Priručnikoučešćujavnostiu odlučivanjuuoblastiživotnesredinedocuments.rec.org/.../PriruYnik_o_uYeYYu_javnosti_u.pdf · 2017-10-05 · Uvod 10 PrIrUčNIK o UčEšćU jAvNoStI

Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu (REC) je međunarodna

organizacija posvećena unapređenju životne sredine. REC provodi svoju misiju putem promovisanja

saradnje između vladinih institucija, nevladinih organizacija, poslovnog sektora i drugih aktera u oblasti

zaštite životne sredine, kao i pružanjem podrške slobodnoj razmjeni informacija i učešću javnosti

donošenju odluka koje se tiču životne sredine. REC je osnovan 1990. godine od strane Sjedinjenih

Američkih Država (SAD), Evropske komisije (EC) i Mađarske.

Danas je pravni osnov za djelovanje REC-a Povelja sa 30 strana potpisnica. REC ima mrežu terenskih

kancelarija u 17 zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj Republici, Estoniji,

Mađarskoj, Latviji, Litvaniji, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumuniji,

Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji i Turskoj. Sjedište REC-a se nalazi u mjestu Szentendre u Mađarskoj.

REC aktivno učestvuje u ključnim globalnim, regionalnim i lokalnim procesima i doprinosi održivim

rješenjima za životnu sredinu unutar i izvan mreže terenskih kancelarija, prenoseći znanja i iskustva u

različite zemlje i regije.

Donatori REC-a u posljednjim godinama su Evropska komisija i vlade Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i

Hercegovine, Bugarske, Češke Republike, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Japana, Bivše

Jugoslovenske Republike Makedonije, Malte, Nizozemske, Norveške, Poljske, Srbije, Slovačke, Španije, Švedske,

Švajcarske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i druge međuvladine i privatne institucije.

Priručnik o učešću javnosti uodlučivanju u oblasti životne sredine

P r I r U č N I K o U č E š ć U j Av N o S t I U o d l U č I vA N j U U o B l A S t I ž I v o t N E S r E d I N E 1

AutoricaSnežana Mišić Mihajlović

Stručni doprinosKaidi TingaS i Magdolna ToTh nagy

Fotografije na naslovnoj straniciKaidi TingaS

septembar 2013

Priručnik je urađen u okviru projekta: "jačanje kapaciteta u provođenju aarhuske konvencijei podrška razvoju PRTR sistema u zemljama jugoistočne evrope".

Projekat je finansijski podržan od strane Federalnog ministarstva za životnu sredinu, zaštitu prirode inuklearnu sigurnost Njemačke, iz sredstava Programa za savjetodavnu podršku za zaštitu životne sredine uzemljama Srednje i Istočne Evrope, Kavkaza i Srednje Azije, a tehnički nadzor je vršila Federalna agencija za

zaštitu životne sredine Njemačke (Umweltbundesamt, UBA). Sadržaj publikacijeje isključivo odgovornost autora.


O REC-u

regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu (rEC) je među-narodna organizacija posvećena unapređenju životne sredine. rEC provodi svoju misijuputem promovisanja saradnje između vladinih institucija, nevladinih organizacija,poslovnog sektora i drugih aktera u oblasti zaštite životne sredine, kao i pružanjem po-drške slobodnoj razmjeni informacija i učešću javnosti donošenju odluka koje se tiču živ-otne sredine. rEC je osnovan 1990. godine od strane Sjedinjenih Američkih država (SAd),Evropske komisije (EC) i Mađarske.

danas je pravni osnov za djelovanje rEC-a Povelja sa 30 strana potpisnica. rEC imamrežu terenskih kancelarija u 17 zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj,Hrvatskoj, češkoj republici, Estoniji, Mađarskoj, latviji, litvaniji, Bivšoj jugoslovenskoj re-publici Makedoniji, Crnoj Gori, Poljskoj, rumuniji, Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji i turskoj.Sjedište rEC-a se nalazi u mjestu Szentendre u Mađarskoj.

rEC aktivno učestvuje u ključnim globalnim, regionalnim i lokalnim procesima i do-prinosi održivim rješenjima za životnu sredinu unutar i izvan mreže terenskih kancelarija,prenoseći znanja i iskustva u različite zemlje i regije.

donatori rEC-a u posljednjim godinama su Evropska komisija i vlade Albanije, Aus-trije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, češke republike, Finske, Francuske, Nje-mačke, Mađarske, Italije, japana, Bivše jugoslovenske republike Makedonije, Malte,Nizozemske, Norveške, Poljske, Srbije, Slovačke, španije, švedske, švajcarske, velike Bri-tanije i Sjedinjenih Američkih država, kao i druge međuvladine i privatne institucije.

Kompletan sadržaj ove publikacije je autorsko pravo©2013 regionalnog centra za okoliš/ životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu

Nijedan dio ove publikacije ne smije se prodavati u bilo kom obliku ili štampati radiprodajebez pismene dozvole nosioca autorskog prava

objavio:regionalni centar za okoliš/ životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu

Ady Endre ut 9-11, 2000 Szentendre, Hungarytel: (36-26) 504-000, Fax: (36-26) 311-294

E-mail: [email protected], Web site: <www.rec.org>

štamparija: typonova u Mađarskoj

ova i sve publikacije rEC-a štampaju se na recikliranom papiru ili na papiru kojije proizveden bez korištenja hemikalija na bazi hlora.

P r I r U č N I K o U č E š ć U j Av N o S t I U o d l U č I vA N j U U o B l A S t I ž I v o t N E S r E d I N E2


S a d R ž a j

Akronimi i skraćenice 4Predgovor 5

1 Uvod 9

Novi pristupi i novi način razmišljanja 9

2 Pravni okvir za učešće građana u odlučivanju o pitanjima životne sredine 15

Međunarodni pravni okvir za demokratiju u oblasti životne sredine 15Pravni okvir za demokratiju životne sredine u Bosni i Hercegovini 16Prepreke za implementaciju zakonodavstva u oblastima životne 17sredine i učešća građana u Bosni i Hercegovini

3 Kako organizovati efektivne procese učešća javnosti? 21

Planiranje korak po korak 21

Na koji način primijeniti zahtjeve učešća javnosti u praksi? 25

raspoložive tehnike učešća javnosti 32Javni uvid 33

Javna rasprava 34

Fokus grupe 35

Radionice 35

društveni mediji 36

Savjeti za efektivno organizovanje događaja za učešće javnosti 36Koje informacije su potrebne za učešće? 36

Savjeti za fasilitaciju 36

Savjeti za organizovanje javnog uvida 39

Savjeti za organizovanje javnih rasprava 40

Savjeti za organizovanje fokus grupa 41

Savjeti za organizovanje radionica 42

Savjeti za korištenje društvenih medija 43

Izazovi učešća javnosti 44

Pravo na žalbu 46

4 dobre prakse učešća javnosti u odlučivanju o pitanjima životne sredine 51

okolišna dozvola za Fabriku cementa lukavac 51

Izrada lokalnog Plana upravljanja otpadom u lukavcu 54

5 Savjeti nevladinim organizacijama za efektivno uključivanje 63u procese odlučivanja

6 Zaključak 67

literatura i korisni linkovi 67

BD distrikt Brčko

BiH Bosna i Hercegovina

EIA Procjena uticaja na životnu sredinu (eng. Environmental Impact Assessment)

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

FCL Fabrika cementa lukavac

GMO Genetski modifikovani organizmi

ICT Informacione i komunikacione tehnologije

IPPC direktiva o integriranom sprečavanju i kontroli zagađivanja(eng. Integrated Pollution Prevention Control)

NVO Nevladina organizacija

REC regionalni centar za zaštitu okoliša/ životne sredine

RS republika Srpska

SEA Strateška procjena uticaja na životnu sredinu

(eng. Strategic Environmental Assessment)

UNECE Ekonomska komisija za Evropu Ujedinjenih nacija

A K r o N I M I I S K r A ć E N I C E


Od momenta osnivanja Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Srednju i IstočnuEvropu (REC) ima važnu ulogu u podržavanju demokratije u oblasti životne sredine, stvaranjuuslova za poboljšanje transparentnosti u donošenju odluka o životnoj sredini u regionu i šire. RECneprestano jača kapacitete organa vlasti u resoru životne sredine da ispunjavaju svoje obaveze, kaoi kapacitete civilnog društva da efikasnije učestvuju u procesima i donošenju odluka koje se odnosena životnu sredinu.

Priručnik koji upravo držite u rukama je još jedna ilustracija dugoročne podrške koju RECobezbjeđuje za pitanja demokratije o životnoj sredini, koja su na međunarodnom nivou regulisanaAarhuskom konvencijom. Konvencija počiva na principu da je zaštita životne sredine esencijalniuslov za normalan život i blagostanje. Putem zahtjeva koje postavlja za pristup informacijama,učešću u odlučivanju i pristupu pravdi u oblasti životne sredine, Konvencija garantuje fundamen-talno ljudsko pravo na zdravu životnu sredinu.

Ovaj priručnik je napisan s ciljem da se napravi pregled načina na koji su principi iz Konven-cije, koji se odnose na učešće građana, harmonizovani u zemljama Južne i Istočne Evrope, te da sepredstavnicima organa vlasti predstave ideje i savjeti o tome kako se može organizovati učešćejavnosti i kakve koristi učešće donosi.

Priručnik je prvenstveno namijenjen predstavnicima organa vlasti, ali sve druge zainteresovanestrane, poput investitora, organizacija koje razvijaju i upravljaju projektima, predstavnika javnih inevladinih organizacija (koje imaju interes da djeluju radi poboljšanja životne sredine, otvoreni-jeg i demokratičnijeg društva) takođe mogu ovdje pronaći nešto interesantno.

Željela bih da ovim putem izrazim svoju zahvalnost Federalnom ministarstvu za životnu sred-inu, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost Njemačke i Federalnoj agenciji za zaštitu životne sre-dine Njemačke, koji su u okviru Programa za savjetodavnu podršku za zaštitu životne sredine uzemljama Srednje i Istočne Evrope, Kavkaza i Srednje Azije omogućili objavljivanje ovog priručnikakao dio aktivnosti projekta „Jačanje kapaciteta u provođenju Aarhuske konvencije i podrškarazvoju PRTR sistema u zemljama Jugoistočne Evrope“, u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu1,Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji u periodu 2011-2013.

Nadamo se da će Vam ovaj priručnik biti koristan i inspirativan u Vašem svakodnevnom radui da ćete ga često koristiti!

Marta Szigeti Bonifertizvršna direktorica


Predgovor



1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6

c o n T e n T S



Ovaj priručnik je kreiran u okviru projekta „Jačanje kapaciteta u provođenju Aarhuske kon-vencije i podrška razvoju PRTR sistema u zemljama Jugoistočne Evrope“ koji je finansijski po-držalo Federalno ministarstvo za životnu sredinu, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost Njemačke,iz sredstava Programa za savjetodavnu podršku za zaštitu životne sredine u zemljama Srednje i Is-točne Evrope, Kavkaza i Srednje Azije, a tehnički nadzor je vršila Federalna agencije za zaštitu živ-otne sredine Njemačke (Umweltbundesamt, UBA). Sve zemlje obuhvaćene projektom, Albanija,Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija, osimKosova2, su ratifikovale Aarhusku konvenciju – UNECE Konvenciju o pristupu informacijama,učešću javnosti u. odlučivanju i pristupu pravdi u pitanjima životne sredine – ali još uvijek morajučiniti napore da uspostave mehanizme za njenu primjenu.

Ovaj priručnik je posvećen zahtjevima drugog stuba Aarhuske konvencije, tj. učešću javnostiu odlučivanju u pitanjima životne sredine. Materijal sadrži niz praktičnih savjeta i iskustava zaslužbenike u javnim organima, operatere i sve koji se bave razvojnim pitanjima i snose odgovornostza odlučivanje u Bosni i Hercegovini (BiH). Organi vlasti takođe snose odgovornost za in-formisanje građana o pitanjima životne sredine i njihovo uključivanje u donošenje odluka. Iz tograzloga, ovdje je primarni cilj da se pomogne službenicima u javnim organima3 da poboljšajukvalitet procesa vezanih za učešće javnosti i, na taj način, poboljšaju i kvalitet odluka. U priručnikuse nalaze uputstva o tome kako se organizuje struktuirano učešće javnosti, kako se okupljaju građanii uspostavljaju dinamične interakcije između njih i, naposljetku, kako se organizuje odgovarajućepraćenje procesa.

Događanja u posljednjoj dekadi u BiH pokazuju da čak i kada postoji zahtjev za učešćem odstrane javnosti, predstavnici vlasti ne znaju kako da postanu demokratičniji, ne znaju da osmisle ak-tivnosti za učešće koje bi građanima omogućile da se uključe u odlučivanje o svom životnom pros-toru, tako da obje strane imaju koristi. Savjeti i odabrane dobre prakse koji su ovdje opisanidemonstriraju da je smisleno učešće javnosti u donošenju odluka o životnoj sredini moguće i dadonosi dugoročne dobrobiti.

novi pristupi i novi načini razmišljanjaUvođenje pristupa za učešće javnosti u organe uprave je prilično sporo pošto zahtijeva prom-

jenu od starog načina razmišljanja, tzv. tehnokratskog razmišljanja, prema prihvatanju šireg kon-cepta dobre uprave gdje različiti akteri imaju uloge u donošenju odluka. Razlika koju prihvatanjeučešća javnosti donosi može se reflektovati na različite načine koji uključuju:

• Informisane odluke – boljeg kvaliteta, zasnovane na idejama i preferencama građana;

Uvod

• Trajne promjene – garantuje se ukoliko je javnost spremna da podrži nove odluke;

• Vlasništvo građana nad odlukom;

• Adresiraju se stvarni problemi, tj. problemi sa kojima se građani istinski suočavaju;

• Izbjegavaju se konflikti ili se njima bolje upravlja;

• Smanjuju se troškovi – zahvaljujući činjenici da se donose ispravne odluke;

• Mijenjaju se relacije – obično javnost jača povjerenje u vlasti;

• Poboljšana je reputacija vlasti u javnosti;

• Uzajamno učenje se realizuje kroz razmjene između uključenih aktera;

• Dobar društveni kapital – predstavlja dobru polaznu osnovu za nove izazove.

U v o d


KoRiSTi od Učešća javnoSTi4

Kada se javnost uključi u donošenje odluka o sredini u kojoj živi, koristi se ogledaju u sljedećem:

Dodatni resursi. vlasti rijetko imaju dovoljno sredstava da riješe sve probleme u jednom području. lokalni stanovnici moguobezbijediti dodatne resurse koji su često esencijalni ako hoće da zadovolje svoje potrebe i ispune svoje snove.

Bolje odluke. lokalni stanovnici su redovito najbolji izvor znanja i mudrosti o njihovom okruženju.

Izgradnja zajedništva. Proces zajedničkog rada i postizanja rezultata stvara osjećaj zajedništva i doprinosti integraciji zajednice.

Usklađenost sa zakonodavstvom. Učešće javnosti je sve češće zakonska ili statutarna obaveza.

Demokratski kredibilitet. Angažovanost zajednice u planiranju je u skladu sa pravom ljudi da učestvuju u donošenju odluka kojeutiču na njihove živote. to je važan dio trenda ka demokratizaciji svih aspekata društva.

Lakše prikupljanje sredstava. Mnoge organizacije koje daju grantove preferiraju, ili čak i zahtijevaju, da se prvo osigurauključenost zajednice, a zatim da se dodijeli finansijska pomoć.

Ovlašćivanje. Uključenost u odlučivanje jača samopouzdanje lokalnih stanovnika, njihove sposobnosti, vještine i mogućnost dasarađuju. ovo im omogućuje da se bolje suoče i sa drugim izazovima, kako individualno tako i kolektivno

Prikladniji rezultati. Projektna rješenja će vjerovatnije biti u skladu sa onim što je potrebno i što se traži u lokalnoj zajednici. Procesučešća omogućava da se ispitaju prijedlozi, te da se bolje oblikuju rješenja prije usvajanja, što rezultira boljim korištenjem resursa.

Edukacija profesionalaca. Bliski rad sa lokalnim stanovništvom pomaže profesionalcima da steknu bolji uvid u probleme zajednicau kojima rade.

Odgovorno okruženje. okruženje postaje fleksibilnije i lakše se prilagođava zahtjevima stanovnika.

Zadovoljavanje zahtijeva javnosti. Građani obično žele da budu uključeni u oblikovanje svoje okoline i često im to pričinjavazadovoljstvo.

Brži razvoj. Građani stiču bolje razumijevanje o opcijama koje su realno ostvarive i počinju razmišljati pozitivno radije nego nega-tivno. Konflikti koji oduzimaju vrijeme lakše izbjegnu.

Održivost. Gražani se osjećaju bliskije povezani sa okolinom u čijoj su promjeni učestvovali. oni će stoga njom bolje upravljati i bolje jeodržavati, smanjujući vjerovatnoću za vandalizam, nemar, te za ono što nakon toga slijedi a to je potreba za novim, skupim rješenjima.

��

Efekti učešća javnosti su još bolji ukoliko javnost razumije proces na isti način kao i predstavnicivlasti. Iz tog razloga, ovaj priručnik sadrži posebne savjete za organizacije civilnog društva i možebiti korisno štivo i za njih. Neki dijelovi priručnika mogu biti interesantni i predstavnicima pravo-suđa.

Tabela 1. sadrži primjere starog i novog načina razmišljanja koji bi trebali usvojiti javnislužbenici, operateri i javnost.


U v o d

TABELA 1. PRoMjena U načinU RaZMišljanja5

SLIKA 1. SSTTAARRII II NNOOVVII PPRRIISSTTUUPP66

START ODLUkA OBJAVA ODBRANA POkUšAJ DOGOVORA

TRy TO SECUREAGREEMENT

�eksperti odlučuju – akteri reaguju �

� �

PRIPREMA DOGOVOR BOLJI ŽIVOT ZA PRIRODU I LJUDEIMPLEMENTACIJA

Zajedničko odlučivanje/ konsenzus

DOGOVOR

��

��

��☺�☺��☺�☺☺��☺��☺��☺�

ZAJEDNIČkAODLUkA�

AkO SE NE POSTIGNE DOGOVER, NAMETNUTI ILI ODUSTATI

☺☺☺☺☺☺☺☺☺

☺☺☺

STaRi način RaZMišljanja novi način RaZMišljanja

javnost je problem Svi smo dio problema

Učešće nam rasipa resurse i predstavlja prepreku Učešće je korisno i trebamo raditi zajednički

Fokus je na nauci i tehničkim znanjima Potrebne su nam različite vrste znanja

treba reći drugima šta da rade treba slušati otvorenog uma

treba pokrenuti druge da naprave promjenu treba raditi sa drugima i dogovoriti promjenu

treba se držati formalnih pristupa vrednuju se neformalni pristupi

Naše ideje Najbolje ideje

Eksperti Partneri

Endnotes1 Kosovo se pominje bez predrasuda o njegovom statusu, a u skladu sa rezolucijom vijeća sigurnosti UN-a

1244 i Mišljenjem ICj-a o deklaraciji za nezavisnost Kosova.2 Kosovo se pominje bez predrasuda o njegovom statusu, a u skladu sa rezolucijom vijeća sigurnosti UN-a

1244 i Mišljenjem ICj-a o deklaraciji za nezavisnost Kosova.3 član 2. Aarhuske konvencije navodi tri kategorije službenika na koje se odnose odredbe Konvencije (vidi

citat iz Konvencije u daljem tekstu).4 Izvor: “Učešće javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša”, UK, 2000. dostupno na

www.unece.org/env/pp/newcastle.handbook.html, www.communityplanning.net5 Izvor: “dijalog između aktera. dobre prakse za pristup učešću javnosti. Priručnik za trening.” dialogue

Matters ltd, 20126 Izvor: “dijalog između aktera. dobre prakse za pristup učešću javnosti. Priručnik za trening.” dialogue

Matters ltd, 2012

U v o d


DDEEFFIINNIICCIIJJEE IIZZ AAAARRHHUUSSKKEE KKOONNVVEENNCCIIJJEE ((ČČLLAANN 22..))

glavni akteri u procesima učešća javnosti – definicije u skladu sa aarhuskom konvencijom:� „javni organ vlasti“ označava:

(a) vladu na nacionalnom, regionalnom i drugim nivoima;

(b) Fizička ili pravna lica koja obavljaju funkcije javne uprave po nacionalnom pravu, uključujući posebne dužnosti, aktivnost iliusluge u odnosu na okoliš;

(c) Sva druga fizička ili pravna lica koja imaju javne nadležnosti ili funkcije, ili pružaju javne usluge, u odnosu na okoliš, pod kon-trolom tijela ili osobe koje spada u okvir potparagrafa (a) ili (b) iz gornjeg teksta;

(d) Institucije bilo koje organizacije za regionalnu ekonomsku integraciju navedene u članu 19, koja je Potpisnica ove Konven-cije.

� „javni“ označava jedno ili više fizičkih i pravnih lica, te u skladu s nacionalnom legislativom ili praksom, njihovih udruženja, or-ganizacija ili grupa;

� „Zainteresovana javnost“ označava javnost koja je pod utjecajem ili će vjerovatno biti pod utjecajem, ili ima interesa u, odluči-vanju po pitanju okoliša; u svrhu ove definicije, nevladine organizacije koje promoviraju zaštitu okoliša i ispunjavanje eventual-nih zahtjeva po nacionalnom zakonu smatrati će se da imaju interes.


1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6


Međunarodni pravni okvir za demokratiju u oblasti životne sredine

Međunarodni pravni okvir za zaštitu prava u oblasti životne sredine postepeno se razvija od kas-nih osamdesetih godina 20. vijeka. Najvažniji međunarodni dokumenti u Evropi, koji spajaju pi-tanja životne sredine sa pitanjima demokratije i ljudskih prava su:

• Aahuska konvencija o pristupu informacijama, učešću javnosti u odluči-vanju i pristupu pravdi u pitanjima životne sredine7;

• Espoo konvencija o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA) prekodržavnih granica8;

• Protokol o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SEA)9.

Aarhuska konvencija ima posebno značenje za međunarodno pravo uoblasti zaštite životne sredine. Ona je instrument za zaštitu životne sredine,ali i instrument za promociju demokratije. Aarhuska konvencija posebnonaglašava10:

• Pravo javnosti na pristup informacijama o životnoj sredini koje su u pos-jedu organa vlasti, da bi se na taj način poboljšala transparentnost i odgov-ornost organa vlasti;

• Potrebu da se otvore mogućnosti za građane da izraze svoja mišljenja iprobleme u vezi životne sredine, te da nadležni organi uzmu u obzir mišl-jenja građana prilikom donošenja odluka;

• Potrebu da se građanima osigura pravo na žalbu ukoliko su povrijeđena njihova prava na in-formaciju i učešće ili ukoliko se krše zakoni u oblasti životne sredine.

Od 02.04.2013. godine, Konvencija ima 46 strana. Evropska unija je jedna od njih i uskladilaje svoje zakonodavstvo sa Konvencijom putem sljedećih najvažnijih Direktiva 2003/4/EC,2003/35/EC, 2001/42/EC i 2000/60/EC Evropskog parlamenta11.

Strane Konvencije prihvataju da su građani jednaki partneri vlastima u participativnim,inkluzivnim i transparentnim procesima donošenja odluka. Na taj način Konvencija pomaže or-ganima vlasti da kreiraju i implementiraju efikasnije, transparentnije i odgovornije procese odluči-vanja, ali i da imaju korist od iskustava i ekspertize predstavnika javnosti i nevladinih organizacija.


Pravni okvir za učešće građana u odlučivanju o pitanjima životne sredine

� “Konvencija predstavljanajimpresivniji poduhvat u oblastidemokratije životne sredine koji je do sada preduzet pod okriljem UN-a.Kofi annan bivši Generalni sekretar UN-a

Drugi stub Konvencije propisuje minimalne zahtjeve za učešće javnosti u tri različite vrstedonošenja odluka:

• Odlučivanje o specifičnim aktivnostima (poput izdavanje dozvola, izrada studija za procjenuuticaja na životnu sredinu – EIA, IPPC12): Član 6. Konvencije propisuje procedure za učešćejavnosti, uključujući listu aktivnosti za koje se procedure primjenjuju (Aneks I). Odredbe člana6. su objašnjene u poglavlju 3.1.

• Odlučivanje u vezi planova, programa i javnih politika u oblasti životne sredine: Član 7. Kon-vencije nameće obavezu stranama da razviju transparentan i pravičan okvir za učešće javnosti.

• Odlučivanje u vezi pripremanja izvršne regulative i/ili generalno primjenjivih i pravno obavezu-jućih normativnih instrumenata: Član 8. Konvencije ohrabruje predstavnike vlasti da uključejavnost u razvijanje regulative, normativnih akata i nacrta zakona.

Iako se tri člana Konvencije razlikuju po nivou detalja o tome kako se provode procedure učešćajavnosti, Konvencija propisuje opšte principe i obaveze koje treba primjenjivati prilikom svih ob-lika odlučivanja (više detalja nalazi se u poglavlju 3.1.).

Pravni okvir za demokratiju životne sredine u Bosni ihercegovini

Učešće javnosti u pitanjima životne sredine u Bosni i Hercegovini je uređeno zakonima o za-štiti životne sredine u oba entiteta i Brčko Distriktu (BD). Iako su ovi zakoni stupili na snagu 2003.godine, odnosno pet godina prije ratifikacije Aarhuske konvencije od strane BiH, oni su u skladusa Konvencijom i propisuju da bi svaki građanin i organizacija trebali imati pristup informacijamao životnoj sredini koje su u posjedu organa uprave, uključujući informacije o opasnim materijal-ima i aktivnostima i imati mogućnosti za učešće u odlučivanju o pitanjima životne sredine. Učešćejavnosti je jedan od principa koji su definisani članom 10. Zakonu o zaštiti životne sredine RS,članom 10. Zakona o zaštiti okoliša FBiH i članom 10. Zakona o zaštiti životne sredine BD. Poredovih članova, pristup informacijama i učešće javnosti su propisani u još nekoliko dijelova pomenu-tih zakona (na primjer, Dio V: Informisanje i edukacija o životnoj sredini; Dio VI: Učešće javnostii pristup informacijama o životnoj sredini; Dio 9: Procjena uticaja na životnu sredinu). Na ovimosnovama, organi nadležni za donošenje odluka imaju obavezu da podstiču jačanje svijesti javnostii učešće građana u specifičnim aktivnostima, poput procjene uticaja na životnu sredinu.

Pomenute zakonske odredbe su od posebne važnosti za demokratiju u oblasti životne sredineu BiH pošto je pristup informacijama (prvi stub Aarhuske konvencije) preduslov za učešće javnosti(drugi stub Konvencije). Domaći zakoni o slobodi pristupa informacijama na državnom i entitet-skom nivou13 su u primjeni i sigurno su značajan dio sveukupnog okvira za učešće javnosti.

Pored zakona o zaštiti životne sredine/ okoliša, svaki BiH entitet ima usvojen i niz drugih za-kona koji se odnose na životnu sredinu, koji sadrže principe Konvencije. To su zakoni o vodama, za-štiti prirode, upravljanju otpadom, zaštiti vazduha i fondovima za zaštitu životne sredine/okoliša14.

U skladu sa važećim zakonima, opštine u BiH snose veliki dio odgovornosti za pitanja životnesredine, tako da je logično da mehanizme za primjenu Aarhuske konvencije treba uspostaviti i na

P R av n i o K v i R Z a U č e š ć e g R a đ a n a U o d l U č i va n j U o P i Ta n j i M a ž i v o T n e S R e d i n e


lokalnom nivou. Na primjer, primjena principa Aarhuske konvencije se realizuje putem primjeneniza zakona koji propisuju učešće građana u pitanjima životne sredine, poput zakona koji uređujuoblast prostornog planiranja, zakona o lokalnoj samoupravi, itd.

Prepreke za implementaciju zakonodavstva u oblastimaživotne sredine i učešća građana u Bosni i hercegovini

Izvještaji o napretku BiH koje je Evropska Komisija objavila u posljednjih nekoliko godinakonstatuju da je učinjen napredak u oblasti životne sredine. Pristupanje BiH Aarhuskoj konven-ciji 2008. godine zabilježeno je kao inicijalni pozitivni napredak. Međutim, nedostaci u razvijanjuparticipativne demokratije, nizak nivo svijesti javnosti o ljudskim pravima i niska svijest o životnojsredini doveli su do situacije u kojoj pojedinci i grupe nisu spremni da izraze svoje zahtjeve i očeki-vanja prema političarima i predstavnicima organa uprave.

To je dio razloga zbog kojih mnogi projekti i planovi koji tretiraju opasne aktivnosti nisu javnoprezentovani i nije se organizovalo učešće javnosti. Glavni problem vezani za implementaciju prin-cipa Aarhuske konvencije su dvostruki:

• Informacijama o stanju životne sredine i uticaju različitih aktivnosti na životnu sredinu ne možese lako pristupiti. Dakle, građani u BiH nisu dovoljno informisani o pravu na informaciju i malibroj kampanja je organizovan u vezi zahtjeva za pristup informacijama o životnoj sredini.

• Mogućnosti za učešće javnosti u odlučivanju o životnoj sredini su ograničene. I pored pozi-tivnog pravnog okvira, predstavnici vlasti često imaju predrasudu da su prijedlozi građana am-aterski, bez utemeljenja i da je odlučivanje o životnoj sredini prvenstveno tehničko pitanje.Organi javne uprave često ne posjeduju znanja i vještine o dizajniranju procesa za učešćejavnosti i nemaju saznanja o najboljim praksama.

Ovaj priručnik je kreiran da bi adresirao navedene probleme, odnosno ponudio informacije isavjete o dizajniranju procesa učešća javnosti i ilustrovao dobre primjere učešća u odlučivanju.

Endnotes7 Aarhuska konvencija je usvojena 1998. godine, a stupila je na snagu 2001. godine. danas Konvencija ima

39 potpisnica i 46 država strana Konvencije. Evropska unija je ratifikovala Konvenciju 2003. godine.8 Espoo konvencija je usvojena 1991. godine, a stupila je na snagu 1997. godine. danas Konvencija ima 38

potpisnica i 25 država članica (strana) Konvencije, uključujući EU.9 Protokol o SEA je usvojen u Kijevu 2003. godine. danas Protokol ima 30 potpisnica i 45 država članica

(strana), uključujući EU.10 Izvor: „Implementacija Aarhuske konvencije: vodič za službenike u regiji Istočne Evrope i Kavkaza”, rEC i

royal Haskoning (2004.).11 direktiva 2003/4/EC Evropskog Parlamenta i vijeća od 28.01.2003. godine o učešću javnosti u okolišnim pitanjima.

direktiva 2003/35/EC Evropskog Parlamenta i vijeća od 26.05.2003. godine o učešću javnosti u izradiplanova i programa vezanih za okoliš sa amandmanom o pristupu pravdi. direktiva 2000/60/EC Evropskog Parlamenta i vijeća kojom se uspostavlja okvir za akcije u zajednici u vezijavnih politika o vodi. više informacija o EU i Aarhuskoj konvenciji nalazi se na web stranici: http://ec.eu-ropa.eu/environment/aarhus/legislation.htm


P R av n i o K v i R Z a U č e š ć e g R a đ a n a U o d l U č i va n j U o P i Ta n j i M a ž i v o T n e S R e d i n e



1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6


Od velike je pomoći za predstavnike javnih institucija u BiH što zakoni obezbjeđuju povoljanokvir za primjenu različitih tehnika učešća javnosti. Međutim, zakoni ne propisuju detalje i ko-rake za realizovanje učešća. Iz tog razloga još uvijek se dešava da predstavnici institucija neplanskipristupaju organizaciji procesa učešća javnosti, što može imati za posljedicu:

• Ad hoc događaji,

• Nedovoljno jasno definisan uticaj koji javnost može imati na konačne odluke;

• Zamor uključenih aktera;

• Narušena reputacija aktera;

• Konflikti i ugrožavanje partnerstava.

Plan pomaže da napori uloženi u komunikaciju i učešće javnosti budu efikasniji, efektivniji i trajniji.

Planiranje korak po korakPlaniranje procesa učešća javnosti treba da počiva na principima i

obavezama koje su propisane Aarhuskom konvencijom (član 6.) kako slijedi: Građani se uključuju u ranoj fazi procesa kada mogu ostvariti uticaj na od-

lučivanje (vidi član 6.4.): Primjenom ove mjere, organizatori događaja zaučešće javnosti imaju priliku da identifikuju i analiziraju zainteresovane ak-tere, identifikuju rizike i otpore koje treba adresirati na odgovarajući način dabi se izbjegli konflikti koji ugrožavaju proces. Sa druge strane, građani ćerazumjeti da je proces otvoren i transparentan i imaće više entuzijazma zauključivanje. U praksi to znači da građane treba pitati za potrebe i mišljenja upočetnim fazama procesa, poput analize situacije, prikupljanja podataka iliprocjene potreba. Eksperti koji se angažuju za izradu stručnih analiza i studijačesto misle da je ova faza isključivo njihov dio posla, ali učešće javnosti u fazinacrta odluke može biti prekasno za donošenje široko prihvaćenih odluka.

Obje studije slučaja predstavljene u poglavlju 4. predstavljaju dobre prakseranog uključivanja javnosti od strane vlasti i operatera. U BiH postoje i drugedobre prakse. Na primjer, u toku izrade prostornog plana općine Doboj Jug, 2005. godine, lokalnevlasti su odlučile da uključe građane u fazi prikupljanja podataka. Iako Zavod za urbanizam i pros-torno uređenje Zeničko-dobojskog kantona nije imao iskustva sa prikupljanjem podataka odgrađana u ranoj fazi procesa, arhitekte su prihvatile novi pristup. Na taj način omogućeno je lakše


Kako organizovati efektivne procese učešća javnosti?

� Svi segmenti društva trebaju bitiuključeni u procese učešća, a vlastiimaju obavezu da im obezbijedesiguran prostor u kome svi mogupostavljati pitanja, izraziti mišljenja,komentare, prijedloge ili ponuditiargumente onima koji su nadležni za donošenje odluka.

postizanje konsenzusa u naprednijim fazama kada su se pojavljivali konflikti zbog oprečnih in-teresa za upravljanje prostorom.

Za učešće javnosti definišu se razumni vremenski rokovi (vidi član 6.3.): Na početku procesa,građanima treba dati vremena da se upoznaju sa pozadinom slučaja, tj. da steknu tematsko znanjeo predmetu odlučivanja. To podrazumijeva da vlasti prvo objave osnovne informacije o slučaju, azatim – na zahtjev građana – treba da dostave dodatne informacije kako bi omogućili informisanoučešće javnosti. Na drugoj strani, građanima treba dati i vrijeme da se pripreme za učešće. To možeobuhvatiti niz različitih aktivnosti u zavisnosti od vrste slučaja i događaja koje vlasti planiraju (npr.konsultacije pismenim putem, serija radionica, javne rasprave, itd.). Naposljetku, građanima trebavrijeme da učestvuju, odnosno, da dođu na javne rasprave, da pripreme pismene komentare, da seuključe u diskusije preko interneta, itd.

Period od 30 dana je zakonski propisan period koji se stavlja na raspolaganje javnosti u tokujavnog uvida prilikom izrade studija za procjenu životne sredine i mnogih drugih procesa u BiH, aobavještenje o održavanju javne rasprave potrebno je objaviti najmanje 15 dana ranije (vidi članove61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša FBiH, navedene u poglavlju 3.2.). Međutim, ovo su minimalnirokovi koji se mogu i produžiti. Postignuća opisana u studijama slučaja u poglavlju 4. govore u prilogtome da je poželjno organizovati duže procese i primijeniti nekoliko različitih tehnika učešća.

Građane treba adekvatno informisati o mogućnostima učešća (vidi član 6.2.): Vlasti bi tre-bale da razviju jasne procedure za učešće javnosti u specifičnim procesima odlučivanja, a zatim da

ih objave. Nadalje, osnovna pravila za odlučivanje treba institucionalizovatiputem usvajanja odgovarajuće regulative. Potpuna informacija koju treba dostavitigrađanima uključuje: (i) informaciju o procesu odlučivanja, tj. o opcijama zaučešće (to se obično objavljuje u obavještenju za javnost; preporuke za pisanjeefektivnog obavještenja nalaze se u poglavlju 3.3.); (ii) informacije o predmetu od-lučivanja, kao što su tehničke studije, pravni dokumenti, nacrti planova i pro-grama, itd. (web link ili adresa za dobijanje ovih informacija treba da se objavi uobavještenju ili te dokumente treba objaviti zajedno sa obavještenjem).

Da bi se javnost na najbolji način pripremila za informisano učešće u od-lučivanju, organi vlasti trebaju da objave sljedeće podatke: opis predloženenove aktivnosti (odluke); nacrt odluke ili prijedlog za alternativne odluke; po-datke o organu uprave koji je nadležan za donošenje odluke; opis cjelokupneprocedure odlučivanja, uključujući opis svih tehnika učešća javnosti i opcija zadavanje komentara; detalje o domaćoj i međunarodnoj legislativi koja seodnosi na predmetni process odlučivanja.

U primjeru obavještenja za javnu raspravu za studiju uticaja na životnusredinu prilikom zatvaranja pogona “Organika BH” d.o.o. Sarajevo (vidi citatdalje u tekstu), koje je objavljeno na web stranici Ministarstva okoliša i tur-izma FBiH, evidentno je da su građani bili obaviješteni o svim detaljima ovogdogađaja, uključujući dnevni red i kontakt osobu. Takođe je bila dostupna on-line verzija studije. Tekst obavještenja je dole u tekstu.

Sve informacije korištene za odlučivanje dostupne su javnosti (vidi član

K a K o o R g a n i Zo vaT i e f e K T i v n e P R o c e S e U č e š ć a j av n o S T i ?


� Vlasti trebaju da koriste sveraspoložive kanale i sredstvakomunikacije da bi: (i) efektivnoinformisali građane o mogućnostimaučešća; (ii) okupili građane, sanaročitom pažnjom premaosjetljivim grupama i uključili ih uproces; i (iii) otvorili mogućnostgrađanima da podnose komentare.Jednostavni kanali obično imajunajbolji efekat, ali organizatoritrebaju biti kreativni u dizajniranjuprocesa i čak uključiti predstavnikelokalnih zajednica da im u tomepomognu.

6.6.): Na zahtjev zainteresovane javnosti vlasti bi trebale učiniti dostupnim sve informacije rele-vantne za proces odlučivanja. Informacije se mogu odnositi na bilo koju vrstu relevantnih po-dataka i dokumenata, uključujući opis lokacija, fizičke i tehničke karakteristike predloženihaktivnosti, opis značajnih uticaja na životnu sredinu, mjere predviđene za prevenciju ili smanjenjenegativnih efekata, poput emisija, itd. Raspoloživim treba učiniti i podatke prikupljene u tokuanalize situacije, baze podataka kreirane u toku procesa, glavne izvještaje i preporuke, a ne samosažetke studija ili nacrte odluka. Informacije treba obezbijediti besplatno ili po razumnoj cijenikoja pokriva isključivo materijalne troškove (npr. kopiranje). Troškovi vremena koje osoblje javnogorgana provede za pripremanje informacija ne smiju se naplaćivati.

Ovaj zahtjev Aarhuske konvencije je blisko vezan za domaće zakonodavstvo o slobodi pris-tupa informacijama u BiH. I pored činjenice da su relevantni zakoni usvojeni prije više od deset go-dina, ekološke nevladine organizacije i dalje se suočavaju sa problemima da dobiju informacije koje



PrIMjEr 1

fmoit.gov.ba > javne rasprave

javna rasprava - zatvaranje pogona oRganiKa Bh d.o.o. SarajevoObjavljeno: 16.05.2013.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma u saradnji sa investitorom organika BH d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana 61. Zakona o za-štiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, br. 33/03 i 38/09) obavještava i poziva stanovnike općine tuzla i sve zainteresiranesubjekte na

javnU RaSPRavUo Studiji utjecaja na okoliš za projekat zatvaranja pogona organika BH d.o.o. Sarajevo

U postupku ocjene Studije o utjecaju na okoliš Federalno ministarstvo okoliša i turizma i investitor obavještava i poziva javnost naraspravu o Studiji koja će se održati u srijedu 05. 06. 2013., godine, u 11,00 sati u prostorijama zgrade „rudar“ d.o.o., ulica Mitratrifunovića Uče broj 9. tuzla.

Dnevni red

1. Prezentacija zakonskog osnova u postupku izdavanja okolinske dozvole (predstavnik Federalnog ministarstva okoliša i turizma),

2. Prezentacija Studije o procjeni utjecaja na okoliš (predstavnik konsultanta i investitora),

3. Pitanja, odgovori, diskusija i objašnjenja

Zainteresirani mogu besplatno dobiti Studiju na Cdu kod investitora, organika BH d.o.o višnjik br 34 c Sarajevo, kod gospodinaAdisa džinića, mob 061-484-705, a mogu je pogledati u prostorijama Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Sarajevo, MarkaMarulića br 2/I, soba br 108, sektor za okolinske dozvole, odnosno na web stranici ministarstva: www fmoit.gov.ba – link javnerasprave.

Studija o procjeni utjecaja na okoliš - zatvaranje pogona Organika BH d.o.o. Sarajevo

su im potrebne za učešće u odlučivanju. Stoga bi trebalo sve više informacija objavljivati u lakorazumljivim formatima i elektronskim putem.

Treba otvoriti mogućnosti za dostavljanje komentara (vidi član 6.7.): Bilo koji predstavnikzainteresovane javnosti ima pravo da podnese komentare ili mišljenje u toku događaja za učešćejavnosti. Kanali za podnošenje komentara i forma u kojoj se komentari dostavljaju nadležnom or-ganu zavise od korištenih tehnika učešća (više detalja o tehnikama nalazi se u poglavlju 3.2.). Vlastibi trebale odgovoriti na komentare građana, po mogućnosti u istoj formi u kojoj su komentari za-primljeni (npr. pisanu povratnu informaciju treba dostaviti kao odgovor na pisane komentare).Ukoliko se zaprimi veliki broj komentara, pogodno je pripremiti izvještaj sa sumiranim komen-



PrIMjEr 2

Јавни увид12.7.2013.

Обавјештење о стављању на увид јавности Извјештаја о стратешкој процјени утицаја на животну средину Просторногплана подручја посебне намјене за Национали парк „Сутјеска“

У оквиру имплементације Пројекта „Шумска и планинска заштићена подручја у Босни и Херцеговини“ који се финан-сира од стране GEF-a и Свјетске банке, Министарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију РепубликеСрпске је као надлежна институција за спровођење пројекта у Републици Српској, ангажовало консултантску кућу за из-раду Извјештаја о стратешкој процјени утицаја на живорну средину Просторног плана подручја посебне намјене за На-ционали парк „Сутјеска“.

Министарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију Републике Српске, обавијестило је стручну и другу за-интересовану јавност да ће јавни увид у Нацрт просторног плана подручја посебне намјене за Национални парк „Су-тјеска“ у трајању од 60 дана почети 1. 7. 2013. године и трајати до 30. 8. 2013. године, у сједишту јединица локалнесамоуправе у општинама Фоча, Калиновик и Гацко, те у Народној скупштини Републике Српске у Бањој Луци, а бићеомогућен сваког радног дана, у времену од 08:00 до 14:00 часова.

Извјештај о стратешкој процјени утицаја на живорну средину Просторног плана подручја посебне намјене за Националипарк „Сутјеска“ ставља се на јавну увид паралелно са Нацртом просторног плана посебне намјене Национални парк „Су-тјеска“. Јавни увид ће се организовати у просторијама Народне скупштине Републике Српске и сједиштима општинаФоча, Калиновик и Гацко, а у сарадњи са носиоцем израде документа Институт за грађевинарство „ИГ“ Бања Лука.

Јавна презентација и расправа Извјештаја о стратешкој процјени утицаја на живорну средину Просторног плана под-ручја посебне намјене за Национали парк „Сутјеска“ обавиће се у истом термину као и јавна расправа за Нацрт ПППННП „Сутјеска“, тј. 02.08.2013. године у Центру за културу и информисање у Општини Фоча, са почетком у 11.00 часова.

Мишљења, коментари, примједбе или сугестије на Извјештај о стратешкој процјени утицаја на живорну средину Про-сторног плана подручја посебне намјене за Национали парк „Сутјеска“ моћи ће се достављати и путем електронскепоште на адресу [email protected] до 09.09.2013. године.

tarima i objaviti ga putem komunikacijskih kanala koji se inače koriste. Sve zaprimljene komentaretreba registrovati i uzeti u razmatranje u toku procesa odlučivanja.

Primjer obavještenja za javni uvid putem online konsultacija, koji je objavljen na web straniciMinistarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS (http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/PAO/Pages/Javni_uvid.aspx) nalazi se u tekstu koji slijedi.

Komentari javnosti se uvrštavaju u odluke donesene od strane javnog organa (vidi član 6.8.):To znači da vlasti moraju analizirati komentare, posebno izdvojiti one komentare koji sadrže rele-vantne informacije o životnoj sredini, javnom zdravlju, socijalnim ili ekonomskim aspektima,razviti mjere za adresiranje tih problema i pripremiti obrazloženje za odbacivanje komentara kojinisu relevantni.

Na javnoj raspravi o nacrtu Zakona o hrani u BiH, učesnici iz relevantnih parlamentarnih ti-jela, akademska zajednica i NVO-i su iznijeli niz prijedloga vezanih za odredbe o testiranju GMO-a, naročito o testiranjima na otvorenom prostoru i o certifikaciji laboratorija za takva testiranja.Komentari javnosti nisu imali značajan uticaj na konačni tekst ovog zakona. Ukoliko ih je nadležnoministarstvo razmotrilo, nikakav izvještaj nije objavljen nakon javne rasprave. Takve prakse bi tre-balo izbjegavati u budućnosti.

Informacije o konačnoj odluci se pravovremeno objavljuju (vidi član 6.9.): Vlasti imaju obavezuda informišu javnost o donesenim odlukama. To podrazumijeva objavljivanje teksta odluke, izv-ještaja o razmatranjima koja su uticala na odluku i komentara javnosti koji su uzeti u obzir. Uz to,treba objaviti informacije o mogućnostima podnošenja žalbe na donesenu odluku. Te informacijetreba poslati svima koji su učestvovali u odlučivanju, zainteresovanoj javnosti i široj javnosti. Pre-poručljivo je da se ove informacije objave putem istog medija koji je korišten i za objavu obav-ještenja o procesu.

Na koji način primijeniti zahtjeve učešća javnosti u praksi?Imajući u vidu cilj učešća, zakonske obaveze i principe, organima vlasti se preporučuje da razviju

plan učešća javnosti koji prati sve faze procesa odlučivanja. U toku izrade plana treba postaviti nizpitanja: Ko su glavni akteri u procesu? Kakvi su odnosi između aktera? Kakav je kontekst u kojemse odlučivanje dešava? Koja vrsta informacija je potrebna i u kojim fazama procesa? Koje vrste do-gađaja treba organizovati i u kojim fazama procesa? Koji su očekivani rezultati i dugoročni efekti?Ko šta radi i kada? Koji resursi stoje na raspolaganju? Ovaj priručnik adresira najvažnija pitanja.

Prilikom planiranja procesa odlučivanja, treba paralelno planirati i proces učešća javnosti. Ispodse nalazi primjer formata za plan učešća javnosti koji pomaže da se razmotre svi koraci, ciljeviučešća, faze odlučivanja, ciljne grupe, alati, vremenski rokovi i resursi. Format se može koristiti ipopuniti prateći korake koji su objašnjeni dalje u tekstu.



Korak 1: definisati faze u cjelokupnom procesu odlučivanjaDa bi se organizovalo efektivno učešće javnosti vlasti moraju sagledati sveukupan proces od-

lučivanja i zakonske zahtjeve za učešće javnosti. Oba aspekta su uglavnom propisana važećim za-konima. Međutim, vlasti mogu imati interes da prilagode pojedine faze specifičnim uslovima i daza učešće javnosti preduzmu više napora u odnosu na obavezujuću proceduru. Sačinjavanje liste sahronološkim fazama sveukupnog procesa je prvi korak u izradi plana učešća javnosti.

Korak 2: definisati cilj učešća javnosti Od početka vlasti trebaju imati jasno definisan cilj uključivanja građana u odlučivanje. Defin-

isani cilj će značajno uticati na dizajn svih događaja i procesa učešća javnosti. Specifični ciljevi semogu definisati za svaku pojedinu fazu procesa odlučivanja (npr. informisanje javnosti da sepriprema nova javna politika ili odluka, prikupljanje mišljenja i ideja, pripremanje odluke u skladusa potrebama i interesima građana, itd.).

Za razumjevanje učešća javnosti pogodno je razlikovati četiri načina interakcije između javnihslužbenika i lokalnih aktera:

• Pružanje informacija: Jednosmjerna komunikacija, od vlasti prema javnosti, koja ima za ciljpovećanje transparentnosti odlučivanja. U ovom slučaju ne traže se komentari javnosti.



TABELA 2. PPLLAANN UUČČEEŠŠĆĆAA JJAAVVNNOOSSTTII ((PPRRIIMMJJEERR PPRROOCCEESSAA EEIIAA))

faze u cilj učešća ciljne grupe Tehnike za Kanali za vremenski Potrebni procesu javnosti učešće komunikaciju, okvir/rokovi resursi odlučivanja (poruke za javnosti informisanje i (obično su (ljudski

javnost) u aktiviranje definisani resursi,pojedinim ciljnih grupa zvaničnom finansije,fazama procedurom) vrijeme)

Snimanje stanja

Procjena obimauticaja

Procjena rizika i izrada nacrta izvještaja

Izvještaj o EIA

Odluka

• Prikupljanje informacija: Jednosmjerna komunikacija, od vlasti prema javnosti, koja se prim-jenjuje kada vlasti prikupljaju informacije za donošenje odluka.

• Konsultacije: Napredna jednosmjerna komunikacija, od vlasti prema javnosti, koja se prim-jenjuje kada vlasti traže komentare na predložene odluke i prijedloge za alternativna rješenja.

• Zajedničko donošenje odluke: Dvosmjerna komunikacija i aktivna interakcija između vlasti ijavnosti koja podrazumjeva da svi učesnici postižu konsenzus o elementima odluke.

Ove četiri faze učešća javnosti se često ilustruju ljestvicom učešća na kojoj je pružanje infor-macija na najnižoj stepenici, a zajedničko donošenje odluka na najvišoj. Što je faza naprednija, jačaje uloga javnosti i njen uticaj na rezultat odlučivanja.

Tabela 3. daje indikacije o nivou moći u odlučivanju na svakoj od faza i sadrži niz ideja o cil-jevima učešća.

Korak 3: Identifikovati ciljne grupeProces treba da bude transparentan i otvoren za sve koji mogu trpiti uticaj nove odluke (defini-

cije javnosti i zainteresovane javnosti date su u poglavlju 1.). Pored transparentno objavljenog idistribuiranog obavještenja, vlasti trebaju aktivno identifikovati aktere koji mogu biti pogođeninovom odlukom da bi ih uključili u proces.

Sljedeća pitanja mogu pomoći prilikom identifikovanja aktera:

• Koji ljudi mogu biti pogođeni novom odlukom?

o Direktno ili indirektno pod uticajem aktivnosti?

o Na koji način (interes na lokalnom, regionalnom ili međunarodnom nivou; opšti ili pro-fesionalni interes)?

• Ko su ključni akteri (pojedinci) koje treba uključiti u proces?



tABElA 3. MOć U ODLUČIVANJU

vlaSTi javnoST

Pružanje informacija odlučuju i saopštavaju Nemaju moć

Prikupljanje informacija traže informacije koje koriste Nemaju moć za donošenje odluke

konsultacije odlučuju o opcijama, traže mišljenja i ograničena moć – mogu uticati na odlučuju šta da rade opcije ili amandmane

Zajedničko donošenje odluke organizuju proces da bi obezbijedili Učestvuju u odlučivanjuzajedničko odlučivanje

• Ko su ljudi koji doprinose problemu kroz svoje aktivnosti ili nedostatak akcije?

• Ko su ljudi koji mogu ugroziti proces? Zašto? Kako prevazići problem?

• Ko može pomoći da se poboljša plan ili aktivnost?

Preporučuje se da nadležni organi sistematski prikupljaju podatke o interesnim stranama i re-dovno ažuriraju baze podataka. Analiza interesnih strana je alat koji može pomoći prilikom iden-tifikovanja učesnika za proces. Primjer matrice za analizu interesnih strana nalazi se u tabeli 5.

Korak 4: odabrati tehnike za učešće javnostiU okviru važećeg zakonodavstva u BiH može se koristiti niz različitih tehnika učešća (vidi

poglavlja 2.2, 3.2. i 3.3.). Kriteriji za odabir tehnika mogu biti različiti, od raspoloživog budžeta idrugih resursa do društvene prihvatljivosti i pristupačnosti određenih tehnika. Na primjer, nijerazumno niti efektivno koristiti društvene medije ukoliko su ciljne grupe penzioneri ili ruralnapopulacija sa ograničenim mogućnostima pristupa internetu ili bez znanja o radu na računaru. Utabeli 6. navedene su situacije kada je najbolje koristiti određeni nivo učešća, a u poglavlju 3.2. pre-poručuju se specifične tehnike za svaki od četiri nivoa učešća.

Korak 5: odabrati kanale za komunikaciju i informisanjeKada se odaberu ciljne grupe i tehnike učešća javnosti, postavlja se pitanje o tome koji su naj-

pogodniji kanali i sredstva komunikacije da se dopre do ciljnih grupa, odnosno koje kanale tegrupe koriste i kojima najviše vjeruju. Iako se televizija smatra najuticajnijim medijem, dobro je



tABElA 4. PRIMJER MATRICE ZA ANALIZU AkTERA

Br. akter Uloga u pitanju Uticaj nove javne Uticaj koji akter ima na javnu politiku/ odlukuo kojem se politike/ odluke odlučuje na aktera

1

2

3

4

5

Pripremna faza fazafaza odlučivanja implementacije

koristiti sve raspoložive medije (radio, novine, internet) kao i druge vidove komunikacije (oglasneploče na javnim mjestima, sastanci, SMS i e-mail poruke, distribucija letaka, itd.). Odabir kanalakomunikacije može se napraviti uzimajući u obzir sljedeće kriterije:• Pristupačnost određenog kanala komunikacije ciljnim grupama (npr. pokrivenost određenog

područja medijskim signalom, obavještenjima, dostavom novina, itd.);• Pristupačnost i budžetske mogućnosti da određeni kanal komunikacije koristi nadležni organ,

tj. organizatori događaja za učešće javnosti.

Korak 6: odrediti vremenski okvirUčešće građana treba organizovati u ranim fazama, prije donošenja odluke. Treba otvoriti ra-

zličite kanale za učešće kako bi se komentari građana uzeli u obzir prilikom odlučivanja. Vrijeme koje je potrebno građanima da formiraju mišljenje o odlukama i prenesu ga vlastima

može varirati. Trebalo bi izbjeći jako kratke rokove, ali ni predugi rokovi nisu produktivni i mogubiti uzrok značajnih kašnjenja. Minimalni rokovi su obično propisani zakonima. Na primjer, en-titetski zakoni o zaštiti životne sredine/okoliša u BiH određuju period od 30 dana za javni uvid ustudiju procjene uticaja na životnu sredinu. Međutim, moguće je produžiti ovaj period u slučaje-vima kada vlasti žele da fleksibilno reaguju da bi ispunile ciljeve učešća javnosti.



tABElA 5. PITANJA kOJA MOGU POMOćI PRILIkOM ODLUČIVANJA NA kOJEM NIVOU UČEšćA DA SE RADI

vRSTa aKTivnoSTi Kada je najBolje KoRiSTiTi aKTivnoST

Pružanje informacija Ukoliko informacije nisu kontroverzne ili kada između aktera postoji povjerenje;Kada organizacija/organ vlasti ima mandate za donošenje odluke;U hitnim situacijama.

Prikupljanje informacija Ukoliko je izvjesno da će građani voljno i bez sumnji ustupiti informacije; Kada je jasno na koji način će se informacije koristiti.

konsultacije Kada akteri vjeruju organizaciji/organu vlasti koji donosi odluku.

Zajedničko donošenje odluke Kada postoji solidan društveni kapital i velika je vjerovatnoća da će građani biti kooperativni;Kada ne dominira jedna strana/interes;Kada je organizacija/organ vlasti voljna i u mogućnosti da omogući uticaj na krajnji rezultat;Kada su pitanja kompleksna i treba ih integrisati;Kada treba razriješiti konflikte i smanjiti tenzije; Kada je saradnja unutar šire grupe vezana za specifično pitanje; Kada je rezultat debate potpuno otvoren i javnost može izvršiti uticaj;Kada postoji potreba za dugoročnu saradnju i partnerstvo.

Korak 7: Pripremiti potrebne resurseLjudski resursi

Učešće javnosti u potpunosti zavisi od ljudi koji su posvećeni demokratskom sistemu vrijed-nosti. Veoma je važno da takav profil imaju zaposleni u organima uprave i da budu spremni daulože vrijeme i stručnost u procese učešća. Znanje i vještine za dizajniranje i upravljanje procesomučešća su ključni resurs za efektivne rezultate učešća. Pored toga, uključeni pojedinci bi trebali daposjeduju znanje i vještine komunikacije, upravljanja ljudskim resursima, upravljanja događajima,upravljanja konfliktima, fasilitacije, liderstva, organizacione vještine i tematsku ekspertizu vezanuza predmetni proces odlučivanja. Za dugotrajne procese odlučivanja naročito je važno uspostavitimulti-sektorski tim koji će upravljati procesom učešća javnosti.

Finansijski i materijalni resursiTroškovi učešća javnosti se uglavnom odnose na: dizajn, štampanje, zakup prostora za događaje,

poštanske usluge, medijsku pokrivenost, reklamiranje, transport, kancelarijski materijal, osvježenje,



PrIMjEr 3

Početkom 2005. godine vlasti općine doboj jug inicirale su proces izrade prostornog plana da bi stvorili preduslove za lokalnirazvoj. Predstavnici vlasti su bili uvjereni da:

U novim, demokratskim socijalnim i političkim uslovima pitanje prostornog plana nije više isključivo ekspertsko pitanje, to jeprvenstveno pitanje od interesa za ljude koji žive ili planiraju da se nastane na određenoj teritoriji, koji u tome vide značaj iemocionalno se vežu za određeni prostor. (Kurtić, 2007.)

od samog početka, vlasti su imale namjeru da obezbjede kvalitetno uključivanje građana u proces. odlučili su da primjenenovi model prostornog planiranja koji se od tradicionalnog modela razlikovao u tome što je građane potrebno uključiti uranim fazama pripremanja prostornog plana. Uz podršku donator (švajcarske Agencije za razvoj i saradnju), općina je namje-nila budžet za angažman urbanističkog instituta i za organizovanje kampanje za učešće javnosti u izradi prostornog plana.

Na operativnom nivou to je značilo organizovanje dva kruga informativne i promotivne kampanje sa ciljem da se građanipripreme za kvalitetno učešće u javnim konsultacijama. U toku prvog kruga kampanje građani su dali komentare i diskutovalio prednacrtu plana. U drugom krugu kampanje konsultacije su organizovane o nacrtu prostornog plana. Za kampanju je os-mišljena promotivna poruka koja je upućivala na emotivne, racionalne i etičke dimenzije građanskog odnosa prema novojsituaciji (mogućnostima za učešće). Konačna verzija poruke je glasila:

„Uključiću se u proces izrade Prostornog plana u općini Doboj Jug jer volim svoje mjesto. Moja djeca će također ovdje živ-jeti. Nemam pravo da ostanem po strani dok drugi čine napore za poboljšanja.”

Građanima su bile otvorene različite mogućnosti da nauče više o prostornom planiranju i da utiču na konačni plan: putemučešća na javnim sastancima u mjesnim zajednicama, na panel diskusijama za privrednike, poljoprivrednike i Nvo-e, i putemdostavljanja pismenih sugestija i primjedbi općinskom vijeću. javne tribune i paneli su građanima pružali stvarne šanse da seuključe u proces, da izraze mišljenja (s obzirom na individualnu i/ili kolektivnu situaciju i interese), predlože rješenja iučestvuju u određivanju prioriteta.

Prostorni plan je zvanično usvojen na sjednici općinskog vijeća 2007. godine, nakon dvije godine dugog rada arhitekata,javnih konsultacija i učešća javnosti u izradi plana.

podrška za korištenje ICT-a, ekspertiza (ukoliko je potreban angažman spoljnih eksperate ili mod-eratora) i istraživanje (npr. ankete koje je potrebno provesti u dugotrajnim i kompleksnim pro-cesima). Procjena budžetskih sredstava treba da bude dio plana učešća javnosti pošto to može bitikritičan aspekt za odabir tehnika učešća i kanala komunikacije.

VrijemeVrijeme je važan resurs za proces. Učešće javnosti zahtjeva vrijeme za planiranje, pripremu, re-

alizaciju i davanje povratne informacije prilikom svih realizovanih aktivnosti. Pravovremeno plani-ranje i pažljiv izbor aktivnosti omogućava ekonomičan proces i doprinosi štednji resursa. Što jekompleksniji proces odlučivanja potrebno je više vremena za njegovu kvalitetnu realizaciju. Tra-janje i redoslijed aktivnosti treba se odrediti u planu učešća javnosti, a taj dio plana se može dodatnoposebno razraditi u vidu Gantt-ovog dijagrama.

Korak 8: ProvjeraLista za provjeru koraka u procesu učešća javnosti (ispod) može biti od pomoći.



tABElA 6. LISTA PROVJERE ZA UČEšćE JAVNOSTI15

PiTanje da ne

da li je učešće javnosti za specifičnu aktivnost (studija o uticaju na životnu sredinu, izdavanje ekološke dozvole) regulisano zakonom?

da li su se ispunili svi pravni zahtjevi za učešće javnosti?

da li su identifikovani svi relevantni akteri?

da li je identifikovana zainteresovana javnost?

da li je napravljen vremenski raspored aktivnosti u okviru procesa učešća javnosti?

da li ste razmotrili na koje načine možete pomoći predstavnicima zainteresovane javnosti da učestvuju u odlučivanju?

da li ste razmotrili koje vrste informacija su pogodne za korištenje u toku procesa učešća javnosti?

da li znate koje aktivne tehnike informisanja javnosti ćete koristiti?

da li ste osigurali pristup informacijama koje javnost traži?

da li ste osigurali da svi zainteresovani pojedinci i grupe imaju pravične mogućnosti da iskažu svoja mišljenja (javni sastanci, i sl.)?

da li ste osigurali da sve zainteresovane strane imaju pravične mogućnosti da utiču na dizajn projekta i njegovu implementaciju?

da li su na raspolaganju resursi za učešće javnosti (vrijeme i novac)?

Raspoložive tehnike učešća javnostiPostoji niz raspoloživih tehnika učešća javnosti koje se mogu koristiti (v. korak 4. u procesu

planiranja, poglavlje 3.1.). U skladu sa entitetskim zakonima o lokalnoj samoupravi, sljedećetehnike se mogu koristiti za odlučivanje na lokalnom nivou: referendum, zbor građana, građanskainicijativa, mjesna zajednica i udruženja građana. Zakon u FBiH dodatno navodi nevladine orga-nizacije, a zakon u RS građanske panele, šeme prijedloga i „sati građana“ u skupštinama opština.Oba entitetska zakona otvaraju mogućnosti lokalnim vlastima da koriste i druge forme učešćajavnosti sve dok te forme nisu u suprotnosti sa važećim zakonima.

Resorni zakoni obično sadrže specifične zahtjeve u vezi tehnika koje treba koristiti. Na primjer,entitetski zakoni o zaštiti životne sredine/okoliša navode javni uvid i javnu raspravu kao obaveznetehnike u procedure izdavanja ekoloških/okolinskih dozvola i izrade studija procjene uticaja na živ-otnu sredinu/okoliš. Međutim, zakonski minimum često nije dovoljan da se dobiju relevantni ko-mentari građana. Stoga se vlastima preporučuje da koriste kombinaciju još nekoliko tehnika.

Na osnovu vrste procesa učešća javnosti, organi vlasti mogu koristiti različite reaktivne (jed-nosmjerne tehnike, sa pasivnom komunikacijom) i interaktivne (dvosmjerne tehnike, sa aktivnomkomunikacijom) tehnike učešća. Primjeri raspoloživih tehnika su navedeni u tabeli 7.

U odlučivanju o pitanjima životne sredine na svim nivoima vlasti u BiH, javni uvid, odnosno



tABElA 7. PRIMJERI REAkTIVNIH I INTERAkTIVNIH TEHNIkA ZA UČEšćE JAVNOSTI

STil događajaReaktivni interaktivni

Pružanje informacija Saopštenje za medije otvoreni daniInternet terenske posjeteBilteni volonterski radreklamedispleji

Prikupljanje informacija Upitnici radioniceIstraživanja javni sastanciFokus grupe Mapiranje u zajednici

konsultacije Komentari na prijedlog radioniceIzložba javne raspravejavni sastanci okrugli stolovi

društveni mediji

Zajedničko donošenje odluke dizajniran proces sa vođenim radionicama• otvoren dijalog• Pregovaranje• Medijacija

pisani komentari na nacrte dokumenata objavljeni u štampanoj ili elektronskoj formi, je najčešćatehnika učešća, koji je propisan važećim zakonima. Javne rasprave su takođe često korištena tehnikaučešća javnosti, koja je zakonom propisana i kao takva obavezna za pitanja od velikog značaja,poput izdavanja ekoloških/okolinskih dozvola za veća postrojenja ili izrade studija za procjenuuticaja na životnu sredinu.

Imajući u vidu najčešće korištene tehnike u BiH, ovaj priručnik posebno se fokusira na njih itretira javni uvid kao javno konsultovanje u pismenoj, štampanoj ili elektronskoj formi i javnuraspravu kao događaj na kojem su vlasti u direktnoj interakciji sa građanima. Pored tih tehnika,priručnik obrađuje i fokus grupe, radionice i društvene medije, kao tehnike koje nisu propisanevažećim zakonima, ali mogu biti veoma korisne za prikupljanje podataka u ranim fazama procesai za poboljšanje kvaliteta cjelokupnog procesa u naprednim fazama odlučivanja.

javni uvidPristup dokumentima koji su osnova za odlučivanje, poput studija, planova, strategija, itd, je

osnovni zakonski zahtjev u BiH. Stoga je javni uvid u relevantne dokumente, u štampanoj i elek-tronskoj formi, uz javne konsultacije o tim dokumentima standardna tehnika učešća. Dalje, u tek-stu su navedeni članovi 61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša FBiH koji se odnose na javni uvid i javnuraspravu.

Dobre strane: Ovo je široko rasprostranjena i razumljiva forma komunikacije. Relativno jelako organizovati i predstavlja nisko-budžetni način za konsultovanje javnosti.

Loše strane: Mnogim građanima nije lako da napišu mišljenja i komentare. Svi građani nisuuvjereni da će njihovi komentari biti uzeti u razmatranje i ne znaju ko će ih razmatrati.

Potrebni resursi: Vrijeme osoblja koje priprema materijale, primanje komentara i odgovaranje.Troškovi dizajna, štampe i distribucije štampanih primjeraka. ICT podrška za objavljivanje puteminterneta (web stranice).



PrIMjEr 4

U toku izrade prostornog plana u doboj jugu, intenzivna i dobro osmišljena kampanja je pratila process planiranja odpočetka do kraja. Napravljen je detaljan plan kampanje sa aktivnostima, vremenskim okvirom, zaduženim osobama,tehnikama izvještavanja i evaluacije. različiti i brojni kanali za komunikaciju su bili otvoreni prema građanima i oni su ih koris-tili. općina je redovno objavljivala informacije o procesu i dostavljala povratne informacije javnosti, uglavnom putem biltena iletaka koji su besplatno distribuirani građanima na javnim mjestima, zatim putem medija, web stranice, itd.

U cjelokupnom procesu općina je koristila sljedeće tehnike učešća: Savjet plana (multi-sektorsko konsultativno tijelo za pros-torno planiranje), informativnu kampanju, radionice, okrugle stolove, javne debate, javne rasprave, mjesne zajednice. većinaovih mehanizama je regulisana općinskim odlukama (npr. odluka o proceduri javnih rasprava) i lokalnim javnim politikama(npr. Komunikacijska strategija).

javna raspravaJavna rasprava je tradicionalna tehnika za konsultacije sa građanima. Neki građani nemaju os-

jećaj da su izrazili mišljenja koja su im važna ukoliko ih ne iskažu na javnom događaju. Ova tehnikapredstavlja dobar način razmjene informacija između većeg broja ljudi i iniciranja diskusije koja jeotvorena za sve. Međutim, organizovanje uspješne javne rasprave zahtjeva dobro planiranje i ula-ganje napora. Posebnu pažnju treba posvetiti upravljanju konfliktima koji se mogu pojaviti okokontroverznih pitanja. Ova tehnika je zakonima propisana kao obavezna za pojedine vrste od-lučivanja. Dalje u tekstu su navedeni članovi 61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša FBiH koji se odnosena javni uvid i javnu raspravu.

Dobre strane: Ukoliko se kvalitetno najavi, javna rasprava može biti značajan događaj iomogućiti velikom broju ljudi da se uključi u konsultacije u kratkom vremenu. Ona omogućavagrađanima da javno iskažu svoja mišljenja. Ona, takođe, omogućava predstavnicima javnih organada izraze svoje stavove pred građanima.

Loše strane: Građani mogu imati nerealna očekivanja o tome koliko oni sami mogu uticati nakonačnu odluku. Događaj može privući samo lokalne aktiviste, a ne predstavnike šire zajednice.Dešava se da mediji pogrešno izvještavaju o toku i zaključcima javnih rasprava, što može pogoršatisituaciju, naročito ako se radi o kontroverznim pitanjima. Organizatori moraju biti pripremljenina razrješavanje konflikata o teškim pitanjima na događaju.

Potrebni resursi: Prostor, osvježenje, vrijeme administrativnog osoblja, medijska pokrivenost,kancelarijski materijal, zapisničari. Dobar moderator je često značajan preduslov za uspjeh, pa jenekada potrebno angažovati spoljnjeg stručnjaka.



odrEdBE ZAKoNA o ZAštItI oKolIšA FBIH vEZANE ZA jAvNU rASPrAvU o StUdIjI UtICAjA NA oKolIš

član 61.Javna rasprava

U postupku ocjene Studije o uticaju na okoliš nadležno ministarstvo obavještava i poziva javnost na raspravu o Studiji putemštampe dostupne na području Federacije.

Sugestije i primjedbe javnosti dostavljaju se nadležnom ministarstvu u roku od 30 dana od dana javnog obavještavanja.

član 62.Nadležno ministarstvo organizira javnu raspravu o projektu u prostoru koji je najbliži lokaciji datog projekta o cemu sejavnost obavještava najmanje 15 dana prije rasprave.

Nadležno ministarstvo priprema zapisnik sa javne rasprave u roku od tri dana od dana održavanja javne rasprave.

Fokus grupeU osnovi, fokus grupe su grupni intervjui sa 6-10 ljudi. Fokus grupa može biti brz i relativno

jeftin način za otkrivanje mišljenja i stavova građana. Na taj način vlasti mogu otkriti šta građanizaista misle i osjećaju o bilo kojem aspektu odlučivanja, a mogu i generisati nove ideje. Mogu bitinaročito korisne za otkrivanje stavova ciljnih grupa koje se inače ne uključuju u odlučivanje. Uodređenim uslovima, fokus grupa se može koristiti za razgovor o osjetljivim pitanjima. Prije odlukeo primjeni ove tehnike, predstavnici vlasti trebaju razmotriti da li je to najbolji metod za ostvarenjecilja učešća javnosti. Savjeti koji mogu pomoći prilikom odabira najpogodnije tehnike dati su upoglavlju 3.1. (Korak 4. u procesu planiranja; tabela 5.) i u poglavlju 3.2. (tabela 7.).

Fokus grupe nisu propisane važećim zakonima. Međutim, one se mogu preporučiti kao veomaefektivna tehnika učešća, naročito kada se kombinuju sa drugim tehnikama, poput dubinskih in-tervjua, javnih rasprava ili radionica, u sklopu šireg procesa konsultacija.

Dobre strane: Fokus gropa je efikasan način za dobijanje velike količine informacija pošto seučesnici mogu dubinski baviti odabranim temama i idejama. Neki građani se osjećaju slobodnijeda govore unutar fokus grupe nego u više formalnim situacijama, pa su fokus grupe korisne za do-bijanje mišljenja osjetljivih grupa (omladina, žene, etničke manjine,…).

Loše strane: Učesnici mogu imati osjećaj da se moraju povinovati stavovima većeg dijela grupeili dati pozitivne ocjene za rad uprave ukoliko su prisutni predstavnici uprave. Dobro je kombi-novati fokus grupu sa individualnim intervjuima da bi se čula mišljenja ljudi koji ne žele da gov-ore pred grupom.

Potrebni resursi: Ukoliko ne postoji interni kapacitet za moderiranje i vođenje zapisnika,treba angažovati spoljne saradnike. Treba obezbijediti prostor, osvježenje i kancelarijski materijal.Nekada se učesnicima može ponuditi pokrivanje troškova putovanja kao znak priznavanje nji-hovih napora i vremena za učešće.

radioniceRadionica je jednostavna tehnika koja se lako organizuje i omogućava učešće građanima koji imaju

interes da identifikuju ključna pitanja i moguće situacije u vezi određenog problema životne sredine.Radionice se ne pominju u zakonima, ali se koriste u BiH, naročito u procesima koje vode

NVO-i kroz projekte koje podržavaju strani donatori. Radionica omogućava učesnicima da daju puni doprinos diskusiji o pitanjima od zajedničkog

interesa i da generišu ideje za akciju. Ova tehnika ima najbolje efekte kada je jasno definisana temao kojoj treba diskutovati.

Dobre strane: Ova tehnika uključuje veliki broj mišljenja učesnika koji dolaze kao predstavnicirazličitih grupa. Pomaže da se izgrade relacije između različitih grupa i sektora.

Loše strane: Postoji rizik da u radionici ili pojedinim radnim grupama u toku radionice, do-minira određeno pitanje, a da se druga pitanja ne obrade. Nije uvijek lako analizirati, izvještavatii izvući zaključke o velikom broju različitih mišljenja.

Potrebni resursi: Vrijeme osoblja, angažovani spoljni saradnici, lokacija i osvježenje. Nekadase učesnicima može ponuditi pokrivanje putnih troškova ili drugih direktnih troškova kao znakpriznavanja njihovih napora da učestvuju u odlučivanju.



društveni medijiPod društvenim medijima se podrazumijevaju aplikacije na internetu koje omogućavaju in-

terakcije između ljudi u virtuelnim prostorima i putem umrežavanja. Društveni mediji se sve višekoriste za komunikaciju sa ciljnim grupama, naročito sa mladima i ljudima koji ne koriste tradi-cionalne oblike komunikacije i žele da dobiju direktnu i brzu povratnu informaciju. Korištenjedruštvenih medija se ne pominje u važećim zakonima u BiH. Međutim, konsultacije putem in-terneta su već pronašle široku primjenu u toku javnog uvida koji organizuju vlasti na svim nivoima(vidi studije slučaja u poglavlju 4.).

Popularne društvene mreže, poput Facebook-a, nude različite opcije za komunikaciju, uključu-jući slanje poruka i dopisivanje u realnom vremenu, ažurno dostavljanje vijesti i razmjena vizuel-nih materijala (fotografije, filmovi). Korisnici se mogu uključiti u diskusije na jednostavan idirektan način. Zato raste broj korisnika foruma na internetu i društvenih mreža.

Dobre strane: Društveni mediji su sve popularniji među ljudima koji ne koriste tradicionalnenačine komunikacije i daju prednost ličnim i neformalnim oblicima komunikacije. Ove tehnike suveoma efikasne s obzirom na utrošak vremena i troškove.

Loše strane: Društveni mediji ne mogu prenijeti informacije ljudima koji ne raspolažu os-novnim ICT vještinama ili koji nemaju pristup internetu. Organizatori učešća javnosti bi trebalikombinovati društvene medije sa drugim tehnikama da bi se uključile ciljne grupe. Pri tome se pi-tanja privatnosti, povjerljive komunikacije i zaštite podataka moraju uzeti u razmatranje.

Potrebni resursi: Organi vlasti moraju uložiti vrijeme u dizajn procesa, moraju obezbijeditiICT podršku i pristup potrebnoj tehnologiji.

Savjeti za efektivno organizovanje događaja za učešćejavnosti Koje informacije su potrebne za učešće?

Kvalitetno informisanje je osnovni preduslov za efektivno učešće javnosti. Postoje dvije vrsteinformacija koje su potrebne za učešće16:

• Informacije o procesu i

• Informacije o tematskoj oblasti o kojoj se odlučuje.

Informacije o procesuDa bi se mogli efektivno uključiti u proces, građani moraju znati da se javni događaj dešava, ko-

liko dugo traje, kako i gdje se oni mogu uključiti. Građani su obično zainteresovani da znaju kakvaje njihova uloga u procesu: da li je to konsultativna uloga gdje vlasti odlučuju na osnovu informa-cija koje dobiju od građana ili je u pitanju uloga u zajedničkom odlučivanju gdje se teži postizanjukonsenzusa između uključenih aktera. Objavljivanje informacija obično se radi putem lokalnihmedija ili oglasne ploče. Iako se u zakonu često pominje obaveza objavljivanja u novinama, mnogi



građani ne čitaju novine redovno i lako mogu propustiti informacije objavljene o procesu. Dobrapraksa podrazumjeva aktivnu komunikaciju i objavljivanje informacija putem nekoliko različitihkanala. Treba razmisliti o tome koje kanale najčešće koriste identifikovane ciljne grupe.

Na primjer, žene mogu biti važna ciljna grupa u konsultovanju o pitanjima otpada. Da bi prosli-jedili informacije pripadnicima te ciljne grupe vlasti mogu dostaviti obavještenja udruženjima ženaili ih objaviti u časopisima za žene. Ukoliko su ciljna grupa omladina ili stručna javnost, pre-poručljivo je korištenje društvenih medija, naročito tematskih mreža na internetu.

Dobra praksa, usvojena od strane pojedinih organa vlasti u BiH, jeste da se direktno obavi-jeste NVO-i registrovani u bazi podataka organa vlasti kao NVO-i aktivni u određenoj tematskojoblasti. NVO-i mogu takođe obavještavati vlasti o određenim pitanjima i registrovati se za au-tomatsko primanje obavještenja o odlukama koje se planiraju donijeti u određenoj oblasti.

Informacije o temi o kojoj se odlučujeInformacije o prijedlogu za nove odluke potrebne su građanima da bi znali na šta se odluka

odnosi i kakvi su mogući efekti te odluke. Stoga je veoma važno da sve objavljene informacije budukvalitetne. Informacije moraju biti:

• Kompletne. Ponudite javnosti dovoljno informacija tako da građani mogu formirati mišljenjao svim pitanjima, čak i o pitanjima tehničke prirode. Dokumenti poput procjene uticaja naživotnu sredinu moraju adresirati mnogobrojna pitanja, ali treba imati na umu da previše in-formacija može imati negativan efekat na učešće. Savjeti za pisanje efektivnog obavještenjanalaze se u nastavku teksta.

• Lako razumljive. Tehnički jezik onemogućava razumijevanje javnosti o predmetu odlučivanjai formiranje mišljenja. Sve informacije, pa čak i tehničke informacije, moraju biti u formatukoji je prilagođen za građane. Na primjer, pripremanje netehničkog sažetka je zakonska obavezaprilikom izrade studija o uticaju na životnu sredinu i tehničkih projekata, koja je zakonima ozaštiti životne sredine u oba entiteta nametnuta operaterima.

• Pristupačne. Informacije moraju biti lako dostupne. Pojedine metode za objavljivanje infor-macija, poput interneta, mogu se činiti veoma otvorenim i lako dostupnim. Međutim, pristuptakvim informacijama može biti veoma težak u sredinama u kojima ljudi ne raspolažu raču-narima. Stoga je važno odabrati prave metode za objavljivanje svake pojedine informacije i zasvaki pojedini slučaj, nastojeći da informacije budu pristupačne što je moguće većem brojugrađana. Primjeri reaktivnih i interaktivnih metoda za “pružanje informacija” dati su u sekciji3.2, u tabeli 7.

Savjeti za fasilitacijuJavni događaji – poput javnih rasprava, fokus grupa i radionica opisani u ovom priručniku –

zahtijevaju dobro razvijene vještine fasilitacije. Ove vještine su posebno važne na događajima kojiadresiraju kontroverzna pitanja i kada se očekuju konfliktne situacije. Ovdje je nekoliko korisnihsavjeta za fasilitatore:



• Započnite na vrijeme.

• Predstavite se i dajte priliku drugima da se predstave.

• Uvedite osnovna pravila. Na primjer: objasnite kada će se otvoriti mogućnost za postavljanje pi-tanja, naglasite potrebu da se poštuju drugi učesnici, tražite da se isključe mobilni telefoni, itd.

• Objasnite svrhu sastanka (događaja). Predstavite dnevni red (strukturu događaja). Utvrditeda li svi učesnici razumiju šta se od njih očekuje.

• Predstavite paneliste ili prezentatore i vodite računa o vremenu (dužini izlaganja).

• Vodite diskusiju na način koji omogućava da se dođe do rezultata i zaključaka. Recite učesnicima:

o Da postave pitanja ili izlože komentare moderatoru podizanjem ruke i nakon što se pozovuda govore, odnosno, nakon što dobiju mikrofon ukoliko se koristi oprema za ozvučenje.

o Da se predstave lično, te da predstave koju organizaciju ili grupni interes zastupaju.



SAvjEtI ZA PISANjE EFEKtIvNoG oBAvjEštENjA ZA jAvNoSt

Da bi informacija bila kompletna preporučuje se sljedeći sadržaj obavještenja za javnost:

� opis predloženih aktivnosti i tema za predmetni proces odlučivanja;

� Priroda mogućih odluka ili nacrti odluka (nove odluke, promjene u ranije izdatim ekološkim/ okolinskim dozvolama,planovi, usluge);

� organ uprave koji je odgovoran za donošenje odluke (na primjer, poseban odjel ministarstva, regionalna kancelarijadržavne agencije ili jedinica lokalne samouprave);

� Pregled cjelokupne procedure odlučivanja – kada procedura započinje, vremenski okvir pojedinih faza (snimanje stanja,obrada dokumenata, donošenje odluke, itd.);

� opcije za učešće javnosti (na koje načine se građani mogu uključiti: radne grupe, sastanci, okrugli stolovi, podnošenje ko-mentara u pismenoj formi, itd.);

� vrijeme i mjesto planiranih javnih rasprava;

� Podaci o organu uprave od kojeg se mogu dobiti relevantne informacije ili lokacija na kojoj su dokumenti dostupni zajavni uvid. to znači:

(a) organ uprave može obezbijediti dodatne informacije ili dati odgovore na specifična pitanja ukoliko to javnost traži (toje obično organ uprave na lokalnom nivou ili organ koji je nadležan za donošenje konačne odluke);

(b)lokacija na kojoj se mogu pregledati detaljne informacije i dokumentacija o predmetu odlučivanja (na primjer, kod or-gana uprave na lokalnom nivou, u biblioteci, i slično.);

� Podaci o organu uprave ili drugom zvaničnom tijelu kojem se mogu dostaviti komentari ili pitanja, vremenske odredniceza podnošenje komentara i pitanja (što znači do kada se komentari mogu dostaviti i do kada će biti obrađeni);

� Podaci o tome koje informacije o životnoj sredini su raspoložive, a relevantne za predmet odlučivanja (lista dokumenata idrugih materijala koji su dostupni za javni uvid).

o Da mogu postaviti ograničen broj pitanja (odredite koji je to broj).

o Da pitanja upute odgovarajućoj osobi u toku diskusije.

• Pobrinite se da svi dobiju priliku da govore.

• Budite spremni da upravljate konfliktima ukoliko se pojave, da kontrolišete neprihvatljivo pon-ašanje i spriječite izlaganja koja nisu relevantna s obzirom na cilj događaja.

• Događaj završite time što ćete napraviti kratki pregled zaključaka i navesti naredne korake.

Savjeti za organizovanje javnog uvidaJavni uvid je zakonska obaveza u BiH i organi vlasti redovno koriste ovu tehniku učešća

građana. Dobro je nastaviti koristiti javni uvid kao osnovnu, tzv. reaktivnu, tehniku u kombinacijisa interaktivnim tehnikama.

Priprema:• Razmotrite najbolji oblik komunikacije sa ciljnim grupama – letci, posteri, web stranice, velika

slova (npr. ako su ciljna grupa starije osobe), audio sadržaji. Uvijek je preporučljivo koristitiviše različitih oblika komunikacije.

• Materijal bi trebalo razviti i distribuirati u saradnji sa građanima koji su ranije koristili uslugeili učestvovali u srodnim procesima. Preporučuje se da materijali budu što jednostavniji.

• Faza planiranja je od velike važnosti. Ispravljanje grešaka je skupo kada se već odštampaju ve-like količine materijala.

• Razmotrite višestruke kanale za distribuciju materijala prema ciljnim grupama: dostava poštom,distribucija u poštanskim sandučićima, oglasne ploče, distribucija preko interesnih grupa u za-jednici, distribucija na javnim mjestima (poput zgrade opštine), online izdavaštvo.

• Objavite obavještenje da bi se javnost informisala o tome gdje se može preuzeti dokumentacija,koji kanali komunikacije su na raspolaganju i koji su rokovi za dostavljanje komentara.

Nakon javnog uvida:• Dokumentujte sve pristigle komentare i ažurirajte informacije o osobama/organizacijama koje

su dostavile komentare.

• Analizirajte primljene komentare i odaberite one koji su relevantni i koje bi trebalo uvrstiti ukonačnu odluku. Dobro bi bilo u ovom koraku obezbijediti stručnu podršku, naročito ukolikoje potrebna specifična ekspertiza koja ne postoji unutar institucije.

• Sačinite izvještaj o cjelokupnom procesu i dostavite povratnu informaciju nejefikasnijim putemdo osoba i organizacija koje su dostavile komentare i široj javnosti.



Savjeti za organizovanje javnih raspravaJavne rasprave omogućavaju direktni kontakt i interakciju između učesnika. Ovi događaju

predstavljaju jedinstvene prilike da građani ostvare neposredni dijalog sa predstavnicima vlasti, štoje jedan od primarnih motivatora za građane da se uključe u proces odlučivanja.

Priprema:• Objavite dnevni red prije događaja, kako bi se javnost upoznala o tome šta i na koji način se

planira diskutovati.

• Pripremite moderatora za sesije i informišite ga/je o tome ko su ključni predstavnici određenihstavova među potencijalnim učesnicima, ko su lideri u interesnim grupama i drugi ključni ak-tivisti koji se očekuju na događaju.

• Pobrinite se da moderiranje bude na visokom nivou. Nemojte raditi sa neiskusnim modera-torima ili predavačima ukoliko je u pitanju kontroverzna tema javne rasprave.

• Mapirajte ključne aktere i pobrinite se da svi dođu na raspravu. Preliminarna registracija jedobar način da se planira događaj i procijeni broj učesnika, iako treba uzeti u obzir da se dostaučesnika pojavi bez prethodne registracije.

• Obezbijediti osvježenje ukoliko je moguće.

• Pobrinite se da lokacija bude lako pristupačna i dobro označena. Pripremite dodatne stolice zaneočekivano veliki broj učesnika.

• Pobrinite se da osobe u invalidskim kolicima i osobe sa drugim vrstama potreba imaju dovoljnoprostora da pristupe sali i učestvuju u raspravi.

• Organizujte adekvatnu komunikacijsku podršku: mikrofone, pomoć za osobe sa problemima sluha.

• Raspored sjedenja kao u učionici je dobar za veći broj učesnika, ali može uticati na stvaranjeimpresije o podjeli “mi i oni”. Razmotrite alternative.

• Odredite osobu koja će voditi zapisnik, a koja dobro razumije predmet javne rasprave.

U toku javne rasprave:• Osoblje: Pobrinite se da svaki član osoblja koje organizuje događaj nosi pločice sa imenima

kako bi ih učesnici mogli lako prepoznati. Takođe se pobrinite da osoblje poznaje lokaciju(uključujući toalete i izlaze za slučaj opasnosti).

• Odredite osobe koje će dočekivati učesnike koji zakasne na događaj, kako bi se što manje omet-ala diskusija. Možete rezervisati nekoliko stolica u zadnjim redovima za one koji zakasne.

• Pripremite prezentacije na laptopu i provjerite da li prezentatori znaju da koriste opremu zaprojektovanje.

• Bolje je da govorite direktno prema učesnicima nego da čitate tekst sa slajdova.



• Nemojte prezentovati velike količine informacija, nego radije dodajte informacije na zahtjevučesnika.

• Nemojte koristiti akronime i tehnički žargon.

• Provjerite da li je veličina fonta u prezentaciji dovoljno velika da se može čitati iz svih dijelova sale.

• U diskusiji priznajte kada nešto ne znate, ali izrazite spremnost da pronađete odgovor.

• Pripremite formular za povratnu informaciju, tako da učesnici koji ne budu imali priliku daizraze svoje mišljenje mogu napisati komentare i dostaviti ih na kraju rasprave.

• Zaključivanje rasprave: Zahvalite se učesnicima i predavačima. Tražite od učesnika da ostaveformulare za povratnu informaciju. Precizirajte naredne korake. Obavijestite učesnike o tomekako i kada mogu dobiti povratnu informaciju sa rasprave.

Nakon javne rasprave:• Napišite koncizan zapisnik; navedite zaključke sa sastanka i zaduženja za pojedine osobe ili

organe. Ukoliko nešto nije jasno, tražite dodatne informacije od moderatora ili predavača.

• Dostavite zapisnik ili ga objavite na način koji je objašnjen učesnicima javne rasprave.

Savjeti za organizovanje fokus grupaPošto fokus grupa podrazumijeva učešće relativno malog broja ljudi i odabranu grupu aktera,

najbolje je da se ova tehnika primjenjuje kao segment šireg procesa konsultacija.

Priprema• Identifikujte cilj fokus grupe.

• Pažljivo definišite pet ili šest pitanja, što je dovoljno za sesiju u trajanju 1-2 sata. Pitanja trebaformulisati na način koji omogućava lakše dolaženje do željenog rezultata u fokus grupi: tre-bate saznati da li je novi prijedlog (odluka ili plan) prihvatljiv za stanovništvo, na koji način pri-padnici ciljne grupe prioretiziraju opcije ili kako gledaju na razloge za i protiv novog prijedloga.

• Odabir učesnika: Fokus grupe se obično organizuju sa 6-10 učesnika koji imaju nešto zajed-ničko, poput pripadnosti istoj starosnoj grupi, interesnoj grupi, i sl. Pokušajte da odabereteljude koji se međusobno ne poznaju. Što je grupa sličnija po starosnoj strukturi, polu ilidruštvenoj grupi, komunikacija će biti jednostavnija.

• Potencijalne učesnike pozovite na sastanak. Zatim im pošaljite pozivnicu sa prijedlogomdnevnog reda, vremenskim rasporedom rada i listom pitanja za diskusiju.

• Planirajte da dostavite primjerak izvještaja o fokus grupi svakom učesniku i obavijestite ih daće se to učiniti.

• Otprilike tri dana prije fokus grupe, pozovite svakog učesnika i podsjetite na termin.



• Vremenski raspored: planirajte sastanak u trajanju 1-2 sata tako da se učesnici mogu odazvatičak i u toku radnih sati. Razmislite o sljedećem prijedlogu za dnevni red: uvodna riječ i poz-dravljanje učesnika, prezentovanje dnevnog reda, pregled ciljeva sastanka, upoznavanje sa os-novnim pravilima, uvodno izlaganje, pitanja i odgovori, sumiranje osnovnih tačaka iz diskusijei najava narednih koraka.

• Lokacija i osvježenje: Organizujte fokus grupu na lokaciji na kojoj će se ljudi osjećati opušteno.Preduzmite napore da sesiju organizujete u blizini mjesta na kojem učesnici rade ili stanuju. Naprimjer, prostorije mjesne zajednice su pogodna lokacija ako su učesnici građani sa područja temjesne zajednice.

U toku fokus grupe:• Postavite stolice tako da se svi učesnici mogu međusobno vidjeti. Ukoliko je moguće, napravite

kartice sa imenima učesnika.

• Efektivna moderacija je veoma važna. Ukoliko je potrebno, angažujte spoljnjeg eksperta.

• Definišite osnovna pravila. Na primjer: a) zadržite fokus na osnovnu temu; b) odaberite pravimomenat u diskusiji da se uključite; c) svi bi trebali da poštuju mišljenja drugih; g) ne postojetačni i netačni odgovori.

• Snimajte sastanak diktafonom ili video kamerom ili odredite nekoga da vodi zapisnik. Pre-poručljivo je voditi zapisnik na klasičan način, jer se neki učesnici mogu protiviti snimanju.

Nakon fokus grupe:• Nacrt zaključaka, odnosno izvještaj sa fokus grupe, se sačini i dostavi svim učesnicima na komentare.

Savjeti za organizovanje radionicaRadionice treba dobro pripremiti da bi se dublje obradila tema o kojoj se odlučuje sa većom

grupom učesnika. Radionice je preporučljivo organizovati za dugoročne procese odlučivanja,poput strateškog planiranja, prostornog planiranja, izgradnje velike infrastrukture (autoput, i sl.).

Priprema• Treba preduzeti napore da se za radionice obezbijedi učešće ljudi koji imaju uticaj ili važnije

pozicije u lokalnim mrežama ili organizacijama.

• Broj učesnika može biti u rasponu od 30–100 na svakoj radionici.

• Sa učesnicima je dobro organizovati pripremni sastanak prije radionice.

Planiranje sesije• Konsultanti se često angažuju za inicijalno organizovanje i pripremne sastanke.



• Učesnike je pogodno smjestiti da sjede za okruglim stolovima, po 5-10 učesnika, kako bi seizbjegao hijerarhijski raspored.

Fasilitacija u toku sesijeProces ima sljedeće faze:

• Kratak uvod – da bi se objasnio kontekst i ciljevi događaja. Razmotrite da radionicu otvoriosoba koja po prirodi svog posla može imati uticaj na odlučivanje, odnosno, osoba koja uživaugled među učesnicima. Voditelj radionice, zapisničari i druge osobe koje organizuju događajmogu se odabrati iz različitih organa ili sektora, čime se pokazuje razumijevanje o potrebiuključivanja različitih aktera.

• Stručne prezentacije su neophodne kako bi se prezentovale tehničke informacije i studijeslučaja, sa ciljem generisanja novih ideja i novih pristupa. Prezentatori mogu uz pomoć vizuel-nih ili verbalnih metoda pokazati primjere sličnih procesa kako bi se stimulisalo kreativnorazmišljanje.

• Diskusije se organizuju za okruglim stolovima i vode se bilješke ili se snima kamerom. Učesniciza svakim stolom biraju vođu tima i prezentatora. .

• Može se otvoriti prostor za pitanja i odgovore prije završne sesije u kojoj grupe prezentujurezultate rada.

Nakon sesije• Nacrt izvještaja sa radionice se sačini i proslijedi učesnicima na komentare, po mogućnosti u

roku od 2-3 sedmice nakon radionice.

Savjeti za korištenje društvenih medijaKorištenje online mreža je dobra tehnika za podizanje interesa građana o pitanjima o kojima

se odlučuje i za iniciranje diskusije. Potrebno je imati na umu da se uz pomoć različitih medija us-postavlja komunikacija sa različitim ciljnim grupama.

Priprema• Pitanja za diskusiju moraju se pažljivo pripremiti. Pitanja moraju biti zanimljiva i pobuditi in-

teres korisnika. Međutim, pitanja ne bi trebala zvučati smiješno pošto ih ciljne grupe neće sh-vatiti ozbiljno.

• Dodatni materijali se mogu razviti i objaviti online na sličan način kao i za javni uvid. Za dugoročneprocese preporučljivo je kreirati bazu podataka sa korisnim dokumentima na internetu.

• Potrebno je organizovati ljudske resurse: podrška za upotrebu informacionih i komunikacionihtehnologija se mora obezbijediti za cijeli process, te profesionalni koordinator i moderator diskusije.

• Odluka o tome koje društvene medije treba koristiti može se donijeti na osnovu vrste identi-



fikovanih ciljnih grupa. U okviru raspoloživih resursa, treba razmotriti korištenje nekoliko vrstadruštvenih medija.

Nakon online diskusije:• Dokumentujte sve primljene informacije, komentare i pitanja.

• Analizirajte informacije i odaberite one koje su relevantne i treba ih uvrstiti u konačnu odluku.Preporučljivo je obezbijediti ekspertsku podršku u ovom koraku (što podrazumjeva angažo-vanje spoljnih stručnjaka, ako je potrebno).

• Sačinite izvještaj o cjelokupnom procesu i objavite ga kao povratnu informaciju putem istihdruštvenih medija koji su korišteni za diskusiju.

izazovi učešća javnosti17

Nije moguće postići konsenzusNe može se garantovati da će se kroz učešće svi složiti oko konačne odluke. Realno je organi-

zovati učešće javnosti sa ciljem da se prezentuje problem i pokuša postići konsenzus na kraju. De-taljna analiza aktera je najvažniji korak za identifikaciju interesa pojedinih strana i odabiroptimalnih tehnika za konsultacije. Pošto se konflikti nekada ne mogu izbjeći, veoma je važno dase organizuje stručno moderiranje da bi se minimizirao uticaj konfliktnih situacija (poput znača-jnog probijanja roka ili obustave cijelog procesa).

Prije nego se uključe u odlučivanje, građani bi trebali shvatiti da su pozvani da daju komentare,ali ograni vlasti zadržavaju nadležnost za donošenje konačne odluke.

Nedovoljno pridavanje značaja učešću javnostiI pored činjenice da učešće javnosti nije novi demokratski koncept u BiH, neki zvaničnici os-

jećaju prijetnju prilikom otvaranja prema javnosti, a neki nerado uzimaju u razmatranje komentaregrađana u odnosu na komentare stručnjaka. Veoma je važno da se prevaziđu takvi stavovi i istin-ski vrednuju mišljenja javnosti.

Građani nisu motivisani za učešćeGrađane je teže motivisati za učešće u procesima strateškog planiranja nego u odlučivanju o

problemima u njihovoj neposrednoj okolini. Takođe je uobičajeno da se intenzivnije učešće ost-varuje u kontroverznim pitanjima, kada ljudi osjećaju da su njihovi interesi ugroženi i tada se čestojavljaju sa oprečnim stavovima. Vlasti trebaju biti svjesni da je moguće prevazići problem niskemotivacije građana time što će se primjenjivati različite tehnike i kreativni pristupi, poput otvorenihdana, fokus grupa, mapiranja u zajednici, izložbi, društvenih medija, itd. Više informacije oraspoloživim tehnikama nalazi se u tabeli 7.



Građani imaju nerealna očekivanja Građani često imaju utisak da učešće javnosti može dovesti do brzih promjena. Ukoliko se žel-

jene promjene ne dese, građani postaju frustrirani, gube povjerenje u vlasti i motive za učešće ubudućim procesima. Stoga je važno da se o procesu objave tačne i jasne poruke, da se planiraju re-alni rezultati i vremenski okvir za vidljive promjene.

Učešće javnosti zahtijeva dodatno vrijemeLogično je da proces odlučivanja uz učešće javnosti traje duže od

procesa odlučivanja koji se oslanja isključivo na mišljenja eksperata.Međutim, dugoročne koristi od učešća nadoknađuju duže vremenskeokvire u periodu donošenje odluka. Ukoliko se process planira pravovre-meno i detaljno, učešće javnosti neće uticati na vremenski okvir.

Za učešće javnosti potrebno je planirati resurseResursi se moraju planirati i specificirati u planu učešća javnosti. Fi-

nansijska sredstva su potrebna za organizovanje različitih događaja,štampanje materijala i angažovanje stručnjaka. Pored finansija,potrebno je planirati ljudske i materijalne resurse. Postoje tehnike kojetroše manje resursa, poput online konsultacija, terenskih posjeta,okruglih stolova, itd. Imajući u vidu da efekti učešća javnosti prevazi-laze rezultate postignute u okviru pojedinačnih procesa odlučivanja,naročito u smislu jačanja društvenog kapitala i integracije zajednice,investiranje u resurse potrebne za učešće smatra se efektivnim.



PrIMjEr 5

U toku izrade Prostornog plana u doboj jugu došlo je do nekoliko situacija u kojima su interesne strane – općina, vijećnici, građani iprivrednici – zastupali oprečne interese.

Građani mjesne zajednice Matuzići, nekoliko vijećnika i predstavnika privatnog sektora koji su zainteresovani za ulaganja na tom po-dručju, zahtijevali su od načelnika, općinskih organa i od Kantonalnog zavoda za urbanizam i prostorno uređenje da sjeverni dioopćinske teritorije namijene za poslovnu zonu, a ne za poljoprivredu. Nadalje, podnesen je prijedlog da se brdovito područje uopćini kategoriše kao poljoprivredno zemljište pošto je pogodno za uzgoj voća i stoke. Uzimajući u obzir broj građana koji seuključio u konsultacije, argumente koji su navedeni u prilog novim prijedlozima, izraženu motivaciju građana za odbranu svojih pri-jedloga, kao i mogućnost da vijećnici ne usvoje prostorni plan sa nepopularnim rješenjima, odgovorne osobe u općini doboj jug suizgradile uvjerenje da arhitekte treba da preduzmu sve raspoložive mjere da udovolje zahtjevima građana.

ova inicijativa je pokrenula proces pregovora između lokalnih vlasti, kantonalne i entitetske vlade o pravnim opcijama za promjenukategorizacije zemljišta. Eksperti iz Kantonalnog zavoda su razumjeli interese građana i bili su spremni da uvrste odluku vlasti u doku-ment prostornog plana. Na kraju su interesi građana i poslovnog sektora bili uvaženi u ovom slučaju.

� Koncept uključivanja korisnika upružanje usluga, tzv. ko-produkcija,je bio okosnica sistema upravljanjaotpadom koji je uspostavljen uopštini Petrovo. Slabi opštinskikapaciteti za pružanje uslugakompenzovani su zahvaljujućiuključenju građana u akcije čišćenjajavnih površina. Iz ovog primjerapredstavnici uprave i vlasti mogunaučiti da radni doprinos građana zadobrobit zajednice dugoročnodoprinosi jačanju društvenog kapitala.

Pravo na žalbuTreći stub Aarhuske konvencije, “Pristup pravdi”, je mehanizam kojim se garantuje primjena

prava i izvršavanje obaveza iz Konvencije. Strane Konvencije imaju obavezu da obezbijede efektivnasudska i druga pravna sredstva za one čija se prava krše ili čiji su interesi ugroženi. To praktičnoznači, da svaka Strana Konvencije mora na nacionalnom nivou da obezbijediti pristup sudu ili dru-gom nezavisnom i nepristrasnom tijelu koje je uspostavljeno u skladu sa zakonom.

Pravo na žalbu može se realizovati u tri vrste situacija prema članu 9. Konvencije, a to su: (i)kada se krši pravo na pristup informacijama; (ii) kada se krši pravo na učešće; i (iii) kada se krše do-maći zakoni vezani za zaštitu životne sredine.

Svako lice ima pravo na žalbu ukoliko se njegov zahtjev za informaciju zanemari, djelimično iliu potpunosti odbije iz neopravdanih razloga, ukoliko dobije neadekvatan odgovor ili iz drugog ra-zloga zahtjev nije procesiran u skladu sa članom 4. Konvencije. U vezi prava na učešće, predstavnicizainteresovane javnosti imaju pravo da pokrenu postupak za preispitivanje i meritorne i procedu-ralne zakonitosti odluke, radnje ili propusta u skladu sa članom 6. Konvencije ili domaćim za-konima i drugim propisima.

Slučajevi vezani za kršenje prava na učešće mogu se pojaviti u sljedećim situacijama:

• Ako nije objavljeno obavještenje o proceduri odlučivanja;

• Ako sredstva komunikacije koja su korištena za objavu obavještenja nisu bila dovoljna da biinformaciju primili oni na koje se proces odlučivanja odnosi;

• Ako je obavještenje objavljeno u kasnoj fazi procedure;

• Ako obavještenje ne sadrži minimum potrebnih informacija;

• Ako detaljnije informacije o projektu, programu ili planu nisu bile dostupne;

• Ako procedura nije omogućila davanje komentara;

• Ako komentari javnosti nisu uzeti u razmaranje;

• Ako organ nadležan za donošenje odluke nije u stanju da objasni razloge zašto određeni ko-mentar nije bio uvršten u konačnu odluku;

• Ako konačna odluka nije objavljena u predviđenom roku ili nije uopšte objavljena;

• Ako objavljena odluka ne sadrži obrazloženje za donošenje.

U navedenim situacijama u Bosni i Hercegovini predstavnici zainteresovane javnosti imajupravo na podnošenje žalbe višim nivoima vlasti (drugostepena instanca), Ombudsmenu za ljudskaprava u BiH i sudovima, a u specifičnim slučajevima može se podnijeti i krivična prijava18.

Pravni okvir u BiH, a naročito zakoni koji regulišu slobodan pristup informacijama19 i zakoni zazaštitu životne sredine sadrže odredbe kojima se garantuje pravo na žalbu (primjer u tekstu koji slijedi).



Endnotes12 direktiva vijeća Evrope 96/61/EC od 24.09.1996. godine o integralnoj prevenciji i kontroli zagađenja (IPPC

direktiva) usvojena 1996. godine. direktiva ima četiri amandmana. Prvi amandman je ojačao učešće javnostiu skladu sa Aarhuskom konvencijom. direktiva je 2008. godine. dobila kod directive 2008/1/EC EvropskogParlamenta i vijeća od 15.01.2008. godine o integralnoj prevenciji i kontroli zagađenja. IPPC direktivu će07.01.2014. godine zamijeniti direktiva 2010/75/EU o industrijskim emisijama. više informacija o EU andAarhuskoj konvenciji može se pronaći na stranici: http://ec.europa.eu/environment/aarhus/legislation.htm

13 reference za ove zakone nalaze se u naslovu literatura i korisni linkovi u ovom priručniku.14 Idem15 Izvor: “Učešće javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša”, UK, 2000. dostupno na www.unece.org/env/-

pp/newcastle.handbook.html, www.communityplanning.net16 Izvor: “Učešće javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša”, UK, 2000. dostupno na www.unece.org/env/-

pp/newcastle.handbook.html, www.communityplanning.net17 Izvor: “Učešće javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša”, UK, 2000. dostupno na -newcastle.hand-

book.html, www.communityplanning.net 18 Krivična prijava može se podnijeti u slučajevima kada određana radnja pruža osnovanu sumnju da je došlo

do izvršenja krivičnog djela propisanog Krivičnim zakonom, odnosno radi zaštite osnovnih prava i sloboda.19 Zakon o slobodi pristupa informacijama u rS sadrži odredbe kojima se utvrđuje pravo na žalbu u slučaje-

vima kada javni organ odbije zahtjev za informacijama, ali s tim da je javni organ zakonom obavezan da dopi-som obavijesti podnosioca zahtjeva, a sam dopis po svojoj prirodi ne predstavlja pravni akt na koji se možeizjaviti žalba drugostepenom organu.

20 Procedura izdavanja okolinske dozvole za Fabriku cementa u lukavcu bila je pilot aktivnost u projektu“jačanje kapaciteta u provođenju Aarhuske konvencije i podrška razvoju Prtr sistema u zemljama jugois-točne Evrope” u Bosni i Hercegovini.



odrEdBE ZAKoNA o ZAštItI oKolIšA FEdErACIjE BoSNE I HErCEGovINA vEZANE ZA PrAvo NA žAlBU

član 38.Pravo žalbe

Podnosilac zahtjeva čiji zahtjev za dobijanje informacija nije razmatran, neopravdano odbijen, da je na njega u potpunosti ilidjelomično neadekvatno odgovoreno, ima pravo pokrenuti postupak preispitivanja odluke pred drugostepenim organom, uskladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.

član 39.Predstavnici zainteresirane javnosti koji su učestvovali u prvostepenom postupku imaju pravo da ulože žalbu protiv odluke ilidijela odluke.Predstavnici zainteresirane javnosti pored prava učestvovanja u postupcima izdavanje dozvola i procjene uticajana okoliš imaju pravo, ukoliko se neko ponaša suprotno okolinskim principima iz okolinskih zakona, pokrenuti postupak za-štite svojih prava pred nadležnim sudom.

Nakon provođenja postupka iz stava 2. ovog člana sud može:

� naložiti pravnim i fizičkim licima da preduzmu sve neophodne sanacione mjere, uključujući obustavu određenih aktivnostii/ili plaćanje šteta;

� obavezati pravna i fizička lica da izvrše uplatu naknade u Federalni fond za zaštitu okoliša;

� naložiti privremene mjere.



1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6


okolišna dozvola za fabriku cementa lukavac20

Pozadina: Fabrika cementa Lukavac (FCL) je vodeći proizvođač portland i zidarskog cementau Bosni i Hercegovini. FCL je 2006. godine podnio zahtjev za okolinsku dozvolu Ministarstvuokoliša i turizma FBiH. Stručna komisija Ministarstva je posjetila FCL i zatražila amandman naPlan aktivnosti FCL-a kao poseban zahtjev u okviru procedure za izdavanje okolinske dozvole. Udecembru 2010. Godine, FCL je dostavio dopunjen Plan aktivnosti gdje je posebna pažnjaposvećena postepenom smanjenju emisija zagađivača i usklađivanju poslovanja sa najboljimraspoloživim tehnologijama i najboljim praksama. Plan aktivnosti predviđa korištenje otpadnih au-tomobilskih guma kao alternativno gorivo za klinker peć u fabrici, uključujući probni rad peći samonitoringom – mjerenjem emisija. FCL je sačinio plan za probni rad pogona za spaljivanje(klinker peći) sa tri vrste alternativnih goriva: otpadne automobilske gume, otpadna mineralnaulja i filtracijski kolač iz rafinerije nafte. Izdavanje okolinske dozvole za fabrike cementa propisanoje Zakonom za zaštitu okoliša FBiH. Suspaljivanje guma je takođe regulisano Pravilnikom ouslovima za rad pogona za spaljivanje otpada.

Količina otpadnih guma za suspaljivanje bila bi 1,0 t/h, što bi smanjilo korištenje fosilnih gorivaza 10%. Akreditovana konsultantska kompanija OČOT iz Slovačke procijenila je opremu FCL-a i potvrdila da njene tehničke i tehnološke performanse omogućavaju proizvodnju sa emisijamakoje potpadaju pod pragove vrijednosti sigurnog suspaljivanja otpadnih guma kao alternativnoggoriva. Ministarstvo je odobrilo Plan aktivnosti, uključujući Plan za korištenje alternativnih goriva,u maju 2011. godine.

Socijalni i zdravstveni aspekti: U slučaju nekontrolisanog upravljanja otpadom, spaljivanjeguma može uzrokovati zagađenje vazduha (gusti dim u okolnom području može sadržavati za-gađivače štetne po ljudsko zdravlje) i tla (otpadne tečnosti na bazi ulja mogu kontaminirati tlo,površinske i podzemne vode). Spaljivanje guma takođe može biti prijetnja obližnjim izvorištimasa štetnim kontaminantima kao što su olovo i arsen koji se nalaze u uljastim tekućinama. Stogagrađani mogu biti opravdano zabrinuti zbog ozbiljnih uticaja na zdravlje koji se mogu pojaviti uprocesu suspaljivanja guma.

Cilj učešća javnosti: FCL ima veliki interes da informiše stanovništvo općine Lukavac o radupreduzeća. Ministarstvo okoliša i turizma FBiH je opredijeljeno da dosljedno primijeni predmetnizakon, odnosno, da se konsultuje sa građanima i uvrsti njihove komentare u konačnu odluku.

Ciljne grupe: Ministarstvo okoliša i turizma FBiH je nadležno za izdavanje okolinske dozvole iza upravljanje cjelokupnim procesom. Interesne strane su: FCL u ulozi operatera, odnosno, investitora;Općina Lukavac; stanovništvo Općine Lukavac, naročito vlasnici imovine i stanovnici naselja u bliziniFCL-a koje predstavljaju članovi savjeta mjesnih zajednica; i lokalne okolišne nevladine organizacije.


dobre prakse učešća javnosti u odlučivanju o pitanjima životne sredine

Primjenjene tehnike učešća javnosti: Uvid javnosti: U skladu sa Zakonom o zastitu okolišaFBiH javni uvid je bio otvoren 30 dana, u periodu od 15.02. do 15.03.2011. godine. Obavještenjeo javnom uvidu je bilo objavljeno na web stranici Ministarstva okoliša i turizma FBiH. Skraćenaverzija Plana aktivnosti FCL-a je bila dostupna u toku javnog uvida (objavljena na web straniciMinistarstva), a puna verzija ovog dokumenta je bila dostupna u prostorijama Ministarstva u Sara-jevu. Nije bilo pismenih komentara prema Ministarstvu okoliša i turizma FBiH. Osim javnoguvida, ne postoji zakonska obaveza da Ministarstvo organizuje druge vidove učešća javnosti, poputjavne rasprave.

Prezentacija na sjednici Općinskog vijeća: FCL je učinio napore da prezentuje informacijeo namjerama da dobije okolišnu dozvolu na sjednici Općinskog vijeća koja je organizovana u pros-torijama Fabrike 03.06.2011. godine. Vijećnici su dali pozitivnu ocjenu za napore FCL-a.

Pored prezentacije vijećnicima, FCL je objavio opširan članak o procesu na lokalnom web por-talu lukavac-x.ba. FCL je takođe organizovao “Dane otvorenih vrata” i ovi događaji su bili dobraprilika da se javnost pravovremeno obavijesti i pripremi za učešće u ranim fazama procesa.

Resursi: Vrijeme i ekspertiza osoblja u Ministarstvu FBiH i FCL-u; prostor za sastanke iprezentacije; medijska pokrivenost.

Postignuća: Zajednički napori Ministarstva FBiH i FCL-a na informisanju građana o pro-cesu i omogućavanju društvene prihvaćenosti projekta za suspaljivanje alternativnih goriva kon-tinuirano traju. Od velike je važnosti činjenica da su Ministarstvo FBiH i FCL spremni datransparentno objave rezultate probnog rada. FCL je bio otvoren prema javnosti još od ranih fazaprocesa putem redovnog organizovanja dana otvorenih vrata i informisanjem na medijima i webstranici. Na taj način FCL je uspio da sistematski izgradi imidž društveno odgovornog preduzećai da kontinuirano uvjerava građane da će ozbiljno uzeti u obzir sva socijalna i zdravstvena pitanja.Vijest objavljena na web stranici FCL-a 16.07.2013.g. (www.fclukavac.ba/information) sadrži de-talje o trenutnom statusu procesa.

Plan učešća javnosti koji je kreiran za ovaj proces nalazi se u tabeli 8.

d o B R e P R a K S e U č e š ć a j av n o S T i U o d l U č i va n j U o P i Ta n j i M a ž i v o T n e S R e d i n e


PrIMjEr 6

Fabrika cementa lukavac upućuje obavještenje da je na osnovu Zaključka Federalne ministrice okoliša i turizma i date Saglas-nosti Fabrici cementa lukavac za probni rad klinker peći u skladu sa Planom rada uz korištenje alternativnih goriva i alterna-tivnih sirovina, u FCl dana 15. jula 2013. godine počeo probni rad uz redovni vlastiti kontinuirani monitoring emisija u zrak, teuz vanjski monitoring putem ovlaštene nezavisne institucije.Probni rad, u okviru kojeg će biti izvršeno suspaljivanje više vrsta alternativnih goriva (rabljena ulja, ostaci od prerade nafte,tekstil i koža iz auto industrije) će trajati do kraja jula.Shodno datoj saglasnosti, operator je dužan da prekine suspaljivanje ukoliko se putem monitoringa utvrdi da su emisijeprekomjerne u odnosu na zakonom propisane parametre za ovu vrstu postrojenja. Podaci o mjerenjima će biti objavljeni na web stranici Fabrike cementa lukavac i na web stranici Federalnog ministarstvaokoliša po okončanju probnog perioda.



tABElA 8. Plan Učešća javnoSTi – iZdavanje oKolišne doZvole Za fcl

faZe U PRoceSU ciljne gRUPe aKTivnoSTi Kanali vReMenSKi PoTReBniiZRade Plana KoMUniKacije RoKovi ReSURSi (ljUdSKi,UPRavljanja finanSijSKi, oTPadoM MaTeRijalni)

• Informisati • općina lukavac • Pismena • januar - februar • FCl;javnost sa mjesnim; komunikacija Ministarstvo FBiHo zakonskim zajednicama (dopisi);uslovima fokusu: lukavac Informacije na+ informisati o Grad, Bokavići, web stranicamaprocesu + pitati Modrac i Bistarac. Ministarstva FBiH,javnost koji • lokalni Nvo-i FCl-a i općine;su poželjni načini • opšta javnost • objavljivanjeza buduću • relevantna članaka ukomunikaciju ministarstva FBiH dnevnim novinama;

(samo informisati) • Sastanci sa savjetima mjesnih zajednica;

• dani otvorenih vrata

• opcija: omogućitijednom predstavniku Nvo-a učešće u komisiji (savjetodavna uloga)

• odobrenje plana aktivnosti FCl-a, na osnovu nalaza komisije Ministarstva okoliša i turizma FBIH

• javne konsultacije • lokalna tv

• Pristup pravdi • lokalni Nvo-iopćina (mjesne zajednice)

• Izdavanje • februar - mart • Ministarstvo FBiH;okolišne • FCldozvole

Izrada lokalnog Plana upravljanja otpadom u lukavcu Pozadina: U aprilu 2011. godine rukovodstvo općine Lukavac je donijelo odluku da se pris-

tupi izradi Plana upravljanja otpadom. Stručna podrška je bila na raspolaganju u okviru projekta“Pravo građana BiH na zdravu životnu sredinu” koji je finansirala EU u periodu 2011-201221. Par-ticipativna izrada Plana upravljanja otpadom je podrazumijevala dva paralelna procesa: (i) tehničkoplaniranje koje je radio općinski tim uz pomoć eksperta za upravljanje otpadom; (ii) učešće javnostiu planiranju, što je podrazumjevalo različite oblike interakcije između lokalnih aktera i obezbi-jedilo je ulazne informacije za cjelokupan proces planiranja. Ove aktivnosti su u skladu sa Za-konom o upravljanju otpadom FBiH i Zakonom o principima lokalne samouprave FBiH.

Najvažnije postignuće u okviru Projekta predstavlja činjenica da su uspostavljeni mehanizmiza primjenu Aarhuske konvencije na lokalnom nivou. U skladu sa odredbama Konvencije kreiranaje baza podataka sa okolišnim dokumentima, koja je javnosti dostupna putem internet, kao i Up-utstvo za učešće javnosti u odlučivanju. Učešće javnosti je organizovano u ranim fazama izradePlana upravljanja otpadom, javnost je pravovremeno informisana o svim važnim događajima uprocesu, a komentari građana su uzeti u obzir i uvršteni u finalne verzije plana.

Cilj učešća javnosti: Pravovremeno informisati lokalne aktere u Lukavcu o svim važnim ko-racima u izradi Plana upravljanja otpadom; uključiti lokalnu javnost u dizajniranje mjera i pro-jekata u Planu upravljanja otpadom.

Ciljne grupe: Građani Lukavca, djeca u osnovnim školama, predstavnici sela (ruralnih mjes-nih zajednica), privatni sektor/biznisi, javno komunalno preduzeće, zainteresovani NVO-i, javneinstitucije.

Primijenjene tehnike za učešće javnosti:

• Lokalni NVO-i su bili upoznati sa procesom zahvaljujući edukativnim aktivnostima (ra-dionicama) koje su započele prije izrade plana upravljanja otpadom. U toku procesa NVO-i suučestvovali u svim važnim aktivnostima koje su organizovane u skladu sa planom učešćajavnosti (vidi tabelu 9.). Njihovi prijedlozi i komentari su prikupljeni u toku izrade plana i utoku javnih rasprava o nacrtu plana. Zahvaljujući tome plan upravljanja otpadom u Lukavcusadrži specifične socio-ekonomske mjere koje su od interesa za lokalne NVO-e, prvenstvenomjere vezane za edukaciju, podizanje svijesti i komunikaciju sa javnošću o pitanjima otpada.

• Lokalni NVO-i su uz pomoć spoljnjih stručnjaka razradili poglavlje o socio-ekonomskim as-pektima koje je uvršteno u plan upravljanja otpadom. Ovo je veoma važan korak u jačanju os-jećaja vlasništva NVO-a nad planom.

• Sastanci sa rukovodstvom nekoliko mjesnih zajednica omogućili su uvid u aspekte koji su odvelikog značaja za građane u ruralnim područjima gdje postoji interes za korištenje uslugaprikupljanja otpada. U toku izrade plana, predstavnici općine i NVO-a su se sastali sačlanovima savjeta mjesnih zajednica i identifikovali su prioritete za poboljšanje usluga vezanihza otpad u selima. Najvažniji aspekti se odnose na: interes ruralnog stanovništva da učestvujeu edukacijama o otpadu, građani su spremni da plate za kvalitetne usluge (npr. redovan odvozotpada), ali obračun tarifa se mora promijeniti (npr. proporcionalno broju članova domaćin-stva, a ne isti paušalni iznos za svako domaćinstvo), postoji interes da se iskoristi potencijal



iskorištenja otpadnih frakcija, naročito kroz komposting. Ovi prijedlozi su uvršteni u plan up-ravljanja otpadom.

• Javni uvid je organizovan objavljivanjem nacrta plana na općinskoj web stranici, podjelomštampanih primjeraka nacrta plana mjesnim zajednicama i obezbjeđenjem pristupa javnostinacrtu plana u zgradi općine.

• Javne rasprave o nacrtu plana su bile organizovane na transparentan i odgovoran način na ci-jelom području općine Lukavac, u periodu februar – mart 2012. godine. Ukupno je održanošest javnih rasprava (pet u ruralnim mjesnim zajednicama i jedna u urbanom centru općine)uz učešće oko stotinu građana. Komentari sa javnih rasprava su omogućili općinskom timu damjere i projekte u planu podesi u skladu sa stvarnim potrebama i interesima stanovništva.

Resursi: Administrativna i logistička podrška za pripremu pres-konferencije, saopštenja za medijei okruglog stola; finansije za organizovanje radionica (prostor, osvježenje, predavači, promotivni ma-terijal); ekspertiza za predavanja u školama i žiri za ocjenu najboljih likovnih radova. Većina ovihresursa je bila obezbjeđena u okviru Projekta, tj. uz podršku donatora. Ukoliko vlasti odluče da samepreduzmu ovakav proces, moraju prethodno osigurati sredstva za učešće javnosti u Budžetu.

Postignuća: Realizovane aktivnosti su bile mnogo intenzivnije od onoga što zakoni propisujuu smislu obaveza za učešće javnosti i konsultovanje sa ekološkom NVO-ima u izradi lokalnog planaupravljanja otpadom. Rezultat sveukupnih napora ogleda se u primjeni Aarhuske konvencije nalokalnom nivou putem sljedećih mehanizama:

• U skladu sa članom 5. stav 3. Aarhuske konvencije vlasti „... će osigurati da okolišne informa-cije budu progresivno raspoložive u elektronskim bazama kojima javnost može lako pristupitiputem javnih telekomunikacionih mreža. ...“ U Projektu su prikupljeni relevantni lokalni, kan-tonalni, entitetski i državni dokumenti i u korisnički prilagođenim formatima objavljeni su nazvaničnoj web stranici općine Lukavac (lukavac.ba). Plan upravljanja otpadom, kao i velikibroj drugih korisnih dokumenata, može se pronaći u ovoj bazi podataka.

• U skladu sa članom 7. Aarhuske konvencije, u ovom Projektu je kreirano uputstvo za učešćejavnosti. Time je omogućeno transparentno uključenje građana u proces izrade planova. Up-utstvo i plan učešća javnosti su inkorporirani u finalni dokument Plana upravljanja otpadomkoji je odobren na sjednici Općinskog vijeća. To je ujedno i preduslov za potpunu institu-cionalizaciju ovog člana Konvencije, a ovo iskustvo ostaje na raspolaganju Općini za budućeprojekte. Nadalje, u toku cjelokupnog procesa izrade plana, javnost je pravovremeno in-formisana o svim ključnim momentima u procesu i imali su na raspolaganju razumne rokoveza pripremu komentara (član 6, stav 3. Konvencije). Kroz uključenje zainteresovanih nevla-dinih organizacija i mjesnih zajednica učešće javnosti je započeto u ranim fazama procesa „...kada su sve opcije otvorene i može se desiti efektivno učešće javnosti.“, u skladu sa članom 6, stav4. Konvencije. Naposljetku, komentari koji su prikupljeni na javnim događajima uzeti su u raz-matranje od strane članova općinskog tima i rukovodstva Općine čime je ostvaren uticajjavnosti na Plan upravljanja otpadom.

Plan učešća javnosti napravljen za ovaj proces nalazi se u Tabeli 9.





tABElA 9. Plan Učešća javnoSTi – iZRada Plana UPRavljanja oTPadoM U lUKavcU

faZe U PRoceSU iZRade Plana ciljne gRUPe aKTivnoSTi UPRavljanja oTPadoM

• donošenje odluke o izradi Plana upravljanja otpadom od strane Načelnika

• Informisanje javnosti o početku • Građani općine lukavac • Kratka informativna kampanja u izrade Plana upravljanja otpadom saradnji sa nevladinim

organizacijama

• Edukacija javnosti o pitanjima • Građani općine lukavac • Edukativna kampanja u saradnji otpada i pravu na učešće • Učenici osnovnih škola sa nevladinim organizacijama

• osnivanje tima za izradu Plana upravljanja otpadom i analiza aktera

• Izrada Nacrta Plana upravljanja otpadom (analiza stanja, definisanje ciljeva i plana aktivnosti)

• Prikupljanje podataka i konsultacije • Predstavnici MZ • Sastanci sa predstavnicima vijeća MZsa interesnim stranama • Biznis sektor • okrugli sto sa predstavnicima najvećih

• jKP rad privrednih subjekata i Nvo-a,• Sastanci sa rukovodstvom jKP rad

• Finalizacija Plana upravljanja otpadom i otvaranje javnih rasprava

• javne rasprave o Prijedlogu Plana • Građani općine lukavac • Pisanje i objavljivanje obavještenja upravljanja otpadom • Zainteresovane Nvo-e • Pozivi na adrese pojedinih aktera

• Mjesne zajednice • održavanje javnih rasprava (šest)• javne institucije • Pisanje i objavljivanje zapisnika sa• Biznis sektor javnih rasprava



tABElA 9. Plan Učešća javnoSTi – iZRada Plana UPRavljanja oTPadoM U lUKavcU

Kanali KoMUniKacije vReMenSKi RoKovi PoTReBni ReSURSi (ljUdSKi, finanSijSKi, MaTeRijalni)

• Konferencija za štampu • April – maj 2011 • Načelnik (za učešće na konferenciji• vijest na web stranici općine i MdPi za štampu)• radionica sa Nvo-ima • Administrativna i logistička podrška

za pripremanje konferencijeobavještenja za medije

• Finansije za organizovanje radioniceza Nvo-e (prostor, osvježenje, ekspertiza)

• okrugli sto sa predstavnicima najvećih • Septembar – novembar 2011 • Administrativna i logistička podrškaprivrednih subjekata i Nvo-a na temu: za pripremanje okruglog stolaPravilno upravljanje otpadom • Ekspertiza za predavanja u školama i

• Ulična kampanja ocjenu likovnih radova,• takmičenje u likovnim radovima za • Finansije za organizovanje svih učenike osnovnih škola događaja (prostor, osvježenje,

• Predavanja za eko-sekcije u 3 ekspertiza/ predavači, honorari zaosnovne škole volontere, promo materijal)

• distribucija promotivnog materijala • maj – novembar 2011 • Uspostavljanje timova za sastanke • Sastanci u MZ,• Pismena komunikacija (zapisnici sa • Administrativna i logistička podrška

sastanaka, itd.) za pripremanje okruglog stola• Finansije za organizovanje svih događaja (prostor, osvježenje, ekspertiza/predavači, promo materijal)

• obavještenja o javnoj raspravi putem • januar – februar 2012 • Administrativna i logistička podrška web stranica (općina, lukavac-x.ba), za organizovanje javnih rasprava,oglasne ploče općine, oglasnih ploča • voditelj (fasilitator) i zapisničar

Endnotes21 više informacija dostupno je na web stranici organizacije koja je implementirala projekat:

www.mdpinicijative.ba



tABElA 9. Plan Učešća javnoSTi – iZRada Plana UPRavljanja oTPadoM U lUKavcU (naSTavaK)

faZe U PRoceSU iZRade Plana ciljne gRUPe aKTivnoSTi UPRavljanja oTPadoM

• javni uvid • Građani općine lukavac • Pisanje i objavljivanje obavještenja/• Zainteresovane Nvo-e dostavljanje na adrese pojedinih• Mjesne zajednice aktera• javne institucije • Prikupljanje komentara i • Biznis sektor odgovori na upite

• Pisanje i objavljivanje povratne informacije

• Uvrštavanje komentara građana; Izrada Prijedloga Plana upravljanja otpadom i usvajanje na ov

• realizacija Plana upravljanja otpadom (monitoring i evaluacija)

• redovno izvještavanje javnosti o • Građani općine lukavac • Sastavljanje izvještaja (informacija) napretku u realizaciji za javnost

• objavljivanje informacija



tABElA 9. Plan Učešća javnoSTi – iZRada Plana UPRavljanja oTPadoM U lUKavcU (naSTavaK)

Kanali KoMUniKacije vReMenSKi RoKovi PoTReBni ReSURSi (ljUdSKi, finanSijSKi, MaTeRijalni)

• obavještenja o javnom uvidu putem • januar – februar 2012 • Administrativna i logistička podrškaweb stranica (općina, rtv lukavac, za organizovanje javnog uvida, Soda live, lukavac-x.ba), oglasne ploče • Kontakt osoba za upite, prikupljanje

• općine, oglasnih ploča u mjesnim i analizu komentara i pisanje zajednicama, itd. povratne informacije

• Povratna informacija o komentarima aktera će se distribuirati istim kanalima

• objavljivanje informacija putem web • od usvajanja plana (mart 2012.) • Administrativna podrška za pisanjestranica (općina, lukavac-x.ba), nadalje izvještaja (informacija) i njihovooglasnih ploča u zgradi općine i u objavljivanje resorna služba umjesnim zajednicama, općinskog • općini, službenik za informisanjebiltena (ako postoji), lokalnih medija (rtv lukavac, Soda live), itd.



1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6


Građani obično imaju interes da se uključe u odlučivanje, ali često nemaju dovoljno znanja otemama koje su predmet odlučivanja i o građanskim pravima. U organizacijama civilnog društvagrađani prepoznaju kolektivne interese i, na osnovu toga, iniciraju kolektivne aktivnosti i zago-varaju promjene. Stoga je uloga civilnog sektora od velikog značaja za razvoj okolišne demokratije.

Organizacije civilnog društva mogu jačati aktivizam primjenjujući neke od predloženih strategija:

• Biti dobro informisan: Organizacije civilnog društva se trebaju informisati o vrstama odlukakoje vlasti planiraju donijeti, opcijama za učešće i pravu na pristup pravdi. Stoga trebaju pratitinajave vlasti o novim odlukama, čitati lokalne novine i internet portale, analizirati izvještaje oimplementaciji važnih strategija i planova, umrežavati se sa drugim organizacijama i razmjen-jivati vijesti. Jedino dobro informisane organizacije mogu ponuditi relevantne ideje za processodlučivanja i reagovati ukoliko se krši Aarhuska konvencija, odnosno, ukoliko vlasti uključegrađane u kasnim fazama procesa, ostave kratke rokove, ne dozvoljavaju pristup relevantniminformacijama, ne objavljuju finalne odluke ili izvještaje o učešću javnosti, itd.

• Kontinualno razvijati kapacitete za formiranje mišljenja i predlaganje ideja: Tematskaznanja su veoma važna za potpuno razumijevanje problema zaštite životne sredine i njihovihuticaja. Organizacije koje raspolažu sa više znanja spremnije su da se uhvate u koštac sa kom-pleksnim procesima, poput procjene uticaja na životnu sredinu, strateške procjene uticaja naživotnu sredinu i drugih procedura koje prate projekte većeg obima. Građani kao pojedinci sučesto obeshrabreni da se uključe u takve procese. Efektivno učenje može se raditi putem po-hađanja seminara i radionica, razmjene iskustava sa drugim organizacijama, čitanja literature,pregledanja edukativnih video sadržaja, itd. Kada organizacije civilnog društva pokažu da imajukapacitet za formulisanje relevantnih prijedloga, vlasti će dobiti potvrdu da su procesi učešćajavnosti važni koliko i tehnički dio procesa.

• Sticati znanja i vještine koje će omogućiti adekvatno uključivanje u procese učešća napoziv vlasti: Pored tematskih znanja o predmetu odlučivanja, organizacije civilnog društva bitrebale poznavati zakonske opcije za učešće i konkretne planove vlasti o vrstama događaja zaučešće javnosti. To znači da organizacije moraju poznavati sadržaj pojedinih zakona i redovnoprovjeravati informacije plasirane putem lokalnih medija, javnih oglasnih ploča, biltena, in-ternet portala, itd. Na taj način pravovremeno će se doći do informacije o tome da vlasti plani-raju organizovati javnu raspravu ili javni uvid ili kombinaciju nekoliko različitih događaja. Uskladu sa primljenim informacijama, predstavnici civilnog društva će se pripremiti za učešće iliće zahtijevati od vlasti da organizuju javne događaje ukoliko otkriju da vlasti izbjegavaju uključi-vanje građana. Ukoliko vlasti nisu otvorene za učešće javnosti, organizacije civilnog društva


Savjeti nevladinim organizacijama za efektivnouključivanje u procese odlučivanja

moraju poznavati opcije koje su im na raspolaganju za pristup pravdi. Nekada će morati an-gažovati pravne stručnjake. Naposljetku, potrebno je naglasiti da predstavnici civilnog društvaimaju pravo da podnesu komentare, ali odgovornost za donošenje konačnih odluka je u rukamavlasti. Sa ovim saznanjima, predstavnici civilnog društva ne bi trebali da razviju nerealna očeki-vanja od cjelokupnog procesa.

• Sarađivati sa svim društvenim akterima: Partnerstva sa akterima iz javnog i privatnog sektorai sa drugim organizacijama civilnog društva mogu biti efektan način za rješavanje problema. Or-ganizacije i pojedinci bi trebali nesebično razmjenjivati informacije i tražiti saradnju sa drugimakako bi uspostavili partnerske odnose i koalicije sa akterima sa kojima dijele mišljenja i interese.

• Inicirati akcije za razvoj zajednice: Na osnovu poznavanja lokalne situacije, organizacijecivilnog društva trebaju biti proaktivne u iniciranju akcija za poboljšanja. Na primjer, ako vlastine reaguju adekvatno u slučajevima zagađenja ili degradacije životne sredine, organizacijecivilnog društva bi trebale inicirati akcije.

• Poštivati različitosti: Organizacije civilnog društva trebaju promovisati i otvarati prostor zanediskriminaciju i poštivanje različitosti. Ovo je važan preduslov za njegovanje partnerstava izajedničke akcije sa drugim akterima u zajednici.

• Tražiti od izabranih zvaničnika da snose odgovornost za odluke koje donose: Ukoliko or-ganizacije civilnog društva posjeduju informacije o odlukama i planovima vlasti, trebaju pratitiprimjenu tih dokumenata. Za kvalitetno praćenje, često je potrebno posjedovati specifičnuekspertizu, pa se stručnjaci moraju pravovremeno angažovati. Ukoliko se primjete neregularnosti,organizacije civilnog društva treba da poduzmu akcije i zahtijevaju poboljšanja putem slanjadopisa vlastima, davanja izjava za medije, otvaranja diskusija na društvenim mrežama (online), itd.

S av j e T i n e v l a d i n i M o R g a n i Z a c i j a M a Z a e f e K T i v n o U K l j U č i va n j e U P R o c e S e o d l U č i va n j a



1 2 3 4 5 61 2 3 4 5 6


Sadržaj ovog priručnika ohrabruje predstavnike javne uprave da gledaju naprijed – da se dobroorganizuju i planiraju, ali i da budu fleksibilni, hrabri i kreativni u planiranju učešća javnosti sa cil-jem da donose što bolje odluke.

Međutim, u određenim momentima, neophodno je pogledati unazad. Kraj svakog događaja iliprocesa učešća javnosti je momenat da se zastane i pregleda šta se događalo – da se analiziraju ko-mentari, sačine izvještaji i dostave povratne informacije učesnicima. Važnost povratne informacijese ne može preuveličati, jer je to najvažniji signal za javnost da neko uzima u razmatranje njihovekomentare i da cijeni njihove napore. Smatra se da je pružanje povratnih informacija ključna strate-gija za izgradnju povjerenja javnosti prema vlastima.

Kada se odluka donese, ponovo je dobro pogledati unazad i evaluirati cjelokupan proces. Ko-risno je izvući lekcije o postignućima, faktorima uspjeha i neuspjeha. U idealnom slučaju, naučenelekcije će omogućiti organizovanje efikasnijih i efektivnijih procesa učešća javnosti u budućnosti.

literatura i korisni linkovi• Aarhuska konvencija (tekst) dostupna online na: http://www.unece.org/env/pp/treatytext.htm . Bosna i

Hercegovina je pristupila Aarhuskoj konvenciji 15.09.2008. godine (“Službeni glasnik BiH – Međunarodniugovori”, broj: 8/08.)

• Priručnik za primjenu Aarhuske konvencije. UNECE. drugo izdanje, april 2013. dostupan online na:http://www.unece.org/environmental-policy/treaties/public-participation/publications.html

• Priručnik “Učešće javnosti u odlučivanju o pitanjima zaštite životne sredine”. (naslov originala: “Public Par-ticipation in Making local Environmental decisions. the Aarhus Convention Newcastle Workshop. GoodPractice Handbook“). the UK department of the Environment, transport and the regions. 2000. dostupanonline na: www.unece.org/env/pp/newcastle.handbook.html

• Grupa autora. „Implementacija Aarhuske konvencije: vodič za službenike u regiji Istočne Evrope i Kavkaza”.rEC. 2004. (naslov originala: „Implementing the Aarhus Convention: A User Guide for Public officials in theEastern Europe and Caucasus region”). rEC i royal Haskoning. dostupan online na:http://archive.rec.org/rEC/Programs/PublicParticipation/PublicAwareness/pdf/rUG_off-Eng.pdf

• Grupa autora. „Implementacija Aarhuske konvencije: vodič za civilno društvo u regiji Istočne Evrope iKavkaza”. rEC. 2004. (naslov originala: „Implementing the Aarhus Convention: A User Guide for Civil Soci-ety in the Eastern Europe and Caucasus region”). rEC i royal Haskoning. dostupan online na: http://docu-ments.rec.org/publications/rUG_CS_Eng.pdf

• Grupa autora. “Priručnik za praktičnu primjenu Aarhuske konvencije u Bosni i Hercegovini”. oSCE. 2012. dos-tupan online na: www.aarhus.ba

• radojčić, d. (ur.). Zbornik radova “Provedba Aarhuške konvencije u zemljama jadrana”. Udruga Zelena Istra. 2011.dostupan online na: http://aarhus.zelena-istra.hr/sites/aarhus.zelena-istra.hr/files/Aarhus_zbornik_radova.pdf

• Prvi nacionalni izvještaj o implementaciji Aarhuske konvencije u BiH. 2011. dostupan online na web straniciAarhus centra Sarajevo (http://www.aarhus.ba/en/sekretarijataarhuskekonvencije).

• SECtor Master Class materijali o učešću javnosti, praćenju rada javnih institucija, zagovaranju, komunikacijiu zajednici i zakonskim resursima. dostupni na: http://ftp.rec.org/memberftp/jerome/resource%20Mate-rials/Bosnia-Herzegovina/


Zaključak

Zakoni i relevantni pravni akti u Bosni i Hercegovini• Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj: 28/99.)• Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 32/01. i 48/11.)• Zakon o principima lokalne samouprave FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 49/06.)• Zakon o zaštiti okoliša FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03, i 38/09.)• Zakon o upravljanju otpadom FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03. i 72/09.)• Zakon o zaštiti zraka FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03.)• Zakon o vodama FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03.)• Zakon o zaštiti prirode FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03.)• Zakon o fondu za zaštitu okoliša FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 33/03.)• Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj: 2/06, 72/07, 32/08,

4/10, 13/10. i 45/10.)• Uredba o jedinstvenoj metodologiji za izradu planskih dokumenata FBiH (“Službeni glasnik FBiH”, broj:

63/04. i 50/07.) • Zakon o slobodi pristupa informacijama rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 20/01.)• Zakon o zaštiti životne sredine rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 53/02. i 29/10.)• Zakon o upravljanju otpadom rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 53/02. i 65/08.)• Zakon o zaštiti prirode rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 50/02. i 34/08.)• Zakon o uređenju prostora i građenju rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 40/13.)• Zakon o lokalnoj samoupravi rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 101/04.)• Zakon o zaštitu vazduha rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 124/11.)• Zakon o vodama rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 50/06. i 92/09.)• Zakon o fondu za zaštitu životne sredine rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 51/02. i 53/07.)• Uredba o načinu učešća javnosti u upravljanju vodama rS (“Službeni glasnik rS”, broj: 35/07.)• Zakon o zaštiti životne sredine Brčko distrikt (“Službeni glasnik Bd”, broj: 24/04, 1/05, 19/07. i 9/09.)• Zakon o vodama Brčko distrikt (“Službeni glasnik Bd”, broj: 25/04, 1/05, 19/07, 9/09. i 2/08.)• Zakon o uređenju prostora i građenju Brčko distrikt (“Službeni glasnik Bd”, broj: 29/08.)

Relevantna ministarstva u Bosni i Hercegovini: • Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH: http://www.mvteo.gov.ba • Ministarstvo okoliša i turzima FBiH: http://www.fmoit.gov.ba • Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju rS: http://www.vladars.net

Korisni web linkovi (po abecednom redu):• Aarhus Centre Sarajevo: www.aarhus.ba • Centar za ekologiju i energiju tuzla: www.ekologija.ba• Centar za životnu sredinu Banja luka: http://czzs.org/, https://www.facebook.com/CentarZaZivotnuSredinu • regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu (rEC): www.rec.org, www.rec.org.ba• Web stranica Aarhuske konvencije: www.unece.org/env/pp/welcome.html• Aarhus Clearinghouse: http://aarhusclearinghouse.unece.org/• UNECE: www.unece.org • Web stranica o Aarhuskoj konvenciji pri Evropskoj komisiji: http://ec.europa.eu/environment/aarhus/legis-

lation.htm• Water Core (platforma za razmjene o pitanjima nestašice vode i sušnih perioda na regionalnom i lokalnom

nivou za sve evropske regije): http://www.watercore.eu/• Web resurs o planiranju u zajednici: www.communityplanning.net

Z a K l j U č a K


Regionalni centar za okoliš/životnu sredinu za Srednju i Istočnu Evropu (REC) je međunarodna

organizacija posvećena unapređenju životne sredine. REC provodi svoju misiju putem promovisanja

saradnje između vladinih institucija, nevladinih organizacija, poslovnog sektora i drugih aktera u oblasti

zaštite životne sredine, kao i pružanjem podrške slobodnoj razmjeni informacija i učešću javnosti

donošenju odluka koje se tiču životne sredine. REC je osnovan 1990. godine od strane Sjedinjenih

Američkih Država (SAD), Evropske komisije (EC) i Mađarske.

Danas je pravni osnov za djelovanje REC-a Povelja sa 30 strana potpisnica. REC ima mrežu terenskih

kancelarija u 17 zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj Republici, Estoniji,

Mađarskoj, Latviji, Litvaniji, Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumuniji,

Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji i Turskoj. Sjedište REC-a se nalazi u mjestu Szentendre u Mađarskoj.

REC aktivno učestvuje u ključnim globalnim, regionalnim i lokalnim procesima i doprinosi održivim

rješenjima za životnu sredinu unutar i izvan mreže terenskih kancelarija, prenoseći znanja i iskustva u

različite zemlje i regije.

Donatori REC-a u posljednjim godinama su Evropska komisija i vlade Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i

Hercegovine, Bugarske, Češke Republike, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Japana, Bivše

Jugoslovenske Republike Makedonije, Malte, Nizozemske, Norveške, Poljske, Srbije, Slovačke, Španije, Švedske,

Švajcarske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i druge međuvladine i privatne institucije.


Documents

Priručnikoučešćujavnostiu odlučivanjuuoblastiživotnesredinedocuments.rec.org/.../PriruYnik_o_uYeYYu_javnosti_u.pdf · 2017-10-05 · Uvod 10 PrIrUčNIK o UčEšćU jAvNoStI