PREMA NOVOM STVARANJU · 2020. 3. 27. · Katekizam Katoličke Crkve: “Premda je objava dovršena, ipak nije sva potpuno izrečena; na kršćanskoj je vjeri da po - stupno kroz

Stefania Caterina i Tomislav Vlašič

PREMA NOVOM STVARANJU

Svezak 3 – 2013. godina

https://premanovomstvaranju.org - Luci Dell'Esodo Edizioni

http://dibuonenotizie.it/wp-content/1.jpg

https://premanovomstvaranju.org 2013.

1

Prema Novom Stvaranju

2013. godina

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Edizioni Luci dell’Esodo


2

Prema Novom Stvaranju– STEFANIA CATERINA I TOMISLAV VLASIC

Naslov izvornica: Verso la Nuova Creazione

© Copyright Luci dell'Esodo srl, Ceriale – Savona, 2020.

Prvo izdanje: travanj 2020.

© Naklada Luci dell'Esodo Srl

Tel. 0039 331.6709504; e-mail:

[email protected]

[email protected]

internetska stranica:

https://premanovomstvaranju.org

www.lucidellesodo.it

www.versolanuovacreazione.it

Književno pravo pridržano. Zabranjena svaka, pa i djelomična reprodukcija. Sva prava na prijevod, elektronski upis, reprodukciju te djelomičnu ili potpunu adaptaciju u bilo kojemu mediju (uključujući i mikrofilmove i fotostatske kopije) pridržana su za sve zemlje.

mailto:[email protected]


3

Izjava

Pošto je papa Paolo VI. ukinuo kanone 1399 i 2318 Zakonika crkvenog prava dokumentom AAS 58 (1966) 118, spise koji bi se odnosili na nova ukazanja,

objave, čuda itd. vjernici smiju širiti i čitati, čak i bez izričita crkvenog dopuštenja da se tiskaju, ukoliko poštuju opći kršćanski nauk.

U dogmatskoj konstituciji “Lumen gentium”, u 4. poglavlju, II. vatikanski koncil kaže: “...On (Duh Sveti) uvodi Crkvu u svu istinu (usp. Iv 16,13), pripravlja je za djelo službe, udjeljuje joj različite službe i milosne darove, uljepšava je svojim plodovima” (usp. Ef 4,11-12; 1 Kor 12,4; Gal 5,22).

U pastoralnoj konstituciji “Gaudium et spes”, u 44. poglavlju, veli: “...Iskustvo prošlih stoljeća, napredak znanosti, blaga što se kriju u raznolikostima ljudske kulture, po kojima se najpotpunije raskriva sama čovjekova narav i otvaraju se novi putovi k istini, sve je to također na korist i Crkvi... Dužnost je cijeloga Božjeg naroda, poglavito pastira i teologa, po Duhu Svetome, da pozorno sluša, razlučuje i tumači različite načine na koje se u naše doba govori te da ih znade prosuditi u svjetlu Božje Riječi, da bi se 'objavljena' istina razumijevala sve temeljitije, da bi se shvaćala i mogla se prikazati u naprikladnijemu obliku”.

Katekizam Katoličke Crkve: “Premda je objava dovršena, ipak nije sva potpuno izrečena; na kršćanskoj je vjeri da po-stupno kroz stoljeća dosegne sav domašaj objave”(br. 66).


4


5

1. dio

Poruke 2013. godina.


6


7

„Pusti mrtve neka ukopavaju svoje mrtvace …” (Lk 9,60)

7. siječnja 2013.

Predragi čitatelji,

Dolazak nove godine nas uvodi u još veću pažljivost i odgovornost prema djelu Božjem koje smo prepoznali i za koje smo prikazali naše živote. Doista, danas više nego ikad dosad, pozvani smo aktivno sudjelovati u ostvarenju Božjih planova za ovo vrijeme, kao što ćete moći bolje razumjeti iz čitanja poruke Svetog Mihaela arkanđela.

Čitajući, primjetit ćete da se radi o nečemu višem od jednostavne poruke: definirala bih ga kao jedan dokument koji navješta Božje programe za Zemlju kao i one za cijeli svemir. Stoga smatram

nevažnim moja razmišljanja koja ništa ne mogu nadodati snažnom sadržaju govora Svetog Mihaela.

Ne preostaje mi ništa drugo doli moliti za vas, zajedno sa svim mojim suradnicima, kako biste mogli razumjeti važnost ove poruke, i da vam bude sve jasnije mjesto koje vam je Bog rezervirao u svojim planovima

za ovo vrijeme.

Blagoslivljam vas u Kristu i želim vam sretnu novu godinu sa Gospodinom. Neka vam Gospodin udjeli svoj mir.

Poruka Svetog Mihaela arkanđela od 6. siječnja 2013., Bogojavljenje

„Draga braćo i sestre na Zemlji, donosim vam pozdrav Svevišnjeg Boga i dolazim, po njegovu nalogu, navjestiti vam neke važne stvari za budućnost cjelokupnog čovječanstva.

Kao što dobro znate, u 2012 godini koja se tek završila, Bog je tražio od čovječanstva Zemlje da prihvati ili ne Isusa Krista kao Sina Božjeg i


8

Spasitelja, podlažući mu se potpuno. Ovaj odgovor je bio temeljni uvjet za početak velikog sveopćeg poslanja Crkve, Božjeg naroda: nositi svakom planetu u svemiru navještaj spasenja. Ovo je poslanje trebalo započeti još od Pedesetnice ali tako nije bilo, kako vam je bilo dublje pojašnjeno kroz ove godine.

Božja želja je bila da čovječanstvo na Zemlji, na završetku 2012, pozitivno odgovori na njegov poziv, te da bude na čelu sveopćeg poslanja, stoga što se upravo na Zemlji Isus Krist utjelovio, umro i uskrsnuo u korist cjelokupnog čovječanstva svemira. Braća iz svemira vjerna Bogu, sposobna slobodno se kretati svemirom, stavila bi na

raspolaganje vašem čovječanstvu njihova znanstvena dostignuća i sredstva, djelujući u potpunom zajedništvu kako bi ste zajedno izvršili ovo uzvišeno poslanje.

Sveopće poslanje Božjeg naroda jako je važna etapa plana Božjeg, preko koje će svaka prisutna stvarnost na nebu i na Zemlji biti uglavljena u Krista, kako bi po Kristu bila predana Ocu na kraju

vremena. Uglavljenje u Krista cjelokupnog stvorenja prethodit će slavnom Kristovu dolasku, koji će označiti kraj starog stvaranja i početak novog stvaranja.

Tijekom vaše duge povijesti, Bog vas je neumorno pozivao na obraćenje, budeći mnoge proroke i svete, sve dok vam nije poslao svoga Sina Isusa Krista. Sve do vaših dana, Bog vam je davao na raspolaganje različita sredstva kako bi vam pomogao razumjeti vašu sudbinu. Poslao vam je Presvetu Djevicu Mariju, Isusovu i vašu Majku koja se bezbroj puta ukazivala na Zemlji. Bog vam nije ništa sakrio od svojih planova: po Isusu Kristu, objavio vam je svoju želju da bude Otac svakom čovjeku i zapovjedio vam evangelizaciju svih pogana; govorio vam je o novom stvaranju.


9

Plan uglavljenja svega u Krista na nebu i na zemlji, o kojem govori

Biblija1, bio vam je navješten i pojašnjen više puta, preko knjiga i

poruka koje ste upoznali preko ove stranice.

Bog je odredio rok vašeg potvrdnog odgovora od strane dijela vašeg čovječanstva, krajem 2012, kao granicu preko koje bi drugačije providio, povjeravanjem poslanja evangelizacije svemira čovječanstvima koja su mu ostala vjerna, na čelu s jednim od ovih čovječanstava.

Završila je 2012 godina i Bog želi da znate što se dogodilo i što se događa u svemiru, počevši od Zemlje.

Započinjem dakle, govoreći da je Bog duboko djelovao u dušama i mnogi od vas su se probudili. Sadržaji knjiga i poruka koje ste upoznali preko ove stranice stigli su tamo gdje su trebali stići. Bog ima svoja sredstva redovna i izvanredna za prenošenje svojih poruka onome koji ga ljubi, vjeruje mu, koji je ponizan i velikodušan, upravo kako je pisano: „... pokazat će poniznima svoje putove“.2 Bog je Bog i nitko ga ne može omesti ni zaustaviti. Stoga vas uvjeravam da je širenje ovih poruka, unatoč smetnjama i zaprekama bilo podrobno, unutar i izvan Crkve, više nego možete zamisliti.

Bilo je nužno da Božji narod spozna ove sadržaje. Doista oni nisu jedna od mnogih objava, nego nose snažan proročki poziv za ovo vrijeme, usko vezan za marijanska ukazanja u Fatimi i Međugorju, koja su bila ogromna i direktna Božja intervencija u vašoj povijesti, a koje niste još uvijek potpuno svjesni. Za vrijeme ovih ukazanja, Gospa je dotaknula

mnoge vidove duhovnog života, ali njezine riječi su bivale prečesto ljudski interpretirane, umanjene ili neispričane jer su neugodne. Sve što vam je bilo preneseno preko ove stranice, predstavlja prirodno

kompletiranje i produbljivanje onoga što je Gospa pojašnjavala, na

1 Usp. Ef 1,8-12

2 Usp. Ps 25,9


10

opčenitom nivou i jednostavnim riječima, upućeno mnoštvu vjernika, bilo u Fatimi, bilo u Međugorju.

Na temelju objavljenoga kroz ove godine, formirale su se na Zemlji

mnoge jezgre sastavljene od osoba koje žele aktivno sudjelovati u Božjem planu uglavljenja u Krista svega stvorenoga. Unatoč poteškoćama, formirao se mali ostatak na Zemlji, vjeran Bogu i spreman staviti mu se na raspolaganje. Bogu je mio ovaj mali ostatak;

ljubi ga i štiti. Ipak, broj osoba spremnih potpuno se darovati, nije prosuđen s Božje strane dovoljnim za suočavanje sa poslanjem evangelizacije cijelog svemira.

Nažalost, većina ljudi na Zemlji ponovno je ignorirala i odbacila Božji poziv. Također i mnogi kršćani su ostali ravnodušni, jedni su se otvoreno suprotstavili takvom navještaju u ime „svetog nauka“; drugi su ismijavali sadržaje ovih poruka, prosudivši ih čudnim, fantastičnim, različitim od Crkvenog nauka. Svatko je odabrao ono što mu se činilo ispravnim, u slobodi svoje savjesti.

Bog je strpljivo čekao, nikoga nije pritiskao. Sada je isteklo vrijeme darovano Zemlji za odluku i Bog je donio svoje odluke, koje ću vam sažeti u nekoliko točaka kako biste lakše razumjeli te da biste mogli razmišljati i moliti.

1. Poslanje evangelizacije svemira je povjereno čovječanstvima vjernim Bogu, te jedno čovječanstvo na poseban način će biti na čelu cijele misije. Biti na čelu, u ovom slučaju, ima potpuno drugačije značenje od onog kakvim ga vi smatrate na Zemlji. Uistinu, ne radi se o stvaranju neke hijerarhije poput ove na Zemlji,

gdje netko naređuje a drugi su poslušni, nego više se odnosi na kordinaciju različitih predviđenih akcija, kako bi misija postigla svoj cilj. Svi vjerni narodi djelovat će jednodušno i zajedništvo među njima bit će njihova prava snaga, veća od snage njihovih sredstava.


11

Gospodar svemira tražio je od njih da sami izaberu između njih narod koji smatraju prikladnim da bude na čelu misije. Vjerni narodi su izabrali čovječanstvo sa Alfa Kentaura poradi njegove apsolutne vjernosti, te širokih znanstvenih i tehnoloških spoznaja, te radi smještaja njihova planeta koji ga čini prikladnim za osiguravanje baza. Ovaj će narod dati ljude, sredstva isto tako i prikladne prostore kako bi braća koja će putovati svemirom mogla odmoriti i moliti. Stanovnici planeta vjernih Bogu koji ne budu direktno uključeni u misiju imat će zadatak moliti i prikazati se Bogu za misionare kao i za narode koji će biti evangelizirani.

2. Bog je predvidio da poslanje braće vjerne Bogu započme danas na dan u kojem se Crkva na Zemlji spominje Bogojavljenja. To je jako

važan dan u povijesti spasenja.

Vi se danas spominjete posjeta Kraljeva Mudraca koji su se došli pokloniti Isusu vođeni jednom zvjezdom; mnogi od vas smatraju da se radi o likovima iz legendi, ali ovi kraljevi su doista došli posjetiti malog Isusa. Nisu došli s dalekog istoka, nego iz svemira: radilo se o kraljevima i svećenicima iz čovječanstava vjernih Bogu. Došli su se pokloniti Bogu koji se utjelovio, obečavši mu vjernost i stavivši mu se na raspolaganje; tako čineći prepoznavali su i prihvaćali djelo otkupljenja Isusa Krista u ime svih vjernih čovječanstava.

Došli su se isto tako zahvaliti Djevici Mariji, častivši je kao njihovu Majku; zahvaliti se i častiti Svetog Josipa, pravednika nad pravednicima. Njihov svemirski brod se zaustavio na mjestu gdje se nalazio Isus,

svjetleći čudesnom svjetlošću; ta svjetlost je bila pozdrav svih vjernih čovječanstava Spasitelju svemira. Ljudi sa Zemlje jasno su vidjeli ovaj znak, držali su ga za jednu posebnu zvijezdu, veličanstveni prirodni fenomen.

Ovi su ljudi isto tako susreli Heroda i informirali ga o onom što se dogodilo; Bog je želio da Izraelski narod bude upoznat s tako dugo očekivanim događajem rođenja Mesije. Mnogo je puta Bog slao svome


12

narodu glasnike sa vjernih planeta, sigurno nije bilo prvi put; ljudi sa

Zemlje nisu ih uvijek prepoznavali za ono što su bili: s vremena na vrijeme su ih mijenjali za anđele, mitske likove, bogove itd. Dobro vam je znano kako je reagirao Herod, bojao se izgubiti svoje prijestolje te je

želio ukloniti Kralja nad Kraljevima, naredivši strašni pokolj nevinih, jedna od mnogih vaših povijesti.3

Pokazavši se ovim kraljevima, Isus se pokazao svim čovječanstvima u svemiru vjernim Bogu od početka stvaranja, koji su puno molili za dolazak Mesije te koji su puno pomagali izabrani Izraelski narod. Dakle,

bilo je pravedno da se Isus pokaže njima kao što se pokazao narodima Zemlje. Stoga je Bog odabrao ovaj dan za početak poslanja kojemu je cilj pokazati svim narodima svemira spasenje Gospodinovo.

3. Početak sveopćeg poslanja je etapa koja direktno prethodi slavnom Kristvu dolasku, koji će donijeti kraj povijesti kakvom je sada poznajete i označit će početak novog stvaranja. Prije ovog, po Isusovim riječima, nužno je da Radosna vijest bude navještena svim narodima

4. Sve što postoji treba biti uglavljeno u Krista kako bi

moglo ući u novo stvaranje.

Danas, braća vjerna Bogu polaze navještati da je Isus spasio čovječanstvo i da je Luciferovo kraljevstvo pri kraju. Planeti koji očekuju navještaj su mnogi; mnogo je muškaraca i žena koji trebaju biti oslobođeni iz ropstva grijeha i podložnosti mračnim silama.

Budite svjesni veličine ovog dana i radujte se! Započinje misija koja nikada dosada nije viđena. O napredovanju ove misije ovisi sudbina cijelog svemira: koliko brzo bude donesen i prihvaćen navještaj spasenja, toliko će se ubrzati slavni Kristov povratak. Molite, dakle za vašu braću misionare u svemiru kao i za sve one koji očekuju navještaj da njihova srca budu otvorena.

3 Usp. Mt 2,1-12

4 Usp. Mt 24,14


13

4. Prelazimo sada na situaciju na Zemlji. Vaše je čovječanstvo trebalo biti na čelu cjelokupnog sveopćeg poslanja, ali se dragovoljno odreklo takvog zadatka. Stvarnost svemira skrivena je velikom

dijelu vašeg čovječanstva, bilo zbog zaglupljenosti ili slabe vjere vaših političkih i vjerskih vođa, bilo poradi hladnoće vašeg čovječanstva prema Bogu. Stoga čovječanstvo Zemlje treba prepustiti mjesto onom sa Alfa Kentaura, te neizbježno ide u drugi plan.

Božja odluka što se tiče Zemlje treba se čitati u svjetlu pravednosti ali i dobrote i milosrđa: Bog nije mogao dopustiti da jedno krhko i nepripremljeno čovječanstvo kao vaše, nosi težinu jedne tako velike odgovornosti. Bilo bi drugačije da je veći dio čovječanstva Zemlje odgovorio na Gospodinov poziv: bilo bi brzo pripremljeno od Boga, uz

pomoć vjerne braće i praćeno u ovom poslanju od strane drugih čovječanstava, kako vam je više puta bilo pojašnjeno. To se nije dogodilo.

Međutim, Bog nije zaboravio svoju djecu na Zemlji koja su mu ostala vjerna, koja su trpjela i prikazivala mu njihove živote. Nije zaboravio molitve i suze proroka i svetih, niti krv mnogih mučenika. Iznad svega nije zaboravio ono što je njegov Sin govorio, činio i trpio na ovom vašem planetu, kao niti neizmjerne zasluge Presvete Djevice Marije i Svetog Josipa.

Stoga je Bog prepustio malom ostatku na Zemlji zadatak i privilegij

evangelizacije same Zemlje. Mogao je poslati na vašu planetu čovječanstva vjerna Bogu, da izvrše ono što vi još uvijek niste izvršili, u tom smislu što Radosna vijest još uvijek nije stigla do svih pogana na Zemlji. Bog je ipak prepustio vama svaku inicijativu evangelizacije

Zemlje. Vjerna braća će se ograničiti na pomoć, u vrijeme i na način kako je Bog odredio; on vam je obećao njihovu pomoć i oni će doći, jer Bog izvršava svoja obećanja. Međutim, njihova će intervencija biti jako ograničena u odnosu na onu kakva bi bila da je Zemlja pozitivno odgovorila i bila na čelu poslanja; i to je također Božja pravednost.


14

Ostaje na vama svima zadatak evangelizacije vašeg planeta koji ima krajnju potrebu: na Zemlji kraljuje u suštini poganstvo, ljudska srca su daleko od pravoga Boga. Ostaje zadatak na svim jezgrama koje su se

formirale kroz ove godine, prije svega na svim jezgrama nositeljicama,

da otvore put svima onima koji su dobre volje. Bog ne traži od vas velika djela, koliko prije svega da živite i svjedočite Božji život i bratski život po Božjim zakonima.

Upravo stoga je došao trenutak trenutak da nadiđete svaku podjelu i neslogu, te da sjedinjeni radite za Kraljevstvo Božje. Vrijeme je da svatko od vas usavršava samoga sebe, te da svaka jezgra radi na bratskom zajedništvu kao najvećem dobru i kao pravoj snazi sposobnoj za evangelizaciju. Znajte da je autentično zajedništvo vaše prvo svjedočanstvo i ujedno temelj na kojem se bazira svaka izvanredna Božja akcija; čak niti braća vjerna Bogu neće vam moći pomoći ako ne budete sjedinjeni, ako se ne ljubite istinskom ljubavlju. Oni nikada ne bi

došli posjetiti jednu jezgru gdje su prisutne svađe, prepirke, ne bi to bio pogodan teren za njihovo djelovanje.

Usavršavajte dakle, vaš život i težite prema svetosti. Bilo vam je rečeno da su bezgrešnost, prikazanje života i zajedništvo, stupovi Božjeg Kraljevstva;5 trudite se živjeti cjelovito, prikazani Bogu, u međusobnom zajedništvu s cijelim Mističnim Tijelom.

Molite za pokojne, jer duše u Čistilištu mogu sudjelovati u punini u Božjem planu i biti uglavljene u Isusa Krista. Vaša je molitva važna za njih, jednako tako je važna njihova molitva za vas. Krstite u Duhu Svetom i vatri što je više moguće duša, kako ste već bili poučeni,6 kako bi svi oni koji to žele mogli crpsti snagu iz krsne milosti i postati dio Božjeg naroda.

5 Usp. „Preko velike barijere” pogl.11.

6 Usp. „Preko velike barijere” pogl.9.


15

Iako se nećete kretati fizički svemirom, kao što će to činiti braća vjerna Bogu, svakako ćete u duhu sudjelovati u njihovu poslanju, i oni će računati na vašu molitvu. Osjećajte se sudionicima u svakom smislu u velikom sveopćem poslanju; sudjelovanje u duhu nije manje važno od onog fizičkog, te zadatak koji vas očekuje na Zemlji nije sigurno u drugom planu. Poteškoće vam neće nedostajati, jer će Lucifer biti sve bjesniji na Boga i na njegovu djecu; neće vam moći učiniti ništa loše ako ostanete vjerni Bogu i negovim zakonima.

Budite sjedinjeni s izvanrednim Božjim sredstvima ovog vremena: anđeli, Centralna jezgra i braća vjerna Bogu; budite u istinskom zajedništvu s njima, kako biste bili zaštićeni i pomognuti. Ova sredstva neprestano zagovaraju pred licem Božjim za čovječanstvo; sada im je zadatak otvoriti put, njihovom molitvom i darivanjem, svima onima koji

će evangelizirati svemir i Zemlju.

1) Današnji dan označava još dublju podjelu između djece Božje i djece tame. Lucifer će biti sve slabiji poradi snage koja će se oslobađati u svemiru s početkom sveopćeg poslanja; Lucifer se oduvijek suprotstavlja takvom poslanju iako zna da ga neće više moći usporiti. Okrutnost kojom će djelovati služit će mu da sakrije svoje beznađe; stoga ne bojte ga se nego se suočite s niim oružjem vjere i istine ostajući sjedinjeni s Bogom bit ćete uvijek pobjednici.

Budite hrabri i proslijedite sigurno. Činite ono što je u vašoj moći, prema vašoj originalnosti, u mjestu i okolnostima u kojima živite. Nikakve prisile i nikakvi fanatizmi! Živite u jednostavnosti Evanđelje i nauk koji ste primili i koji ćete primiti. Bit će vam dano sve što vam je potrebno kako biste sve bolje razumjevali vaše poslanje. Bog nikako ne napušta Zemlju, naprotiv, želi da sve što je dobro na vašem planetu bude privućeno Kristu, preko vašeg svjedočanstva; imat ćete obilnu pomoć.

2) Od danas se od vas traži dublje razlikovanje: ne gubite snagu u mijenjanju otvrdnulih srca, koja se ne žele promijeniti. Vaša pažnja


16

se treba usmjeriti prema ljudima dobre volje, koji ne poznaju Boga

iz neznanja, ali koji su spremni biti poučeni. Ne upadajte u zamku diskutiranja s onima koji odbijaju vaše svjedočanstvo, nemojte nikoga uvjeravati. Budite puni poštovanja prema svima, ne sudite nikoga, budite spremni dati svjedočanstvo ako se od vas traži, ali ne gubite vrijeme.

Znajte razlikovati tko vam postavlja pitanja jer želi spoznati istinu, a tko vam ih postavlja da vam pronađe pogrešku, kako su činili farizeji s Isusom. Njima ne odgovarajte i prepustite ih Bogu da se on za njih

pobrine. Tko ne želi vidjeti istinu, bit će zadovoljen: malo po malo neće više moći razumjeti što je istina i ulazit će u sve dublju tamu. Svatko će imati ono što je odabrao.

Ne boj se mali ostaće na Zemlji, malo stado od Boga ljubljeno! Podigni glavu, jer se približava onaj koji je tvoja svjetlost: Proslavljeni Krist, nada naroda. Napreduj odlučno prema tvome oslobođenju! Ne gledaj na tvrdoću srca oko tebe, ne obeshrabruj se bjedom Zemlje, nego usmjeravaj pogled na pravoga Boga i na zvjezdu koja sija za tebe:

Marija tvoja Majka, kći Božja i kći tvoga čovječanstva. Ne brini se za one koji odbijaju život Božji i koji su već mrtvi, iako naizgled žive; brini se naprotiv za one koji se žele roditi odozgo. Shvati riječi tvoga Učitelja i Gospodina koji je rekao: „Pusti neka mrtvaci ukapaju svoje mrtvace; a ti hajde i navješćuj Kraljevstvo Božje.“

Blagoslivljam vas i uz vas sam s mojim četama, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“


17

Univerzalno poslanje Crkve

7. veljače 2013.


Donosim vam poruku Svetog Petra od 21. kolovoza 2012. Mnogima je

od vas već poznata jer je uzeta iz knjige „2012 Odlučujući izbor čovječanstva“, napisana zajedno sa Tomislavom Vlašićem i nedavno objavljena preko izdavačke kuće „Luci dell'Esodo“.

Mislili smo je objaviti na web stranici te omogućiti i onima koji nisu čitali citiranu knjigu da upoznaju sadržaj ove poruke koju držim neizmjerno važnom. Doista, riječi Svetog Petra konačno daju odgovor na pitanje koje mi je bilo postavljano bezbroj puta: „Poradi čega Crkva nikada nije govorila o životu na drugim planetima“? Mislim da ćete moći iz poruke mnogo toga razumjeti i potom razmišljati u slobodi vaše savjesti.

Pozdravljam vas i blagoslivljam u Kristu. Neka vam Gospodin udjeli svoj

mir.

Stefania Caterina

Poruka Svetog Petra od 21. kolovoza 2012.

„Od samog početka, Isus nam je govorio o životu u svemiru. Nama, njegovim apostolima, je najavio buduće poslanje navještaja spasenja, ne samo poganskim narodima na Zemlji, nego i drugim narodima u

svemiru od kojih mnogi nisu imali nikakvu spoznaju o postojanju

pravoga Boga. Nije to bio novi govor, pošto je izabrani narod već duže vrijeme intuirao postojanje drugih ljudi u svemiru. Ova intuicija, bila je

potvrđena na različite načine, bilo po riječima proroka, bilo po iskustvu samog naroda kroz različite izvanredne događaje tijekom povijesti. Ti događaji nedvojbeno svjedoče intervenciju bića drugačijih od anđela,


18

moćnih i dobrih bića, koja su više puta pomogla izabranom narodu u njegovu dugu hodu pripreme za dolazak Mesije. Iako se radilo o još primitivnom narodu, ipak je bio pripremljen u duhu od Boga. Vi danas

imate znanstvene spoznaje, ali ste manje spremni vjerovati jer se

previše pouzdajete u vlastitu spoznaju. U moje se vrijeme događalo suprotno: nemajući veliku spoznaju, većina je ljudi bila spremna vjerovati i Bog ih je poučavao o mnogim stvarima u skrovitosti srca. Ne zaboravite da je prava vjera, također, spoznaja zakona Božjih, te Božji zakoni nisu samo moralni propisi; to su duhovni i fizički zakoni koji upravljaju cijelokupnim stvorenjem.

Mogu reći da smo bili pripremljeni na ideju da nismo sami u svemiru. Isusovo naučavanje je potvrđivalo postojanje druge braće; pomagao nam je da konačno možemo razumjeti što je Otac stvorio, što se dogodilo po istočnom grijehu, što je Otac želio činiti po svome Kristu da bi na kraju povratio svu svoju djecu, učinivši ih dostojnim njegova Kraljevstva.

Isusovo naučavanje o svemiru bilo je dio onih stvari o kojima nas je poučavao po strani, kada smo bili s njim nasamo; doista je bilo nužno da dobro razumijemo ovu osjetljivu stvarnost, kako bismo o njoj

jednoga dana govorili. Naprotiv, propovijedanje mnoštvu bilo je drugačije jer su ljudi koji su slušali Isusa tražili svjetlo i utjehu u životnim poteškoćama, bili su potrebni njegova milosrđa. Isus je bio tako različit od farizeja i pismoznanaca, hladnih i nemilosrdnih čuvara Zakona.

Mi smo pohranjivali sve što je Isus naučavao; otvarali smo se malo po malo velikoj istini stvaranja, svjesni težine tih objava. Bili smo jednostavni i vjerovali smo Isusu, nismo bili uznemireni. Samo je Juda

Iškariotski često bio nemiran poradi Isusovih riječi; bojao se reakcije farizeja jer je bio ambiciozan i razmišljao je o kraljevstvu Božjem kao o nekom ljudskom kraljevstvu gdje je mogao imati počasno mjesto. Stoga je osjećao opasnost od prisutnosti drugih ljudi, odbijao je ideju da bi s njima trebao dijeliti svoje buduće povlastice.


19

Nakon svoje smrti i uskrsnuća, Isus se još dugo zadržao s nama objavljujući nam druge stvari, koje prije nismo bili u stanju razumjeti.7 Nakon toga, silaskom Duha Svetoga na Pedesetnicu, bili smo iznutra

potvrđeni u svemu što nas je Isus poučavao. Duh Sveti nas je ojačao i definitivno utisnuo u naš duh riječi i misao Kristovu.8

Kao što je bilo za očekivati, već od početka našeg propovijedanja, mržnja Luciferova se oborila na nas; ali bili smo međusobno jedinstveni i molitva Marije, Isusove Majke, nas je posebno podržavala. Volio bih da dobro shvatite što je za nas značila i što znači za vas molitva Majke; preko nje se isijavaju svjetlost i snaga Božja. Bez nje bismo se jako teško mogli suočiti sa strašnim reakcijama svećenika, staraca, farizeja i pismoznanaca. Oni koji su vidjeli prijetnju njihovoj moći i uzdrman njihov nauk. Predstavljali su nas narodu kao neznalice i nepoznavatelje

Zakona, hulitelje i sljedbenike nauka koji je protiv Boga i vjere Izraelskog

naroda.

Naše propovijedanje bilo je doista potresno, ne samo za Židove. Govorili smo o Bogu koji je sišao na Zemlju, umro i uskrsnuo. Govorili smo o Isusovu otkupljenju kao o neizmjernoj stvarnosti koja je

nadilazila granice Zemlje. Isus je bio jasan s nama: kršćani sa Zemlje su trebali nositi navještaj spasenja u cijeli svemir upravo zbog toga što su bili svjedoci njegove smrti i uskrsnuća. Sam Isus bi ih osposobio za izvršenje takvog poslanja, služeći se drugim narodima iz svemira vjernih Bogu koji bi došli u pomoć Crkvi na Zemlji; bili bi uz nju u nošenju navještaja, stavljajući im na raspolaganje sredstva i spoznaje potrebne za gibanje svemirom, što oni sami oduvijek čine. Zajedništvo s narodima vjernim Bogu i vršenje zajedničkog poslanja omogućilo bi brzo širenje kraljevstva Božjeg svemirom, te bi garantiralo ljudima na Zemlji velik napredak, istinski civilizacijski skok. Sve ovo nam je bilo jasno, te smo se

7 Usp. Dj. 1,2-3

8 Usp. Dj. 2,1-13


20

trudili to prenositi narodu, onako kako smo mogli, trudeći se da ne preplašimo previše ove siromašne i primitivne ljude.

Isus nam je dolazio u susret na svaki način; kako nam je obećao, on je bio s nama u duhu i vodio nas je. Po nama su se događala mnoga čudesa i mi sami smo dan po dan bivali sve jači. Zatim su se dogodila dva jako važna događaja, ne samo za nas, nego i za cijelu Crkvu. Prvi je bio posjet neke braće iz svemira vjerne Bogu, drugi je bio obraćenje Svetoga Pavla. Prvi događaj vam nikada nije bio prenesen, drugi da. Ova dva događaja su označila zaokret u životu Crkve.

Neposredno nakon Pedesetnice, dok smo bili sabrani u molitvi,

predstavili su nam se nekoliko braće i sestara s različitih planeta vjernih Bogu. Osim nas apostola, bila je prisutna i Isusova Majka i drugi

učenici i učenice. Muškarci i žene s ovih planeta su nam se predstavili kao naša braća, poslani od Isusa da nam pomognu u svemu i da budu uz nas u osjetljivom poslanju evangelizacije svemira. Bili su slični nama, iako su njihova tijela posjedovala nama nepoznate moći; bili smo dotaknuti činom dolaska među nas kroz zatvorena vrata, kao što je činio Isus. Prije svega su se poklonili Mariji, Majci Gospodinovoj, i zahvalili joj u ime vjernih čovječanstava, zatim su tražili od nje blagoslov. Zagrlili su nas i na poseban način su se obratili meni, kao poglavaru Crkve, kojega je sam Isus zadužio da sabire njegovo stado. Poznavali su sve što nam je Isus govorio. Govorili su nam o životu na njihovim planetima, njihovim iskustvima, te što bi mogli činiti za nas. Stavili su se meni na potpuno raspolaganje, da im dam smjernice za

njihovo djelovanje. Bio sam zadivljen njihovom poniznošću: ovi ljudi, koji su izgledali moćni poput anđela, pitaju mene, poniznog ribara iz Galileje, što trebaju činiti. Bijah nepripremljen i to im rekoh; odgovoriše mi da se ne bojim jer Isus me izabrao za ovaj zadatak i zbog toga mi je

dao sve potrebne milosti; oni su bili spremni za potpunu suradnju u

Božjoj akciji u meni i preko mene. Stavljali su se na službu Božjem narodu na Zemlji, kako bi pomogli Crkvi koja se rađala, navjestiti cijelom svemiru Evanđelje, po poslanju koje joj je Bog povjerio. Htjeli su nam


21

isto tako pomoći duhovno i fizički u pripremi naših tijela za gibanje svemirom; među njima su bili svećenici, znanstvenici i liječnici.

Bili smo svi zahvaćeni snagom Duha Svetoga; bio je to susret braće koja se ljube, djece istog Oca, međusobno sjedinjeni u Kristu pod pogledom Presvete Djevice Marije. Prihvatio sam ih i osobno sam se

izjasnio spremnim za ono što Gospodin od mene traži. Zahvalno sam prihvatio njihovu suradnju. Isto su napravili i drugi apostoli i učenici; bili smo jedno srce i jedna duša. Sjećam se dobro da se Majka Isusova smiješila, sretna radi ovog susreta. Bili smo sigurni da je ovaj nezaboravan dan označio početak preobrazbe i uzdignuća, ne samo za Crkvu, nego za sve ljude na Zemlji. Bilo je ubačeno sjeme novog stvaranja, iako smo bili svjesni veličine onoga što se otvaralo pred nama.

Braća iz svemira, koja su nas posjetila, zahvališe nam na našem prianjanju te nas blagosloviše; rekoše nam, međutim, da nije dovoljan naš osobni odgovor: potrebno je da Božji narod bude informiran o njihovu posjetu, te da potpuno prihvati njihovu suradnju. Gospodin je

želio da Crkva bude jedinstvena i slobodna u svojim odlukama. Naša bi braća čekala na odgovor, prihvaćajući volju Crkve kakva god ona bila. Potrudili smo se informirati vjernike o svemu tome.

Obraćenje Svetog Pavla označilo je korak dalje. Gospodin ga je pozvao da navješta Evanđelje poganima, ne samo na Zemlji, nego u cijelom svemiru. Svetom Pavlu je bio itekako jasan plan Božji, te je bio na poseban način poučavan od Duha Svetog o stvarnosti svemira, proživljavao je mnoga izvanredna iskustva glede toga. Bio je spreman na evangelizaciju svih ljudi u svemiru. Dubina njegova duha i snaga

njegove misli učinili su njegovo propovijedanje neophodnim, u predstavljanju dijela Isusova, vjernicima i nevjernicima.

Apostol Pavao je imao jaku osobnost i nije prihvaćao odgađanje za suočavanje sa stvarima: molio je, razmišljao i brzo djelovao. Stoga je htio što prije govoriti vjernicima o životu u svemiru i o poslanju Crkve ,


22

te ih staviti pred izbor prihvaćanja ili ne ovog aspekta, kako bi što prije krenuli u poslanje koje nas je očekivalo. Ja sam bio razboritiji: mislio sam da bi bilo dobro najprije učvrstiti Crkvu u njezinu poslanju na Zemlji i u međuvremenu poučiti vjernike o puno široj stvarnosti svemira; nisam htio stvarati paniku, niti previše ubrzavati vrijeme. Znao sam da mnogi to ne bi prihvatili.

Između Svetog Pavla i mene nikada nije bilo sukoba, nego samo različitost pogleda; on je bio čovjek poučen o Božjim stvarima, potpuno okrenut prema nebu, sposoban uzdignuti se do najviših duhovnih visina.

9 Ja sam bio ribar iz Galileje, konkretna osoba i pastir

različitog stada koje je još bilo slabo. Odlučismo prepustiti odluku apostolskom zboru. Prevladala je linija razboritosti: informirati najprije

one koji su bili jači u vjeri i otvorenijeg mentaliteta, zatim ostatak naroda. U međuvremenu bismo promatrali razvoj Crkve kako bismo razumjeli kako dalje proslijediti. Sveti Pavao kao Božji čovjek kakav je bio, prepustio se našoj odluci tražeći jedino da se može na poseban način posvetiti poganima na Zemlji kako bi i njih poučio i pripremio pogodno tlo za buduće poslanje.

Bez obzira na različita razmišljanja, nama apostolima je bilo jasno da je poslanje Crkve za cijeli svemir, temeljno područje djelovanja Božjeg naroda. Inače bi postojao rizik da ostane ograničena na Zemlju, s ogromnim posljedicama za duhovni i materijalni razvoj čovječanstva. Dakle, započesmo malo po malo govoriti o stvarnosti svemira onima koje smo smatrali otvorenijima i spremnima. Mnogi su prihvatili, mnogi

drugi su odbili povjerovati i prihvatiti jednu takvu stvarnost. Žestoko su se usprotivili stavivši u pitanje naše propovijedanje i započeše širiti klevete svake vrste, između ostalih, da smo izmislili stvari o kojima Isus nije nikada govorio. Brzo smo se našli u jako teškoj situaciji koja je mogla ugroziti život same Crkve. Nakon toga nismo više spominjali

9 Usp. 2Kor 12,1-10


23

područje svemira, da izbjegnemo skandalima, u očekivanju boljih vremena.

10

Naša braća iz svemira su nas ponovno posjetila; s velikom boli smo ih izvjestili da narod još nije spreman za tako ogromno poslanje, te da je potrebno još vremena za sazrijevanje Crkve. Naša su braća razumjela i pozdravila su nas, ohrabrivši nas i obećavši nam njihove molitve. Do kraja života nisam ih više vidio.

Crkva je u međuvremenu rasla; njoj su se pridruživale različite skupine osoba: svećenici, plemstvo, obični puk i obraćeni pogani. Crkva se počela širiti i postajala je sve vidljivija. Toga su postali svjesni i mnogi moćnici, ambiciozni i željni položaja u onoj koja je izranjala kao buduća i jedina svjetska religija. Židovi, grci, rimljani i mnogi drugi pridruživali su se Božjem narodu noseći sa sobom svoje ideje o organizaciji Crkve. Nije se uvijek radilo o plemenitim idejama i bez

interesa: organizacija koju su predlagali često je služila za stvaranje „mjesta moći“ u korist ovog ili onog.

Mi apostoli u svemu tome smo vidjeli ozbiljnu prijetnju: Crkvi je

prijetila opasnost da postane ljudska organizacija, zasnovana na

pravnim propisima, vođena strogom hijerarhijom kojom bi vladali mudri po logici svijeta, a ne po Božjoj, natopljena ljudskim interesima. Sveti se Pavao brzo suprotstavio nekim likovima koji su počeli izranjati u kršćanskim zajednicama. Njegov glas se podizao više puta, ali uzalud. Posljedica toga su bila žestoka progonstva od strane novih Crkvenih „poglavara“. Mi apostoli smo također, malo po malo, stavljeni po strani. Vidjeli smo rast Crkve vlastitim očima, ali ne onako kako smo mislili ili kako smo se nadali; prije svega, ne onako kako je želio Isus: jedan živi narod, ponizan, sjedinjen s Kristom, koji je vođen ne samo prema zemaljskoj stvarnosti, nego onoj kozmičkoj, prva ćelija Kraljevstva Božjeg koja bi se jednog dana proširila u cijeli svemir. Crkva, koja je bila pred našim očima, unatoč mnogim svecima i mučenicima koji su joj

10 Usp 1Kor 4,9-13; 9,1-2; 2Kor 11


24

pripadali, sve više nam se činilo da nalikuje mnogim Zemaljskim kraljevstvima, sačinjenim od gospodara i slugu.

Nakon smrti nas apostola, mnoge su se stvari promijenile u Crkvi. Ona

se naglo povećala sve do toga da je postala „Državna religija“. Njezin se hod opasno isprepleo s hodom Zemaljskih moćnika. Ostalo je povijest koju dobro poznajete. Nije se više govorilo o svemiru, niti se ništa izvještavalo budućim naraštajima o onom što je Isus o tome naučavao. Crkveni „poglavari“ su uzimali u obzir samo ono što je Isus naučavao mnoštvu, a u čemu naravno, nije bilo nikakvog nagovještaja o životu u svemiru. Sve ostalo je bivalo odbacivano. Na sve moguće načine se trudilo uništiti bilo kakvo sjećanje o ovom predmetu. Da bi uspjeli u tome politički i religiozni moćnici su radili zajedno jer su imali zajednički interes. Moćnici, koji su vidjeli prijetnju njihovim interesima u ljudima s drugih planeta, činili su isto što čine i danas: skrivali su svaku vijest i sasjecali su u korjenu svaki pokušaj širenja priče o svemiru. Crkva je sa svoje strane šutjela i ni na koji način nije smetala moćnicima s kojima je vremenom postala prijateljica. Učitelj je bio rekao da se ne može služiti dvojici gospodara i imao je pravo: kada Crkva postane prijateljica moćnika treba se odreći govoriti istinu. To je jako žalostan zakon koji i danas postoji. Promatrajte dobro što se danas događa, pronaći ćete iznenađujuće sličnosti s onim što se dogodilo u naše vrijeme.

Ovaj moj govor vas skandalizira? Čini vam se pretvrd? Nije tako. Nema sumnje da je iz krila Crkve na Zemlji, unatoč svoj njenoj krhkosti, kroz vijekove izvirao veliki izvor svetosti. Svetost jednog dijela Crkve bila je

pravim lijekom mnogim nedostatcima. Između ostalog, život čovjeka na Zemlji je obilježen grijehom i pokvarenošću, koji su dio zemaljskog iskustva oduvijek. Međutim, Crkva, sveti narod Božji, pozvana je pobijediti grijeh i pokvarenost po dubokom jedinstvu s Isusom Kristom,

onim koji je pobijedio grijeh, pokvarenost i smrt.

Po sjedinjenju naroda sa Žrtvom Kristovom, darovana je mogućnost cjelokupnom čovječanstvu da iskorijeni iz sebe zlo. Crkva ima zadatak


25

otvoriti put spasenja svakom čovjeku dobre volje, po snažnoj milosti koja joj je darovana. Stoga, svaki ud Božjeg naroda, tj. Crkve, pozvan je da prikaže samoga sebe Bogu, po Isusu Kristu, kao živu žrtvu u zajedništvu s cijelim Mističnim Tijelom. Samo vršeći Vazmeni prolazak iz smrti u život, onako kako je učinio Gospodin Isus, ne samo riječima nego dijelima, Crkva će postići pobjedu protiv Lucifera i njegovih četa.

Kažem vam, na koncu, da poslanje Crkve na Zemlji za evangelizaciju cijelog svemira nije prestalo. Bog je u svojoj dobroti poštivao slobodu kršćana na Zemlji. Stavio je u zagradu predmet života u svemiru, ali to ne znači da ga je izbrisao. Kroz povijest Crkve Bog nije prestajao slati vjernu braću onima koji su bili spremni, mnogima je objavio ovu stvarnost u skrovitosti srca, podsjećao je na to svoj narod po mnogim prorocima.

Poslanje Crkve je, i ostaje, „univerzalno“ u pravom smislu riječi jer treba obuhvatiti cijeli svemir. Sebičnost ljudi na Zemlji ne može zauvijek uvjetovati djelovanje Duha Svetoga. Vrijeme čekanja je završilo. Bog će dati Crkvi na Zemlji nepobitne znakove o prisutnosti života u svemiru. Formirat će se mali ostatak koji će prihvatiti i razumjeti ove znakove. Ako se, unatoč znakovima, Zemaljski moćnici i dalje budu opirali ili, ako se većina kršćana bude opirala, Bog će svakako ići naprijed. Ne će više dopustiti nikakva kašnjenja.

Ako broj kršćana bude dovoljan za poslanje koje je očekivalo Crkvu od samog početka, vjerna braća će opet doći i bit će dio te Crkve, što nažalost nisu mogli ostvariti s nama. Ako broj kršćana na Zemlji ne bude dovoljan, ako ostane samo mali ostatak, Bog će zadužiti braću s drugih vjernih planeta da evangeliziraju svemir. Mali ostatak sa

Zemlje će se pridružiti njima.

Molite se i pripremite kako biste bili spremni i dostojni da budete dio

vjernog naroda.

Moj blagoslov i blagoslov svih Kristovih apostola neka bude s vama i

neka vas prati. Hrabro!“


26

Novo vrijeme za Crkvu Božju 23. veljača 2013.


donosim vam još jednu poruku iz knjige „2012 Odlučujući izbor čovječanstva“, napisana zajedno sa Tomislavom Vlašićem i nedavno objavljena preko izdavačke kuće „Luci dell'Esodo“.

Pozdravljam vas i blagoslivljam u Kristu. Neka vam Gospodin udjeli svoj

mir.

Poruka Svetog Pavla od 30. kolovoza 2012.

„Nakon mog obraćenja proveo sam duže vrijeme u razmišljanju i u pripremi za poslanje o kojem mi je Gospodin neprestano govorio.

11 Isus

me pozvao da budem apostol, iako nisam bio s njim od početka; naprotiv, dobro vam je znano da sam na početku bio progonitelj kršćana.

U vrijeme mog obraćenja, kršćani i na poseban način Gospodinovi apostoli, bili su ispunjeni takvom snagom milosti što vi teško možete zamisliti. Apostoli su doista izražavali Božju snagu; njihova iskustva nisu se ograničavala na neka viđenja ili čudesa. Izvanredna iskustva za njih su bila normalna, ne zato što su bili „superljudi“, nego zato što je Crkva na Pedesetnicu primila izvanredni zahvat nužan za vršenje njezina poslanja. Apostoli su trebali otvoriti put narodu prikazujući same sebe i prenoseći izvanrednu snagu milosti koja je bila život Crkve. Mistični život, u prvoj Crkvi, bio je temelj svakog iskustva Boga.

11 Usp. Gal 1,11-23


27

Danas, Crkva nema sličnu snagu; iako je pozvana na isto poslanje kao i onda. Zašto se to događa? Zato što Božji narod i današnji apostoli vjeruju više u snagu razuma, nego u snagu vjere, iako razum i vjera nisu u međusobnoj suprotnosti, sasvim suprotno. Boje se čudesa i gledaju na njih s upitnikom, ne znajući kako ih smjestiti u ljudsku logiku, u racionalnost tipičnu za ovo vaše vrijeme. Za nas nije bilo tako; upravo zato su moja iskustva bila prihvaćena od Gospodinovih apostola; Petar mi je pružio svoju desnicu u znak poštivanja i povjerenja, prepoznavajući u meni poziv i djelo Gospodinovo.12 Između nas dvojice nikada nije bilo sukoba, iako smo bili različiti po mentalitetu i formaciji.

Isus je govorio svojim apostolima dok je bio s njima, ali isto tako je

govorio mom duhu, nakon mog obraćenja. Nije bilo nikakve razlike u pripremi među nama. Svatko je znao što treba činiti i što reći narodu. Petar i ja, kao i drugi apostoli, govorili smo o novom stvaranju.

13

Naravno da to nije bio plod naše fantazije, kao što bi možda netko od vas mogao misliti. Isus je o tome govorio obećavši da će voditi čovječanstvo prema jednoj novoj dimenziji. Govorio je o uglavljenju u Njega svega stvorenoga, kao o vrhuncu djelovanja Njegove Crkve i kao

o nužnom uvodu u novo stvaranje.

Stoga nam je dao upoznati postojeću stvarnost u cijelom svemiru kako bi navještaj spasenja, povjeren na poseban način Crkvi na Zemlji, mogao ispuniti svemir; samo tako bi bilo moguće uglaviti u Njega sve na nebu i na Zemlji. Vi me nazivate apostolom „pogana“ i stvarno sam to bio. Međutim, ne radi se samo o poganima na Zemlji, nego o svim ljudima koje je Bog stvorio i koji žive u bilo kojem kutu svemira. Neizmjernost, veličina i dubina Božjeg djela nisu mi bili nepoznati jer se moj duh kretao u stvarnostima svemira. Doista, Gospodin mi je darovao da

mogu proživljavati izvanredna iskustva, te posjećivati nepoznate planete, te susretati različita čovječanstva u svemiru.

12 Usp. Gal. 2,9

13 Usp. 2Petr 3,1-10


28

Sveti Petar vam je govorio što se događalo u prvoj Crkvi i kako je malo po malo slučaj koji se tiče naroda s drugih planeta stavljen po strani. Poslanje Crkve se usmjerilo prema poganima na Zemlji. To mi je

donosilo veliku bol, isto tako i drugim apostolima. Unatoč svemu, Isus nam je obećao da će doći pogodno vrijeme za poslanje Crkve u cijelom svemiru.

Ovo je novo vrijeme za Crkvu na Zemlji! To je nova prilika koja je

iznova darovana narodu na Zemlji da se stave na stranu sumnje i

strahovi, te da se zadobije ona vitalnost vjere koja dopušta da se nadvladaju granice Zemlje i da se nadiđu zidovi racionalnosti. Ovo je posljednji poziv onima koji predstavljaju Crkvu na Zemlji da se otvore

vrata cjelokupnom čovječanstvu svemira, te da bude majka naroda kako se često proglašava, nažalost, samo riječima.

Od Crkve na Zemlji traži se odgovor, te da se otvori i prihvati sve prisutne stvarnosti u svemiru i njihovu evangelizaciju. Gospodin očekuje odgovor od svakog vjernika pojedinačno kao i od onih koji predstavljaju Crkvu. Kažem vam, beskorisno je praviti se da ništa ne znamo: znakovi prisutnosti života u svemiru bili su davani i neprestano se daju sve do sada. Prema znakovima danim s neba, predstavnici Crkve ne mogu se

ponašati kao oni koji ne vjeruju ili kao znanstvenici i istraživači koji se suočavaju s nekim fenomenima, te daju racionalna objašnjenja koja gotovo uvijek dovode do odbacivanja. Tko se „proglašava“ pastirom treba se ponašati kao čovjek vjere.

Čovjek vjere nije neki naivac koji sve prihvaća zatvorenih očiju: čovjek vjere zna razlikovati. Njegovo razlikovanje, međutim, nikada se ne rađa iz straha, iz nečega što je racionalno neobjašnjivo, naprotiv, rađa se iz bezuvjetne otvorenosti Božjem djelovanju komu ništa nije nemoguće. Čovjek vjere posjeduje mudrost koja je dar Duha Svetoga i koja nema veze s ljudskim strahom, plodom kompromisa i ljudskih ambicija.

Stoga, osoba koja ima istinsku vjeru posjeduje razlikovanje koje je

vođeno od Duha Svetoga koji nikada ne griješi jer Duh Sveti sam


29

potvrđuje njezino djelovanje. Kako? Po zajedništvu vjernika. Kada sam molio zajedno s vjernicima u prvim kršćanskim zajednicama, izvanredni darovi su bili nešto najnormalnije jer je djelovanje Duha Svetoga bilo intenzivno; svi smo surađivali u direktnoj Božjoj intervenciji u izgradnji rađajuće Crkve. Moj zadatak apostola, nije se sastojao u tome da govorim osobi da li taj dar dolazi od Boga ili ne ili, još manje, da odobrim ili ne služenje tim darovima. Moj zadatak je bio da se prikazujem i molim za svakog vjernika i za cijelu zajednicu.

Zadatak svakog apostola i pastira, danas kao i tada, je da pomogne

svakome da postane slobodna osoba u Bogu; ne slobodna po ljudski,

nego po Božjem jer svi ste pozvani ući u slobodu djece Božje. To je bila moja dužnost pred Bogom: navijestiti poruku Evanđelja, pomoći svakoj osobi dobre volje da se ogleda u toj poruci, da bude cjelovita pred

istinom, sposobna prikazati samu sebe Bogu i sposobna živjeti u zajedništvu s braćom.

Prikazanje života Bogu, cjelovitost, zajedništvo, temelj su na kojem se gradi identitet svake osobe i zajednice, to su temelji cjelovite vjere i

prave slobode. Kada se neki izvanredni dar očituje u jednoj osobi ili u jednoj zajednici ispunjenoj vjerom i slobodom, može donositi samo dobre plodove i pravo zajedništvo ne dopušta da se ubaci zlo. Tko je cjelovit pred Bogom, nikada neće biti prevaren niti će moći prevariti jer će Duh Sveti, darovatelj svakog dara, potvrditi svoje dijelo preko drugih koji su isto tako cjeloviti u vjeri i zajedništvu. Tako se događalo u zajednicama u kojima sam propovijedao. Kada se u nekoj osobi u

zajednici očitovao neki dar, taj dar su svi prisutni prepoznavali kao dar Božji. To je bilo neposredno i sigurno razlikovanje koje je unosilo mir i hranilo vjeru, nadu i ljubav. Po tom daru su se budili drugi darovi u

drugim osobama; tako su se darovi Duha usklađivali, kompletirali i međusobno potvrđivali. Na taj je način Crkva rasla i jačala se.

Crkva nije bila utemeljena od nas apostola, već od izvanredne akcije Duha Svetoga koji je direktno djelovao, preko naroda. Crkva je narod

Božji koji hodi sa svojim Pastirom, Isusom Kristom, vođena Duhom


30

Svetim prema Ocu. Stoga je Crkva utemeljena na narodu i od naroda,

koji živi u jedinstvu s Presvetim Trojstvom i očituje njegov život.

Mi apostoli, molitvom prikazanjem našeg života i propovijedanjem, sudjelovali smo u djelovanju Duha, prateći svaku osobu u njezinu duhovnu rastu. Bili smo očevi u vjeri jer smo pomagali osobama u izrastanju; bili smo očevi, ne gospodari. Kao pravi očevi nismo tražili da nametnemo naš autoritet, nego smo ga koristili kako bismo pomogli u hodu svakom vjerniku i cijeloj zajednici kako bi svatko došao do zrelosti vjere, do sposobnosti odnosa s Bogom i da svatko sam razlikuje dobro

od zla, živeći u zajedništvu sa svima i suočavajući se sa svima u zajedništvu. Uvjeravam vas da se ne može lagati pred jednom zajednicom koja je cjelovita pred Bogom; stoga su prve zajednice bile

mjesta gdje je rasla svetost i gdje su se umnažali darovi Božji.

Mislite da smo mi apostoli puno propovijedali i uvjeravali osobe

riječima? Ne, mi smo malo propovijedali i puno molili, suprotno od toga što se danas događa: Crkva je puna propovijedi, govora, riječi ali je siromašna molitvom. Osobna i zajednička molitva je disanje za pojedinca i za narod Božji jer omogućuje da držimo živi odnos s Bogom i to dopušta Duhu Svetom da djeluje u svakome pojedinačno i u svima zajedno.

Svaka osoba posjeduje duh, ali ja vam kažem da bi svaka kršćanska zajednica trebala posjedovati jedan duh koji se formira polazeći od života koji struji u svakoj duši i koji preko iskrenog zajedništva zrači iz same zajednice sa izvanrednom snagom rađajući jedinstvene ciljeve. Kada jedna zajednica ima duh otvoren Bogu, ponizan i iskren, tada su

njezini članovi „jedno srce i jedna duša“. Tada se očituje višestruko djelovanje Božje koje budi darove i poslanja u pojedincima i u cijeloj zajednici. Duh Božji djeluje na duh pojedinca i cijele zajednice. To se događalo u prvim zajednicama, neposredno nakon Pedesetnice.

Pitam vas sada: Crkva, narod Božji, može se danas smatrati zajednica otvorena duha, ponizna i iskrena, gdje se darovi Božji očituju u punini,


31

gdje svatko dolazi do zrelosti vjere, autenitičnog razlikovanja, do jasnoće vlastitog poslanja? Prepuštam vama odgovor, ali vam želim naglasiti neke stvari kao pomoć u razumijevanju.

Pedesetnica je predstavljala početak poslanja Crkve. Tada je Duh Sveti sišao potvrditi odluke apostola i prvih učenika da slijede Isusov život i nauk, te da budu spremni za poslanje koje im je On povjerio. Od tog

trenutka, prve su zajednice bile ispunjene darovima i živjele su u molitvi uronjene u Boga. Isus je djelovao preko svog naroda, u sili Duha

Svetoga i Crkva je rasla.

Crkava je postajala sve veća i prihvaćala je muškarce i žene sa različitih strana i kultura. Nažalost, mnogi su bili privućeni ne sa željom da slijede Isusa Krista, već sa željom da pripadaju nekoj „organizaciji“ u kojoj osobe čine čudesa velikih razmjera. Stoga se ne treba čuditi što su mnoge ambiciozne osobe željele staviti svoje ruke u „moć“ koja dolazi od Boga, te ju koristiti za vlastite ciljeve. Duh Jude, izdajnika, oživio je u mnogima i započinjao je djelovati u rađajućoj Crkvi. Sotona je pronašao način kako nastaviti djelo koje je započeo u Judi Iškariotskom, probudivši druge „Jude“, kako bi na kraju izobličio lice Crkve. Koliko Juda je bilo tijekom vjekova? Mnogo, previše!

Jedan drugi duh se uvukao u kršćanske zajednice; isto tako i ovaj duh je djelovao u pojedincima i zajednicama. Jako brzo su se stvorili razdori i

sukobi svake vrste; nedostatak mira i zajedništva proizveo je prazninu u prvoj Crkvi. Uzalud su se podizali glasovi apostola i pravednika; našao sam se i sam u strašnoj borbi među protivnim duhovima. Iz dana u dan sam gledao kako nestaje cjelovitost vjere i jedinstveni ciljevi koji su

zaista bili snaga prvih zajednica. Kršćanske zajednice, od jednostavnih cenakola ljubavi i molitve pretvarali su se malo po malo u tvrde i

hijerarhijske organizacije, sve više privučene zemaljskom moći. Kraljevstvo Božje više se nije smatralo dimenzijom duha, nego zemaljskim kraljevstvom, ispunjenim posjedima, propisima i

privilegijama koje bi trebalo vječno vladati; istu misao je imao i Juda Iškariotski.


32

Crkva je na kraju uspjela postati prijateljica moćnika. Koja je bila cijena ovom prijateljstvu? Cijena je bila teška jer je Bog povukao nevjerojatnu snagu koju je darovao prvim zajednicama kako bi spriječio da takva snaga dospije u krive ruke. Od tada su mnogi darovi prestali djelovati u

Crkvi. Kroz povijest Crkve Bog nije propuštao buditi muškarce i žene ispunjene sličnom snagom kao onom na početku, kako bi pokazao svima da moć pripada Njemu a ne ljudima niti Crkvi.

Crkva je čuvarica milosnih darova, ali samo u mjeri u kojoj odgovori na milosti, ozbiljno koračajući Kristovim stazama i oslobađajući se sebičnih želja. Tko slijedi vlastitu sebičnost, taj je idolopoklonik, makar se proglašava Kristovim, iako kaže da pripada Crkvi: stavlja u centar sebe, a ne Boga. Nijedan idolopoklonik ne može posjedovati darove Božje, kao niti jedna zajednica čiji su članovi idolopoklonici i licemjeri.14

Duh zla ovako djeluje: kada ne uspije posjedovati, uništava. Isto se događa i u Božjem narodu kada se u njemu ugnijezdi duh zla. Iz tog razloga, istiniti ljudi Božji, ispunjeni Božanskim darovima, gotovo uvijek su bili odbacivani i proganjani jer nisu prihvaćali kompromise i nisu se podlagali željama moćnika. To se često činilo u ime Crkve. Koje Crkve? One koja sa zahvalnošću prihvaća darove Božje koja prihvaća proroke kao proroke, pravednike kao pravednike i zna ih prepoznati? Ili Crkve

koja želi posjedovati darove Božje kako bi ih iskorištavala za vlastite pogodnosti, a kada to ne može činiti kamenuje proroke i ubija one koji su joj poslani

15 jer ne zna i ne želi prepoznati trenutak u kojem je bila

pohođena?16 Na sreću, Crkva je i danas ispunjena svetošću: svetošću jednostavnih, poniznih, onih koji samo žele ljubiti i služiti Bogu bez ambicija i kompromisa. Njima kažem: uzdignite glavu jer će Gospodin intervenirati kako bi jednom zauvijek podijelio janjce od jaraca i sabrao

14 Usp. Rim 8,9

15 Usp. Mt 23,37-39

16 Usp. Lk 19,41-44


33

stado svojih siromaha. Intervenirat će da pročisti lice svoje Crkve kako bi bila prikladna za vršenje svoga poslanja. Ovo je povoljan trenutak da se odlučite pripadati vjernom narodu! Kraljevstvo Božje, ono istinito, proširit će se svemirom. Bog će se služiti svojim vjernim narodom, svojom Crkvom, kako bi svakom narodu svemira donio svoju poruku spasenja. Dovest će do kraja svoje djelo preko one Crkve koja mu je vjerna, kojoj će povratiti izvornu snagu, dodajući nove milosti potrebne za ovo vrijeme. Stoga, požurite s odgovorom kako biste bili dio te Crkve.

Budite svjesni da je ovo vrijeme izvanredno vrijeme, to je vrijeme

kozmičke Pedesetnice: Duh Sveti se spušta da potvrdi svakog čovjeka, svaki narod u svemiru koji je odlučio pripadati Bogu po Isusu Kristu. Zadatak Crkve na Zemlji je da sabere neizmjerno stado Božje kako bi se uglavilo u Krista formirajući samo jedan neizmjerni narod. Upravo to je poslanje Crkve koje je trebalo krenuti od početka. Mnogo je naroda u svemiru, muškaraca i žena spremnih služiti Bogu. Mi apostoli smo susreli mnoge od njih, kada smo bili na Zemlji. Mogu

reći da su me ova braća pohodila, pomagala mi i molila za me. Oni čekaju sada kao i tada na odgovor Crkve na Zemlji da ju prate u njezinu poslanju. Ako ne bude odgovora ili, ako ne bude dovoljan, ovi će narodi biti zaduženi od Boga za vršenje ovog univerzalnog poslanja koje Crkva na Zemlji nije znala vršiti. Oni sa Zemlje koji budu odgovorili, sjedinit će se sa vjernim čovječanstvima, bit će dobro prihvaćeni i surađivat će u poslanju koje je Gospodin želio. Takva će biti Crkva Božja, jedna u cijelom svemiru. Ona će pripremiti put slavnom povratku Kristovom, prihavatit će ga i bit će s njim u novom stvaranju. Presveta Djevica Marija, Majka Božja i Majka svih naroda, anđeli i sveti, izvanredna sredstva Božja za ovo vrijeme mole za vas kako biste postali jaki i odlučni. Na poseban način, mi apostoli bdijemo nad vama u ovom vremenu.

Blagoslivljam vas u ime apostola Gospodinovih i neka vas ovaj blagoslov

ojača i štiti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“


34

„Vrata pakla neće je nadvladati ...” (Mt 16, 18) 2. ožujka 2013.


u poruci koju vam donosimo, Sveti Mihael arkanđeo se predstavlja u jasnoći i svjetlosti, ali isto tako čvrsto i zahtjevno. Njegov se navještaj uključuje u događaje koje je on sam već navijestio za ovu godinu. Podsjeća nas da je on Preteča slavnog Kristova dolaska; stoga će biti na čelu vodstva Božjeg naroda u svim događajima koji očekuju čovječanstvo.

Služba Svetog Mihaela ne zamjenjuje službeno vodstvo Crkve, nego ga prati s izvanrednom snagom koja dolazi od Boga. Njegov je zadatak

suočiti se u ime cijelog Mističnog Tijela Kristova s Luciferom i njegovim sljedbenicima, prije slavnog dolaska Gospodinova.

Poruka je jednostavna i bliska svakome tko želi prihvatiti njegove riječi. S naše strane, bit ćemo na potpunom raspolaganju Svetom Mihaelu za sve ono što zatraži od nas u korist Božjeg naroda.

Pratimo vas molitvom i blagoslivljamo u ime Trojedinog Boga.


Poruka Svetog Mihaela arkanđela od 1. ožujka 2013.

„Pozdravljam vas sveti narode sa Zemlje, Crkvo Gospodinova! Blagoslivljam, u ime Trojedinog Boga, sve one koji su ozbiljno odlučili pripadati Isusu po Srcu Bezgrešne Djevice Marije i plamenom Srcu Svetog Josipa. Blagoslivljam jezgre koje su se formirale i koje su u

formiranju; blagoslivljam sve kršćane na Zemlji.


35

Svevišnji me šalje k vama da vam govorim i da vas ohrabrim u ovom vremenu, bogatom milostima, ali i kušnjama. Kao što vam je dobro poznato, u ovim danima katolička Crkva, koja uključuje veliki dio kršćana na Zemlji, nalazi se u velikoj muci Papine ostavke i predstojećeg izbora novog poglavara Crkve. Ovi događaji zahvaćaju cjelokupno čovječanstvo vašeg planeta, pošto bi kršćani prema Isusovim riječima trebali postati sol Zemlje, svjetlost svijeta (Mt 5,13-14), kvasac koji uskvasuje čovječanstvo (Mt 13,33). Stoga sve ono što se događa u kršćanskom narodu neizbježno se odražava na sve ljude.

Ove se riječi danas, prije svega odnose na katoličku Crkvu; nisu to moje riječi nego Onoga koji me šalje, mog i vašeg Boga, Svemogućeg Gospodara svemira. Neka ih dakle slušaju svi, od najmanjeg do najvećeg u Crkvi, jer se Gospodinove riječi i opomene odnose na sve vjernike. Doista, svi su odgovorni za što brži dolazak kraljevstva Božjeg, jer Crkva je prva ćelija toga kraljevstva.

Papina ostavka bila je bolni čin za Crkvu, ali Bogu je bila ugodna kao žrtva paljenica, kao Papin ponizni čin da se stavi po strani, u odnosu na zadatak koji je nadilazio njegove snage, kako bi ostavio prostor

Božjem djelovanju, novosti Duha koju je njegova duša intuirala. Stoga blagoslivljam Papu Benedikta XVI; ovaj blagoslov koji direktno silazi s

Neba, neka ga prati u njegovu životu u šutnji, povučenosti i molitvi; njegova će žrtva biti uistinu plodna za cjelokupni Božji narod, ako bude znao pretvoriti svoj život u živu žrtvu za svako dijete Božje. Mir tebi, Papa Benedikte, budi blagoslovljen u svom imenu i životu!

Kao što znate, Crkva je od početka bila pozvana nositi navještaj spasenja svim narodima, ne samo na Zemlji nego u cijelom svemiru; o

tome smo već puno govorili i ne želim ponavljati.17 Isto tako vam je poznato da je počevši od ove 2013 godine zadatak evangelizacije drugih

17 Ova je tema prisutna u mnogim porukama objavljenim na

https://premanovomstvaranju.org, te u različitim poglavljima knjiga objavljenih preko izdavačke kuće Luci dell'Esodo.


36

planeta u svemiru povjeren braći iz svemira vjernoj Bogu, jer vaše čovječanstvo nije prihvatilo prisutnost života u svemiru, te se stoga nije moglo nositi s težinom takva poslanja.

Unatoč mnogim znakovima prisutnosti života u svemiru s Božje strane, darovanim također i Crkvi, niti politički poglavari, niti oni vjerski nisu o tome informirali stanovnike Zemlje. U tome leži velika odgovornost koja opterećuje savjest mnogih, također i prije svega u katoličkoj Crkvi. Njoj je Bog darovao milost kako bi usmjerila savjesti prema istini koju Bog neprestano objavljuje, jer Duh Sveti ima zadatak

da vas uvodi u istinu u pravo vrijeme i na pravi način. On podržava cijelu Crkvu i pokazuje joj kako na najbolji način može pokazati istinu.

Stoga nema nikakve koristi od opravdavanja, govoreći kako bi objava o životu na drugim planetima izazvala paniku među vjernicima. Ova tvrdnja umanjuje djelovanje Duha Svetog, koji priprema srca za

istinitost događaja unutar i izvan ljudske duše; ne dopušta da Božja djeca ostanu zbunjena; imate za to potvrdu danas, u vezi papine

ostavke: vjernici su razumjeli i sudjelovali na pravi način, jer je Duh Sveti djelovao u srcima.

Ne dodajem ništa drugo, ali snažno pozivam sve crkvene hijerarhije, počevši od katoličkih, da pošteno podignu svijest o prisutnosti života u svemiru, te da isto tako daju jasnu informaciju vjernicima o tome. To

zahtjeva radikalno razmišljanje o sveopćem poslanju Crkve koje ne može više biti odgađano. Traži isto tako odgovarajuće proširenje teologije, koja treba ići u korak s vremenom i s novim potrebama spoznaja istine.

Pozivam sve vjernike koji već godinama znaju, te su iskusili postojanje ljudi sa drugih planeta, da puno mole kako bi se stvorio prostor u

savjestima za takvu istinu, te se upozna snaga zajedništva s braćom iz svemira vjernom Bogu. Od vas se traži hrabro svjedočenje.

Što će se sada dogoditi u katoličkoj Crkvi? Otvoriti će se jedna nova faza, čiji će početak biti obilježen upravo izborom Pape. Takav će


37

događaj biti prekretnica u povijesti čovječanstva, jer nakon toga će slijediti mnogi drugi događaji. S obzirom na sve ovo, Bog je odredio da, počevši od danas, ja budem na poseban način prisutan s mojim anđeoskim četama u Vatikanu. U tom zadatku bit ću praćen osim anđela, s Centralnom Jezgrom i s braćom vjernom Bogu koji će djelovati prije svega u Duhu. Doista se igra tvrda i konačna igra između sila dobra i zla, koje su oduvijek obadvije prisutne unutar Crkve. Bog je odlučio uvesti red u sve Crkve koje se nazivaju kršćanskim, počevši od katoličke Crkve, koja predstavlja većinu među kršćanima vašeg planeta. Molitva i djelovanje katoličke Crkve jako su važne za vaše čovječanstvo. Dakle, riječi koje slijede odnose se na katoličku Crkvu, u ovom posebnom trenutku, ali očigledno vrijede i za sve kršćanske zajednice.

Stoga je Bog odlučio uvesti red u Crkvu. Božji red nema nikakve veze s ljudskim nametanjem; on uvijek polazi od SVETOSTI. Crkva je dakle

pozvana na svetost; ne na svetost malog broja, nego na svetost sviju.

Nije više dovoljna hrabrost ponekog vjernika, a ima ih mnogo; potrebna je svetost cjelokupnog Božjeg naroda. Potrebna je prije svega, svetost pastira i onih kojima je zadatak pokazati put drugima;

njih pozivam da imaju hrabrosti te da ne oklijevaju prikazati same sebe

Bogu; samo tako će moći pokazati narodu put svetosti.

Svetost je život Božji koji teče kroz duh vjernika i među njima; on je čist i bezgrešan i očituje se u cjelovitosti ljudskog života. Pokvarenost je suprotna svetosti. Bog želi osloboditi Crkvu od pokvarenosti, kako bi slobodno rasla svetost njegova naroda; njegova će ruka to učiniti. Uvjeravam vas da je Bog podigao svoju ruku, kako bi rastavio svjetlo i

tamu u njegovoj Crkvi. Bogu je potreban sveti narod, kojemu će moći povjeriti poslanje da istrgne drugu braću iz okova grijeha i smrti.

Bog želi povratiti neizmjerno blago svetosti, istine, nauka i ljubavi koje je Crkva nakupila kroz stoljeća, zahvaljujući neprestanom djelovanju Duha Svetog, te svetosti mnogih. Neće dopustiti da jedno takvo blago bude raspršeno preko pokvarenih ruku. Božji vinograd, tj. Crkva,


38

bogata je plodovima: Sin Božji će ih sabrati i podijeliti djeci Božjoj, njegovoj braći. Božja baština pripada djeci Božjoj a ne sinovima tame. Stoga, neka znaju nevjerni vinogradari da neće ništa baštiniti, te da im neće biti dopušteno ubiti prave baštinike (Mt 21,38-40).

Molite dakle, kršćani sa Zemlje, kako bi Gospodar vinograda požurio izvršiti ono što je predvidio, oslobađajući Crkvu od nevjernosti zlih upravitelja.

Bit ću prisutan u Vatikanu sve dok Bog to bude želio; djelovat ću snagom koju sam od Njega primio. Tko se bude želio staviti na Božje mjesto, trebat će se suočiti sa mnom licem u lice. Moj uzvik upućen Luciferu na početku stvaranja „Tko je kao Bog?“, nastavit će odzvanjati sve do kraja vjekova; borit ću se uvijek protiv lažnih bogova. Tko može shvatiti neka shvati. Moji su anđeli već raspoređeni oko vatikanskih zidova, prema rasporedu koji je Bog postavio. Bit ću jako prisutan na Konklavi, ništa neće moći izbjeći mom pažljivom pogledu.

Obraćam se izravno kardinalima koji će se sabrati na Konklavi za izbor novog Pape; njima prenosim Božje želje za njegovu Crkvu u tom vremenu i sažimljem ih u nekoliko točaka, kako bi pratile njihovo razlikovanje. Bog ne nameće nego želi; njegove želje su najbolje za njegov narod. Ovako je Crkva viđena očima njezina Gospodina:

1) neka Crkva stavi u centar njezina života i djelovanja ne samu sebe, nego život Presvetog Trojstva, ne riječima, nego djelima;

2) neka se oslanja na Providnost kao izvor i sredstvo svoga

izdržavanja, te koristi novac bez navezanosti i u siromaštvu duha, prema Božjim zakonima, i na sveopće dobro a ne iz ljudskih ambicija i sebičnosti. Neka zna izabrati između Boga i mamone;

3) oni koji imaju odgovornost u Crkvi neka budu cjelovite osobe;

neka ne skrivaju istinu i ne pokrivaju laž. Neka budu na službu vjernicima tretirajući ih kao zrele osobe i poštujući njihovu savjest. Neka isprave one koji sagriješe kao očevi a ne kao gospodari, jer


39

vjernici nisu njihovi podređeni nego djeca Božja i trebaju biti potpomognuti kako bi došli do potpune duhovne i ljudske zrelosti.

4) svaki kršćanin, iznad svega tko je na čelu Crkve, neka prihvati svakog čovjeka kao brata, neovisno o njegovu porijeklu i socijalnom statusu. Neka bude blizu onima koji trpe. Vjernost

Bogu znači isto tako vjernost čovjeku: njegovu dostojanstvu djeteta Božjeg, slobodi mišljenja i stava, poštivanju njegova iskustva, pravom poštivanju njegove originalnosti i vremena rasta i sazrijevanja. Neka Crkva zna razlikovati tako da nikada ne osuđuje, jer je pozvana biti milosrdna.

5) neka Crkva bude uvijek na strani siromašnih, a nikada moćnih; neka ne očekuje privilegije od nikoga, nego bude spremna služiti svima. Tko upravlja Crkvom neka prvi bude poslužitelj braće, te ne teži za povlaštenim mjestima i karijerom. Neka smatra najvećom povlasticom mogućnost da može služiti. Pastiri neka budu slobodna srca; samo tako će se moći oduprijeti aroganciji moćnika te zaštiti one slabije. Neka se ne boje nešto izgubiti, čak niti vlastiti život; neka budu čvrsto utemeljeni u stijenu, Krista; neka ne bježe pred neprijateljem. Gospodin želi takve pastire;

6) neka Crkva ponizno prizna svoje pogreške i nevjernosti te traži oproštenje od Boga. Neka se ne skriva iza beskorisnih opravdavanja; suprotno tomu, neka se trudi ispraviti svoje pogreške i popraviti učinjeno zlo; neka se trudi da ne prezire proroštvo, kako ne bi ražalostila Duha Svetog. Neka otvori svoje srce i prihvati novost Božju koja je živa i opipljiva, posebno u ovom vremenu;

7) neka Crkva konačno otvori svoj pogled prema svemiru i životu koji je u njemu, bez prikrivanja ove stvarnosti. Neka s ljubavlju prihvati

sve ljude s drugih planeta kao djecu Božju, neka traži i promovira zajedništvo između svih čovječanstava iz svemira; neka bude svjesna da ljudi na Zemlji nisu sami u svemiru, te se neće sami spasiti;

8) neka Crkva duboko cijeni djelo svoga Stvoritelja i stoga uči vjernike poštivati i štititi prirodu i stvorenja drugačija od čovjeka.


40

Neka uvijek bude svjesna da stvorenje hodi zajedno s čovjekom prema punini života;

9) neka Crkva pomaže dušama u čistilištu, preko molitve, Svete Mise i krštenja u Duhu Svetom i vatri18. Neka u duhu silazi sve do dubina čistilišta, kako bi oslobodila sužnje po primjeru svoga Gospodina koji je sišao nad pakao osloboditi čovjeka.

10) neka Crkva prikazuje na oltarima patnju cjelokupnog čovječanstva i sjedinjuje ih sa Žrtvom Kristovom; pomaže onima koji trpe darovati se Bogu.

11) neka Crkva oprosti svojim neprijateljima i neka ih ljubi, bez

ikakvih kompromisa sa istinom. Neka se nikada ne osvećuje; njezino srce neka je blago i ponizno kao što je i njezin Gospodin bio, koji je ljubio sve do kraja (Iv 13,1).

12) neka Crkva nikada ne zaboravi da je hodočasnica sve do kraja vremena; neka ne veže svoje srce za Zemlju nego odlučno hodi prema novom stvaranju koje je Isus obećao. Neka se trudi preobražavati svaki dan kako bi se svidjela svome Gospodinu te bila dostojna biti dio Njegova kraljevstva, zajedno sa drugom braćom iz svemira.

Iz ovih riječi možete razumjeti koji izazovi očekuju kršćane na Zemlji. Ne radi se o novim riječima, nego treba biti novi duh Božjeg naroda, pozvan staviti to u praksu. Shvatite koliko je važna uloga Crkve u promjeni čovječanstva! Bog očekuje od Crkve na Zemlji da se potrudi, jer njezino djelovanje treba pratiti napredovanje vjernih

čovječanstava kako bi se došlo do istinite sveopće evangelizacije.

Gospodin me poziva da bdijem nad Crkvom na Zemlji kako bi je štitio od zla. Ja sam Preteča njegovu slavnom dolasku i neprestano ću pozivati sve vas, sve dok ne pripremite zajedno sa mnom put Onomu

koji će doći, Svecu nad Svetima, Gospodaru svemira. Bdjet ću bez prestanka i djelovat ću prema Božjim nalozima sve dok se sve ne ispuni

18 O tom krštenju više smo govorili u knjizi „Preko velike barijere“ pogl. 9.


41

po njegovim željama. Gospodin će istrgnuti svakog svog jaganjca iz vukovih zubi, nitko od njegove djece neće biti izgubljen, kao što je obećao Svetom Petru: „Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati“ (Mt 16,18).

Tražim od svakoga od vas, da se u ovom vremenu na poseban način posvetite, Bezgrešnom Srcu Marijinu, Majci Crkve. Obratite se također i Svetom Josipu koje je čuvar Božjeg naroda. Kako se približava njegova svetkovina, koju Crkva na Zemlji slavi 19. ožujka, pozivam vas da molite molitvu koja slijedi.

Blagoslivljam vas snagom i svjetlom Božjim, u ime Oca, i Sina i Duha Svetog."

Molitva Svetom Josipu

Sveti Josipe, pravedniče nad pravednicima, zaštitniče Božje obitelji u cijelom svemiru,

čuvaj Crkvu na Zemlji u ovom važnom i osjetljivom vremenu. Zagovaraj pred Bogom

kako bi Crkva uvijek izabrala pravi put,

nadilazeći u miru poteškoće, provokacije i zapreke

koje joj duh svijeta nameće. Plamena vatra tvoga srca neka nas zapali istinskom vjerom,

sigurnom nadom i uzvišenom ljubavlju, kako bismo mogli hoditi,

zajedno s tobom i tvojom Djevičanskom Zaručnicom Marijom, teškim putovima našeg vremena.

Vodi nas kako si vodio malog Isusa,

držeći ga za ruku. Ti si mu pomogao rasti i postati čovjekom.

Pomozi i nama da postanemo prava djeca Božja, na slavu i čast Presvetog Trojstva.

Amen


42

Novi svećenici za novi narod 9. ožujka 2013.


donosimo vam još jednu poruku iz knjige „2012 Odlučujući izbor čovječanstva“ (od Stefanie Caterine i Tomislava Vlašića u nakladi izdavačke kuće Luci dell'Esodo) koju smatramo jako važnom za ova vremena.

Pozivamo vas da molite zajedno s nama za skori izbor Pape. U vremenu

smo rađanja novog naroda iz krila Očeva, te otvaranja svjetlije budućnosti za svu djecu Božju.

Želimo vam svako dobro.


Isusova poruka od 5. travnja 2012., Veliki Četvrtak

„Blagoslivljam vas, dječice! Danas se nalazite pred novim prolaskom, rekao bih, tisućljetnim. Danas, u stvari, započinje posljednja faza pripreme za novo stvaranje jer počevši od danas začetnik zla, Lucifer, je definitivno izbačen iz mog naroda.

Sotona se potpuno uvukao u djelo Božje, još od početka. Tako kako se bio uvukao u djelo stvaranja, preko Lucifera, isto tako, se uvukao u

djelo otkupljenja, preko Jude Iškariotskog, opsjednutog od Lucifera. Juda je bio uistinu opsjednut od Lucifera kojemu je posvetio samog

sebe. Jedno određeno vrijeme je bio vođen osobnim interesima, bio je uz mene, poput fanatika: htio je uzeti dio moga Kraljevstva, osvajanjem

počasnog mjesta. Bio je opijen snagom čudesa koja je vidio da činim, a koja je, isto tako, i on sam činio kada sam ga slao u poslanje, zajedno s


43

apostolima i učenicima, kako bi me prethodili u mjestima koja sam trebao pohoditi.

19

Nakon što je shvatio da ne će moći zadobiti od kraljevstva Božjeg ono čemu se nadao, te što je, u biti, zadatak jednog apostola kada je čuo moj govor o smrti na križu, pobunio se kao što je prethodno već učinio i njegov otac Lucifer. Na posljednjoj večeri, dao sam mu komadić kruha kao i drugim apostolima. Za ostale apostole ovaj komadić kruha, umoćen u vino, predstavljao je pečat novog i definitivnog saveza sa mnom; za Judu je bio pečat njegova saveza sa Sotonom, protiv mene.20 Juda je primio moje tijelo i krv proklinjući me. Mnogi drugi, nakon njega činili su i čine, i danas, istu stvar.

Juda Iškariotski je bio mračni lik kršćanstva čija se sjena vijekovima širila na Crkvu: njegova izdaja je otvorila put apostolima i svećenicima nakon njega. Juda je bio preteča Antikrista; pripremio mu je put u Crkvi. Nakon njega, mnogi antikristi su se očitovali u mom narodu nastavljajući razarajuće djelo koje je Juda započeo. Na kraju će se očitovati Antikrist koji će doći sabrati sve što su antikristi sijali kroz povijest.

Juda je bio pozvan na novo svećeništvo koje sam ustanovio na Zemlji; novo jer je potpuno drugačije od onog koje je do tada djelovalo u izabranom narodu. Od posljednje večere i poslije, svećenik više nije trebao biti onaj koji prikazuje samo žrtvu životinja, nego onaj koji prikazuje samog sebe, u jedinstvu s mojom žrtvom za spasenje svih ljudi, a ne samo onih na Zemlji. Novi svećenik bi bio „onaj koji uglavljuje“ sve stvoreno u mene. Juda si je oduzeo taj zadatak odlučivši me slobodno izdati i predati velikom vijeću. Juda me prodao, ali prodajući mene prodao je sve darove koje je od mene primio, uključujući i dar novog svećeništva. Jedna velika rana otvorila se u Crkvi i još i danas vidite njezine posljedice: mnogi svećenici tijekom

19 Usp.Lk 10,1-12

20 Usp. Iv. 13,21-30


44

vijekova su prodavali i prodaju same sebe i njihovo svećeništvo neprijatelju, nadajući se postići moć i povlastice. Traže ljudsko kraljevstvo, poput Jude.

Zašto sam pozvao Judu za apostola? Iz pravednosti! Stoga što je Otac želio, još jednom, staviti na kušnju rađajuću Crkvu, kao što je stavio na kušnju čovječanstvo tek stvoreno. Znajte da vas Otac uvijek stavlja na kušnju jer vi daje potpunu slobodu. Da, vaša sloboda je nepovrediva u Očevim očima, ali zauzvrat on traži vjernost. Stoga vas kuša, kao što je kušao i vaše praroditelje. Nastavljat će vas kušati sve do kraja vremena, sve dok ne prođe ovaj opaki naraštaj koji traži slobodu, ali odbija vjernost Bogu. Zatim će izrasti novi naraštaj: kažem vam da se već rađa.

Juda se mogao spasiti? Mogao se pokajati? Da, mogao je, ali nije htio.

Nakon moje smrti, shvativši što je napravio, umjesto da se pokaje i uteče se milosrđu Božjem koje je uvijek na raspolaganju onome koji se pokaje, on je odbacio život i ubio se. Ovim zadnjim činom je pokazao još jednom svoj prezir prema Bogu. Između ostalog, tko se proda Luciferu treba znati čemu ide u susret: Lucifer oduzima slobodu onome koji mu se daruje i vodi u beznađe tko mu nije vjeran, suprotno od Boga, koji vas uvijek ostavlja slobodnima i prašta vam, ako se pokajete. Juda je potonuo u tamu svoje duše; bila je noć, također, kada me izdao. Uvijek je noć za onog koji izdaje život Božji.

Juda je bio mračni lik; uzaludni su svi pokušaji da mu se povrati čast, pod izlikom da je on „morao“ izdati me kako bi omogućio moju smrt i naravno vaše spasenje. O, bezumni ljudi! Tko vas je prisillio da me pribijete na križ? Niste li me mogli prihvatiti kao Sina Božjeg i dopustiti da vas vodim u istinu? Još više biste bili spašeni, da ste me prihvatili i častili kao pravog Boga, što doista i jesam. Ali vaša opaka narav, nije mogla drugačije nego ponoviti grijeh vaših očeva, koji zanijekavši Boga, više su voljeli živjeti bijednim životom daleko od Njega. Nije Bog izmislio križ, vi ste ga stvorili i vi ste me razapeli. Ne ponavljajte istu grešku i


45

prihvatite me sada kao vašeg Spasitelja! Još uvijek nije kasno za promjenu vašeg života, prije nego Otac učini kraj ovom vremenu.

Vratimo se sada na govor o novom svećeništvu, koje sam došao ustanoviti na Zemlji, u korist cjelokupnog čovječanstva svemira. Ovo se svećeništvo još uvijek nije potpuno razvilo na Zemlji, unatoč svetosti mnogih, poradi neprijateljstva vašeg planeta prema Bogu, te uvlačenja zla u Crkvu, zbog Judine izdaje i drugih nakon njega. Novo svećeništvo potpuno djeluje u Centralnoj Jezgri i predodređeno je da dođe do punine u svem svemiru.

Kao što sam vam već pojasnio21, svećeništvo Božjeg naroda se izražava u dvije specifične točke: opće svećeništvo, koje pripada svakom vjerniku i svećenici poslužitelji ili pastiri, tj. oni koji obnašaju svoje svećeništvo kao specifičnu službu, u pratnji naroda u hodu posvećenja. Svećenici poslužitelji prikazuju Bogu same sebe i sve one koji su im povjereni te se potpuno sjedinjuju sa mojom žrtvom. Na taj način, oni uglavljuju sve u mene: same sebe, zajednicu koju poslužuju, sveukupno čovječanstvo i sve stvoreno. Sjedinjeni sa mnom, Velikim svećenikom, svećenici poslužitelji se uzdižu Ocu u Duhu Svetom, zajedno s cijelim narodom.

Svećenici poslužitelji pozvani su od trenutka zaćeća; pomazani su za svećenike još u krilu majčinu. Ipak, Bog ih ne prisiljava da prihvate dar svećeništva: slobodni su u tome da se brinu ili ne za dar koji nose u sebi, te da mu pomažu rasti uz pomoć milosti. Kada sam pozvao dvanaestoricu apostola, nisam ih slučajno odabrao: odabrao sam one koji su bili pomazani za svećenike od trenutka zaćeća. Isto tako i Juda je to bio, ali je oblatio dar Božji, pokušavši se služiti njime za vlastite ciljeve. On je mogao biti dobar svećenik, da se htio odreći vlastite sebičnosti. Tada bi njegovo svećeništvo ponovno uskrsnulo, bez obzira na izdaju, samo da se pokajao: sve do zadnjeg trenutka, darovana mu je

21 Vidi Isusovu poruku od 12. studenog 2010. pod naslovom: „Vi ste moj sveti narod“

već objavljenoj na stranici https://premanovomstvaranju.org.


46

mogućnost, ali je nije prihvatio. Juda se nije pokajao, samo se uplašio onoga što je napravio. Imao je strah od Boga, jer ga nije ljubio; ljubio je samoga sebe i bojao se za sebe.

Juda i dalje djeluje u Crkvi: njegov pakleni duh djeluje izravno i

neizravno preko njegovih nasljednika. Iskaljuje se prije svega na

svećenicima, sa željom da ih zavede i dovede Luciferu. Juda je moćan duh i na čelu je Crkve koja je paralelna mojoj Crkvi koja djeluje unutar mog naroda kako bi ga uništila. To je „crna crkva“, crna kao i Judina duša. Nasljednici Judini su antikristi o kojima sam vam govorio. Oni pripremaju put Antikristu.

Tko će biti i odakle dolazi Antikrist? Izabrat će ga Lucifer jer mu je Otac to dopustio. Bog ne odabire antikriste. Bog ne može odabrati zlo jer on je najveće Dobro. Unatoč svemu, također i Antikristu će biti darovana mogućnost obraćenja, ako to bude želio jer Bog je dobar prema svima.

Antikrist će se očitovati na kraju, kada Lucifer shvati da je prisiljen prepustiti dobar dio svoje moći, jednom čovjeku. Lucifer zna da će izgubiti svoju beskorisnu bitku protiv Boga, ali u svojoj suludoj

sebičnosti, ne odustaje i želi iskorijeniti sa lica Zemlje prave kršćane. Obećao je svojim sljedbenicima da će, na kraju vremena, poslati jednog svog poslanika koji će znati izbrisati zauvijek sjećanje na mene, te ustanoviti na Zemlji kraljevstvo tame, koje će se zatim proširiti na cijeli svemir. Sin Božji se utjelovio na Zemlji kako bi nosio riječ spasenja, vršio čudesa, te pokazao djelo Očevo. Lucifer je čisti duh i ne može se izravno utjeloviti; zato mu je potreban čovjek. Antikrist će biti njegov posljednji adut: bit će to jedan čovjek sa Zemlje koji će utjeloviti zlo i zavest će ljude uvjerljivim riječima, čudesima, jak u moći koju će mu Lucifer dati. On je u ratu protiv mene, te želi na sve moguće načine osujetiti moje djelo. Smatra se većim od Boga, te misli ukloniti Boga; u tome je njegova strašna krivnja.

Sada su čovječanstvo i Crkva došle do prekretnice: Bog stvara novi narod, on sam priprema svoju djecu. U ovom vremenu djelovanje


47

Duha Svetoga je veliko i neprestano u onima koji su vjerni Bogu: vodi

ih u puninu istine. Nitko ne može zaustaviti ovo tiho djelovanje u dušama, nijedan moćnik se ne može suprotstaviti istinitoj djeci Božjoj.

Ovaj novi narod treba biti definitivno oslobođen od duha Jude; od pokvarenosti. Stoga sam vam rekao da će se na ovaj Veliki Četvrtak dogoditi tisućljetni prolazak: danas, snagom koju sam primio od svoga Oca, izbacujem jednom zauvijek duh Jude iz mog naroda. Neću dopustiti da se dogodi ono što se dogodilo u prvoj Crkvi. Nijedan izdajnik neće moći biti u mom novom narodu, obnovljenom odozgo, obnovljenom u duhu.

Od danas ću sve više privlačiti k sebi svećenike koje sam izabrao, od krila majčina za poslužitelje u novom narodu. Bit će to novi svećenici u službi novog naroda. Svećenici, potpuno sjedinjeni sa mnom, cjeloviti i sposobni živjeti u pravom zajedništvu s mojim narodom. Pozvat ću ih, probuditi, liječiti i poslati u moj narod. Jedan novi i sveti narod imat će svećenike po mom srcu.

Oni koji više budu htjeli ostati pasivni, koji budu imali strah od novosti ovog vremena, oni koji se budu držali za staro koje je predodređeno nestati, koji ne budu znali ostaviti svoje sebične interese, bit će stavljeni po strani. „Stari“ narod će biti podijeljen od onog novog. Nijedan „stari“ svećenik neće posluživat novi narod koji sa svoje strane neće više prihvaćati „stare“ svećenike. Novo vino bit će konačno stavljeno u nove posude.

Danas započinje s djelovanjem nova svećenička služba koja se rađa iz novog naroda; to je sjeme koje je Bog posijao a koje će niknuti u pravo vrijeme; za sada raste u tišini, ali će biti jako vidljivo. Kada kažem „novo“ ne mislim na nešto drugačije od svećeništva koje sam ustanovio na Zemlji: zovem ga novo jer će imati novu snagu jer će djelovati u novom narodu. Vrijeme u kojem živite je vrijeme punine: sve treba biti vođeno prema ostvarenju, također i svećeništvo koje do sada nije moglo potpuno djelovati sve do danas, radi pokvarenosti dobrog dijela


48

Crkve. Bog, u stvari nije mogao ispuniti svoje svećenike predviđenom snagom jer mnogi od njih bi prodali tu snagu Luciferu.

Novi svećenik će se roditi iz naroda i bit će od njega prepoznat. Bit će pomazan od mene od trenutka zaćeća. Otac mi je naredio da pomažem svećenike jer sam Veliki Svećenik. Od trenutka pomazanja Duh Sveti preuzima prostor i započinje djelovati u onom koji je bio pomazan: vodi ga, poučava i u isto vrijeme vodi i poučava narod u kojem će svećenik djelovati. Tako će se svećeničko pomazanje očitovati u svoj svojoj snazi u onom koji je izabran, ako taj isti prihvati dar svećeništva i, ako je odlučio dati mi svoj život za narod. Narod će, sa svoje strane, pratiti budućeg svećenika u njegovu rastu molitvom i prikazanjem. U pravom trenutku, Duh Sveti će učiniti vidljivim svoje djelovanje u toj osobi; narod će prepoznati svećeništvo, potvrdit će ga i postavit će novog svećenika u službu. Na taj način će svećenik i narod jednoglasno razumjeti volju Božju. Novo svećeništvo će biti dakle plod djelovanja Božjeg i zajedničkog odgovora svećenika i naroda. Sve će biti vođeno Duhom Svetim.

Ne čudite se kada budete vidjeli čudesa koja bude vršio Duh Sveti u vjernom narodu. Zato duh Jude treba biti izbačen, inače nećete moći vidjeti čudesa. Juda je bio bitan akter u Luciferovim rukama, ali sada je prestao mučiti moj narod.

Novi svećenik neće više imati potrebu za hijerarhijskom investiturom

Documents

PREMA NOVOM STVARANJU · 2020. 3. 27. · Katekizam Katoličke Crkve: “Premda je objava dovršena, ipak nije sva potpuno izrečena; na kršćanskoj je vjeri da po - stupno kroz