Purnululu Nacionalni parkAzija i Pacifik: Australija

239.723 ha Purnululu nacionalni park nalazi se u državi Zapadna Australija. Sadrži duboko secirao petljati petljati Raspon sastavljen od Devon dobi kvarcni pješčenjak smanjilo tijekom razdoblja od 20 milijuna godina u nizu košnica u obliku kule ili čunjeva, čije se strmo spušta površine su jasno označeno redovitim vodoravne trake od tamnosive cyanobacterial kora (jednostanični fotosintetski organizmi). Ove izvrsne primjere konus krša duguju svoje postojanje i jedinstvenost na nekoliko međusobno geološkim, biološkim, erozijski i klimatskih pojava.

Pročitajte članak

Nacionalni park Uluru Kata TjutaIzvor: WikipedijaSkoči na: orijentacija, traži

Nacionalni park Uluru Kata Tjuta

Uluru–Kata-Tjuta-Nationalpark nalazi se u Sjevernom teritoriju Australije, 1431 km južno od Darwina. Mjesta po kojima je park dobio ime su Uluru (ranije Ayers Rock) i Kata Tjuta (ranije The Olgas). Najvažnije turističko naselje je Yulara.

Park je osnovan 1987. na površini od 1326 km2, a čine ga najveći megalit na svijetu (Uluru) i veća skupina manjih (Kata Tjuta).

Pravila ponašanja za turiste su vrlo restriktivna, a nepridržavanje se kažnjava visokim novčanim kaznama. Tako se zabranjuje znanstveno istraživanje, uzimanje materijala sa

tla, okupljanje u grupe veće od 15 osoba, ulazak na zabranjena ili ograničena područja i čitav niz drugih aktivnosti.

Upravljanje parkom je povjereno Aboridžinima Anangu (skupni naziv više grupa Aboridžina koji nastanjuju šire područje tog dijela Australije), pa je tako zabranjen pristup i fotografiranje njihovih svetih mjesta na i oko Urulua. Time se kretanje turista ograničava na područje jednog puta oko Urulua, neke odabrane spilje i uspon na vrh. Na velikom dijelu ceste parkiranje je zabranjeno, tako da se promatranje ograničava samo na mjesta koja su označena za parkiranje.

Kakadu National Park

Kakadu National Park, a land of rugged escarpments and lush wetlands, is internationally renowned for its Aboriginal culture, natural wonders and World Heritage listing.

News | Visitor information and activities | Culture and history | Nature and science

Uluru - Kata Tjuta National Park

Uluru - Kata Tjuta National Park offers a rare insight into how Anangu traditional landholders have lived, and continue to live, in the arid environment of this World Heritage listed area.

News | Visitor information and activities | Culture and history | Nature and science

Booderee National Park

Booderee National Park has stunning white beaches, diverse marine life and thick natural forest, inviting visitors to experience its magnificent natural and cultural heritage.

News | Visitor information and activities | Booderee Botanic Gardens | Nature and science

Norfolk Island National Park and Botanic Garden

Norfolk Island National Park, overlooking a brilliant blue ocean, has some of the world's oldest rainforest, featuring tall tree ferns and giant Norfolk Island Pines.

News | Visitor information and activities | Botanic Gardens | Nature and science | History

Christmas Island National Park

Christmas Island National Park is home to a rich abundance of flora and fauna found no where else in the world.

 

Pulu Keeling National Park

Pulu Keeling National Park is an internationally significant seabird rookery and features a spectacular variety of birdlife, fauna, flora and coral reefs.

Accessibility | Disclaimer | Privacy | © Commonwealth of AustraliaLast updated: Wednesday, 06

Svjetska baština u AustralijiBaština je ono što smo naslijedili iz prošlosti, s čim živimo u sadašnjosti i što predajemo u nasljeđe budućim generacijama.Svjetska baština je od iznimne važnosti zbog toga što se na tom popisu nalaze dijelovi svijeta koji pripadaju svim ljudima, bez obzira na mjesto gdje žive.U Australiji, trenutno (travanj 2000.), postoji 13 područja koja su na popisu svjetske baštine.

Veliki koraljni greben (Great Barrier Reef) je zbog svoje jedinstvene prirodne ljepote jedno od područja koja su među prvima postala dijelom svjetske baštine. Površinom je najveći park svjetske prirodne baštine, a procijenjeno je da u njemu živi oko 1 500 vrsta riba i više od 300 vrsta čvrstih koralja koji izgrađuju greben. Do sada je zabilježeno više od 4 000 vrsta mekušaca i preko 400 vrsta spužvi.

Kakadu nacionalni park tri je puta tijekom 11 godina upisivan u svjetsku baštinu. Jedan je od rijetkih lokaliteta u svijetu koji je taj status ostvario zbog svojih istaknutih prirodnih kao i kulturnih vrijednosti. Kakadu nacionalni park se odlikuje prizorima nenadmašne prirodne ljepote, a najpoznatiji su, međunarodno poznati, krajolici močvarnih predjela i spektakularnih strmih obala i erozijom odlomljenih stijena.

Područje Willandra jezera (Willandra Lakes Region) zauzima površinu od 240 000 hektara pretežno jalovog i suhog krajolika slanih ravnica isušenih jezera s prorijeđenom vegetacijom, obrubima pješčanih dina i šumama s travnatim slojevima. Ova se jezera nalaze na području Murray bazena na krajnjem jugozapadu Novog Južnog Welsa. Na popisu svjetske baštine nalaze se zbog iznimnih kulturnih i prirodnih vrijednosti.

Tasmanijska divljina (Tasmanian Wilderness) je upisana u svjetsku baštinu zbog svojih kulturnih i prirodnih vrednota i jedan je od najvećih prirodnih rezervata u Australiji. Površina rezervata iznosi 1,38 milijuna hektara i prekriva oko 20% površine otoka Tasmanija. Jedan je od ukupno samo tri očuvana područja netaknute divljine na južnoj polutki.

Otočje Lord Howe (Lord Howe Island Group) postalo je dijelom svjetske baštine zbog svojih iznimnih prirodnih ljepota.Smješteno je 700 kilometara sjeveroistočno od Sydneya i zauzima površinu od146 300 hektara. Otočje Lord Howe se sastoji od: otoka Lord Howe, otočja Admiralty, otočja Mutton Bird; Ball's Pyramid s obližnjim koraljnim grebenima i mora koje ih okružuje.

Uluru-Kata Tjuta nacionalni je park koji je na popis svjetske baštine upisan iz dva glavna razloga. Prije svega, zbog iznimnih prirodnih vrijednosti kao i zbog izuzetnih kulturnih vrijednosti. Park pokriva površinu od 132 566 hektara neplodnog ekosustava. Nalazi se u središnjem dijelu Australije, na području gdje žive Aboridžinski narodi Pitjantjatjara i Yankunytjatjara (poznati pod lokalnim nazivom Anangu).

Centralni istočni rezervat kišnih šuma (Central Eastern Reserves (Australia). Sve do 1986. postojao je velik broj prirodnih rezervata kišnih šuma - prašuma smještenih na području Great Escarpment u istočnom dijelu Novog Južnog Walesa koji su bili poznati pod nazivom Australian East Coast Sub-tropical and Temperate Rainforest Parks (Australski parkovi kišnih šuma na istočnoj obali suptropske i umjerene klime), koji su zbog svojih iznimnih vrijednosti upisani u popis svjetske baštine. Kasnije su se parkovi uvelike proširili i na područje jugoistočnog Queenslanda, pa su ponovno 1994. pod novim nazivom Central Eastern Rainforest Reserves (Australia) upisani u svjetsku baštinu.

Vlažni tropi Queenslanda (Wet Tropics of Queensland) su se zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti našli na popisu svjetske baštine. Tropi se nalaze između Townsvillea i Cooktowna na sjeveroistočnoj obali Queenslanda i zauzimaju površinu od oko 894 000 hektara. Ova regija je bogata veličanstvenim planinskim krajolicima, brzim rijekama, dubokim usjecima i brojnim vodoskocima. S vrhova planina se pruža nepregledan pogled na netaknute prašume.

Shark Bay se nalazi na najzapadnijoj točki australske obale i pokriva područje od 2,3 milijuna hektara. Ova regija je jedinstvena u svijetu po tome što zadovoljava sva četiri kriterija za uvrštavanje u svjetsku baštinu. Shark Bay po klimatskim karakteristikama čini točku u kojoj se susreću tri glavne klimatske regije i prijelazna je zona između dviju najvećih botaničkih područja - Sjeverozapadne pokrajine i pokrajine Eremaean. Proteže se 120 kilometara dugom obalom južnog Queenslanda, obuhvaća otok Fraser (184 000 hektara) koji je najveći pješčani otok na svijetu. Na popisu svjetske baštine se nalazi zbog iznimnih prirodnih vrijednosti. Otok je mjesto nenadmašnih prirodnih ljepota s dugim netaknutim bijelim plažama, urešenim začuđujuće živopisnim pješčanim stijenama, neobično visokim prašumama, brojnim jezerima pitke, kristalno čiste vode.

Riversleigh/Naracoorte Australsko nalazište okamina sisavaca (Australian Fossil Mammal Sites) je na popisu svjetske baštine zbog iznimnih prirodnih vrijednosti. Više od 2 000 kilometara razdvaja ova dva područja koja zajedno čine jedan lokalitet svjetske baštine. Riversleigh (10 000 hektara) je smješten na sjeverozapadu Queenslanda i poznat je kao riječno područje rijeke Gregory. Naracoorte je u Južnoj Australiji i zauzima površinu od 300 hektara nizinskog krajolika, isprekidanog nebrojenim naplavljenim obalnim dinama čiji rubovi teku usporedo s morskom obalom.

Otoci Heard i McDonald dio su svjetske baštine zbog iznimnih prirodnih vrijednosti. Australski teritorij otoka Heard i McDonald (HIMI) se nalazi na udaljenom i olujnom dijelu zemljine kugle, nedaleko od istaknute točke spajanja antarktičkih i umjerenih oceanskih voda. Ovo je otočje čovječanstvu bilo nepoznato sve do 19. stoljeća.

Otok Macquarie je 1977. godine upisan u svjetsku baštinu zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti. Otok Macquarie je smješten na krajnjem jugoistoku Tasmanije; udaljen je od nje oko 1500 km i nalazi se na pola puta od Tasmanije do Antarktika na oko 55 stupnjeva južno. Jedini je otok na svijetu koji se u cijelosti sastoji od oceanskih naslaga i stijena, pokrova koji se nalazi duboko ispod površine zemlje.

Za daljnje informacije obratite se:

Environment Australia (Okoliš Australije)

Malo Pustinja Nacionalni Park je jedinstveni nacionalni park u Australiji. Smješten u Victoria, oko 360 km iz Melbourne. Malo Pustinja Nacionalni Park je osnovan 1968 i zauzima površinu od 1326 km2. To je jedinstven jer lokalna tla, koja ima veliki sadržaj pijeska i vrlo malo hranjivih tvari. Stoga je vrlo zanimljivo kako mnogi ovdje još uvijek žive životinje i rastu biljaka koje su u stanju prilagoditi. Zanimljivi su ovdje uglavnom eucalypt šume, masivnih čije korijenje raste duboko u zemlju da se dovoljno vlage. Retencija ovisi o osjetljivu ravnotežu prirodnih sila u Malo Pustinja Nacionalni Park. Park je popularno mjesto za opuštanje i pješačiti. Tu se kaže da je 600 km cesta, koje su na različite načine isprepleteni. Tu je i dosta mjesta za kampiranje, ali za koje naknada primjenjuje. Naravno, postoji mogućnost smještaja na raznim lokacijama u motelima, pansiona ili hotela. Posjetite Malo Pustinja Nacionalni Park je najbolji u kasne zime i ranog ljeta, kada postoje relativno ugodne temperature, a park je pun cvatnje cvijeća. Najdostupniji se u istočnom dijelu parka ..

U gradu svibanj imenovati brojne turističke atrakcije, kao što su Velik Ocean Road oko 288 km, Dvanaest Apostoli oko 272 km, Hopetoun Falls oko 295 km, Australian Pioneer

V Divljina Kakadu U tropskim predjelima sjeverne Australije krokodili vrebaju

iz slankastih rijeka,a na strmim stjenama u unutrašnjosti nalaze se drevne slikarije.

 

Područje sjeverne Australije, koje Australijanci nazivaju Gornji kraj ( Top End ), pokriva prostrana i raznolika divljina. Kr š evit odsijek vijuga u du ž ini od 500 km uz isto č ni i ju ž ni kraj nacionalnog parka - to je rub visoravni Arnhemove zemlje . Evropski istra ž iva č Ludvig Lajhert ( Ludwig Leichhardt ) uspio je 1845. godine da pre đ e preko visoravni tokom epskog putovanja koje je trajalo 16 mjeseci . Krenuo je sa isto č ne obale u blizini grada Brizbejna . Nai š ao je na " blokove pje šč ara u obliku raznovrsnih fantasti č nih likova " s " vegetacijo koja je

ispunila pukotine i jarke i prekrila polovinu te š ko ć a koje su nas č ekale u na š em nastojanju da pre đ emo preko nje ". U rub odsjeka koji je na nekim mjestima visok i do 460 m usječeni su udoline. Tokom ki š nog razdoblja preko stjenovitih odsjeka grme vodopadi . Dva najspektakularnija vodopada su D ž im D ž im ( Jim Jim ) , visoki 200 m i prigodno nazvani Vodopadi blizanci , č ija dva vodena traka padaju s visine od 100 m visine . Nizija ispod visoravni jeste mje š avina livada , š uma i mo č vara , koje povremeno presjecaju mirni rukavci i rijeke . Kakandu je zemlja Gaguđua, aboridžinskog naroda po kome je nacionalni park i dobio ime. Njihovi su preci do š li iz jugoisto č ne Azije prije najmanje 40 000 godina , po š to su iz Nove Gvineje stigli kopnenim putem jer je tokom ledenog doba nivo mora bio ni ž i . Najve ć i dio parka u vlasni š tvu je Aborid ž ina , a oni su zemlju povjerili Upravi za nacionalne parkove i ž ivotinjski svijet . Na oko 7 000 mjesta u parku na đ ene su aborid ž inske slikarije na stijeni , nastale tokom posljednjih 18 00 godina . Prve slikarije napravljene su tokom posljednjeg ledenog doba kada je nivo mora bio ni ž i , a Kakandu je bio 300 km udaljeniji mod obale nego danas . Tada š nji umjetnici slikali su kengure i emue , i velike ž ivotinje koje danas nemaju svoje nasljednike . Tlo ispod Arnhemove zemlje prekrivali su more i riječna ušća, a na slikama su se u to doba prikazivale ribe poput bakalara i cipela. Mnoge slike napravljene su u stilu rendgenskih snimaka tako da se vide i kosti. Prije oko hiljadu godina u Kakaduu su se oblikovale močvare natopljene slatkom vodom. Uz ribe slikari tog doba slikali su dugovrate kornja č e , dugonoge guske i ž ene koje prelaze preko mo č vare na slapovima koje odguruju motkama . I danas Kakandu obiluje biljnim i ž ivotinjskim vrstama . U njemu raste vi š e od hiljadu razli č itih biljaka , a istovremeno on je i veoma va ž no uto č i š te za ptice . Me đ u pti č iji svijetom u Kakanduu se naro č ito isti č e crnovrata roda koja je postala simbol sjevera Australije . Ovdje ž ivi i 75 vrsta gmizavaca , a jedan od njih je i zloglasni indopacifi č ki krokodil koji ž ivi u slankastim u šć ima , rijekama i rukavcima . Ti krokodili mogu narasti od 3,7 do 6 m du ž ine . U Kakaduu ž ivi i gu š ter ogrli č ar koji izgleda zastra š uju ć e ali je sasvim bezopasan . Od po č etka 80- ih godina Nacionalni park Kakadu , koji se danas nalazi na popisu svjetske ba š tine , postao je velika turisti č ka atrakcija , zahvaljuju ć i i filmovima o Krokodilu Dendiju , č iji su neki djelovi i snimani u parku . Pa ž ljivi posjetioci koji krenu u vo ž nju Zapadnim aligatorom mogu da primjete znak na kojem je ispisana ova realisti č na poruka : " Ulazite u bo ž iju zemlju . Održavajte čistoću ovog mjesta."

back                                          Različiti predjeli u Kakadu                                       povratak na vrh stranice

 

illage okDivljina KakaduU tropskim predjelima sjeverne Australije krokodili vrebaju

iz slankastih rijeka,a na strmim stjenama u unutrašnjosti nalaze se drevne slikarije.

 

Područje sjeverne Australije, koje Australijanci nazivaju Gornji kraj ( Top End ), pokriva prostrana i raznolika divljina. Krševit odsijek vijuga u dužini od 500 km uz istočni i južni kraj nacionalnog parka- to je rub visoravni Arnhemove zemlje. Evropski istraživač Ludvig Lajhert ( Ludwig Leichhardt ) uspio je 1845. godine da pređe preko visoravni tokom epskog putovanja koje je trajalo 16 mjeseci. Krenuo je sa istočne obale u blizini grada Brizbejna. Naišao je na "blokove pješčara u obliku raznovrsnih fantastičnih likova" s "vegetacijo koja je ispunila pukotine i jarke i prekrila polovinu teškoća koje su nas čekale u našem nastojanju da pređemo preko nje". U rub odsjeka koji je na nekim mjestima visok i do 460 m usječeni su udoline. Tokom kišnog razdoblja preko stjenovitih odsjeka grme vodopadi. Dva najspektakularnija vodopada su Džim Džim ( Jim Jim ),

visoki 200 m i prigodno nazvani Vodopadi blizanci, čija dva vodena traka padaju s visine od 100 m visine. Nizija ispod visoravni jeste mješavina livada, šuma i močvara, koje povremeno presjecaju mirni rukavci i rijeke. Kakandu je zemlja Gaguđua, aboridžinskog naroda po kome je nacionalni park i dobio ime. Njihovi su preci došli iz jugoistočne Azije prije najmanje 40 000 godina, pošto su iz Nove Gvineje stigli kopnenim putem jer je tokom ledenog doba nivo mora bio niži. Najveći dio parka u vlasništvu je Aboridžina, a oni su zemlju povjerili Upravi za nacionalne parkove i životinjski svijet.Na oko 7 000 mjesta u parku nađene su aboridžinske slikarije na stijeni, nastale tokom posljednjih 18 00 godina. Prve slikarije napravljene su tokom posljednjeg ledenog doba kada je nivo mora bio niži, a Kakandu je bio 300 km udaljeniji mod obale nego danas. Tadašnji umjetnici slikali su kengure i emue, i velike životinje koje danas nemaju svoje nasljednike. Tlo ispod Arnhemove zemlje prekrivali su more i riječna ušća, a na slikama su se u to doba prikazivale ribe poput bakalara i cipela. Mnoge slike napravljene su u stilu rendgenskih snimaka tako da se vide i kosti. Prije oko hiljadu godina u Kakaduu su se oblikovale močvare natopljene slatkom vodom. Uz ribe slikari tog doba slikali su dugovrate kornjače, dugonoge guske i žene koje prelaze preko močvare na slapovima koje odguruju motkama. I danas Kakandu obiluje biljnim i

životinjskim vrstama. U njemu raste više od hiljadu različitih biljaka, a istovremeno on je i veoma važno utočište za ptice. Među ptičiji svijetom u Kakanduu se naročito ističe crnovrata roda koja je postala simbol sjevera Australije. Ovdje živi i 75 vrsta gmizavaca, a jedan od njih je i zloglasni indopacifički krokodil koji živi u slankastim ušćima, rijekama i rukavcima. Ti krokodili mogu narasti od 3,7 do 6 m dužine. U Kakaduu živi i gušter ogrličar koji izgleda zastrašujuće ali je sasvim bezopasan.Od početka 80-ih godina Nacionalni park Kakadu, koji se danas nalazi na popisu svjetske baštine, postao je velika turistička atrakcija, zahvaljujući i filmovima o Krokodilu Dendiju, čiji su neki djelovi i snimani u parku. Pažljivi posjetioci koji krenu u vožnju Zapadnim aligatorom mogu da primjete znak na kojem je ispisana ova realistična poruka: " Ulazite u božiju zemlju. Održavajte čistoću ovog mjesta."

back                                          Razli č iti predjeli u Kakadu                                       povratak na vrh stranice

 

o 236 km, Grampians Nacionalni Park oko 109 kmTasmanija, nacionalni park pretvoren u drzavu

Tasmanijska neman zivotinja je koja je proslavila ovu otocnu drzavu koja je njen jedini dom na svijetu, smjesten juzno od kopnene Australije. Najveci je to prezivjeli torbar mesozder koji ima toliko jaku celjust i zube da moze samljeti klokana skupa s kostima i lubanjom, a kada ne jede, onda ispusta jezive krikove. No ona nije razlog zasto posjetiti ovaj jedan od rijetkih rajeva koje covjek nije oskvrnuo i promijenio, vec ga ostavio najvecim dijelom takvim kakav jest.

 

Glavni razlog je sto su gotovo pola povrsine od 334 otoka koji cine Tasmaniju nacionalni park i/ili sume, smjestene uglavnom u unutrasnjosti, i na njoj zivi svega pola milijuna stanovnika, od kojih je oko 1200 Hrvata. Drugim rijecima, ondje ne postoje prometne

guzve i nervoza, a nece ih ni biti jer je sustavna politika drzave da se takvo stanje i odrzi. Primjerice, otok Bruny, zvan i rajski otok, ima samo 600 stanovnika jer lokalni propisi zabranjuju gradnju vise od jedne kuce na 50 jutara zemlje.

Tasmanija je idealna za duga pjesacenja, voznju kajakom, promatranjem brojnih vrsta ptica od kojih je posebno zanimljiv papagaj s narancastim trbuhom koji je na rubu istrebljenja. Ili ptica koja "leti" pod vodom, sitnokljuna krznena loptica teska samo kilogram koja se zove patuljasti pingvin, a nevjerojatan je pjevac. U nacionalnom parku na poluotoku Freycinet mozete vidjeti biljke i zivotinje koje ne mozete nigdje drugdje na planeti, poput svjetlucavih plavih insekata koji izgledaju kao safiri koji gmizu. Tu su i sume egzoticnih vrsta drveta Euphorbia Tirucalli, eukaliptusa, mirte, australske akacije i sasafrasa.

No, da bi ocuvala raj, politicka struja za ocuvanje prirode morala je biti jaca od industrijskog lobija koji je imao, i jos uvijek ima interese u drzavi. Nekadasnja eksploatacija prirodnih bogatstava se smanjila, ali mnogobrojni kamioni i dalje svakodnevno odnose brojna posjecena stabla radi proizvodnje papira, a otok je bogat i rudama.

Originalni stanovnici Tasmanije bili su Aboridini, koji su bili na njoj i prije vise desetaka tisuca godina, prije nego ju je otapanje leda pri kraju Ledenog doba odvojilo od Australije. Europljanin koji je "otkrio" Tasmaniju bio je nizozemski moreplovac Abel Tasman 1642. Aboridine su prakticki istrijebili, a u prvoj polovici 19. stoljeca Tasmanija je bila iskljucivo mjesto na koje su Britanci dovodili svoje zatvorenike.

Nakon 2. svjetskog rata na Tasmaniju je emigriralo dosta Hrvata koji su bili u zavadi s komunistickim rezimom ili su dosli u potrazi za boljim ekonomskim zivotom. Najveci problem bio im je nepoznavanje engleskog, ali ubrzo su ga naucili i postali mahom gradevinski poduzetnici. U gradovima Launceston i Hobart cak cine i vecinu, i tu su napravili hrvatske klubove, nogometne klubove i crkvu. Svake subote i nedjelje moze se cuti hrvatska rijec i glazba s radio postaje u Hobartu.

Ukoliko vas toliko ne uzbuduju prirodne ljepote, onda obidite obidite muzeje, prodavaonice, galerije, vinske podrume i nekadasnje kolonije osudenika. Najveca atrakcija je 160 godina star Muzej i umjetnicka galerija Tasmanije, na cijem ulazu se nalazi kostur gustera star 105 milijuna godina, odakle se ulazi u prostoriju gdje su izlozeni reptili, uz natpis: "Sve tasmanijske zmije su otrovne".

Spremi

Share

Australski uspjesi u zaštiti okoliša

U Australiji jača svijest vlade, industrije, zemljoposjednika i šire javnosti o velikoj važnosti razumnog gospodarenja prirodnim resursima. Prihvaća se opći stav o životnoj važnosti promišljenog gospodarenja kako bi se zaštitio okoliš i ostvarili ekonomski i socijalni ciljevi cijele nacije. Nacionalni resursi moraju se iskorištavati na održiv način da bi se osigurale buduće potrebe.Australska vlada se obvezala na očuvanje okoliša, održivo iskorištavanje i obnovu prirodne baštine.

Novi nacionalni zakon o zaštiti okoliša

U srpnju 2000. godine stupio je na snagu Zakon o zaštiti okoliša i očuvanju biološke raznolikosti (Environment Protection and Biodiversity Conservation Act) koji je izglasan 1999. godine. Australska vlada je donijela ovaj novi zakon radi povećanja zaštite australskog okoliša i očuvanja bogate i jedinstvene biološke raznolikosti.Ovaj sveobuhvatan zakon, koji je donijela Australska nacionalna vlada, predstavlja velik uspjeh jer sadrži dosad najbolje propise o zaštiti okoliša.Prvi put su definirana ključna područja i odgovornosti za zaštitu okoliša, a Australska vlada je dodijelila i odgovarajuće ovlasti tijelima nadležnim za provedbu zakona.

 

Povjerenstvo za prirodnu baštinu

Povjerenstvo za prirodnu baštinu (Natural Heritage Trust) djeluje od 1996. godine i po financijskim ulaganjima u zaštitu okoliša nema mu premca u australskoj povijesti.Povjerenstvo je uložilo 1,5 milijardi australskih dolara u lokalne zajednice preko kojih bi se trebalo ostvariti održivo i produktivno gospodarenje, čisti riječni tokovi i plaže, smanjenje zagađenja zraka i zaštita ugroženih vrsta. Do sada je uloženo više od 920 milijuna australskih dolara u temeljna ulaganja za zaštitu prirode koja su obuhvatila gotovo 9 000 projekata diljem Australije u kojima je sudjelovalo oko 300 000 Australaca.Projekti Povjerenstva su obuhvatili pet ključnih područja zaštite okoliša: kopno, biljni pokrov, rijeke, obale, mora i biološku raznolikost.

KopnoAustralski Pokret za zaštitu kopna (Landcare movement) je jedinstven u svijetu. Bavi se rješavanjem ekoloških problema u okviru zajednice kao što su: salinitet, erozija tla, korov i kontrola broja divljih životinja jer sve navedeno ugrožava buduću održivost poljoprivredne proizvodnje.Povjerenstvo za prirodnu baštinu daje potporu zajednici kroz programe kao što je Pokret za zaštitu kopna i bavi se rješavanjem uzroka glavnih ekoloških problema radije nego da samo ukazuje na postojeće slučajeve. Povjerenstvo predstavlja i povezuje australske zajednice, vlade državnih teritorija, pojedince i predstavnike industrije.

Biljni pokrovPovjerenstvo za prirodnu baštinu pomaže društvenim zajednicama u pokretanju

širih projekata za obnovu i zaštitu prirodne grmolike vegetacije diljem Australije.Uspješna zaštita tla, poljoprivrednih površina, rijeka i životinjskih vrsta provodi se zahvaljujući programu za zaštitu autohtonog grmlja (Bushcare program) u okviru programa za zaštitu šuma i poljoprivrednih površina.

RijekePovjerenstvo za prirodnu baštinu pokrovitelj je projekta Murray-Darling 2001 usmjerenog prema poboljšanju kakvoće voda u rijekama. Postoje još brojni programi poput programa za zaštitu rijeka i očuvanje zdravijih voda koji radi na čišćenju ruralnih i urbanih vodenih tokova s namjerom zaštite riječnih ekosustava.Razvijena je nacionalna mreža za očuvanje voda (Waterwatch) u kojoj 50 000 ljudi, podijeljeno u 2 000 skupina, nadzire riječne tokove na 5 000 lokacija diljem Australije.Zahvaljujući potpori Povjerenstva za prirodnu baštinu, razvijen je nacionalni program koji radi na zaštiti australskih močvarnih područja. Od 53 australska močvarna područja na međunarodnom popisu Ramsar, za 28 postoji razrađen plan zaštite, a razvijaju se i planovi za još 15 područja.

Obala, mora i oceaniPovjerenstvo za prirodnu baštinu pokrenulo je inicijativu za čišćenjem obala i mora s ciljem da se povećaju aktivnosti od nacionalnog interesa kako bi se postiglo očuvanje, održivo iskorištenje i čišćenje zagađenih dijelova australske obale, mora i oceana.Osigurana su sredstva uložena, primjerice, u program za čista mora da bi se zaštitila obala, poboljšala kvaliteta morske vode i očistili estuariji (Clean Seas program), u program za očuvanje biološke raznolikosti podvodnog svijeta (Program za zaštitu podvodnih vrsta - Marine Species Protection program), i u program za nadzor glavnih izvora zagađenja obala (Coastal Monitoring program).Program za zaštitu obala potpomaže manje društvene zajednice i promiče njihovo izravno sudjelovanje u zaštiti obalnih područja. Usmjeren je na praktične zadatke i radove koji se bave uklanjanjem uzroka koji uništavaju okoliš.Programi za zaštitu obala, mora i oceana dio su sveobuhvatne nacionalne politike i nacionalnog plana za zaštitu australskih oceana. Nacionalni ured za zaštitu oceana u Hobartu (The National Oceans Office) pruža pomoć i daje upute kako zbog budućnosti treba promišljeno gospodariti i iskorištavati ogromno područje australskih oceana. U svom radu blisko surađuje s industrijskim sektorima, vladajućim strukturama i organizacijama za zaštitu okoliša.Australija postiže sve više uspjeha u očuvanju mora i oceana, jer se može pohvaliti brojnim morskim parkovima (maritime parks). Jedan od njih je osnovan 1999. godine (Great Australian Bight - Veliki australski zaton) i drugi je po veličini u svijetu. Vrijedno je spomenuti i park koji obuhvaća podvodne grebene tasmanijske obale.Australija je načinom gospodarenja i zaštitom najvećeg svjetskog morskog parka, Velikog koraljnog grebena (Great Barrier Reef Marine Park), postavila svjetske standarde globalne zaštite koraljnih grebena.Australija ima vodeću ulogu u svijetu u zaštiti života u moru. U okviru programa Coastcare dragovoljci sudjeluju u obnavljanju pješčanih dina, zaštiti kitova, albatrosa, moronja i patagonijskog zubatca. Radi bolje zaštite populacije

crvenonosnih pliskavica u Indijskom oceanu, Australija je bila jedan od pokretača potpisivanja Bonske konvencije kao i osnivač plana za zaštitu morskih kornjača.Temeljem novog zakona o okolišu, osnovano je australsko utočište za kitove na australskom južnom oceanskom području.

Biološka raznolikostZahvaljujući Povjerenstvu za prirodnu baštinu pokrenute su akcije cjelokupne zajednice za zaštitu i obnavljanje ugroženih vrsta.U planu su i brojni programi za zaštitu prirodnih staništa, očuvanje ugroženih vrsta i obnovu ekoloških sustava. Australci, trenutno, aktivno sudjeluju u projektima namijenjenim zaštiti okoliša i ugroženih vrsta u okviru programa Threatened Species Network Community Grants program.U Australiji se nalazi 10% svjetskih biljnih i životinjskih vrsta i većina pripada endemskim vrstama. Povjerenstvo za prirodnu baštinu bavi se očuvanjem posebnih područja, koje odlikuje velika biološka raznolikost, te unutar programa za zaštitu ugroženih vrsta radi na zaštiti ugroženih životinjskih i biljnih vrsta i ekoloških sustava.

Living Cities

Program Living Cities (živi gradovi), koji je započeo s radom 1999. godine, usredotočen je na otklanjanje ključnih problema zaštite okoliša u gradovima.Program se bavi rješavanjem problema zagađenja zraka, poboljšanjem kvalitete vode te načinom odlaganja kemijskog i drugih vrsta otpada.

Klimatske promjene

Australian Greenhouse Office (AGO) je prvi nacionalni ured ovakve vrste u svijetu, a svrha mu je rješavanje problema efekta staklenika.AGO surađuje s predstavnicima društvene zajednice i industrije iz cijele Australije i poduzima hitne akcije usmjerene smanjenju štetnih plinova koji uzrokuju efekt staklenika.AGO radi na tome da Australija zadovolji svoje energetske potrebe uz održiv razvoj energetike i djelotvorno korištenje energije.Razumno i učinkovito gospodarenje australskim nacionalnim resursima djelovat će na smanjenje efekta staklenika.

Ozon

Australija je trenutno u svojstvu supredsjedatelja radne skupine Montrealskog protokola o štetnim česticama koje uništavaju ozonski omotač.Australija je uništila na tone halona (štetne tvari koja u najvećoj mjeri utječe na oštećenje ozonskog omotača), mnogo više od drugih zemalja na svijetu i time je doprinijela ispunjenju međunarodnog protokola o izbacivanju hidroklorofluorokarbonata iz uporabe.

Australska industrija je dobila priznanje od Agencije za zaštitu okoliša Sjedinjenih Država (US Environment Protection Agency) za globalno vodstvo i ogroman doprinos u smanjenju čestica koje oštećuju ozonski omotač.

Industrija

Suradnja s industrijom je značajna zbog postizanja veće djelotvornosti, kako ekonomske tako i ekološke, kao i u ostvarenju projekata koji obuhvaćaju izvještavanje o stanju okoliša, boljeg gospodarenja ekološkim sustavima i stvaranju procjena o stanju prirodnih ciklusa u okolišu. Od značajnijih projekata mogu se spomenuti oni koji promiču čistu proizvodnju u brojnim industrijskim sektorima.Nacionalni sporazum o ambalaži (National Packaging Covenant) je uočio potrebu za smanjenjem ogromnih količina otpada u obliku ambalaže namijenjene krajnjim potrošačima. Radi se o dobrovoljnom sporazumu koji se potpisuje između vlade i određenih grana industrije.Nacionalni popis zagađivača (The National Pollutant Inventory) je Internet baza podataka u kojoj se nalaze podaci o zagađivačima, a dostupna je svim Australcima koji na ovaj način mogu provjeriti koje se sve vrste štetnih čestica ispuštaju na području njihove lokalne zajednice. 

Za daljnje informacije obratite se:

Environment Australia Public AffairsTel. (02) 6274 1959Tel. (02) 6274 1817Email: eleanor.dean@ea.gov.au

Fort Lytton National ParkFrom Wikipedia, the free encyclopediaJump to: navigation, search

Fort Lytton National ParkIUCN Category II (National Park)

Inside the moat of the fort.Coordinates: 27°24′44″S 153°09′00″E /

27.41222°S

153.15°E Coordinates : 27°24′44″S 153°09′00″E / 27.41222°S 153.15°E

Area: 0.13 km2 (0.050 sq mi)Established: 1990Managing authorities: Queensland Parks and

Wildlife Service

Fort Lytton is a national park in Queensland, Australia, 13 km northeast of Brisbane. It is located near the mouth of the Brisbane River on the southern bank.

Fort Lytton is an important historical site. It is a pentagonal fortress hidden behind grassy embankments.[1]

Contents[hide]

1 History 2 See also 3 References

4 External links

[edit] History

Gun aimed at the Brisbane River.

The Fort was designed by Lieutenant-Colonel Peter Scratchley and built in 1880–1881. The fort was used for defensive purposes in Brisbane until the end of the Second World War.

Fort Lytton was established in response to the fear of a Russian invasion in the 1870s and 1880s. To guard the river ‘two six-inch muzzle loading rifled guns and two 64-pounder cannons’ were installed and heavier guns were ‘to face the river and sweep the foreshore’. Barracks were established for the permanent garrison and the soldiers who came to train there. Fort Lytton was maintained for many years as a defence force and thousands of soldiers trained there during the Boer War and two World Wars.

Fort Lytton was entered on the Register of the National Estate in 1986.

Australija obiluje razlicitim biljnim i zivotinjskim vrstama kojih nema nigde u svetu. Tokom proteklih 45 miliona godina Australija se pocela sve vise odmicati od Anarktika i kretati se prema ekvatoru te je postajala sve toplija i suvlja.Prije oko 35 miliona godina u hladno i vlazno doba tercijara nastale su guste sume eukaliptusa.Globalnim zatopljenjem doslo je do otapanja glecera , okean se poceo podizati na sadasnju razinu i doslo je do odvajanja Nove Gvineje i Tasmanije.Uposlednjih 200  godina poljoprivreda je unistila brojna prirodna stanista,a posasti poput lisica i zeceva uzrokovale su izumiranje mnogih zivotinjskih vrsta.Australija se danas na temelju naucnih cinjenica i postojecih zakonskih odredbi uspesno bori sa ovim problemima.

  

   home     

 

Površina: 7 700 000 kmPopulacija: 17 800 000 stanovnika

GeografijaPrirodna sredinaZemlja ravnica i visoravni, ako se izuzme istočni planinski obod(Australijski Kordiljeri), koje po sredini presijeca žarki pojas, u Australiji vlada sušna klima u unutrašnjosti(70% teritorije prima manje od 500 mm vode godišnje, a 40% manje od 250 mm), tropski na sjeveroistoku, umjerena na jugoistoku, najzad, mediterandka na jugozapadu i na jugu.Pustinja zauzima veliko prostravstvo u centralnom dijelu i kroz stepe i savanu prelazi se na pravu šumu.Česta suša objašnjava postojanje samo jedne značajne hidrografske mreže, mreže Mari.

StanovništvoSa prosječno 2 stanovnika po kilometru kvadratnom, zemlja je nedovoljno naseljena.Ogromna područja su nenaseljena.Priobalni pojas, više ili manje širok, izuzetno je urbanizovan: 85% Austalijanaca živi u gradovima, čak više od 40% samo u metropolama, Sidneju i Melburnu(Brizbejn, Adelejd i Pert su takođe milionski

gradovi).Stanovništvo evropskog porijekla se uvećavalo naročito migracijom.Stopa nataliteta je veoma opala od 1970. godine.

PrivredaPoljoprivreda. Njome se bavi jedva 5% aktivnog stanovništva i ekvivalentno učestvuje u stvaranju bruto domaćeg proizvoda.Ipak, zbog raspoloživih površina, zbog modernizacije tehnologije i opreme, ostvaruje se znatna proizvodnja.Pšenica je glavna kultura;mjestimično ima vinograda i šećerne repe.Ali, uglavnom, za uzgajanje stoke se iskorištava najveći dio površine.Stada ovaca zauzimaju prvo mjesto u svijetu, obezbjeđujući trećinu svijetske proizvodnje sirove vune.Prirodna bogatstva. Australija raspolaže izuzetnim rudnim bogatstvom, često tek nedavno otkrivenim.Po proizvodnji boksita ona je prva u svijetu i nalazi se među pet prvih proizvođača gvožđa, kobalta, mangana,cinka, srebra.Industrija. Industrija je naravno koristila kao bazu poljoprivredne proizvode i rudu.Ukupna industrija obezbjeđuje 40% bruto domaćeg proizvoda, čiji veći dio pripada sektoru usluga, kojima se bavi oko dvije trećine radno aktivnog stanovništva.Industroja je djelimično pod stranom upravom, posebno u eksploataciji boksita, sklapanju automobila, preradi nafte i hemijskoj industriji.Saobraćaj i razmjena. Avion je saobraćajno sredstvo koje ima prednost kod prevoza putnika, dok se za robu koristi drumski, pre nego željeznički saobraćaj.Koristi se i obalna plovidba za vrlo teške terete.ravnoteža trgovinskog bilansa mnogo zavisi od promjene cijena sirovina, pošto 60% izvoza predstavljaju poljoprivredni ili rudarski proizvodi, dok se industrijski proizvodi još uvijek najčešće uvoze, a Sjedinjene Američke Države su glavni snabdjevači.Tako, Australija ostaje nova zemlja, ali sa visokim životnim standardom i budućnosti koja zbog izuzetnog prirodnog potencijala.

 

Galerija slika

Fauna AustralijeIzvor: WikipedijaSkoči na: orijentacija, traži

Crveni klokan je najveći tobolčar i jedan od endemičnih životinja u Australiji.

Gušter ogrličar sa raširenom ogrlicom.

U faunu Australije ubrajaju se mnoge jedinstvene životinje; oko 83% sisavaca, 89% gmazova, 90% riba i kukaca i 93% vodozemaca koji nastanjuju ovaj kontinent je endemično za Australiju [1]. Visoka razina endemičnosti je rezultat duge zemljopisne izoliranosti ovog kontinenta, tektonske stabilnosti i zbog neobičnog utjecaja promjene klime na tlo i biljke tijekom vremena. Jedinstvena osobina australske faune je relativna rijetkost viših sisavaca (placentala). Zato tobolčari - grupa sisavaca koji svoje mlade podižu u džepu, uključujući oposume, koale, klokane i druge - zauzimaju mnoge ekološke niše koje placentali zauzimaju drugdje u svijetu. Australija je dom dvije od pet poznatih vrsta jednootvornih sisavaca (monotermata), a tu žive i brojne otrovne vrste poput čudnovatog kljunaša, pauka, štipavaca, meduza, školjkaša i raža. Jedinstveno, u Australiji živi više otrovnih nego neotrovnih vrsta zmija.

Dolazak Maora u Australiju prije više od 40.000 godina, a kasnije i Europljana 1788. godine, je dosta utjecao na faunu. Lov, uvođenje vrsta koje tu nisu prije živjele te prenamjena zemljišta uključujući i uništavanje staništa, su doveli do izumiranja mnogih vrsta. Neke od njih su rajski papagaj, Chaeropus ecaudatus i Potorous platyops. Nestabilno tlo još uvijek ugrožava mnoge vrste. Da bi zaštitila svoju faunu, australska vlada je osnovala mnoga zaštićena područja.

 

Tekst: F.M.Foto: Northern Territory News

DOSAD je kretanje velikih morskih krokodila s jednog pacifičkog otoka na drugi bilo obavijeno velom tajne. Znanstvenici iz Australije uspjeli su pak potvrditi kako ti divovski gmazovi zaista uspijevaju prelaziti oceane – kao surferi na morskim strujama. Morski krokodili, najveći i najagresivniji pripadnici svoje vrste, mogu narasti i do sedam metara, težiti tonu i zna se dogoditi da napadaju čamce i morske pse. Nastanjuju se u Indiji, jugoistočnoj Aziji, sjevernoj Australiji i brojnim otocima između. Većinu vremena provode u slanoj vodi, ali moraju se vraćati u rijeke i na obale kako bi polegli jaja i prehranili se.

Od legendi do činjenica

Postojale su brojne anegdote, legende o krokodilima viđenim na pučini, ali nitko nije previše vjerovao tim pričama. Znanstvenici iz Australije uspjeli su pak potvrditi da morski krokodili zaista mogu putovati oceanima, navodi LiveScience. Budući da su relativno loši plivači, ne mogu preplivavati velike udaljenosti, ali mogu preživjeti dugo bez vode i hrane pa stoga jednostavno uhvate struju i puste da ih odnese.

Tim znanstvenika, s kojima je radio i pokojni "lovac na krokodile" Steve Irwin, označio je 27 odraslih morskih krokodila sonarnim odašiljačima i na 60 kilometara dugom odjeljku rijeke Kennedy u sjeveroistočnoj Australiji postavio 20 stanica za osluškivanje.

Otkrili su da krokodili uvijek počinju svoja duža putovanja o roku od sat vremena nakon promjene plime, što im omogućuje da se kreću s povlačenjem vode. Kad bi se struja okrenula protiv njih, jednostavno bi izašli na obalu ili potonuli na dno. Originalna ideja bila je pratiti teritorijalne navike krokodila, ali otkriće je otišlo dalje.

Lukave taktike

Nakon što su otkrili kako se krokodili kreću rijekama, znanstvenici su ponovno analizirali arhivske podatke o nekolicini obilježenih krokodila čije se kretanje oceanima pratilo satelitima. Shvatili su da ti krokodili koriste vrlo slične taktike kao kad se kreću u rijekama. Jedan je krokodil tako u 25 dana prešao 600 kilometara oceana, krenuvši na put u pravo vrijeme da uhvati sezonsku morsku struju.

Drugi krokodil prešao je 410 kilometara u samo 20 dana, i to kroz tjesnac Torres u Australiji, poznat po iznimno jakim strujama. Kad je struja krenula protiv njega, krokodil je jednostavno pronašao malu uvalu i pričekao četiri dana dok se struja nije promijenila.

Ovo otkriće moglo bi objasniti zašto se morski krokodili nisu razdijelili u veći broj različitih vrsta, budući da nastanjuju iznimno veliko područje s iznimno izoliranim staništima. Čini se da postoji redovna izmjena genetskog materijala između morskih krokodila s različitih otoka, a jedina tajna koja preostaje je zašto krokodili točno migriraju.

KrokodilIzvor: WikipediaSkoči na - Скочи на: navigacija- навигација, pretraga - претрага

?

Krokodil

Status zaštite

Sistematika

Carstvo: Animalia

Koljeno: Chordata

Razred: Sauropsida

Red: Crocodilia

Područje života

Krokodili (Crocodilia) su red tropskih grabežljivaca. Uz ptice, to su jedini do danas preživjeli "potomci" velike grupe gmazova, Archosaura. Prema tome, njihovi i danas živući najbliži srodnici su ptice. Njihovo je srodstvo dokazivo cijelim nizom osobina, ali

prije svega građom sistema krvotoka. Zbog koštanog oklopa, krokodile nazivaju i oklopljenim gušterima.

Svi danas živući krokodili žive u rijekama i jezerima tropa i suptropskoh područja, jedino Crocodylus porosus može živjeti i u moru a često se pojavljuje uz obale različitih otoka. Kao prilagodbu životnom okolišu, ove životinje jako dobro plivaju i prikrivaju se u vodi tako, da miruju uronjeni u vodu pri čemu iz vode izviruju jedino oči i nosnice.

Sadržaj/Садржај[sakrij/сакриј]

1 Osobine o 1.1 Glava o 1.2 Oklop

2 Način života o 2.1 Okoliš o 2.2 Lov i prehrana o 2.3 Parenje i socijalno ponašanje

3 Sistematika

Osobine [uredi - уреди]

Građa tijela kao i fiziologija današnjih krokodila je izrazito prilagođena životu u vodi. Tu spada vodoravno spljošteno tijelo s uglavnom isto spljoštenom gubicom, dok im je rep spljošten postrano, a krokodili ga koriste uglavnom kao kormilo. Ovisno o vrsti, tijelo im može biti dugo od 1,20 pa do 7 m, a nađeni su fosili dugi i do 12 metara. Krokodili rastu cijelog života.

Glava [uredi - уреди]

Lubanja im je izdužena, a oči su tijekom evolucije pomaknute visoko prema vrhu lubanje. Na očima imaju tri kapka, gornji, donji i migavicu. Nosnice, smještene na vrhu gubice povezane su sistemom kanala sa dušnikom, tako da mogu disati i punih ustiju, a kad su pod vodom, mogu ih, kao i ušni otvor, hermetički zatvoriti. Većina krokodila ima relativno široku gubicu koja omogućuje raznovrsnu prehranu. Jedina iznimka su gavijali koji se hrane pretežno ribama i imaju izrazito usku i izduženu gubicu.

Lubanja krokodila je kompaktna. Njen jedini pokretni dio je donja čeljust. Na gornjoj strani gubice i stražnjem dijelu glave su kosti lubanje sraštene s kožom koja je neposredno iznad njih, između kože i kostiju tvori se vapnenasti sloj, "Crusta calcarea".

Čunjasti zubi imaju samo jedan vrh i tekodontni su, smješteni su u udubljenjima gornje i donje čeljusti. Ovisno o vrsti, broj, oblik i dužina zubi variraju. Kad imaju zatvorenu gubicu, kod aligatora su zubi donje čeljusti smješteni unutar reda zubiju gornje čeljusti, dok kod pravih krokodila četvrti zub donje čeljusti ulazi u udubljenje u gornjoj čeljusti i

izvana je vidljiv. Krokodili redovno mijenjaju zube, pri čemu se "zamjenski zubi" razvijaju u šupljinama "aktivnih zubi". Svaki zub se zamijeni u roku od dvije godine, pri čemu se prednji mijenjaju češće od stražnjih.

Oklop [uredi - уреди]

Krokodili su ime "oklopljeni gušteri" dobili po svom ljuskastom oklopu koji je, naročito na leđima, ojačan koštanim pločama. Pri tome se završni sloj kože, epiderm, sastoji od različitog broja slojeva kolagenskih vlakana. U najranijim razdobljima života životinje ona ima dva do tri takva sloja, a tijekom života se pod njih slažu novi, tako da kod jednog odraslog američkog aligatora mogu biti i do 24 takva sloja jedan ispod drugog. Krokodili ne mijenjaju "košuljice" kao neki drugi reptili. Vanjski sloj se obnavlja samo jednostavnim trošenjem ribanjem.

Rožnate leđne ljuske sastoje se od crepasto složenih rožnatih pločica koje se nazivaju leđni štit. Ispod tog štita smještene su koštane ploče, čiji broj variira zavisno o vrsti od četiri do deset takvih ploča, uvijek složenih uzdužno. I na šiji životinje su ispod rožnatih ljuski ovakve pločice smještene koštane pločice i pri tome tvore uzorak tipičan za pojedinu vrstu. I trbuh životinje prekriven je takvim štitom, no gotovo kod ni jedne vrste taj štit nije podložen koštanim pločicama. Leđne i trbušne rožnate ljuske tvore na repu prstenove koji od korijena repa imaju dva reda ljuskavih zubaca, koji se prema kraju približavaju i pred krajem repa prelaze u jedan red tih zubaca. Ova zaštita je to snažnije razvijena što je vrsta manja. S veličinom vrste zaštita je slabija, jer je životinja zaštićena već svojom veličinom.

Način života [uredi - уреди]

Okoliš [uredi - уреди]

Odozgor prema dole: glava američkog aligatora (Alligator mississippiensis), niskog krokodila (Crocodylus niloticus) i indijskog gavijala (Gavialis gangeticus)

Sve danas živuće vrste prilagođene su građom tijela i načinom života semiakvatičnom životu, pri čemu životinje velik dio života provode u vodi. Uz samo jednu iznimku (Crocodylus porosus), svi krokodili žive pretežno u slatkoj vodi, no može ih se sresti u boćatoj vodi kao i u slanoj vodi u blizini morske obale. Pri tome, neke vrste daju prednost otvorenim vodana jezera i većih rijeka, dok druge biraju potoke i žive u obalnom podrastu. Nastanjuju tropska područja, uz izuzetak dvije vrste aligatora koji žive u sjevernijim područjima, ali samo tamo, gdje su blage zime. Uz ova svojstva, njihova pojavnost zavisi i o količini moguće lovine, povoljnih mjesta za polaganje jaja, veličini konkurencije ali i o izlovu kojem su izloženi.

Lov i prehrana [uredi - уреди]

Svi krokodili su mesožderi. Gotovo sve vrste love bilo koji plijen koji mogu uhvatiti ali i obzirom na veličinu savladati. Vrlo malo vrsta su specijalizirani samo na određene vrste plijena. To su samo vrste s uskim gubicama i zubima poput vrše (gavijali i australski krokodil) koji su se specijalizirali za lov na ribe. Mlade životinje i manje vrste love pretežno kukce, žabe i male sisavce, dok odrasle životinje velikih vrsta love sve što mogu

uhvatiti. Nije rijetkost niti kanibalizam prije svega mladih jedinki iste vrste. Uprkos svom tromom izgledu, krokodili reagiraju iznimno brzo, a vrlo su okretni i na suhom.

Parenje i socijalno ponašanje [uredi - уреди]

Krokodili polažu jaja u gnijezda. Razlikuju se dva osnovna tipa gnijezda:

brežuljkasta gnijezda ženka slaže od biljnog materijala koji kasnije procesom truljenja "proizvodi" potrebnu toplinu za valjenje jaja,

jamasta gnijezda su jame koje ženka iskapa, a prekriva ih biljnim materijalom.

Ženka krokodila polaže između 20 i 80 jaja u tako pripremljena gnijezda. Razvoj mladunaca zavisi o temperaturi (zavisnost spola o temperaturi u leglu) u leglu. Njihova jaja nemaju spolne kromosome, pa se zbog toga iz svakog jaja potencijalno mogu razviti jedinke oba spola. Ako jaja sazrijevaju pri temperaturi od oko 30 °Celziusa, iz jaja se vale ženke, no ako je temperatura u gnijezdu oko 34° iz jaja će se izvaliti isključivo mužjaci. Ako su jaja položena na raznim dubinama gnijezda, velika je vjerojatnoća da će se izvaliti mladunci različitog spola.

Kad odrastu, korokodili nemaju prirodnih neprijatelja, ali njihove mladunce ugrožavaju ptice, varani, ili čak i pripadnici iste vrste. Tako se procjenjuje, da oko 90% krokodila stradava u mladenačkom razdoblju, ili čak još kao embrio. Čitav niz grabežljivaca dolazi u obzir kao mogući neprijatelji krokodila u tom vrlo ranom razdoblju njihovog života. Pored toga, embriji mogu uginuti i zbog loših klimatskih uvjeta kao i ako se u gnijezdu razviju gljivice. Kod velikog broja vrsta krokodila ženke ostaju pored gnijezda i štite ga od pljačkaša. Neposredno pred valjenje, mladunci se javljaju kreketavim glasovima, i tada majka pomaže mladuncima otkapajući gnijezdo. Uzima ih u gubicu, nosi ih do vode i još neko vrijeme ostaje uz mladunce štiteći ih od grabežljivaca ali i od pripadnika vlastite vrste.

Sistematika [uredi - уреди]

Sundski gavijal

Danas živući krokodili dijele se u tri grupe sa statusom porodica (alternativno, često ih se prikazuje kao jednu porodicu Crocodylidae a tri grupe kao potporodice unutar nje). Pri tom se porodica gavijala sastoji od samo jedne recentne vrste, indijskog gavijala iako novija saznanja govore da bi i sundski gavijal isto mogao pripadati porodici pravih gavijala a ne pravim krokodilima, porodici u koju je danas svrstan. Obje vrste imaju upadljivo duge i uske čeljusti. Crocodylidae, ili pravi krokodili prepoznatljivi su po udubini u gornjoj čeljusti u koju ulazi četvrti zub donje čeljusti tako, da je izvana vidljiv. Kod aligatora (Alligatoridae) se kod zatvorenih čeljusti ne vide zubi, a i njuška im je šira i nešto kraća nego kod krokodila.

Gavialidae o Gavialis gangeticus - indijski gavijal

Pravi krokodili (Crocodylidae) o Crocodylus porosus - morski krokodilo Crocodylus niloticus - nilski krokodilo Crocodylus rhombifer - kubanski krokodilo Crocodylus acutus o Crocodylus intermedius - orinoški krokodilo Crocodylus palustris - močvarni krokodilo Crocodylus siamensis - sijamski krokodilo Crocodylus mindorensis - filipinski krokodilo Crocodylus moreletti o Crocodylus novaeguinea - novogvinejski krokodilo Crocodylus johnsonii - australski krokodilo Crocodylus cataphractus - oklopljeni krokodilo Ostaeolaemus tetraspis - patuljasti krokodilo Tomistoma schlegelii - sundski gavijal ili "lažni gavijal"

Aligatori (Alligatoridae) o Alligator mississippiensis - misisipski aligator, često i "američki aligator"o Alligator sinensis - kineski aligatoro Caiman crocodilus - kajman naočaro Caiman latirostris o Caiman yacare (nejasan status)o Melanosuchus niger o Paleosuchus trigonatus o Paleosuchus palpebrosus

Točni rodbinski odnosi pojedinih vrsta krokodila između sebe kao i prema drugim grupama unutar reda krokodila su još uvijek uglavnom nejasni. Ovdje se daje prikaz jedne uglavnom prihvaćene hipoteze.

Krokodili (Crocodilia) |-- Gavijali (Gavialidae) |-- Brevirostres

|-- Pravi krokodili (Crocodylidae) | |-- Sundski gavijal (Tomistoma schlegeli) | |-- Crocodylinae | |-- [[Osteolaemus tetraspis]] | |-- Crocodylus |-- Aligatori (Alligatoridae) |-- Pravi aligatori (Alligatorinae) |-- Kajmani (Caimaninae) |--[[Palaeosuchus]] '--N. N. |-- Pravi kajmani (Caiman) '-- [[Melanosuchus niger]]

Biljke mesožderi

U Australiji je otkriven novi prirodni neprijatelj omraženih glodavaca – biljka mesožderka koja je u stanju pojesti manjeg pripadnika ove vrste. Riječ je iznimno rijetkoj vrsti.

Rijetka vrsta biljke koja jede male štakore otkrivena je na Cape Yorku.

Znalo se da biljke mesožderke rastu diljem spomenutog australskog poluotoka, no sada je prvi put otkrivena veća vrsta koja izgleda poput trsa vinove loze i nazvana je Tenax.

Ekolog Charles Clarke sa Sveučilišta James Cook, koji je pronašao novu vrstu, otkrio je da je na nju naletio u močvarama u blizini rijeke Jardine, no odbio je reći gdje točno.

''One su jako vrijedne'', kaže ekolog.

''Mogu se naći na malim područjima i ako pustimo u javnost tu informaciju, postoje ljudi koji će to pokušati iskoristiti'', smatra Clarke.

Slične mesožderke koje mogu progutati malog štakora, miša, pticu ili

guštera mogu se naći i na Borneu, Novoj Gvineji i Sumatri.

 

04-02-08, 18:17

Svake se godine u Queenslandu otkrije 50 novih vrsta, a njih oko 12,000 izvorno pripadaju tom biološki bogatom području.

Dvije biljke za koje su biolozi bili uvjereni da su izumrle još oko 1800. godine ponovno su otkrivene u udaljenim predjelima sjeverne Australije, u Queenslandu.

- Rhaphidospora cavernarum velika je biljka koja može narasti i do 1.5 metara visine. Ponovo se pojavila i to nas otkriće jako veseli - izjavio je Andrew McNamara, dodajući kako druga biljka koja je također "uskrsnula" Teucrium ajugaceum nije viđena od 1891. godine.

Svake se godine u Queenslandu otkrije 50 novih vrsta, a njih oko 12,000 izvorno pripadaju tom biološki bogatom području, piše Reuters.

PRIRODNA BOGATSTVA AUSTRALIJE