PANEVROPSKI UNIVERZITETAPEIRON -BANJA LUKA

SEMINARSKI RAD

MENADŽMENT U ZDRAVSTVU

Tema:

MOBING NA RADNOM MJESTU

Mentor: Student: Isić Nada prof. dr Risto Kozomara FZN-sestrinstvo Br.indeksa 2013 SADRŽAJ

Uvod_________________________________________________1

1.1 Sta je mobbing _____________________________________ 2

1.1 Istorijat mobinga ___________________________________ 2

2. Vrste mobinga _______________________________________ 3

3. Kako dolazi do razvoja mobinga_______________________ 4

4. Žrtve mobinga_______________________________________ 5

5. Profil mobera_______________________________________ 5

5.1 Karakteristike ličnosti mobera__________________________6

6. Posledice mobinga____________________________________ 7

7. Načini sprečavanja i borbe protiv mobinga______________ 8

8. Zaključak_________________________________________ 10

9. Literatura__________________________________________ 11

UVOD

Riječ mobing, engleski "mobbing", je kovanica od glagola "to mob" što znači prostački napasti, nasrnuti. Često se povezuje i sa riječju "bully" (siledžija,

nasilnik, zlostavljati, kinjiti).Generalno, radi se o novodefinisanom, ali odavno postojećem obliku zlostavljanja na radnom mestu. Mobing ima mnogo podoblika, ali u suštini podrazumijeva stalno napadanje, ponižavanje, zlostavljanje i izolaciju, sve do tačke kada osoba izložena mobingu jednostavno više ne može da funkcioniše na radnom mjestu, a sve sa krajnjim ciljem da se ona potpuno eliminiše, ili da se jednostavno proglasi paranoičnom. Radi se o zlostavljanju koje u glavnom nije seksualno i rasno motivisano. Psihijatri, ali i mnogi drugi ljekari, kažu da se sa takvim problemom već dugo susreću, ali da je on tek skoro dobio i svoju dijagnozu. Kakve je razmjere u svijetu poprimio mobing govore mnogi zakonski akti doneseni u mnogim državama, pretežno razvijenim, koji predviđaju sankcije u slučajevima mobinga.

1.

Šta je mobing?

Mobing je patološka (neprijateljska i neetička) komunikacija na radnom mjestu, koju sistematski upućuje jedna ili više osoba uglavnom ka jednoj osobi tokom mobinga izloženoj psihičkom zlostavljanju i stavljenoj u bespomoćnu i bezizlaznu situaciju gdje je zadržana sredstvima konstantnih aktivnosti mobinga.Aktivnosti mobinga su veoma frekventne (barem jednom sedmično) i odigravaju se tokom dužeg vremenskog perioda (najmanje šest meseci). Zbog velike učestalosti i dugotrajnosti neprijateljskog ponašanja ovo maltretiranje rezultuje velikom mentalnom, psihosomatskom i socijalnom patnjom.

1.1Istorijat mobinga

Prvi znanstvenik koji je počeo istraživati ovaj fenomen bio je njemački psiholog Heinz Leymann On je prvi upotrijebio naziv “mobing” za određena ponašanja na radnom mjestu, odredio njegove karakteristike, posljedice na zdravlje, a osnovao je i kliniku za pomoć žrtvama. Riječ mobing Leymann je posudio iz etiologije Konrada Lorenza koji je tom riječju nazivao ponašanje nekih vrsta životinja koje udružujući se protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeraju iz zajednice, dovodeći ga ponekad i do smrti. Slično ponašanje ljudi u radnoj sredini Leymann je nazvao istim imenom.

2.

2. Vrste mobinga,

Ako krenemo sa pozicije koje zlostavljač, a ko žrtva, možemo da podijelimo mobing na vertikalni i horizontalni. Ako nam je polazna pozicija za podjelu mobinga motiv mobinga, razlikujemo strateški i emotivni mobing.

2.1--Vertikalni mobing događa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika, ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu grupu (zato se još naziva i bosing ("bossing") ili kada jedna grupa radnika (podređenih) zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5% slučajeva).

2,2---Horizontalni mobing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj organizaciji. Osjećaj ugroženosti, ljubomora i zavist mogu da podstaknu želju da se eliminiše neki kolega (doskorašnji prijatelj) pogotovu ako postoji uslov da njegova eliminacija vodi napretku u karijeri. Često žrtva ove vrste mobinga može biti radnik koji se ističe po kvalitetu i predanosti poslu i radnim zadacima. Horizontalni mobing je i kad čitava grupa radnika zbog unutrašnjih problema, napetosti i ljubomore, izabere jednog radnika, žrtvu, na kojoj žele dokazati da su snažni i sposobniji.

Načini na koje se određeni radnik suočava sa mobingom na svom radnom mjestu su brojni, ali se u osnovi mogu podijeliti na:napadi na mogućnost žrtve da komunicira na odgovarajući način (nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve; žrtva se namjerno, planski i sistematski prekida tokom razgovora; odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se njeni pogledi), ignorišu se znakovi koje žrtva upućuje (tokom sastanka se namjerno ignoriše njeno podizanje ruke i želja za uključivanje u razgovor i sl.),napadi na mogućnost žrtve da održava društvene odnose (žrtva se stalno i sistematski izoluje od ostatka organizacije; niko joj se ne obraća; svi se ponašaju kao da žrtva uopšte nije ni prisutna; ne poziva se na sastanke i neformalna druženja kolega),napadi na ličnu reputaciju žrtve (izmišljaju se razne priče o žrtvi i njenom privatnom životu; ona postaje predmet ogovaranja, ismejavanja i spletkarenja; ostavljaju se zluradi negativni komentari o ličnim osobinama žrtve i njenom ponašanju),

napadi na kvalitet profesionalne situacije u kojoj se žrtva nalazi (stalne kritike i prigovori na račun njenog rada; uvrede; pretjerana kontrola; niske ocjene rezultata rada koje je žrtva ostvarila; situacija da se žrtvi ne dodjeljuju radni zadaci i oduzimaju joj se osnovna sredstva za rad (radni prostor, telefon 3.računar – sindrom „praznog stola"); zadaju joj se zadaci koji apsolutno nisu prilagođeni profesionalnim kvalifikacijama i obrazovanju žrtve (zadaci su ili isuviše jednostavno ili preteški ). zahtijevaju od žrtve spsobnosti koje nema, a sve ovo sa ciljem da se žrtva natjera da napravi grešku; premještanje žrtve na radna mjesta koja ne odgovaraju njenom obrazovanju, životnoj dobi i prethodnim radnim iskustvima; premještanje žrtve da radi na lokacijama do kojih mora da putuje i po nekoliko sati; zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom „pretrpanog stola"); stalno menjanje radnih zadataka i davanje nejasnih i dvosmislenih naloga…

napadi na zdravlje žrtve (žrtva se prisiljava da obavlja zadatke koji narušavaju njeno zdravlje; ne dopušta joj se da koristi slobodne dane i godišnji odmor; prijeti se fizičkim napadima na žrtvu; žrtvu trpi seksualno zlostavljanje i sl.

3. Kako dolazi do razvoja mobinga?Jedan od inicijalizirajućih faktora je loša organizacija poslovanja. Sigurno bitan faktor za nastanak mobinga predstavlja i karakterne osobine žrtve Uzroci mobinga nalaze se i u neodgovarajućoj organizaciji rada i metodima menadžmenta /ljudskim resursima/ – autoritarni menadžment – koji ima nisku toleranciju za greške na radu, koji generiše poslušnost, za razliku od menadžmenta koji podstiče samoinicijativnost i kreativnost zaposlenih /konsesualni menadžment/. U slučaju da poslodavac – menadžment, zbog nedostatka potrebnog broja zaposlenih, povećava stepen opterećenja zaposlenih i zamoru, to vodi /vertikalnom/ mobingu, posebno kad je praćen pretnjama otkazom ukoliko zaposleni izražavaju svoje nezadovoljstvo. Isto tako, do mobinga dolazi ako menadžment nije u stanju da uspešno riješava probleme koji se javljaju u toku rada ili negira postojanje konflikta i sam pristupa zastrašivanju radi očuvanja radne discipline, što, potom, pogoršava položaj zaposlenih (žrtava mobinga)

Posebno ozbiljne i intenzivne oblike /vertikalnog/ mobinga može da izazove ukazivanje zaposlenog na ozbiljne propuste ili nezakonitosti u radu poslodavca, ili ukazivanje na korupciju kod poslodavca (“visbloeri” – duvaci u pistaljku).

Psihičko zlostavljanje, odnosno mobing, najčešće se odvija kroz nekoliko faza: u početku dolazi do sukoba koji ozbiljno narušava međuljudske odnose i na taj način on postaje temelj kasnijeg razvoja mobinga. .Često se dolazi u situaciju da je izvorni konflikt čak i zaboravljen, ali agresivne težnje ipak postaju sve ubojitije i usmeravaju se ka budućoj žrtvi u jednom. trenutku agresivnost eskalira i prelazi u pravu psihološku torturu kojoj je žrtva mobinga podvrgnuta, , . 4. U vrtlogu ponižavanja, pretnji, zlostavljanja, mučenja i glasina žrtva razvija osećaj manje vrednosti, gubi svoje ljudsko i profesionalno dostojanstvo. .u trenutku u kom žrtva postane „dežurni krivac", ona je već značajno obiljeležena i izolirana, neprekidno je zlostavljana, postala je „žrtveno jagnje" na koje se svaljuje krivica za sve greške,U slijedećem koraku žrtva se, po pravilu, upušta u očajničku borbu za opstanak, što najčešće dovodi do pojave ozbiljnih psihosomatskih poremećaja i bolesti,nakon višegodišnjeg zlostavljanja žrtva skoro uvek boluje od nekog ozbiljnog hroničnog oboljenja; jednostavno ne može više da izdrži i napušta posao, a u drastičnijim slučajevima čak dolazi i do situacija u kojima se žrtva odlučuje na samoubistvo kao krajnji način rešavanja situacije u kojoj se našla. .

5. ŽRTVE MOBINGA

Najčešće žrtava mobinga su: poštenjaci, veoma kreativne osobe, osobe koje su uočile i prijavile nepravilnost u radu, osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove rada, osobe koje nakon više godine besprekornog radnog staža traže priznanje (moralnu satisfakciju), mlade osobe na početku karijere, osobe proglašene tehnološkim viškom, osobe pred penzijom, bolesne osobe (često izostajanje s radnog mesta zbog bolesti može izazvati negativnu reakciju), osobe sa posebnim potrebama, pripadnici manjinskih grupa, žena u grupi muškaraca ili muškarac u grupi žena, osobe obolele od netipičnih bolesti (sida),slabe ličnosti podložne uticaju autoriteta funkcije i osobe sa neadekvatnom stručnom kvalifikacijom.Karakteristične reakcije žrtava mobinga su: početno samookrivljavanje, usamljenost, lično obezvređivanje, borba za blokadu i eliminaciju mobinga.Kada je prva pomisao žrtve mobinga da je ona sigurno nešto pogrešila i da krivica leži u njoj, onda se radi o početnom samookrivljivanju. Uobičajene misli koje se javljaju u tom periodu su: "Da li sam ja odgovorna za nastalu situaciju?", "Gdje

sam pogrešio?", "Ne razumijem šta se to događa?", a karakteristični su i osećaji zbunjenosti .

5.1 PROFIL MOBERAPod “Moberom” se podrazumijevaju osobe koje psihološki, moralno, seksusalno i na druge načine maltretiraju, zlostavljaju i na sve druge načine pokušavaju da eliminišu osobe za koje smatraju da im smetaju. .

. Psiholozi tvrde da su moberi osobe sa POREMEĆAJEM LIČNOSTI . To su manje sposobne, ali moćne osobe, bez kapaciteta za ljubav, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje, kao i empatiju prem drugim osobama. S obzirom na to da ne mogu da se nametnu ni intelektom ni sposobnostima, koriste silu kao jedini . . argument. Sebe postavljaju na tron i prema svima ostalima se ponašaju kao prema podanicima. Ponašanje im je destruktivno i neprijateljsko. Stalno manipulišu i deluju na štetu drugih. Svoju inferiornost sakrivaju i „liječe“ proganjanjem drugih ljudi.Moberi-zlostavljači dolaze do rukovodećih pozicija uglavnom u sredinama koje se karakterišu strogom hijerarhijskom strukturom. Težeći karijerističkom kultu angažuju se politički i ne rijetko mijenjaju političke stranke uporno tražeći političku opciju koja može najviše da im pruži. Takve osobe se obično prema sebi nadređenima ponašaju kao ulizice, ali dokopavši se bilo kog oblika vlasti i mogućnosti da odlučuju o tuđoj sudbini, postaju autoritativne vođe koje loše planiraju i odlučuju i ne uvažavaju tuđe mišljenje.

Njima se lako pridružuju slabe ličnosti (poltroni) u strahu da ne postanu žrtve mobinga, identifikuju se sa agresorom, staju na njegovu stranu očekujući ličnu korist.Moberi mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svoga života (najčešće privatnog), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Često, zlostavljajući, se osaćaju inferiorno (iza svake prepotencije postoji neka impotencija). Na taj način osiguravaju dominantnu poziciju ili sklanjaju, odstranjuju onog koji im stoji na putu uspjeha. Nerijetko to čine iz ličnog straha da neće biti cijenjeni i da će sami postati nečija žrtva. Neki zlostavljači to rade svijesno, sa namjerom da naškode drugome i da ga prisile da napusti radno mesto.

Karakteristike ličnosti mobera:

Željan pažnje

Pretjeranom ljubaznošću nastoji da drži autoritete uz sebe, emocionalno je nazreo, selektivno je ljubazan prema saradnicima, posebno u početku prema svojoj žrtvi, iskorišćava saradnike, izmišlja i svaljuje krivicu na druge, uvek želi da bude u centru pažnje, često se samosažaljeva, ako ga otkriju, tvrdi da je on žrtva;

. Imitatornije profesionalno kvalifikovan, ali tvrdi suprotno jer se nalazi u blizini profesionalca često glumi profesiju kojom želi da se bavi i zahtijeva zasluge koje mu „pripadaju“,manipuliše drugima, lako se isprovocira, često prijeti saradnicima, glumi odanost nadređenima, ali ih odbacuje nakon što ih iskoristi; . Guruuspešan na uskom polju svoje stručnost, od saradnika priznat kao takav, sebičan, zlostavlja sve zbog kojih se osjeća ugrožen. emocionalno hladan, uglavnom muška osoba, po nekad pretjerano uredan, svoje greške pripisuje drugima,

. Psihopat ili sociopatnapastan i arogantan prema žrtvama, prema ostalima drag i ljubazan, hladan i proračunat, glumac, za njega ne vrede zakoni i moralne norme, teško se razotkriva u nezakonitim aktivnostima, ne pokazuje osećaje, sažaljenje i krivicu,oni koji ga otkriju, odmah postaju njegove žrtve i sva svoja nedjela prebacuje na njih.

.6.  Posljedice mobinga

Mobing je pojava koja je prisutna u našoj sredini u istom intenzitetu kao i u drugim zemljama, ma koliko one bile razvijenije od nas. Najdramatičniji podatak je da su najčešće žrtve mobinga najsposobniji i najkompletniji radnici, kao i osobe koje njeguju visoke moralne standarde.

Posljedice psihičkog zlostavljanja mogu biti katastrofalne kako za žrtvu mobinga, tako i za cijelu organizaciju u kojoj žrtva radi. Kada govorimo o žrtvi, psihološki teror kojem je podvrgnuta može vrlo ozbiljno ugroziti njeno psihičko i fizičko stanje. Moguća je pojava velikog broja izuzetno ozbiljnih problema: učestale glavobolje, poremećaji spavanja, poremećaji u digestivnom sistemu, vrtoglavice, osećaj pritiska u grudima i nedostatka vazduha…

Promjene na društveno-emotiovnom nivou uključuju: česte i nagle promjene raspoloženja, anksioznost, prisustvo opšte letargije i

nezainteresovanosti, nagle napade plača, stalno razmišljanje o problemima, osećaj gubitka sopstvenog identiteta i ličnosti, društvenu izolaciju, nedostatak interesa za članove porodice, prijatelje i osobe iz najbližeg okruženja, gubitak emocija... Promene prouzrokovane mobingom su vidljive i u ponašanju žrtve i mogu se ogledati kroz: hetero ili autoagresiju, pasivnost; smanjenje ili povećanje apetita, učestalo korišćenje alkohola, cigareta lekova i psihoaktivnih supstanci, poremećaji u seksualnoj aktivnosti…  .

Psihičko zlostavljanje veoma često dovodi do potpunog psihičkog i fizičkog iscrpljivanja žrtve, ali se ovo ni u kom slučaju ne smije miješati sa sindromom sagorijevanja na poslu. Sindrom sagorijevanja na poslu odnosi se na dugotrajnu izloženost stresu prouzrokovanim prirodom posla koji osoba obavlja, dok moralno zlostavljanje proizlazi iz poremećenih međusobnih odnosa i nedostatka komunikacije među kolegama. Uprkos tome što su simptomi ova dva problema veoma slični, treba jasno odrediti uzroke nezadovoljstva, kako bi se moglo ispravnom i konstruktivnom uključivanju u riješavanje problema koji su nastali. . O tome koliko je mobing postao rasprostranjena pojava i koliko njegove posledice mogu biti opasne možda najbolje govori informacija da je svjetska zdravstvena organizacija oboljenje koje je posledica mobinga uvela u svoju evidenciju pod nazivom „posttraumatski stresni poremećaj"

Mobing ne reflektuje negativne posledice samo prema žrtvi, već i prema firmi u kojoj je žrtva zaposlena. Što se firme tiče, osim štete zbog smanjene radne produktivnosti radnika izloženog mobingu, u firmi dolazi i do niza drugih posledica. Mobing usmeren makar i prema jednom zaposlenom, remeti dobru radnu atmosferu, stvara troškove za zapošljavanje radnika za zamjenu odsutne žrtve mobinga po osnovu bolovanja, a ne rijetko dovodi i do štetnih posledica za reputaciju firme. U zemljama u kojima u ovom trenutku žrtve mobinga mogu da podnesu tužbu i traže odštetu, evidentan je i finansijski izdatak za vođenje sudskog spora i eventualnu isplatu odštete radniku.

Refleks ponašanja koje dovodi do štetnih posledica koje osjećaju mobirani i firma u kojoj je došlo do mobinga, ne zaobilazi ni društvenu zajednicu. Tu treba posmatrati izdatke zdravstvenog i penzionog fonda. Zbog psihosomatskih poremećaja žrtava je prinuđena da se obrati zdravstvenoj ustanovi, a to podrazumeva specijalističke preglede i uključivanje terapije. Prevremeni odlazak u penziju, do koga ne bi došlo da nije bilo izlaganja mobingu, opterećuje penzioni fond.

8.

7.Načini sprečavanja i borbe protiv mobinga

Obrazovanje kadrova u javnom menadžmentu i podizanje profesionalnih sposobnosti za upravljanje je primarni korak u prevenciji mobinga.

. Prevencija:

Trebalo bi biti u interesu poslodavca da uspostavi politiku prevencije eskalacije konflikta u opasna stanja. Jedna preventivna mera je i edukacija menadžera na svim nivoima o umjetnosti konflikt menadžmenta i obučavanje istih da koriste politiku kompanije.

Rane intervencije menadžmenta Da bi mogao da djeluje rano i preventivno pretpostavljeni mora biti

sposoban da čita znakove razvijajućeg mobing procesa. Takođe, top menadžment treba da izabere jednu ili više osoba u organizaciji

kojima će se zaposleni koji su u opasnosti moći obratiti za savjet. .

Stručna rehabilitacija: Kada se mobing proces razvije, obaveza menadžera i pretpostavljenih bi

trebala biti da zaštite žrtvu. Žigosanje žrtve mora biti spriječeno, i on ili ona mora biti u stanju da zadrži svoju prethodnu reputaciju i sposobnosti. Trebalo bi da se žrtva pošalje na bolovanje i trebalo bi da se istoj ponudi stručna rehabilitacija. Puštanje nesrećne osobe da prođe kroz mobing proces i posle toga je samo odbaciti, treba biti obilježeno kao veliki propust u menadžmentu.

9

Zakon:Zakonske mjere koje bi pomogle borbu protiv mobinga treba da obezbijede pravo zaposlenog na fizičko i psihičko zdravlje na poslu. Treba da prisile poslodavce da redovno vrše internu kontrolu radnog okruženja, kako bi bili u stanju da preduzmu mjere u ranoj fazi mobinga. Zakonske mjere treba da prisile poslodavce na direktnu intervenciju po pojavljivanju mobinga. I treba da obezbjede stručnu rehabilitaciju radnika koji su bili prečesto na bolovanju ili im je bolovanje bilo

predugo. Sigurno je da postoji i niz drugih zakonskih mjera koje bi pomogle u borbi protiv mobinga.

8. ZAKLJUČAK

Mobing se događa skoro na svakom radnom mjestu i upozorava na veliku društvenu i psihološku važnost samog radnog mjesta. Mnoge studije ukazuju na globalni fenomen naročito u Skandinaviji, gdje su Švedska i Norveška jedine europske zemlje sa zakonodavstvom specifičnim za mobing. Prema Leymannovu istraživanju iz 1996. godine, mobingu je izloženo 20% zaposlenika, tj. svaka četvrta zaposlena osoba. Za radnike koji tek ulaze na tržište rada, rizik doživljavanja mobinga u idućih 30 godina iznosi 25%. Istraživanje Raynera iz 1997. godine u Velikoj Britaniji pokazalo je da je mobing na radnom mjestu zahvatio 50% radnih mjesta, s godišnjom prevalencijom od 30% počinje postajati umnogome identificiran kao glavni radni stresor. 10.

. .

9. LITERATURA

sajt dr. Lejmana:http://www.leymann.se/- sajt dr. Ljiljane Aranđelovićhttp://www.mobbingsrbija.com/- članak o mobingu "Mobing - psihičko ugnjetavanje na poslu" u elektronskom magazinu o savremenom poslovanju "E-magazin":http://www.emagazin.co.yu/clanak.asp?id= 171- Jokić-Begić N, Kostelić-Martić A, Nemčić-Moro I. Mobing – moralna zlostavljanja na radnom mjestu. Socijalna psihijatrija 2003;

. Kostelić-Martić Andreja, Mobing-psihičko maltretiranje na radnome mestu, Školska knjiga.

drugi sajtovi, članci i informacije raspoložive u dostupnim medijima. .

11.

.