Saetak:
Razvoj inkluzivne kulture škole u prvom redu ovisi od nositelja odgojno-obrazovnog procesa u svakoj
školi, a to su uenici, uitelji, struni suradnici i ravnatelj škole. Školski pedagog svojim radom moe
doprinijeti razvoju kulture škole i to suradnjom sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.
Polazište za ovaj rad je u injenici da se jedino kvalitetnom promjenom kulture škole mogu mijenjati
svi ostali imbenici kvalitete odgojno-obrazovnog procesa koji se odvija u suvremenoj školi. U radu se
prikazuju poslovi školskog pedagoga i temeljne odrednice suvremenog odgoja i obrazovanja koje
doprinose razvoju kulture škole s naglaskom na inkluzivnu kulturu škole. Objašnjava se profesija
školskog pedagoga i vanost njegove uloge na koordiniranju svih odgojno-obrazovnih aktivnosti u
suvremenoj školi te potreba za timskim radom na stvaranju prepoznatljivosti škole, razvoju integracije
i inkluzije te time i sudjelovanje u razvoju cjelokupne kulture škole. Cilj rada je istaknuti vanost
ukljuivanja svih uenika u ostvarivanje školskog kurikuluma, a posebno uenika s odreenim
teškoama u radu i uenju, u svrhu poticanja kreativnosti kod uenika te prilagoavanje školskog
kurikuluma potrebama uenika. Na kraju, prikazat e se prijedlozi za promjenu i razvoj inkluzivne
kulture škole , kako bi rad unutar škole bio što kreativniji i kvalitetniji. Rad uenika u izvannastavnim
aktivnostima pomae u ostvarivanju ciljeva inkluzivne škole. Od školskog pedagoga oekuje se da
bude nositelj inovacija u školi, da potie sve sudionike odgojno-obrazovnog rada na kreativnost i
osposobljenost za vrednovanje zajednikog rada, a posebno rada na razvoju kulture škole.
Kljune rijei: inkluzija, kreativnost, kultura škole, školski pedagog
Uvod:
Pojam kulture škole u dostupnoj literaturi malo je istraen i valoriziran. Tek se u posljednjih etrdeset
godina znanstvenici i pedagozi praktiari u svom radu ozbiljnije bave prouavanjem kulture škole.
Svaka odgojno-obrazovna ustanova je ivi društveni organizam, ona je jedinstvena, ima svoju
osobnost koja se naprosto osjea ili doivljava. Taj osjeaj moe biti krajnje pozitivan, i krajnje
negativan. Pozitivan osjeaj unutar odgojno-obrazovne ustanove povezuje se s uspjehom, dok se
negativan povezuje s neuspjehom. U odreivanju i tumaenju tog osjeaja nije se pridavala vea
znanstvena pozornost sve do novijeg vremena (Spaji-Vrkaš,2008). Prouavanjem literature zakljuuje
se kako se pojam kulture škole vrlo esto povezuje s pojmom odgojno-obrazovne klime u školi.
Bognar i Matijevi (1993) odgojno-obrazovnu klimu dijele na socijalnu i emocionalnu. Pod
socijalnom podrazumijevaju odnos uenika i uitelja te odnos izmeu uenika dok pod emocionalnom
klimom opisuju osjeaj uenika za vrijeme nastavnog procesa. U posljednje vrijeme pod kulturom
škole podrazumijeva se cjelokupni rad svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu, školsko okruje
te šire okruenje u kojem škola djeluje. Valja naglasiti da društvo i školske ustanove treba promatrati
kao meusobno povezane sustave. Inkluzija uenika s teškoama takoer je sastavni dio svake kulture
školske ustanove. Školska inkluzija podrazumijeva najhumaniji odnos prema uenicima s razliitošu
u razrednom odjelu, školi u cjelini i ivotnoj zajednici. Cilj je osposobljavanje i obrazovanje svih
sudionika odgojno-obrazovnog procesa za prihvaanje svake osobe jednako, bez obzira na razliitost.
Vaan element koji odreuje svaku društvenu i obrazovnu inkluziju je razliitost meu pripadnicima
društva. Kad govorimo o inkluzivnoj kulturi škole, onda spominjemo razliitost meu uenicima,
odnosno odraslima koji rade s uenicima u odgojno-obrazovnom procesu. Iskljuivanje osobe zbog
rasne, socijalne, kulturne ili tjelesne razlike u suvremenoj školi, pa i u društvu je potpuno
neprihvatljivo. Kako bi inkluzivna kultura škole jaala u svakoj školi potrebno je sve školske napore i
izradu predmetnih i školskih kurikula, a pogotovo neposredni rad u školi temeljiti na društveno-
vrijednosnoj orijentaciji, a to je pravednost. Iz nje proizlaze ivotne vrijednosti, solidarnost,
tolerancija, poštivanje razliitosti i osobnosti te ljudsko dostojanstvo. Suvremena škola je otvorena za
promjene usmjerene na stvaranje i razvoj inkluzivne kulture škole; kulture koja ukljuuje, spaja, koja
inspirira i motivira svakog uenika za kreativan rad te koja se prepoznaje po kvalitetnoj meusobnoj
komunikaciji i humanizaciji odnosa svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Školski pedagog
itekako moe doprinijeti unapreenju rada cijele škole, a posebno na stvaranju kulture škole. Školskog
pedagoga se smatra strunjakom koji upravlja društvenim, administrativnim i inovativnim poslovima,
uvodi promjene u rad škole, usmjerava i potie nastavnike u proaktivnom radu, priprema djecu i mlade
za ivot u modernom društvu te ih potie na aktivan angaman u zajednici. (Ledi, Stanii i Turk,
2013). U radu se govori o ulozi školskog pedagoga na razvoju kulture škole, poticanju na kreativnost,
ukljuivanju uenika s teškoama u redovni odgojno-obrazovni rad i izvannastavne aktivnosti te
stvaranje prepoznatljivosti škole.
Školski kurikulum treba tumaiti kao osmišljenu filozofiju škole koja predstavlja posebnost svake
školske ustanove. Zato nikako ne bi trebalo teiti prema uniformnosti školskog kurikuluma kao
kljunog dokumenta svake škole. Za izradu školskog kurikuluma uz ravnatelja škole i školskog
pedagoga zadueni su svi uitelji škole, jer jedino na taj nain školski kurikulum postaje zajedniki
projekt svake školske ustanove. Dio školskog kurikuluma proizlazi iz dokumenata vezanih za
školstvo, no najvei dio odnosi se na zbivanja unutar same školske ustanove. Stoga je vrlo vano da
svi sudionici neposrednog odgojno-obrazovnog rada sudjeluju u kreiranju dokumenta te time postaju i
odgovorni za kvalitetu istog. Suvremena škola je ustanova u kojoj je osnovni zadatak odgoj i
obrazovanje te prenošenje znanja, ali i vrijednosti, svjetonazora i nacionalnog obiljeja uz uvaavanje
svih razliitosti unutar škole. Pri promijeni društvene svijesti najvaniju ulogu ima škola, jer je upravo
ona prva institucija u kojoj detaljnije uimo osnove društveno prihvatljivog ponašanja. U kontekstu
ovog rada polazi se od promjena koje se odnose na svakog pojedinca, a posebno na uenike s
teškoama u razvoju, pripadnike nacionalnih manjina te uenike s posebnim potrebama. Kako je
osnovna odlika demokratskog društva pluralizam, koji omoguuje slobodu izbora, opredjeljivanja i
vrednovanja, individualnost, autonomiju i toleranciju ( Bali, 2005) to znai da promjene imaju za cilj
uvesti u svaku školu poticanje sloboda izbora, kreativnosti, izbora, opredjeljenja kao i vrednovanja
rada svakog pojedinca. Naglasak je na osjeajima i sposobnostima svakog pojedinca koje bi školski
pedagozi i uitelji trebali prepoznati i uvrstiti u planiranje svojih aktivnosti. To je put za izgradnju
školske zajednice koja je prepoznatljiva po inkluzivnoj kulturi škole u kojoj se poštuje svaki pojedinac
bez obzira na razliitosti. Stvaranje škole kao zajednice koja skrbi o osjeajima i potrebama svojih
lanova, što omoguuje stvaranje snanijeg osjeaja pripadnosti školi, uspješnu interakciju i
komunikaciju meu njezinim pripadnicima, timski rad te openito stvaranje osjeaja za zajednicu u
školi (Juri, 2001). Da bi se osmislio što kvalitetniji školski kurikulum suvremene škole svakako bi
trebalo pri njegovoj izradi promišljati i o ovim pitanjima:
-Koliko školski kurikulum osposobljava uenike za ivot u demokratskom društvu?
-Koliko kurikulum odraava posebnosti i razliitosti svakog pojedinca, a posebno u odnosu na uenike
s teškoama, pripadnike nacionalnih manjina, migrante i koliko su zastupljene specifinosti sredine u
kojoj škola djeluje?
-Koji su školski projekti vezani za razvoj ljudskih prava, suivota, tolerancije i nenasilnog rješavanja
sukoba?
-Kako se sudionici rada u školi osjeaju u školi i što se moe uiniti kako bi se svi osjeali bolje?
-Koliki je stupanj integracije i inkluzije u školi i kako to utjee na razvoj uenikovih potencijala?
-Koliko je uenicima omoguen razvoj svijesti o sebi, svojim mogunostima i sposobnostima, te
stvaranje pozitivne slike o sebi?
-Koliko u školi ima indiviidualiziranih, prilagoenih i diferenciranih sadraja rada?
-Koliko se uvaava pojedinano uenikovo mišljenje, njegove specifinosti i razliitosti u odnosu na
veinu uenika? Itd.
Navedena i još druga mnogobrojna pitanja predstavljaju izazov u radu školskog pedagoga. Dio
odgovora na pitanja moe pronai kroz akcijska školska istraivanja, u neposrednom radu s uenicima,
uiteljima i roditeljima uenika te kroz vrednovanje svih oblika rada u zajedništvu s lanovima tima za
kvalitetu. Svaki školski kurikulum treba ukazivati na didaktiku kulturu škole, inkluzivnu kulturu
škole te pokazivati stupanj integracije sadraja koje potiu uenike na uenje i razvoj osobnosti.
Didaktika kultura škole
Danas se kultura odnosi na zajedniki vrijednosni sustav, stavove, navike, uobiajena ponašanja,
tradiciju i vjerovanja ljudi…(Marki, 2014). Kad govorimo o kulturi škole onda mislimo na zajedniki
rad uenika i uitelja, njihovu komunikaciju i meusobnu interakciju na ostvarivanju školskog
kurikuluma. Školska kultura se definira kao relativno trajna kvaliteta školske sredine koja utjee na
ponašanje njezinih lanova i tako odreuje sveukupnost naina ivljenja škole (Domovi, 2004).
Sastavni dio školske kulture je didaktika kultura. Odnosi se na cjelokupni zajedniki odgojno-
obrazovni rad svih sudionika nastavnog procesa. Dakle, odnosi se na interpersonalne odnose, u prvom
redu uenika i uitelja, te ostalih sudionika odgojno-obrazovnog rada. Suradnja predstavlja jednu od
vanih kompetencija svake osobe, a posebno za njeno ukljuivanje u školska i društvena zbivanja.
Socijalni oblici rada u školi predstavljaju osnovu za razvoj potrebnih kompetencija svakog uenika te
njegovo ukljuivanje u zajednike aktivnosti. Jedna od zadaa školskog pedagoga je unaprijediti
socijalne oblike rada u školi i poticati uenike i uitelje na zajedniki rad na stvaranju što kvalitetnijeg
školskog ozraja koje e rezultirati i uspjehom na ostvarivanju predmetnih i školskih kurikuluma.
Uloga školskog pedagoga na razvoju inkluzivne kulture škole je u motivaciji i poticanju svih
sudionika odgojno-obrazovnog rada na razvoj kreativnosti i potencijala svakog pojedinca. Kvaliteta
inkluzivne škole u prvom redu se gleda kroz interakciju meu pojedincima, njihovu povezanost i
usmjerenost na ostvarivanje zajednikih ciljeva škole. U svom radu školski pedagog ima zadau
stvarati uvjete za razvoj kvalitetne kulture škole i to na nain da potie zajedništvo, meusobnu
toleranciju, optimizam, odgovornost svakog pojedinca te ostvarivanje programa koji e doprinijeti
prepoznatljivosti škole. Prema tome, školski pedagog svojim radom unapreuje rad na svim
podrujima rada škole. Polazi od sebe i unapreenja svog rada kao strunog suradnika na nain da
osmišljava u suradnji s ravnateljem škole dovoljno izazovno koncipiran školski kurikulum u kojem e
doi do izraaja razvoj kulture škole. Naglasak je na pet temeljnih podruja oitovanja kulture škole.
To su: podruje pedagoške kulture, organizacijske kulture, specifine školske kulture, kulture odnosa
te didaktike kulture škole (Stanii, 2006). U neposrednom radu s uenicima školski pedagog kroz
razliite socijalne oblike rada nastoji kod uenika razviti socijalne, graanske, poduzetnike
kompetencije koje promoviraju suradništvo. Poseban naglasak je na kompetenciji Uiti kako uiti koja
rezultira osposobljenošu uenika za organiziranjem, provoenjem i vrednovanjem pojedinih
aktivnosti. Ukljuivanje uenika s teškoama u zajedniki rad s uenicima redovnog programa
imperativ je suvremene škole. Upravo je tu izazov i jedna od vanijih zadaa školskog pedagoga koji
treba poticati suradništvo svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa. U radu s uiteljima školski
pedagog treba naglašavati uiteljima da i oni mogu svojim djelovanjem utjecati na kvalitetu
cjelokupnog rada škole i unapreivati kulturu škole na nain da budu inspiracija uenicima bez obzira
na njihove razliitosti. Razvoj interesa i motivacije te poticanje na kreativan rad svih uenika temeljni
je zadatak uitelja i strunih suradnika. Stvaranje ugodnog školskog ozraja, povjerenja i
meuovisnosti doprinosi tome da uitelji postaju inspiracija uenicima za rad i uenje. Didaktika
postoji zbog uitelja, pa je logino da ona mora dati odreenu orijentaciju kako e doi do eljene
socijalne klime, koja e povoljno utjecati na njegova odgojno-obrazovna nastojanja. U tome je suština
uiteljskog poziva. Uitelji i struni suradnici u zajedništvu s uenicima stvaraju didaktiku kulturu
škole.
Inkluzivna kultura škole
O iskljuenosti pojedinih uenika u školi moemo govoriti i s gledišta predmetnih i školskih kurikula.
Ne govorimo o izostancima uenika s nastave ve o tome da uenici s teškoama ne sudjeluju u svim
dijelovima ostvarivanja školskog kurikuluma. Škola nije samo neposredni rad uenika i uitelja za
vrijeme nastavnog procesa. Škola se još više vrednuje kao mjesto suradnje, komunikacije, zajednikog
druenja, igre, izvannastavnih aktivnosti i razgovora. U današnjim školama još uvijek, doduše u
manjoj mjeri nego ranije, dolazi do neukljuivanja uenika s teškoama u mnoge zajednike
aktivnosti. Takoer dolazi i do samoiskljuenja i samoizoliranosti pojedinih uenika s teškoama, jer
smatraju da ih drugi uenici ne razumiju. Kod takvih uenika dolazi do niskog samopoštovanja i loše
slike o sebi. Upravo je na tom podruju vana uloga školskog pedagoga u radu s uenicima i
uiteljima. Razvoj samopoštovanja i stvaranje pozitivne slike o sebi preduvjet je za potpunu inkluziju
uenika u sve školske aktivnosti i to prema interesima i sposobnostima svakog pojedinog uenika. U
radu s uiteljima školski pedagog naglašava potrebu što veeg ukljuivanja uenika s teškoama i
smanjivanje bilo kakvog nesudjelovanja. Obrazovna inkluzija slui otkrivanju svjesno ili nesvjesno
skrivenih ili prešuenih odnosa u školi prema razliitosti. Ona je odgovor škole na razliitosti, a
ozbiljuje se najhumanijim ciljevima, metodama i sredstvima radi stvaranja humanih odnosa u školi i
razredu. (Vican, 2013). Školski pedagog kao koordinator aktivnosti na strunom usavršavanju uitelja,
a posebno u školskim ustanovama, ima zadau predlagati, organizirati, provoditi i vrednovati razliite
oblike strunog usavršavanja ukljuujui i teme s podruja inkluzije uenika s teškoama. Naglasak je
na odgoju uenika, njihovom ukljuivanju u zajednike školske aktivnosti, izvannastavne aktivnosti,
obiljeavanja znaajnih dogaaja, školske zadruge te školske projekte. Sve aktivnosti uitelji i struni
suradnici trebaju usmjeriti na pojedinog uenika s teškoama, prepoznavanje njihovih karakteristika,
razliitosti, posebnosti kako bi u neposrednom radu s uenicima jaali njihove posebnosti i ukljuivali
ih u zajedniki rad na ostvarivanju predmetnih i školskih kurikula. Razliitosti meu uenicima
odnose se na tjelesni nedostatak, zdravstvene probleme, snieni stupanj kognitivne sposobnosti, a
naješe kao kombinacija tih razliitosti. U inkluzivnoj školi svoju panju trebamo usmjeriti na
razliitost u posebnim talentima, interesima i kreativnosti uenika s teškoama. U radu s uiteljima
školski pedagog treba usmjeriti aktivnosti na stvaranje inkluzivne kulture škole u kojoj e se svi
osjeati dobro, prihvaeno, zadovoljno, u kojoj se prepoznaju razliitosti, talenti, teškoe i darovitost.
Škola u kojoj svi djelatnici zajedno rade na jaanju navedenih karakteristika inkluzivne škole tei ka
suvremenom cilju, a to je humana inkluzivna škola, prepoznatljiva izvan podruja svog rada. Paralelno
s radom s uiteljima i uenicima, školski pedagog treba svoje aktivnosti usmjeriti i u rad s roditeljima
svih uenika škole. Promjene u školi ne mogu se dogoditi bez sudjelovanja roditelja uenika u
ostvarivanju zajednikih školskih projekata. Uspostavljanje iskrenog, suradnikog i konstruktivnog
odnosa škole i roditelja osnova je za uspješnu inkluzivnu kulturu škole. Uloga školskog pedagoga je
da kroz razliite oblike rada s roditeljima, a naješe kroz zajednike roditeljske sastanke, informira
roditelje o svim zajednikim aktivnostima u školi te o mogunostima da se svaki pojedini uenik
ukljui u pojedine aktivnosti prema svojim interesima, mogunostima i sposobnostima. Teme o kojima
bi svaki školski pedagog trebao razgovarati s roditeljima su: Pozitivna slika o sebi, Motivacija i razvoj
interesa, Samopoštovanje, Tolerancija, Vrste teškoa i razliitosti svakog pojedinca, Briga o sebi i
briga o drugima, Ukljuivanje uenika u izvannastavne aktivnosti, Volonterstvo i pomaganje drugima
kao i teme vezane za uenje s naglaskom na diferencirane pristupe u radu. Školski pedagog u svim
aktivnostima s uiteljima i roditeljima uenika treba naglašavati da su roditelji partneri školi. Roditelji
imaju esto puta pre(visoka) oekivanja glede ukljuenosti svog djeteta u školu. U radu s uiteljima i
roditeljima uenika školskom pedagogu pomau ostali struni suradnici u školi, a to su u prvom redu
psiholozi, logopedi, socijalni pedagozi i edukatori-rehabilitatori. Samo timskim pristupom radu moe
se unaprijediti rad na stvaranju inkluzivne kulture škole i postii da uitelji što efikasnije postiu
zacrtane ciljeve i ishode odgojno-obrazovnog rada sa svim uenicima bez obzira na razliitosti.
Integracija i inkluzija u suvremenoj školi
Jedna od uloga školskog pedagoga u integriranom odgoju i obrazovanju je sudjelovanje u timu za
utvrivanje psihofizikog stanja uenika i njegovu spremnost za školu te odreivanje primjerenog
oblika nastavka školovanja za uenike s odreenim teškoama. Zadaa školskog pedagoga je u
praenju rada uenika i uitelja, pomo u njihovu radu, analiza predmetnih kurikula i prilagoenih
programa za uenike s teškoama te predlaganje mjera za unapreenje rada. Osim toga zadaa
školskog pedagoga je razvoj inkluzije u školi i ukljuivanje uenika s teškoama u izvannastavne
aktivnosti, školske projekte, zajednike školske aktivnosti te stvaranje prepoznatljivosti škole koja
dovodi do inkluzivne kulture škole. Integracija pretpostavlja i trai individualni pristup svakom
ueniku, ukljuujui i potrebne pedagoške postupke, oblikovanje novih oblika i metoda rada,
osiguranje povoljnih uvjeta za rad svih uenika bez obzira na razliitost te napredak svakog pojedinog
uenika s obzirom na njegove sposobnosti. Vano je stvoriti podravajue i razvojno školsko
okruenje te još više podravajue socijalno okruenje u kojem škola djeluje. Stoga je vana uloga
školskog pedagoga rad na ukljuivanju vanjskih imbenika u rad škole, ostvarivanje zajednikih
projekata te time pripremanje uenika za njihovo budue ukljuivanje u društvenu zajednicu. Uenici s
teškoama zahtijevaju posebnu panju u procesu odgoja i obrazovanja. Uloga školskog pedagoga na
podruju integracije i inkluzije uenika ogleda se i u radu s uiteljima koji ostvaruju neposredni rad s
uenicima. Rad s uiteljima odnosi se na razvoj profesionalnih i drugih kompetencija kako bi uspješno
ostvarili postavljene ishode sa svim uenicima bez obzira na njihove razliitosti. Usmjerenost
aktivnosti školskog pedagoga i uitelja treba biti na timskom radu, meusobnoj suradnji, provedbi
školskih projekata, iskustvenog uenja, akcijskih istraivanja i zajednikom vrednovanju rada. U radu
s uenicima školski pedagozi organiziraju pedagoške radionice, debate, igraonice i zajednike
aktivnosti kako bi se svi uenici meusobno upoznali, povezali, nadopunjavali i zajedno ostvarili
postavljene zadae. Pedagozi su pozvani da – u suradnji s uenicima, roditeljima i uiteljima te drugim
strunim suradnicima – koriste svoje profesionalne kompetencije i osmišljavaju aktivnosti koje e na
najbolji mogui nain poticati i razvijati ozraje uvaavanja i prihvaanja razliitosti (Zrili, 2012).
Bitne pretpostavke za razvoj integracije i inkluzije u suvremenoj školi su: empatija, suradnja,
tolerancija, odgovornost prema sebi i drugima, meusobna pomo, nenasilno rješavanje problema,
pozitivna slika o sebi, samopoštovanje svakog uenika te uspješna komunikacija. Da bi se ostvarila
potpuna integracija i inkluzija uenika u suvremenoj školi, zadaa je školskog pedagoga poticati sve
sudionike na promijene. Uvoenjem inovacija u rad škole, ukljuivanjem roditelja u neposredni rad
škole te otvaranjem škole prema okruenju vani su preduvjeti za stvaranjem inkluzivne kulture škole.
Da bi uspješno pokrenuo i ostvario inovacije kompetencije školskog pedagoga se mogu strukturirati
kao osobne i prepoznatljive, a ukljuuju odgovornost prema radu, iskrenost u komunikaciji sa svim
sudionicima odgojno-obrazovnog procesa, komunikativnost s vanjskim imbenicima kao što su
lokalna zajednica, predstavnici udruga i institucija s kojima škola surauje te roditeljima uenika koji
školski pedagog u svom radu sve više ukljuuje u aktivnosti škole. Od strunih kompetencija koje se
odnose na ostvarivanje integracije i inkluzivne kulture škole valja spomenuti sposobnost školskog
pedagoga da organizira odgojno-obrazovni proces, inicira akcijska istraivanja, provodi zajednike
programe u školi i svakako da vrednuje cjelokupan rad škole sa svim njenim sudionicima. Suvremena
škola zahtjeva otvorenost prema van. Da bi se ostvarila ta otvorenost i prepoznatljivost današnji
pedagoški rad u školi nezamisliv je bez timskog pristupa radu. Školski pedagog naješe je lan ili
koordinator raznih timova u školi iji je zadatak unapreenje odgojno-obrazovnog rada, stvaranje
potpune integracije i inkluzije svih uenika bez obzira na njihove razliitosti, a od pedagoga se
oekuju ideje za poetak promjena u školi, pa tako i u obrazovnom sustavu. U tijeku je sveobuhvatna
školska reforma pod nazivom „Škola za ivot“. Svjesni smo da do suštinskih promjena nije mogue
doi u kratkom vremenu i da njima bude obuhvaen manji broj uitelja. Dakle, promijene se odnose na
sve, a zadaa školskog pedagoga je da što više svojim radom motivira i inspirira uitelje i druge
strune suradnike na promjene u radu škole. Dobar poetak je da školski pedagog osmisli, organizira i
provede razliite oblike strunog usavršavanja u školi s temama koje su aktualne za sve uitelje, a
posebno koje se odnose na neposredni rad s uenicima. Tu svakako spada integracija i inkluzija
uenika. Polazi se od injenice da nastava i odgojno-obrazovni proces predstavljaju kljunu
pretpostavku za kvalitetu procesa uenja. Promjene se dogaaju u razrednim odjelima, uionicama, na
nivou škole, pa onda i u cijelom sustavu odgoja i obrazovanja. Samo uitelji i struni suradnici koji
poznaju nastavne strategije i koji uspješno organiziraju odgojno-obrazovni proces mogu unaprijediti
rad škole na nain da pristupe kreativnom pouavanju u zajedništvu sa svim uenicima bez obzira na
njihove razliitosti. Zajednikom analizom i vrednovanjem ostvarenih aktivnosti postie se podloga za
kvalitetno unapreenje rada škole. Zato je vrlo vano da svi uitelji i struni suradnici meusobno
podijele iskustva iz svoje prakse, raspravljaju o njima i daju podršku u daljnjem radu. Na taj nain
uitelji i struni suradnici jaaju svoju ulogu kritiko-refleksivnog praktiara, koja itekako doprinosi
promjenama u školi i cjelokupnom obrazovnom sustavu.
Školski pedagog kao kritiko-refleksivni praktiar
Suvremena pedagoška djelatnost u svojoj osnovi ima ideju o zajednici koja ui, u skladu s tim
osmišljavaju se podruja u kojima školski pedagog djeluje i unapreuje ih. Podruje strunog
usavršavanja uitelja i strunih suradnika u školi jedno je od takvih podruja. Školski pedagog
naješe je uz voditelje školskih strunih aktiva nositelj aktivnosti. Kao lan ili koordinator tima za
kvalitetu školski pedagog ima ulogu, a to mu predstavlja i izazov, odabrati teme s podruja odgojno-
obrazovnog rada koje doprinose razvoju škole, unapreenju nastavnog procesa i razvoju suradnikih
odnosa u školi. Škola je iznimno sloen sustav u kojem se ostvaruje interakcija velikog broja
subjekata. Cjelokupno voenje mora biti u funkciji motiviranja uenika, uitelja i strunih suradnika,
spremnosti na otvorenu komunikaciju i suradnju, te razvijanje njihove privrenosti školi
(Zrili,2012). Da bi tu zadau mogao ostvariti, školski pedagog mora osim teorijskih znanja i
znanstvenih postignua drugih strunjaka, a posebno s podruja društvenih znanosti, promovirati
svoju praksu i unapreivati je. U skladu s potrebama suvremene škole i suvremenog društva školski
pedagog sve više mora ostvarivati svoju ulogu refleksivnog praktiara. Suradnja s ravnateljem škole i
zajedniki rad na ovom podruju imaju vanost za unapreenje rada škole i stvaranje prepoznatljive
kulture škole. Budui da su danas struni suradnici pedagozi na elu s ravnateljem nositelji interne
razvojno-pedagoške djelatnosti škole, kao cilj razvojno-pedagoške djelatnosti, a samim tim i kao
uloga pedagoga u odgojno-obrazovnom procesu, istie se predvianje, osmišljavanje, poticanje te
usmjeravanje razvoja odgojno-obrazovne djelatnosti škole u skladu s potrebama i razvojnim
potencijalima djece (Juri, 2001). Vrednovanje i samovrednovanje rada škole, a posebno vlastitog
rada sastavni je dio rada školskog pedagoga. Vano je da školski pedagoga, a i svi uitelji, da
analiziraju ono što rade, da propituju što rade i kako rade i zašto su upravo to tako ostvarili. Cilj tih
analiza i propitkivanja je unapreenje odgojno-obrazovne prakse. Samorefleksija dovodi do
unapreenja prakse, osnova je za kreiranje novih oblika i metoda rada, a posebno rada na
prepoznavanju razliitosti kod uenika. Jedan od oblika rada na ovom podruju je i akcijsko
istraivanje koje svaki školski pedagog ostvaruje tijekom nastavne godine. Mala školska akcijska
istraivanja školski pedagozi koriste kako bi istraili pitanja koja ih zanimaju, našli rješenja na
pitanja ili za odreeni problem i na osnovu dobivenih odgovora unaprijedili pedagošku praksu. Jedno
od podruja interesa svakog školskog pedagoga svakako je unapreenje kulture škole s naglaskom na
inkluziju. Akcijsko istraivanje refleksni je proces, omoguuje školskom pedagogu bavljenje
pitanjima koja su aktualna u školi u kojoj pedagog radi s uenicima i uiteljima. To je suradnika
aktivnost koja ima za cilj razvoj prakse i unapreenje školskog kurikuluma. Svako akcijsko
istraivanje bavi se rješavanjem nekog problema ili trai odgovore na odreena pitanja. Jedno od
pitanja moglo bi biti vezano za ukljuivanje broja uenika s teškoama u zajednike školske
aktivnosti s uenicima koji nemaju teškoe. Nakon snimanja postojeeg stanja, akcijskim
istraivanjem se traga za rješenjima svakodnevnih problema te na osnovu rezultata mijenja se
postojea odgojno-obrazovna praksa. U navedenom primjeru to bi svakako bilo poveanje broja
uenika s teškoama koji sudjeluju u zajednikim aktivnostima ili potpuna inkluzija uenika s
teškoama u redovni odgojno-obrazovni rad škole. Sudjelovanjem u provoenju akcijskih
istraivanja školski pedagozi, a i ostali sudionici, ue jedni od drugih, dolaze do novih spoznaja,
zakljuaka i ideja kako da kreativno unaprijede rad. Svrha akcijskih istraivanja u suvremenoj školi
je osiguravanje rasta, razvoja i sazrijevanja svih uenika bez obzira na njihove razliitosti. Rezultati
akcijskih istraivanja i sve aktivnosti oko unapreenje odgojno-obrazovne prakse trebaju obuhvatiti
sve uenike škole. Martinevi (2010) smatra kako: „utjecajem na današnju djecu oblikujemo budui
svijet, a naši postupci trebaju nam pomoi stvoriti pojedince koji mogu ne samo analizirati nego i
initi prave stvari: pojedince koji e nas zadiviti ne samo kao mislioci ili stvaratelji, nego i kao
ljudska bia.“ Vano je da uitelji i struni suradnici u radu sa svim uenicima, a posebno u radu s
uenicima s teškoama, svakodnevno probuuju djeju radoznalost, da ih motiviraju na zajednike
aktivnosti te potiu njihovu kreativnost bez obzira na njihove razliitosti. Na taj nain uitelji i
struni suradnici stvaraju promjene i poboljšanja u radu s uenicima, a uenici grade samopouzdanje
i jaaju pozitivnu sliku o sebi. Na taj nain omoguuje se stvaranje suvremenih odgojno-obrazovnih
zahtjeva te se uenik stavlja u samo središte odgojno-obrazovnog procesa, a to je jedna od
karakteristika humane škole. „Humana škola je kvalitetna škola, koja prua potrebna znanja
uenicima; škola koja prati društvene, znanstvene i tehnološke promjene i primjereno ih transformira
u svoj rad; škola koja uvaava prirodne potrebe uenika i socijalizira ih u skladu s osobnim
individualitetom svakoga pojedinca; škola u kojoj uenici mogu stvaralaki iskazati svoje
mogunosti i sposobnosti; škola koja ueniku omoguava socijalni ivot s vršnjacima tako da
usmjerava njihove razvojno-emotivne privlanosti pravim sadrajima; škola koja ih duhovno
bogati, odgaja i usreuje u njihovu ivljenju, a ne dehumanizira.“ (Previši 1999).
Izvannastavne aktivnosti i razvoj inkluzivne kulture škole
Izvannastavne aktivnosti u školi pruaju velike mogunosti za stvaralaki i kulturni razvoj
osobnosti uenika. Brojni su ciljevi izvannastavnih aktivnosti, meu njima: intenziviranje socijalnih
kompetencija uenika, osposobljavanje za društveni ivot, poticanje kreativnosti. Ueniku se ne
smije uskratiti sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima zbog slabog uspjeha u uenju ili zbog
odreenih teškoa. Uspjeh u izvannastavnim aktivnostima moe biti poticaj za uspješnu integraciju
u razrednu skupinu, ime se moe sprijeiti neuspjeh na socijalnom polju, izbjei emotivne teškoe,
a one su vrlo esto uzrok i akademskom neuspjehu. Programi izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj
školi pruaju uenicima mogunost kvalitetnog provoenja slobodnog vremena. Stoga je njihov cilj
obuhvatiti što vei broj uenika bez obzira na njihove sposobnosti. Posebna je vanost ukljuivanja
uenika s teškoama koji rade po posebnom programu u izvannastavne aktivnosti koje u veem
broju polaze uenici redovnog programa. Uenici s teškoama u razvoju svoje interese i elje i
svoju kreativnost mogu u velikoj mjeri razvijati ukljuivanjem u neku od izvannastavnih aktivnosti.
Tijekom rada u izvannastavnim aktivnostima razvijaju se komunikacijske vještine, jer su
izvannastavne aktivnosti u mnogoemu drugaije od redovne nastave u kojoj uenici s teškoama
ue. Smisao izvannastavnih aktivnosti stvaranje je komunikacijskih i drugih uvjeta da se što više
uenika ukljui u razne organizacijske oblike u kojima e nai smisao i zadovoljstvo te shvatiti
njihovu potrebu. Stvaralaki potencijal pojedinca zahtijeva odreenu okolinu i uvjete kako bi se
mogao slobodno razvijati i aktualizirati (Mlinarevi–Brust, 2009). Bitno je naglasiti da okolina treba
biti sigurna i poticajna kako bi uenik zadovoljio svoje aktualne potrebe, lakše razvio svoje
mogunosti i osjetio zadovoljstvo koje proizlazi iz procesa aktualizacije osobnih potencijala. Školski
pedagog na poetku svake školske godine ima vanu ulogu, a to je motiviranje i usmjeravanje
uenika za njihovo ukljuivanje u neku od ponuenih izvannastavnih aktivnosti Komunikacija u
izvannastavnim aktivnostima izravna je izmjena poruka izmeu uitelja i uenika. Komunikacijski
proces tijekom izvoenja izvannastavnih aktivnosti ima svrhu da pozitivno djeluje na razvoj
uenika jer je sloboda interpersonalne komunikacije vea u odnosu na redovnu nastavu. Uenici su
slobodniji u izraavanju svojih misli, slobodnije postavljaju pitanja, jedni druge nadopunjuju i
poduavaju. Voditelji izvannastavnih aktivnosti usmjeravaju komunikaciju i rad svih uenika u
smjeru zajedništva i ostvarivanja oekivanih ishoda. Da bi komunikacija bila uinkovita i
kvalitetna, neophodno je da uenici razumiju poruku koju uitelj šalje, koja mora biti jasna i
razgovijetna, demokratska i humana, a dobre komunikacijske vještine koje uitelj posjeduje
omoguit e i uenicima usvajanje istih i postizanje dobrih rezultata, kako u nastavi, tako i u
izvannastavnim aktivnostima. Vano je istaknuti da se u skupinama izvannastavnih aktivnosti
susreu uenici s razliitim osobnostima, teškoama i obrazovnim postignuima, no interesi su im
podjednaki. Radi se o malim skupinama u kojima uenici jedni druge podravaju, potiu na
zajedništvo, rad i postizanje ciljeva koji su pred njima. U radu s voditeljima izvannastavnih
aktivnosti školski pedagog treba naglašavati potrebu integracije i inkluzije što veeg broja uenika s
teškoama kao i uenika s odreenim razliitostima od veine uenika u školi. Radom u
izvannastavnim aktivnostima uenici stupaju u socijalne kontakte i odnose, koji svestrano izgrauju
njihovu linost. Razliite organizacijske forme izvannastavnih aktivnosti pridonose boljim
socijalnim kontaktima, a posebno kad se radi o manjim skupinama. Zato je vrlo vano da školski
pedagog zajedno s uiteljima kvalitetno pripremi i struno osmisli izvannastavne aktivnosti koje
pospješuju komunikacijske vještine uenika bez obzira je li uenik izabrao rad na raunalu, crtanje,
pjevanje, sviranje, glumu, ples, ekologiju, sport ili bilo koju drugu izvannastavnu aktivnost.. Za
izvoenje izvannastavnih aktivnosti vrlo je vana dvosmjerna komunikacija koja omoguuje
pruanje povratne informacije izmeu uenika i uitelja, uenici imaju mogunosti sudjelovanja u
odabiru aktivnosti koje e se tijekom nastavne godine provoditi. Takoer je veoma vano da
tijekom izvoenja izvannastavnih aktivnosti uitelji intenzivno rade na razvoju tolerancije,
samopoštovanja, stvaranju pozitivne slike o sebi i da potiu kreativnost kod svakog uenika bez
obzira na njegovu razliitost. Komunikacijske vještine nisu nešto s im se ljudi raaju, one su
zadane, mogu se razvijati i poboljšati. Koliko e svaki uenik razvijati svoje potencijale najviše
ovisi o uitelju i o njegovoj sposobnosti motivacije i poticanja za bavljenje odreenom aktivnošu.
Stoga je potrebno na razini svake ustanove identificirati potrebe te stvarati kvalitetne planove i
programe za njihovo ostvarivanje. Da bi uitelji i voditelji izvannastavnih aktivnosti mogli
kvalitetno ostvariti postavljene zadae vano je i kvalitetno struno usavršavanje u školi. Proces
stvaranja inkluzivne kulture škole treba biti paljivo planiran i implementiran u školski kurikulum
.Inkluzivno pouavanje zahtijeva od uitelja primjenu oblika i metoda rada koji e svakom ueniku,
bez obzira na postojanje teškoa omoguiti i olakšati uenje te omoguiti stvaranje ozraja
ravnopravnosti, tolerancije i jednakih mogunosti. Zato je ukljuivanje uenika s teškoama u
izvannastavne aktivnosti poeljno, jer doprinosi jaanju osobnosti svakog pojedinca. U
izvannastavnim aktivnostima svakako dolaze do izraaja poduzetnike kompetencije uenika i to
kroz izvannastavne aktivnosti kao što su runi rad, kreativne radionice, keramiarske grupe,
volonterski klubovi, tehnike skupine, eko skupine i sl. U svim navedenim izvannastavnim
aktivnostima uenici prema svojim sposobnostima sudjeluju u stvaranju ideja o novim proizvodima,
osmišljavanju proizvoda, kreiranju predloška, izradi gotovog proizvoda te darivanju ili prodaji na
humanitarnim sajmovima. Na taj nain jaaju samopouzdanje, stvaraju pozitivnu sliku o sebi,
osjeaju pripadnost širem krugu ljudi te se kroz takve i sline aktivnosti pripremaju za ivot nakon
obveznog školovanja. Na uiteljima i strunim suradnicima je da pripreme uenike s teškoama i
uenike koji nemaju teškoe na zajednike aktivnosti, druenje, ostvarivanje pojedinih projekata, a
sve s ciljem odgoja i obrazovanja za razliitost, toleranciju i spremnost za pomo jedni drugima.
Uenici s teškoama uspješni su u izradi pojedinih dijelova proizvoda, uporni su u radu, vole se
druiti i vesele se uspjehu kojeg su postigli samostalno ili u skupini. „Obrazovanje je u srcu razvitka
i pojedinca i zajednice; njegovo je poslanstvo omoguiti svakom od nas, bez iznimke i u potpunosti,
razviti sve naše talente i ostvariti naš stvaralaki potencijal, ukljuujui i odgovornost za vlastite
ivote i postignue odreenih ciljeva.(Delors,1998, str. 18-19).
Izazovi u radu s uenicima i njihovim roditeljima u ostvarivanja inkluzivne kulture škole
U radu školskog pedagoga s uenicima vrlo je vano promicanje opeljudskih i djejih prava, a
posebno prava uenika s teškoama, u svakodnevnom neposrednom odgojno-obrazovnom radu.
Savjetodavni rad školskog pedagoga s pojedinim uenikom ili grupom uenika usmjeren je na
osiguravanje mogunosti da uenici u školi ostvare sva svoja prava, da razvijaju svoje mogunosti i
individualne potencijale. Izazov je u radu školskog pedagoga i ukljuivanje uenika u stvaranje
školskog kurikuluma kao i u stvaranje pojedinih programa u školi, ukljuivanje u školske projekte te u
izvannastavne aktivnosti u školi. U pedagogijskoj i psihologijskoj teoriji odavno se govori o nunosti
kritikog odnosa prema znanju, uenju o uenju i o uinkovitom pronalaenju potrebnih informacija.
„Da bi se taj cilj ostvario, kurikulum mora biti više usmjeren na maksimalno poticanje mogueg
razvoja uenikovih postojeih potencijala, a to znai i na poticanje uenikova samopouzdanja, razvoja
svijesti o sebi, svojim sposobnostima, interesima i mogunostima te posebno na stvaranje pozitivne
slike o sebi.“ ( Sekuli Majurec, A., 2007., str. 363). Aktivnim ukljuivanjem uenika u navedene
poslove stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje interesa i potreba uenika, a posebno kad je rije o
izbornosti podruja kao što su izvannastavne aktivnosti. Na taj nain školski pedagog i uitelji mogu
poticati uenike na stvaralaštvo i time stvaraju bolju motivaciju za odgojno-obrazovni rad u školi.
Školski pedagog ima mogunost predlaganja kurikuluma kroz veu izbornost nastavnih sadraja, ali i
metoda i oblika rada kroz koje e uenici moi razvijati svoje individualne sposobnosti. Vea
izbornost sadraja omoguuje uenicima da sami odluuju o razinama na kojima e usvojiti neke
sadraje. Vaan je posao školskog pedagoga i ukljuivanje uenika u evaluaciju kurikuluma. Uenik
postaje odgovorniji za svoje odgojno-obrazovne sadraje, razvija svoje samopoštovanje i gradi sliku o
sebi kako bi mogao rasti i razvijati se u odgovornu osobu. Da bismo promijenili kod sebe ono što nije
dobro, nuno je znanje o sebi. Ako ne vidimo kakvi jesmo ne moemo se ni poeti mijenjati. Stoga je
vano vidjeti sebe onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvi bismo htjeli biti! Jer moemo
promijeniti samo ono što jesmo, a ne ono što bismo htjeli biti. (Miljkovi, D., Rijavec, M. 2001., str. 9
). Dobar je primjer za ostvarivanje navedenog projektna nastava i istraivako uenje koji uenicima
otvaraju mogunost da budu nositelji aktivnosti, a uitelji su pomagai u provoenju aktivnosti.
Zadaa je školskog pedagoga nauiti uenika postupcima uenja, prepoznavanja cilja uenja te
najvanije usmjeriti uenika na ishode uenja koji postaju vaan dio školskog kurikuluma. Kvalitetna
škola i suvremeni školski kurikulum podrazumijevaju zajedniki rad svih subjekata kroz sve etape
ostvarivanja školskog kurikuluma. Vana je komunikacija, vrednovanje rada, meusobno uvaavanje i
profiliranje svakog lana tima. Koordiniranje rada i stalna suradnja sa subjektima odgojno-obrazovnog
rada u školi i izvan nj trajna je i vrlo vana uloga školskog pedagoga.
Uloga je roditelja u ostvarivanju školskog kurikuluma vana i potrebna. Roditelji imaju ulogu odgoja
djece, prvi su odgajatelji, a škola im u tome pomae. Roditelj mora kontrolirati odgoj svog djeteta i
odgojne utjecaje kojima je dijete izloeno. Razvijanje partnerskih odnosa roditelja i škole vano je
podruje u radu školskog pedagoga. Posebno treba istaknuti savjetodavni rad školskog pedagoga s
uenicima koji imaju teškoe kao i s njihovim roditeljima. S obzirom na dinamina okruenja i
zahtjeve suvremene škole roditelji uenika s teškoama sve više trae savjet školskog pedagoga.
Savjetovanje postaje svakodnevni zadatak školskog pedagoga, podlijee razvojnim trendovima
suvremen škole i suvremenog društva. Savjetovanje ima oblik pomoi uenicima i njihovim
roditeljima, a odnosi se na pomo pojedincu kao i na rješavanje organizacijskih i drugih školskih
problema vezanih za uenje i razvoj uenika. Poseban naglasak je na savjetodavnom radu uenika s
teškoama, njihovo ukljuivanje u redovnu nastavu, zajednike aktivnosti u školi ili profesionalno
informiranje i usmjeravanje. Još jedan izazov u radu školskog pedagoga je ukljuivanje roditelja u
neposredni rad škole. Motiviranje roditelja za te aktivnosti, savjetovanje i pripremanje roditelja za
ukljuivanje u neposredni rad posao je školskog pedagoga koji stalno traje. Partnerski odnosi roditelja
i škole imaju za svrhu bolje meusobno razumijevanje, poštovanje, toleranciju i ono što je najvanije,
zajedniki odgojno-obrazovni utjecaj na uenike. Modeli ukljuivanja i naini ostvarivanja zacrtanih
aktivnosti trebaju biti specifini za svaku školu jer ta suradnja u najveem dijelu ovisi o samim
sudionicima odgojno-obrazovnog rada, uvjetima u kojima škola radi kao i o podršci lokalne sredine u
kojoj škola djeluje. Odgoj neka bude polazište partnerskog odnosa roditelja i škole. To podruje
iziskuje odgovoran i kvalitetan pristup, timski rad, zajedniko vrednovanje i predlaganje mjera za
unapreivanje odgojnog rada, ivotnih vrijednosti, tolerancije, meusobnog razumijevanja i
ostvarivanja osobnih potreba svih sudionika odgojno-obrazovnog rada u školi. Na taj nain izgrauje
se inkluzivna kultura škole i stvaraju se uvjeti koji omoguuju uenicima bez obzira na njihove
razliitosti da razvijaju svoje potencijale uz pomo uitelja i strunih suradnika.
Zakljuak
Osnova inkluzivnog koncepta je ukljuivanje sve djece u sustav redovnog obrazovanja. Pri tome se
naglašava vana uloga odgojno-obrazovne ustanove koja treba raditi na promicanju i razumijevanju
prava na obrazovanje uenika s teškoama u razvoju. Školski pedagog ima vanu ulogu u razvoju
inkluzivne kulture škole. Osim promicanja prava uenika s teškoama u razvoju, kvalitetan pedagoški
rad se oituje i kroz detekciju povrede tog prava te izazova i barijera koji se u inkluzivnom
obrazovanju i dalje pojavljuju. Timskim pristupom radu školski pedagog zajedno s uiteljima i drugim
strunim suradnicima nastoji stvoriti takav školski kurikulum koji e doprinijeti ostvarivanju
inkluzivne kulture škole. Suradnja s roditeljima uenika je vrlo vana, a treba rezultirati i
ukljuivanjem roditelja u pojedine dijelove neposrednog rada uenika i uitelja u školi.
Literatura:
4. Juri,V.,Mušanovi,M.,Stanii,S.,Vrgo,H. (2001), Koncepcija razvojno-pedagoške
5. Ledi, Stanii i Turk (2013), Kompetencije školskih pedagoga, Rijeka, Filozofski fakultet
6. Marki, I. (2014) Didaktika kultura škole, Split, Školski vjesnik, br 64, str 627-652
7. Martinevi,J. (2010), Utjecaj socijalne kompetencije uitelja na provoenje cjelodnevnog
boravka u školi, Odgojne znanosti, 12(2): 441-458
8. Miljkovi, D.,Rijavec, M. ( 2001. ) Razgovori sa zrcalom, Zagreb, IEP
9. Mlinarevi, V., Brust, M., (2009), Kvaliteta provedbe školskih izvannastavnih aktivnosti,
Osijek: Uiteljski fakultet.
Biokovsko zvonce
ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova, Zagreb, Znamen, 176-191
13. Vican,D. (2013), Inkluzivna kultura osnovnih škola u Hrvatskoj s gledišta uenika, ivot i
škola, br. 30 (2/2013), str. 17-37
14. Zrili,S. (2012), Uloga pedagoga u integriranom odgoju i obrazovanju, Zadar, Magistra
Ladertina 7(7)2012, 89-99
WORK OF A SCHOOL PEDAGOGUE ON THE DEVELOPMENT OF INCLUSIVE SCHOOL CULTURE
Abstract:
The development of an inclusive school culture primarily depends on the bearers of the
educational process in each school, and these are students, teachers, professional associates
and the school principal. Through his work, the school pedagogue can contribute to the
development of school culture by cooperating with all participants in the educational
process. The starting point for this work is the fact that only a change of quality in the
culture of the school can change all other factors of the quality of the educational process
that takes place in a modern school. The paper presents the work of a school pedagogue and
the basic determinants of modern upbringing and education that contribute to the
development of school culture with an emphasis on inclusive school culture. The profession
of school pedagogue and the importance of his role in coordinating all educational activities
in a modern school and the need for teamwork to create school recognition, development of
integration and inclusion and thus participation in the development of the overall school
culture are explained. The aim of this paper is to emphasize the importance of involving all
students in the realization of the school curriculum, especially students with certain
difficulties in work and learning, in order to encourage creativity in students and adapt the
school curriculum to student needs. Finally, suggestions for changing and developing an
inclusive school culture will be presented, in order to make the work within the school as
creative and high quality as possible. The work of students in extracurricular activities helps
to achieve the goals of an inclusive school. The school pedagogue is expected to be the
bearer of innovations in the school, to encourage all participants in educational work to be
creative and able to evaluate joint work, especially the work on the development of school
culture.