Seminarski Rad Iz Tdm

Akademska godina: 2014./2015.

Godina redovnog studija: ČETVRTA

Katedra za: PROIZVODNE SISTEME I INDUSTRIJSKO INŽENJERSTVO

Predmet: TEHNOLOGIJA MONTAŽE I DEMONTAŽE

Predmetni nastavnik: Doc.Dr. ISMAR ALAGIĆ, dipl. maš. inž.

Predmetni asistent: Doc.Dr. ISMAR ALAGIĆ, dipl. maš. inž.

Struktura vremena rada u procesima montaže i određivanje vremena rada u procesima montaže u proizvodnji

automobilskih dijelova

Student: Ramić AdmirOdsjek : Održavanje

UNIVERZITET U ZENICIMAŠINSKI FAKULTET U ZENICI

Tehnogija demontaže i montaže Ramić Admir

Sadržaj:

1.Struktura vremena rada u procesima proizvodnje i montaže....................................... 1

2.Metoda na osnovu karakteristika elemenata spoja......................................................10

3.Sistem unaprijed utvrđenih vremena...........................................................................13

3.1.Razvoj naučnih metoda za proučavanje rada........................................................13

- Istraživanja Tejlora..............................................................................................13

- Gilbretova studija pokreta....................................................................................14

- Pojava sistema unaprijed utvrđenih vremena......................................................15

3.2.Osove MTM sistema..............................................................................................16

- Osnovni pokreti MTM sistema.............................................................................16

- Vremenske jedinica.............................................................................................16

- Označavanje pokreta...........................................................................................17

- Primjeri primjene MTM sistema...........................................................................17

- Primjena i značaj MTM sistema...........................................................................18

4.Primjer određivanja vremena montaže reduktora........................................................21

5.Struktura vremena i simulacija montaže sjedišta u BMW fabrici u Lajpicigu...............30

- Uvod....................................................................................................................30

- Teorija reda čekanja............................................................................................30

- Linija za sklapanje sjedišta Faurecija..................................................................32

- Simulacioni model...............................................................................................34

6.Zaključak.....................................................................................................................37

7.Literatura.....................................................................................................................38

2


1. Struktura vremena rada u procesima proizvodnje i montaže

Utvrđivanje vremena trajanja procesa izrade nekog proizvoda je važan korak u projektovanju tehnološkog postupka izrade proizvoda, jer je to uslov da se proces može planirati i da se mogu izračunati troškovi proizvodnje. S obzirom da se proces sastoji iz više operacije (koje se obavljaju na određenim radnim mjestima od strane određenih izvršilaca), ukupno vrijeme trajanja procesa se po pravilu određuje preko zbira vremena rada za pojedine opreracije iz procesa.

Pri utvrđivanju vremena rada za operaciju,da bi ono bilo što realnije, potrebno je voditi računa o tome da se ono utvrdi za prosječnog izvršioca i za one uslove pod kojima se operacija izvršava. Jedino ako o tome vodimo računa, dobijeno vrijeme rada će biti realna osnova za planiranje procesa, za utvrđivanje troškova rada i za eventualno plaćanje izvršioca. Vrijeme rada za operaciju predstavlja ono vrijeme koje je potrebno prosječno vještom i kvalifikovanom radniku u normalnim uslovima rada, po propisanom metodu rada i uz normalno zalaganje, da izvrši određenu operaciju na n komada proizvoda.

Kada se posmatra izrada n komada proizvoda (jedna serija proizvoda) na nekoj operaciji, vremena rada Ti za obavljanje te operacije se može predstaviti u obliku: T i=Tpz

+ nti (min/ser) kako je prikazano na slici 1.

Ovdje je :

Tpz – pripremno –završno vrijeme (min/ser)

Ti – vrijeme trajanja operacije (min/kom)

n – broj proizvoda koji se izrađuju na operaciji (kom/ser)

Pripremno-završno vrijeme, Tpz, se odnosi na pripremanje radnog mjesta za izvršenje određene operacije na seriji od n proizvoda i uređenje radnog mjesta poslije završetka operacije. Odnosi se na cijelu seriju, tako da se vrijeme svedeno na jedan komad proizvoda smanjuje ukoliko je broj komada proizvoda u seriji veći.

Pripremno-završno vrijeme se može podijeliti na pripremno-završno osnovno vrijeme Tpzo, koje obuhvata osnovne tj. stvatrne pripremno-završne radove i na pripremno-završno dodatno vrijeme, Tpzd, koje se dodaje osnovnom vremenu zbog gubitka koji se javljaju tokom pripremno-završnih radova.

3


Slika 1. (Struktura vremena rada)

Pripremno-završno vrijeme obuhvata vrijeme za obavljanje sljedićih radova:

Prijem radnog zadatka i upoznavanje sa dokumentacijom za izvođenje operacija, Obezbjeđenje materijala, alata i pribora neophodnih za izvođenje operacije, Priprema radnog mjesta: postavljanje i podešavanje pribora i alata,podešavanje

režima rada, Izrada probnog komada, Predaja gotovih proizvoda i dokumentacije u prvobitno stanje: skidanje pribora i

alata, čišćenje, Vraćanje preostalog materijala, alata i pribora.

Pripremno-završne radove mogu da obavljaju ili izvršioci na radnom mjestu ili posebni radnici koji su zaduženi samo za te poslove. Ovaj drugi slučaj se primjenjuje u velikoserijskoj i masovnoj proizvodnji pri primjeni automatizovanih sredstava rada.

Veličina pripremno-završnog vremena zavisi od vrste i tipa rada, složenost operacije, stepena organizacije rada itd. Može se odrediti usvajanjem iz tablica sa preporučenim vrijednostima, snimanjem i analizom i izračunavanjem pomoću unaprijed određenih vremena (MTM metodom,na primjer).

4


Vrijeme trajanja operacije predstavlja vrijeme potrebno za izradu jednog proizvoda na jednoj operaciji i obuhvata sve osnovne zahvate, pomoćne zahvate unutar operacije, kao i sve gubitke. Vrijeme trajanja operacije se sastoji iz:

ti=tio + tip + tid (min/kom)

gdje je :

tio (min/kom) – osnovno vrijeme operacije,

tip (min/kom) – pomoćno vrijeme operacije,

tid (min/kom) – dodatno vrijeme operacije.

Osnovno vrijeme operacije, tio, se odnosi na vrijeme neposrednog rada i određuje se iz kinemetike izvođenja procesa rada, korištenjem odgovarajućih obrazaca za svaki pojedinačni zahvat. Osnovno vrijeme operacije jednako je zbiru osnovnih vremena za sve osnovne zahvate u operaciji.

Pomoćno vrijeme operacije, tip, se odnosi na one zahvate unutar operacije koji nisu neposredno vezani za rad na proizvodu, ali su neophodni za izvođenje operacije. Ono sadrži vrijeme za ulaganje i odlaganje proizvoda,uključivanje i isključivanje komandi, ostvarenje praznih hodova alata ili proizvoda itd. Ovo vrijeme može da bude mašinsko, mašinsko-ručno ili ručno. Pomoćno vrijeme operacije određuje za svaki pomćni zahvat posebno usvajanjem iz tablica, snimanjem ili analizom i izračunavanjem pomoću metoda unaprijed određenih vremena (MTM medotom na primjer).

Dodatno vrijeme operacije, tid, se odnosi na vrijeme koje se dodaje osnovnom i pomoćnom vremenu operacije da bi se njime obuhvatili : potreba za odmorom radnika usljed zamaranja, nenormalnih uslovi djelovanja okoline, kao i svi gubici koji se javljaju u toku izvođenja operacije na seriji proizvoda. Naime, u toku rada dešavaju se razni zastoji na radnom mjestu usljed potrebe odmaranja radnika,ličnih potreba radnika, kvarova, čekanja zbog raznih uzroka itd. Ovi zastoji realno povećavaju vrijeme trajanja operacije u odnosu na efektivno vrijeme (osnovno i pomoćno) i treba ih uzeti u obzir da radnik ne bi bio oštećen dodijeljenim vremenom za operaciju. Dodatno vrijeme operacije se najtačnije određuje tako što se povećava osnovno i pomoćno vrijeme uzimanjem u obzir određenih koeficijenata, kako je prikazano u narednom obrascu:

tid = ( tio + tip ) KnKa + ( tio + tip )( 1+ Kn Ka ) Kd

5


ovdje je :

Kn – koeficijent zamora, koji uzima u obzir potrebu radnika za odmorom zbog zamora; (određuje se prema tabali 1.1) u zavisnosti od načina rada;

Ka – koeficijent djelovanja okoline, koji uzima u obzir potrebu za odmorom radnika zbog nenormalnih uslova na radnom mjestu; određuje se tako što se najprije u tabeli 1.2 odredi efektivna temperatura,u zavisnosti od temperature i relativne vlažnosti vazduha na radnom mjestu,a nakon toga u tabeli 1.3 odredi koeficijent djelovanja okoline;

Kd – dopunski koeficijent dodatnog vremena, koji uzima u obzir gubitke na radnom mjestu; može se odrediti pomoću tzv. Metode trenutnih zapažanja.

Ako se ovako izraženo dodatno vrijeme operacije uključi u obrazac za vrijeme trajanja operacije, u krajnjem rezultatu za vrijeme trajanja operacije se dobija:

ti = (tio + tip)(1+KnKa)(1+Kd)

6


7


Tabela 1.1 (Određivanje koeficijenata zamora)

8


9


Tabela 1.2 (Određivanja efetivne temperature)

10


Tabela 1.3 (Određivanje koeficijenta djelovanja okoline)

11


2.Metode na osnovu karakteristika elemenata spajanja

Potrebno vrijeme za izvođenje pojedinih montažnih operacija ili za montiranje cjelog proizvoda možemo odrediti polazeći od karakteristika samih elemenata koji se spajaju. Osnovno vrijeme montaže je uslovljeno složenošću elemenata koji se ugrađuju. Najmanju složenost ima kugla,j er sa stanovišta pozicioniranja nema određenu osu. Pozicioniranje elemenata sa centralnom osom određuje jednoznačno složenost montaže jer zavisi i od drugih kontura, koje se nalaze na osnovnoj površini elementa. Najteža je ugradnja elemenata, zbog toga što je ove elemente moguće ugraditi samo u jednom određenom položaju. Zavisnost između vremena ugradnje i složenosti emementa data je na slici 2.1. Težina elementa koji se ugrađuje ima također uticaj na vrijeme ugradnje prema sljedećem: ako je element težine do nekoliko grama; potrebno vrijeme ugradnje je veliko zbog otežanog osjećanja baze pozicioniranja i male površine, jednom rukom je lako pokrenuti i upravljati elementima između 0,03 i 3 kg. Dok 15 kg pokretanja rukom je izvodljivo, ali vrijeme ugradnje je veliko. Iznad 15 kg dizanje elementa se vrši mašinskim putem. Teže elemente je opasnije i složenije ugrađivati, pa se zbog toga povećava vrijeme ugradnje. Može se sada izraziti vrijeme ugradnje u zavisnosti od težine elementa i koeficijenta složenosti ugradnje:

tioi = f(Gi; Si) (vr.jed.)

gdje je :

tioi – osnovno vrijeme montaže za i-ti element

Gi – težina i-tog elementa

Si – koeficijent složenosti ugradnje i-tog elementa.

Sl.2.1 (Dijagram vrijeme ugradnje - složenost elementa)

12


Tehnologija montaže proizvoda propisuje bazni element (i=1), koji se postavlja u prvu poziciju montaže operacija i na koji se montiraju ostali elementi, tehnološki utvrđenim redosljedom. Imajući ovo u vidu, potrebno osnovno vrijeme za montažu cijelog proizvoda, određuje zbir osnovnih vremena svakog elementa (bez baznog elementa):

tpio¿∑i=0

n

f (Gi;Si) (vr.jed.)

gdje je :

tpio – potrebno osnovno vrijeme za montiranje proizvoda

i – redni broj elementa

n- ukupan broj elemenata

Dakle, potrebno osnovno vrijeme montaže nekog proizvoda je funkcija složenosti ugradnje i broja elemenata. Potrebno osnovno vrijeme montaže mijenja se, međutim i u zavisnosti od težine elementa koji se ugrađuju, prema slici 2.2.

Slika 2.2. (Dijagram vrijeme ugradnje-težina elementa)

Na predhodnim slikama možemo razlikovati i tri značajne oblasti (jednostavni elementi, elementi srednje složenosti, složeni elementi ili mali elementi, srednji elementi, teški elementi), gdje krive možemo približno aproksimirati pravim linijama, što omogućava određivanje osnovnog vremena montaže novih proizvoda. Pri istom stepenu složenosti i pri odstupanju težine do ±20% osnovno vrijeme montaže možemo odrediti sa približnom tačnošću prema formuli:

tNo= tpo·kG

13


gdje je:

tNo – osnovno vrijeme montaže novog proizvoda

tpo - osnovno vrijeme montaže poznatog proizvoda

kG – koeficijent tezine ( 0,8-1,2)

Ako imamo, međutim, slične težine, a koeficijet složenosti ugradnje odstupanja od ±20%, možemo koristiti zavisnost:

tNo= tpo·ks

gdje je:

ks- stepen složenosti (0,8-1,2)

u slučaj velikog odstupanja i težine koeficijenta složenosti ugradnje.može se uzeti da je:

tNo = tpo·kG·ks

Ovakav način određivanja osnovnog vremena montaže, de daje najtačnije rezultate, pa je u cilju što tačnijeg određivanja vremena bolje koristiti MTM ili neku drugu metodu.

14


3.Sistem unaprijed utvrđenih standardnih vremena

3.1. Razvoj naučnih metoda za proučavanje rada

Istraživanja Tejlora

Začetnik naučne metode proučavanja rada smatra se Tejlor (Frederick W. Taylor, SAD). On je proučavao važnost utvrđivanja svih specifičnosti posla pri definisanju radnih zadataka, kao i potrebu izbora najboljeg od mogućih metoda rada. Odabrani metod zatim treba opisati i utvrditi vrijeme potrebno za izvršenje posmatranog posla. Od posebnog značaja za Tejlora je bilo utrošeno vrijeme za neki posao. Mjereći vrijeme za djelove različitih operacija, pokušao je da nađe najbrži metod rada. Predložio je svoj metod proučavanja rada koji je podijelio na analitički i konstruktivni.

Analitički dio obuhvata sljedeće aktivnosti:

Podjela rada na elemente rada, Eliminisanje nepotrebnih pokreta, Opis najbržeg načina izvršavanja svih elemenata rada koji se pojavljuju unutar

industrije i snimak rada vještih izvršilaca uz pomoć hronometra, Registrovanje svih elemenata rada sa opisom i vremenskim podacima, Proučavanje i utvrđivanje vremena, koje se troši na neizbježne prekide, čekanja,

manje greške i slično, Proučavnje i utvrđivanje vremena, koje je potrebno da bi se dobar izvršilac

obučio za novi posao, Proučavnje i utvrđivanje vremena, koje je neophodno za komuniciranje izvršioca

radi obavljanja posla Proučavanje i utvrđivanje vremena, koje je neophodno za odmor izvršioca.

Konstruktivni dio se sastoji iz sljedećih aktivnosti:

Grupisanje elemenata rada koji se često upotrebljavaju u istom redosljedu i registrovanje ovih kombinacija, kako bi se lako mogle ponovo naći,

Izbor elementa rada koje je izvršilac upotrebljava pri radu i sabiranju vremena za ove elemente i dodatnih vremena za gubitke; tako se dobije neophodno vrijeme za praktično svaku vrstu rada u industriji,

Analiza postupka rada da bi se uočili nedostaci pri korišćenju alata, mašine i slično; ovakve analize vode ka boljim metodama, boljim alatima i mašinama,kao i boljim uslovima na radnom mjestu.

15


Tejlor se nadao da će uz pomoć kontruktivnog dijela ove tehnike uspjeti da sakupi i postavi standardne postupke u jedan priručnik, uz čiju pomoć bi se svi industrijski poslovi mogli vremenski utvrditi. Ovu ideju Tejlor nije mogao da realizuje. Osnovni razlog je bio taj što je on za standardne postupke izabrao suviše velike cjeline. Posljedica je bila da standardni postupci nisu bili jednoobrazno utvrđeni po pitanju načina njihovog izvršenja. Sa današnjim poznavanjem metoda za proučavanje rada do nivoa pokreta, jasno je da su ove razlike u vremenima bile prouzrokovane time što je svaka metoda rada bila sastavljena od različitih osnovnih pokreta i njihova kombinacija. Za Tejlorove standardne postupke u stvarnosti ne postoje nikakva standardna vremana. Rezultat ovoga je bio taj, da Tejlor nije mogao upotrijebiti svoj metod proučavanja vremena, prije nego što radno mjesto nije uređeno, pribavljen alat i drugi uređaji i dok se izvršilac nije dovoljno obučio za posao. Težnja da se unaprijed omogući tačno utvrđivanje vremena ostvarena je preko dugotrajnih fundamentalnih proučavanja ručnih osnovnih pokreta i uz praktičan rad na određivanju vremena za takve osnovne pokrete.

Gilbretova studija pokreta

Nekoliko godina nakon Tejlorovog početka istraživanja mogućnosti racionalnog upravljanja proizvodnjom, Gilbret ( Frank B. Gilbreth,SAD ) je izvrišio, zajedno sa svojom suprugom prva fundamentalna istraživanja osnovnih pokreta koje izvršilac vrši u toku rada. Gilbret je, proučavajući rad zidara koji su zidali opekom, uočio da svaki radnik koristi svoj metod pri radu. Takođe je zapazio da jedan isti zidar ne koristi iste pokrete u svim prilikama. Ova zapažanja su ga navela da otpočne seriju ispitivanja u cilju pronalaženja najboljih načina za obavljnje određenih poslova. Pri tome je koristio fotografije izvršilaca u radu, ali mu to nije omogućilo da u potpunosti razvije svoj metod. Metod proučavanja pokreta, formiran od supružnika Gilbret, mogao se sprovesti tek uz pomoć filmske kamere čiji je uvođenje predstavljalo veliki doprinos tehnici proučavanja rada. Gilbret je rano uočio da je ručni rad sastavljen od relativno ograničenog broja elemenrarnih pokreta. Tako je bilo moguće pretpostaviti da se sve vrste poslova vrše uz pomoć pokreta, koji se isključivo sastoje od ovih malih jednostavnih elemenata. Gilbret je definisao 17 takvih elemenata. Da bi dobio kratak naziv za jedan takav elemenat, nazvao ga je „ terblidž „ (Gilbreth čitano nazad). Ovi elemnti su prikazani u tabeli, datoj na slici 3.1.. Uprkos tome što svih 17 terblidža nisu elementarni smislu da se ne mogu dalje razbijati, ipak predstavljaju jednu od najboljih klasifikacija pokreta. Gilbretovo proučavanje pokreta, njegove postavke i definicije osnovnih pokreta, predstavljaju prvu etapu u istraživačkim radovima, koji su bili od fundamentalnog značaja za MTM i druge slične sisteme.

16


Slika 3.1 (Elementi po Gilbretu)

Pojava sistema unaprijed utvrđenih vremena

Druga etapa u poslovima istraživanja sprovedena je tokom četrdesetih godina na različitim mjestima u SAD, između ostalih od strane Mejnarda (Maynard, SAD). Njegova grupa istraživača je svoj rad usmjerila na standardna vremena za osnovne pokrete, koje je Gilbret definisao. Godine 1948. ova grupa je objavila rezultate svog istraživačkog rada: novo praktično pomoćno sredstvo – sistem unaprijed utvrđenih standardnih vremena. Ovaj sistem je nazvan Method – Time – Measurement, skraćeno MTM. Uz pomoć ovog metoda se može preko podjela rada na osnovne pokrete pružiti jasan i nedvosmislen opis nekog metoda rada. Zahvaljujuci ovom metodu, bilo je moguće ispuniti Tejlorove uslove za visoku produktivnost. Konsultantsko preduzeće Method Engineering Concil (MEC) u Pitsburgu bavilo se israživanjima u SAD i Kanadi. U tok jednog kursa, organizovanog od strane MEC, diskutovalo se o opštim problemima racionalizacije rada. Konstatovano je, između ostalog, da se novi poslovi često otpočinju bez dovoljno brige o samom metodu kojim će se posao obaviti. Svako kasnije poboljšanje metoda zahtjeva određene izmjene, koje prouzrokuju poteškoće kod izvršilaca i rukovodilaca posla, pri čemu postoje i znatni troškovi. Uočeno je da bi se to moglo izbjeći ako bi se mogao formirati efikasni metod rad još prije otpočinjanja posla. Ali je za to bilo potrebno imati skupljene podatke kako bi se unaprijed odredio metod rada. U početku se vjerovalo da bi se takvi skupljeni podaci pogli koristiti samo za izvjesne vrste poslova i za prvi pokušaj je izabrana operacija bušenja. Operacije bušenje su snimane filmskom kamerom, poslije čega su filmovi analizirani i utvrđivana vremena za sva bušenja. Pokazalo se, međutim, da utvrđena vremena nisu odgovarala svim operacijama bušenja već samo onima za koje su rađena. Ponovo analiza i obrada snimljenog materijala obavljena je na drugi način. Sada je izvršena podjela posla na elementarne pokrete, tako da je metod rada bilo kog izvršioca mogao biti opisan preko elementarnih pokreta. Elementarni pokreti su kompletirani sa utvrđenim vremenskim vrijednostima. Vremena određena za neki posao sabiranjem vremena za pojedine pokrete, dobro su se slagala sa stvarnim vremenima. Ovim se sistem pokazao ispravnim. Vremenom se pokazalo da ovi podaci, prvobitno sakupljeni za poslove bušenja, odgovaraju i drugim vrstama ručnog rada i da su upotrebljivi.

17


3.2 Osnove MTM sistema

MTM je sistem uz čiju pomoć se svaka ručna operacija može podijelit u osnovne pokrete, koji su neophodni da se operacija izvrši. Svakom od ovih osnovnih pokreta data je određena vremenska vrijednost, koja je utvrđena u odnosu na vrstu pokreta i uslove pod kojim je izvršen.

Method – Time – Measurement se slobodno može prevesti kao : Metod – Vrijeme – Mjerenje. Kroz odlučivanje za neki metod rada, dobija se odgovor u vremenskoj veličini, bez potrebe za mjerenje vremena pomocu sata – hronometra.

Osnovni pokreti MTM sistema

MTM sistem je izgrađen na bazi Gilbretovih osnovnih pokreta. Oni su u međuvremenu po broju smanjeni uz istovremenu modifikaciju. U MTM sistemu koristi se 10 osnovnih pokreta, prikazanih u tabeli 3.2.1. osnovni pokreti su elementarnog karaktera, tako da omogućavaju opis najrazličitijih vrsta ručnog rada.

Slika 3.2.1 (Osnovni pokreti MTM sistema)

Vremenske jedinice

Osnovni pokreti u MTM sistemu, kao što su hvatanje, ispuštanje, zakretanje, itd., zahtijevaju vrlo kratko vrijeme za svoje izvršenje. Ako bi se za ove osnovene pokrete koristili našim uobičajenim jedinicama, satima, minutama i sekundama, standardna vremena bi bila vrlo nepraktična za upotrebu. Većina pokreta bi imala vrijednosti sa puno decimala. U MTM sistemu je iz tog razloga uvedena jedna nova jedinica koja čini stohiljaditi dio sata. Ova vremenska jedinica je nazvana TMU što je skraćenica početnih

18


slova engleskih riječi : Time Measurement Unit ( u prevodu : vremensko-mjerna jedinica). Ovakva vremenska jedinica daje brojčane vrijednosti sa kojima je lako raditi, jer se dobiju brojevi sa samo jednom decimalom. Na primjer, vrijeme za jednostavan pokret hvatanja jednaka je 2,0 TMU, a vrijeme za posezanje na dužini 10 cm određenog tipa (tipa A) iznosi 6,1 TMU. Odnosi između TMU i uobičajenim vremenskim jedinicama prikazane su u tabeli, datoj na slici 3.2.2.

Slika 3.2.2 (Odnos TMU i uobičajenih vremenskih jedinica)

Označavanje pokreta

Da bi se pojednostavio opis pokreta koji čine neku operaciju, u MTM sistem je uveden poseban sistem oznaka. Uz ovaj sistem, kombinacijom slova i brojeva, mogu se prikazati osnovni pokreti, njihova dužina i ostale karakteristike. Oznaka za neki pokret počinje slovom, koje kazuje o kome je osnovnom pokretu riječ. Za slova se koriste početna slova engleskog naziva određenih osnovnih pokreta. U drugom dijelu oznake piše brojčana vrijednost, koja označava dužinu pokreta. Treći dio oznake označava slučaj (tip) pokreta, a sastoji se od slova, broja ili njihove kombinacije.

Ako se, npr, čekić prenosi 40 cm od jednog položaja do nekog drugog približnog položaja, tada ćemo ovaj pokret označiti sa M40B. U ovoj oznaci, M govori da je to pokret prenošenja, 40 označava dužinu pokreta u cm, a B označava da se čekić prenosi do nekog približnog i neodređenog položaja. Pomoću ovog sistema oznaka, MTM sistem može sve osnovne pokrete i slučajeve pokreta da opiše na jednostavan, brz i nedvosmislen način. Ovakav isti sistem oznaka se koristi u cijelom svijetu, gdje se primjenjuje MTM sistem. Ovo povećava mogućnosti razmjene iskustva u međunarodnim razmjenama.

Primjer primjene MTM sistema

Pri upotrebi MTM sistema, neki postupak rada se opisuje i vremenski određuje pomoću tzv. MTM-analize. U ovoj analizi označavaju se postupno osnovni pokreti neophodni za izvršenje radnog zadatka – operacije. Iz analize proizilaze i unaprijed određena standardna vremena za svaki osnovni pokret. Suma pojedinačnih vremena za sve pojedine pokrete, predstavlja vrijeme cijele operacije. MTM –analiza sadrži i opis postupka izvođenja operacije i vremensku vrijednost trajanja operacije. Detaljna podjela

19


na pokrete postavlja velike zahtjeve pred onog ko vrši analize. Kroz dobru obuku i vježbe iz MTM-a, teškoće se mogu brzo eliminisati, a opis postupka rada i utvrđivanje vremena može se vršiti tačnije i isto tako brzo kao i uz pomoć konvencionalnih metoda. Kao primjer jedne MTM-analize, prikazana je operacija montaže poklopca na bocu.

Opis postupka:

Lijeva šaka poseže do boce, dok desna šaka istovremeno poseže do poklopaca. Obje šake hvataju istovremeno, poslije čega prenose i zakreću i bocu i poklopac istovremeno do položaja sastavljanja. Poklopac se stavlja na grlić sa navojem uz pomoć desne šake, a zatim vrši navrtanje na grlić boce i završno pritezanje uz pomoć iste šake. Desna šaka ispušta zatim poklopac i poseže do boce da bi je preuzela iz lijeve šake (koja treba da preda bocu) uz zahvat preuzimanja. Desna šaka prenosi zatim bocu na stranu i ispušta je na sto. Desna i lijeva šaka pomjeraju se zatim nazad istovremeno od početnog položaja sa pokretima posezanja.

Primjena i značaj MTM sistema

Iz primjera proizilazi da MTM – analiza pruža detaljan opis postupka rada. Analiza prikazuje pokrete lijeve i desne šake i pruža podatke o dužinama svih pokreta. Ovakav način analize operacija, kao što je MTM – analiza, pruža izvanredne mogučnosti za procjenu efikasnosti postupka kojim se izvršava neki rad. Uopšte uzevši, kratki pokreti za svoje izvršenje zahtijevaju kraće vrijeme u odnosu na duge pokrete. Neki postupak rada gdje obje šake rade istovremeno i to simetričnim pokretima, daje kraće vrijeme od postupka gdje šake izvršavaju posebne pokrete. Ovi i drugi principi racionlanog izvođenja pokreta skoro uvijek pokazuju mogućnosi za brže i efikasnije postupke rada. Primjena MTM sistema se može najgrublje podijeliti na sljedeće:

Za određivanje vremena trajanja neke operacije koja se već izvodi; dobro obučen MTM –analitičar može za vrlo kratko vrijeme da odredi vrijeme trajanja neke operacije – rastavljanjem operacija na pokrete uz određivnaje vremena za sve pokrete preko tabela sa standardnim vremenima;

Za projektovanje postupka rada za neku novu operaciju; dobro obučen MTM – analitičar, znajući na različite metode rada imaju i različita vremena i znajući koje metode imaju kraća vremena, može već u startu da osmisli najracinalniji postupak izvođenja neke operacije – sa najkraćim vremenom i sa najmanjim opterećenjem izvršioca;

Za racionalizaciju postojećeg postupja izvođenja neke operacije: dobro obučen MTM – analitičar može za vrlo kratko vrijeme da MTM analizom snimi kako se operacija izvodi i da ocjeni da li se ona izvodi na najracionalniji način i da predloži poboljšanja koja će skratiti vrijeme operacije i olakšati rad izvršiocu.

20


Slika 3.2.3 ( Primjer MTM – analize operacie montaže poklopac na bocu )

21


Slika 3.2.4 ( Primjeri poboljšanja primjenom MTM – analize )

22


4.Primjer određivanja vremena montaže reduktora

Za reduktor dat na sklopnom crtežu i tabelom sastavnih dijelova potrebno je razmotriti i odrediti vremena trajanja montaže reduktora.

23


Polazni elementi:

Ukupna masa reduktora: 73kg, Ukupan broj elemenata: 49, Broj sklopova u partiji: 3 kom.

Tabela sastavnih dijelova:

Poz. Naziv Kom. Materijal Masa(kg) Dimenzije1. Kučište 1 SL.22 18,0 295x2502. Konično kućište 1 SL.22 8,5 Ø270x1103. Osvina 1 1 Č.5430 9,0 Ø 40x4204. Mali zupčanik 1 Č.4320 1,8 Ø90x455. Odstojnik 1 Č.1530 0,4 Ø55x136. Poklopac 2 SL.22 2,5 120x1207. Kompenzacioni prsten 3 Č.0345 0,3 Ø0,28x168. Veliki zupčanik 1 Č.4320 4,5 Ø200x409. Osovina 2 1 Č.1530 6,0 Ø45x215

10. Čaura 1 Č.1530 0,3 Ø45x2011. Poklopac 1 Č.0345 1,5 1,5x Ø12012. Vijak M10x12 113. Klin B12x8x30 1 Č.0545.5 12x8x3514. Zaptivka 1 Prešpan Ø0,3x24515. Podloška 1 Koža 2x2016. Klin A10x8x50 3 Č.0545.5 10x8x5517. Podloška 1 Koža 2x0,2818. Vijak M12x30 819. Semering 35x62x10 2 Guma20. Ležaj 30307 2 Ø60x2021. Ležaj 30208 2 Ø60x1822. Podloška MB8 123. Navrtka KM8 124. Semering 40x80x8 1 Guma25. Vijak M6x22 326. Vijak M10x25 627. Vijak M16x25 1

Rješenje:

Proces montaže reduktora podijeljen je na četiri operacije,a svaka operacija sastoji se od više grupnih zahvata kojima odgovara vrijeme prema tabelama u prilogu(u ovom primjeru sve tabele su koristene iz knjige).

24


1. Operacija montaže sklopa osvine 1

1. grupa zahvata:

Uzeti osovinu 1 (pozicija 3), podmazati nalijegajuće površine i postaviti je na sto prese; uzeti mali zupčanik (4), obrisati ga i postaviti na osovinu; zapresovati; skinuti i odložiti sklop. Prema tabeli 4.7 za masu elementa 1,8 kg i dužinu presovanja 130 mm, vrijeme je :

tz1= 0,21 min.

Vrijeme radnog ciklusa za 1.opraciju:

tcr1=tz1= 0,21 min

koeficijent dodatnog vremena:

Kn = 0,11 ( prema tabeli 1.1)

Ka = 1,0 ( prema tabeli 1.2 )

Kd = 0,025+0,025+0,02 = 0,07 ( tabele 4.61 i 4.62 )

Kp = 1,0 ( prema tabeli 4.63 )

Vrijeme trajanja 1.operacije:

tii = tcr1 (1+Kn+Ka)(1+Kd)Kp = 0,21 (1+0,11·1,0)(1+0,07)·1,0 = 0,25 min

2. Operacija: montaže sklopa osovine 2

1.grupa zahvata:

Uzeti klin (13) i izmjeriti prema žlijebu osvine 2 (9); učvrstiti klin u stegu i prilagoditi ga prema žlijebu osvine 2; uzeti čekić i nabiti klin u žlijeb osovine 2; odložiti čekić.

Prema tabeli 4.14. za dimenzije klina 12x8x30 mm, vrijeme rada je:

tz1 = 1,25 min.

2.grupa zahvata:

Podmazati nalijegajući dijelove osovine 2; uzeti zupčanik (8), obrisati nalijegajuće površine i postaviti ga na osovinu; uzeti čekić i podmetač i zapresovati zupčanik na osovinu; odložiti čekić i podmetač. Prema tabeli 4.6, za masu elementa 4,5 kg i dužinu presovanja 130 mm,vrijeme rada je:

tz2 = 1,05 min.

25


3.grupa zahvata:

Obrisati osovinu 2; uzeti ležaj (21), obrisati i postaviti na osovinu 2; uzeti podmetač i čekić i nabiti ležaj do zupčanika; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovanja 40 mm i dužinu presovanja 95 mm, vrijeme rada je:

tz3 = 0,65 min

4.grupa zahvata:

Uzeti konično kučište (2), obrisati nalijegajuće površine; uzeti jedan spoljni prsten ležaja (21) i postavti u otvor koničnog kućišta; uzeti podmetač i čekić i nabiti spoljni prsten; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovanja 80 mm i dužinu presovanja 40 mm, vrijeme rada je :

tz4 = 0,7 min

5.grupa zahvata:

Okrenuti konični kućište (2); uzeti drugi spoljni prsten ležaja (21) i postaviti u otvor koničnog kućišta; uzeti podmetač i čekić i nabiti spoljni prsten; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11. za prečnik presovanja 18 mm, vrijeme rada je:

tz5 = 0,6 min

6.grupa zahvata:

Uzeti osovinu 2 sa zupčanikom i ležajevima i postaviti kroz otvore spoljnih prstenova na kočionom kućištu. Prema tabeli 4.1, za prečnik otvora 70 mm, dužina navlačenja 175 mm i masu sklopa 12 kg, vrijeme rada je :

tz6 = 0,8·1,1 = 0,9 min

7.grupa zahvata:

Uzeti ležaj (21), obrisati nalijegajuće površine i postaviti na osovinu; uzeti podmetač i čekić i nabiti ležaj; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovanja 40 mm i dužinu presovanja 30 mm. Vrijeme rada je:

tz7 = 0,45 min

8.grupa zahvata:

Uzeti podlošku (22) i postaviti je na osovinu 2 do ležaja. Prema tabeli 4.40, za unutrašnji prečnik podloške 40 mm i dužinu navlačenja 12 mm, a zbog primjedbe 2, vrijeme rada je :

26


tz8 = 0,08·0,9 = 0,07 min

9.grupa zahvata:

Uzeti navrtku (23) i navrnuti je na osovinu 2 tako da dodirne podlošku. Prema tabeli 4.39, za dimenziju navoja M40x1,0 i dužinu navrtanja 10 mm, vrijeme rada je:

tz9 = 0,65 min

10.grupa zahvata:

Uzeti čahuru (10) i postaviti je na osovinu 2 do naslona. Prema tabeli 4.1, za prečnik osovine 35 mm, dužinu navlačenja 45 mm i masu čaure 0,3 kg, vrijeme rada je:

tz10 = 0,18 min

11.grupa zahvata:

Uzeti semering (24) i postaviti ga između koničnog kućišta i osovine 2. Prema tabeli 4.56, za prečnik semeringa 35 mm i materijal: guma, vrijeme rada je :

tz11 = 0,26 min

12.grupa zahvata:

Postaviti poklopac (11) na konično kućište i podesiti otvore; uzeti vijke (25) i pritegnuti poklopac za dva-tri navoja; uzeti ključ i pritegnuti vijke do kraja; odložiti ključ. Prema tabeli 4.23, za dimenzije vijaka M6x22 i broj vijaka 3, vrijeme rada je:

tz12 = 1,9 min

Vrijeme radnog ciklusa za 2.operaciju:

tcr2 = S tzi = 8,66 min

Koeficijent dodatnog vremena:

Kn = 0,13

Ka = 1,0

Kd = 0,07

Kp = 1,0


ti2 = tcr2 (1+Kn·Ka)(1+Kd)Kp = 8,66·(1+0,13·1,0)(1+0,07)·1,0 = 10,5 min

27


28


3. Operacija: završna montaža reduktora

1.grupa zahvata:

Uzeti sklop osovine 1; uzeti odstojnik (5) i postaviti ga na osovinu 1 do malog zupčanika. Prema tabeli 4.1 za prečnik osovine 35 mm, dužinu navlačenja 175 mm i masu elementa 0,4 kg, vrijeme rada je:

tz1 = 0,28 min

2.grupa zahvata:

Obrisati nalijegajuće površine osovine 1; uzeti ležaj (20), obrisati nalijegajuće površine i postaviti na kraj osovine; uzeti podmetač i čekić i nabiti ležaj do odstojnika; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovanja 35 mm i dužinu presovnja 100mm, vrijeme rada je:

tz2 = 0,65 min

3.grupa zahavata:

Okrenuti osovinu 1, obrisati nalijegajuće površine; uzeti ležaj (20),obrisati nalijegajuće površine i postaviti na kraj osovine 1, uzeti podmetač i čekić i nabiti ležaj do naslona; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11 za prečnik presovanja 35 mm i dužinu presovanja 105 mm, vrijeme rada je:

tz3 = 0,7 min

4.grupa zahvata:

Postaviti kućište (1) na sto. Prema tabeli 4.16, za masu kućišta 18 kg i najveću mjeru 300 mm, vrijeme rada je:

tz4 = 0,55 min

5.grupa zahvata:

Uzeti osovinu 1 sa malim zapčanikopm i ležajevima i postaviti u otvore kućišta. Prema tabeli 4.5, za masu sklopa osvine 1 kg i prečnika osovina 50 mm, vrijeme rada je:

tz5 = 0,25

6.grupa zahvata:

Uzeti jedan poklopac (6), obrisati nalijegajuće površine; uzeti jedan spoljni prsten ležaja (20) i postaviti u otvor poklopca; uzeti podmetač i čekić i nabiti spoljni prsten; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovaja 80 mm i dužinu presovanja 15 mm, vrijeme rada je:

tz6 = 0,6 min

29


7.grupa zahvata:

Uzeti kompenzacione prstenove (7) i poklopac (6) i postaviti na osovinu 1 i u otvor kućišta i podesiti otvore; uzeti vijke (18), postaviti u otvore i zavrnuti za dva-tri navoja; pritegnuti ključem; odložiti ključ. Prema tabeli 4.23, za dimentije vijaka M12x30 i broj vijaka 4, vrijeme rada je:

tz7 = 3,0 min

8.grupa zahvata:

Uzeti drugi poklopac (6), obrisati nalijegajuće površine; uzeti drugi spoljni prten ležaja (20) i postaviti u otvor poklopca uzeti podmetač i čekić i nabiti spoljni prsten; odložiti podmetač i čekić. Prema tabeli 4.11, za prečnik presovanja 80 mm i dužini presovanja 15 mm, vrijeme rada je:

tz8 = 0,6 min

9.grupa zahvata:

Uzeti kompenzacione prstenove (7) i poklopac (6), postaviti osovinu 1 i u otvor kućišta i podesiti otvore; uzeti vijke (18), postaviti u otvore i zavrnuti za dva-tri navoja; pritegnuti ključem; odložiti ključ. Prema tabeli 4.32, za dimenije vijaka ;12x30 i broj vijaka 4, vrijeme rada je:

tz9 = 3,0 min

10.grupa zahvata:

Uzeti semering (19) u postaviti u otvor poklopca. Prema tabeli 4.56, za prečnik semeringa 35 mm i materijal: guma, vrijeme rada je:

tz10 = 0,26 min

11.grupa zahvata:

Uzeti drugi semering (19) i postaviti u otvor poklopca. Prema tabeli 4.56, za prečnik semeringa 35 mm i materijal: guma; vrijeme rada je:

tz11 = 0,26 min

12.grupa zahvata:

Uzeti zaptivku (14) i sklop osovine 2, postaviti na kućište i podesiti otvore; uzeti vijke (26), postaviti u otvore i zavrnuti za dva – tri navoja: pritegnuti ključem; odložiti ključ. Prema tabeli 4.23, za dimenzije vijaka ; M10x25 i broj vijaka 6,vrijeme rada je:

30


tz12 = 3,5 min

13.grupa zahvata:

Podesiti zazor zupčanika pomoću kompenzacionih prstenova (7). Prema tabeli 4.60, za spoljašnji prečnik ležaja 80 mm, vrijeme rada je :

tz13 = 6,9 min

14.grupa zahvata:

Uzeti klin (16) i izmjeriti prema žlijebu osovine 1; učvrstiti klin u stegu, uzeti turpiju i prilagoditi ga preba žlijebu na osovini; uzeti čekić i nabiti klin u žlijeb osovine. Prema tabeli 4.14, za dimenzije klina 10x8x50, vrijeme rada je:

tz14 = 1,2 min

15.grupa zahvata:

Uzeti drugi klin (16) i izmjeriti prema žlijebu osovine 1; učvrstiti klin u stegu, uzeti turpiju i prilagoditi ga prema žlijebu na osovini; uzeti čekić i nabiti klin u žlijeb osovine. Prema tabeli 4.14, za dimenzije klina 10x8x50, vrijeme rada je:

tz15 = 1,2 min

16.grupa zahvata:

Uzeti treći klin (16) i izmjeriti prema žlijebu osovine 2; učvrstiti klin u stegu, uzeti turpiju i prilagoditi ga prema žlijebu na osovini; uzeti čekić i nabiti klin u žlieb osovine. Prema tabeli 4.14, za dimenzije klina 10x8x50, vrijeme rada je:

tz16 = 1,2 min

Vrijeme radnog ciklusa za 3.operaciju:


Koeficijent dodatnog vremena:

Kn = 0,13

Ka = 1,0

Kd = 0,07

Kp = 1,0


31



4. Operacija: Uhodavanje reduktora:

1.grupa zahvata:

Priključiti reduktor na uređaja za uhodavanje; usuti ulje u kućište; pustiti da radi 10-15 min; izliti ulje iz kućišta; zatvoriti kućište vijcima (12 i 27) i podloškama (15 i 17).

Vrijeme rada za ovu grupu zahvata, usvojeno iskustveno, iznosi:


Koeficijenti dodatnog vremena:

Kn = 0,13

Ka = 1,0

Kd = 0,07

Kp = 1,0



Ukupno vrijeme za montažu i uhodavanje reduktora:

tii = 0,25 + 10,5 + 29,2 + 18,1 = 58,05 min

Pripremno – završno vrijeme, prema tabeli 4.61, iznosi 2,5 % od ukupnog operativnog vremena (S tcri ), što iznosi:

tpz = 1,2 min

Vrijeme rada, prema tome, ta jedan komad iznosi:

ti = tpz + S tcri = 1,2 + 58,05 = 59,05 min

a za partiju od n = 3 kom:

Ti = n·ti = 3·59,05 = 177,15 min

32


5. Struktura vremena i simulacija montaže sjedišta u BMW fabrici u Lajpcigu

Uvod

Francuska firma Faurecia isporučuje sjedišta za BMW pogon u Lajpcigu u kome se vrši sklapanje automobila BMW serije 3. Faurecia je sa 60.000 radnika koji rade na 160 lokacija u 28 zemalja i sa 28 razvojnih i istraživačkih centara širom svijeta, drugi najveći evropski isporučilac auto dijelova. Većina dijelova i sklopova za sjedišta dovozi se iz fabrika iz Francuske, Njemačke i drugih zemalja Europe. U okviru kruga fabrike Faurecia ima svoje izdvojeno odijeljenje u kojima vrši finalno sklapanje sjedišta, koja se zatim isporučuju u glavnu montažnu halu radi ugradnje u vozila. U fabrici automobila na svakih 85 sekundi izlazi jedan BMW automobil serije 3. Proizvođač daje mogućnosti kupcu veliki izbor opcija i komponenti. To znači da je svaki automobil personalizovan tj. proizvodi se za tačno određenog kupca i to po konceptu „ Just in time “. Takođe, prema riječima ljudi iz BMW-a na svaka 4 mjeseca proizvedu se 2 identična automobila, što pokazuje veliki varijaciju u proizvodnji. Ovakav koncept rada moraju da poštuju i sve firme kooperanti i snadbjevači BMW-a. To znači da moraju da ispoštuju vrijeme sklapanja sjedišta od 85 sekundi, po sistemu „ Just in time „ i da sjedišta šalju u tačno određenom redosljedu na montažnu traku. Kako je varijatitet automobila veliki, tako i sjedišta moraju biti prilagođena željama kupaca. Jednostavna sjedišta je relativno lako sklopiti ali za posebna sjedišta, sa specijalnom oblogom, sistemima za udobnost i dodatnim elementima koji uključuju mnoge opcije, pa čak i masažu u toku vožnje, treba više vremena, kako zbog komplikovanije montaže većeg broja dijelova tako i nekad zbog vrlo skupe opreme koja se ugrađuje. Problem je što se i ta specijalna sjedišta moraju montirati u okviru 85 sekundi. Ovdje će biti analiziran i simulirani problem montaže linije sklapanja sjedišta sa razlićitim parametrima koji mogu da se jave u realnim uslovima.

Teorija redova čekanja

U teoriji redova čekanja model M / M / 1 važi kao osnovni model na kome je određivanje i značenje najvažnijih navedenih karakterističnih veličina, počev od izvora (I) do ponora (P), najjednostavnije može objasniti slika 5.1:

p(j) – vjerovatnoća da se sistem čekanja nalazi u stanju (j),

Nw – srednji broj tansportnih jedinica koje su stacionirane na prostoru čekanja,

tw – srednje vrijeme čekanja transportnih jedinica u prostori čekanja,

Ns – srednje broj transportnih jedinca u prostoru čekanja ( ili u stanicama za opsluživanje),

33


ts – srednje vrijeme zadržavanja transportnih jedinica u prostoru čekanja

Slika 5.1( M / M / 1 model I karakteristična raspodjela za procese dolaska, čekanja i opsluživanja )

Za opsluživanje procesa dolaska A(t) uzima se da međuvremena dolazaka ta

transportnih jedinica imaju eksponencijalnu raspodjelu sa parametrom λ. Shodno tome, proces opsliživanja opisjuje se eksponencijalnom raspodjelom vremena opsluživanja tb

sa parametrom µ. Slovo M za označavanje A(t) i B(t) koristi se jer proces dolaska odnosno opsluživanja time posjeduje osobine MARKOV-a. To su osobine koje se ponekad označavaju kao: „ sjećanje sa greškom“. One označavaju da su svi uticaji prošlosti preslikani u sadašnje stanje i da u tom stanju utiču na dalje odvijanje procesa. Za matematičku upotrebu modela M / M / 1 mora se zato uzeti u obzir samo aktuelno (sadašnje) stanje sistema čekanja i vjerovanoća prelaska u druga moguća stanja. Moguća stanja sistema čekanja i mogući prelasci, mogu se predstaviti graficima stanja slika 5.2.:

Slika 5.2.(grafici stanja za M / M / 1 model sa koeficijentima prelaska λ i µ)

34


Dužina reda čekanja u prostoru čekanja iznosi:

Za specijalan slučaj modela M / M / 1 važi:

Linija za sklapanje sjedišta Faurecia

Sistem linije za sklapanje sjedišta za BMW sastoji se od 5 radnih mijesta između koji se nalazi 5 međuskladišta (buffera). Svako radno mjesto ima kapacitet 1 na kome se odvija određen redosljed operacija, i svako međuskladište (buffer) ima kapacitet 1 ( na kome se može ostaviti samo po jedno sjedište za sljedeću operaciju ) osim prvo međuskladišta (buffer) koji uslovno ima neograničen kapacitet. To znači da ispred prvog radnika može da se nagomilava veći broj konstrukcija sjedišta spremnih za montažu a na radnim mjestima za svih 5 radnika može da se smjesti samo po jedno sjedište kao i na postoljima (bufferima) između radnika. Linija za montažu sjedišta predstavljena je na slici 5.3.

Slika 5.3 ( Linija za montažu sjedišta Faurecija )

Vrijeme montaže, zahtijevano od strane BMW-a iznosi 85 sekundi. Stvarna raspodjela vremena montaže sjedišta, određena od strane firme Faurecia a na osnovu iskustvenih

35


podataka, vrlo je slična sa normalnom raspodjelom, mada nije potpuno simetrična. Raspodjele su prikazane na slici 5.4.

Slika 5.4. ( Raspodjela vremena sklapanja sjedišta za BMW )

Za primjenu se primjenjuje opšti model teorije redova čekanja G / G / 1. Normalna raspodjela pogodna je za modeliranje kod procesa kod koji postoji vrlo mnogo pojedinačnih, u znatnoj mjeri nezavisnih uticaja koji djeluju na sistem. Funkcija gustine normalne raspodjele glasi :

Gdje je: µ - srednja vrijednost; σ – standardno odstupanje.

Za normlanu raspodjelu N (µ, σ), funckija procjene x aritmetičke sredine, posjeduje očekivanu vrijednost µ a varijancu σ2/n. Može se pokazati da je iza toga formirana slučajna veličina:

36


Zadovoljava standardnu normalnu raspodjelu N(0,1) sa očekivanom vrijednošću 0 i varijancom 1. Uz pomoć vjerovatnoće funkcije gustine N(0,1), može se sada dati vjerovatnoća sa kojojm vrijednost slučajne veličine U uzima vrijednost između datih granica u1 i u2:

Slika 5.5. (Predstavljanje statističke sigurnosti i vjerovatne oblasti u izgledu vjerovatnoće funkcije gustine za standardnu normalnu raspodjelu N(0,1)

Kako vrijeme montaže, za pojedina specijalna sjedišta, prevazilazi vrijeme ciklusa montaže od 85 sekundi, to je bilo potrebno formirati simulacioni model, izvršiti simulaciju montaže za različite parametre i dati analizu rezultata koji će postaviti vremenske granice za montažu sjedišta i moguća odstupanja tj. prekoračenja vremena ciklusa za pojedine tipove sjedišta.

Simulacioni model:

Za simulaciju toka montaže sjedišta izabran je program AutoMod. Treba definisati procese za definisanje simulacije, pCreate (kojima se definiše kreiranje sjedišta), zatim pMontaza (kojim opisuje sam proces montaže sjedišta). Zatim se u okviru resursa uvode radnici rRadnik sa brojem radnika 5, s tim da svaki radnik ima kapacite jedan. Zatim se definiše load, u ovom slučaju sjedište, naziva Iseat. Treba napomenuti da je program AutoMod „load driven“ tj.sve komande se odnose na load. Isto tako nazivi u programu se opisuju tako da prvo slovo označava tip ( I – load, p – proces, r – resurs, q – queues itd.) a iza slijedi ime. Međuskalidišta (buffere) definišemo kao queues, qBuffer,

37


sa brojem buffera pet, ali im se kapaciteti (broj sjedišta koja mogu da se smjeste) razlikuju. qBuffer(1) ima neograničen kapacitet a ostali imaju kapacitet po jedan. Definiše se i q Montaza (broj komada 5) sa kapacitetom svakog od jedan ( označava radna mjesta ispred radnika).

Source file je srce programa i on mora da definiše sve veze između procesa, resursa, loada, varijabli i queues. Za ovu simulaciju on glasi:

Varijable definišemo kao vrUtilization (stepen iskorištenja zadatog vremena ciklusa), vrDeviation (odstupanje normalne raspodjele) i vrCycleTime (vrijeme ciklusa od 85 sekundi). Program AutoMod je „case sensitive“. Ako posmatramo izolovano samo prvo radno mjesto (qBuffer(1) i rRadnik(1)) nakon sprovedene simulacije za ovaj jednostavan

38


mode u trajanju od 8 sati dobit ćemo slijedeće rezultate koji pokazuju prosječan broj sjedišta u qBuffer:

Tabela 5.1. (Prosječana broj sjedišta u qBuffer za jednostavan primjer simulacije)

Zaključak je da jedino u posljednjem slučaju, kadaj e stepen iskorištenja 0.99, što zapravo znači da je srednje vrijeme montaže sjedišta 84.15 sekundi, i kada je odstupanje 0.2 tj. 16.83 sekundi, imamo prekoračenje broja sjedišta u qBuffer koji iznoso 2.96 a kapacitet buffera (međuskladišta) iznosi 1. Ako sada izvršimo potpunu simulaciju, sa svih radnih mijesta i isto toliko buffera između a prema fore zadatim parametrima u toku 8 sati dobićemo kompletne rezultate za svih 5 radnih mijesta. U tabelama koje slijede prikazen je prosječan broj sjedišta za qBuffer i qMontaza za 4 različita parametra simulacije:

Tabela 5.2 ( Prosječan broj sjedišta u qBuffer i qMontaza za cijelu simulaciju)

Započelo je sklapanje 340 sjedišta a njih 336 u prvom slučaju izašlo je sa linije, 329 u drugom slučaju, 332 gotovih sjedišta je montirano u trećem slučaju dok je 325 njih sišlo sa montaže trake u posljednjem slučaju. Sada će biti predstavljeno prosječno vrijeme (u sekundama) zadržavanja sjedišta na radnim mjestima ispred radnika (qMontaza):

Tabela 5.3 (Prosječno vrijeme u sec. zadržavanja sjedišta u qMontaza za cijelu simulaciju)

39


Rezultati pokazuju da jedino u slučaju kada imamo vrUtilization 0.99 (četvrti slučaj) što iznosi 84.15 sec (0.99·85 = 84.15 sec) i odstupanje normalne raspodjele vrDeviation 0.2 tj. 16.83 sec (0.2·84.15 = 16.83 sec) dolazi do prekoračenja dozvoljenog vremena sklapanja sjedišta i to u veoma malom obimu, što je prikazano u tabeli 5.3.

40


6. Zaključak:

U uređenim sistemima, putem osmišljenog i humanijeg, a time i lakšeg načina rada dolazi se do znatno boljih rezultata, uz povećano zadovoljstvo zaposlenih i veći profit za vlasnika. Ti uređeni sistemi koriste se „Just in time“ strategijom koja ima za cilj da se postigne rentabilnost preduzeća. Rentabilna proizvodnja ima važne karakteristike, a nizak nivo angažovanja kapitala, niski troškovi i veliko iskorištenje kapitala. Bitna karakteristika „Just in time“ strategije je maksimalna iskorištenost potencijala radnika. Dobri rezultati u auto industriji izazvali su interesovanje i ostalih industrija ( posebno gdje postoji montaža ). Danas gotova sva brodogradilišta koriste „Just in time“ metode i tehnike, kako bi ubrzali proces proizvodnje i montaže, smanjili greške i vrijeme pogotovo kod procesa zavarivanja i montaže zatim smanjili broj dijelova neophodnih za proizvodnju.

41


7. Literatura:

Osnove proizvodnih i uslužnih tehnologija / Dr. Nikola Radaković, van.prof. I Dr. Ilija Ćosić, red.prof., Novi Sad 2012.

Montažni sistemi / Dragutin Zelenović i Ilija Ćosić, Beograd 1991.

Naučno – stručni časopis „Istraživanja i projektovanja za privredu“, broj 25 – 2009 godina VII

42

Documents

Seminarski Rad Iz Tdm