Poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnoj razini IPA2007/HR/16/IPO/001-020201

Priručnik za provedbu istraživanja malih i srednjih poduzeća: metodologija, upute i akcijski plan

IPA Program Europske unije za Hrvatsku

Ovaj projekt financiran je sredstvima

Europske unije

Projekt provodi ACE International

Consultants i suradnici

1

PRIRUČNIK ZA PROVEDBU ISTRAŽIVANJA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA:

METODOLOGIJA, UPUTE I AKCIJSKI PLAN

(Zadaci 2.3., 4.2. i 4.3.)

2

Sadržaj

1.0. Uvod ................................................................................................................................................. 3

2.0. Preciziranje ciljeva istraživanja ......................................................................................................... 4

2.1. Preciziranje istraživačkog pitanja .................................................................................................. 5

2.2. Operacionalizacija ciljeva i ključnih pojmova ................................................................................ 7

2.3. Određenje ciljne populacije ......................................................................................................... 11

3.0. Odabir metode prikupljanja podataka ............................................................................................. 14

3.1. Prednosti i nedostatci telefonskog intervjuiranja ........................................................................ 15

3.2. Prednosti i nedostatci osobnog intervjuiranja ............................................................................. 17

3.3. Prednosti i nedostatci on-line anketiranje ................................................................................... 18

3.4. Prednosti i nedostatci poštanskih anketa ................................................................................... 19

4.0. Uzorkovanje .................................................................................................................................... 21

4.1. Vrsta i reprezentativnost uzorka ................................................................................................. 21

4.2. Veličina uzorka ............................................................................................................................ 24

4.3. Okvir za izbor uzorka .................................................................................................................. 26

5.0. Neki naputci za izradu upitnika ....................................................................................................... 28

6.0. Akcijski plan i terminski okvir .......................................................................................................... 31

3

1.0. Uvod

Projekt „Poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnoj razini“ (Improvement of

Administrative Efficiency on National Level - IAENL) (IPA2007/HR/16/IPO/001-020201)

među svojim ciljevima uključuje pomoć Ministarstvu poduzetništva i obrta (MINPO) u razvoju

i razradi postupaka za redovitu izradu opservatorija malog i srednjeg poduzetništva (MSP),

mjerenje učinkovitosti financijske pomoći koju pruža MINPO te prikupljanje novih, aktualnih

informacija o MSP sektoru putem poslovnih istraživanja. Kako bi se realizirali navedeni

ciljevi, u okviru projekta planirano je provođenje više istraživanja na malim i srednjim

poduzećima (MSP) u svrhu prikupljanja podataka o uvjetima poslovanja tog sektora u

Republici Hrvatskoj te administrativnim i drugim preprekama koje pogoršavaju uvjete

poslovanja.

Kako bi se osigurala dugoročna održivost rezultata projekta, predviđeno je i podizanje

kapaciteta Ministarstva za samostalnu provedbu poslovnih istraživanja među malim i

srednjim poduzećima. Konkretno, u tri zadataka je previđena izrada priručnika sa

metodologijom, uputama i akcijskim planom za provedbu istraživanja u svrhu prikupljanja

poslovnih informacija o MSP sektoru te istraživanja poslovne klime. Navedeno se odnosi na

aktivnosti: 2.3.; 4.2. i 4.3. Predviđeni output aktivnosti 2.3. i 4.2. jest priprema metodologije i

akcijskog plana za provedbu redovitog istraživanja o poslovanju MSP sektora (2.3.), odnosno

redovitog istraživanja poslovnog okruženja (4.2.). Predviđeni ishod aktivnosti 4.3. jest izrada

uputa za implementaciju navedene metodologije. Kako sve tri aktivnosti predviđaju sličan

ishod te kako se ti zadaci i sadržajno slični, pokazalo se najracionalnijim da se ostvarivanje

navedena tri zadatka provede kroz jedinstveni dokument, cjeloviti priručnih za pripremu i

provedbu poslovnih istraživanja na malim i srednjim poduzećima bez obzira na njihov

konkretan cilj, ali s posebnim osvrtom na konkretne ciljeve navedene u zadacima 2.3. i 4.2.

Ovaj dokument predstavlja odgovor na navedene zadatke.

S obzirom na ciljeve istraživanja definiranih u zadacima 2.3. i 4.2., ovaj Priručnik se primarno

odnosi na metodologiju i provedbu kvantitativnih anketnih istraživanja. Priručnik se može

koristiti i za istraživanja koja imaju drugačije ciljeve, ali su praktični primjeri uglavnom vezani

uz istraživanja definirana u zadacima 2.3. i 4.2.

Priručnik je strukturiran prema pojedinim etapama planiranja, pripreme i provedbe

istraživanja. To znači da se najprije obrađuje pitanje preciziranja ciljeva istraživanja, definicije

osnovnih pojmova i njihove operacionalizacije, zatim odabirom metode prikupljanja

podataka, uzorkovanjem te na kraju akcijski plan provođenja istraživanja.

4

2.0. Preciziranje ciljeva istraživanja

IAENL projektom su definirani okvirni ciljevi istraživanja na koje se odnose zadaci 2.3. i 4.2.

Međutim, niti jedan od navedenih zadataka nije u potpunosti precizno definirao ciljeve

istraživanja, pa je stoga u prvoj fazi pripreme istraživanja neophodno preciznije odrediti

ciljeve istraživanja kako bi bilo moguće definirati metodologiju istraživanja. Neovisno o

navedenim konkretnim zadacima, možemo reći da je precizno određenje ciljeva istraživanja

najvažniji korak u pripremi i planiranja svakog istraživanja. Metodologija istraživanja mora biti

prilagođena ciljevima istraživanjima, a ne obrnuto. Stoga nije moguće definirati metodologiju

nekog istraživanja ukoliko ciljevi nisu precizno i adekvatno određeni. Česta je pogreška u

praksi da se najprije implicitno odabere metodologija istraživanja, a tek onda preciznije

razrađuju sami ciljevi istraživanja.

Zadatak 2.3. se odnosi na prikupljanje podataka o MSP sektoru u okviru izrade Opservatorija

malog i srednjeg poduzetništva. Međutim, navedenim zadatkom nije preciznije definirano

koje konkretne podatke je potrebno prikupiti istraživanjem, a koji će se pribaviti iz drugih

izvora. U konačnici se pokazalo kako je većinu potrebnih podataka o malom i srednjem

poduzetništvu za potrebe Opservatorija moguće osigurati iz drugih izvora (Godišnji financijski

izvještaji koji se predaju FINA-i te podaci kojima raspolaže DZS), te kako ne postoji potreba

provedbe posebnog istraživanja kojim bi se prikupili podaci o poslovanju malih i srednjih

poduzeća. No, to ne znači da se u budućnosti neće pojaviti potreba da se Opservatoriji

nadopuni neki dodatni podacima koji nisu sadržani u GFI-ima i drugim redovitim statističkim

izvještajima. Ovisno o konkretnim podacima kojima će biti potrebno nadopuniti Opservatorij,

biti će potrebno na odgovarajući način prilagoditi metodologiju istraživanja.

S obzirom da pri izradi prvog Opservatorija nije bilo potrebe za provođenjem istraživanja u

svrhu prikupljanja osnovnih podataka o MSP-ima, umjesto toga provedeno je istraživanje čiji

su ciljevi znatno konkretniji: evaluacija učinaka i informiranost o potporama malim i srednjim

poduzećima koje dodjeljuje MINPO. Takvo određenje cilja istraživanja značajno je utjecalo

na metodologiju istraživanja i određene ciljne populacije. Da nije došlo do promjene ciljeva,

kao ciljna populacija istraživanja bila bi određena sva mala i srednja poduzeća bez obzira na

pravni oblik, vrstu djelatnosti, iskustvo sa potporama MINPO-a itd. Međutim, kako je u

konačnici određen znatno specifičniji cilj, redefinirana je i ciljna populacija, pa samim time i

pristup uzorkovanju. S obzirom da je kao cilj istraživanja postavljena evaluacija učinaka

dodijeljenih potpora MSP-ima od strane MINPO, kao najvažnija ciljna skupina istraživanja

određena su onda poduzeća koja su u tri godine koje su prethodile istraživanju primila

5

potporu. Na ovom primjeru se jasno vidi na koji način sami ciljevi istraživanja mogu utjecati

na sve druge aspekte metodologije istraživanja.

Kada je u pitanju zadatak 4.3., on se nalazi u okviru aktivnosti „Procjena poslovne klime i

razvoj metodologije za redovitu procjenu poslovne klime u Hrvatskoj“. Međutim, sam pojam

poslovne klime je relativno širok te ga je moguće u praksi interpretirati na različite načine.

Njega je moguće svesti na ocjenu poslovnih očekivanja u narednom periodu ili proširiti na

različite aspekte poslovnog okruženja koji otežavaju ili olakšavaju poslovanje kompanija u

cjelini ili nekog segmenta gospodarstva. Za provedbu istraživanja i definiranje njegove

metodologije od izuzetne je važnosti da li se istraživanjem žele obuhvatiti svi aspekti

poslovnog okruženja (klime) ili samo neki pojedinačni aspekti, odnosno poslovna očekivanja.

U ovom poglavlju su dane upute na koji način provesti preciziranje ciljeva istraživanja i

istraživačkog pitanja te njihovu operacionalizaciju, kako bi cjelokupni nacrt istraživanja i

metodologija bili što detaljnije i preciznije određeni. U ovom poglavlju će biti detaljnije

obrađeni i neki uobičajeni pristupi u operacionalizaciji istraživanja poslovne klime te

istraživanja u svrhu evaluacije učinaka programa potpora malom i srednjem poduzetništvu.

2.1. Preciziranje istraživačkog pitanja

Praktičan način da se preciziraju ciljevi istraživanja jest da se ono što se želi doznati izrazi

kroz jedno ili nekoliko pitanja vezanih uz predmet ili područje istraživanja. To pitanje kroz

kojeg se izražava ono što se želi doznati naziva se istraživačko pitanje. Istraživačko pitanje,

ili više njih, treba formulirati tako da što izravnije i preciznije izražava ciljeve istraživanja,

odnosno ono što se želi doznati. Naravno, sami ciljevi istraživanja izravno ovise o svrsi

istraživanja, što se u ovom kontekstu odnosi na javne politike koje se planiraju formulirati ili

evaluirati temeljem provedenog istraživanja.

U postupku preciziranja ciljeva istraživanja svakako valja prethodno provjeriti što se sve već

zna o predmetu ili temi istraživanja temeljem ranije provedenih primijenjenih ili znanstvenih

istraživanja. Kada su u pitanju znanstvena istraživanja provedena i publicirana u Republici

Hrvatskoj, dobra polazna točka za pretraživanje postojećih spoznaja jest portal Hrčak, na

kojem su objavljeni cjeloviti radovi objavljeni u većini hrvatskih znanstvenih časopisa (vidi na

http://hrcak.srce.hr/). Naravno, prethodno je potrebno provjeriti koji podaci i informacije se

prikupljaju u sklopu redovitih statističkih istraživanja u Republici Hrvatskoj, za što je poželjno

detaljnije pregledati informacije i podatke objavljene na web stranicama ključnih statističkih

institucija u RH: Državni zavod za statistiku, Hrvatska narodna banka, Hrvatska gospodarska

komora i drugi.

6

Kada je u pitanju istraživanje poslovne klime, valja svakako prethodno konzultirati neka

standardizirana globalna istraživanja poslovne klime, koja se u posljednjih 15-ak godina

redovito provode, a njima je sve češće obuhvaćena i Republika Hrvatska. Prije odluke o

provedbi novog istraživanja uputno je provjeriti postoje li potrebne informacije u nekom od

standardiziranih globalnih istraživanja poslovne klime kao što su BEEPS (vidi na

http://www.ebrd.com/pages/research/economics/data/beeps.shtml) i „Enterprise Surveys“

(vidi na http://data.worldbank.org/data-catalog/enterprise-surveys).

Kada je u pitanju mjerenje učinkovitosti potpora malom i srednjem poduzetništvu,

istraživačko pitanje mora sadržavati slijedeće elemente:

Učinak kojih konkretnih potpora se želi utvrditi?

U kojem razdoblju su potpore dodijeljene?

Koja vrsta učinaka se može očekivati u razdoblju od dodjele potpora? Zanima li nas

subjektivni ili objektivni indikatori učinka?

Osim učinaka potpora, koje još informacije želimo doznati? Da li nas zanima

percepcija postupka prijave? Da li nas zanima percepcija postupka odabira poduzeća

i projekata koji će biti financirani?

Da li nas zanima informiranost o samom natječaju te kako se poduzeća informiraju o

programima potpora?

Da li nas zanima po čemu se razlikuju poduzeća koja su prijavljivali projekte za

sufinanciranje od onih koja nisu? Zbog čega neka poduzeća sudjeluju u natječaju

svake godine, a neka nikada?

Kvalitetno postavljeni ciljevi istraživanja i istraživačka pitanja će uključivati odgovore na sva

gornja pitanja.

Kada je u pitanju istraživanje koje ima za cilj dopunu podataka potrebnih za izradu

Opservatorija malog i srednjeg poduzetništva, istraživačka pitanja vezana uz takvo

istraživanje bi svakako trebala sadržavati slijedeće elemente:

Koje sve dodatne podatke o poslovanju malih i srednjih poduzeća želimo uvrstiti u

Opservatorij, a koji nisu dostupni u izvorima na koje se Opservatorij standardno

oslanja?

Imaju li sama poduzeća podatke koje želimo prikupiti? Ako nemaju, da li u razumnom

roku i uz razuman napor mogu prikupiti ili izračunati takve podatke?

Da li nas zanimaju objektivni pokazatelji o poslovanju MSP sektora ili nas zanimaju

subjektivni dojmovi i stavovi?

7

Kada je u pitanju istraživanje poslovne klime, odnosno poslovnog okruženja, kako se

„business climate“ često prevodi, istraživačka pitanja trebaju sadržavati slijedeće elemente:

Da li nas zanima cjelokupno poslovno okruženje ili neki konkretan aspekt poslovnog

okruženja?

Da li nas zanimaju objektivni indikatori poslovnog okruženja (konkretna iskustva,

konkretni troškovi vezani uz pojedine elemente) ili subjektivni dojam?

2.2. Operacionalizacija ciljeva i ključnih pojmova

Nakon preciziranja ciljeva i formuliranja istraživačkih pitanja, slijedeća faza pripreme

istraživanja jest operacionalizacija. Proces operacionalizacije je shematski prikazan na slici

1.

Operacionalizacijom se naziva metodološko-logički postupak kojim se složeni pojmovi i

pojave razlažu na (naj)jednostavnije elemente koji se u stvarnosti mogu opservirati, pa onda i

mjeriti. Naime, u društvenim znanostima operiramo s relativno složenim konceptima,

pojmovima i pojavama koje su najčešće intelektualni konstrukti te ih kao takve nije moguće

izravno opservirati u stvarnosti ili to nije moguće činiti na intersubjektivan način1. Treba imati

na umu da je vrlo malo pojmova i pojava u društvenim znanostima i javnim politika koje je

moguće izravno opservirati i mjeriti, bez „rastavljanja“ na jednostavnije mjerljive elemente.

Da bi mogli utvrditi postojanje tih složenih pojmova i pojava u stvarnosti, odnosno da bi mogli

utvrditi njihova određena obilježja, potrebno ih je razložiti na što jednostavnije elemente koji

se mogu izravno i objektivno promatrati, a to onda znači i na određeni način mjeriti. Postupak

operacionalizacije je ključna faza pripreme svakog istraživanja s obzirom da o ishodima tog

postupka ovise daljnje odluke o izvorima podataka, metodi prikupljanja podataka te samom

sadržaju protokola za prikupljanje podataka (upitnik).

Korak koji prethodni operacionalizaciji jest precizna definicija pojmova koji su obuhvaćeni

istraživačkim pitanjem ili su s njim izravno povezani. Iako nam se često može činiti da su

pojmovi koji su korišteni u istraživačkim pitanjima posve jasni i samorazumljivi, česta je

pojava da različite osobe različito poimaju pojedine pojmove, bilo da su razlike u nijansama

bilo da su značajne. Kako bi se izbjegli nesporazumi između korisnika istraživanja i

istraživača, potrebno je jednoznačno, po mogućnosti napismeno, definirati sve ključne

pojmove. Takva definicija pojmova je pogotovo značajna kako bi se izbjegle kasnije

1 Pod pojmom “intersubjektivno” podrazumijevamo onakvu spoznaju kod koje postoji velika

vjerojatnost da će se više različitih nezavisnih promatrača složiti oko određenog svojstva pojave koja se promatra.

8

pogrešne interpretacije rezultata istraživanja, odnosno kako bi se izbjeglo izvlačenje

pogrešnih zaključaka do kojeg može doći uslijed različitog shvaćanja pojmova.

Osim što sprječava nesporazume između korisnika i istraživača, precizno definiranje

pojmova neophodno je i za njihovu operacionalizaciju. Pojam koji nije jasno definiran nije

moguće prevesti u mjerljive i lako opazive elemente.

Slika 1 – Shema procesa operacionalizacije istraživanja

Kao rezultat postupka operacionalizacije nastaje lista indikatora. Indikatorima se zapravo

nazivaju manifesni, lako opazivi i mjerljivi elementi pojava koje želimo istražiti. Jedna pojava,

pojam ili proces često ne možemo obuhvatiti pomoću samo jednog indikatora nego se oni

razlažu na veći broj indikatora. Koliko će biti potrebno indikatora da bi se neka pojava

obuhvatila i izmjerila ovisi o složenosti pojave.

Indikatore valja formulirati tako da budu jednoznačni, jednostavni, lako opazivi i lako mjerljivi.

Sami indikatori se ne formuliraju kao pitanja za anketni upitnik, nego kao popis informacija i

podataka koje je potrebno prikupiti. Tek ako se pokaže kako je za prikupljanje podataka

potrebno provesti novo zasebno istraživanje, te ako se zaključi kako takvo istraživanje valja

provesti u formi intervjua, tada se prilazi pretvaranju indikatora u pitanja u upitniku (o tome

detaljnije vidi u poglavlju broj 5.)

9

Nakon provedbe istraživanja određeni zaključci i samom pojavi izvode se temeljem

kombiniranja rezultata prikupljenih na svim indikatorima na koje je određeni pojam/pojava

„rastavljena“. Dakle, zaključci o istraživački pitanjima se provode kroz metodološko-logički

proces obrnut od procesa operacionalizacije, a možemo ga nazvati postupkom sinteze

indikatora i rezultata istraživanja.

Tek pošto je izrađena cjelovita lista indikatora pojmova i pojava koje želimo mjeriti možemo

definirati izvore podataka. Naime, indikatori nam određuju koje i kakve podatke želimo

prikupiti, a iz toga proizlazi zaključak gdje se ti podaci nalaze i na koji način ih je potrebno

prikupiti. Kod određivanja izvora podataka potrebno je dati odgovore na slijedeća pitanja:

Da li su nam potrebni podaci koji se već prikupljaju kroz redovita statistička

istraživanja ili financijsko izvještavanje?

Da li su nam potrebni administrativni podaci koje po službenoj dužnosti prikuplja

neko od administrativnih tijela?

Da li su nam potrebni podaci koje se već ne prikupljaju na sistematski način?

Ako su odgovori na sva navedena pitanja negativni, tada zaključujemo kako je potrebno

provesti novo istraživanje prilagođeno ciljevima istraživanja. Da bi smo ovaj postupak

dovršili, potrebno je odgovoriti na neka dodatna pitanja:

Da li poduzeća raspolažu informacijama koji su nam potrebni?

Tko u poduzeću uobičajeno raspolaže informacijama koje su nam potrebne?

Koliko vremena poduzećima treba da prikupe informacije i podatke koji su nam

potrebni?

Ukoliko poduzeće ne raspolaže preciznim podacima, tko u poduzeću bi mogao dati

najinformiranije procjene?

Ako nas zanimaju subjektivne procjene i stavovi, čije procjene i stavovi su

najrelevantniji?

Odgovori na navedena pitanja biti će presudni za odabir metode istraživanja i preciznije

definiranje ciljne populacije.

Opisani proces operacionalizacije možemo praktično prikazati na primjeru istraživanja

poslovne klime. Poslovna klima se uobičajeno definira kao opći uvjeti poslovanja koje

oblikuju svi relevantni faktori koji utječu na poslovanje poduzeća kao što je razvijenost

infrastrukture, stabilnost opskrbe i cijena komunalnih usluga, pravna sigurnost, trajanje

pojedinih administrativnih postupaka i visina troškova povezanih s njima, proširenost

10

korupcije i kriminala, odnos vlasti prema uvjetima poslovanja, dostupnost i cijena

financiranja, dostupnost odgovarajuće radne snage itd.

Iz navedene definicije je vidljivo da se poslovno okruženje složeni fenomen te da ima više

dimenzija koje je potrebno obuhvatiti istraživanjem. Jednako tako, vidljivo je da se osnovni

predmet istraživanja sastoji od objektivnih indikatora ali i subjektivnih procjena. S obzirom na

to da je poslovno okruženje definirano kao složeni fenomen koji obuhvaća više različitih

dimenzija, očito je kako će za svaku od dimenzija biti potrebno razviti zasebne indikatore. Za

primjer ćemo prikazati kako se uobičajeno operacionaliziraju neke od navedenih dimenzija

poslovnog okruženja.

Dimenzija cijena i stabilnost opskrbe komunalnim uslugama se mogu operacionalizirati kroz

slijedeće indikatore:

Broj prekida u opskrbi električnom energijom tijekom perioda od 12 mjeseci

Trajanje prosječnog prekida u opskrbi električnom energijom u satima

Troškovi i štete koje je poduzeće imalo zbog prekida opskrbe električnom energijom u

periodu od 12 mjeseci

Broj prekida u opskrbi vodom tijekom perioda od 12 mjeseci

Trajanje prosječnog prekida u opskrbi električnom energijom u satima

Troškovi i štete koje je poduzeće imalo zbog prekida opskrbe vodom u periodu od 12

mjeseci

Broj prekida u pristupu Internetu u periodu od 30 dana

Trajanje prosječnog prekida u pristupu Internetu u satima

Troškovi i štete zbog prekida u redovitom pristupu Internetu

Subjektivna procjena u kojoj mjeri dostupnost i redovitost opskrbe komunalnim

uslugama utječe na ukupne uvjete poslovanja poduzeća

Treba uočiti da su odabrana tri tipa komunalnih usluga, što je važno ako se istraživanjem

žele obuhvatiti različite djelatnosti, s obzirom na to da različiti komunalne usluge nisu

jednako važne za različite djelatnosti. Također, treba zamijetiti da je poslovno okruženje u

ovoj dimenziji operacionalizirano „negativno“, na način da se prikupljaju informacije o

izvanrednim štetnim događajima koji negativno utječu na redovito poslovanje. Za te štetne

događaje se prikupljaju informacije o učestalosti, razmjerima i financijskim posljedicama.

Naime, ovisno o djelatnosti poduzeća učestalost i razmjeri štetnih događaja mogu imati

različitu razinu financijskih posljedica. Primjerice, ako u nekom poduzeću cijela proizvodnja

ovisi o električnoj energiji, tada će razmjeri posljedica biti znatno veći nego za poduzeće koje

11

može obavljati djelatnost i bez električne energije ili ju može lako nadoknaditi kroz manji

generator.

Iskustva s kriminalom kao dimenzija poslovnog okruženja se uobičajeno operacionaliziraju

na slijedeći način:

Je li poduzeće imalo šteta zbog krađe, vandalizma ili drugih oblika kriminala u

posljednjih 12 mjeseci?

Iznos štete zbog krađe, vandalizma ili drugih oblika kriminala u tom periodu

Ukupni troškovi poduzeća na zaštitu od krađe, vandalizma i kriminaliteta u prošloj

poslovnoj godini

Subjektivna procjena u kojoj mjeri dostupnost i redovitost opskrbe komunalnim

uslugama utječe na ukupne uvjete poslovanja poduzeća

Administrativne prepreke kao dimenzija poslovnog okruženja mogu se operacionalizirati na

slijedeći način:

Je li se poduzeće susrelo sa dužim zastojem u realizaciji poslovne odluke zbog

zahtjeva administrativnog tijela ili određenih administrativnih procedura u posljednjih

12 mjeseci?

Broj situacija u kojima se poduzeće susrelo sa takvim zaprekama

Vrste poslovnih aktivnosti uz koje su bile vezane takve zapreke

Broj radnih sati zaposlenika ukupno potrošenih na otklanjanje zapreka i ispunjavanje

administrativnih obveza

Prosječna cijena radnog sata zaposlenika koji su radili na otklanjanju zapreka i

ispunjavanju administrativnih obveza

Iznos dodatnih troškova (profesionalne i savjetodavne usluge, administrativne

naknade itd.) vezanih uz administrativne zahtjeve i otklanjanje administrativnih

prepreka

2.3. Određenje ciljne populacije

Nakon što su definirani osnovni pojmovi te provedena njihova operacionalizacija, slijedeći

važan korak u određivanju metodologije istraživanja jest određivanje ciljne populacije.

Određivanje ciljne populacije može značajno utjecati na metodu prikupljanja podataka i

pristup uzorkovanju.

12

U kontekstu u kojem je nastao ovaj priručnik podrazumijeva se da su kao šira ciljna

populacija određena mala i srednja poduzeća. No, ovisno o konkretnim ciljevima istraživanja,

od interesa ne moraju biti sva mala i srednja poduzeća nego samo neki segment tog šireg

sektora. Kada je u pitanju sektor malih i srednjih poduzeća, definiranje uže ciljne skupine

moguće je prema više različitih kriterija, odnosno nekoj kombinaciji kriterija:

Pravni oblik – sektor malih i srednjih poduzeća zapravo obuhvaća različite vrste

poduzetnika s obzirom na njihov pravni oblik. Ovaj segment uključuje obrtnike,

slobodne djelatnosti, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, iznajmljivače soba ali i

društva kapitala, kao što su društva s ograničenom odgovornošću ili čak dionička

društva. Ovisno o svrsi i ciljevima istraživanja u nekim situacijama će biti potrebno

obuhvatiti sva mala i srednja poduzeća bez obzira na pravni oblik, dok će u drugim

situacijama biti potrebno u obzir uzeti samo pojedini tip s obzirom na pravni oblik.

Pravni oblik može značajno utjecati s obzirom na unutrašnju upravljačku strukturu,

obveze izvještavanja i način vođenja računovodstva, dok se s obzirom na neke

druge poslovne aktivnosti nužno ne moraju razlikovati, primjerice s obzirom na

potrebe za pojedinim tipovima savjetodavnih usluga ili korištenje nekih vrsta

infrastrukture.

Djelatnosti – Ovisno o svrsi i ciljevima istraživanja možda će istraživanjem biti

potrebno obuhvatiti sva poduzeća bez obzira na djelatnost dok će u drugim

situacijama biti potrebno uzeti u obzir samo određene djelatnosti, odnosno neke

pojedine djelatnosti isključiti. Primjerice, relativno često se u istraživanjima iz ciljne

populacije isključuju poduzeća koja pružaju financijske usluge, s obzirom da se ta

vrsta poduzeća razlikuju od ostalih prema vrsti državne regulativi, stanju na tržištu,

računovodstvenim i fiskalnim pravilima itd. značajno razlikuju od ostalih djelatnosti.

Regionalna distribucija – U nekim situacijama ciljevi istraživanja zahtijevaju da se

ciljna populacija svede samo na jedno područje države, odnosno poduzeća iz jedne

ili nekoliko regija.

Veličina – Postoje određeni ciljevi istraživanja za koje je važno uzeti u obzir samo dio

malih i srednjih poduzeća s obzirom na veličinu. Primjerice, ukoliko se želi provesti

istraživanje o utjecaju radnog zakonodavstva na MSP tada vjerojatno poduzetnici koji

nemaju zaposlenih ili imaju samo nekoliko zaposlenih neće imati jednaku

relevantnost kao dio MSP sektora koji zapošljava značajan broj djelatnika. U

navedenom primjeru kao granica za određivanje ciljne populacije bi mogao biti 20

zaposlenih, s obzirom da Zakon o radu predviđanja različita pravila i procedure

otpuštanja za poslodavce sa više od 20 zaposlenih. Naravno, ovisno o ciljevima

13

istraživanja specifična ciljna populacija se može definirati i s obzirom na visinu

prihoda.

Određeni tip poslovanja ili poslovne strategije – Ovisno o svrsi i ciljevima istraživanja

postoji mogućnost da će biti potrebno uzeti u obzir samo dio MSP s obzirom na

njihove poslovne strategije ili obilježja poslovanja. Primjerice, svrha i ciljevi

istraživanja mogu zahtijevati da se istraživanje provede samo među poduzetnicima

koji su izvoznici ili uvoznici, poduzetnici koji posluju sa velikim poduzećima itd.

Ostali kriteriji – Osim navedenih standardnih kriterija, pojedini ciljevi istraživanja

mogu zahtijevati sužavanje ciljne skupine prema nekim dodatnim kriterijima.

Primjerice, u istraživanju učinkovitosti državnih potpora malim i srednjim poduzećima

takav kriterij jest iskustvo prijave ili iskustvo dodjele potpora poduzeću u određenom

periodu. U istraživanju učinkovitosti državnih potpora MSP sektoru, koje je

provedeno u okviru ovog projekta, u obzir su uzeta poduzeća koja su protekle tri

godine dobila državnu potporu ali i poduzeća koja su se prijavila ali nisu dobila

potporu. Pri određivanju ciljne populacije, dakle presudnu ulogu nisu imali pravni

oblik ili djelatnost, nego osnovni uvjet koji je vezan uz svrhu i cilj istraživanja.

Precizno definiranje ciljne populacije je presudno važno kako bi se prikupili relevantni podaci

s obzirom na ciljeve istraživanja. Provođenje istraživanja na savršeno reprezentativnom

uzorku može rezultirati nerelevantnim podacima ukoliko ciljna populacija nije precizno

određena, odnosno ukoliko je pogrešno određena. Primjerice, beskorisni su podaci o

administrativnim barijerama za izvoz ili uvoz ako većina poduzetnika u uzorku nisu izvoznici

ili uvoznici odnosno nemaju dovoljno iskustva s navedenom tematikom. Također, nema puno

koristi od podataka o inovacijama u razvoj novih proizvoda ako većinu uzorka čine uslužna

poduzeća itd.

14

3.0. Odabir metode prikupljanja podataka

U uvodu smo naznačili da se ovaj priručnik primarno odnosi na kvantitativna anketna

istraživanja. U tom smislu osnovna metoda prikupljanja podataka je određena tim

kontekstom projekta i konkretnih zadataka u okviru kojih je priručnik realiziran. Stoga je u

ovom poglavlju primarno obrađeno pitanje izbora metode provođenja anketnog

strukturiranog intervjua.

Osnovne metode provođenja strukturiranog (anketnog) intervjua su:

Telefonski intervju

Intervju licem u lice ili osobni intervju

On-line anketa

Poštanska anketa.

Odluka o izboru metode prikupljanja podataka ovisi o drugim elementima metodologije, te ju

treba donijeti uzimaju u obzir cjelokupnu metodologiju istraživanja. Elementi metodologije koji

značajno utječu na odabir metode prikupljanja podataka su slijedeći:

Broj indikatora, odnosno podataka koje je potrebno prikupiti – o broju indikatora preko

kojih su operacionalizirani osnovni pojmovi i ciljevi istraživanja ovisi obično dužina

upitnika, što je važan element u odabiru metode istraživanja s obzirom da različite

metode „podnose“ upitnike različite dužine

Tipu indikatora, odnosno podataka koji se prikupljaju – ukoliko se istraživanje

zahtijeva podatke koje poduzeća moraju računati ili interno prikupljati, tada je

nerealno očekivati da se takvo istraživanje može provesti kao telefonsko istraživanje

ili čak osobni intervju, jer poduzeće neće moći u trenutku kada se odbija intervju dati

zahtijevane podatke. U takvoj situaciji primjerenije metode su on-line anketiranje ili

poštanska anketa koje omogućavaju da poduzeće popunjava upitnik u bilo kojem

trenutku kada prikupi ili izračuna tražene podatke. S druge strane, ako od poduzeća

zahtijevamo stavove ili neke jednostavne podatke koje menadžer zna napamet, tada

su telefonski intervju ili osobni intervju primjereni pristupi. Složeni indikatori koji

zahtijevaju kontrolu kvalitete tijekom samog prikupljanja (složenije računsko-logičke

kontrole itd.) mogu diskvalificirati poštansku anketu ili anketu licem u lice.

Obilježja ciljne populacije – neka obilježja ciljne populacije mogu također utjecati na

metodu prikupljanja podataka. Primjerice, ukoliko se istraživanje provodi na sub-

populaciji MSP-a koji su često na putu, istraživanje će biti teško provesti putem

telefonskog intervjua pošto su predstavnici ciljne populacije često izvan ureda. Ako

15

znamo da naša sub-populacija ne koristi Internet ili nema dovoljno informatičkih

vještina, tada je upitna mogućnost provođenja istraživanja putem on-line anketiranja.

Obilježja okvira za izbor uzorka – Okvir za izbor uzorka predstavlja bazu iz koje se

biraju jedinice (poduzeća, menadžeri itd.) koje ulaze u uzorak. Ukoliko u dostupnom

okviru uzorka nemamo podatke o brojevima telefona ili e-mail adresa nego samo

poštanske adrese, tada pri odabiru metode prikupljanja podataka valja procijeniti

vrijeme potrebno za prikupljanje brojeva telefona poduzeća ili e-mail adresa. Ukoliko

se procijeniti da su sredstva potrebna za nadopunu okvira uzorka potrebnim kontakt

podacima velika tada preostaje izbor između osobnog intervjua i poštanske ankete

kao metoda prikupljanja podataka.

Uobičajena stopa odbijanja – Spremnost ispitanika da sudjeluju u istraživanju dijelom

ovisi i o metodi prikupljanja podataka. Prema iskustvima možemo reći da je najveća

stopa odbijanja (a najniža stopa sudjelovanja ili pristanka) kod poštanskih anketa,

zatim kod on-line ankete i telefonskih istraživanja, dok je najmanja kod osobnog

intervjua. Što je veća stopa odbijanja to je teže osigurati reprezentativnost uzorka

(vidi poglavlje 4.)

Osim navedenih metodoloških elemenata za izbor metode prikupljanja podataka svakako

važnu nadopunu čine metodološke i praktične posebnosti svake od metoda prikupljanja

podataka koje su detaljnije opisane u niže navedenim pod-poglavljima. Raspoloživo vrijeme i

resursi su također važan element pri odabiru metode prikupljanja podataka. Naime, različite

metode prikupljanja podataka zahtijevaju i različite tipove i količinu resursa kao te imaju

određene vremenske okvire. Ti zahtjevi su detaljnije opisani u narednih pod-poglavljima.

3.1. Prednosti i nedostatci telefonskog intervjuiranja

Kao glavne prednosti telefonskog intervjuiranja mogu se izdvojiti slijedeće:

Omogućava veću prostoru disperziju uzorka jer prostorna disperzija uzorka ne utječe

na troškove kao u slučaju osobnog intervjuiranja (nema dodatnih troškova putovanja,

a cijene poziva su jednake bez obzira u kojoj županiji osoba živi)

Omogućava potpuno kontrolu kvalitete rada anketara, ukoliko se organizira

anketiranje iz jednog pozivnog centra

Ukoliko postoji osigurana lista telefonskih brojeva, znatno pojeftinjuje provođenje

istraživanja na relativno rijetkim i raspršenim populacijama

Olakšava organizaciju istraživanja jer nije potrebno osigurati mrežu suradnika u cijeloj

zemlji

16

U pravilu, vrijeme potrebno za anketiranje istog uzorka s upitnikom slične veličine je

znatno kraće u slučaju telefonskog intervjua neko kod ostalih metoda, osim

eventualno on-line anketiranja (što ovisi o suradljivosti potencijalnih ispitanika).

Teflonski intervju znatno olakšava upotrebu računala i profesionalnog softvera za

anketiranje u odnosu na osobni intervju, koji onda zahtjeva pribavljanje dovoljnog

broja prijenosnih računala, i poštanske ankete, u kojima je nemoguće korištenje

računalne tehnologije. Upotrebna računala i profesionalnog softvera tijekom samog

prikupljanja podataka ubrzava cijeli postupka (jer nije potreban naknadan unos

podataka), te povećava kvalitetu prikupljenih podataka, jer takvi softveri omogućavaju

provođenje računsko-logičkih kontrola tijekom samog postupka prikupljanja podataka.

Posljedično, troškovi za provođenje telefonskog intervjua su značajno (dvostruko ili

trostruko) niži u odnosu na osobni intervju, ali su viši u odnosu na on-line anketiranje

(ukoliko kod on-line anketiranja nema plaćanja za bazu kontakata). Usporedba s

poštanskim anketama u pogledu troškova nije jednoznačno moguća jer značajno

ovisi o stopi odgovora kod poštanske ankete. U slučaju izrazito niske stope odgovora

kod poštanske ankete, tada je potrebno uložiti značajno veće resurse u podsjećanje i

privolu ispitanika.

Naravno, telefonski intervju ima i određeni nedostataka, pogotovo u usporedbi s drugim

metodama istraživanja:

Postoji određeno ograničenje u pogledu trajanja telefonskog intervjua. Uobičajeno se

smatra da telefonski intervju ne bi trebali značajno prelaziti 15 minuta. To u praksi

znači da je u takvom intervju moguće postaviti 20 do 30 pitanja, ovisno o njihovoj

složenosti. Ukoliko ciljevi istraživanja zahtijevaju veći broj pitanja, tada je očito kako

telefonski intervju nije primjerena metoda prikupljanja podataka.

Telefonski intervju nije primjeren niti za složenija pitanja, koja zahtijevaju veći broj

elemenata, čestica ili nude dužu listu mogućih odgovora.

Općenito, istraživanja koja zahtijevaju dublju koncentraciju ispitanika kroz duže

vrijeme nisu najpogodnija za telefonski intervju.

Naravno, nedostatak telefonskih intervjua jest to što u takvo istraživanje ne mogu biti

uključeni oni ispitanici koji ne koriste fiksni ili mobilni telefon. To nije naročito značajna

poteškoća kod malih i srednjih poduzeća, no kod opće populacije predstavlja

određenu poteškoću jer metoda automatski iz uzorka isključuje određeni dio

populacije, čime se otežava osiguravanje reprezentativnog uzorka.

Općenito, telefonski intervju je još uvijek najčešće korištena metoda prikupljanja podataka.

17

3.2. Prednosti i nedostatci osobnog intervjuiranja

Osobni intervju se dugo smatrao najboljom metodom prikupljanja podataka. Takav stav se

uglavnom temelji na metodološkim prednostima te metode, no ova metoda se sve rjeđe

koristi zbog praktičnih razloga i tehničko-organizacijskih nedostataka. Kao prednosti ove

metode može se izdvojiti slijedeće:

Stopa sudjelovanja je najveća kod ove metode, čime se značajno povećava kvaliteta

uzorka, odnosno značajno olakšava realizacija reprezentativnog uzorka. Također,

nema ograničenja u obuhvatu populacije, kao u slučaju on-line anketiranja (isključeni

oni koji nemaju pristup Internetu) ili telefonskog intervjua (isključeni oni koji ne koriste

telefon). Nadalje, najlakše je osigurati sveobuhvatan okvir za izbor uzorka.

Reprezentativnost uzorka predstavlja jedan od najvažnijih elemenata za osiguravanje

ukupne kvalitete istraživanja, pa se stoga često i daje prednost ovoj metodi

istraživanja.

Koncentracija ispitanika je visoka, pogotovo u usporedbi s telefonskim intervjuom.

S obzirom da postoji izravni kontakt između anketara i ispitanika, moguće je

kontrolirati razini koncentracije i razumijevanja pitanja, te po potrebi dati dodatna

pojašnjenja.

Moguće je koristiti dodatne vizualne pomoćne materijale, kao što su kartice za

pokazivanje itd. što kod telefonskog intervjua nije moguće.

Moguće postavljanje većeg broja pitanja, odnosno prikupljanje veće količine

podataka. Intervju može trajati oko 30 minuta, što znači da upitnik može sadržavati i

do 50 pitanja.

Nedostatci ove metode su uglavnom tehničko-organizacijske prirode:

Ovaj tip istraživanja zahtijeva dobru organizaciju i angažman većeg broja ljudi,

anketara koji će obići veći teritorij na kojem se istraživanje provodi. Obično se smatra

da kod terenskih istraživanja jedan anketar ne može napraviti više od 30-50 anketa, s

obzirom na putne troškove i disperziju ispitanika (ako se radi o nacionalnim

istraživanjima). To znači da je za istraživanje od 1000 ispitanika potrebno pronaći,

trenirati, organizirati i kontrolirati 20-30 anketara. Njihovo treniranje, organiziranje i

kontroliranje zahtijeva određene dodatne troškove.

Ovaj tip istraživanja osim troškova rada anketara uključuje i putne troškove te

troškove distribucije i prikupljanja upitnika.

18

Ovaj tip istraživanja značajno poskupljuje i logistički otežava provođenje istraživanja

uz pomoć računala (Computer assisted personal interviewing - CAPI). Ukoliko se

istraživanje ne provodi uz pomoć računala, tada postoje dodatni troškovi tiska,

distribucije i prikupljanja upitnika te unosa podataka u elektroničku bazu podataka.

Potreban je znatno duži period za realizaciju istog uzorka nego kod telefonskih ili on-

line istraživanja.

Sve navedeno sugerira da ovu metodu valja koristiti samo kod najkompleksnijih i najvažnijih

istraživanja, a u njihovoj realizaciji svakako valja razmotriti angažiranje vanjske agencije.

3.3. Prednosti i nedostatci on-line anketiranje

On-line anketiranje je metoda prikupljanja podataka koja se sve češće koristi zbog svoje

praktičnosti, odnosno relativno malih resursa koji su potrebni za njezinu upotrebu. Ova

tehnologija omogućava gotovo svakom pojedincu koji ima osnovna informatička i

metodološka znanja da relativno brzo i jeftino provede istraživanje. On-line anketiranje je

prema nekim obilježjima, kako prednostima tako i nedostatcima, slično s poštanskim

anketiranjem. Dakle, glavne prednosti ove metode su praktične naravi:

Omogućava provođenje istraživanja uz vrlo male troškove jer pojedinac samostalno,

ukoliko ima potrebna znanja i vještine te dostupan kvalitetan okvir za izbor uzorka,

može provesti istraživanje.

Prikupljanje podataka se nužno provodi uz upotrebu specijaliziranog računalnog

programa (postoji niz besplatnih alata kao što su google forms ili LimeSurvey), što

znači da je automatski proveden unos podataka, te su omogućene računsko-logičke

kontrole.

Moguće je provesti istraživanja koja zahtijevaju relativno veću količinu podataka, jer

se ispitanik može u više navrata vraćati upitniku te ga popunjavati kroz duži

vremenski period. Iz istog razloga ova metoda je, kao i poštanska anketa, pogodna

za prikupljanje podataka koji zahtijevaju određene pripreme radne u poduzeću, kao

što je priprema podataka, izračun itd.

Ova metoda je pogodna za situacije kada više različitih ispitanika u poduzeću trebaju

popunjavati različite dijelove upitnika, što također vrijedi i za poštansku anketu.

Kao i kod poštanske ankete, ispitanik može upitnik popunjavati kada mu najviše

odgovara, čime se osigurava maksimalna koncentracija ispitanika.

Za razliku od poštanske ankete, cijena podsjećanja i dodatnog motiviranja ispitanika

da sudjeluje u istraživanju je niska (dovoljno je poslati e-mail podsjećanja svakih

19

nekoliko dana). Stoga se kod on-line anketa može očekivati nešto veća stopa

odgovora nego kod poštanske ankete.

Nedostatci ove metode prije svega su vezani uz okvir za izbor uzorka, odnosno mogućnost

ostvarivanja reprezentativnog uzorka za relativno veće, masovnije populacije:

Automatski su isključeni oni koji nemaju redovit pristup Internetu, što je kod malih i

srednjih poduzeća manje značajan problem nego kod opće populacije.

Dodatni problem je teška dostupnost kvalitetnog okvira za izbor uzorka, čak i kod

onih ispitanika koji redovito koriste Internet. Naime, za razliku od adresara ulica ili

telefonskih brojeva, adresari e-mail kontakata su znatno rjeđi i slabije kvalitete

(obuhvata). Ovaj problem se može riješiti na način da se kao okvir za izbor uzorka

koriste baze telefonskih brojeva ili drugi registri, te da se onda u drugom koraku

prikupe e-mail kontakti. Također, moguće je postati poziv za sudjelovanje u on-line

istraživanju običnom poštom. No, to sve poskupljuje provođenje istraživanja te

potencijalno smanjuje stopu odgovora. Jedan od načina da se umanji ovaj nedostatak

jest stvaranje vlastitog adresara potencijalnih ispitanika.

Kao i kod poštanskih anketa, nedostatak je i činjenica da je ispitanik sam dok

ispunjava upitnik, što znači da nema od koga tražiti pojašnjenje za određena pitanja.

Također, rizik predstavlja i to što istraživač nema nikakvu kontrolu nad time tko je

doista ispunio upitnik.

Ova metoda je zbog svoje praktičnosti vrlo privlačna te ju treba koristiti, no valja imati na umu

ograničenja koja su vezana uz uzorkovanje, odnosno mogućnost ostvarivanja

reprezentativnog uzorka.

3.4. Prednosti i nedostatci poštanskih anketa

Poštanske ankete su određenom periodu razvoja metodologije istraživanja bile vrlo

proširene, jer su jednostavnije za provođenje i jeftinije u odnosu na osobni intervju. To

naročito vrijedi prije nego što je došlo do masovne penetracije telefona a potom Interneta. S

obzirom na razvoj telefonije i interenta, poštanske ankete se sve rjeđe provode. Prednosti

poštanskih anketa su uglavnom praktične naravi:

Provođenje poštanskog istraživanja može organizirati jedna ili više osoba u relativno

kratko periodu.

Nisu potrebna posebna informatička znanja i vještine.

20

Troškovi provođenja ovog istraživanja su znatno niži u odnosu na telefonska, a

posebice terenska istraživanja.

Kao i kod on-line anketiranja, ova metoda je pogodna kada je potrebno prikupiti veću

količinu složenih podataka, podataka za koje je potrebna priprema itd.

Nedostatci ove metode prije svega su metodološke prirode:

Uobičajena stopa odgovora je izrazito niska, što značajno smanjuje reprezentativnost

uzorka. Stopa odgovora se može na povećati uz podsjećanje ispitanika i poticanje.

Poticaji čak mogu biti u vidu nagradne igre ili neke druge materijalne kompenzacije.

U odnosu na on-line anketiranje, postoje veći vanjski troškovi, kao što su troškovi

poštarine, tiska i unosa podataka.

Nužnost unosa podataka ovu metodu čini organizacijski zahtjevnijom, jer u slučaju

većeg broja upitnika valja organizirati unos podataka koji može zahtijevati veći boj

suradnika i određenu opremu. Unos podataka također produžuje cjelokupni period za

provođenje istraživanja.

Kod ove metode nije moguće korištenje računala i profesionalnih softvera, što

značajno povećava rizik niske kvalitete prikupljenih podataka. Naime, kod poštanskih

anketa je dosta česta pojava da ispitanici preskoče određena pitanja, daju odgovore

na pogrešan način ili daju nekonzistentne odgovore. To predstavlja, uz nisu stop

odgovora, jedna od najveći metodoloških nedostataka ove metode.

S obzirom na navedeno, ovu metodu valja koristiti samo u situacijama kada niti jedna druga

metoda nije prikladna ili provediva uz raspoložive resurse.

U konačnici možemo sumirati da je telefonski intervju optimalan pristup u situacijama kada

nemamo pretjerano opsežna istraživanja, koja zahtijevaju složena pitanja i podatke koji nisu

već raspoloživi, a postoje određena financijska sredstva za angažiranje profesionalne

agencije za anketiranje. On-line anketiranje je pristup koji je optimalan u situaciji kada nema

raspoloživih resursa, ali postoji relativno kvalitetan okvir s listom kontakata i e-mailova ciljne

populacije. Terenska istraživanja valja koristiti samo kada se radi o vrlo složenim i važnim

istraživanjima, dok poštanske ankete valja koristiti u situacijama kada su resursi ograničeni,

populacija koju želimo anketirati ne koristi Internet ili ne možemo doći do adresara, a upitnik

je opsežan.

21

4.0. Uzorkovanje

4.1. Vrsta i reprezentativnost uzorka

Istraživanja provodimo na uzorku naprosto zbog toga što je većina populacija koje nas

zanimaju prevelike, pa bi bilo ili nemoguće ili neracionalno pokušati prikupiti podatke od svih

elemenata neke ciljne populacije. Međutim, bez obzira na to što istraživanje provodimo na

uzorku, mi želimo nešto doznati o cijeloj populaciji. Da bismo na temelju podataka

prikupljenih na uzorku mogli nešto zaključiti o cijeloj populaciji, uzorak mora imati određena

svojstva, odnosno mora zadovoljavati određene karakteristike.

Glavno svojstvo koje uzorak mora zadovoljiti da bi se na temelju njega moglo zaključivati o

populaciji naziva se reprezentativnost. Reprezentativnost podrazumijeva zahtjev da uzorak

treba odražavati strukturu ciljne populacije prema svim ključnim obilježjima. Uobičajeno se

kaže da „uzorak treba biti populacija u malom“ (vidi sliku 2).

Slika 2 – Prikaz odnosa između uzorka i populacije

Da bi mogli dizajnirati reprezentativan uzorak, potrebno su dva elementa:

Moramo odrediti koja su to bitna obilježja prema kojima uzorak mora biti

reprezentativan za populaciju – prema kojim obilježjima struktura uzorka treba

odgovarati strukturi populacije ovisi o predmetu istraživanja (što se istražuje). Naime,

22

uzorak mora biti usklađen sa strukturom populacije prema onim obilježjima za koja

pretpostavljamo da značajno utječu na predmet istraživanja. Primjerice, ako

pretpostavljamo da na iskustva s administrativnim preprekama utječe djelatnost

poduzeća, jer poduzeća iz različitih djelatnosti imaju različite zahtjeve administrativnih

tijela, tada struktura uzorka treba biti usklađena sa strukturom populacije prema tom

obilježju. Koja obilježja će biti važna za reprezentativnost valja definirati svaku puta

iznova temeljem postojeće znanja, prethodnih istraživanja, znanstvenih spoznaja ili

pretpostavki. Valja imati na umu da nije poželjno preveliki broj obilježja odrediti kao

ona prema kojima je potrebno osigurati reprezentativnost. Naime, ukoliko odredimo

preveliki broj obilježja prema kojima uzorak i populacija trebaju biti usklađeni, tada će

u praksi biti teško realizirati takav nacrt istraživanja.

Moramo znati koja je struktura populacije prema obilježjima koja smo definirati kao

važna za osiguravanje reprezentativnosti uzorka. Naime, ako ne znamo koja je

struktura populacije, tada ne možemo niti provjeriti reprezentativnost uzorka prema

nekom obilježju. Ovaj zahtjev nas značajno ograničava u broju i vrsti obilježja koja

možemo odrediti kao one prema kojima uzorak treba biti reprezentativan.

U praksi se reprezentativnost uzorka osigurava na dva različita načina, pomoću dva različita

tipa uzorka2:

Slučajni ili probabilistički uzorak

Kvotni uzorak.

Slučajni ili probabilistički uzorak je najraširenija strategija uzorkovanja koja se smatra

statistički najčišćom. Slučajni ili probabilistički uzorak je ona strategija uzorkovanja u kojoj

svaka jedinica u ciljnoj populaciji ima poznatu vjerojatnost izbora u uzorak. Poželjno je da

svaka jedinica ima jednaku vjerojatnost izbora u uzorak, no to često nije moguće ostvariti pa

se zahtijeva da svaka jedinica ima barem određenu vjerojatnost ulaska u uzorak čak i ako

neke jedinice imaju veću vjerojatnost a neke manju. Strategija slučajnog uzorkovanja polazi

od pretpostavke da će prema zakonu vjerojatnosti svaki uzorak u kojem sve jedinice neke

populacije imaju jednaku vjerojatnost izbora nužno biti reprezentativan prema svim

obilježjima koja su važna za neku populaciju. U slučaju varijanti slučajnog uzorka u kojoj sve

jedinice nemaju jednaku vjerojatnost izbora, isti efekt se može postići uz određen korekcije

koje uzimaju u obzir različitu vjerojatnost izbora.

U praksi možemo razlikovati nekoliko varijanti slučajnog uzorka:

2 Klasifikacija vrsta uzoraka je znatno šira i složenija te ju je moguće provesti temeljem više različitih

kriterija, no za potrebe ovog priručnika ona je pojednostavljena.

23

Jednostavni slučajni uzorak – podrazumijeva izbor elemenata populacije „metodom

izvlačenja iz šešira“. Dakle, nekim potpuno arbitrarnim postupkom koji ne daje

nikakvu prednost niti jednom elementu. U praksi, ova vrsta uzorka se može realizirati

ukoliko raspolažemo elektroničkom bazom podataka koja sadrži sve jedinice ciljne

populacije (npr. obrtni registar, registar aktivnih trgovačkih društava itd.) te uz pomoć

računalnog programa za slučajan izbor odaberemo željeni broj jedinica u uzorak.

Sistematski uzorak – podrazumijeva izbor elemenata „metodom koraka“. Dakle, baza

koja sadrži sve elemente ciljne populacije se sortira prema nekom arbitrarnom

obilježju, kao što je naziv (kod poduzeća naziv nije dovoljno arbitrarno obilježje jer

može djelatnost može utjecati na poredak), registracijski broj, OIB itd. Zatim se

podijeli ukupan broj jedinica u populaciji s ciljanom veličinom uzorka, a zaokružena

vrijednost tog količina predstavlja korak od kojeg se kreće u odabir jedinica. Također

se može slučajnim izborom odrediti od koje jedinice će se krenuti u primjernu koraka.

Klaster uzorak – klaster uzorak podrazumijeva strategiju izbora elemenata u uzorak

na način da se u prvim koracima ne biraju krajnji elementi nego pojedine grupe

elemenata – klasteri. Primjerice, ako želimo provesti terensko istraživanje onda ćemo

uzorkovanje često provesti na način da ćemo najprije odabrati određeni broj naselja u

kojima ćemo provoditi istraživanje, koji u ovom slučaju predstavljaju klastere, a onda

ćemo u odabranim naseljima slučajnim izborom odabrati konkretna poduzeća koja

ćemo uključiti u uzorak. Klaster uzorak je primjer slučajnog uzorka u kojem sve

jedinice nemaju jednaku vjerojatnost izbora. Naime, poduzeća koja se nalaze u

manjim naseljima imaju veću vjerojatnost izbora od poduzeća u većim naseljima,

naprosto zbog toga što sva naselja imaju jednaku vjerojatnost izbora (ako se biraju

na takav način).

Glavna mana slučajnog uzorkovanja jest u tome što se idealni plan uzorka rijetko kada ili

nikada ne uspije realizirati. Naime, nespremnost dijela ispitanika značajno smanjuje svojstva

slučajnog uzorka. U slučaju vrlo velikih stopa odbijanja upitno je može li se govoriti o

slučajnom uzorku u realizaciji. Upravo zbog toga je u praksi važno razmotriti kombiniranje

strategije slučajnog uzorkovanja sa strategijom kvotnog uzorkovanja.

Kvotni uzorak predstavlja drugačiju strategiju uzorkovanja od strategije probabilističkog

uzorka. Za razliku od probabilističkog uzorkovanja u kojem se usklađenost struktura uzorka i

populacije osigurava „automatski“, kod kvotnog uzorka ona se osigurava svjesno i planski.

Kvotni uzorci su takvi uzorci u kojima istraživač definira točan broj jedinica određenog

obilježja koje je potrebno osigurati u uzorku. Primjerice, koliko poduzeća iz koje regije, s

obzirom na vrstu djelatnosti, veličinu, udio izvoza u prometu itd. Nakon što se odrede kvote,

24

bilo koja jedinica koja nam je dostupna a zadovoljava uvjete iz kvota može ući u uzorak.

Dakle, u zadnjem koraku izbor jedinica koje ulaze u uzorak je više ili manje prigodan,

odnosno proizvoljan, sve dok zadovoljavaju uvjete odnosno nalaze se unutar definiranih

kvota.

Glavna vrijednost ove metode uzorkovanja jest u tome što je praktična, odnosno olakšava

provođenje istraživanja jer ne postoje stroga pravila o izboru konkretnih ispitanika, odnosno

jedinica populacije koji će ući u uzorak. No, ako je prigodnost i proizvoljnost odabira jedinica

u zadnjem koraku prevelika, moguće je da realizirani uzorak ima značajne pristranosti.

Pristranosti uzorka podrazumijevaju da uzorak prema nekom obilježju značajno odstupa od

strukture populacije. Najgore su one pristranosti kojih istraživači nisu svjesni, a one se

upravo mogu razviti kod pretjerano proizvoljne regrutacije ispitanika kod kvotnog uzorka.

Primjerice, moguće je da se anketiraju samo poduzeća koja su u redovitom kontaktu sa

Ministarstvom ili nekom drugom organizacijom (HGK, HOK). Takva poduzeća vjerojatno nisu

tipični predstavnici svoje industrije ili veličine, te se po nekim obilježjima (otvorenost za nova

znanja, nove projekte, inovacije, kontaktima ...) razlikuju od prosjeka, zbog čega neki od

rezultata istraživanja mogu biti „iskrivljeni“ u odnosu na stvarnost.

Zbog navedenog rizika poželjno je na određeni način kombinirati pristup kvotnog i slučajnog

uzorka tako da se izbor jedinica koje se kontaktiraju maksimalno oslanja na metodu

slučajnog uzorkovanja ali da se cijelo vrijeme kontrolira struktura uzorka prema svim bitnim

obilježjima, kako bi se na kraju osiguralo da realizirani uzorak bude usklađen sa strukturom

populacije.

Da bi u konačnici bilo moguće validirati i pravilno interpretirati rezultate istraživanja, važno je

da svi detalji o procedurama izbora uzorka budu poznati i prezentirani zajedno s rezultatima

istraživanja. Na taj način će eventualne manjkavosti u samoj proceduri uzorkovanja moći biti

uzete u obzir kod interpretacije rezultata i izvođenja zaključaka.

4.2. Veličina uzorka

Obično se pri planiranju metodologije istraživanja pridaje velika pozornost veličini uzorka,

nerijetko čak veća nego njegovoj strukturi ili načinu izbora. To je svakako pogrešan red

prioriteta. Jako veliki uzorak čija je struktura pristrana ili izbor jedinica nije poznat, nikako ne

garantira precizne i pouzdane rezultate.

25

Veličina uzorka određuje preciznost zaključivanja, dok reprezentativnost određuje njegovu

pouzdanost. Naravno, ako nije osigurana temeljna pouzdanost zaključivanja, nema smisla

razgovarati niti o preciznosti.

Preciznost zaključivanja, koja je određena veličinom uzorka, se izražava kao određeni

raspon u kojem se nalazi stvarni rezultat u populaciji. Što je uzorak manji, preciznost

zaključivanja je manja, odnosno moguća pogreška uzorka veća, i obrnuto. Na pogrešku

uzorka utječu tri elementa: veličina uzorka, proporcija za koji se određuje pogreška uzorka te

veličina populacije. Međutim, od ta tri elementa najvažniji je veličina uzorka, a potom

proporcija za koju se određuje pogreška uzorka. Veličina populacije relativno malo utječe na

pogrešku uzorka, što znači da je za relativno pouzdano zaključivanje potreban uzorak slične

veličine i u maloj populaciji (poduzeća u jednoj županiji) i u relativno velikoj populaciji (sva

poduzeća u RH). Iz toga jasno proizlazi i da se veličina uzorka ne određuje kao postotak od

populacije.

Osim željene preciznosti, drugi važan element pri određivanju veličine uzorka jest razine na

kojima se žele provesti analize. Ako smo zainteresirani samo za ukupne rezultate, tada nas

zanima samo ukupna veličina uzorka i ona ovisi o kompromisu između željene preciznosti i

raspoloživih resursa. Uobičajeno se smatra da je prihvatljiva pogreška ukupnog uzorka

između 3% i 5%. To znači da se „legitimnim“ smatraju istraživanja koja su provedena na

uzorcima između 300 i 1000 ispitanika. Uzorci manji od 300 ispitanika se izbjegavaju jer

određena obilježja na manjim uzorcima dobivaju „neprirodne distribucije“, dok se povećanje

uzorka iznad 1000 smatra neisplativim (vidi sliku 3). Naravno, uzorci za poduzeća su često

manji nego za opću populaciju. Tako da se većina istraživanja na poduzećima provode na

uzorcima između 300 i 600. Nisu rijetke situacije i da se ide na manje uzorke od 300 ako se

radi o posebno malim populacijama, kao što su primjerice velika ili srednja poduzeća,

izvoznici u pojedinoj grani djelatnosti itd. U takvim situacijama se relevantnima smatraju i

uzorci od 100 ispitanika.

No, često nas ne zanimaju samo ukupni rezultati nego želimo uspoređivati pojedine dijelove

populacije. U tom slučaju važan element pri određivanju ukupne veličine uzorka jest koliko

ima dijelova populacije koje želimo uspoređivati te kakvi su njihovi omjeri u populaciji. Što je

više dijelova koje želimo međusobno uspoređivati, te što su veće razlike među njima u

udjelima, potreban je veći ukupni uzorak. U situacijama u kojima imamo veći broj dijelova, od

kojih su neki imaju razmjerno mali dio u populaciji, razumno je razmotriti strategiju

neproporcionalnih kvota. To podrazumijeva da startne kvote za te segmente budu veće nego

što bi bile kada bi kvote bile određene prema proporcionalnom udjelu segmenata u

populaciji. Kod izrazito malih segmenata, nastoji se osigurati 30 do 50 ispitanika, dok kod

26

većih segmenata je poželjno osigurati minimalno 100 do 200 ispitanika. Što je veći

poduzorak kojeg želimo uspoređivati s drugima to je veća vjerojatnost da ćemo utvrditi

postojanje određene razlike među segmentima.

Povećanje veličine uzorka preko određene granice je neisplativo jer omjer uloženih resursa

nije proporcionalan povećanju preciznosti. To je najbolje vidljivo iz slike 3. Vidljivo je da

povećanje uzorka sa 500 na 1000 donosi povećanje preciznosti za 1,3%, dok povećanje za

dodatnih 500 ispitanika, na 1500 ispitanika donosi povećanje preciznosti za 0,6,%, dok se

dodatnih 500 ispitanika još manje „isplati“. Naravno, povećanje veličine uzorka može biti

opravdano ako se tako žele povećati analitičke mogućnosti istraživanja, odnosno mogućnost

usporedbe među pojedinim segmentima, odnosno dobivanja pouzdanih rezultata na nekim

poduzorcima.

Slika 3 – Standardna (teorijska) pogreška uzorka za uzorke različite veličine3

4.3. Okvir za izbor uzorka

U praksi za uspješnu realizaciju uzorka od posebne važnosti jest okvir za izbor uzorka. Kao

što smo ranije naveli, okvirom za izbor uzorka naziva se baza podataka, odnosno lista ili

popis jedinica iz koje se vrši izbor konkretnih jedinica za uzorak.

3 Izračunato za populaciju od 4.000.000 jedinica i proporciju 0,5

27

Da bi u konačnici bilo moguće realizirati kvalitetan plan uzorka, okvir za izbor uzorka mora

imati slijedeće svojstva:

Mora biti sveobuhvatan – dakle, kvalitetan okvir bi trebao sadržavati sve jedinice iz

ciljne populacije ili barem veliku većinu jedinica. Ukoliko okvir ne sadrži sve jedinice,

presudno je znati koji tip jedinica nedostaje i zbog čega, kako bi se moglo procijeniti u

kojoj mjeri je sam okvir reprezentativan za populaciju, odnosno da li korištenje

određenog okvira može dovesti do podzastupljenosti ili prezastupljenosti nekog

segmenta ciljne populacije. Ako postoji pristranost samog okvira za izbor uzorka tada

je korištenje kvotnog uzorkovanja, odnosno kombiniranje kvotnog i probabilističkog

uzorkovanja najbolja strategija.

Mora sadržavati odgovarajuće kontakte, s obzirom na metodu istraživanja – naravno,

određeni kontakti se mogu nadopuniti (racionalno je to učiniti samo za jedinice koje

su odabrane u uzorak). Međutim, nedostatak potrebnih kontakt podataka, s obzirom

na metodu istraživanja, mogu također smanjiti reprezentativnost okvira, a onda i

uzorka koji je realiziran temeljem takvog okvira.

Konkretno, kada su u pitanju mali i srednji poduzetnici u RH, za pripremu i provođenje

istraživanja moguće je koristiti slijedeće okvire:

Statistički poslovni registar DZS-a – sveobuhvatan, relativno ažuran, ali mu je

ograničena dostupnost.

Obrtni registar kojeg vodi MINPO – sveobuhvatan za obrte, ali ne sadrži druge

kontakt podatke osim adrese sjedišta.

Baza članica HOK-a i HGK-a – sveobuhvatno sa relativno ažurnim kontakt podacima

Baza Godišnjih financijskih izvještaja koje prikuplja FINA-a – ažuran, mogućnost

povezivanja s nizom financijskih podataka što može poboljšati stratifikaciju i kvote, ali

mu je ograničena dostupnost.

28

5.0. Neki naputci za izradu upitnika

Izrada upitnika je zadnja faza operacionalizacije u kojoj se indikatori pretvaraju u konkretna

pitanja. U tom postupku valja paziti kako ne bi došlo do pogreški zbog kojih prikupljeni podaci

ne bi odgovarali indikatorima kako su formulirani. U tom pogledu je moguće određen tip

grešaka, te je ovaj dio Priručnika primarno usmjeren na izbjegavanje tipičnih grešaka kod

pretvaranja liste indikatora u upitnik.

Prije svega, za svaki indikator treba odrediti odgovarajuću vrstu pitanja. Iako je moguće vrste

pitanja klasificirati na različite načine, uobičajena je podjela pitanja na slijedeće vrste:

Jednostavna zatvorena pitanja (da/ne) – pogodna kada se koriste jednostavni

indikatori u smislu da li poduzeće ima neko obilježje ili ne

Zatvorena pitanja s ponuđenim opcijama (liste opcija) – koriste se kada se prikupljaju

podaci za složenije indikatore kod kojih opcije nisu rastavljene u jednostavna

svojstva. Ponekada se više svojstava razdvojiti u zasebna jednostavna zatvorena

pitanja na koja ispitanik daje odgovore sa da/ne ili pak kao jedno složeno zatvoreno

pitanje gdje ispitanik s ponuđene liste treba odabrati sva svojstva koja se odnose na

poduzeće. Ovu drugu opciju je bolje izabrati kada nije za rezultate presudno da

dobijemo posve pouzdan odgovor za svako obilježje. No, kada želimo biti sigurni za

svako obilježje da li ga poduzeće ima ili nema, onda je bolje koristiti više

jednostavnih zatvorenih pitanja. Kod ovog tipa pitanja jako je važno navesti uputu

ispitanicima da li moraju odabrati samo jedan odgovor (npr. najvažniji razlog, na što

otpada najveći postotak itd.) ili mogu navesti više odgovora. Ako mogu navesti više

odgovora potrebno je napomenuti da li je ograničen broj odgovora koje je smiju

navesti ili nije ograničen (npr. da navedu tri najvažnija razloga za neki postupak, tri

najvažnija izvozna tržišta ili pak da navedu sve zemlje u koje izvoze). Kod ovog tipa

pitanja, kada se nudi određena lista odgovora, važno je da lista bude iscrpna i

cjelovita, odnosno da se ostavi mogućnost ispitanicima da navedu dodatne

odgovore.

Skale procjene (slaganje sa stavovima, ocjene zadovoljstva, učestalost, okvirni

iznosi) – Kod ovog tipa pitanja od ispitanika se traži da navedu određene podatke

kvantitativne prirode ali na određenim unaprijed definiranoj skali. Primjerice, koliko

često čine određeni tip radnji ili koliko su zadovoljni određenim uslugama itd. Dakle,

nekom svojstvu se pridružuje određena kvantiteta. Uz svojstvo, potrebno je

ispitanicima ponuditi i određenu skalu na kojoj se izražava željena kvantiteta. Skala

koja je pridružena ovom pitanju treba zadovoljavati neke kriterije:

29

o Da je kontinuirana – da nema „rupa“ u rasponima

o Da postoji mogućnost iznošenja bilo koje vrijednosti

o Da je relativno simetrična – to znači da pojedine opcije izražavaju po prilici

podjednake raspone u stvarnoj skali.

Otvorena pitanja – ispitanici slobodno, bez ograničenja navode svoje odgovore.

Možemo razlikovati dva tipa otvorenih pitanja:

o Numerička – važno definirati jedinicu

o Verbalna – objasniti razloge, iznijeti određenu procjenu, preferenciju isl.

Osim odabira odgovarajuće vrste pitanja, za izradu kvalitetnog upitnika važno je izbjeći neke

tipične greške:

Nepotrebno ponavljanje pitanja ili postavljanje suvišnih pitanja koja ne prikupljaju

informacije za definirane indikatore.

Sva pitanja moraju biti razumljiva i jasna prosječno ispodprosječno osobi u ciljanoj

populaciji

Svako pitanje (indikator) mora sadržavati precizan vremenski okvir. Treba izbjegavati

naizgled jasne vremenske okvire, kao što je „u posljednjih godinu dana“, jer nije jasno

da li se radi na posljednjih 12 mjeseci ili na prošlu kalendarsku godinu. Pogotovo

treba izbjegavati nejasne vremenske okvire kao što su „u proteklih nekoliko godina“,

„redovito“, „uobičajeno“, „u skoroj budućnosti“ itd.

Kada se koriste vremenski okviri u pitanjima (indikatorima), valja pripaziti da li je

period za kojeg namjeravamo tražiti podataka tipičan s obzirom na sezonalnost

pojave ili ne.

Treba izbjegavati sugestivna pitanja, što su pitanja koja implicitno sugeriraju koji

odgovor je poželjan.

Treba izbjegavati pitanja koja sadrže vrijednosno opterećene pojmove.

Pitanja treba prilagoditi metodi prikupljanja podataka. Primjerice, nije isto formulacija

pitanja i popratnih uputa ako ispitanik samostalno popunjava upitnik (on-line ili

poštanska anketa) ili ako se radi o intervjuu.

Treba obratiti pozornost na redoslijed pitanja:

o Pitanja grupirati u logične tematske cjeline

o Od općenitijeg prema konkretnijem

o Osjetljive teme i pitanja bolje pitati u prvom dijelu upitnika

o Demografska obilježja (nezavisne varijable) na kraju

o Paziti da li redoslijed pitanja može utjecati na ciljeve pojedinih pitanja – ako

ispitujemo informiranost o nečemu, ne smijemo u prethodnim pitanjima davati

informacije

30

o Ako ispitujemo stavove, krenuti od spontanih reakcija prema izravnim pitanjima i

tvrdnjama

Kod pripreme upitnika za istraživanja koja se već provode u Svijetu ili Hrvatskoj, kao što je

istraživanje poslovne klime, poslovnih očekivanja (konjunkturni indeksi), određena statistička

istraživanja itd. poželjno je konzultirati upitnike, koji su u pravilu dostupni na Internetu, koja

su korištena u tim standardiziranim istraživanjima. Naime, ukoliko se koriste slične

formulacije pitanja, tada će biti moguće uspoređivati rezultate novog istraživanja s ranije

provedenim istraživanjima u istoj zemlji ili u drugim zemljama. Na taj način se značajno

povećava vrijednost samog istraživanja i pouzdanost interpretacija, s obzirom da se dobiveni

rezultati mogu staviti u određene usporedbe okvire, što interpretaciju čini pouzdanijom i

relevantnijom.

31

6.0. Akcijski plan i terminski okvir

Planiranje aktivnosti i sastavljanje odgovarajućeg terminskog okvira za provođenje

istraživanja je važno kako bi se osiguralo da sve aktivnosti budu realizirane u pravom

trenutku te da rezultati budu dostupni na vrijeme za donošenje određene odluke.

U tablici je naveden akcijski plan s definiranim poslovima i zadacima za provedbu jednog

istraživanja na malim i srednjim poduzećima koje se odnosi na neke elemente poslovne

klime. Akcijski plan je definiran za sve metode prikupljanja podataka te za nekoliko tipičnih

veličina uzorka.

Slika 4 – Akcijski plan istraživanja

Broj faze

Opis faza

Početak ovisi o

dovršetku faze

Preduvjet za fazu

Trajanje u

tjednima Napomena

0

Korisnik istraživanja definira svrhu - javnu politiku koju želi formulirati ili evaluirati

- 1 -

1 Preciziranje ciljeva istraživanja

0 2 0,1

2 Definiranje pojmova i operacionalizacija

1 3 0,5

Potrebne istraživačke kompetencije i poznavanje

predmeta istraživanja. Ako ne postoji osoba koja objedinjuje

oboje, onda poželjan tim osoba

3 Definiranje izvora podataka

2 4 0,1

4 Preciziranje ciljne populacije

3 6 0,1

5 Određivanje metode prikupljanja podataka

3 7 0,1

6 Određivanje vrste i veličine uzorka

4,5 7 0,1

7a Izrada tendera za agenciju 2,4,5,6 9 1

Agencijama je obično potreban oko 1 tjedan da daju odgovor na

ponudu. Moguće je dobiti odgovor u i kraćem periodu ali

tada postoji rizik od nepreciznih ponuda i procjena.

7b Planiranje i priprema vlastitih resursa za provođenje istraživanja

2,4,5,6 9 0,1 Značajno ovisi o metodi

istraživanja

8 Izrada upitnika 2 9 0,5 Potrebno vrijeme za izradu

upitnika može varirati ovisno o

32

Broj faze

Opis faza

Početak ovisi o

dovršetku faze

Preduvjet za fazu

Trajanje u

tjednima Napomena

iskustvu onoga tko sastavlja upitnik i broju indikatora za koje je potrebno prikupiti podatke;

Upitnik se može izrađivati paralelno s prikupljanjem ponuda

ili pripremom resursa za provođenje istraživanja

9

Priprema prikupljanja podataka

5,6,8 11

Ovisi o metodi prikupljanja podataka

Telefonski intervju

0,5

U slučaju već postojeće mreže suradnika, obično je potrebno oko dva dana za pripremu za

provođenje, kao što je trening anketara i izrada upitnika u

elektroničkom obliku

Osobni intervju (terensko istraživanje)

1-3

Tisak upitnika i distribucija; aktiviranje suradnika, organizacija

instruktaža. Ukoliko ne postoji mreža suradnika, cjeli postupak

može trajati i 3 tjedna.

On-line anketiranje

0,5 Ako postoji pripremljena temeljna infrastruktura od ranije (server i

softver) može trajati i kraće

Poštanska anketa

1

Ako postoji mogućnost automatiziranog adresiranja,

može trajati i nešto kraće. Ako se pak radi o velikom uzorku i ručnoj

pripremi, može trajati i duže

10 Izbor uzorka 4,5,6 11 0,2-0,5

Ovisi o tome kakvim okvirom raspolažemo, koliko je

kompleksna stratifikacija uzorka. Ukoliko je okvir potrebno

nadopuniti kontakt podacima, ova faza može trajati i duže

11

Prikupljanje podataka 8,9,10 12

Telefonski intervju - 300 ispitanika

1-2

Telefonski intervju - 1000 ispitanika

3-4

Osobni intervju (terensko istraživanje) - 300 ispitanika

2

Osobni intervju (terensko istraživanje) - 1000 ispitanika

4-5

On-line anketiranje - 300 ispitanika

1-2

33

Broj faze

Opis faza

Početak ovisi o

dovršetku faze

Preduvjet za fazu

Trajanje u

tjednima Napomena

On-line anketiranje - 1000 ispitanika

3-4

Poštanska anketa - 300 ispitanika

2-3

Poštanska anketa - 1000 ispitanika

4-5

12 Obrada podataka 11

0,5-2 Ovisno o opsegu upitnika i

zahtjevnosti obrada