Istorijat parka

Poslije II svjetskog rata planina Kozara je postala čuvena po herojskim borbama naroda ovog kraja za slobodu, te se već 1947. godine krenulo sa aktivnostima na izdvajanju i kreiranju Kozare kao nacionalnog parka.6. juna 1957. godine šume planine Kozare proglašene su za šume istorijskog značaja, a u cilju da se sačuvaju uspomene na kozaračku epopeju.

Već 1959. godine počele su pripreme da se dio Kozare proglasi nacionalnim parkom. 6. aprila 1967. godine proglašen je Nacionalni park Kozara, a u cilju zaštite brojnih spomenika nastalih u vrijeme borbi na planini Kozari, prirodnih ljepota i drugih znamenitosti ovog područja, kao i radi unapređenja turizma i stvaranja povoljnih uslova za odmor i rekreaciju. Nacionalni park Kozara proteže se na teritoriji opštine Prijedor, na površini od 3.910,00 ha.Iako su glavni razlozi za proglašenje ovog područja nacionalnim parkom bili u to vrijeme istorijski aspekti, odnosno događaji iz II svjetskog rata, ovo područje posjeduje i značajne prirodne vrijednosti koje su prepoznate još prije dvjesta godina.Prve pisane podatke o flori Kozare ostavio je francuski istraživač Ami Boué koji u svom djelu „La Turqui d’Europe“ (1842) iznosi pažnje vrijedna zapažanja o vegetaciji Kozare.Za vrijeme turske vladavine pruski intelektualac Franz Maurer je, 1868.godine, putujući kroz Bosnu prošao preko padina planine Kozare. U izvještajima o tom putovanju, koje je objavio 1869. i 1871. godine, piše i o sastavu šuma. Prva temeljitija istraživanja flore BiH objavio je Günter Beck-Mannagetta od 1903. do 1927.godine. U njegovoj knjizi flore BiH pominje se i nekoliko lokaliteta sa Kozare. Istraživanjem flore u organizaciji Botaničkog odsjeka Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu od 1959. do 1962.godine, obuhvaćeno je nekoliko lokaliteta na Kozari koji su danas potpuno ili djelimično u sastavu Nacionalnog parka Kozara.

 

Od samog osnivanja, a naročito u današnje vrijeme, posebna pažnja posvećuje se upravo zaštiti prirodnih vrijednosti kako bi buduće generacije mogle uživati u ljepotama Nacionalnog parka Kozara.

Polozaj

Nacionalni park Kozara smješten je u centralnom dijelu istoimene planine, na pvršini od 3.910,00 ha. Područje parka izduženo je u smjeru sjever – jug, tako da mu dužina iznosi 7, a širina 3 – 6 km.Nalazi se između 44°58’00’’ i 45°03’30’’ s.g.š. i 16°51’00’’ i 16°55’41’’ i.g.d. Kako doći do nas?Mrakovica, središte Nacionalnog parka Kozara, udaljeno je od Prijedora 24 km, a od Banja Luke 56 km.

Sa magistralnog puta Banja Luka – Prijedor skrenite u mjestu Kozarac i pratite vijugavi asfaltni put, u dužini od 12 km, koji će Vas dovesti do centralnog parkinga na platou Mrakovica.

Zastita prirode

Čovjek, ponekad i nesvjesno, teži ka osvajanju prirode, prodire u njene najnepristupačnije krajeve ne vodeći često računa o posljedicama, o ogromnim štetama koje nanosi sebi i prirodi. Takvom aktivnošću nestaju kompleksi šuma, primjerci biljnog i životinjskog svijeta potpuno iščezavaju ili su u tolikoj mjeri prorijeđeni da predstavljaju prave prirodne rijetkosti. Da li smijemo dozvoliti da dođe do ovakve situacije pa tek

onda razmišljati kako dovesti neko područje u prvobitno stanje? U takvoj situaciji može biti suviše kasno govoriti o regeneraciji prirode i uspostavljanju biološke ravnoteže.Da bi prirodu kao cjelinu što bolje sačuvali za buduće generacije potrebno je sačuvati njenu autohtonost. Upravo iz tog razloga osnivaju se nacionalni parkovi.

 

Šta je to nacionalni park?Nacionalni park je prostor izuzetnih prirodnih i kulturnih vrijednosti koji ima ekološku, naučnu, kulturnu, obrazovnu i rekreativnu funkciju.Nacionalni park je područje koje se nalazi pod zaštitom države. Šta to znači? To znači da država putem zakona štiti sve prirodne i kulturne vrijednosti koje se nalaze u granicama parka.Dakle, nacionalni park je zaštićeno područje namjenjeno čuvanju i zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog nasljeđa.

 

Šta je zadatak nacionalnog parka?Zadatak nacionalnog parka je da štiti i čuva prirodu, osigura njen nesmetan razvoj u cilju očuvanja biljnog i životinjskog svijeta.Ovaj zadatak ispunjavaju svi zaposleni u Nacionalnom parku Kozara, ali on zahtjeva i podršku svih onih koji posjećuju ovo područje.

 

Prema Zakonu o nacionalnim parkovima Republike Srpske, nacionalni parkovi su područja posebnih prirodnih vrijednosti i svojstava od ekološkog, naučnog, kulturnog, istorijskog, obrazovnog, zdravstveno-rekreativnog i turističkog značaja, koja karakteriše prisustvo reprezentativnih bioloških, geomorfoloških, geoloških i hidroloških pojava i procesa, staništa i vrsta od posebnog značaja, i pripadajućih kulturno-istorijskih vrijednosti.

 

Nacionalni parkovi i u njima sadržane prirodne vrijednosti, prirodni resursi i radom stvorene vrijednosti, uključujući i kulturno-istorijske spomenike, u svojini su Republike i kao dobra od opšteg interesa uživaju posebnu brigu i zaštitu.

Nacionalnim parkom upravlja Javna ustanova „Nacionalni park Kozara“ čiji je osnivač Republika Srpska. Prava i dužnosti osnivača Javne ustanove obavlja Vlada Republike Srpske.

Reljef

Reljef svakog predjela je rezultat njegove morfogeneze, tj.rezultat djelovanja endogenih i egzogenih geomorfoloških procesa. Kozara je ostrvska planina čiji se osnovni, tektonski, reljef formirao u dugom periodu mlađeg kenozoika izdizanjem dijela kopna pod uticajem orogenih pokreta u Zemljinoj kori i oticanjem Panonskog mora. Najznačajniji period tektonskog uobličavanja masiva Kozare je vrijeme alpske orogeneze, krajem mezozoika i početkom tercijara. Najviši vrhovi su se izdigli iz Panonskog mora sredinom starijeg tercijara (eocen).

Potom Kozara prvo postaje poluostrvo, a krajem tercijara, nakon oticanja panonskog zaliva Paratetisa, dio šireg kompaktnog kopna. Dalje uobličavanje reljefa se odvijalo pod uticajem egzogenih sila tj. destrukcije površine Zemlje procesom erozije.U reljefnoj slici Kozare zapaža se nekoliko međusobno povezanih grebena, planinskih kosa, izdvojenih vrhova i duboko usječenih potočnih dolina. Iako najviši vrhovi Kozare ne prelaze 1000 m visine, ipak se može reći da je za ovu planinu karakteristična velika dinamika reljefa. Reljef područja Nacionalnog parka Kozara je vrlo izražen, što se jako odražava na topoklimu i raspored vegetacije. Zastupljeni su razni reljefski oblici karakteristični za geološke podloge od kojih je područje izgrađeno: vrhovi, grebeni, visoravni, padine, kose, doline i uvale, vrtače, humovi itd. Na kredno-eocenskom flišu formirale su se vrlo dugačke kose koje se strmo spuštaju u doline potoka. Gabrodoleriti i serpentiniti grade kratke i oštre kose. Tipični kraški oblici (grebeni, vrtače i uvale) karakteristični su za krečnjačke predjele (Kozarački i Zečiji kamen, Sokoline, Vrnovačka glava, Jankovica, dolina Starenica, Gola planina). Na laporovitim krečnjacima i laporima razvili su se grebeni i jednolične, strme padine. Na granici između ovih supstrata i gabrodolerita, reljef naglo prelazi u klisure ili grede.Najistaknutije antiklinale su: Gola planina (874 m) i Mrakovica (806 m). Ostali značajniji visovi su: Vinogreč (816 m), Glavuša (793 m), Cerik (745 m), Jarčevica (736 m), Kriva strana (723 m), Slatinka glava (710 m) itd. U krečnjačkim dijelovima se, osim istaknutih vrhova, uzdižu i manja uzvišenja, humovi. Od glavne antiklinale na liniji Gola planina – Mrakovica – Glavuša spušta se kitnjasti niz kosa ka sjevernom i južnom podnožju planine. Značajnije su: Vitlovska kosa, Šibovac, Babina, Tisova i Stevanova kosa, Mijakov klin itd. Doline potoka između ovih kosa su u gornjem dijelu tokova vrlo uske, a njihove padine vrlo strme (30-40%), naročito u južnom dijelu područja gdje je i vertikalna disekcija terena mnogo izraženija. U najvišoj zoni se ističu široki, relativno zaravnjeni platoi Mrakovice, Gole planine i Bešića poljane, a u nižoj zoni široka i plitka depresija Pašinih konaka na sjevernom rubu područja.

Opšta osobina reljefa područja NP Kozara je velika dinamičnost reljefa u kojem se izmjenjuju usječene doline, planinske kose, grebeni i izdvojeni vrhovi.

Geologija

Postojeća raščlanjenost, dinamika i ostale osobine reljefa u uskoj su vezi sa petrografskim sastavom i geološkom građom. Mezozojske i tercijarne naslage imaju na Kozari najveće rasprostranjenje, premda je Kozara u osnovi građena od starijih stijena (paleozoik, prekambrij). Mezozojske stijene preovladavaju na jugoistočnom, a tercijarne na sjeverozapadnom dijelu Kozare.

Položaj starih naslaga, prvenstveno paleozojskih, te vulkanskih stijena upućuju da je izdizanje Kozare bilo praćeno vulkanskim izlivima. U području Nacionalnog parka nalazimo naslage koje dominiraju i u građi Kozare. To su prije svega eocenski fliš i mezozojske naslage. Pored njih u južnom dijelu postoji zona donjoeocenskog vapnenca. U geološkom pogledu područje Nacionalnog parka Kozara je dosta raznovrsno. Centralni i sjeverni dio je izgrađen od naslaga tercijarnog (eocenskog) fliša, koji je predstavljen vrlo različitim facijama. Vrhovi u pojasu iznad 800 m, pa i znatno niži, sazdani su uglavnom od krečnjaka. Kredni fliš je zastupljen u predjelu od istočne periferije Benkovca do sjevernog ruba Gole planine. Sastoji se od laporovitih krečnjaka, lapora i pješčara. Na gabrodoleritu je veći dio sliva Starenice, Bijele kose, Hrastove i Jurišne kose i Razboja. Krečnjak i dolomit su rasprostranjeni u predjelu Kozaračkog kamena, Sokolina, Vrnovice, Vrnovičke glave, Zečjeg kamena i Jankovice, zatim u dolini Starenice, na Gumlinama i Goloj planini, kod Jarčevice i Pavkovca i jugoistočno od Hrastove kose. Kompleksi na pješčarima i glincima su na jugu područja. Manji kompleksi serpentinita nalaze se u jugoistočnom dijelu Parka, južno od potoka Jovovače. Zastupljenost pojedinih matičnih supstrata na području Nacionalnog parka je sljedeća: fliš 70,22%, gabrodolerit 20,52%, pješčari i glinci 4,19%, jedri krečnjaci i dolomiti 3,84%, serpentinit 1,23%

Hidrografija

Voda je temelj i izvor života. Ona je potrebna ne samo čovjeku već i svim biljkama i životinjama. Voda zauzima  2/3  Zemljine površine, ali je samo 1% od ukupne količine vode na Zemlji  pitko. Nacionalni park Kozara obiluje čistim i pitkim izvorima i potocima. O vodenom bogatstvu područja parka svjedoči gustina hidrografske mreže tj. mreže vodotoka, koja iznosi 1 km/km2.

Područje Nacionalnog parka Kozara je orohidrografsko čvorište planine Kozare. Naime, na 

području NP Kozara nalaze se izvorišta gotovo svih većih potoka i rijeka. Potoci su se duboko usjekli i stvorili strme i duboke doline. Neke dionice vodotoka su vrlo živopisne, sužene u vidu kanjona i klisura, te ostavljaju upečatljiv estetski utisak na prolaznika (vodopad na Zečijem kamenu, tjesnac Gumline, itd). Nacionalni park Kozara ima gustu hidrografsku mrežu, koja se sastoji uglavnom od stalnih i malim dijelom od periodičnih vodotoka. Ta  mreža je vrlo razgranata, radijalnodendroidnog tipa, a na njeno formiranje su značajno uticali reljef i osobine geološke podloge. Naročito sjeverni dio područja obiluje vodotocima i izvorima. Vode sa sjevernog dijela Nacionalnog parka pripadaju slivovima rijeka Save i Une, a sa jugozapadnog dijela slivu rijeke Sane. Najznačajniji vodotoci na sjevernoj strani su Mlječanica, Crna rijeka i Moštanica. Najveću slivnu površinu i najdužu mrežu pritoka ima rječica Mlječanica. Nastaje spajanjem Velike i Male Mlječanice. U jugozapadne padine Nacionalnog parka Kozara usjekao se potok Starenica (Kozaračka rijeka) koji nastaje spajanjem Bijele vode i Jovovca, ispod Gumlina. Značajnije desne pritoke Starenicu su: Uromovac, Kotlovača i Zovik.Značajniji izvori su: Velika i Mala Mlječanica, Gračanica, Urimovac, Kotlovača, Zovik, Sedra, Vidova voda, Dolinac, Brezovac, Bijela voda, itd. Vode svih izvora su dobrog kvaliteta pa se mogu koristiti za piće. Hidrološko blago Kozare, njene hladne i pitke vode, trebamo ljubomorno čuvati naročito u današnje vrijeme kada se količine pitke vode u svijetu smanjuju.

Klima

Nacionalni park Kozara ima klimu umjerenog pojasa, sa jasno izražena četiri godišnja doba. Kontinentalni uticaji izraženi su u sjeveroistočnom dijelu Nacionalnog parka. U jugozapadnom dijelu klima je umjerenokontinentalna sa znacima uticaja atlantske.

 

Klimatske uslove karakteriše: -Ljeto: u podgorju Kozare srednja julska temperatura iznosi 21C. Sa porastom temperatura  opada,  pa se izometar od  20 C nalazi na oko 500 m.- Zima: približno bi se moglo uzeti da na području Kozare  ispod 500 m , ima manje od 30 dana sa snježnim pokrivačem na tlu. Najveći dio Kozare iznad 500 m visine ima 30 do 40 dana sa snježnim pokrivačem, a najviši dio od 40 dana .

Srednja godišnja količina padavina na sjevernom dijelu Nacionalnog parka iznosi od 900 do 1000 mm, na južnom dijelu od 1000  do 1250 mm, a u vegetacionom periodu (IV-IX) od 500 do 600 mm u prosjeku za čitavo područje.

Vegetacija

Vegetacija Nacionalnog parka Kozara rezultat je međusobnog usklađivanja biocenoza i stanišnih uslova u vrlo dugom periodu razvoja živog svijeta, uz značajan uticaj antropogenog djelovanja. Sa stanovišta horizontalnog raščlanjenja vegetacije cio masiv Kozare pripada nižem šumskom pojasu sveze običnog graba ilirskog područja Carpinion betuli illyrico-podolicum.

Sa stanovišta vertikalnog raščlanjenja, na blažim nagibima u donjoj (submontanoj) zoni rasprostranjena je šuma kitnjaka i običnog graba Querco-Carpinetum croaticum. U višoj (montanoj) zoni, i na hladnijim položajima submontanog pojasa, dominira zajednica bukve i jele Abieti-Fagetum praepannonicum. Ova zajednica je rasprostranjena na najvećem dijelu površine Parka. Ona apsolutno dominira u središnjem i sjevernom, hladnijem, dijelu Nacionalnog parka. Dominantna vrsta u njoj je jela, koja se na sjevernoj strani Kozare spušta vrlo nisko za ove geografske širine (do 200 m.n.v.).Na izloženim kosama i strmim padinama jugozapadnog dijela Nacionalnog parka, rasprostranjena je šuma kitnjaka ass.Festucodrymeiae-Quercetum petraeae.Dio površine na južnoj strani Mrakovice obrastao je šumom jele i kitnjaka (Quercum-Abietetum) koja je u stvari vegetacijski prelaz između zajednica Abieti-Fagetum praepannonicum i Festuco drymeiae-Quercetum petraeae i takođe specifičnost Kozare.Sastojine bukve u pojasu šume kitnjaka i graba pripadaju zajednici Fagetum submontanum. Najveće površine su u jugozapadnom i južnom dijelu područja.Šuma kitnjaka i graba Querco-Carpinetum je zastupljena na donjim dijelovima padina, na blaže nagnutim položajima i zaravnima. Više i strmije dijelove krečnjačkih padina, gdje je zemljište plitka crnica, zauzimaju fragmenti šume crnog graba i medunca ili šume crnog graba i crnog jasena.

 

98% površine Nacionalnog parka Kozara zauzimaju šume. Šume ovog područja imaju uglavnom zaštitnu fukciju što podrazumjeva opstanak biljnih zajednica, genetičkih resursa i vrsta drveća u što prirodnijem stanju.

Najzastupljenije šume na području Nacionalnog parka su visoke šume bukve i jele. Gusti kompleksi ovih šuma posebno su lijepi u jesen kada se nijanse jesenjih boja poput crvene, žute i smeđe izmiješaju sa zelenom bojom četinara.

Flora

Nacionalni park Kozara odlikuje se bogatstvom i raznolikošću biljnog svijeta. Floristički biodiverzitet prostora Nacionalnog parka rezultat je raznolikosti orografskih, edafskih i fitoklimatskih uslova, biljnogeografskog položaja i istorijskog razvoja živog svijeta masiva Kozare, te izraženih antropogenih uticaja na nekim lokalitetima.

Na relativno skromnoj površini područja parka od 3.494 ha, ustanovljen  je impozantan

biodiverzitet  od  865  biljnih vrsta.Od ukupno registrovanih vrsta 117 su gljive, 11 lišajevi, 80 mahovine i 657 vrsta viših (vaskularnih) biljaka. Među višim biljkama su 17 vrsta paprati, 114 vrsta dendroflore (77 autohtonih i 37 alohtonih) i 526 zeljastih cvjetnica. Dendrofloru Nacionalnog parka Kozara sačinjavaju: 33 vrste lišćarskog drveća, 2 vrste četinarskog drveća, 30 lišćarskih grmova, 1 četinarski grm, 2 drvenaste povijuše i 9 polugrmova.

Među listopadnim drvećem najzastupljenija vrsta je bukva (Fagus silvatica), a među zimzelenim jela (Abies alba). Osim gustih listopadnih i listopadno-četinarskih šuma na području parka nalaze se livade i pašnjaci koji uz šarenilo trave i cvjeća upotpunjuju ljepotu pejzaža. U pogledu zastupljenosti flornih elemenata cvjetnica najbrojnije su i podjednako učestvuju srednjoevropska i evroazijska grupa.

 

Od ukupnog broja biljnih vrsta na području parka, registrovano je 19 vrsta rijetkih i ugroženih biljaka:bijela mračnica (Galium boreale), božikovina (Ilex aquifolium), bradavičnjak (Cardamine bulbifera), crni oman (Telekia speciosa), divlja ciklama (Cyclamen purpurascens), divlji ljiljan (Lilium martagon), đurđevak (Convallaria majalis), likovac (Dephne mezereum), jetrenka (Hepatica nobilis), kaćun (Orchis morio), kostrika mekolisna (Ruscus hypoglossum), naglavica dugolisna (Cephalanthera longifolia), ostružnica (Limodorum abortivum), ptičija graorica (Vicia cassubica), tisa (Taxus baccata), udovičica siva (Scabiosa cinerea), uskolisni strupnik (Scrophularia scopolii), veliki karanfil (Dianthus giganteus), visibaba (Galanthus nivalis).

Dio florističkog bogatstva Nacionalnog parka predstavljaju i brojne ljekovite biljke: zečija stopa (Geum urbanum), živa trava (Geranium robertianum), rujevina (Cotinus coggygria), kantarion (Hypericum perforatum), sljez (Malva moschata), rašljasta kičica ( Centaurium erythraea), plućnjak (Pulmonaria officinalis), ranilist (Stachys officinalis), bokvica (Plantago lanceolata) i mnoge druge.Grupi korisnih biljaka treba dodati i razno jestivo bilje i šumske voćke poput divlje kruške (Pyrus piraster), divlje jabuke (Malus silvestris),divlje trešnje (Cerasus avium), trnjine (Prunus spinosa), šipka (Rosa canina), drena (Cornus mas), jagode (Fragaria vesca) i dr. Na području Nacionalnog parka rastu i razne vrste gljiva među kojima je znatan broj jestivih ali i otrovnih vrsta. Najpoznatije jestive gljive koje se mogu vidjeti prilikom šetnje po Kozari su: vrganj (Boletus slivadska p.), zlatača (Camarophyllus pratensis), rudnjača (Agaricus campestris), sunčanica (Macrolepiota procera), lisičarka (Cantharellus cibarius), rujnica (Lactarius deterrimus) i dr.

Kulturna bastina

O vremenu i ljudima koji su od davnina naseljavali područje Kozare, svjedoče arheološki ostaci iz starog vijeka (Benkovac, Gradina, Lukići), te srednjeg vijeka (grad Marije Terezije ili Vrbaški grad prema Gornjim Podgradcima).

Vrbaški grad prvi put se pominje 1293.godine. Ostaci ovog grada mogu se vidjeti na brdu Pavetnjak (285 m.n.v.), 3 km južno od Gornjih Podgradaca.

U naselju Kozarac, smještenom ispod obronaka Kozare, nalazi se kula koja i danas dominira ovim mjestom. Kozaračka kula je izgrađena 1736.godine prilikom proširenja tadašnjeg utvrđenja.

U Nacionalnom parku Kozara, na lokalitetu Pilanište, nalazi se kapela posvećena rođenju blažene djevice Marije. Kapela je izgrađena 1903.godine na brežuljku iznad tadašnje pilane. Kada je kapela sagrađena mještani su je nazvali Mehmedova crkva, jer je, kako legenda kaže, bila nijemo svjedočanstvo zabranjene ljubavi između Marije, kćerke austrijskog preduzetnika Karla Šmucera, i Mehmeda Kulašića iz Kozarca, koji je radio kod Šmucera na pilani.

Na 14 km od Mrakovice nalazi se manastir Moštanica koji se prvi put u knjigama pominje daleke 1579.godine. Pored manastirske crkve sahranjen je Petar Pecija Petrović, vođa narodnog ustanka protiv Turaka.

Tradicija i folklor kozaračkog naroda – karakteristična pjesma „ojkača“, narodni običaji, kuhinja i ostalo, čuvaju se od zaborava u potkozarskim selima. Posebnu vrijednost imaju razni upotrebni predmeti koji po svojoj formi predstavljaju izvorni folklor i tradiciju ovog kraja. Naročito se ističu predmeti od vune koji zadivljuju svojom bojom, šarama i ornamentikom.

Novija istorija kozaračkog kraja obilježena je događajima iz II svjetskog rata. Od početka rata 1941.godine pa sve do 1945.godine ofanzive i napadi neprijatelja na Kozaru nisu prestajali. Najteža je bila ofanziva 1942.godine kada je 45.000 neprijateljskih vojnika krenulo na 3.500 partizana. Za vrijeme ove ofanzive sa područja Kozare u koncentracione logore, od Jasenovca do Aušvica, odvedeno je 68.600 stanovnika, od toga 23.000 djece mlađe od 14 godina. Borbe na Kozari nisu prekidane, trajale su sve četiri godine rata, ali neprijateljski odredi nisu je pokorili.U znak sjećanja na poginule borce u središnjem dijelu Nacionalnog parka Kozara, Mrakovici, podignut je 1972. godine Memorijalni kompleks kojeg čine Spomenik, Memorijalni zid i Muzej.Svojom visinom od 33 m Spomenik, na simboličan način, predstavlja veličinu slobode i slobodarski duh kozaračkog naroda. Spomenik okružuju betonske kolone čime je predstavljen fizički pritisak neprijatelja na Kozaru.Na Memorijalnom zidu, u bronzi, „u smrti za vječnost“ postrojeno je  9 921 ime boraca poginulih u borbama na ovom području tokom II svjetskog rata.Fotografije, predmeti i dokumenti koji svjedoče o stradanjima stanovnika ovog kraja, izloženi su u Muzeju.