RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Dan prestanka ugovora o radu

zbog navršenih 65 godina života

Prema Zakonu o raduradni odnos, među ostalim, prestaje, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Postavlja se pitanjekada točno prestaje radni odnos radniku zbog navršenja navedenih godina života i mirovinskog staža – dakle, je li dan u kojem radnik navršava 65 godina života zadnji radni dan radnika ili dan prije toga?

S obzirom na činjenicu da svaki sastanak podrazumijeva i rastanak, tako i u radnom odnosu sklapanje ugovora o radu samo po sebi znači da će jednog dana taj ugovor prije ili kasnije prestati. Člankom 104.Zakona o radu propisano je da ugovor o radu prestaje: smrću radnika, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, otkazom te odlukom nadležnog suda.

S obzirom na činjenicu da radna moć opada s godinama života, i da je smjena generacija nužnost, zakonodavac je propisao navršenje šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, kao jedan od temelja prestanka ugovora o radu.

Vezano uz to, u sudskoj praksi bilo je određenih prijepora – od toga može li se smatrati, ako nakon navršenja godina života i staža osiguranja radnika poslodavac nije odmah reagirao pa je radnik nastavio raditi, da su se radnik i poslodavac sporazumjeli o nastavku radnog odnosa; zatim, ako se radnik i poslodavac dogovore o daljnjem nastavku radnog odnosa radnika na koje vrijeme se smatra da je ugovor produžen, odnosno, smatra li se nastavak radnog odnosa i nakon 65 godina života i nadalje ugovorom na neodređeno vrijeme ili ugovorom o radu na određeno vrijeme i, posljedično tome, na koji način jednom konačno okončati radni odnos (istekom ugovora, otkazom ili sporazumom).

Jedno od spornih pitanja je – kada točno prestaje radni odnos radniku zbog navršenja 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža? Je li dan u kojem radnik navršava 65 godina života zadnji radni dan radnika ili dan prije toga? Primjerice, radnica je rođena 4.11.1947., a u tekućoj 2012. godini navršava 65 godina života i 32 godine mirovinskog staža. Budući da na strani poslodavca nema volje za nastavkom radnog odnosa, ugovor o radu prestat će po sili Zakona. Prestaje li u toj situaciji radnici ugovor o radu na sam rođendan, odnosno 4.11.2012. ili dan ranije, dakle, 3.11.2012., a 4.11.2012. bi trebao biti radničin prvi dan mirovine?

Budući da Zakon o radukaže da onaj dan kada radnik navrši 65 godina života ugovor o raduprestaje, trebalo bi smatrati da je taj dan radni odnos konkretne radnice već prestao, stoga bi zadnji radni dan bio dan prije 65. rođendana, jer na dan kada navrši 65 godina ona više ne radi.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Prestanak ugovora o radu zbog navršenja 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža

Vezano uz prestanak radnog odnosa zbog navršenja propisanog broja godina života i staža osiguranja, u sudskoj praksi bilo je određenih prijepora. Jedan od njih nedavno je razmatran i u ustavnosudskom postupku, povodom čega je donesena odluka o kojoj više u nastavku.

Člankom 104. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu prestaje: smrću radnika, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, zatim sporazumom radnika i poslodavca, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, otkazom, te odlukom nadležnog suda.

Bivšim Zakonom o radubilo je propisano (članak 110.) da radni odnos, među ostalim, prestaje i kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, što odgovara, osim u dijelu broja godina života, točki 3. danas važećeg članka 104.Zakona o radu.

Što se tiče prestanka radnog odnosa zbog navršenja propisanog broja godina života i staža osiguranja, u sudskoj praksi bilo je prijepora – od toga može li se smatrati, ako nakon navršenja godina života i staža osiguranja radnika poslodavac nije odmah reagirao pa je radnik nastavio raditi, da su se radnik i poslodavac sporazumjeli o nastavku radnog odnosa; zatim, ako se radnik i poslodavac dogovore o daljnjem nastavku radnog odnosa radnika na koje vrijeme se smatra da je ugovor produžen, odnosno, smatra li se nastavak radnog odnosa i nakon 65 godina života i nadalje ugovorom na neodređeno vrijeme ili ugovorom o radu na određeno vrijeme i, posljedično tome, na koji način jednom konačno okončati radni odnos (istekom ugovora, otkazom ili sporazumom).

Jedno od tih prijepornih pitanja razmatrano je nedavno i u ustavnosudskom postupku, povodom čega je donesena Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2862/2010 od 17. studenoga 2011.

Naime, ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-803/09-2 od 3. ožujka 2010., kojom je odbijena podnositeljeva (tužiteljeva) revizija, izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu. Navedenom presudom Županijskog suda preinačeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, te je podnositeljev tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Izreka Općinskog suda glasi: „Utvrđuje se da je odluka o prekidu ugovora o radu br. … -13-2002 sklopljenog dana 1. srpnja 2002. između tužitelja i tuženika, a koja odluka je donesena 11. rujna 2007., te odluka tuženika br: … 05/07-1/6 od 24. listopada 2007. g., kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelju nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove redovitog profesora i to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da je člankom 110. stavak 3.Zakona o radu određeno da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. Podnositelj smatra da mu je stoga radni odnos po sili zakona trebao prestati s danom 9.1.2007., kada je navršio 65 godina života. Nadalje navodi: „Kako je podnositelj

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

tužbe, nakon što je navršio 65 godina života, nastavio i nadalje nesmetano raditi kod tuženika, budući tuženik nije donio bilo kakvu odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja, to je očito da su se, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu ZR-a, upravo podnositelj i tuženik drugačije dogovorili.“

Podnositelj navodi da se obratio Fakultetskom vijeću sa zahtjevom za produljenjem radnog odnosa, te da je priložio i pisanu potvrdu o potrebi za nastavkom njegovog rada od strane nastavnog kolegija. Međutim, ističe da njegov zahtjev nije došao do nadležnog tijela tuženika (E. f. u S.), već da je o njemu samovoljno odlučio dekan Fakulteta, unatoč činjenici da je na Katedri za turizam, na kojoj je podnositelj kao profesor radio, postojala potreba rada, što dokazuje navod da je na tim poslovima potom angažiran „jedan drugi redovni profesor, također u mirovini“.

Predmet parničnog spora je zahtjev da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom odluka tuženika o prekidu ugovora o radu zbog odlaska u mirovinu od 11. rujna 2007., kao i odluka tuženika broj: … 05/07-1/6 od 24. listopada 2007., kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava te da radni odnos tužitelju nije prestao, uz nalaganje tuženiku da podnositelja vrati na poslove redovitog profesora.

Općinski sud je ocijenio da je dekan tuženika postupio suprotno članku 23. stavku 1. Statuta tuženika, odlučivši o statusu podnositelja ne tražeći mišljenje i suglasnost Fakultetskog vijeća. Po mišljenju prvostupanjskog suda, za obavljanjem poslova koje je podnositelj obavljao kod tuženika i dalje je postojala potreba.

Županijski sud u presudi navodi da je podnositelj, koji je kod tuženika bio redoviti profesor u trajnom zvanju, u akademskoj godini 2006/2007., 9. siječnja 2007. navršio 65 godina života, te da je odluka tuženika donesena na osnovi primjene članka 102. stavka 6.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, prema kojem osobi zaposlenoj na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestaje ugovor radi odlaska u mirovinu.

Županijski sud ocijenio je da u konkretnom slučaju radni odnos ne prestaje otkazom ugovora o radu i da stoga nije potrebna suglasnost Fakultetskog vijeća, kako je to podnositelj navodio, a što ponavlja i u ustavnoj tužbi, jer da se radi o prestanku radnog odnosa po sili zakona.

Vrhovni sud prihvatio je stajalište Županijskog suda, ocijenivši ako podnositelj i ispunjava uvjete za nastavak rada u smislu članka 102. stavka 7.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, s obzirom da je bio u statusu redovitog profesora u trajnom zvanju, tuženik mu nije bio dužan produžiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. To iz razloga što ova zakonska odredba omogućuje tuženiku da produlji radni odnos ako smatra da je to potrebno i svrsishodno, no istovremeno ta zakonska odredba, prema stajalištu Vrhovnog suda, ne propisuje obvezu fakulteta da to i učini.

Vrhovni sud odgovorio je i na podnositeljev revizijski prigovor, a koji ponavlja i u ustavnoj tužbi, da takvo zakonsko uređenje nije nepovoljnije od uređenja načina prestanka ugovora o radu iz članka 103. točke 3.Zakona o radu, kao općeg zakona radnog prava koji je važio u mjerodavnom razdoblju, te da se upravo i oslanja na to zakonsko uređenje. Vrhovni sud je ocijenio da je tuženik pravilno primijenio članak 102. stavak 6.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao odredbu posebnog zakona.

Vrhovni sud u osporenoj presudi je naveo: „Ta odredba u smislu čl. 7.a ZR-anije nepovoljnija od čl. 103. t. 3. ZR-azato jer dok prema općem uređenju iz čl. 103. st. 3. ZR-augovor o radu prestaje već

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, prema odredbi čl. 102. st. 6.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju radni odnos tužitelju koji je 9. siječnja 2007. navršio 65 godina života prestao je tek 30. rujna 2007. istekom akademske godine, a očigledno između stranaka nije postojala suglasnost za produljenjem radnog odnosa u smislu čl. 102. st. 7.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.“

Ocjena je Ustavnog suda da su Županijski sud i Vrhovni sud, u konkretnom parničnom sporu, pravilno primijenili članak 102. stavak 6.Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, te su u osporenim presudama argumentirano odgovorili na podnositeljeve navode, koje on ponavlja i u ustavnoj tužbi.

Prestanak ugovora o radu navršenjem godina života i staža osiguranja radnika

Ako radnik tijekom trajanja ugovora o radu navrši određene, zakonom propisane godine života i radnoga staža, ugovor o radu prestaje mu ex legepri čemu je ispunjavanje uvjeta za starosnu mirovini prema Zakonu o mirovinskom osiguranju irelevantna okolnost za prestanak ugovora o radu sukladno članku 104. točki 3. Zakona o radu.

Ugovor o radu može prestati isključivo na jedan od načina predviđenih člankom 104. Zakona o radu:

- smrću radnika,

- istekom trajanja ugovora o radu ukoliko je sklopljen na određeno vrijeme,

- kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža (ako ne postoji prethodni drukčiji dogovor poslodavca i radnika),

- dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

- otkazom,

- odlukom nadležnog suda.

Dakle, u slučaju da radnik tijekom trajanja ugovora o radu navrši određene, zakonom propisane godine života i radnoga staža, ugovor o radu prestao bi mu ex lege(ako poslodavac ne bi sastavio aneks o produženju radnog odnosa, odnosno sklopio novi ugovor), odnosno bez odluke poslodavca.

Takav ugovor o radu prestao bi prema točki 3. članka 104. Zakona, a svaki akt poslodavca o prestanku radnog odnosa imao bi samo deklaratoran značaj. Stoga, kod zakonskog prestanka radnog odnosa poslodavac je lišen obveze isplate zakonom propisane otpremnine iz članka 119. Zakona o radu, kao i poštivanja obveze trajanja otkaznog roka iz članka 114. Zakona o radu.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Međutim, kod zaključivanja o činjenici zakonskog prestanka ugovora o radu mora se od strane poslodavca(što često nije slučaj) poštovati dosljedno i kumulativno odredbučlanka 104. točke 3. Zakona o radu, kako bi u takvom slučaju prestanak radnog odnosa bio normativno dopušten i zaista nastupio ex lege.

Primjerice, činjenica da radnica koja nije navršila 65 godina života ima navršenih 62 godine života i 40 godina radnog staža, te ispunjava uvjete za starosnu mirovini prema sadašnjim uvjetima iz Zakona o mirovinskom osiguranju u potpunosti je irelevantna okolnost za prestanak ugovora o radu sukladno članku 104. točki 3. Zakona o radu.

Tome je tako jer zakonski razlog prestanka ugovora o radu reguliran prethodno navedenom odredbom Zakona o radu predstavlja normativni zahtjev za kumulativnim ispunjenjem isključivo dvije zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o radu ex lege:

- navršenih 65 godina života muškarca i/ili žene, i

- navršenih 15 godina mirovinskog staža (prijašnjim Zakonom o radu u članku 110. bilo je propisano 20 godina staža).

Stoga poslodavac u konkretnom slučaju može donijeti u slučaju potrebe odluku o otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) iz članka 107. Zakona o radu, ali je pri tome dužan isplatiti pripadajuću otpremninu prema članku 119. Zakona o radu, pa i osigurati minimalno zakonsko trajanje otkaznog roka – članak 114. Zakona o radu.

Naravno, najbolje rješenje za obje ugovorne strane, a posebno za poslodavca, u ovom slučaju je sporazumni raskid radnog odnosa, na zahtjev radnika, radi odlaska u mirovinu, uz isključivo dogovorno rješavanje otpremnine i otkaznog roka.

Daniel Sever, dipl. iur.

Dan prestanka ugovora o radu zbog navršenih 65 godina života

Prema Zakonu o radu radni odnos, među ostalim, prestaje, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Postavlja se pitanjekada točno prestaje radni odnos radniku zbog navršenja navedenih godina života i mirovinskog staža – dakle, je li dan u kojem radnik navršava 65 godina života zadnji radni dan radnika ili dan prije toga?

S obzirom na činjenicu da svaki sastanak podrazumijeva i rastanak, tako i u radnom odnosu sklapanje ugovora o radu samo po sebi znači da će jednog dana taj ugovor prije ili kasnije prestati. Člankom 104. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu prestaje: smrću radnika, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, otkazom te odlukom nadležnog suda.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

S obzirom na činjenicu da radna moć opada s godinama života, i da je smjena generacija nužnost, zakonodavac je propisao navršenje šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, kao jedan od temelja prestanka ugovora o radu.

Vezano uz to, u sudskoj praksi bilo je određenih prijepora – od toga može li se smatrati, ako nakon navršenja godina života i staža osiguranja radnika poslodavac nije odmah reagirao pa je radnik nastavio raditi, da su se radnik i poslodavac sporazumjeli o nastavku radnog odnosa; zatim, ako se radnik i poslodavac dogovore o daljnjem nastavku radnog odnosa radnika na koje vrijeme se smatra da je ugovor produžen, odnosno, smatra li se nastavak radnog odnosa i nakon 65 godina života i nadalje ugovorom na neodređeno vrijeme ili ugovorom o radu na određeno vrijeme i, posljedično tome, na koji način jednom konačno okončati radni odnos (istekom ugovora, otkazom ili sporazumom).

Jedno od spornih pitanja je – kada točno prestaje radni odnos radniku zbog navršenja 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža? Je li dan u kojem radnik navršava 65 godina života zadnji radni dan radnika ili dan prije toga? Primjerice, radnica je rođena 4.11.1947., a u tekućoj 2012. godini navršava 65 godina života i 32 godine mirovinskog staža. Budući da na strani poslodavca nema volje za nastavkom radnog odnosa, ugovor o radu prestat će po sili Zakona. Prestaje li u toj situaciji radnici ugovor o radu na sam rođendan, odnosno 4.11.2012. ili dan ranije, dakle, 3.11.2012., a 4.11.2012. bi trebao biti radničin prvi dan mirovine?

Budući da Zakon o radu kaže da onaj dan kada radnik navrši 65 godina života ugovor o radu prestaje, trebalo bi smatrati da je taj dan radni odnos konkretne radnice već prestao, stoga bi zadnji radni dan bio dan prije 65. rođendana, jer na dan kada navrši 65 godina ona više ne radi.

01.10.2013

Uredbom dopunjen Zakon o mirovinskom osiguranju

Uredba o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju stupila je na snagu 14. rujna 2013. i donesena je u smislu pojačanog nadzora nad ostvarivanjem mirovinskih i invalidskih prava osiguranika i korisnika mirovina kao i isplate mirovinskih primanja.

Na sjednici održanoj 5. rujna 2013. godine, Vlada je donijela Uredbu o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 112, od 6. rujna 2013.), kojom se nadopunjuje članak 87. i 113. Zakona o mirovinskom osiguranju te uvode novi članci 92.a i 122.a u sadržaj Zakona.

Ovom uredbom posebno je propisana:

- obustava isplate mirovinskih primanja u slučajevima kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u nastavku: Zavod) ne može pribaviti službenim putem podatak ili ispravu potrebnu za isplatu mirovinskog primanja, a osiguranik odnosno korisnik ne dostavi je u roku koji ne može biti kraći od 30 dana (članak 1. Uredbe o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju),

- mogućnost kontrolnog pregleda radi nadzora i kontrole utvrđenih prava na temelju invalidnosti, tjelesnog oštećenja ili opće nesposobnosti za rad članova obitelji tijekom korištenja tih prava, bez

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

vremenskog ograničenja, te obustava isplate mirovine s prvim danom sljedećeg mjeseca od donošenja rješenja o obustavi (članak 3. Uredbe o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju),

- mogućnost da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, pravni propis Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (članak 4. Uredbe o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju),

- donošenje rješenja i kada se sazna za nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine, koje su nastale nakon pravomoćnosti rješenja (članak 4. Uredbe o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju).

Vezano za kontrolni pregled, treba istaknuti kako će se u slučaju obustave mirovinskog primanja zbog neodazivanja korisnika na kontrolni pregled, isplata po kontrolnom pregledu ponovno uspostaviti od dana obustave isplate, ali najviše za 12 mjeseci unatrag, računajući od prvoga dana idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljen kontrolni pregled.

Iz sadržaja članka 4. Uredbe proizlazi da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje odnosno iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako i kada se sazna za nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine, koje su nastale nakon pravomoćnosti rješenja.

Iako je jasna intencija ovakve odredbe u smislu pojačanog nadzora i kontrole nad ostvarivanjem mirovinskih i invalidskih prava iz mirovinskog osiguranja, postavlja se pitanje pravnih i stvarnih posljedica svojevrsnog ograničenja pravomoćnog djelovanja pravomoćnih upravnih akata Zavoda, odnosno koje posljedice ovakvo ograničenje pravomoćnosti konkretnih upravnih akata može imati u smislu pravne sigurnosti, te rješenja prejudicijelnih pitanja pred drugim upravnim tijelima izvan Zavoda, sudskim i drugim postupcima vezanim za nositelje mirovinskih prava i sl.

U svakom slučaju, prema članku 4. Uredbe o dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, novo rješenje donijet će se i kada se upravni sud očitovao za povoljnije pravno stajalište za stranku, a prava utvrđena novim rješenjem kojim se izmjenjuje pravomoćno rješenje pripadaju uvijek od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva ako je postupak pokrenut na zahtjev osiguranika ili korisnika.

Daniel Sever, mag iur.

Ministarstvo: U mirovinu sa 67 godina nakon 2030.

2.10.2013. , Poslovni.hr/Hina

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava predlaže stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 41 godinom mirovinskog staža i 60 godina života te produženje dobne granice sa 65 na 67 godina starosti nakon 2030. godine.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava predlaže stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 41 godinom mirovinskog staža i 60 godina života te produženje dobne granice sa 65 na 67 godina starosti nakon 2030. godine.

Prijedlogom zakona o mirovinskom osiguranju Ministarstvo mijenja i postojeću bonifikaciju ovisno o mirovinskom stažu zbog kasnijeg odlaska u mirovinu na način da se potiče duži rad. Također omogućava se korištenje starosne mirovine uz rad s nepunim radnim vremenom, izvijestio je glasnogovornik Ministarstva Krunoslav Vidić.

Glede prijevremene starosne mirovine, predlaže se blaža, odnosno stroža penalizacija ovisno o duljini mirovinskog staža.

U tijeku je izjednačavanje muškaraca i žena u prijelaznom razdoblju, uz produženje dobne granice do kraja 2029. godine, a od 2030. godine predviđa se podizanje dobne granice sa 60 na 62 godine života.

Predloženim zakonom uvodi se novi institut stjecanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja, uz uvjet statusa nezaposlene osobe u trajanju od dvije godine, uz uvjet dobi za prijevremeno umirovljenje.

Redefinirat će se ocjena radne sposobnosti - uvođenje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uz određivanje poslova koje osiguranik može raditi, te privremene invalidske mirovine za osiguranike koji su i nakon završene rehabilitacije nezaposleni duže od pet godina, uz uvjet 58 godina života.

U cilju sprječavanja zlouporaba, uvode se redoviti (svake tri godine) i izvanredni kontrolni pregledi.

Institut profesionalne rehabilitacije unaprijediti će se u cilju povratka u svijet rada. Pravo na profesionalnu rehabilitaciju imati će osiguranik na temelju smanjene radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, prije navršene 53. godine života, kao i na rehabilitaciju za rad na drugom poslu za koji se traži ista razina obrazovanja ili viša.

Profesionalnu rehabilitaciju osigurava Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Djeca - osobe s invaliditetom koja se osposobe i rade prema preostaloj radnoj sposobnosti, često nisu u mogućnosti ostvariti vlastitu mirovinu, a zbog rada odnosno obavljanja djelatnosti ne mogu kontinuirano primati obiteljsku mirovinu. Stoga se omogućuje da ta djeca imaju pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja neovisno o činjenici uzdržavanja, stoji u Nacrtu prijedloga zakonu o mirovinskom osiguranju. Za vrijeme trajanja radnog odnosa ili obavljanja djelatnosti isplata obiteljske mirovine im se obustavlja, a nakon prestanka zaposlenja se ponovo uspostavlja.

Također se propisuje da niti dijete koje je pravo na obiteljsku mirovinu steklo po osnovi potpunog gubitka radne sposobnosti, ako se zaposli ili počne obavljati djelatnost, ne gubi pravo na obiteljsku mirovinu, ali se i u tom slučaju za vrijeme rada odnosno obavljanja djelatnosti isplata mirovine obustavlja.

U slučaju kada dijete odradi radni vijek i stekne uvjete za svoju mirovinu omogućen je izbor između obiteljske i osobne mirovine.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

'Minimalna mirovina' zamijenit će pojam 'najniže mirovine', a bit će približno tri posto veća od najniže mirovine čime se jača njen socijalno zaštitni karakter u sustavu mirovina generacijske solidarnosti.

U odnosu na osnovnu mirovinu, redefinirati će se formula za njezino određivanje, tako da će više ovisiti o visini plaća osiguranika.

Nadalje, razdvojiti će se mirovine određene prema posebnim propisima na dio mirovine ostvarene prema posebnom propisu i na dio mirovine ostvarene na temelju staža pokrivenog doprinosima.

Uvodi se nova formula usklađivanja koja je povoljnija od dosadašnje, a prema promjenjivom modelu (70:30, 50:50, 30:70), ovisno o tome što je povoljnije. Mirovine ostvarene prema posebnim propisima usklađivale bi se ako je porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja veći od 2 posto u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine.

Mirovine će se isplaćivati putem banaka (rok za dostavu tekućeg računa je šest mjeseci od stupanja zakona na snagu), a samo iznimno putem pošte pod uvjetom da korisnik sam snosi troškove isplate, s time da je predviđena iznimka za određene korisnike.

Uvodi se veća kontrola nad korištenjem prava iz mirovinskog osiguranja na način da će se korisniku mirovine, odnosno novčanog primanja iz mirovinskog osiguranja koji na zahtjev Hrvatskog zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u ostavljenom roku ne dostavi ispravu ili podatak potreban prema posebnim propisima za isplatu tih primanja, isplata primanja obustaviti, ako Zavod do tog podatka, odnosno isprave ne može doći službenim putem. Isplata će se ponovo uspostaviti nakon dostave traženog podatka, isprave odnosno obavijesti.

3.2.2014

Privremena invalidska mirovina

Promjene koje od 1. siječnja 2014. donosi novi Zakon o mirovinskom osiguranjuuzrokovane su željom za postizanjem ciljeva mirovinske reforme, a to su: usklađivanje mirovinskog sustava s gospodarskim i socijalnim kretanjima, poticanje duže radne aktivnosti i kasnijeg odlaska u mirovinu te zaštita socijalne sigurnosti umirovljenika. Jedna od novina novog mirovinskog sustava je uvođenje privremene invalidske mirovine.

Privremenu invalidsku mirovinu regulira članak 57. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, uz pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, novim Zakonom o mirovinskom osiguranju uvodi se pravo na privremenu invalidsku mirovinu koju može steći osiguranik koji se osposobio profesionalnom rehabilitacijom i nakon toga bio prijavljen kao nezaposlena osoba najmanje pet godina kod nadležne službe za zapošljavanje (do 58. godine života), bez mogućnosti zaposlenja na poslovima za koje se profesionalnom rehabilitacijom osposobio, s time da se razdoblje povremenog rada u ukupnom trajanju od šest mjeseci ne smatra prekidom nezaposlenosti.

Dakle, radi se o završenom rehabilitantu kojemu poslodavac (kod kojega mu je radni odnos do završene rehabilitacije mirovao) nije u mogućnosti ponuditi izmjenu ugovora o radu, u novome zanimanju, te je radniku zbog toga prestao radni odnos osobno uvjetovanim otkazom i prijavljen je HZZ-u u propisanom roku.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Ako se radnik kao takav nalazi prijavljen kod HZZ-a kao nezaposlen najmanje 5 godina nakon završene profesionalne rehabilitacije i ima dob od 58 godina života, stječe pravo na ovu privremenu mirovinu, pod uvjetom da na poziv nadležnog tijela za zapošljavanje nije odbio ponuđeni posao, odnosno da je na poziv nadležne službe za zapošljavanje bez odgađanja prihvatio ponudu o radu.

Pod ovim uvjetima starosti i razdoblja nezaposlenosti nakon završene rehabilitacije, ovo pravo pripada i invalidu rada koji je završio profesionalnu rehabilitaciju i koji je nakon završene rehabilitacije nastavio raditi, pa naknadno ostao nezaposlen, ako je na poziv nadležnog tijela za zapošljavanje, bez odgađanja prihvatio ponudu o radu, odnosno ako nije odbijao ponuđeni posao.

Što se visine privremene invalidske mirovine tiče, treba razlikovati dvije situacije:

1) ako je uzrok smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnostozljeda izvan rada ili bolest, mirovina se određuje u visini naknade plaće zbog profesionalne rehabilitacije koja je bila određena ili bi bila određena za vrijeme čekanja na zaposlenje nakon završene rehabilitacije prema članku 51. stavku 1.Zakona o mirovinskom osiguranju, a određena u osobnim bodovima i usklađena prema članku 88. toga Zakona;

2) ako je uzrok smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnostozljeda na radu ili profesionalna bolest, mirovina se određuje u visini naknade plaće zbog profesionalne rehabilitacije koja je bila određena ili bi bila određena za vrijeme čekanja na zaposlenje, nakon završene rehabilitacije prema članku 52. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, za slučaj potpunog gubitka radne sposobnosti, a određena u osobnim bodovima i usklađena prema članku 88. toga Zakona.

27.1.2015

Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju

Osvrnut ćemo se na najaktualnije značajke Uredbe o izmjenama i dopunamaZakona o mirovinskom osiguranju, posebice na dio koji se odnosi na novi krug ovlaštenika za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu te određene novosti kod starosne mirovine.

Nova Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 151/14) stupila je na snagu 1. siječnja 2015. i dodatno uskladila normativne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, kako zbog postojećih nesuglasja između pojedinih odredbi toga Zakona, tako i radi njegovog usklađenja s odredbama drugih zakona - Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola,Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja, dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom pa i s pojedinim odredbama Zakona o radu.

Člankom 1. Uredbe propisana je dopuna članka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 – u nastavku: ZOMO) na način da se posebno napominje da dospjela novčana primanja iz mirovinskog osiguranja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, nasljeđuje Republika Hrvatska i to isključivo prema tom Zakonu kao posebnom propisu, bez primjene odnosno „iznimno od propisa o nasljeđivanju“.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Nadalje, člankom 2. Uredbe i neznatnom dopunom članka 12. ZOMO-a, s druge strane, istaknuta je mogućnost daljnjeg uređivanja situacije kod obveznog osiguravanja članova uprave društva, izvršnih direktora trgovačkih društava i upravitelja zadruga posebnim odredbama. U tom smislu, primjerice, za upravitelje zadruga koji su hrvatski branitelji bitan je kako ovaj članak Zakona, tako i članak 23. Uredbe.

Obiteljska mirovina i životno partnerstvo

Kod Uredbe se posebno ističe i usklađivanje Zakona o mirovinskom osiguranju s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Dakle, u članku 3. Uredbe propisana je dopuna članka 18. ZOMO-a koji uređuje institut produženog osiguranja i to na način da se u tom članku Zakona dodaje stavak 6. koji propisuje da se na produženo osiguranje može osigurati i životni partner osiguranika mirovinskog osiguranja, ako je sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola i to pod uvjetima koji su inače propisani za bračnog druga osiguranika.

Člankom 4. Uredbe uvode se odredbe novog članka 22.a ZOMO-a koji propisuje iomogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu osiguranim članovima obitelji osoba koje su sklopile životno partnerstvo (životni partner, dijete nad kojim se ostvaruje partnerska skrb, dijete preminulog životnog partnera koje je uzdržavao drugi životni partner kao osiguranik, životni partner roditelja osiguranika kojeg je osiguranik uzdržavao), kao i istim tim članovima obitelji osoba koje nisu sklopile životno partnerstvo (neformalno životno partnerstvo), jer se njihova životna zajednica može izjednačiti s izvanbračnom zajednicom, odnosno takva je zajednica do smrti osiguranika odnosno korisnika mirovine trajala najmanje tri godine i udovoljavala je svim drugim pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva te je postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazano u izvanparničnom postupku pred nadležnim sudom.

Na taj dio Uredbe nastavljaju se i odredbe članka 46. Uredbe koje ovaj puta precizno propisuju da pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti samo članovi izvanbračne zajednice koja je postojala na dan 25. ožujka 2008. godine ili kasnije, zbog toga što je tek tada izvanbračna zajednica uvedena u tadašnjiZakon o mirovinskom osiguranju, odnosno u mirovinski sustav uopće.

U istom smislu stavak 2. članka 46. Uredbe uređuje krug ovlaštenika koji mogu ostvariti obiteljsku mirovinu kao članovi obitelji osiguranika u sklopu neformalnog životnog partnerstva i to na način da Uredba omogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji osiguranika koji su bili u neformalnoj životnoj zajednici do smrti korisnika na dan 5. kolovoza 2014. ili kasnije, tj. od trenutka stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola pa nadalje.

Odredbom članka 17. Uredbe u Zakon o mirovinskom osiguranju dodan je članak 75.a koji je vezan uz članak 22.a te propisuje da se odredbe toga Zakona koje se odnose na stjecanje, određivanje, korištenje i gubitak prava na obiteljsku mirovinu odgovarajuće primjenjuju i na članove obitelji životnog partnerstva i neformalnog životnog partnerstva iz članka 22.a ZOMO-a.

Starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike i prijevremena starosna mirovina zbog stečaja

Člankom 5. Uredbe dopunjene su odredbe članka 27. ZOMO-a koje se odnose na staž osiguranja i mirovinski staž, te one sada omogućavaju jednaku dostupnost pravima iz mirovinskog osiguranja i onim osiguranicima koji rade nepuno radno vrijeme na način kako je to omogućeno i osiguranicima koji rade puno radno vrijeme. To je u skladu s intencijom odredbi članka 62. i 63. važećegZakona o radu (NN 93/14).

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Člancima 6. i 7. Uredbe ispravljene su određene nomotehničke i normativne nepreciznosti u nazivu mirovine za dugogodišnje osiguranike koja je sadaumjesto prijevremene starosne mirovine za dugogodišnje osiguranike, konačno dobila naziv starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike, što je logično s obzirom na uvjet trajanja staža osiguranja od minimalno 41 godinu, a i ne dovodi do zabune osiguranika prilikom podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na mirovinu.

Istim odredbama posebno je istaknuto da starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike ne može ostvariti osiguranik koji je navršio životnu dob za starosnu mirovinu koja se traži prema članku 33. ili članku 180. ZOMO-a, odnosno dob koja je propisana za 15 godina staža.

Nadalje, člancima 8. i 9. Uredbe dodatno se uređuje institut prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca koji je uveden člankom 36. ZOMO-a, a novim stavkom 4. toga članka precizira se polazni faktor (1,0) za određivanje te mirovine.

Uredba u članku 11. također propisuje i obveze poslodavca u slučaju kad osiguranik za vrijeme ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nastavlja raditi bez prekida radnog odnosa, te je poslodavac u skladu sa člancima 111. i 112. ZOMO-a dužan dostaviti prijavu o promjeni nastaloj tijekom osiguranja na temelju izmijenjenog ugovora o radu. S tim u vezi treba spomenuti i da je člankom 27. Uredbe promijenjena odredba članka 112. ZOMO-a, pa ona sad obveznicima propisuje izmijenjene rokove za dostavu podataka za vođenje matične evidencije odnosno dostavu tzv. prijavnih i odjavnih podataka za osiguranike.

Uredba je također izmijenila i članak 58. ZOMO-a vezano uz tzv. prevođenje invalidske mirovine u starosnu mirovinu, a koji članak sada glasi:

„(1) Korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi se to pravo u istoj svoti, prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, na starosnu mirovinu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne prevode se invalidske mirovine korisnika ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima.“

Treba reći da se sukladno članku 21. Uredbe, vezano za starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike, dopunjuje članak 85. ZOMO-a te se propisuje da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju, utvrđuje tako da se polazni faktor (1,0) povećava za 0,15% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na tu mirovinu, a najviše za pet godina. Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti toga osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i 41 godine staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu, primjenjuje se isti polazni faktor (1,0).

Za određivanje obiteljske mirovine osiguranika koji je umro nakon navršene 65. godine života i ima 35 godina mirovinskog staža i nije stekao mirovinu, primjenjuje se također isti polazni faktor.

Mirovina iz I. stupa mirovinskog stupa (i)za osiguranika II. mirovinskog stupa

Također, Uredba je provela i usklađivanje sa Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima, te se osiguranicima kojima se mirovina određuje pod povoljnijim uvjetima, a koji su osigurani u II. stupu,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

omogućava određivanje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno zbog prije ostvarene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, na način da će im se mirovina odrediti kao da su bili osigurani samo u I. mirovinskom stupu, a članovima obitelji tih osiguranika (čija sredstva nisu naslijeđena s osobnog računa), moći će se odrediti obiteljska mirovina kao da je osiguranik osiguran samo u I. mirovinskom stupu, odnosno samo u mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

Ostale odrednice Uredbe

Iako nije tema ovog teksta, treba napomenuti i da je Uredbom u normativni tekst Zakona o mirovinskom osiguranju uveden novoosnovani Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a Uredba je u daljnje normativne odrednice Zakona o mirovinskom osiguranjuuvela zamjenu riječi ovlašteni vještak ili tijelo vještačenja s navedenim Zavodom, na kojeg je od 1. siječnja 2015. prešla nadležnost za vještačenje u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja.

U tom smislu Uredba je provela i usklađivanje postupanja sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom na način da se nadležnost za vještačenje radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja prenosi na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Uredbom se detaljnije uređuje i postupak nadzora i kontrole za prava utvrđena na temelju smanjenja radne sposobnosti odnosno potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te tjelesnog oštećenja, zatim postupanje po kontrolnom pregledu i sl.

Uredba je dopunila i materiju koja se odnosi na korisnike invalidskih mirovina te na određivanje mirovina hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, od čega ovdje treba ukazati samo na odgađanje roka vezano uz tzv. razdvajanje mirovina (iako se tim postupkom zapravo stvarno ne utječe na visinu mirovine).

Daniel Sever, mag. iur.

9.1.2017

Izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju

Tijekom prosinca 2016. Hrvatski sabor izglasao je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju koji je objavljen u Narodnim novinama broj 120/2016, a stupio je na snagu 1. siječnja 2017. Novine se odnose na pitanja izjednačavanja aktualne vrijednosti mirovine za izračun mirovina pripadajućih od 1.1.2017. za sve korisnike mirovina i mirovinskih prava neovisno je li mirovina odnosno mirovinsko primanje ostvareno prema općem propisu, Zakonu o mirovinskom osiguranju, ili prema posebnom propisu.

Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 15/113, 151/14, 33/ 15 i 93/15 - dalje: ZOMO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., uređuje različite aktualne vrijednosti mirovina za određivanje mirovina koje se ostvaruju isključivo prema odredbama ZOMO-a u odnosu na mirovine koje se određuju odnosno ostvaruju prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Aktualnu vrijednost mirovine za mirovine ostvarene ili određene prema posebnom propisu utvrđuje odlukom Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za mirovinski sustav uz prethodno mišljenje Ministarstva financija, i ovisi o realnom rastu bruto društvenog proizvoda i smanjenja deficita u prethodna tri uzastopna tromjesečja u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine.

S druge, pak, strane, aktualna vrijednost mirovine za usklađivanje mirovine prema općem propisu (misli se na ZOMO) ovisi o stopi promjene indeksa potrošačkih cijena i bruto plaća svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini u odnosu na godinu koja joj prethodi.

Zbog različitog načina usklađivanja mirovina ostvarenih prema posebnim propisima u odnosu na opći propis (ZOMO), člankom 80. ZOMO-a uvedeno je, počevši od 31. prosinca 2014., razdvajanje mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima, odnosno mirovina hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 30. lipnja 2015., i to na dio mirovine koji pripada za staž osiguranja (koji se financira iz doprinosa osiguranika) i na dio mirovine koji pripada prema posebnom propisu (koji se financira iz državnog proračuna).

U praksi, provedba tih odredbi ZOMO-a o razdvajanju mirovina, koja je uslijedila i koja je bila popraćena donošenjem rješenja (u upravnom postupku) o ponovnom određivanju tih mirovina svim njihovim korisnicima, uz utvrđivanje svote koja pripada prema općim propisima i svote mirovine koja pripada prema posebnim propisima, izazvala je reakcije tih korisnika. Posljedično, a zbog različitog načina usklađivanja dijelova iste mirovine, u međuvremenu je došlo do izvjesnog zaostajanja mirovina određenih prema posebnim propisima u odnosu na mirovine ostvarene prema općim propisima.

Sada su ove posljednje izmjene i dopune ZOMO-au mirovinski sustav unijele novinu da će se ubuduće izjednačiti aktualna vrijednost mirovine za izračun mirovina pripadajućih od 1.1.2017. za sve korisnike mirovina i mirovinskih prava neovisno je li mirovina, odnosno mirovinsko primanje ostvareno prema općem propisu (ZOMO-u) ili prema posebnom propisu, što će imati za posljedicu izvjestan porast mirovina određenih prema posebnom propisu. Što se tiče stečenih prava,za sve zatečene korisnike mirovina i mirovinskih prava prema posebnom propisu usklađuje se i dio mirovine stečene prema posebnom propisu i mirovina od toga dana i u pogledu daljnjeg usklađivanja postaje jedinstvena cjelina, iskazana u obliku jedinstvenih osobnih bodova kao osnove za daljnje usklađivanje prema svakoj novoj aktualnoj vrijednosti mirovine, kao što je slučaj za mirovine prema ZOMO-u.

Stoga je, u skladu s ciljem da se izjednači aktualna vrijednost mirovine za izračun budućih mirovina, neovisno je li mirovina, odnosno mirovinsko primanje ostvareno prema ZOMO-u ili prema posebnim propisima, brisan dosadašnji članak 80. ZOMO-a, koji je uređivao razdvajanje mirovina ostvarenih, odnosno određenih prema posebnim propisima, jer će se praćenje visine sredstava potrebnih za namirenje prava svake pojedine kategorije korisnika mirovine prema posebnom propisu za ostvarivanje prava na mirovinu odnosno mirovinskih primanja u dijelu koji se financira iz državnog proračuna radi primjene članka 155. ZOMO-a utvrditi posebnim pravilnikom, kojega donosi ministar nadležan za mirovinski sustav uz suglasnost ministra nadležnog za financije.

Posebne mirovine, koje se ne ostvaruju prema ZOMO-u, su sljedeće mirovine:

1) mirovina hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih hrvatskih branitelja:

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

a) starosna, prijevremena starosna, invalidska i obiteljska mirovina prema općem propisu koje su povećane prema posebnom propisu

b) invalidska i obiteljska mirovina ostvarena prema posebnom propisu, kao i obiteljska mirovina ostvarena prema općem propisu nakon smrti korisnika invalidske mirovine ostvarene prema posebnom propisu

c) invalidska mirovina određena razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na invalidnost ostvarenu prema posebnom propisu

2) mirovina pripadnika Hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945. i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih pripadnika

3) mirovina sudionika Narodnooslobodilačkog rata i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih sudionika:

a) sudionika Narodnooslobodilačkog rata prije 9. rujna 1943., odnosno 13. listopada 1943. godine

b) sudionika Narodnooslobodilačkog rata od 9. rujna 1943., odnosno 13. listopada 1943. do 15. svibnja 1945. godine

4) mirovina bivših političkih zatvorenika i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika

5) mirovina članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika

6) mirovina zastupnika u Hrvatskome saboru, bivših članova Vlade Republike Hrvatske, sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i glavnog državnog revizora i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika

7) mirovina ovlaštenih službenih osoba unutarnjih poslova i pravosuđa i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih djelatnika

8) mirovina bivših članova Izvršnog vijeća Sabora i administrativno umirovljenih saveznih javnih službenika i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika

9) mirovina ostvarena prema Zakonu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja i pravima po osnovi nezaposlenosti zaposlenika u Istarskim ugljenokopima »Tupljak« d.d. Labin i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih korisnika

10) mirovina radnika profesionalno izloženih azbestu i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih korisnika

11) mirovina djelatnih vojnih osoba koje su ostvarene i određene na temelju Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika koji je 8. listopada 1991. preuzet u Republici Hrvatskoj kao republički zakon

12) mirovina djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba te radnika na poslovima razminiranja, koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, Zakona o humanitarnom razminiranju i Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika

13) mirovina osiguranika članova posade broda u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika te

14) mirovina osiguranika kojem je u ukupan mirovinski staž uračunat i staž osiguranja navršen do 8. listopada 1991. prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, i plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA, i obiteljska mirovina ostvarena nakon smrti tih osiguranika.

Što se tiče prijelaznog razdoblja,člankom 7. Zakona o izmjenama i dopuni ZOMO-a (NN, br. 120/16)propisano je da se u postupcima započetim do stupanja na snagu toga Zakona primjenjuju odredbe ZOMO-a koje su bile na snazi do stupanja izmjena ZOMO-a na snagu (odnosno, zaključno s 31.12.2016.), kako bi se izjednačio njihov pravni položaj u pogledu visine pripadajuće mirovine do 1. siječnja 2017. godine. Posljedica toga bit će da će se visina mirovina i što se tiče dijela mirovine pripadajućeg prema posebnom propisu koji je ostao neusklađen za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2017. uskladiti od 1. siječnja 2017. prema članku 88. ZOMO-a i Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. srpnja 2016. (Narodne novine, broj 79/16). Kada se i taj dio mirovine uskladi, kao i dio mirovine za staž osiguranja koji je usklađen prema toj aktualnoj vrijednosti mirovine, ta dva dijela kao jedinstvena cjelina temelj su za buduće usklađivanje temeljem članka 88. ZOMO-a.

27.1.2015

Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju

Osvrnut ćemo se na najaktualnije značajke Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, posebice na dio koji se odnosi na novi krug ovlaštenika za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu te određene novosti kod starosne mirovine.

Nova Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 151/14) stupila je na snagu 1. siječnja 2015. i dodatno uskladila normativne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, kako zbog postojećih nesuglasja između pojedinih odredbi toga Zakona, tako i radi njegovog usklađenja s odredbama drugih zakona - Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja, dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom pa i s pojedinim odredbama Zakona o radu.

Člankom 1. Uredbe propisana je dopuna članka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 – u nastavku: ZOMO) na način da se posebno napominje da dospjela novčana primanja iz mirovinskog osiguranja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, nasljeđuje Republika Hrvatska i to isključivo prema tom Zakonu kao posebnom propisu, bez primjene odnosno „iznimno od propisa o nasljeđivanju“.

Nadalje, člankom 2. Uredbe i neznatnom dopunom članka 12. ZOMO-a, s druge strane, istaknuta je mogućnost daljnjeg uređivanja situacije kod obveznog osiguravanja članova uprave društva, izvršnih direktora trgovačkih društava i upravitelja zadruga posebnim odredbama. U tom smislu, primjerice,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

za upravitelje zadruga koji su hrvatski branitelji bitan je kako ovaj članak Zakona, tako i članak 23. Uredbe.

Obiteljska mirovina i životno partnerstvo

Kod Uredbe se posebno ističe i usklađivanje Zakona o mirovinskom osiguranju s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Dakle, u članku 3. Uredbe propisana je dopuna članka 18. ZOMO-a koji uređuje institut produženog osiguranja i to na način da se u tom članku Zakona dodaje stavak 6. koji propisuje da se na produženo osiguranje može osigurati i životni partner osiguranika mirovinskog osiguranja, ako je sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola i to pod uvjetima koji su inače propisani za bračnog druga osiguranika.

Člankom 4. Uredbe uvode se odredbe novog članka 22.a ZOMO-a koji propisuje i omogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu osiguranim članovima obitelji osoba koje su sklopile životno partnerstvo (životni partner, dijete nad kojim se ostvaruje partnerska skrb, dijete preminulog životnog partnera koje je uzdržavao drugi životni partner kao osiguranik, životni partner roditelja osiguranika kojeg je osiguranik uzdržavao), kao i istim tim članovima obitelji osoba koje nisu sklopile životno partnerstvo (neformalno životno partnerstvo), jer se njihova životna zajednica može izjednačiti s izvanbračnom zajednicom, odnosno takva je zajednica do smrti osiguranika odnosno korisnika mirovine trajala najmanje tri godine i udovoljavala je svim drugim pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva te je postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazano u izvanparničnom postupku pred nadležnim sudom.

Na taj dio Uredbe nastavljaju se i odredbe članka 46. Uredbe koje ovaj puta precizno propisuju da pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti samo članovi izvanbračne zajednice koja je postojala na dan 25. ožujka 2008. godine ili kasnije, zbog toga što je tek tada izvanbračna zajednica uvedena u tadašnji Zakon o mirovinskom osiguranju, odnosno u mirovinski sustav uopće.

U istom smislu stavak 2. članka 46. Uredbe uređuje krug ovlaštenika koji mogu ostvariti obiteljsku mirovinu kao članovi obitelji osiguranika u sklopu neformalnog životnog partnerstva i to na način da Uredba omogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji osiguranika koji su bili u neformalnoj životnoj zajednici do smrti korisnika na dan 5. kolovoza 2014. ili kasnije, tj. od trenutka stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola pa nadalje.

Odredbom članka 17. Uredbe u Zakon o mirovinskom osiguranju dodan je članak 75.a koji je vezan uz članak 22.a te propisuje da se odredbe toga Zakona koje se odnose na stjecanje, određivanje, korištenje i gubitak prava na obiteljsku mirovinu odgovarajuće primjenjuju i na članove obitelji životnog partnerstva i neformalnog životnog partnerstva iz članka 22.a ZOMO-a.

Starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike i prijevremena starosna mirovina zbog stečaja

Člankom 5. Uredbe dopunjene su odredbe članka 27. ZOMO-a koje se odnose na staž osiguranja i mirovinski staž, te one sada omogućavaju jednaku dostupnost pravima iz mirovinskog osiguranja i onim osiguranicima koji rade nepuno radno vrijeme na način kako je to omogućeno i osiguranicima koji rade puno radno vrijeme. To je u skladu s intencijom odredbi članka 62. i 63. važećeg Zakona o radu (NN 93/14).

Člancima 6. i 7. Uredbe ispravljene su određene nomotehničke i normativne nepreciznosti u nazivu mirovine za dugogodišnje osiguranike koja je sada umjesto prijevremene starosne mirovine za

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

dugogodišnje osiguranike, konačno dobila naziv starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike, što je logično s obzirom na uvjet trajanja staža osiguranja od minimalno 41 godinu, a i ne dovodi do zabune osiguranika prilikom podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na mirovinu.

Istim odredbama posebno je istaknuto da starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike ne može ostvariti osiguranik koji je navršio životnu dob za starosnu mirovinu koja se traži prema članku 33. ili članku 180. ZOMO-a, odnosno dob koja je propisana za 15 godina staža.

Nadalje, člancima 8. i 9. Uredbe dodatno se uređuje institut prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca koji je uveden člankom 36. ZOMO-a, a novim stavkom 4. toga članka precizira se polazni faktor (1,0) za određivanje te mirovine.

Uredba u članku 11. također propisuje i obveze poslodavca u slučaju kad osiguranik za vrijeme ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nastavlja raditi bez prekida radnog odnosa, te je poslodavac u skladu sa člancima 111. i 112. ZOMO-a dužan dostaviti prijavu o promjeni nastaloj tijekom osiguranja na temelju izmijenjenog ugovora o radu. S tim u vezi treba spomenuti i da je člankom 27. Uredbe promijenjena odredba članka 112. ZOMO-a, pa ona sad obveznicima propisuje izmijenjene rokove za dostavu podataka za vođenje matične evidencije odnosno dostavu tzv. prijavnih i odjavnih podataka za osiguranike.

Uredba je također izmijenila i članak 58. ZOMO-a vezano uz tzv. prevođenje invalidske mirovine u starosnu mirovinu, a koji članak sada glasi:

„(1) Korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi se to pravo u istoj svoti, prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, na starosnu mirovinu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne prevode se invalidske mirovine korisnika ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima.“

Treba reći da se sukladno članku 21. Uredbe, vezano za starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike, dopunjuje članak 85. ZOMO-a te se propisuje da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju, utvrđuje tako da se polazni faktor (1,0) povećava za 0,15% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na tu mirovinu, a najviše za pet godina. Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti toga osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i 41 godine staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu, primjenjuje se isti polazni faktor (1,0).

Za određivanje obiteljske mirovine osiguranika koji je umro nakon navršene 65. godine života i ima 35 godina mirovinskog staža i nije stekao mirovinu, primjenjuje se također isti polazni faktor.

Mirovina iz I. stupa mirovinskog stupa (i)za osiguranika II. mirovinskog stupa

Također, Uredba je provela i usklađivanje sa Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima, te se osiguranicima kojima se mirovina određuje pod povoljnijim uvjetima, a koji su osigurani u II. stupu, omogućava određivanje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno zbog prije ostvarene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, na način da će im se mirovina

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

odrediti kao da su bili osigurani samo u I. mirovinskom stupu, a članovima obitelji tih osiguranika (čija sredstva nisu naslijeđena s osobnog računa), moći će se odrediti obiteljska mirovina kao da je osiguranik osiguran samo u I. mirovinskom stupu, odnosno samo u mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

Ostale odrednice Uredbe

Iako nije tema ovog teksta, treba napomenuti i da je Uredbom u normativni tekst Zakona o mirovinskom osiguranju uveden novoosnovani Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a Uredba je u daljnje normativne odrednice Zakona o mirovinskom osiguranju uvela zamjenu riječi ovlašteni vještak ili tijelo vještačenja s navedenim Zavodom, na kojeg je od 1. siječnja 2015. prešla nadležnost za vještačenje u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja

U tom smislu Uredba je provela i usklađivanje postupanja sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom na način da se nadležnost za vještačenje radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja prenosi na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Uredbom se detaljnije uređuje i postupak nadzora i kontrole za prava utvrđena na temelju smanjenja radne sposobnosti odnosno potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te tjelesnog oštećenja, zatim postupanje po kontrolnom pregledu i sl.

Uredba je dopunila i materiju koja se odnosi na korisnike invalidskih mirovina te na određivanje mirovina hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, od čega ovdje treba ukazati samo na odgađanje roka vezano uz tzv. razdvajanje mirovina (iako se tim postupkom zapravo stvarno ne utječe na visinu mirovine).

Daniel Sever, mag. iur.