključkom će se odrediti u kojem će roku inspektor vratiti dokumentaciju, osim ako se ona prilaže kao dokaz u prekršajnom ili krivičnom postupku.

O privremenom oduzimanju dokumentacije inspektor izdaje potvrdu u kojoj će se navesti šta je oduzeto sa potpunom identifikacijom (naziv dokumenta, izdavač, broj, datum i dr.).

Član 95. Subjekt nadzora ima pravo o svom trošku fotokopirati dokumentaciju koju je inspektor privremeno oduzeo.

152

Pozivanje odgovornog i drugih lica Član 99.

U inspekcijskom nadzoru inspektor može pozvati u upravu za inspekcije ili na mjesto obavljanja inspekcijske radnje odgovorno lice, subjekta nadzora i svako drugo lice radi saslušanja ili davanja potrebnih podataka za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora.

Lica iz stava 1. ovog člana mogu se pozvati u radne dane u vremenu od 06,00 do 22,00 časa, a izuzetno i izvan tog vremena i u sve dane ako se radi o hitnosti.

Poziv se upućuje u pismenom obliku, a izuzetno i usmeno, ili telekomunikacijskim sredstvima.

Član 100. Pozvano lice dužno je da se odazove pozivu inspektora.

Ako se pozvano lice ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda u roku od 24 časa, inspektor ga može novčano kazniti do iznosa određenog ovim zakonom, a može odrediti i da ga policija prisilno dovede.

O novčanoj kazni i prisilnom dovođenju inspektor donosi zaključak, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba. Radnje inspekcijskog postupka kod drugog lica koje nije subjekt nadzora

Član 101. Inspektor ima pravo obaviti inspekcijske radnje i kod drugog

lica koje nije subjekt nadzora, ako se kod tog lica obavlja djelatnost, nalaze stvari i drugi predmeti, isprave i sl. koji su od značaja za inspekcijski nadzor kod subjekta nadzora ili za to postoji osnovana sumnja.

153

Ako lice iz stava 1. ovog člana ne dopusti inspektoru da obavi potrebne inspekcijske radnje, inspektor može prema tom licu preduzeti upravne mjere koje za takav odnos može preduzeti i prema subjektu nadzora. Pomoć policije u obavljanju inspekcijskog pregleda

Član 102. Ako se u vršenju inspekcijskog nadzora onemogući

inspektoru obavljanje pregleda, ili pruži fizički otpor, ili ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć nadležne policije.

Nadležna policija je obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da obavi inspekcijski pregled. Inspekcijski zapisnik

Član 103. O svakom obavljenom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim pregledom.

Zapisnik sastavlja inspektor koji je obavio inspekcijski pregled. Ako je inspekcijski pregled obavilo istovremeno više inspektora po istom nalogu, u tom slučaju zajednički sastavljaju jedan zapisnik.

Zapisnik sadrži, osim navoda propisanih u Zakonu o upravnom postupku, i navode koje je neophodno navesti u obavljanju inspekcijskog pregleda.

Obrazac inspekcijskog zapisnika iz st. 1. do 3. ovog člana propisaće direktor Federalne uprave.

Direktor Federalne uprave donijeće Pravilnik o elektronskom vođenju podataka o inspekcijama i inspekcijskom

154

nadzoru od značaja za funkcionisanje inspkecijskog sistema u Federaciji u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 104. Zapisnik se sastavlja na mjestu i u toku obavljanja inspekcijskog pregleda.

U složenijem inspekcijskom pregledu zapisnik se može sastaviti i u službenim prostorijama uprave za inspekcije, najkasnije u roku od tri dana od dana obavljenog inspekcijskog pregleda.

Jedan primjerak zapisnika predaje se uz potvrdu prijema subjektu nadzora odmah nakon sastavljanja. Primjedbe na zapisnik o inspekcijskom pregledu

Član 105. Subjekt nadzora ima pravo staviti primjedbe na zapisnik o obavljenom inspekcijskom pregledu.

Primjedbe se stavljaju istovremeno sa sačinjavanjem zapisnika ili u slučaju iz stava 2. člana 103. ovog zakona, u roku od tri dana od dana prijema zapisnika.

Primjedbe na zapisnik, odnosno izjava subjekta nadzora da nema primjedbi, unosi se u zapisnik.

Ukoliko se primjedbe na zapisnik prilažu zapisniku, one se ovjeravaju potpisom tog subjekta i ovjeravanjem službenim pečatom.

Ako odgovorna lica ne stave primjedbe na zapisnik u roku iz st. 2. do 4. ovog člana, niti da pismenu izjavu da nema primjedbi, smatra se da nema primjedbi na zapisnik. Tu činjenicu inspektor konstatuje u zapisniku.

155

Dokazna snaga zapisnika o inspekcijskom pregledu Član 106.

Zapisnik o inspekcijskom pregledu je javna isprava osim onih dijelova zapisnika u kojima je subjekt nadzora stavio primjedbu da nije pravilno sastavljen.

Ako je u zapisniku o inspekcijskom pregledu naređena neka upravna mjera, subjekt nadzora u roku od tri dana može uložiti prigovor.

Razmatranje primjedbi na zapisnik o inspekcijskom pregledu

Član 107. Inspektor je dužan razmotriti primjedbe na zapisnik o obavljenom inspekcijskom pregledu i, prema potrebi, upotpuniti inspekcijske radnje na koje se primjedbe odnose.

O primjedbama na zapisnik inspektor posebno ne odlučuje, već ih razmatra u postupku donošenja upravnog akta u predmetu obavljenog inspekcijskog pregleda. U obrazloženju tog akta moraju se razmatrati sve date primjedbe na zapisnik. Upravne mjere koje inspektor određuje u inspekcijskom pregledu

Član 108. Kad inspektor utvrdi da subjekt nadzora ne postupa ili postupa nepravilno ili nepotpuno prema obavezama koje su mu određene propisima, dužan je prema utvrđenom činjeničnom stanju u zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu, narediti odgovarajuće upravne mjere i to: 1. narediti da se utvrđeni nedostaci, nepravilnosti otklone na način

i u roku kako je određeno ovim zakonom i propisima na koji se odnosi inspekcijski nadzor;

156

2. zabraniti ili privremeno zabraniti djelatnost kada je to određeno ovim zakonom ili posebnim propisima čiji nadzor nad sprovođenjem vrši inspekcija.

3. privremeno oduzeti i uništiti robu za koju se utvrdi da je protivpravno nastala ili služi prometu ili izvršenju radnji i poslova koji su u suprotnosti sa propisima;

4. narediti preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je privredni subjekt i drugo pravno lice, institucija koja ima javna ovlašćenja, odnosno organ uprave obavezan da preduzme;

5. prisilno sprovesti izvršenje određene upravne mjere kada je subjekt nadzora sam ne izvrši;

6. izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, kad je izričito ovlašćen propisom na koji se odnosi inspekcijski nadzor.

7. podnijeti prijavu protiv subjekta nadzora i odgovornog lica za učinjeni prekršaj ili krivično djelo;

8. odrediti i druge mjere i obaviti radnje koje su određene ovim zakonom i posebnim propisima.

Javno objavljivanje upravne mjere

Član 109. Ako se određenom upravnom mjerom subjektu nadzora postiže potpunija uloga izvršenog inspekcijskog nadzora, inspektor može upravnu mjeru javno objaviti na odgovarajući način (na ulazu u poslovne prostorije subjekta nadzora, u javnim glasilima i na drugi primjeren način). Zabrana rada subjektu nadzora

Član 110. Kad subjekt nadzora nema zakonom propisanu ispravu iz člana 83. ovog zakona, inspektor mu može zabraniti rad u potpunosti ili djelimično.

Inspektor može zabraniti rad subjektu nadzora i iz drugih razloga koji su određeni propisom čiji nadzor nad sprovođenjem vrši inspekcija.

157

Ukoliko subjekt nadzora predoči inspektoru dokaz da je blagovremeno i u zakonom propisanom postupku podnio zahtjev nadležnom organu za izdavanje potrebnih isprava iz stava 1. ovog člana, a one mu nisu u zakonom propisanom roku izdate, inspektor je dužan na to ukazati inspekciji nadležnoj za nadzor rada tog organa.

Član 111. Zabrana rada počinje teći od dana uručenja rješenja. Žalba na rješenje ne odlaže izvršenje rješenja.

Rješenje o zabrani rada ukinuće inspektor kada se otklone ili prestanu razlozi zbog kojih je doneseno, a najkasnije u roku tri dana od dana od saznanja za te razloge. Pečaćenje poslovnih prostorija subjekta pregleda

Član 112. Kad je subjektu nadzora zabranjen rad, inspektor će pečaćenjem ili na drugi odgovarajući način zatvoriti poslovne prostorije u kojima je zabranjen rad.

Zatvaranje poslovnih prostorija u smislu stava 1. ovog člana inspektor će odrediti u rješenju kojim je određena zabrana rada.

O pečaćenju ili na drugi način zatvaranja poslovnih prostorija inspektor će sastaviti zapisnik.

Direktor Federalne uprave donijeće propis o načinu pečaćenja i drugih oblika zatvaranja poslovnih prostorija u kojima je određena zabrana rada.

Određivanje upravne mjere prema drugom licu koje nije subjekt nadzora

158

Član 113. Ako je subjektu nadzora omogućeno nezakonitom radnjom drugog lica da može obavljati djelatnost, odnosno raditi suprotno propisima, inspektor će odrediti upravnu mjeru tom licu da odmah, ili u određenom roku otkloni svoje nezakonite radnje.

Protiv lica koje je učinilo nezakonitu radnju u smislu stava 1. ovog člana inspektor može preduzeti i druge upravne mjere kao i protiv subjektu nadzora kojem je omogućeno obavljanje djelatnosti suprotno propisima. Usmeno određivanje upravne mjere

Član 114. U inspekcijskom nadzoru inspektor će subjektu nadzora usmeno odrediti upravnu mjeru i narediti da se odmah izvrši: 1. u slučajevima koji su izričito određeni propisima na koje se

odnosi inspekcijski nadzor, 2. kad je u nastaloj situaciji neophodno, po ocjeni inspektora,

preduzeti radnje na otklanjanju neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, ili nastanak veće materijalne štete.

Usmeno određene upravne mjere unose se u zapisnik o

inspekcijskom nadzoru. Član 115.

Ako subjekt nadzora ne izvrši usmeno određenu mjeru inspektor može, prema nastaloj situaciji, određenu mjeru izvršiti: 1. putem drugog lica (član 133); 2. prisilom na izvršenje sa novčanim kažnjavanjem (član 135.) i 3. neposrednom fizičkom prisilom (član 137.).

O usmeno određenim upravnim mjerama i njihovom izvršenju inspektor će izdati pismeno rješenje u roku koji je određen ovim zakonom.

159

Rješenje inspektora o upravnim mjerama Član 121.

Upravne mjere inspektor određuje rješenjem.

Rješenje mora biti u pismenom obliku i obavezno sadrži: 1. naziv uprave za inspekcije i naziv inspekcije koja donosi

rješenje; 2. broj i datum rješenja; 3. uvod: naziv inspekcije koja donosi rješenje i odredbe propisa o

nadležnosti inspekcije da može donijeti rješenje o upravnoj mjeri;

4. dispozitiv: naziv subjekta nadzora kojem se određuje upravna mjera sa kratkim i određenim navođenjem šta se upravnom mjerom naređuje, ili zabranjuje;

5. u dispozitivu se navodi i rok do kojeg se određena upravna mjera mora izvršiti, nalog da je subjekt nadzora obavezan inspektora obavijestiti o izvršenoj upravnoj mjeri i da izjavljena žalba na rješenje ne odgađa njegovo izvršenje;

6. obrazloženje: navodi se nalog kojim je određeno obavljanje i predmet inspekcijskog pregleda, vrijeme kada je pregled izvršen, utvrđeno činjenično stanje i navod u čemu se sastoje povrede materijalnog propisa na koji se odnosi pregled;

7. u obrazloženju se navodi i da je subjektu nadzora dostavljen zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu, konstatacija da li je stavljen prigovor na zapisnik, ocjena osnovanosti prigovora i da li je eventualno upotpunjavan inspekcijski postupak i kakav je njegov rezultat;

8. na kraju obrazloženja se navode odredbe materijalnog propisa koje propisuju ovlašćenja inspektora da može odrediti upravnu mjeru kakva je određena u dispozitivu;

9. kad žalba ne odlaže izvršenje rješenja u obrazloženju rješenja se navodi i propis kojim je to određeno;

10. uputstvo o pravnom lijeku sadrži: obavještenje o pravu na podnošenje žalbe, kome se podnosi, u kojem roku i sa kolikom upravnom taksom i kako se može podnijeti.

160

Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputstvu o pravnom lijeku navodi se kojem se sudu podnosi tužba i u kojem roku.

Rješenje potpisuje inspektor i ovjerava ga pečatom nadležna uprava za inspekcije.

Član 122. Kad se određuju upravne mjere koje se moraju odmah izvršiti ili odmah započeti njihovo izvršenje, rješenje o upravnoj mjeri može se donijeti i na odgovarajućem obrascu i mogu se rukom napisati određeni podaci i odluke.

Rješenje iz stava 1. ovog člana sadrži u obrazloženju, u pravilu, razlog zbog kojeg se donosi takvo rješenje i navođenje propisa na osnovu kojeg je određena upravna mjera. Rok za donošenje rješenja o upravnim mjerama

Član 123. Rješenje o izrečenim upravnim mjerama inspektor je dužan donijeti u rokovima utvrđenih zakonom, a u hitnim slučajevima najkasnije u roku od tri dana po isteku roka za stavljanje primjedbi na zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru (član 105. stav 2.).

O usmeno izrečenim upravnim mjerama inspektor je dužan donijeti rješenje u roku od tri dana od dana izricanja tih mjera.

161

IX - IZVRŠENJE UPRAVNIH MJERA Obavještenje inspektora o izvršenju upravne mjere

Član 124. Kad se upravna mjera sastoji od radnji koje subjekt nadzora mora izvršiti u određenom roku, subjekt nadzora dužan je o izvršenju tih radnji odmah u pismenom obliku obavijestiti inspektora koji je donio rješenje o upravnoj mjeri, a najkasnije tri dana nakon izvršenja.

Obavještenje se može i usmeno saopštiti na zapisnik u nadležnoj upravi za inspekcije.

Uz obavještenje prilažu se i odgovarajući dokazi ako se njima dokazuje izvršenje upravne mjere. Utvrđivanje izvršenja upravne mjere

Član 125. Izvršenje upravne mjere inspektor prati i utvrđuje po službenoj dužnosti.

Izvršenje upravne mjere inspektor utvrđuje na osnovu izvršenog kontrolnog inspekcijskog pregleda ili drugih dokaza i o tome sastavlja poseban zapisnik ili službenu zabilješku. Produženje roka izvršenja upravne mjere

Član 126. Na zahtjev subjekta nadzora inspektor može produžiti rok izvršenja upravne mjere do 30 dana ako su ispunjeni sljedeći uslovi: 1. da subjekt nadzora ima dokaz o registraciji i dozvolu za rad, a

upravna mjera se odnosi na otklanjanje drugih nedostataka i nepravilnosti;

2. da je subjekt nadzora započeo sa izvršenjem upravne mjere;

162

3. da propisom na osnovu kojeg je upravna mjera određena nije izričito propisano da se izvršenje mjere ne može odgađati;

4. da se osnovano može očekivati da će subjekt nadzora potpuno izvršiti upravnu mjeru u produženom roku za izvršenje.

O produženju roka za izvršenje upravne mjere, odnosno odbijanju zahtjeva za produženje, inspektor donosi zaključak, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba. Odgađanje izvršenja rješenja o upravnoj mjeri zabrane rada

Član 127. Izuzetno, ako je protiv konačnog rješenja o zabrani rada subjekta nadzora pokrenut upravni spor kod nadležnog suda, inspektor može na zahtjev subjekta nadzora, uz pismenu saglasnost glavnog inspektora i direktora uprave za inspekcije, odgoditi izvršenje tog rješenja do konačne odluke suda, ako bi izvršenje rješenja o zabrani rada nanijelo štetu subjektu nadzora, koja bi se teško mogla popraviti.

Odgađanje izvršenja rješenja o zabrani rada neće se dopustiti ako je propisom na osnovu kojeg je takva upravna mjera određena izričito propisano da se izvršenje mora odmah sprovesti po donošenju rješenja. Zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja rješenja o upravnoj mjeri

Član 128. Kad subjekt nadzora nije u roku koji mu je određen izvršio upravnu mjeru koja se sastoji u nenovčanoj obavezi ili je izvršio samo djelimično, inspektor je dužan donijeti zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja rješenja kojim je mjera određena.

Zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja rješenja, inspektor je dužan donijeti odmah kada istekne rok za njegovo izvršenje i utvrdi da upravne mjere nisu izvršene kako su određene rješenjem, a

163

najkasnije u roku od pet dana od dana kad je rješenje postalo izvršno.

Zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja donosi se i kad su usmeno određene upravne mjere (član 114.) i odmah naređeno njihovo izvršenje ako te mjere nisu izvršene.

Izvršnost rješenja o upravnim mjerama utvrđuje se prema Zakonu o upravnom postupku.

Žalba protiv zaključka o dozvoli prisilnog izvršenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Član 129. Zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja rješenja obavezno u dispozitivu sadrži: 1. podatke kada je rješenje postalo izvršno; 2. podatke o određivanju predmeta prisilnog izvršenja i 3. način i rok prisilnog izvršenja.

Način prisilnog izvršenja i sredstva izvršenja moraju biti

takva da se izvršenje sprovede na način i u postupku koji je najpovoljniji za subjekt nadzora.

Ako je neophodno iz posebnih razloga zaštite javnog interesa, prisilno izvršenje može se sprovesti i na dan državnog praznika, nedjeljom i noću.

Rok prisilnog izvršenja mora se odrediti tako da se sa izvršenjem počne najkasnije tri dana nakon uručenja zaključka o prisilnom izvršenju subjektu nadzora i da se završi najduže u roku od 15 dana od dana donošenja zaključka.

Zaključak o dozvoli prisilnog izvršenja sadrži sve dijelove kao i rješenje o upravnim mjerama (član 121.).

164

Zapisnik o prisilnom izvršenju upravne mjere Član 130.

O sprovođenju zaključka o dozvoli prisilnog izvršenja inspektor sastavlja zapisnik.

U zapisniku se utvrđuje činjenično stanje prisilnog izvršenja upravne mjere. Zapisnik se ulaže u spis predmeta a jedan primjerak uručuje subjektu nadzora.

Na zapisnik o sprovedenom izvršenju upravne mjere, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe člana 103. ovog zakona o zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu. Prekid i obustava izvršenja upravne mjere

Član 131. Započeto izvršenje rješenja o upravnoj mjeri može se prekinuti samo u slučaju nemogućnosti izvršenja uslijed više sile, a nastaviće se odmah po prestanku razloga prekida.

O prekidu izvršenja inspektor donosi zaključak, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba.

Član 132. Prisilno izvršenje rješenja o upravnoj mjeri inspektor će obustaviti samo ako se utvrdi da je određena obaveza izvršena, ili je njeno izvršenje nemoguće.

O obustavi izvršenja inspektor donosi zaključak, protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba. Izvršenje upravne mjere putem drugog lica

Član 133. Ako subjekt nadzora nije izvršio upravnu mjeru, a ona je takva da je može izvršiti i drugo lice, inspektor će odrediti

165

zaključkom o dozvoli prisilnog izvršenja da se ta obaveza izvrši preko drugog lica o trošku subjekta nadzora.

Inspektor samostalno određuje drugo lice preko kojeg će sprovesti izvršenje.

Posebnim zaključkom inspektor može subjektu nadzora odrediti obavezu da položi potreban iznos novca na račun uprave za inspekcije iz kojeg će se podmiriti troškovi izvršenja preko drugog lica.

Zaključak o obavezi polaganja tog iznosa je izvršan danom dostave subjektu nadzora.

Član 134. Nadzor nad izvršenjem upravne mjere preko drugog lica vrši inspektor. U okviru tog nadzora inspektor pazi da se izvršenje pravilno sprovede i daje uputstva neposrednim izvršiocima ili licu koje rukovodi njihovim radom.

U zapisniku o sprovođenju prisilnog izvršenja upravne mjere (član 130.) navešće se konstatovanje o radnjama inspektora u smislu stava 1. ovog člana. Izvršenje upravne mjere prisilom sa novčanim kažnjavanjem

Član 135. Ako subjekt nadzora nije izvršio upravnu mjeru koja se sastoji u nenovčanoj obavezi, a ta se mjera ne može izvršiti ni preko drugog lica, već je mora izvršiti lično samo subjekt nadzora, inspektor će subjektu nadzora izreći novčanu kaznu radi prisiljavanja na izvršenje upravne mjere i istovremeno odrediće mu novi rok za izvršenje uz prijetnju novom i većom novčanom kaznom.

Novčana kazna izriče se u iznosu koji je određen propisom na osnovu kojeg je upravna mjera određena.

166

Ako propisom iz stava 1. ovog člana nije određen iznos novčane kazne koju može izreći inspektor, novčana kazna za fizičko lice iznosi od 200,00 KM do 1.000,00 KM, a za pravno lice od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.

Član 136. Novčanu kaznu subjektu nadzora inspektor izriče posebnim zaključkom, protiv kojeg se može izjaviti žalba.

Novčana kazna plaća se u roku od pet dana od dana prijema zaključka. Uplata se vrši na račun budžeta Federacije kad je kaznu izrekao federalni inspektor, odnosno na račun budžeta kantona kad je novčanu kaznu izrekao kantonalni inspektor.

Odredbe čl. 122. i 123. ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se i na postupanje inspektora prema ovom članu. Izvršenje upravne mjere neposrednom fizičkom prisilom

Član 137. Ako subjekt nadzora nije izvršio upravnu mjeru, a prema prirodi obaveze ta se mjera može izvršiti neposrednom fizičkom prisilom na subjekta nadzora, inspektor će na taj način izvršiti upravnu mjeru.

Fizička prisila mora biti primjerena predmetu izvršenja i srazmjerna otporu izvršenja.

Izvršenje neposrednom fizičkom prisilom sprovodi se na način određen zaključkom o dozvoli izvršenja.

Član 138. Zavisno od nastalih okolnosti, ako je neophodno, inspektor može odrediti da se neposrednom fizičkom prisilom izvrši i usmeno određena upravna mjera.

167

Izvršenje upravne mjere radi osiguranja Član 139.

Ako se osnovano očekuje da će izvršenje rješenja o upravnoj mjeri biti spriječeno, ili znatno otežano kad ono postane izvršno, inspektor može zaključkom dozvoliti prisilno izvršenje tog rješenja i prije njegove izvršnosti prema pravilima Zakona o upravnom postupku.

O dozvoli prisilnog izvršenja rješenja o upravnoj mjeri prije njegove izvršnosti donosi se poseban zaključak.

Izvršenje rješenja prije njegove izvršnosti može se odrediti u potpunosti za sve mjere iz rješenja, ili samo za one za koje postoji opasnost iz stava 1. ovog člana.

Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana dozvoljena je posebna žalba u roku tri dana od dana uručenja. Žalba ne odgađa sprovođenje izvršenja rješenja. X - DOSTAVA PISMENA U INSPEKCIJSKOM NADZORU Dostava pismena subjektu nadzora

Član 140. Dostava pismena subjektu nadzora (poziv, zapisnik,

zaključak, rješenje i drugi akti) obavlja se po pravilima Zakona o upravnom postupku, osim u slučajevima koji su drugačije regulisani ovim zakonom. Mjesto i vrijeme dostave pismena

Član 141. Dostava pismena se, u pravilu, obavlja u poslovnim prostorijama, odnosno u sjedištu subjekta nadzora.

168

Ukoliko subjekt nadzora nema poslovne prostorije, dostava se obavlja na svakom mjestu na kojem je pismeno moguće uručiti primaocu.

Kad se dostava ne može obaviti na način iz st. 1. i 2. ovog člana, inspektor može pozvati subjekta nadzora u upravu za inspekcije radi predaje pismena. U tom slučaju inspektor postupa prema odredbama čl. 99. i 100. ovog zakona.

Član 142. Ako se dostava pismena ne može obaviti na način propisan u članu 140. ovog zakona zbog toga što se ne može odrediti mjesto gdje se subjekt nadzora nalazi, ili zbog toga što odbija primiti dostavu, inspektor će pismeno istaći na oglasnoj tabli u upravi za inspekcije. Istekom tri dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli smatra se da je pismeno predano subjektu nadzora.

O izvršenoj dostavi prema prethodnom stavu i razlozima zbog kojih se tako postupilo, inspektor će sastaviti službenu zabilješku i uložiće je u spis predmeta. Potvrda prijema pismena

Član 143. Prijem pismena subjekt nadzora potvrđuje na dostavnici, na kojoj sam ispisuje slovima datum prijema. Ako je subjekt nadzora pravno lice, potvrdu prijema ovjeriće pečatom.

Potvrda prijema zapisnika o inspekcijskom nadzoru i rješenja i zaključka inspektora može se staviti i na primjerku tih akata koji ostaju inspektoru u spisu.

169

XI - PRAVNI LIJEKOVI PROTIV RJEŠENJA I ZAKLJUČAKA INSPEKTORA Žalba na rješenje i zaključak kantonalnog inspektora

Član 144. Na rješenje kantonalnog inspektora o određenim upravnim mjerama na osnovu federalnog propisa može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

O žalbi rješava direktor Federalne uprave.

Žalba na rješenje kantonalnog inspektora odgađa izvršenje tog rješenja, osim ako to nije propisano posebnim propisom.

Odredbe st. 1.do 3. ovog člana odnose se i na zaključak kantonalnog inspektora protiv kojeg je dopuštena žalba.

Član 145. Na rješenje kantonalnog inspektora o određenim upravnim mjerama na osnovu kantonalnog propisa može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana prijema rješeNJa.

O žalbi rješava kantonalno ministarstvo iz upravne oblasti na koju se odnosi inspekcijski nadzor ako kantonalnim zakonom nije određeno da o žalbi rješava drugi kantonalni organ uprave. Žalba na rješenje i zaključak federalnog inspektora

Član 146. Na rješenje federalnog inspektora o naređenim upravnim mjerama može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

O žalbi rješava federalno ministarstvo iz upravne oblasti na koju se odnosi inspekcijski nadzor ako federalnim zakonom nije određeno da o žalbi rješava drugi federalni organ uprave.

170

Žalba na rješenje federalnog inspektora o upravnim mjerama odgađa izvršenje rješenja, ako ovim i posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Odredbe st. 1.do 3. ovog člana odnose se i na zaključak federalnog inspektora protiv kojeg je dopuštena žalba. Rok za rješavanje žalbe

Član 147. Žalbu na rješenje i zaključak federalnog i kantonalnog inspektora donesenih u vršenju inspekcijskog nadzora, nadležni drugostepeni organ dužan je riješiti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Upravni spor

Član 148. Rješenje Federalne uprave doneseno po žalbi na rješenja i zaključke kantonalnog inspektora i rješenje federalnog ministarstva doneseno po žalbi na rješenje i zaključak federalnog inspektora, su konačni upravni akti i protiv njih se može pokrenuti upravni spor. Saradnja federalne i kantonalnih inspekcija u vršenju inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem federalnih propisa

Član 151. Kad federalna inspekcija utvrdi da je potrebno hitno izvršiti inspekcijski nadzor i preduzeti određene upravne mjere iz nadležnosti kantonalne inspekcije na osnovu federalnog propisa, federalna inspekcija, ili direktor Federalne uprave narediće u pismenoj formi kantonalnoj inspekciji da izvrši određeni inspekcijski nadzor i preduzme upravne mjere i o tome obavijesti federalnu inspekciju, ili direktora Federalne uprave.

171

Neposredno vršenje inspekcijskog nadzora od federalne inspekcije

Član 152. U slučaju kad je kantonalna inspekcija propustila izvršiti ili nije mogla izvršiti inspekcijski nadzor u sprovođenju federalnih propisa u roku koji nalaže nastala situacija, federalna inspekcija izvršiće taj inspekcijski nadzor.

U vršenju inspekcijskog nadzora prema stavu 1. ovog člana, federalna inspekcija ima sva prava i obaveze kao i kantonalna inspekcija.

O postupanju prema stavu 1. ovog člana federalni inspektor obavijestiće kantonalnu upravu.

Odredbe člana 146. ovog zakona odnose se i na rješenja i zaključke donesene u vršenju inspekcijskih nadzora iz st. 1. do 3. ovog člana. Preventivne aktivnosti inspekcija

Član 154. U cilju sprečavanja štetnih posljedica zbog nepostupanja u skladu sa propisima, federalna i kantonalne uprave dužne su preduzimati odgovarajuće preventivne mjere (upozoravanje subjekata nadzora na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i sl.). Federalna i kantonalne uprave dužne su obavještavati i građane o štetnim posljedicama kako bi mogli preduzeti mjere samozaštite.

172

XIII - KAZNENE ODREDBE Prekršaji i prekršajne kazne

Član 155. Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 500,00 KM kazniće se za prekršaj odgovorno fizičko lice ako: 1. inspektora onemogući, ili mu znatno oteža vršenje inspekcijskog

nadzora, ili obavljanje radnje inspekcijskog postupka (čl. 84, 86, 94. st. 1., član 92. stav 3.);

2. inspektoru ne da uzorak proizvoda za ispitivanje kvaliteta (član 87. stav 2.);

3. ne odazove se na poziv inspektora, a izostanak ne opravda (član 100. stav 2.);

4. ne izvrši upravnu mjeru u roku i na način koji je inspektor naredio (čl. 114, 121. st. 2. tač. 4. i 5.);

5. spriječi da se upravna mjera izvrši preko drugog lica (član 133.);

6. u ostavljenom roku ne obavijesti inspektora o izvršenju upravne mjere (član 124.);

7. inspektoru da lažnu prijavu ili lažne podatke koji su u inspekcijskom postupku uzeti kao dokaz;

8. teže naruši red, ili učini veću nepristojnost u vršenju inspekcijskog nadzora, ili obavljanju radnje inspekcijskog postupka.

Novčanom kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i svako drugo fizičko lice koje je učinilo prekršaj propisan ovim članom, bez obzira što nije odgovorno fizičko lice u predmetu inspekcijskog nadzora.

Član 156. Kad je prekršaj iz člana 155. ovog zakona učinjen u pravnom licu, pored novčanog kažnjavanja odgovorna fizička lica zaposlena u tom pravnom licu, za isti prekršaj kazniće se i pravno lice novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.

173

Prestanak važenja zakona i drugih propisa

Član 158. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti odredbe drugih federalnih zakona i drugih federalnih propisa koji propisuju djelatnost za inspekcije iz čl. 31. do 40. ovog zakona, osim odredaba koje propisuju predmet njihovog inspekcijskog nadzora i ovlašćenja u tom nadzoru. 1 Zakon o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine donio je Parlament Federacije BiH na sjednici Predstavničkog doma od 1. juna 2005. godine i na sjednici Doma naroda od 4. maja 2005. godine.

174

OPŠTI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA TERITORIJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Zaključen: 27. avgusta 2005. godine Objavljen: “Službene novine Federacije BiH”, broj 54/05) Na osnovu člana 112. stav 1. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/99, 32/00 i 29/03), Vlada Federacije Bosnei Hercegovine i Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine, na strani poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine i Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, na strani zaposlenika Federacije Bosne i Hercegovine, zaključuju

OPŠTI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA TERITORIJU FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE I - OPŠTE ODREDBE Predmet Ugovora

Član 1. Ovim kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze poslodavaca i zaposlenika iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosnom, plate i naknade plata, posebno najniža plata, djelovanje i uvjeti rada sindikata, pravila o postupku kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora, sastav i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova, te štrajk. Teritorija i subjekti na koje se primjenjuje kolektivni ugovor

Član 2. Ovaj kolektivni ugovor zaključuje se i primjenjuje na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

175

Kolektivni ugovor je obavezujući i važi za sve poslodavce bez obzira na strukturu kapitala, organe uprave i službe za upravu, policiju, javne ustanove i druge pravne subjekte.

Samostalni sindikati za područja djelatnosti iz stava 2. ovog člana zaključuju kolektivne ugovore u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom i njihovim radnim i proizvodnim specifičnostima. II - PRAVA I OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

Član 3.

Ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorima na nivou kantona, kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, ne mogu se utvrditi manja prava od prava utvrđenih u Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) i drugim zakonima kojima se regulišu prava po osnovu rada.

Kolektivnim ugovorima na nivou područja djelatnosti, pravilnicima o radu i ugovorima o radu ne mogu se utvrditi manja prava za zaposlenike od prava utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom.

Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorom na nivou kantona, kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili zakonom, primjenjuje se za zaposlenika najpovoljnije pravo, osim u slučaju člana 8. stav 3. ovog kolektivnog ugovora.

176

Obaveze poslodavaca i zaposlenika Član 4.

Poslodavci su dužni pridržavati se odredbi ovog kolektivnog ugovora i kolektivnih ugovora kantona, područja djelatnosti i u skladu s njima donijeti pravilnik o radu i zaključiti ugovor o radu sa zaposlenicima.

Poslodavac mora omogućiti zaposleniku prije stupanja na rad da se upozna sa propisima o radnim odnosima, organizacijom rada i zaštitom na radu.

Poslodavac je dužan na prikladan način zaposlenicima učiniti dostupnim propise o zaštiti na radu, kolektivne ugovore i pravilnik o radu.

Član 5. Poslodavac je obavezan zaposleniku sa kojim je zaključio ugovor o radu obezbijediti i dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti platu. Poslodavac ima pravo bliže odrediti mjesto i način obavljanja rada zaposlenika, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika. Poslodavac je dužan osigurati zaposleniku uslove za siguran rad, u skladu sa posebnim zakonom i drugim propisima. Zaposlenik je obavezan prema uputama poslodavca, datim u skladu sa naravi i vrstom rada, izvršavati preuzeti posao. III - PLATE I NAKNADE PLATA Osnovna pravila za obračun i isplatu plata

Član 6. Poslodavac je dužan zaposlenicima isplatiti jednake plate za rad jednake vrijednosti, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, regionalnu, polnu, političku i sindikalnu pripadnost i opredjeljenje.

177

Poslodavac ne može zaposleniku obračunati i isplatiti platu u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, osim u slučajevima predviđenim u članu 8. stav 3. ovog ugovora.

Kolektivnim ugovorom za područja djelatnosti, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plate, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

Poslodavac je dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun bruto i neto plate prilikom njene isplate.

Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati platu ili je ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plate zaposleniku uručiti obračun iznosa plate koji je bio dužan isplatiti.

Obračun iz stava 5. ovog člana ima snagu izvršne isprave.

Pojedinačne isplate plate nisu javne. Osnovna plata

Član 7. Osnovna plata je najniži iznos koji poslodavac mora isplatiti zaposleniku za puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće grupe složenosti, normalne uslove i rezultate rada.

Osnovna plata je proizvod najniže neto plate i odgovarajućeg koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja.

178

Najniža plata Član 8.

Najniža bruto plata se utvrđuje kolektivnim ugovorima za područje djelatnosti, s tim da bruto satnica sa doprinosima iz plate, doprinosima na platu i porezom na platu ne može biti manja od 2,96 KM.

Najniža neto satnica ne može biti manja od 1,75 KM.

Izuzetno, kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti, za pojedine subjekte u područjima djelatnosti, mogu se utvrditi uslovi, visina, način i periodi utvrđivanja bruto, odnosno neto satnice, koja ne može biti niža od 1,25 KM neto.

Najniža neto plata je osnovica za obračun osnovne plate zaposlenika.

Član 9. Najniža bruto satnica usklađuje se sa povećanjem troškova života, rasta cijena na malo i ukupnog privrednog napretka, najmanje jednom godišnje Odlukom Vlade Federacije BiH na osnovu usaglašenih stavova socijalnih partnera u Ekonomsko- socijalnom vijeću za teritoriju Federacije BiH.

Ukoliko se troškovi života u posljednja tri mjeseca povećaju najmanje 5%, vrši se obavezno usklađivanje najniže bruto satnice. Utvrđivanje koeficijenta za obračun osnovne plate

Član 10. Vrednovanje poslova, odnosno utvrđivanje koeficijenta složenosti, kao i normi gdje je to potrebno, utvrđuje se kolektivnim ugovorima za područja djelatnosti, u skladu sa njihovim radnim i proizvodnim specifičnostima.

179

Zaposlenici moraju unaprijed biti upoznati sa grupama složenosti poslova i radnim normama za koje zaključuju ugovor o radu. Pravo na povećanu osnovnu platu

Član 11. Zaposlenik ima pravo na povećanu osnovnu platu za otežane uvjete rada (buka, vlaga, prašina, mračne prostorije, rad pri obojenoj svjetlosti, teški fizički napori i sl.), kao i za rad gdje je zakonom propisana primjena sredstava zaštite na radu.

Povećanje plate iz stava 1. ovog člana utvrdiće se kolektivnim ugovorima grana i djelatnosti uvažavajući specifičnosti svakog područja djelatnosti. Pravo na povećanu platu

Član 12. Zaposlenik ima pravo na povećanu platu za: prekovremeni rad najmanje 30% od bruto satnice; noćni rad najmanje 30% od bruto satnice; rad na dan sedmičnog odmora najmanje 20% od bruto satnice; rad u dane praznika koji su po zakonu neradni najmanje 50% od

bruto satnice. Dodaci se međusobno ne isključuju.

Pravo na povećanje plate za godine radnog staža

Član 13. Osnovna plata povećava se za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.

Pod radnim stažom u smislu stava 1. ovog člana podrazumijeva se i radni staž proveden kod poslodavca u slučaju

180

promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr: zbog prodaje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, promjene oblika društva i dr.). Pravo na naknadu plate

Član 14. Pravo na naknadu plate zaposlenik sa promijenjenom radnom sposobnošću ostvaruje u skladu sa zakonom. Naknada u slučaju smrti zaposlenika i člana uže porodice i teške invalidnosti zaposlenika

Član 15. U slučaju smrti zaposlenika uslijed nesreće na poslu i teškog profesionalnog oboljenja, njegovoj porodici se isplaćuje novčana naknada u visini najmanje tri prosječne plate ostvarene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.

U slučaju smrti zaposlenika ili teške invalidnosti zaposlenika koji nisu posljedica nesreće na poslu i u slučaju smrti člana uže porodice zaposlenika, isplaćuje se naknada u visini najmanje dvije plate iz prethodnog stava.

Članom uže porodice iz stava 2. ovog člana smatraju se: bračni drug, djeca i roditelji, kao i unučad bez roditelja koje zaposlenik izdržava živeći u zajedničkom domaćinstvu. Nagrađivanje i stimulisanje zaposlenika

Član 16. Poslodavac može nagraditi i stimulisati zaposlenike povodom vjerskih, nacionalnih i državnih praznika, kao i po osnovu ostvarenih ušteda, racionalizacija i inovacija u procesu rada.

181

Pravo na ishranu u toku radnog vremena (topli obrok) Član 17.

Poslodavac je obavezan zaposleniku obezbijediti ishranu u toku radnog vremena (topli obrok).

Ukoliko poslodavac ne obezbjeđuje ishranu, zaposleniku se isplaćuje mjesečna naknada u iznosu od najmanje 20% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Pravo na prevoz na posao i sa posla

Član 18. Zaposlenik ima pravo na prevoz ili naknadu troškova prevoza na posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Regres za godišnji odmor

Član 19. Zaposlenik ima pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 50% prosječne neto plate svih zaposlenih ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod uslovom da privredni subjekt - poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom. Naknada za vrijeme bolesti zaposlenika

Član 20. Zaposleniku pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, u skladu sa zakonom.

182

Pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju Član 21.

Zaposlenik ima pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju najmanje u visini tri prosječne plate ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Pravo na otpremninu u slučaju otkaza

Član 22. U slučaju otkaza, zaposlenik ima pravo na otpremninu u slučajevima i pod uslovima utvrđenim u članu 100. Zakona o radu. Pravo na dnevnice

Član 23. Zaposleniku pripada pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnica).

Visina dnevnice i način plaćanja ostalih putnih troškova utvrdiće se kolektivnim ugovorima područja djelatnosti, a na osnovu propisa koje donese Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Naknada troškova zbog odvojenog života od porodice

Član 24. Zaposlenik koji je privremeno upućen na rad van mjesta prebivališta njegove porodice, ima pravo na mjesečnu naknadu troškova zbog odvojenog života od porodice.

Visina troškova iz stava 1. ovog člana utvrdiće se kolektivnim ugovorima kantona, područja djelatnosti i ugovorom o radu.

183

Naknada za rad na terenu (terenski dodatak) Član 25.

Zaposlenik koji je zbog prirode poslova koje obavlja upućen na rad na terenu van mjesta zaposlenja u trajanju dužem od 30 dana neprekidno ima pravo na terenski dodatak.

Visina terenskog dodatka utvrdiće se kolektivnim ugovorima područja djelatnosti. Međusobno isključivanje određenih prava

Član 26. Dnevnica, naknada za odvojeni život od porodice i terenski dodatak međusobno se isključuju. IV - DJELOVANJE I USLOVI RADA SINDIKATA

Član 27.

Mišljenja, prijedlozi, žalbe i svi nastali nesporazumi o pravima iz rada i po osnovu rada rješavaće se direktnim pregovorima između poslodavca i sindikata.

Sindikalnim predstavnicima koji nisu zaposleni kod poslodavca, ali čiji sindikat ima članove kod poslodavca, dozvoljen je pristup kod poslodavca kada je to potrebno za obavljanje sindikalne aktivnosti.

Član 28. Poslodavac je dužan da pravilnikom o radu predvidi i obezbijedi uslove za rad i djelovanje sindikata u skladu sa opštim i kolektivnim ugovorima područja djelatnosti.

Poslodavac je dužan obračunavati i iz plate zaposlenika odbijati sindikalnu članarinu, uz pismenu saglasnost zaposlenika, te

184

je redovno uplaćivati na račun sindikata, a na zahtjev i u skladu sa uputama sindikata. Zaštita sindikalnog povjerenika

Član 29. Poslodavac, samo uz prethodnu suglasnost federalnog ministarstva nadležnog za rad, može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti. V - POSTUPAK KOLEKTIVNOG PREGOVARANJA I ZAKLJUČIVANJA KOLEKTIVNIH UGOVORA Pokretanje postupka kolektivnog pregovaranja

Član 30. Postupak kolektivnog pregovaranja i zaključivanja kolektivnih ugovora može pokrenuti svaka ugovorna strana utvrđena u Zakonu o radu.

Postupak iz stava 1. ovog člana pokreće se pismenim putem. Obaveza pregovaranja u dobroj vjeri

Član 31. Strane kolektivnog ugovora dužne su u dobroj vjeri pregovarati o zaključivanju kolektivnog ugovora u vezi sa pitanjima koja prema Zakonu o radu mogu biti predmet kolektivnog ugovora.

185

Utvrđivanje prijedloga kolektivnog ugovora Član 32.

Strana koja je pokrenula postupak za kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnih ugovora utvrđuje prijedlog kolektivnog ugovora i dostavlja ga drugoj ugovornoj strani. Protokol o vođenju pregovora

Član 33. Postupak i rokovi za kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnih ugovora uređuju se pisanim protokolom o vođenju pregovora koji utvrđuju potpisnice kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune kolektivnog ugovora

Član 34. Inicijativu za izmjene i dopune ovog kolektivnog ugovora može dati svaka strana.

Inicijativa se podnosi u pismenoj formi, a strana kojoj je upućena dužna je na inicijativu odgovoriti u roku od 15 dana od prijema inicijative.

Izmjene i dopune ovog kolektivnog ugovora vrše se na način i po postupku predviđenom za njegovo donošenje. VI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Član 35. Postupak mirenja u kolektivnim radnim sporovima provodi se u skladu sa Zakonom o radu.

186

Član 36. Strane u sporu mogu se dogovoriti da rješavanje sporova povjere arbitraži.

Svaka strana imenuje isti broj arbitara i njihovih zamjenika.

Predsjednika i zamjenika arbitražnog vijeća strane imenuju sporazumno.

Član 37. Postupak rada arbitražnog vijeća regulisaće se sporazumom strana u sporu. VII - ŠTRAJK

Član 38. Ukoliko sindikat ocijeni da se ne ostvaruju prava zaposlenika utvrđena zakonom i kolektivnim ugovorom, stupiće u pregovore sa poslodavcem i zahtijevati da poduzmu odgovarajuće mjere.

Sindikat ima pravo organizirati štrajk u skladu sa zakonom i pravilima sindikata o štrajku ukoliko sporna pitanja ne budu riješena putem pregovora.

Poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme trajanja štrajka, regulisaće se kolektivnim ugovorima za područje djelatnosti.

187

VIII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 39. Samostalni sindikati područja djelatnosti udruženi u Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine zaključivaće kolektivne ugovore za područje djelatnosti u kojoj djeluju sa odgovarajućim resornim ministarstvima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i odgovarajućim udruženjima poslodavaca područja djelatnosti udruženih u Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine.

Usklađivanje postojećih kolektivnih ugovora područja djelatnosti izvršiće se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora.

Član 40. Za primjenu, provođenje i tumačenje odredaba ovog kolektivnog ugovora njegovi potpisnici imenuju zajedničku komisiju od šest članova od kojih svaki potpisnik imenuje po dva člana.

Član 41. Ovaj kolektivni ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme. Nadzor nad primjenom ovog kolektivnog ugovora

Član 42. Nadzor nad primjenom ovog kolektivnog ugovora obavlja federalni, odnosno kantonalni inspektor rada.

Zaposlenik, sindikat, vijeće zaposlenika i poslodavac mogu zahtijevati od inspektora rada provođenje inspekcijskog nadzora.

188

Član 43. Ovaj kolektivni ugovor, nakon zaključivanja, objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH".

Član 44. Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Stupanjem na snagu ovog kolektivnog ugovora prestaje da važi Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/00) i Privremeni ugovor o pristupanju Udruženja poslodavaca u FBiH Opštem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/02).

Broj 03-34-691/05

27. avgusta 2005. godine Sarajevo

Na strani poslodavaca Premijer Vlade Federacije BiH

dr. Ahmet Hadžipašić, s. r. Broj 01-I-902/05


Na strani zaposlenika Predsjednik

Saveza samostalnih sindikata BiH Edhem Biber, s. r.

Broj I-97/05


Predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH

Tomislav Grizelj, s. r.

Documents

Radno zakonodavstvo FBiH