Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - GEODETSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB - FACULTY OF GEODESY
Zavod za primijenjenu geodeziju; Katedra za upravljanje prostornim informacijama
Institute of Applied Geodesy; Chair of Spatial Information Management
Kačićeva 26; HR-10000 Zagreb, CROATIA
Web: http://w w w .geof.unizg.hr; Tel.: (+385 1) 46 39 222; Fax.: (+385 1) 48 28 081
Diplomski studij geodezije i geoinformatike
Usmjerenje: Geoinformatika
DIPLOMSKI RAD
Normizacija terminologije u geoinformatici
Izradio:
Dario Kašmo
M. P. Miškine 40
42000 Varaždin
Mentor: Izv. prof. dr. sc. Vlado Cetl
Zagreb, rujan 2014.
2
I. AUTOR
Ime i prezime Dario Kašmo
Datum i mjesto rođenja 28. siječanj 1987.
II. DIPLOMSKI RAD
Predmet Diplomski rad
Naslov Normizacija terminologije u
geoinformatici
Mentor i voditelj: Izv. prof. dr. sc. Vlado Cetl
III. OCIJENA I OBRANA
Datum zadavanja zadatka: 01.02.2014.
Datum obrane: 29.09.2014.
Sastav povjerenstva pred kojim je
branjen diplomski rad:
1. Izv. prof. dr. sc. Vlado Cetl
2. Prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić
3. Dr. sc. Mario Mađer
3
Normizacija terminologije u geoinformatici
Sažetak: Brzim razvojem informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija došlo je
do povećanog prikupljanja prostornih podataka u digitalnom obliku. Sukladno tome
razvili su se i načini prikupljanja podataka, njihova obrada, odnosno softverska
rješenja za obradu, ažuriranje i prikaz podataka te na kraju djeljenje podataka sa
potencijalnim korisnicima. Sa svom tom novom tehnologijom, računalnim i mobilnim
aplikacijama te mrežnim okruženjem javilo se mnogo stručnih pojmova. Većina ih u
proizlazi iz engleskog govornog područja te se najčešće koriste u orginalnoj formi
na engleskom jeziku. Da bi komunikacija između pružatelja usluge i korisnika bila
jasnija potreban je konsezus oko pojmova koji će se koristiti, odnosno potrebno je
normirati terminologiju. Tome bi trebala pridonijeti ISO Tehnička specifikacija 19104
koja sadrži repozitorij termina korištenih u ISO geoinformacijskim normama. Pregled
tih termina, kao i pojmova iz Geodetsko geoinformatičkog rječnika koji će služit za
usporedbu, u vidu baze podataka je cilj ovog diplomskog rada.
Ključne riječi: normizacija, terminologija, pojam, geoinformacije
Standardization of terminology in geoinformatics
Abstract: Rapid development of infomation and communication technology has
increased the collection of digital spatial data. Accordingly, means of acquiring data
and their manipulation, software solutions for data management, updating,
representation and sharing data with users has also developed. With all this new
technology, computer and mobile applications and also network enviroment many
terms and concepts occured. For a service provider – user communication not to be
confusing, a consensus of terms and concepts which will be used is required, i. e. a
standardization of terminology.Tehnical specification ISO/TS 19104 with repository
of terminology from ISO geoinformational standards will help in standardization of
terminology. Overview on this terms and concepts as well as terms from Geodetic-
Geoinformational Dictionary, that will serve for comparison, in a digital database
form is the purpose of this theises.
Keywords: standardization, terminology, term, geoinformation
4
Sadržaj
1 UVOD ............................................................................................................................. 6
2 STANDARDI I NORME.................................................................................................... 7
2.1 OPĆI NAZIVI I DEFINICIJE U NORMIZACIJI ............................................................................. 11
2.2 NORMATIVNI DOKUMENT, MJERENJE I OCIJENA SUKLADNOSTI ................................................ 14
2.3 INTEGRIRANI SUSTAVI NORMIZACIJE .................................................................................. 15
2.3.1 Tehničko zakonodavstvo EU ............................................................................ 15
2.3.2 “Stari pristup” .................................................................................................. 15
2.3.3 "Novi pristup"................................................................................................... 16
3 ORGANIZACIJE ZA NORMIZACIJU ............................................................................... 18
3.1 MEĐUNARODNE GLOBALNE ORGANIZACIJE ......................................................................... 20
3.1.1 ISO .................................................................................................................... 21 3.1.1.1 Proces izrade ISO međunarodne norme ........................................................21 3.1.1.2 ISO TC 211 ..................................................................................................24
3.1.2 Open Geospatial Consortium – OGC ................................................................ 25
3.2 MEĐUNARODNE REGIONALNE ORGANIZACIJE ...................................................................... 27
3.2.1 CEN ................................................................................................................... 27
3.2.2 CEN/TC 287 ...................................................................................................... 31
3.3 HRVATSKI ZAVOD ZA NORME ........................................................................................... 32
4 INSPIRE ........................................................................................................................ 34
5 BAZE PODATKA............................................................................................................ 36
5.1 MODELI ZA LOGIČKU STRUKTURU BAZE PODATAKA ............................................................... 37
5.2 CILJEVI KOJI SE NASTOJE POSTIĆI UPORABOM BAZA PODATAKA................................................ 38
5.3 ARHITEKTURA BAZE PODATAKA ........................................................................................ 39
6 MICROSOFT ACCES ...................................................................................................... 41
6.1 POVIJEST ..................................................................................................................... 41
6.2 UPOTREBA................................................................................................................... 43
6.3 ZNAČAJKE .................................................................................................................... 43
6.4 POVEZIVANJE TABLICA (RELATIONSHIP) .............................................................................. 46
6.5 UPITI (QUERY) ............................................................................................................. 47
6.6 OBRASCI (FORMS)......................................................................................................... 47
6.7 IZVJEŠTAJI (REPORTS)..................................................................................................... 48
7 IZRADA BAZE PODATAKA............................................................................................ 49
5
7.1 IZVORI ZA BAZU PODATAKA.............................................................................................. 49
7.2 UNOS PODATAKA U BAZU................................................................................................ 50
7.3 IZRADA UPITA I OBRAZACA............................................................................................... 54
8 ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 61
8.1 SADRŽAJ PRILOŽENOG MEDIJA.......................................................................................... 63
6
1 Uvod
Važnost geopodataka i razvoj informatičkih tehnologija doveli su do velike
ekspanzije u uporabi geoinformacija i geoinformacijskih sustava. Sve je veći broj
pojedinaca iz različitih područja ljudske djelatnosti koje nisu usko povezane uz
geoznanosti, no koji su u mogućnosti proizvoditi, poboljšavati i analizirati
geopodatke. Kako su količina, kompleksnost i raznovrsnost skupova geopodataka
u porastu, tako je i njihovo razumijevanje od iznimne važnosti.
Poznato je da jezici utječu jedni na druge. Nakon dominacije latinskog i grčkog,
veliku su ulogu imali frncuski, talijanski i njemački, a danas je to najčešće engleski
jezik. U Hrvatskoj se posebno vidi taj nesklad nazivlja zbog toga jer su dijelovi
države kroz povijest bili pod upravom različitih kultura i jezika. Nazivlje kojim se
danas služimo sastoji se iz mnogo stranih termina, među kojima veliki broj
germanizama i anglizama.
Da za riječnikom stručnih pojmova postoji potreba prvi su uvidjeli Njemci koji su još
1971. izradili geodetski rječnik u 17 knjiga (URL 1). U Hrvatskoj se 1996. godine
počelo sa izradom Geodetskog rječnika koji je završen 2003. Za izradu rječnika
zaslužni su prvenstveno Prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula i Prof. dr. sc. Miljenko
Lapaine iako su na rječniku sudjelovali mnogi zaposlenici Geodetskog fakulteta i
neki vanjski suradnici. 2008. godine nakon nastavka rada na rječniku i njegovog
dopunjavanja došlo je do novog izdanja koje je preimenovano u Geodetsko-
geoinformatički rječnik.
Povećanjem primjene novih tehnologija je dovelo do rasta terminologije i u skladu s
time javila se potreba za izradom repozitorija terminologije geografskih
informacijskih sistema u formi baze podataka. Cilj ovog rada je izrada takve baze
podataka koja bi trebala biti središnja referenca za jezik između korisnika. Odnosno
tom bazom će se normirati postojeći vokabular, terminologija i koncepti u
geoinformatici ali će se i definirati kriteriji za dodavanje novih koncepata te pravila
njihovih definiranja unutar elektroničke baze.
7
2 Standardi i norme
Normizacija je aktivnost koja se prirodno pojavljuje i starija je od čovječanstva.
Darwin je u svojoj teoriji o evoluciji opisao ciklus biološke evolucije kao rezultat dvije
kontradiktorne sile, nasumične mutacije koje povećavaju raznolikost živućih vrsta i
prirodne selekcije gdje samo one mutcije koje su najbolje prilagođene svom okolišu
prežive. Stoga normizaciju možemo opisati kao aktivnost "odabira",
pojednostavljenje fenomena koji bi se, kad bih ga prepustili samog sebi, vrlo
zakomplicirao.
Slika 1: Usporedba normizacije sa Darwinovim opisom evolucije
Postoji mnogo primjera prirodnog pojavljivanja normizacije u povijesti čovječanstva:
jezik, pismo, mnogo oblika oruđa, ceremonija i drugih socijalnih rituala. Kroz mnogo
iteracija i iskustava ti aspekti života su postupno normizirani i širili su se između ljudi.
Kako se društvo razvijalo ljudi su počeli koristiti norme sa svrhom da podupru
društvo i kulturu. Najbolji primjeri su mjeriteljstvo, utezi i mjere – jedinice dužine,
obujma, mase – te valute za razmjenu robe.
Ljudi su oduvijek željeli kvalitetan proizvod, kvalitetnu uslugu i na kraju kvalitetan
život. Saznanja o povijesti kvalitete počinju s prvim pisanim tragovima, kao što su
pisani tragovi iz Kine, Danske, Egipta, Mezopotamije, Indije i Grčke. Primjer su
pronađeni pisani tragovi iz 2. stoljeća prije Krista u Kini. Kinezi su prvi odredili norme
za nekoliko bitnih područja u tadašnjem životu kao što su norme za oružje, puteve i
norme u građevinarstvu. Bilo je propisano kolika mora biti širina cesta, kakvi će biti
Kompliciranost
Pojednostavljenje
Mutacije Prirodan
odabir
Intelektualna kreativnost
Normizacija
8
prozori i vrata u kućama koje se grade itd. Možda najbolji primjer normizacije se
može naći u drevnom Egiptu i piramidama koje su sagrađene oko 2500 pr. n. e. Od
koje je najveća visoka 147 metara i sa stranicama 230 metara duljine na bazi.
Navodi se da je iskorišteno oko tri milijuna kamenih blokova za izgradnju. Da bi
mogli izgraditi takve masivne konstrukcije, vjeruje se da su egipćani trebali barem
dva osnovna normizacijska koncepta. Prvi je bio norma jednica korištenih za
mjerenje dok je drugi bila ideja da se prvo izradi plan procedura radova te da se na
temelju tih planova izršavaju radovi. Taj koncept je bio preteča današnjih modernih
normi kod raznih radova.
Sve velike civilizacije su imale svoje norme za razna područja života. Kako je
napredovalo čovječanstvo i razvijale se nove grane života tako je bila i sve veća
potreba za ujednačenijim proizvodima. Kvaliteta se širila u sva područja ljudskih
djelovanja preko propisivanja raznih vrsta norma.
Povijest kvalitete se dijeli u pet faza (Slika 2):
1. Ponuda je manja od potražnje, kupci nisu mogli pronaći proizvode koje
su željeli
2. Uravnoteženje ponude i potražnje, uspostavio se sklad između
potražnje kupaca i ponude
3. Povećana ponuda proizvoda, sve teži opstanak na tržištu zbog velike
konkurentnosti
4. Promjena i proširivanje razumijevanja proizvoda, naglasak na uslužnim
djelatnostima, kvaliteta proizvoda ima sve veći značaj
5. Kupac nije više jedini subjekt, važna su i ostala područja kao što je
okoliš, dolazi do razvoja integriranih sustava upravljanja.
9
Slika 2: Povijest kvalitete u fazama
Normizacija je bila uvelike potaknuta i ratovima, odnosno državnom nabavom razne
opreme, posebno oružja. Vlade država su morale nabavati velike količine oružja
konzistentne kvalitete. Stoga su države često upotrebljavale norme pri nabavi oružja
ali se to proširilo i na civilne upotrebe. Štoviše i sama količina državne nabave je
dovela do toga da državne tehničke norme budu opće prihvaćene i u civilnim
primjenama. Stoga je državna nabava, gdje je država kao dominantni korisnik
tehničkih normi, dovela do širenja normi i normizacije.
Svakodnevni život počiva na normana. Norme utječu praktički na sve proizvode koje
upotrebljavamo, hranu koju jedemo, način komunikacije, sredstva prijevoza, načine
rada itd. Norme mogu imati funkciju informiranja, olakšavanja, kontroliranja ili
međusobnog spajanja, ili kombinaciju svih ovih elemenata. One služe i
gospodarstvu, omogućavajući ili katalizirajući komercijalne transakcije svih vrsta, i
društvu u cijelost, posebice u zaštiti zdravlja, sigurnosti i okoliša.
Ne postoji jednoznačna jednostavna definicija norme koja bi obuhvatila široki raspon
značenja iuporabe te riječi. No, postoje opće značajke mnoštva ili većine normi koji
su ovdje u uporabi kao radna definicija. Norma je skup značajki ili količina koja
opisuje svojstva proizvoda, procesa, usluge, sučelja ili materijala. Opis obuhvaća
mnoštvo oblika, kao što su definicije, specifikacije, detaljnije opise postupaka ili
kriterije uspješnosti kojima se mjeri proizvod, proces ili usluga.
Ponuda manja od potražnje
Uravnoteženje ponude i potražnje
Povećana ponuda proizvoda
Veći značaj kvalitete
Integrirani sustavi upravljanja
10
Riječ "norma" je široki pojam koji pokriva mnogo područja ljudskog djelovanja. Tako
postoje i filozofske i socijalne norme. U ovom radu će se prvenstveno govoriti o
tehnološkim normama odnosno normativnim dokumentima.
Norma je hrvatski naziv za dokument koji se naziva:
o standard (engleski)
o norme (francuski)
o Norm (njemački)
Normizacija je hrvatski naziv za djelatnost koja se naziva:
o standardization (engleski)
o normalisation (francuski)
o Normung (njemački)
Normizacija je djelatnost čiji je rezultat norma. Ona se sastoji od uspostavljanja
odredaba za opću i opetovanu uporabu koje se odnose na postojeće ili moguće
probleme radi postizanja njboljeg stupnja uređenosti u danom kontekstu (URL 3).
Normizacija se uglavnom sastoji od procesa stvaranja, izdavanja i primjene normi.
Važne prednosti normizacije su poboljšanje svrhe proizvoda, procesa i usluga
prema namijenjenom cilju, sprečavanje prepreka za trgovinu i olakšavanje suradnje.
Normizacija ima mnogo izuzetno važnih ciljeva, od kojih su najznačajniji učinkovito
ispunjavanje zahtjeva globalnog tržišta, osiguranje prvenstva i maksimalne svjetske
uporabe usklađenih normi, usklađivanje shema za ocjenu sukladnosti, ocjena i
poboljšanje kakvoće proizvoda i usluga, ustanovljavanje uvjeta za mogućnost
zajedničkog neometanog rada složenih sustava, povećanje učinkovitosti
industrijskih procesa, doprinos povećanju ljudskog zdravlja i sigurnosti, te doprinos
očuvanju okoliša.
Normizacija je rijetko gladak proces i često dovodi do sukoba regionalnih i
centraliziranih interesa. Ali isto tako je i preduvjet za bilo koji oblik kulturne i
ekonomske integracije – bilo na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj
razini. Svaki oblik ljudske interakcije počiva na nekom obliku normizacije,
zajedničkih koncepata i značenja bez kojih ne bi bilo komunikacije ili razmjene
informacija. Zajednice ljudi bez obzira koliko male bile trebaju zajednički jezik ili
sistem znakova i određena dogovorena pravila da bi mogli živjeti zajedno, odnosno
osnovi skup zajedničkih normi. Najosnovnije norme obično nastanu neovisno u
malim, lokalnim zajednicama i vrijede unutar određenog teritorija. Čim se izađe iz
teritorijalnih granica i uspostavi se kontakt sa drugim zajednicama mora se
11
usuglasiti oko zajedničkih normi (barem za određeno polje kontakta). Dakle
normizacija je središnja komponenta međunarodne i međukulturalne razmjene.
2.1 Opći nazivi i definicije u normizaciji
Norme su sastavnice multilateralnih, bilateralnih, poslovnih i drugih sporazuma, ali
jednako tako i tehničkih sporazuma.
Zbog toga je nužno utvrditi svaki naziv kako bi postao istoznačan svim njegovim
korisnicima. Nazivi i pojmovi moraju biti dobro definirani u skladu sa svakodnevnom
praksom.
Normativni dokument: određuje pravila, odrednice ili obilježja djelovanja
odnosno njihove rezultate. Skupni naziv za dokumente kao što su norme,
tehničke specifikacije, pravila prakse i propisi.
Norma ili standard: dokument sastavljen suglasnošću i odobrenjem
ovlaštenog organa, namijenjen općoj i višekratnoj upotrebi, određuje
pravila, odrednice ili značajke djelovanja ili njihovih rezultata radi
postizanja optimalne razine uređenosti u području na koje se norma
odnosi. Norme se trebaju zasnivati na uopćenim rezultatima znanosti,
tehnologije i iskustva u cilju promicanja najpovoljnije koristi za zajednicu.
Tehnički uvjet ili tehnička specifikacija: dokument koji definira tehničke
zahtjeve kojima mora udovoljiti proizvod. Ako je potrebno, tehnička
specifikacija treba sadržavati postupke pomoću kojih se može saznati je li
udovoljeno postavljenim zahtjevima. Može biti norma, dio norme ili
samostalan dokument.
Pravila prakse: dokumenti kojima se preporučuju načini i postupci pri
projektiranju, proizvodnji, montaži, održavanju ili upotrebi opreme,
konstrukcije ili proizvoda. Pravila prakse mogu biti norme, dio norme ili
samostalan dokument.
Propis: dokument koji sadrži obavezna zakonska pravila koje je propisao
ovlašteni državni organ.
Tehnički propis: propisuje tehničke zahtjeve bilo izravno ili upućivanjem
na normu, tehničku specifikaciju i pravila prakse, ili pak njihovim
uključivanjem u tehnički propis. Tehnički se propis može dopuniti
tehničkim uputama kojima se opisuje način usklađivanja s propisanim
zahtjevima.
Međunarodna (regionalna) norma: norma koju je prihvatila neka
međunarodna (regionalna) normizacijska organizacija i dostupna je
javnosti.
12
Nacionalna norma: norma dostupna javnosti koju je prihvatila nacionalna
normizacijska ustanova.
Ostale norme: norme se mogu prihvaćati i na drugim razinama, npr.
interne (tvorničke) norme. Takve norme mogu obuhvatiti i više država.
Prednorma: dokument dostupan javnosti koji je privremeno prihvatilo
normizacijsko tijelo kako bi se njegovom uporabom steklo potrebno
iskustvo za izradu norme.
Certifikacija: postupak kojim tzv. treća strana daje pismeno uvjerenje
(certifikat) da proizvod, proces ili usluga zadovoljava normirane zahtjeve.
Stanje tehnike: postignuti stupanj razvoja tehnike u određenom trenutku
koji se odnosi na proizvod, proces i uslugu. Utemeljen je na provjerenim
znanstvenim, tehničkim i iskustvenim spoznajama.
Priznato pravilo tehnike: tehnička odredba koju većina mjerodavnih
stručnjaka priznaje kao izraz stanja tehnike. Normativni dokument koji se
odnosi na neko tehničko područje smatra se priznatim tehničkim pravilom
u trenutku njegova prihvaćanja, ako je nastao suradnjom zainteresiranih
strana, savjetovanjem i na temelju konsenzusa.
Razina: zemljopisni, politički ili privredni opseg uključenosti u normizaciju.
Sve razine normizacije tvore sustav s uzajamnim vezama i međusobno se
prekrivaju (Slika 3). Sve su razine podsustavi sveobuhvatnog sustava
normizacije u kojem sudjeluju privredna poduzeća, nacionalna i svjetska
privreda.
Slika 3: Normizacijska piramida
Međunarodne norme
Nacionalne norme
Regionalne norme
Tvorničke norme
13
Postoji nekoliko tipova normi: osnovna norma, terminološka norma, norma za
ispitivanje, norma za proizvod, norma za proces, norma za uslugu, sučelna norma i
norma o potrebnim podacima. Osnovna norma je norma kojom se obuhvaća široko
područje ili koja sadrži opće odredbe za koje posebno područje. Terminološka
norma utvrđuje nazive, te ih obično prati njihovim definicijama i, katkad,
objašnjenjima, crtežima, primjerima itd. Norma za ispitivanje utvrđuje metode
ispitivanja, katkad je dopunjena drugim odredbama koje se odnose na ispitivanja,
kao što su uzorkovanje, uporaba statističkih metoda ili redoslijed ispitivanja. Norma
za proizvod određuje zahtjeve koje mora zadovoljiti proizvod ili skupina proizvoda
da bi se osigurala njegova/njihova prikladnost. Norma za proces utvrđuje zahtjeve
što ih mora ispuniti koji proces kako bi se osigurala njegova prikladnost. Norma za
uslugu utvrđuje zahtjeve što ih mora ispuniti koja usluga kako bi se osigurala
njezina prikladnost. Sučelna norma utvrđuje zahtjeve koji se odnose na spojivost
proizvoda ili sustava u njihovim spojnim točkama. Norma o potrebnim podacima
sadrži popis značajki za koje treba navesti vrijednosti ili druge podatke radi pobližeg
opisa kojega proizvoda, procesa ili usluge.
Osim navedenih, postoji i usklađena norma, koja je norma za isti predmet koju su
odobrila različita normizacijska tijela te koja osigurava zamjenjivost proizvoda,
procesa i usluga ili uzajamno razmjenjivanje rezultata ispitivanja ili obavijesti danih
u skladu s tom normom.
U skladu sa smjernicama Novog pristupa EU-a, koje su prenesene u hrvatsko
zakonodavstvo, norme su dobrovoljne. Usklađene norme pretpostavljaju sukladnost
s bitnim zahtjevima koje moraju zadovoljiti proizvodi koji se stavljaju na tržište i/ili
uporabu.
Tehnička se normizacija provodi na trima razinama (Slika 3). Na razini nacionalne
normizacije (HRN - hrvatske norme i tvorničke norme), na razini regionalne
normizacije (europske norme) i na razini međunarodne normizacije. Gotovo 50
međunarodnih organizacija kojima normizacija nije glavno područje djelovanja bave
se normizacijom u svom užem području rada i objavljuju preporuke. Njihov se rad
smatra dopunom djelovanja oganizacija ISO i IEC. Više od 400 međunarodnih
organizacija surađuje sa spomenutim dvijema specijaliziranim međunarodnim
organizacijama. Obje međunarodne organizacije za normizaciju nevladine su
organizacije, a njihove su članice nevladine, poluvladine i vladine organizacije. U
skladu su sa švicarskim pravom, a sjedište im je u Ženevi.
14
2.2 Normativni dokument, mjerenje i ocijena sukladnosti
Normativni dokumenti koji su većinom tehnološke norme su usko povezani sa
normama mjerenja te ocijenom sukladnosti te zajedno s njima daju jasniju sliku
normizacije. Kao što je već rečeno predmet normizacije je široki spektar ljudskog
djelovanja, te se odnosi i na objekte, metode i sisteme. Za lakše pojašnjenje za
primjer ćemo uzeti industrijski standard za "objekte".
Da bi se iskazale specifikacije za određeni "objekt" postoji potreba da se izrazi
njegova dužina, širina, masa, oblik itd. Određivanje takvih jedinica i uvjeta je
najosnovnija aktivnost normizacije. Mjerenje vrijednosti određenih veličina i uvjeta
da bi ih se kvantificiralo kao točne veličine se naziva "mjerenje". Mjerenje se može
smatrati osnova za sve industrijske proizvode jer se ne mogu primjeniti određene
specifikacije ako se objekt ne može precizno izmjeriti. Referentna norma igra veliku
ulogu u točnom mjerenju.
Ako se objekti mogu izmjeriti oni se mogu napraviti uniformni. Industrijske norme
daju specifikacije kako da se objekti naprave uniformni. Time se postiže
kompatibilnost, a s tim i razne socijalne prednosti.
Konačno dolazi do "ocjene sukladnosti" koja provjerava sukladnost sa
specifikacijama, odnosno da li proizvedeni "objekt" stvarno odgovara
specifikacijama danima u industrijskom standardu. Industrijski gledano samo
"industrijska norma" nije dostatna, nego je potrebno i provesti "ocijenu sukladnosti"
kako bi se provjerilo da li proizvedeni "objekt" odgovara specifikacijama iz norme
kako bi se unaprijedila primjena industrijskog standarda. (Slika 4)
Ocjena sukladnosti (eng. conformity assessment) zasniva se na shemi usaglašenoj
određenom normom. Stoga se i multilateralna ocjena sukladnosti zasniva na shemi
usaglašenoj međunarodnom normom. Sheme ocjene sukladnosti su globalne u
pravom smislu riječi (i prema konceptu i u stvarnom svijetu). Ove sheme smanjuju
zapreke trgovanju koje su uzrokovane različitim kriterijima certificiranja u različitim
zemljama, povećavaju broj tržišta za određeni proizvod, i doprinose jeftinijoj i bržoj
proizvodnji. Osobito je važna činjenica da tehnologija postaje sve složenija, te da
današnji kupci i korisnici u principu ne razumiju i ne trebaju razumjeti konstrukciju
proizvoda. Stoga je shema ocjene sukladnosti idealan put do kupca i korisnika, jer
svjedoči o kakvoći proizvoda, usaglašenoj na međunarodnoj razini.
15
Slika 4: Proces normizacije koji uključuje normu, proizvod i ocijenu sukladnosti
2.3 Integrirani sustavi normizacije
2.3.1 Tehničko zakonodavstvo EU
Jedinstveno svjetsko i europsko tržište su jedno od većih poduhvata i uspjeha našeg
vremena i civilizacije. Ovaj gospodarski prostor, gdje dobra, usluge, kapital i rad
mogu slobodno kolati, osigurava temelj napretku Europske Unije u 21. stoljeću. U
tom smislu, Europska Unija je razradila orginalne i inovativne alate za uklanjanje
prepreka za slobodno kolanje dobara. U te alate tehničkog zakonodavstva svakako
spadaju smjernice "Starog pristupa" ili smjernice "Novog pristupa" (eng. New
Approach) regulaciji proizvoda i „Globalnog ili Općeg pristupa“ (eng. Global
Approach) ocjeni sukladnosti (eng. Conformity Assessment). Zajedničko je ovim
komplementarnim pristupima ograničenje javnog upletanja u bitne vidove tržišta i
sloboda izbora industriji za ispunjavanje javnih obveza (Šimunić, Pavić 2011).
2.3.2 “Stari pristup”
Ova skupina smjernica zakonski propisuje skupine industrijskih proizvoda za koje je
odgovarajuće regulatorno tijelo bilo uspostavljeno prije 1985.g. Obilježja smjernica
Starog pristupa su sljedeća: norme su obuhvaćene zakonodavstvom, u općem
Industrijska norma koja
određuje specifikacije
proizvoda
Ocijena sukladnosti Ocijena da li odgovara
specifikacijama Proizvod
Norme mjerenja Precizno mjerenje i izražavanje vrijednosti
16
slučaju su obvezne, proizvodi se prije stavljanja na tržište i/ili u uporabu na tržištu
kontroliraju, što provode državna tijela, vlada ima odgovornost, a postupci
ocjenjivanja sukladnosti se, ovisno o vrsti proizvoda, rade za svaki proizvod
zasebno. Stoga je zakonodavstvo bilo izrazito opsežno, jer uključuje proizvode kao
što su motorna vozila, lijekovi, prehrambeni proizvodi, deterdženti, umjetna gnojiva,
kozmetički i tekstilni proizvodi, kemikalije, veterinarski lijekovi itd.
2.3.3 "Novi pristup"
"Novi pristup" obuhvaća smjernice Europske Unije za skupine industrijskih
proizvoda koji su se na razini Europske Unije počeli zakonski regulirati nakon
1985.g. Rezolucijom Vijeća od 7. svibnja 1985.g. o „novom pristupu” tehničkom
usklađivanju i normama (85/C136/01). Naime, iznimna je pozornost posvećena
suglasju i usklađenju tehničkih propisa i normi, koji se temelje na prihvaćanju bitnih
zahtjeva za sigurnost proizvoda na tržištu europskog prostora. Time se istovremeno
ostvaruju dva cilja: sprečavanje stavljanja na tržite nesigurnih ili neusklađenih
proizvoda te osiguravanje slobodnog kretanja robe kroz tehničku usklađenost
čitavog proizvodnog sektora, kao i ostvarivanje visoke razine zaštite javnih interesa
navedenih u članku 95., stavku 3. Ugovora o Europskoj zajednici. Nadalje, sve
članice imaju načelnu jednakost ciljeva vezano uz tri najvažnija područja: sigurnost,
zaštita zdravlja i života ljudi, te zaštite okoliša. Kao opće načelo prihvaćeno je opće
upućivanje na norme, koje omogućuje da se jednom smjernicom obuhvati velik broj
proizvoda te da se često ne mijenja i preinačuje sadržaj te smjernice. Osim toga,
Rezolucijom je Vijeće prihvatilo načela europske normizacijske politike o stalnoj
provjeri tehničkih propisa, koji se primjenjuju u zemljama članicama te o povlačenju
zastarjelih i nepotrebnih propisa, o osiguranju priznavanja rezultata ispitivanja i
potvrđivanja te proširenju tehničkog usklađivanja unutar Zajednice, ubrzanom
povećanju normizacijske sposobnosti na razini Europske zajednice te uvođenju
novih postupaka za poboljšavanje izrade normi. U sustavu europskog Novog
pristupa i integriranog sustava normizacije definirana su tri europska normizacijska
tijela, koje se bave izradom tehničkih propisa potrebnih za proizvodnju i stavljanje
na tržište proizvoda koji su u skladu s bitnim zahtjevima smjernica: CEN (Europski
odbor za normizaciju – eng. European Committe for Standardization), CENELEC
(Europski odbor za elektrotehničku normizaciju – eng. European Committe for
Electrotechnical Standardization) i ETSI (Europski Institut za telekomunikacijske
norme – eng. European Telecommunications Standards Institute).
Tehnički propisi nisu obvezatni i imaju status dragovoljnih tehničkih normi.
Nacionalne vlasti država članica EU moraju međutim priznati proizvodima koji su
proizvedeni u skladu s tim normama sukladnost s bitnim zahtjevima smjernica
17
novoga pristupa. Vijeće je Rezolucijom 85/C136/01 razradilo homogeniji,
organiziraniji i razumljiviji pristup industrijskim proizvodima. Istovremeno je stvorena
potreba za ocjenom sukladnosti za industrijske proizvode. Rezolucijom Vijeća od
21.12.1989. o općem pristupu ocjeni sukladnosti (90/C10/01), te Odlukom Vijeća od
22.7.1993. za module za različite faze postupaka ocjene sukladnosti i pravilima za
stavljanje u uporabu CE oznake sukladnosti namijenjenim uporabi u smjernicama o
tehničkom usklađivanju (93/465/EEC) definiran je "Opći pristup" (eng. Global
Approach) ocjeni sukladnosti.
18
3 Organizacije za normizaciju
Kvaliteta života i norme su najviše napredovale u Europi što je razumljivo jer su se
europske države najviše razvijale u svim područjima. Kako je napredovalo društvo,
znanost, industrija i tehnologija tako se javljala potreba za određivanjem pravila i
ujednačavanja kvalitete kroz propisivanje normi. Napredovanjem životnog
standarda i uvođenjem masovne proizvodnje u 19. stoljeću pojavljuje se sve veća
potreba za kvalitetom, a ne samo kvantitetom.
Pojavila se potreba za udruživanjem u organizacije koje će propisivati norme i
određivati što je kvaliteta. Prva konferencija o normizaciji je održana u Dresdenu
1886. godine. Prva nacionalna normizacijska organizacija osnovana je 1901. godine
u Velikoj Britaniji, to je Engineering Standards Committe (kasnije British Engineering
Standards Association). Samo 5 godina kasnije osnovana je prva međunarodna
normizacijska organizacija 1906. godine u Londonu. To je International
Electrotechnical Commission (IEC).
Važna godina za povijest kvalitete je 1926. kada je osnovana Međunarodna
asocijacija za norme International Standardization Associationn (ISA) koja je bila
preteča ISO organizaciji. Iskustvo Prvog svjetskog rata je dalo imperativ da se
nastavi sa normizacijom i na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Međutim rad ISA-e
su otežavale niz činjenica kao što su upotreba metričkog i ne-metričkog sistema u
državama članicama, katastrofalno stanje ekonomije nakon rata, te konačno i nova
katastrofa u vidu Drugog svjetskog rata. Do 1941. godine i IEC i ISA su privremeno
prestali s radom. Nakon dugotrajnih diskusija oko uloge nacionalnih tijela za norme
da postavljaju međunarodne standarde, ISA je 1946. godine zamiijenjena novom
organizacijom koja je će imati ulogu ne samo da koordinira nacionalne norme nego
da izdaje preporuke za međunarodne norme te da i objavljuje odnosno donosi
međunarodne norme. Ta organizacije je nazvana International Organization for
Standardization (Međunarodna organizacija za norme) koja je uzela kraticu ISO.
Međunarodnu organizaciju za norme (ISO) je osnovalo tadašnjih 25 vodećih
zemalja svijeta. ISO je uz IEC, koji je nastavio s radom nakon Drugog svjetskog
rata, te ITU (International Telecommunication Union – razvila se iz International
Telegraph Union) jedna od tri glavne međunarodne organizacije za norme danas u
svijetu.
Već u ranim pedesetima japanske kompanije uvidjele su prednost u isticanju
kvalitetom, stoga su regrutirale W. Edwards Deminga, amerikanca koji je postavio
temelje japanskog poslovanja temeljenog na kvalitetnoj proizvodnji.
19
Od 1955. godine do 1987. godine kvaliteta dobiva sve veću važnost i pojavljuje se
potreba za uvođenjem menadžera kvalitete čiji je zadatak brinuti se o kvaliteti. 1987
godine su uvedene norme koje će propisivati osiguravanje kvalitete, započela je
certifikacija. Pojavila se potreba za certifikacijom sustava upravljanja kvalitetom.
Kupci sve više dolaze u prvi plan i nastoje se zadovoljiti zahtjevi kupaca. Pojavila se
potreba za osnivanjem društava kvalitete i dodjeljivanjem nagrada za kvalitetu kao
što je Europsko društvo za kvalitetu (EOQ) koje dodjeljuje European Quality Award.
Posljednja faza u razvoju kvalitete koja se odvija i danas je potreba za integriranjem
sustava upravljanja kvalitetom. Više nije dovoljno ispuniti zahtjeve kupaca nego
optimizirati cijeli sustav kvalitete pri čemu se treba paziti i na zaštitu okoliša. Kako
sve više raste svjetska trgovina, porast konkurentnosti i sve veće globalizacije tako
kvaliteta zauzima sve važniju ulogu u današnjem životu.
Iako je europska integracija kroz Europsku uniju učinila veliki napredak u zadnja 2
desetljeća proces nije bio lagan. Tenzije su česte između nadnacionalnih institucija
i država članica oko pitanja autoriteta u pojedinoj domeni. EU odobrava rad tri
europske organizacije za norme:
Comité Européen de Normalisation (CEN – osnovan 1961. godine)
Comité Européen de Normalisation Électrotechnique (CENELEC) –
osnovan 1973. godine
European Telecommunications Standards Institute (ETSI, osnovan 1988.
godine)
U bivšoj Jugoslaviji rad na normizaciji započinje 1939., kada je osnovan
Jugoslavenski nacionalni komitet za normizaciju. Banovina Hrvatska početkom
1941. osniva Savjetodavni odbor za normizaciju, koji do kraja 2. svjetskog rata
izrađuje oko stotinu normi, konačnih ili u obliku nacrta.
Nastavlja se 1945. osnivanjem Privremenog odbora za normizaciju, a 25. studenog
1946. izlazi Uredba o normizaciji. Savezna komisija za normizaciju 1952. objavljuje
prvu normu JUS-a. Od 1960. djelovanje normizacije uređeno je saveznim zakonom
koji se od 1991. preuzima u RH kao republički zakon (Narodne novine RH br. 53/91).
Bivša SFRJ bila je član ISO-a (od 1950.) i IEC-a (od 1953.).
20
3.1 Međunarodne globalne organizacije
Međunarodne organizacije su ustanovljene od strane međunarodne zajednice na
najvišoj razini i razvijaju međunarodne norme. Tri najveće i najcjenjenije
organizacije su Međunarodna organizacija za normizaciju (eng. International
Organization for Standardization, ISO), Međunarodni elektrotehnički odbor (eng.
International Electrotechnical Commission, IEC), i Međunarodna
telekomunikacijska unija (eng. International Telecommunication Union, ITU), od
kojih sve tri postoje više od 50 godina (utemeljene u 1947.g., 1906.g, i 1865.g) sa
sjedištem u Genevi, u Švicarskoj. Ove tri organizacije su izdale desetine tisuća
normi, koje pokrivaju svaku moguću temu. Mnoge od tih norma su usvojene
temeljem zamjene različitih nesukladnih norma koje su izrasle iz određenog
područja gospodarstva ili zemlje. S druge strane, mnoge od njih su nastale
zajedničkim radom grupe stručnjaka u određenim tehničkim odborima. Ove tri
organizacije (ISO, IEC i ITU) zajedno čine udrugu "Svjetska normizacijska suradnja"
(eng. World Standards Cooperation , WSC), koja je osnovana u 2001.g., kako bi se
ojačali i unaprijedili međunarodni normizacijski sustavi IEC, ISO I ITU. ISO čine
nacionalna normizacijska tijela (eng. National Standards Bodies, NSBs), i to po
jedan član po državi. IEC je ustanovljen na sličan način, tj. od nacionalnih odbora,
također po jedan predstavnik po državi. U nekim slučajevima, nacionalni odbor
određene države u IEC je ujedno i zastupnik u ISO. Treba znati da su ove obje
organizacije, tj. i ISO i IEC privatne međunarodne organizacije, koje nisu
ustanovljene niti jednim međunarodnim ugovorom. Njihovi članovi mogu biti
nevladine organizacije ili vladine agencije, određene od strane ISO I IEC. S druge
strane, ITU je organizacija ustanovljena ugovorom od strane stalne agencije
Ujedinjenih Naroda (eng. United Nations) u kojoj su vlade primarne članice. Osim
vlada, također i druge organizacije (npr. nevladine ili privatne kompanije) mogu
zadržati oblik izravnog statusa članstva u ITU. Osim ovih, postoji veliki broj drugih
neovisnih međunarodnih normizacijskih organizacija, kao što su IEEE (eng. Institute
of Electric and Electronic Engineers), IETF (eng. Internet Engineering Task Force),
W3C (eng. World Wide Web Consortium), ili UPU (eng. Universal Postal Union),
koje razvijaju i objavljuju norme za različite međunarodne uporabe. U mnogim
slučajevima ove međunarodne normizacijske organizacije nisu osnovane na
principu jednog člana po zemlji, nego je članstvo u ovim organizacijama otvoreno
svima zainteresiranima, koji se žele priključiti i sudjelovati u organizaciji prema
postojećim pravilima – bilo kao organizacija, ili u svojstvu pojedinog tehničkog
stručnjaka.
21
3.1.1 ISO
Priča o ISO je počela 1946. godine kada su se delegati iz 25 zemalja sastali u
Institutu građevinarstva u Londonu i odlučili stvoriti novu organizaciju koja će
olakšati i pomagati međunarodnu koordinaciju i ujedinjenje industrijskih normi. U
veljači 1947. godine nova organizacija je počela s radom. Kako Međunarodna
organizacija za norme ima različite kratice na različitim jezicima – IOS na
engleskom, OIN na francuskom – odlučeno je da se uzme kratica ISO. ISO potječe
iz grčkog isos što znči jednak.
Slika 5: ISO logo (URL 15)
Prednost ISO međunarodnih normi je (URL 16):
Proizvodi i usluge – sigurni, pouzdani, dobre kvalitete
Gospodarstvo – strateški alati za smanjenje troškova minimiziranjem
nusproizvoda i grešaka i povećanje produktivnosti
3.1.1.1 Proces izrade ISO međunarodne norme
ISO norme su rezultat međunarodnog konsenzusa između najšire baze interesnih
skupina. Stručnost dolazi od onih koji imaju najviše potrebe za normama te također
za rezultatima njihove primjene. Na taj način, iako dobrovoljne, ISO norme su
veoma cijenjene i primjenjivane u javnim i privatnim sektorima.
ISO kao nevladina organizacija je mreža nacionalnih normizacijskih organizacija od
preko 160 zemalja, po jedna iz svake zemlje, iz svih dijelova svijeta, uključujući
razvijene, nerazvijene i tranzicijske države.
Svaka članica ISO-a je primarna normizacijska organizacija u svojoj zemlji. Članice
predlažu nove norme, sudjeluju u njihovom razvoju i pružaju potporu u suradnji sa
ISO središnjim uredom za oko 290 tehničkih odbora koje u stvarnosti razvijaju
standarde. ISO članice dodjeljuju nacionalne delegate u normizacijske odbore,
22
sveukupno preko 50 000 stručnjaka pridonosi radu organizacije svake godine, te
oko 300 000 koji prate rad i pridonose radu nacionalnih "odgovarajućih" odbora.
Kada se njihov rad objavi kao ISO međunarodna norma može biti prevedena i
usvojena od strane nacionalne normizacijske organizacije.
Slika 6: Proces donošenja norme u ISO
Izrada norme pokreće se zahtjevom zemlje članice, jednog od tehničkih odbora ili
organizacije s kojom surađuje organizacija ISO/IEC. Ako se zahtjev prihvati,
dodjeljuje se pripadajućem tehničkom odboru, osniva se novi tehnički odbor ili se
proširuje područje rada već postojećeg odbora.
U toku pripreme međunarodne norme prvi korak je izrada prednacrta norme (Draft
Proposal, DP), kojega priprema radna grupa. Njegovo razmatranje vrši tehnički
odbor ili pododbor, a mora biti jednoglasno prihvaćen da bi ušao u daljnju proceduru.
Ako se to postigne, prednacrt se dostavlja glavnom tajništvu koje ga registrira kao
Nova norma predložena odgovarajućem tehničkom odboru
Ako je prijedlog prihvaćen
Radna grupa stručnjaka počinje diskusiju za pripremu radnog nacrta
prvi radni nacrt je na pregledu kod TC i ISO središnjeg ureda
Ako je donesen konzenzus unutar TC
Nacrt se dijeli sa svim ISO nacionalnim članicama koje se traži da komentiraju
Ako je donesen konzenzus
Konačni nacrt se šalje svim članicama ISO
Ako je norma odobrena glasanjem
ISO međunarodna norma
23
nacrt međunarodne norme (Draft International Standard, DIS) te ga dostavlja
članicama na razmatranje.
Nacrt postaje međunarodnom normom ISO-a ako najmanje 75% članica glasa
pozitivno, a međunarodnom normom IEC-a ako ne glasa negativno više od 20%
članica.
Ukoliko članice ne prihvate nacrt međunarodne norme, tekst se može objaviti kao
tehnički izvještaj (Technical Report, TR).
Cijeli se postupak može ponoviti poslije tri godine.
Norme se usklađuju svakih pet godina, a prema potrebi i prije.
Slika 7: Prikaz postotaka objavljenih ISO normi po sektorima (URL 17)
27,3%
22,9%
17%
10,6%
9,2%
5,7%
4.1%
2,4%0,8%
Međunarodne norme
Inženjerske tehnologije
Tehnologije materijala
Elektronika, informacijske tehnologije i
telekomunikacijaTransport i distribucija dobara
Općenito, infrastruktura, znanost i
uslugeAgronomija i prehrambene tehnologije
Zdravstvo, sigurnost i okoliš
Građevinarstvo
Specijalne tehnologije
24
3.1.1.2 ISO TC 211
ISO/TC 211 je tehnički odbor za norme unutar Međunarodne normizacijske
organizacije čiji zadatak je pokrivanje područja digitalnih geografskih informacija i
geomatike. Odgovorana je za pripremu – nacrt – serije međunarodnih normi i
tehničkih specifikacija numerirane redom od 19101. Cilj je uspostaviti skup normi za
informacije koje se odnose na objekte ili pojave koje su direktno ili indirektno vezne
uz položaj na Zemlji. Norme mogu za geografske informacije specificirati metode,
alate i usluge za upravljanje podacima – prikupljanje, procesiranje, analiziranje,
dostupnost, prezentiranje, transfer između različitih korisnika, sustava i lokacija.
Rad odbora je povezan sa odgovarajućim normama informacijske tehnologije i
podataka gdje je to moguće, te pruža okvir za razvoj aplikacija specifičnih za sektor
korištenja geografskih informacija.
Tablica 1: Popis članica koje sudjeluju u radu TC 211(URL 16)
Članice koje sudjeluju - Participating - P-members (35):
Australia (SA) Germany (DIN) Peru (INDECOPI)
Austria (ASI) Hungary (MSZT) Russian Federation (GOST R)
Belgium (NBN) India (BIS) Saudi Arabia (SASO)
Botswana (BOBS) Islamic Republic of Iran (ISIRI) Republic of Serbia (ISS)
Canada (SCC) Italy (UNI) South Africa (SABS)
Chile (INN) Japan (JISC) Spain (AENOR)
China (SAC) Republicof Korea (KATS) Sweden (SIS)
Czech Republic (UNMZ) Lithuania (LST) Switzerland (SNV)
Denmark (DS) Malaysia (DSM) Thailand (TISI)
Ecuador (INEN) Netherlands (NEN) United Kingdom (BSI)
Finland (SFS) New Zealand (SNZ) USA (ANSI)
France (AFNOR) Norway (SN)
25
Tablica 2: Popis članica koje su promatrači u radu TC 211(URL 16)
Članice promatrači - Observing O-members (32):
Argentina (IRAM) Iceland (IST) Poland (PKN)
Azerbaijan (AZSTAND) Indonesia (BSN) Romania (ASRO)
Bahrain (BSMD) Ireland (NSAI) Slovakia (SUTN)
Brunei Darussalam (ABCI) (corr.) Israel (SII) Slovenia (SIST)
Colombia (ICONTEC) Kenya (KEBS) Swaziland (SWASA) (corr.)
Croatia (HZN) Mauritius (MSB) United Republic of Tanzania (TBS)
Cuba (NC) Montenegro (ISME) Turkey (TSE)
Cyprus (CYS) Morocco (IMANOR) Ukraine (DTR)
Estonia (EVS) Oman (DGSM) Uruguay (UNIT)
Greece (ELOT) Pakistan (PSQCA) Zimbabwe (SAZ)
Hong Kong (ITCHKSAR) (corr.) Philippines (BPS)
Rad tehničkog odbora TC 211 je podijeljen u Radne grupe (WG – Working Group):
WG 1 – Okvir i referentni model
WG 2 – Modeli geoprostornih podataka i operatori
WG 3 – Upravljanje geoprostornim podacima
WG 4 – Geoprostorne usluge
WG 5 – Profili i funkcijske norme
WG 6 – Digitalne snimke
WG 7 – Informatička društva
WG 8 – Usluge bazirane na položaju
WG 9 – Upravljanje informacijama
WG 10 – Sveprisutan javni pristup
Radna grupa WG 1 je bila raspuštena ali je ponovno sastavljena po odluci iz
15.studenog 2013. godine. Ta grupa trenutno radi na reviziji ISO/TS 19104:2008
Geografske informacije – Teminologija. U toj normi, odnosno tehničkoj specifikaciji
je i sadržan repozitorij termina koji će biti korišteni u bazi termina izrađenoj u sklopu
ovog diplomskog rada.
3.1.2 Open Geospatial Consortium – OGC
OGC je međunarodni industrijski konzorcij od 478 kompanija, vladinih agencija i
sveučilišta koja sudjeluju u procesu konzenzusa s ciljem razvoja javno dostupnih
normi za geoprostorne servise i sadržaje, procesiranje GIS podataka i razmjenu
26
podataka (URL 12). OGC norme podržavaju interoperabilna rješenja koja
omogućuju razmjenu geopodataka na webu i usluge bazirane na položaju.
Sredinom 1980-ih GIS se uvelike koristio u domeni prirodnih resursa i obrane
posebno kod vladinih agencija. Privatni sektor je tek istraživao tu tehnologiju.
Prednost GIS-a bila je moć i potencijal kao novi alat za kartiranje i prostorne analize.
Skupim softverima je nedostajalo širine i fleksibilnosti, te mogućnost dijeljenja
prostornih podataka između sistema. U 80-ima je američka vojska razvila raster GIS
GRASS – Geographic Resources Analysis Support System. GRASS je iskoristio
otvorenost UNIX okruženja i interneta i postao prvi globalni projekt softvera
otvorenog koda (open source). 1992. godine udruženje korisnika GRASS-a su
oformili neprofitnu organizaciju – Open GRASS Foundation (OGF) koja je trebala
potaknuti podršku privatnog sektora GRASS-u i stvoriti upravljački proces baziran
na konzenzusu članica. GRASS je imao format otvorenih podataka ali ipak nije
pružao potrebnu interoperabilnost sa drugim softverskim paketima. Open GIS
konzorciju (danas Open Geospatial Consortium) je prethodio OpenGIS Project koji
je imao viziju da razni sustavi za geoprocesiranje komuniciraju između sebe preko
mreža koristeći skup otvorenih sučelja baziranih na Open Geodata Interoperability
Specification (OGIS).
OGC je od 1994. do 2013. od 20 članica stigao do brojke od preko 475 članica, iz
javnog, akademskog i privatnog sektora. Konzorcij se od samog početka bazirao na
interoperabilnost i dijeljenju geoprostornih podataka na globalnoj razini čemu
svjedoči preko 35 implementacijskih normi. Prava mjera uspjeha OGC-a je da su te
norme, koje zajedno čine platformu za interoperabilnost, implemetirane u stotinama
komercijalnih programa za geoprocesiranje ali isto tako i programima otvorenog
koda.
OGC je u svom radu usko povezan sa ISO tehničkim odborom 211. Norme iz ISO
serije 19100 progresivno zamijenjuju OGC sažete specifikcije (abstract
specifications). Ali isto tako OGC norme za Web Map Service, GML, Web Feature
Service, "opažanja i mjerenja", "dostupnost jednostavnih značajki" su postale ISO
norme.
OGC sudjeluje sa preko 20 međunarodnih normizacijskih tijela uključujući W3C,
OASIS, WfMC i IEFT.
U skladu s temom ovo rada potrebno je napomenuti da OGC sastavio svoj rječnik
termina zbog rastuće potrebe za definiranjem (normiziranjem) rječnika industrije
geoprostornih tehnologija. Kako stoji na njhovoj web stranici rječnik je živi
dokument, slobodan – open source – dokument čiji sadržaj će biti mjenjan kako se
27
bude razvijala tehnologija i tehnološki zahtjevi. Javnost je pozvana da šalje svoje
prijedloge za rječnik.
Slika 8: Rječnik termina iz geoinformacijske tehnologije sa OGC web stranice
3.2 Međunarodne regionalne organizacije
Značajka je međunarodnih regionalnih organizacija djelovanje na regionalnoj razini.
U EU području, prema sustavu “novog pristupa”, tri su europske organizacije, koje
mogu izdati službene EU norme: CEN, CENELEC i ETSI.
3.2.1 CEN
Europski odbor za normizaciju, CEN (eng. European Committee for
Standardization) je neprofitna tehnička organizacija ustanovljena po belgijskom
zakonu, osnovana 1961.g. Prema Smjernici 98/34/EC CEN je jedina priznata
europska organizacija za planiranje, pisanje i usvajanje europskih normi u svim
područjima gospodarske aktivnosti osim elektrotehnike (CENELEC) i
telekomunikacija (ETSI). CEN je dio europskog normizacijskog sustava (eng.
European Standardization System, ESS). CEN ima međunarodni, mnogosektorski
i visokodecentralizirani karakter. Upravljačko središte (eng. CEN Management
28
Centre, CMC) je smješteno u Brusselsu u Belgiji. Članstvo čine predstavnici 33
nacionalnih normizacijskih tijela europskih zemalja (28 članica EU (tu spada i RH),
3 članice EFTA (Island, Norveškai Švicarska) te Makedonija i Turska (65URL 20).
Stoga se može reći da su europske norme temeljene na konzensusu, koji odražava
gospodarske društvene interese svih 33 CEN zemalja preko svojih nacionalnih
normirnih tijela. Važno je pri tome reći da je većina normi započeta inicijativom iz
gospodarstva, a manji dio potiče od potrošača, velikih i malih tvrtki, te udruga.
CEN mreža je organizirana putem:
- Nacionalnih članica (eng. National Member)
- Suradnih članica (eng. Associate Member)
- Udruženih članica (eng. Affiliates)
- Partnerskih normizacijskih tijela (eng. Partner Standardization Body,
PSB)
- Vladinih tijela ili ostale uprave
- Europskih organizacija
- Odnosa izvan Europske Unije i EFTA
Nacionalne članice su konačni donositelji odluka unutar CEN-a. CEN ima 6 suradnih
članica koje predstavljaju zainteresirane grupe različitih dimenzija na europskoj
razini, kao naprimjer pan-europske profesionalne udruge u šest različitih područja:
građevinarstvu, građevnim materijalima, potrošača, okoliša, medicinske tehnologije,
malih i srednjih tvrtki (eng. European Office of Craft/Trades and Small and Medium-
sized Enterprises for Standardisation (NORMAPME) sa sjedištem u Brusselsu,
Belgija), te sindikata. CEN ima 19 udruženih članica iz susjednih zemalja (na primjer
BiH, Makedonija, Crna Gora, Srbija), koje bi mogle postati CEN nacionalne članice.
Udruživanje s CEN-om je moguće za NSB u zemlji susjedu EU, koja ima veze s EU
ili EFTA, a ujedno je član ISO. Udružena NSB mogu sudjelovati na Općem skupu i
u tehničkim tijelima. Svi primaju svu tehničku i opću dokumentaciju od CEN. CEN
također ima program Partnerskih normizacijskih tijela, koji povezuje nacionalna
normirna tijela izvan Europe sa CEN-om (na primjer normizacijsko tijelo Australije-
Standards Australia Limited). Radi se o nacionalnim normizacijskim tijelima zemalja,
koje su članice ISO, ali neće postati CEN članice ili CEN udružene članice uslijed
političkih ili zemljopisnih razloga. Vladina tijela ili ostala uprava, uključuje 2
savjetnika (po jedan iz EU i EFTA) za politička pitanja, a europske organizacije
uključuju ponajviše trgovinske federacije. Točka središnje koordinacije je CEN-
CENELEC upravljačko središte (eng. CEN-CENELEC Management Centre,
CCMC), koje ima aktivnu ulogu u upravljanju CEN normizacijskim sustavom,
podržanu od strane CEN nacionalnih članica, CEN suradnih članica, CEN udruženih
članica, te CEN PSB-a.
29
CEN se trenutno sastoji od:
311 CEN Tehničkih odbora
25 CEN radionica
49 pododbora CEN-ovih tehničkih odbora
1464 CEN Radnih grupa
17 CEN-CENELEC Tehničkih odbora
2 CEN-CENELEC Radionica
9 CEN-CENELEC Radnih grupa
2 CEN-CENELEC-ETSI Tehničkih odbora
3 CEN-CENELEC-ETSI Radnih grupa
Ukupan broj dokumenata na snazi do kraja prosinca 2013. godine iznosio je 15 225.
Godišnje se utroši oko 800 milijuna EUR-a na izradu normi, od kojih 80% troška
pokriva gospodarstvo. DIN studija je pokazala da se u Njemačkoj oko 1% bruto
nacionalnog dohodka (eng. Gross National Product, GNP) uštedi s normizacijom, a
BSI studija da ušteda uslijed postojanja normizacije iznosi 2,5 milijardi britanskih
funti, te porastom radne učinkovitosti od 13% u Velikoj Britaniji.
Tablica 3: Popis članica CEN-a (URL 7)
Acronym Country Organization
ASI Austria Austrian Standards Institute
NBN Belgium Bureau de Normalisation/Bureau voor
Normalisatie
BDS Bulgaria Bulgarian Institute for Standardization
HZN Croatia Croatian Standards Institute
CYS Cyprus Cyprus Organization for Standardisation
UNMZ Czech Republic Czech Office for Standards, Metrology
and Testing
DS Denmark Dansk Standard
EVS Estonia Estonian Centre for Standardisation
SFS Finland Suomen Standardisoimisliitto r.y.
ISRM Former Yugoslav Republic of
Macedonia
Standardization Institute of the Republic of
Macedonia
AFNOR France Association Française de Normalisation
DIN Germany Deutsches Institut für Normung
NQIS/EL
OT Greece National Quality Infrastructure System
MSZT Hungary Hungarian Standards Institution
IST Iceland Icelandic Standards
30
Acronym Country Organization
NSAI Ireland National Standards Authority of Ireland
UNI Italy Ente Nazionale Italiano di Unificazione
LVS Latvia Latvian Standard Ltd.
LST Lithuania Lithuanian Standards Board
ILNAS Luxembourg Organisme Luxembourgeois de
Normalisation
MCCAA Malta The Malta Competition and Consumer
Affairs Authority
NEN Netherlands Nederlands Normalisatie-instituut
SN Norway Standards Norway
PKN Poland Polish Committee for Standardization
IPQ Portugal Instituto Português da Qualidade
ASRO Romania Romanian Standards Association
SUTN Slovakia Slovak Standards Institute
SIST Slovenia Slovenian Institute for Standardization
AENOR Spain Asociación Española de Normalización y
Certificación
SIS Sweden Swedish Standards Institute
SNV Switzerland Schweizerische Normen-Vereinigung
TSE Turkey Turkish Standards Institution
BSI United Kingdom British Standards Institution
Tehnički dio posla se izvršava pod upravljanjem CEN glavnog Tehničkog odbora
(Technical Board – BT). Tehnički odbor (BT) se odgovoran za postavljanje raznih
tehničkih i projektnih odbora i praćenje progresa tehničkog posla. Tehnički odbor
(Technical Committees – TC) uspostavlja BT s ciljem da razvijaju europske norme
i druge normativne dokumente vezanih za određene industrije ili općenite teme
prikladne za sektor. Za slučaj gdje je potreban ograničeni broj normi, dvije ili tri, za
određenu temu i u novom području može se uspostaviti Projektni odbor (Project
committee – PC) umjesto TC-a. Projektni odbor radi na sličan način kao i Tehnički
odbor (TC) ali nema ovlasti da odlučuje o novim programima i obično se raspušta
nakon što završi sa zadanim radom. Tehnički odbor (TC) može uspostaviti jednu ili
više Radnih grupa (Working group – WG) kako bi se mogle fokusirat na određeni
zadatak ili naprave nacrt norme.
Neki sektori imaju i Sector Fora (Forum sektora) koji koordinira aktivnosti u sektoru
i savjetuje CEN glavni Tehnički odbor (BT) i tehničke odbore (TC).
31
Slika 9: Tri razine tehničkog odlučivanja u CEN-u
Dokumenti razvijeni od strane CEN-a:
Europska norma – EN – garantira obvezu nacionalnih normizacijskih
tijela da prihvate normu kao identičnu i uklone sve nacionalne norme koje
su u konfliktu sa danom normom
Tehničke specifikacije – TS – se izrađuju kada nema neposredne potrebe
ili nema dovoljno konzenzusa za normu ili tehnologija nije dovoljno
razvijena
Tehnički izještaj – TR (technical report) – dokumenti koji sadrže
informativne materijale iz anketa, opise stanja u određenom polju,
informacije o radu drugih organizacija itd.
3.2.2 CEN/TC 287
Tehnički odbor 287 pri Europskom odboru za normizaciju je odbor zadužen za
normizaciju na polju digitalnih geografskih podataka u Europi. Odbor razvija
strukturalnu okosnicu za norme i smjernice, koje specificiraju metodologiju za
definiranje, opisivanje i prijenos geografskih podataka i usluga. CEN/TC 287 usko
surađuje sa ISO/TC 211 kako bi se izbjeglo dupliciranje rada, odnosno razvoja
normi i smjernica. Ove norme bi trebale potaknuti upotrebu geografskih informacija
u cijeloj Europi na način da su kompatibilne za međunarodnu upotrebu. Potpomagat
će i infrastrukture prostornih podataka u Europi na svim razinama.
•Odobrava tehničke politike i strategije
•Prati tehnički rad i odlučuje o radnim procedurama normizacije
•Odlučuje o prijedlozima za nove projekte
Glavni Tehnički odbor (BT)
•Uspostavljen od BT s ciljem razvijanja normi unutar određene djelatnosti
Tehnički odbori (TC)
Projektni odbori (PC)
•Uspostavljene od strane Tehničkih odbora (TC) radi obavljanj specijalnih zadatakaRadne grupe (WG)
32
3.3 Hrvatski zavod za norme
Hrvatski zavod za norme (HZN) je službeno nacionalno normizacijsko tijelo u
Republici Hrvatskoj. Zakonom iz 1. listopada 2003. godine je donešena uredba
kojom se osniva Hrvatski zavod za norme u svrhu ostvarivanja ciljeva normizacije.
Zakonom je određeno da HZN obavlja sljedeće poslove (URL 3):
1. priprema, prihvaća i izdaje hrvatske norme i druge dokumente s područja
normizacije,
2. predstavlja hrvatsku normizaciju u međunarodnim i europskim
normizacijskim organizacijama,
3. održava zbirku hrvatskih norma i vodi registar hrvatskih norma,
4. uređuje, izdaje i distribuira hrvatske norme, druge dokumente i
publikacije s područja normizacije,
5. uspostavlja i održava baze podataka o normama i drugim dokumentima
iz područja normizacije te daje obavijesti o normama i drugim
dokumentima,
6. u službenom glasilu objavljuje obavijesti o hrvatskim normama te
obavijesti o drugim dokumentima s područja normizacije,
7. osigurava informacije o nacionalnim, europskim i međunarodnim
normama cjelokupnoj javnosti, a posebno gospodarstvu,
8. promiče uporabu hrvatskih norma,
9. obavlja druge poslove u skladu s aktom o osnivanju, propisima i
međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.
Sve hrvatske norme se donose u skladu sa Zakonom o normizaciji, a pokretanje
postupka za prihvaćanje normi kao i objava o prihvaćenoj normi objavljuje se u
službenom glasilu. Hrvatske norme mogu nastat na četiri načina, a to su:
prihvaćanjem stranih (međunarodnih / europskih / nacionalnih) normi uz
prevođenje na hrvatski jezik (pp)
prihvaćanjem stranih normi u izvorniku s hrvatskim ovitkom (po)
prihvaćanjem stranih normi u izvorniku objavom obavijesti o prihvaćanju
(pr)
izradbom izvorne hrvatske norme (izv).
Sukladno organizacijskoj shemi ISO i CEN, i HZN se dijeli na Tehničke odbore po
područjima. Pri HZN-u je Tehnički odbor 211 (TO211) zadužen za normizaciju na
području digitalnih geoinformacija.
33
Područje rada (URL 13):
Normizacija u području digitalnih geoinformacija. Cilj rada odbora je uspostava niza
normi za informacije o objektima ili pojavama koje su izravno ili neizravno povezane
s njihovim položajem u odnosu na Zemlju. Norme bi trebale odrediti metode, alate i
službe za upravljanje podacima (uključujući definicije i opise), prikupljanje,
obrađivanje i analiziranje podataka, pristup podacima, te prikaz i prijenos takvih
podataka u digitalnom (elektroničkom) obliku među različitim korisnicima, sustavima
i mjestima. Rad na normizaciji geoinformacija treba biti vezan, gdje god je to
moguće, na odgovarajuće norme za informacijsku tehnologiju i stvoriti okvir za
razvoj aplikacija specifičnih za pojedina područja koja upotrebljavaju
geoinformacije.
HZN/TO211 surađuje i sudjeluje u radu odgovarajućih tehničkih odbora na
regionalnoj i globalnoj razini: CEN/TC287 te ISO/TC211.
34
4 INSPIRE
Kao što je spomenuto ranije zadnjih desetljeća se višestruko povećala količina
prostornih podataka. Glavni razlog tome je razvoj tehnologije, što je omogućilo nove
tehnike i instrumentarije koji omogućuju brže i opsežnije prikupljanje prostornih
podataka. Isto tako došlo je i do razvoja softverskih rješenja, prvenstveno GIS-a i
prostornih informacija u digitalnom obliku, koji su doprinjeli većoj upotrebi prostornih
podataka i omogućili analize nad podacima. Veliku ulogu naravno ima i
telekomunikacijska tehnologija koja je nužna za dijeljenje i prikaz prostornih
podataka velikom broju korisnika iz svih dijelova svijeta.
Prostorni podaci su svi podaci povezani s prostornom komponentom. U literaturi i
praksi često se u tom smislu upotrebljavaju različiti pojmovi: prostorni podaci,
prostorne informacije, geografski podaci, geografske informacije, geoinformacije,
geoprostorni podaci, geoprostorne informacije i sl. Promatramo li tako prostorne
podatke u kontekstu infrastrukture prostornih podataka, oni dodavanjem
metapodataka postaju prostorne informacije.
Različite organizacije državnog, javnog i privatnog sektora danas proizvode vlastite
prostorne podatke i upravljaju njima jer je taj posao razvojem tehnologije znatno
olakšan. Uz to dolazi i do upotrebe i razvoja različitih modela podataka zbog čega
postaje nemoguća njihova integracija i nadopuna s drugim prostornim podacima.
Većina tih podataka je također i redundantna i nekonzistentna.
Navedeni problemi doveli su ranih 90-ih do ideje za razvojem infrastrukture
prostornih podataka. Ideja se u početku javila na nacionalnoj razini no vrlo brzo se
proširila na globalnu. Početak razvoja infrastrukture prostornih podataka možemo
smatrati Izvršnu naredbu 12906 (Executive order 12906) koju je u travnju 1994.
godine izdao W. J. Clinton, tadašnji predsjednik SAD-a. Reakcija na Izvršnu
naredbu 12906 je inicijativa pokrenuta 1995. godine za izgradnju Europske
geoinformacijske infrastrukture. Ona je rezultirala izradom dokumenta GI 2000 koji
je predstavljao strategiju razvoja prostornih informacija u Europi. Međutim, vizija
bazirana na toj inicijativi nije implementirana zbog neusklađenosti politike pojedinih
europskih zemalja i nedostatka znanja i okvira djelovanja na tržištu privatnog
sektora (Cetl 2007). Do napretka dolazi 2002. godine kada je Europska komisija
usvojila Memorandum o razumijevanju za uspostavu infrastrukture za prostorne
informacije u Europi (INSPIRE- Infrastructure for Spatial Information in Europe).
Uspostava Europske infrastrukture prostornih podataka (European Spatial Dasta
Infrastructure- ESDI) potrebna je kako bi se stvorili usklađeni i upotrebljivi izvori
geoprostornih informacija na svim razinama, počevši od lokalne razine pa sve do
međunarodne. Ova inicijativa stoga nudi smjernice koje služe za primjenu tehničkih
35
normi i protokola, organizirano i koordinirano izdavanje prostornih podataka i njihovo
održavanje. Za INSPIRE inicijativu usvojena je 2004. godine Direktiva kojom je
stvoren zakonodavni okvir za njenu uspostavu, nadzor i procjenu (EC 2004). Ta
Direktiva je ujedno i jedna od najvećih inicijativa pokrenutih od strane nacionalnih
institucija za prostorne podatke (Cetl 2007). Europski parlament i Vijeće Europske
unije 14. ožujka 2007. godine donijeli su Direktivu o INSPIRE uspostavi (EC 2007)
koja se odnosi na prostorne podatke i podržava kreiranje politike vezane za okoliš.
Ova Direktiva stupila je na snagu 15. svibnja 2007. godine (Cetl 2007).
Slika 10: INSPIRE Geoportal (URL 18)
36
5 Baze podatka
U svakodnevnom životu pojavljuje se čitav niz raznih evidencija, kartoteka, imenika,
albuma koji predstavljaju manje ili više složene baze podataka. Neke od jednostav-
nijih evidencija, imenika i sl. možemo sasvim uspješno voditi i pomoću programa za
tablične proračune koje u tom slučaju nazivamo plošnim bazama (jer se svi podaci
nalaze samo u jednoj tablici tj. predstavljeni su dvodimenzionalno – plošno). Tu
postoje znatna ograničenja.
Koncepcija baze podataka polazi sa stajališta stvaranja jedinstvenog skupa
podataka tako da između tih podataka postoje određeni odnosi. Jedan te isti skup
podataka služi većem broju aplikacija odnosno korisnika. Baze podataka mogu se
definirati kao skup povezanih podataka ili preciznije rečeno baza podataka je
organizirana i uređena cjelina međusobno povezanih podataka spremljenih bez
nepotrebne redundancije (zalihosti).
Upisivanje, promjena, brisanje i čitanje podataka obavlja se posredstvom posebnog
softvera, tzv. sustava za upravljanje bazom podataka (DBMS-a). Korisnici i
aplikacije pritom ne moraju poznavati detalje fizičkog prikaza podataka, već se
referenciraju na neku idealiziranu logičku strukturu baze.
Sustav za upravljanje bazom podataka (Data Base Management System (DBMS))
je poslužitelj (server) baze podataka. On oblikuje fizički prikaz baze u skladu s
traženom logičkom strukturom. Također, on obavlja u ime klijenata sve operacije s
podacima. Dalje, on je u stanju podržati razne baze, od kojih svaka može imati svoju
logičku strukturu, no u skladu s istim modelom. Isto tako, brine se za sigurnost poda-
taka, te automatizira administrativne poslove s bazom. Ovaj sustav u osnovi obavlja
dvije grupe poslova:
1. Definiranje baze podataka (Database Definition)
2. Rad s podacima (Database Management)
37
5.1 Modeli za logičku strukturu baze podataka
Model podataka je skup pravila koja određuju kako sve može izgledati logička
struktura baze podataka. Model čini osnovu za oblikovanje i implementiranje baze.
Točnije rečeno, podaci u bazi moraju biti logički organizirani u skladu s onim
modelom koji podržava odabrani DBMS. Dosadašnji DBMS-i obično su podržavali
neki od sljedećih modela:
Relacijski model. Zasnovan je na matematičkom pojmu relacije. I
podaci i veze među podacima prikazuju se tablicama koje se sastoje od
redaka i stupaca.
Mrežni model. Baza je predočena mrežom koja se sastoji od čvorova i
usmjerenih lukova. Čvorovi predstavljaju tipove zapisa (slogova
podataka), a lukovi definiraju veze među tipovima zapisa.
Hijerarhijski model. Poseban slučaj mrežnog modela. Baza je
predočena jednim stablom (hijerarhijom) ili skupom stabala. Svako stablo
sastoji se od čvorova i veza "nadređeni-podređeni" između čvorova.
Čvorovi su tipovi zapisa, a odnos "nadređeni-podređeni" izražava
hijerarhijske veze među tipovima zapisa.
Objektni model. Inspiriran je objektno orijentiranim programskim
jezicima. Baza je predočena kao skup trajno pohranjenih objekata koji se
sastoje od svojih internih "atributa" (podataka) i "metoda" (operacija) za
rukovanje tim podacima. Svaki objekt pripada nekoj klasi. Između klasa
se uspostavljaju veze nasljeđivanja, agregacije te druge vrste veza.
Hijerarhijski i mrežni model bili su u uporabi u 60im i 70im godinama 20. stoljeća.
Od 80ih godina pa sve do danas prevladava relacijski model. Očekivani prijelaz na
objektni model za sada se nije dogodio, tako da današnje baze podataka uglavnom
i dalje možemo poistovjetiti s relacijskim bazama. Svi prije spomenuti poznati
DBMS-i koji su danas u širokoj uporabi podržavaju isključivo relacijski model.
Relacijska baza podataka sastoji se od skupa povezanih tablica odnosno relacija.
Definicija jedne relacije naziva se relacijska shema i sastoji se od naziva relacije i
popisa atributa (obilježja) koji su u sastavu te relacije. Definicija čitave baze
podataka naziva se relacijska shema baze podataka, a sastoji se od relacijskih
shema svih relacija koje ulaze u sastav baze podataka. Relacijska struktura u velikoj
je mjeri podudarna s predodžbom događaja stvarnog svijeta i podataka koje ti
događaji generiraju. Zbog svoje jednostavnosti i prilagođenosti ljudskom shvaćanju
podataka i odnosa među njima relacijski model ima prednost pred ostalim modelima
podataka. Relacijska baza podataka danas je najčešće korišteni model baza
podataka. Upravljanje bazom podataka vrši Sustav za upravljanje bazom podataka
38
– SUBP (Database Management System – DBMS) odnosno RDBMS za relacijske
baze. RDBMS je program, zapravo programski sustav, koji pohranjuje podatke u
obliku međusobno povezanih tablica, odnosno to je sustav za organiziranje baze
podataka i rad s podacima u njoj.
5.2 Ciljevi koji se nastoje postići uporabom baza podataka
Baza podataka predstavlja višu razinu rada s podacima u odnosu na klasične
programske jezike. Ta viša razina se očituje u tome što tehnologija baza podataka
nastoji, i većinom ispunjava, sljedeće ciljeve:
Fizička nezavisnost podataka. Razdvaja se logička definicija baze od
njezine stvarne fizičke građe. Znači, ako se fizička građa promijeni (npr.,
podaci se prepišu u druge datoteke na drugim diskovima), to neće
zahtijevati promjene u postojećim aplikacijama.
Logička nezavisnost podataka. Razdvaja se globalna logička definicija
cijele baze podataka od lokalne logičke definicije za jednu aplikaciju.
Znači, ako se globalna logička definicija promijeni (npr., uvede se novi
zapis ili veza), to neće zahtijevati promjene u postojećim aplikacijama.
Lokalna logička definicija obično se svodi na izdvajanje samo nekih
elemenata iz globalne definicije, uz neke jednostavne transformacije tih
elemenata.
Fleksibilnost pristupa podacima. U starijim mrežnim i hijerarhijskim
bazama načini pristupanja podacima bili su unaprijed definirani, dakle
korisnik je mogao pretraživati podatke jedino onim redoslijedom koji je
bio predviđen u vrijeme oblikovanja i implementiranja baze. Danas se
podrazumijeva da korisnik može slobodno prebirati po podacima te po
svom nahođenju uspostavljati veze među podacima. Ovom zahtjevu
zaista udovoljavaju jedino relacijske baze.
Istovremeni pristup do podataka. Baza mora omogućiti da veći broj
korisnika istovremeno rabi iste podatke. Pritom ti korisnici ne smiju
ometati jedan drugoga te svaki od njih treba imati dojam da sam radi s
bazom.
Čuvanje integriteta. Nastoji se automatski sačuvati korektnost i
konzistencija podataka, i to u situaciji kad postoje pogreške u
aplikacijama te konfliktne isto-vremene aktivnosti korisnika. Mogućnost
oporavka nakon kvara. Mora postojati pouzdana zaštita baze u slučaju
kvara hardvera ili pogrešaka u radu softvera.
39
Zaštita od neovlaštene uporabe. Mora postojati mogućnost da se
korisnicima ograniče prava uporabe baze, dakle da se svakom korisniku
reguliraju ovlaštenja što on smije, a što ne smije raditi s podacima.
Zadovoljavajuća brzina pristupa. Operacije s podacima moraju se
odvijati dovoljno brzo, u skladu s potrebama određene aplikacije. Na
brzinu pristupa može se utjecati odabirom pogodnih fizičkih struktura
podataka te izborom pogodnih algoritama za pretraživanje.
Mogućnost podešavanja i kontrole. Velika baza zahtijeva stalnu brigu:
praćenje performansi, mijenjanje parametara u fizičkoj građi, rutinsko
pohranjivanje rezervnih kopija podataka, reguliranje ovlaštenja korisnika.
Također, svrha baze se s vremenom mijenja, pa povremeno treba
podesiti i logičku strukturu. Ovakvi poslovi moraju se obavljati
centralizirano. Odgovorna osoba zove se administrator baze podataka.
Administratoru trebaju stajati na raspolaganju razni alati i pomagala.
5.3 Arhitektura baze podataka
Arhitektura baze podataka sastoji se od tri "sloja" i sučelja među slojevima (Slika
11: Arhitetktura baze podataka). Riječ je o tri razine apstrakcije.
Fizička razina odnosi se na fizički prikaz i raspored podataka na
jedinicama vanjske memorije. To je aspekt koji vide samo sistemski
programeri (oni koji su razvili DBMS). Sama fizička razina može se dalje
podijeliti na više podrazina apstrakcije, od sasvim konkretnih staza i
cilindara na disku, do već donekle apstraktnih pojmova datoteke i zapisa
(sloga) kakve susrećemo u klasičnim programskim jezicima. Raspored
pohranjivanja opisuje kako se elementi logičke definicije baze
preslikavaju na fizičke uređaje.
Globalna logička razina odnosi se na logičku strukturu cijele baze. To
je aspekt koji vidi projektant baze odnosno njezin administrator. Opis
globalne logičke definicije naziva se shema (također engl. schema).
Shema je tekst ili dijagram koji definira logičku strukturu baze, i u skladu
je sa zadanim modelom. Dakle, imenuju se i definiraju svi tipovi podataka
i veze među tim tipovima, u skladu s pravilima rabljenog modela.
Također, shema može uvesti i ograničenja kojima se čuva integritet
podataka.
Lokalna logička razina odnosi se na logičku predodžbu o dijelu baze
koji rabi pojedina aplikacija. To je aspekt koji vidi korisnik ili aplikacijski
programer. Opis jedne lokalne logičke definicije zove se pogled (view) ili
podshema. To je tekst ili dijagram kojim se imenuju i definiraju svi lokalni
40
tipovi podataka i veze među tim tipovima, opet u skladu s pravilima
rabljenog modela. Također, pogled u svojoj konačnoj realizaciji zadaje i
način na koji se iz globalnih podataka i veza izvode lokalni.
Slika 11: Arhitetktura baze podataka
Pogled 1 Pogled 2 Pogled 3
Aplikacijski program 1
Aplikacijski program 2
Aplikacijski program 3
Shema
Raspored
pohranjivanja
Datoteke Datoteke Datoteke
41
6 Microsoft Acces
Microsoft Access je Microsoftov program za upravljanje relacijskim bazama
podataka. Sastoji se od Microsoftovog mehanizma „Jet“ za baze podataka (engl.
Microsoft Jet Database Engine) i grafičkog korisničkog okružja. Access sprema
podatke baze u vlastitom formatu - Access Jet Databease Engine. Isto tako, može
prebaciti ili ostvariti vezu s podacima u drugoj Access bazi, Excelu, SharePoint
listama, tekstom, XML-om, Outlooku, dBaseu, Paradoxu, Lotusu 1-2-3 ili pomoću
ODBC izvora podataka kao što su Microsoft SQL Server, Oracle, MySQL i
PostgreSQL. Microsoft Access je dio programskog paketa Microsoft Office i
najpopularnija je Windows baza. Namijenjena je korisnicima koji imaju potrebu za
relacijskim bazama podataka.
Slika 12: Microsoft Access logo
Dodatna podrška MS Accessu je Visual Basic for Applications (VBA), objektno
orijentiran programski jezik koji se može odnositi na razne objekte (Data Access
Objects, ActiveX Data Objects, ...).
6.1 Povijest
Microsoft je pokušao prodati prvi proizvod namijenjen relacijskim bazama podataka
sredinom 80-tih pomoću licence za prodaju R:Base – prvog programa za relacijske
baze. 1988. godine je potvrđeno da rade na razvoju svojeg programa kodnog imena
Omega. Taj program trebao je sadržavati EB – Embedded Basic language –
programski jezik za pisanje macro-a u Microsoftovim aplikacijama. Rad na projetku
je išao sporije od planiranog te je on odbačen i nastavljen je rad na projektu kodnog
imena Cirrus. Cilj projekta bio je stvoriti konkurenta za aplikacije poput Paradoxa i
dBase koji bi radio na Windows operativnom sustavu. S vremenom je razvijen
Microsoft Jet Database Engine – osnovna komponenta DBMS koji služi za
stvaranje, čitanje, ažuriranje i brisanje zapisa iz baze podataka - software kojeg
koristi nekoliko MS proizvoda. U srpnju 1992. Access je postao službeno ime
proizvoda iz projekta Cirrus.
42
Tablica 4: Inačice Accessa (URL 19)
Godina Inačica Broj
inačice Podržani OS Office
1992. Access 1.1 1 Windows 3.0
1993. Access 2.0 2.0 Windows 3.1x Office 4.3 Pro
1995. Access for
Windows 95 7.0 Windows 95 Office 95 Professional
1997. Access 97 8.0 Windows 9x, NT
3.51/4.0
Office 97 Professional
and Developer
1999. Access 2000 9.0 Windows 9x, NT 4.0,
2000
Office 2000 Professional,
Premium and Developer
2001. Access 2002 10 Windows 98, Me,
2000, XP
Office XP Professional
and Developer
2003. Access 2003 11 Windows 2000,
XP,Vista
Office 2003 Professional
and Professional
Enterprise
2007.
Microsoft
Office Access
2007
12 Windows XP SP2,
Vista
Office 2007 Professional,
Professional Plus,
Ultimate and Enterprise
24. tra
2009.
Microsoft
Office Access
2007 SP2
12 Windows XP SP2,
Vista
Office 2007 Service Pack
2
2010. Access 2010 14 Windows XP SP3,
Vista, Windows 7
Office 2010 Professional,
Professional Academic
and Professional Plus
2013. Access 2013 15
Windows 7, Windows
Server 2008 R2,
Windows Server 2012,
Windows 8
Office 2013
43
6.2 Upotreba
Osim što koristi vlastitu datoteku baze podataka Access se može korisitit i kao
program preko kojeg pristupamo podacima iz drugih programa i baza podataka kao
što su Microsoft SQL Server i ne-Microsoftovih proizvoda poput Oracle i Sybase.
Access tablice podržavaju veliki broj standardnih tipova zapisa, indekse, integritet
baze. Također zadrži sučelje za upite, obrasce za prikaz i unos podataka te izvješća
za ispis.
Radnje koje se ponavljaju mogu se automatizirati pomoću macro-a. Moguće je
postaviti bazu podataka na mrežu i dijeliti je sa više korisnika koji mogu ažurirati
podatke bez poništavanja tuđih unosa.
6.3 Značajke
U Microsoft Access-u korisnici mogu kreirati tablice, upite, obrasce i izvješća, te ih
povezati sa macro-ima. Napredni korisnici mogu koristiti VBA za pisnje rješenja sa
naprednom manipulacijom i kontrolom podataka.
Tablica je osnovni objekt relacijske baze podataka i u njoj su pohranjeni podaci.
Slika 13: Tablica u MS Accessu
Redak tablice naziva se relacija, pojmovno je podudaran sa slogom podataka i
predstavlja informaciju o jednom subjektu (entitetu). Dakle relacije su pohranjene
kao tablice. Tablica (relacija) sastoji se od redaka (slogova - Record) i stupaca koji
se nazivaju atributi entiteta i pojmovno odgovaraju polju podataka (Field).
Redak
Zaglavlje
Stupac - polje
44
Osnovne karakteristike tablice (relacije) su:
ne postoje dva jednaka retka
ne postoje dva stupca jednakih imena
redoslijed redaka nije bitan
redoslijed stupaca nije bitan
Tipovi podataka u tablicama:
Tablica 5: Tipovi podataka u MS Access
Tip Podatka Koristi se za Veličina
Text
Tekstualni znakovi, kombinacija
tekstualnih i brojčanih ili čisto brojčni
bez računskih operacija
Do 255 znakova
Dugi tekst (long text) Veći tekst koji koristimo za opise i
slično
Do 64 000
znakova
Broj (Number)
Numerički podaci korišteni za
matematičke operacije osim operacija
nad valutama
1,2,4,8 ili 16
bytova
ovisno o formatu
Vrijeme/Datum
(Date/Time) Koristimo ga za datume ili vrijeme 8 bytova
Valuta (Currency)
Za računanje sa valutama (ovako
izbjegavamo moguća zaokruživanja pri
računanju)
8 bytova
Samonumeriranje
(AutoNumber)
Automatski brojač koji se svaki redak
poveća (smanji) za 1 ili stavlja neki
proizvoljni broj
4 ili 16 (Replication
ID) bytova
Da/Ne (Yes/No) Sadrži samo da ili ne vrijednost 1 bit
OLE Object
Objekti drugih programa kao što su
dokumenti Worda, Excela, slike,
zvukovi itd. – multimedijalno polje
Do 1 GB
Hiperveza (Hyperlink) Adresa neke datoteke na našem
kompjuteru ili Internetu
Do 64 000
znakova
Izračunato
(Calculated)
Polje koje se računa iz nekih vrijednosti
(izraza)
45
Tip Podatka Koristi se za Veličina
Privitak (Attachment)
Podržava sve datoteke stvorene u MS
Office, moguće je smjestiti više
datoteka
Veća fleksibilnost
od OLE objekta
Lookup wizard
Stvara polje koje se popunjava iz polja
neke druge tablice ili liste zadanih
vrijednosti
Isto kao i polje iz
kojeg se
popunjava
Polje ili više polja (atributa) kojima se može jednoznačno definirati redak tablice
naziva se primarni ključ. Najbolje i najčešće rješenje je postaviti posebno polje koje
je tipa autonumber. Sam RDBMS ovom polju automtski dodjeljuje jedinstveni broj
koji se za svaki redak povećava za 1.
Primarni ključ upotrebljava se za povezivanje tablica pa s toga ima dvostruku ulogu:
jednoznačno definira zapise, a preko njega se ostvaruje veza s drugim tablicama.
Primarni ključ mora zadovoljavati sljedeće uvjete:
vrijednost primarnog ključa mora biti jednoznačna
primarni ključ ne može imati vrijednost NULL (ne može biti prazno polje)
primarni ključ mora postojati kod kreiranja i spremanja sloga.
Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka, spremljenih bez
redundancije (zalihosti), a u kontekstu baze podataka redundantnost (zalihost) je
pojava kad je ista činjenica nepotrebno zapisana više puta. Nepotrebno ponavljanje
istih podataka u bazi dovodi do niza poteškoća u radu s bazom. Poteškoće se očituju
na razne načine i to počevši od nepotrebnog zauzimanja memorijskog prostora do
pojava tzv. anomalija unosa, promjene i brisanja podataka. Da bi se ovo izbjeglo
vrši se tzv. normalizacija.
Normalizacija je postupak kojim se tablice u bazi strukturiraju tako da se izbjegne
redundantnost i međuzavisnost te da se stvori što konzistentniji model podataka.
Iza normalizacije stoji složena matematička teorija kojom se mi ovdje, naravno,
nećemo baviti, međutim krajnje pojednostavljeno normaliziranje znači da se tablica
u kojoj se nepotrebno ponavljaju podaci organizira u veći broj tablica. U rješavanju
ovog problema veliki značaj ima i iskustvo dizajnera baze. Pomoću tzv. pravila
dobrog dizajna tablice moguće je utvrditi ima li dizajn tablice smisla i je li lako
primjenjiv.
46
Pravila dobrog dizajna tablice su:
1. Jedinstvenost polja – Svako polje u tablici mora predstavljati jedinstveni
tip informacije
2. Primarni ključevi – Svaka tablica mora imati primarni ključ koji se sastoji
od jednog ili više polja tablice
3. Funkcionalna ovisnost – Vrijednosti stupca s podacima pridružene svakoj
od jedinstvenih vrijednosti primarnog ključa moraju se odnositi na subjekt
tablice i u potpunosti ga opisivati
4. Nezavisnost polja – Mora postojati mogućnost mijenjanja podataka u bilo
kojem polju (osim primarnog ključa), a da se pritom ne utječe na podatke
u ostalim poljima.
6.4 Povezivanje tablica (relationship)
Kao što je već rečeno jedan od postupaka koji se koristi kod izrade dobre baze
podataka je normalizacija odnosno spremanje podataka u odvojene tablice po
logičkoj pripadnosti a sve kako bi se izbjegla redundancija. Nakon izvršene
normalizacije sve te tablice treba povezati da bi baza uspješnije funkcionirala.
Povezivanje tablica ubrzava proces pisanja upita, obrazaca i izvještaja u kasnijem
radu jer Access smatra te veze kao zadane.
Postoje tri vrste veza:
One-to-One (Jedan-na-Jedan) – ova veza se ne koristi često. Koristi se
da bi se "proširilo" podatke za zapis na drugu tablicu – za podatke koje
ne koriste svi zapisi ili iz sigurnosnih razloga da se odijele podaci jedni
od od drugih.
Many-to-Many (Više-na-Više) – ova vrsta veze omogućuje nam da
specificiramo da više zapisa iz jedne tablice može biti povezano sa više
podataka iz druge tablice.
One-to-Many (Jedan-na-Više) – najčešća vrsta veze. Specificiramo da
za svaki zapis s "lijeve strane" veze postoji više zapisa sa "desne strane"
veze ali istovremeno svaki zapis s "desne strane" može pripadati samo
jednom zapisu s "lijeve strane"
Referentni integritet (Referential Integrity)
Uključivanjem Referentnog integriteta na vezama Access ograničava manipulaciju
podataka odnosno našu mogućnost brisanja i promjene zapisa kako bi se sačuvali
ispravni podaci. Kod uključivanja Referentnog intregriteta vrijede sljdeća pravila:
47
1. Polje stranog ključa mora odgovarati primarnom ključu ili biti prazno
2. Zapisi koji su vezani sa drugim zapisima ne mogu se obrisati
3. Ne može se promjeniti vrijednost primarnog ključa ako je taj zapis vezan
za druge zapise. Ako za primarni ključ koristimo Samonumeriranje
(Autonumbering) ovo pravilo se automatski primjenjuje.
6.5 Upiti (Query)
Nekada se čini da podjela podataka na tablice i nije najučinkovitija. Ako želimo
vidjeti više podataka nego se nalazi u jednoj tablici koristimo upite. Upiti omogućuju
korisnicima da povezuju podatke iz više tablica, sortiraju podatke na razne načine,
izračunavaju nove vrijednosti i određuju kriterije za filtriranje zapisa.
Bitno je naglasiti da upit sam po sebi ne sadrži podatke. On samo reorganizira
podatke zapise iz tablica bez da mjenja izvorne tablice na bilo koji način. Jednom
kad je upit definiran može se koristiti baš kao tablica. Tako da možemo smatrati
upite kao virtualne tablice. U nekim DBMS-ima upiti se nazivaju "pogledi" jer
omogućuju raznim korisnicima da imaju različite poglede na iste podatke.
6.6 Obrasci (Forms)
Da bi podatke iz tablica i upita pregledavali na oku ugodniji način i da bi odjedanput
mogli pregledavati povezane podatke iz više tablica možemo stvoriti obrasce
(forme). Obrazac je komponenta baze podataka čija je funkcija interakcija sa
korisnikom. Korisnik ne vidi tablice već obrasce. Obrasci kao i upiti ne sadržavaju
podatke već ih samo prikazuju na određen način.
Slika 14: Veza između tablica, upita i obrazaca
tablice
obrasci
upiti
48
Obrasce koristimo za:
unos podataka
stvaranje switchboarda tj. obrazca iz kojeg se otvaraju drugi obrasci,
pokreću upiti i tablice
stvaranje dialog boxesa (upitnika) za primanje korisničkog unosa i onda
se na osnovi tog unosa nastavljaju akcije (primjer je dialog box kod
parametarskih upita)
6.7 Izvještaji (Reports)
Izvještaje koristimo kada želimo neku grupu podataka pripremiti za printanje. U
osnovi se izvještaj ne razlikuje mnogo od obrasca jedino što u izvještaju ima manje
kontrola već se podaci samo gledaju ali zato imamo veću slobodu pri grafičkom
izgledu. Kod izvještaja možemo još imati i neke izračunate podatke koji se u Text
box pod Control Source upisuju pomoću Expression Builder-a.
49
7 Izrada baze podataka
7.1 Izvori za bazu podataka
Cilj ovog Diplomskog rada bio je izrada baze podataka koja će sadržavati pojmove
iz znanstvenog polja geodezije i geoinformatike. Sve veća primjena geodezije i
geoinformatike u različitim oblicima ljudskog djelovanja te generalni razvoj
znanonsti i tehnika geodezije i geoinformatike dovelo je do povećanja obujma
korištenog vokbulara. Sukladno tome javila se potreba za normizacijom raznih
pojmova u struci odnosno prevoda pojmova sa stranih jezika.
Državnoj geodetskoj upravi (DGU) je 1995. godine predložen rad na izradi
Geodetskog rječnika, koji je trebao biti pilot projekt kako se utvrdili i istražili problemi
s kojima se suočava kod uređivanja lingvističkih materijala, kako bi se u budućnosti
moglo početi sa mnogo širim projektom izrade višejezičnog geodetskog rječnika
(Lapaine i dr., 2009).
Rad na projektu je započet 1996. godine te je prva verzija predana u DGU 2003.
godine. Voditelj projekta bio je Prof. dr. sc. Nedjeljko Frančula, glavni suradnik Prof.
dr. sc. Miljenko Lapaine te ostali asisteni fakulteta i neki vanjski suradnici. Rad na
rječniku je nastavljen i nakon toga. Razvoj i primjena novih tehnologija dovela je u
međuvremenu do velikog broja novih pojmova pa čak i do promjene naziva studija
u Fakultet geodezije i geoinformatike te je sukladno tome rječnik preimenovan u
Geodetsko-geoinformatički rječnik. U rječniku je obrađeno 4200 hrvatskih termina,
a za većinu njih dani su odgovarajući ekvivalenti na engleskom, njemačkom i
francuskom jeziku.
Međunarodna normizacijska organizacija (ISO), odnosno ISO tehnički odbor 211 je
izdao 15.studenog 2008. godine tehničke specifikacije ISO/TS 19104 Geografske
informacije – Terminologija. Ova tehnička specifikacija sadrži repozitorij
terminologije u geoinformacijskim sustavima (GIS-u) u obliku terminološke baze
podataka. Ona opisuje strukturu entiteta i tipove terminoloških podataka koji se
pohranjuju te uključuje principe za pisanje definicija dane normama ISO 10241 i ISO
704. Također ISO/TS 19104 daje smjernice za prikupljanje i održavanje
terminologije u polju geoinformacija koje razvija ISO/TC 211 te daje smjernice za
održavanje Repozitorija Terminologije.
50
7.2 Unos podataka u bazu
MS Access je program koji radi s relacijskim modelom podataka. Relacijski model
kao i svaki drugi (hijerarhijski, mrežni) ima svoje dobre i loše strane. On je
najzastupljeniji jer je dovoljno moćan za prikaz i najsloženijih baza podataka, a
ujedno i jednostavan. Tu su i ostale osobine poput fleksibilnosti i mogućnosti
nadogradnje (VBA).
U postupku definiranja baze stvaramo tablice u koje se potom unose podaci. Tablice
bi trebale biti dizajnirane tako da se podaci ne dupliciraju. Dupliciranje dovodi do
redundancije koja je štetna i treba je svesti na najmanju moguću mjeru.
Kao što je rečeno u prethodnom poglavlju ulazni podaci naše baze podataka su
pojmovi koji se nalaze u Geodetsko-geoinformatičkom rječniku te pojmovi odnosno
termini iz ISO/TS 19104 Repozitorija geoinformacijskih termina.
Geodetsko-geoinformatički rječnik je spremljen kao MS Excel *.xlsx datoteka. U
orginalnoj formi sadržava sljedeća polja ili stupce: pojam, sinonim, definicija,
napomena, primjer, vidi, područje, pojam_en, pojam_fr, pojam_de.
Radi lakšeg unosa u bazu podaci su prvo izvezeni u tekstualnu datoteku sa zarezom
kao razdjelnikom polja (comma seperated values – CSV). Potom je tekstualna
datoteka CSV uvezena u bazu.
Slika 15: Unos tekstualne datoteke CSV u MS Access
51
Podaci su iz tekstualne datoteke uvedeni u postojeću tablicu koja se sastoji od
odgovarajućih polja sa dodatnim poljem Pojam_ID koje jednoznačno određuje zapis
polja te je sukladno tome odabrano za primarni ključ tablice. Pregled polja i tip
podataka za svako polje dano je u tablici (Tablica 6).
Tablica 6: Polja i tipovi podataka za pojmove iz geodetskog rječnika
Polje Tip podataka
Pojam_ID Autonumber
Pojam Short text
sinonim Short text
definicija Long text
Napomena Long text
Primjer Long text
Vidi Long text
Područje Long text
Pojam_EN Short text
Pojam_FR Short text
Pojam_DE Short text
Repozitorij terminologije se nalazi u sklopu cijelokupne tehničke specifikacije
ISO/TS 19104 u dva primjerka od kojih je jedan orginal na engleskom jeziku a drugi
je nacrt (prijedlog) prijevoda na hrvatskom jeziku. Ta dva primjerka specifikacija su
dobiveni u digitalnom obliku kao MS Office word dokument (*.docx). U Repozitoriju
svaki zapis pojma se sastoji od pojma, definicije, oznake kojoj normi pripada i u
nekim slučajevima kratice i opaske. U samom Repozitoriju svaki pojam ima svoj
vlastiti identifikator slovo B, kao oznaka Dodatka B u Tehničkoj specifikaciji i cijelog
broja počevši od 1, npr. B.234.
Jedan primjer zapisa pojma u Repozitoriju je (Tablica 7):
Tablica 7: Primjer zapisa pojmova u Repozitoriju
B.9
sudionik
52
(UML) koherentan skup (B.433) uloga koje korisnici slučajeva imaju u
interakciji s tim slučajevima korištenja
OPASKA Može se smatrati da sudionik ima zasebnu ulogu u odnosu
na svaki slučaj korištenja s kojim komunicira.
[ISO/TS 19103:2005 – prilagođeno iz ISO/IEC 19501]
Kao što je vidljivo iz priloga svaki pojam korišten u definiciji ima također svoj
identifikator pa ga se može lako pronaći u Repozitoriju. Da bi preuzeli iz Repozitorija
samo podatke potrebne za stvaranje baze bilo je potrebno nekoliko operacija nad
tekstualnim podacima. Na kraju svega tekstualni podaci prebačeni su u MS Office
Excel gdje su u tabličnom zapisu bili pogodni za unos u našu bazu podataka u MS
Accessu. Slično kao i sa pojmovima iz Geodetsko-geoinformatičkog rječnika podaci
Repozitorija su uneseni u MS Access kao vanjski podaci uvezom Excelove *.xlsx
datoteke. Prije toga u Accessu je napravljena tablica koja će sadržavati podatke
Repozitorija i nazvana je termini. Tablica se sastoji od sljedećih polja (Tablica 8):
Tablica 8: Polja i tip podataka za pojmove iz Repozitorija
Polje Tip podataka
ID_termin Autonumber
Oznaka termina Short text
Termin_en Short text
Definicija_en Long text
Termin_hr Short text
Definicija_hr Long text
ID_norme Number
Kao što vidimo iz tablice (Tablica 8) pri unosu podataka u tablicu termini nisu
direktno unešeni i vrijednosti za norme iz kojih pojam potječe. Kao što je spomenuto
u prethodnom poglavlju kod izrade baze podataka potrebno je vršiti tzv.
normalizaciju. Kako neki pojmovi potječu iz istih normi kod upisivanja normi u tablicu
zajedno sa pojmovimo došlo bi do redundancije. Da bi to izbjegli stvorena je nova
tablica nazvana norme koja će povezivati pojmove Repozitorija sa odgovarajućom
normom.
53
Tablica norme sastoji se od sljedećih polja (Tablica 9):
Tablica 9: Polja i tip podataka za norme
Polje Tip podataka
ID_norme Autonumber
Norma Short text
Usvojena_iz Short text
Polje ID_norme je izabrano za primarni ključ kao jednoznačni identifikator. U
primjeru zapisa pojmova u Repozitoriju (Tablica 9Tablica 7) vidljivo je da postoji i
veza među normama, odnosno za pojedinu normu navedenu kao izvor pojma za
neke je i navedena norma iz koje je ta norma usvojena. Pa je stoga dodano još
jedno polje nazvano Usvojena_iz.
Nakon što su ubačeni svi podaci preostali posao se svodio na sređivanje baze i
dodavanje potrebnih tablica i veza. Kako se u definiciji pojedinog pojma u
repozitoriju koriste drugi pojmove koje se nalaze u repozitoriju oni u definiciji pored
sebe nose oznaku svog mjesta u repozitoriju. Da bi mogli u bazi naći pojmove koji
se nalaze u definiciji nekog pojma potrebno je bilo izraditi novu tablica.
Tablica je nazvana vezani_termini i sastoji se od (Tablica 10):
Tablica 10: Polja i tip podataka za tablicu vezani_termini
Polje Tip podataka
ID_vezani_termini Autonumber
ID_termin_1 Number
ID_termin_2 Number
Ova tablica dakle ima svoj identifikator i primarni ključ te dva strana ključa
ID_termini_1 i ID_termini_2 koji su u biti identifikatori pojmova iz tablice termini.
Preko ove tablice definirana je veza za svaki pojedini pojam sa pojmovima koji se
nalaze u njegovoj definiciji.
54
Da bi baza podataka bila funkcionalna, odnosno kako bi mogli postavljati upite te
vršiti razne izračune i sve ostale funkcije koje nudi baza podataka potrebno je
podatke u tablicama povezati. Kao što je spomenuto podaci su unešeni na način da
se pri unosu vodi računa o normalizaciji odnosno sprečavanje redundancije.
Povezivanje tablica radi se vezama (relationship) koje su obrađene u poglavlju 6.4.
Grafički prikaz veza naziva se E-R dijagram (Entity-Relationship diagram) i na slici
je prikazan pomoću crow's feet notacije (Slika 16). Dijagram predstavlja bazu
podataka i veze na koncepcijskoj razini.
Slika 16: E-R dijagram veza u bazi podataka
7.3 Izrada upita i obrazaca
Nakon što su stvorene sve potrebne tablice baze krenulo se na stvaranje upita nad
bazom i obrazaca koji će prikazivati rezultate. Prvi upit je jednostavan upit nad
tablicom termini koji će služiti kasnije za prikazivanje podataka u obrascu. Upit je
nazvan QueTerm1 i sastoji se od dva polja iz tablice termini a to su termin_en i
termin_hr. Prvi obrazac za prikaz i filtriranje podataka je nazvan FrmTerm1. Sastoji
se od tekstualnog polja (Text Box), liste podataka (List Box) te dva kontrolna gumba
(Command Button).
Nakon pokretanja baze podataka otvara se početni obrazac odnosno naslovni
obrazac u kojem korisnik odabire želi li pretraživati pojmove iz Repozitorija ili
pojmove iz Geodetsko-geoinformatičkog rječnika. Odabiremo pritiskom na jedan od
dva gumba te se sukladno odabiru otvara obrazac za pretragu željenih pojmova.
Naslovni obrazac prikazan je na slici (Slika 17).
55
Slika 17: Naslovni (početni) obrazac baze podataka
Slika 18: Obrazac FrmTerm1 s pretraživanjem pojmova Repozitorija
56
Na slici (Slika 18) pod brojem 1 označen je TextBox u koji upisujemo tekst koji
želimo pretraživati. Taj tekst se pretražuje pomoću Visual Basic Application koda
koji filtrira listu podatke na temelju upisanog teksta. Lista se sastoji od 2 stupca (na
slici oznake 2 i 3): pojma na engleskom i odgovarajućeg pojma na hrvatskom jeziku.
Pretražuje se i jedan i drugi stupac. Na filtriranoj listi podataka kliknemo na željeni
pojam nakon čega se pojam prikazuje u 2 tekstualna polja na dnu prozora (oznaka
6 i 7). Pomoću gumba Detalji pojma (oznka 4) otvara se novi obrazac sa detaljima
o odabranom pojmu. Pritiskom na gumb Nađi vezane termine ( oznaka 5) otvora se
ponovno novi obrazac sa pojmovima na engleskom i hrvatskom koji se nalaze u
definiciji odabranog pojma. Pomoću gumba Zatvori obrazac zatvara se obrazac i
vraćamo se na prvotni obrazac.
Obrazac sa detaljima pojma sadrži polja: Oznaka pojma, Pojam na engleskom,
Pojam na hrvatskom, Definicija pojma na engleskom, Definicija pojma na
hrvatskom, Norma iz koje je pojam uzet te Norma iz koje je norma usvojena.
Obrazac detalja uzima podatke preko upita koji filtrira podatke na temelju odabranog
pojma iz obrasca pretraživanja.
Slika 19: Obrazac FrmTerm2 sa detaljnim pregledom pojma iz Repozitorija
57
Iz obrazca za pretraživanje možemo otvoriti i obrazac za pregled vezanih pojmova.
Klikom na gumb otvara se obrazac sa poljima oznaka pojma, engleski pojam,
hrvatski pojam te njihovim definicijama te dva kontrolna gumba kojima se krećemo
kroz odgovarajuće zapise. Na vrhu imamo informaciju na kojem se trenutno zapisu
nalazimo od ukupnog broja odgovarajućih zapisa. Obrazac uzima odabrani pojam
iz obrazca pretraživanja te odabire preko upita odgovarajuće vezane pojmove.
Slika 20: Obrazac sa vezanim pojmovima iz Repozitorija (1)
Nakon pritiska na gumb Sljedeći zapis otvara se novi zapis – na primjeru drugi zapis
od tri ukupno (Slika 21: Obrazac sa vezanim pojmovima iz Repozitorija (2)).
58
Slika 21: Obrazac sa vezanim pojmovima iz Repozitorija (2)
Pretraživanje Geodetsko-geoinformatičkog rječnika se izvodi zasebno. Na
pretraživanje rječnika dolazimo sa početnog obrasca gdje odabiremo pretragu
Repozitorija ili pretragu Rječnika. Rječnik se pretražuje analogno pojmovima iz
repozitorija sa iznimkom da se lista podataka sastoji od samo jednog stupca. Nakon
odabranog pojma možemo vidjet detalje otvaranjem novog obrasca ili pritisnuti
gumb za zatvaranje obrasca. Obrazac za pretragu pojmova rječnika sastoji se od
polja za upis teksta za pretraživanje (oznaka 1), liste filtriranih pojmova prema tekstu
za pretraživanje (oznaka 2), teksutalnih polja pojam i sinonim (oznaka 3 i 4) koja se
ispunjavaju nakon odabira pojma sa liste te gumba za otvoranja detaljnog obrasca
(oznaka 5) i gumba za zatvaranje obrasca (oznaka 6).
59
Slika 22: Obrazac za pretraživanje pojmova Rječnika
Obrazac detaljnog pregleda pojmova Rječnika se sastoji od polja: pojam, sinonim,
područje, definicija, napomena, primjer, vidi (odnosno pojmovi koji su povezani sa
danim pojmom), pojam_EN (engleski), pojam_FR (francuski) i pojam_DE
(njemački) (Slika 23).
60
Slika 23: Obrazac detaljnog pregleda pojmova Rječnika
61
8 ZAKLJUČAK
Živimo u svijetu koji se mjenja iz dana u dan velikom brzinom. Iako je našim precima
možda tako nešto bilo nezamislivo danas smo svjedoci sve bržeg načina života koji
prati razvoj tehnologije i novih vidova komunikacije. Komunikacija i prijenos
informacija se danas odvija svakodnevno na globalnoj razini. Brz i efikasan prijenos
informacije je od životne važnosti jer nam te informacije služe za donošenje raznih
odluke bilo koje važnosti. Informacije se danas prenose većinom u digitalnom obliku
koristeći najnovije tehnologije, računalne, mobilne i web aplikacije. S novim
tehnologijama dolaze i novi pojmovi koji proizlaze iz različitih izvora te često nisu
usaglašeni. Iako je u svim oblicima ljudskog djelovanja potrebna normizacija,
odnosno konsezus kojim se postiže optimizacija procesa, usluga i robe možda je
ipak najvažnija normizacija u vidu komunikaci je. Da bi izbjegli nejasnoće i moguće
probleme koji iz toga mogu proizaći moramo usuglasiti terminologije koje koristimo.
Kada govorimo o geoinformacijama normizacija je važna za uspostavu sustava
prijenosa geoinformacija među različitim korisnicima, aplikacijama, sustavima i
lokacijama. Norme koje se tiču geoinformacija su važne svima koji se bave njihovim
prikupljanjem, izradom, distribucijom i upotrebom. Kako bi omogućili što lakšu
razmjenu informacija odnosno komunikaciju, ISO je uza sve ostale norme koje se
tiču geografskih informacija izdao Tehničke specifikacije ISO/TS 19104 koji
sadržava repozitorij svih pojmova iz ISO normi i nekih drugih normi iz polja
geoinformacija. Objavom Geodetsko-geoinformatičkog rječnika Prof. dr. sc.
Frančule i Prof. dr. sc. Lapeina 2008. godine je napravljen veliki korak prema
normizacije terminologije na polju geodezije i geoinformatike. Međutim to je posao
bez kraja i potrebno je periodično ažuriranje terminologije.
U sklopu ovog Diplomskog rada izrađena je baza podataka koja se, mogli bismo
reći, sastoji od dva dijela sukladno izvorima podataka koji čine bazu. Jedan od
izvora je spomenuta Tehnička specifikacija ISO/TS 19104. Specifikacija je u biti
terminološka norma koja sadrži repozitorij termina na engleskom jeziku uzetih iz
raznih normi iz polja geoinformatike te daje smjernice za održavanje repozitorija i
unos novih pojmova. Termini iz repozitorija su okosnica naše baze podataka te
zajedno sa predloženim prevodima na hrvatski i definicijom termina čine prvi dio
baze. Drugi dio izrađene baze podataka čini pretraživanje pojmova iz Geodetsko-
geoinformatičkog rječnika. Pojmovi rječnika na hrvatskom također sadrže definiciju
te prijevode na engleski, njemački i francuski jezik. Baza podataka se temelji na
pretraživanju ili terminologije repozitorija iz ISO/TS 19104 ili pretraživanje pojmova
rječnika. Za svaki pojam neovisno o izvoru možemo vidjeti pojedine detalje o samom
pojmu.
62
Baza podataka svih termina iz repozitorija ISO/TS 19104 sa predloženim
prijevodima te pojmova iz Geodetsko-geoinformatičkog rječnika će, nadam se, u
nekoj mjeri olakšati dalju normizaciju terminologije na polju geodezije i
geoinformatike.
63
8.1 Sadržaj priloženog medija
Tablica 11: Sadržaj priloženog medija
RB Mapa / Datoteka Sadržaj
1 2 3
1. Diplomski rad.docx Tekst diplomskog rada
2. Diplomski rad.pdf Tekst diplomskog rada
3. Baza podataka.accdb Baza podataka sa tablicama, upitima i obrascima
64
LITERTURA
Cetl, V., Roić, M. (2005): Opisivanje geoinformacija metapodacima, Geodetski list
59 (82), 2; 149.-161.
Cetl, V. (2007): Analiza poboljšanja infrastrukture prostornih podataka, doktorska
disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb.
Rapaić M. i Luketić N. (2008): ISO norme za kontrolu kvalitete geoinformacija,
Geod. list 2008, 1, 23–36
Cetl, V., Mastelić Ivić, S., Tomić, H. (2009): Poboljšanje nacionalne infrastrukture
prostornih podataka kao javni projekt trajnog karaktera, Kartografija i
geoinformacije: časopis hrvatskog kartografskog društva 8, str. 69-83,
Zagreb.
Cetl, V., Poslončec-Petrić, V., Babić, K. (2011): Uspostava infrastrukture prostornih
podataka u Hrvatskoj, Građevinar 63 (2011) 12, 1087-1093
Trtanj, Ž. (2011): INSPIRE i Nacionalna infrastruktura prostornih podataka u
Hrvatskoj, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet Zagreb
Lapaine, M., Frančula, N., Faričić, J., Čilaš Šimpraga, A., Virč, I. (2009): Dictionary
of Cartography and Geoinformation, 24th International Cartographic
Conference, Santiago, Chile, paper published on Conference Proceedings
CD, ISBN 978-1-907075-02-5, 1-8.
Šimunić, D., Pavić, I. (2011): Tehnička normizacija i legislativa, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, sveučilišni udžbenik
Popis URL-ova:
URL 1. Međunarodno organizacija geodeta
http://www.fig.net/perm/mld-leaflet.htm
URL 2. Zakon o normizaciji (NN 80/2013),
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306930.html
URL 3. Hrvatski zavod za norme
www.hzn.hr
URL 4. Nacionalna infrastruktura prostornih podataka
http://www.nipp.hr/
URL 5. INSPIRE
http://inspire.ec.europa.eu/
URL 6. Državna geodetska uprava
http://www.dgu.hr/
65
URL 7. Europski odbor za normizaciju – CEN
http://www.cen.eu/
URL 8. Europski odbor za normizaciju elektrotehnike – CENELC
http://www.cenelec.eu/
URL 9. Europski institut za normizaciju telekomunikacija – ETSI
http://www.etsi.org/
URL 10. ISO Tehnički odbor 211
http://www.isotc211.org/
URL 11. CEN Tehnički odbor 287
http://www.centc287.eu/
URL 12. OGC
http://www.opengeospatial.org/
URL 13. HZN / TO211
http://31.45.242.218/HZN/Adresar.nsf/wFrameset2?OpenFrameSet
&Frame=Down&Src=%2FHZN%2FAdresar.nsf%2Fe7bef617b24c2
dfac1256cba003aaa53%2F8389d3e2f0fdc696c1256cec004ce347%
3FOpenDocument%26AutoFramed
URL 14. Access tutorial
http://accesstutor.tripod.com/
URL 15. ISO
http://www.iso.org
URL 16. ISO about
http://www.iso.org/iso/home/about.htm
URL 17. ISO u brojkama
http://www.iso.org/iso/home/about/iso-in-figures.htm
URL 18. ISPIRE geoportal
http://inspire-geoportal.ec.europa.eu/discovery/
URL 19. Princeton
http://www.princeton.edu/~achaney/tmve/wiki100k/docs/Microsoft_
Access.html
URL 20. CEN
http://standards.cen.eu
66
Popis slika SLIKA 1: USPOREDBA NORMIZACIJE SA DARWINOVIM OPISOM EVOLUCIJE .................................................... 7
SLIKA 2: POVIJEST KVALITETE U FAZAMA ............................................................................................. 9
SLIKA 3: NORMIZACIJSKA PIRAMIDA .................................................................................................12
SLIKA 4: PROCES NORMIZACIJE KOJI UKLJUČUJE NORMU, PROIZVOD I OCIJENU SUKLADNOSTI............................15
SLIKA 5: ISO LOGO (URL 15) .........................................................................................................21
SLIKA 6: PROCES DONOŠENJA NORME U ISO.......................................................................................22
SLIKA 7: PRIKAZ POSTOTAKA OBJAVLJENIH ISO NORMI PO SEKTORIMA (URL 17) ..........................................23
SLIKA 8: RJEČNIK TERMINA IZ GEOINFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE SA OGC WEB STRANICE ................................27
SLIKA 9: TRI RAZINE TEHNIČKOG ODLUČIVANJA U CEN-U........................................................................31
SLIKA 10: INSPIRE GEOPORTAL (URL 18) ........................................................................................35
SLIKA 11: ARHITETKTURA BAZE PODATAKA .........................................................................................40
SLIKA 12: MICROSOFT ACCESS LOGO ................................................................................................41
SLIKA 13: TABLICA U MS ACCESSU...................................................................................................43
SLIKA 14: VEZA IZMEĐU TABLICA, UPITA I OBRAZACA ............................................................................47
SLIKA 15: UNOS TEKSTUALNE DATOTEKE CSV U MS ACCESS ...................................................................50
SLIKA 16: E-R DIJAGRAM VEZA U BAZI PODATAKA.................................................................................54
SLIKA 17: NASLOVNI (POČETNI) OBRAZAC BAZE PODATAKA .....................................................................55
SLIKA 18: OBRAZAC FRMTERM1 S PRETRAŽIVANJEM POJMOVA REPOZITORIJA .............................................55
SLIKA 19: OBRAZAC FRMTERM2 SA DETALJNIM PREGLEDOM POJMA IZ REPOZITORIJA ....................................56
SLIKA 20: OBRAZAC SA VEZANIM POJMOVIMA IZ REPOZITORIJA (1)...........................................................57
SLIKA 21: OBRAZAC SA VEZANIM POJMOVIMA IZ REPOZITORIJA (2)...........................................................58
SLIKA 22: OBRAZAC ZA PRETRAŽIVANJE POJMOVA RJEČNIKA ...................................................................59
SLIKA 23: OBRAZAC DETALJNOG PREGLEDA POJMOVA RJEČNIKA...............................................................60
Popis tablica
TABLICA 1: POPIS ČLANICA KOJE SUDJELUJU U RADU TC 211(URL 16) ............................................... 24
TABLICA 2: POPIS ČLANICA KOJE SU PROMATRAČI U RADU TC 211(URL 16) ........................................ 25
TABLICA 3: POPIS ČLANICA CEN-A (URL 7) ................................................................................... 29
TABLICA 4: INAČICE ACCESSA (URL 19) ........................................................................................ 42
TABLICA 5: TIPOVI PODATAKA U MS ACCESS .................................................................................. 44
TABLICA 6: POLJA I TIPOVI PODATAKA ZA POJMOVE IZ GEODETSKOG RJEČNIKA ....................................... 51
TABLICA 7: PRIMJER ZAPISA POJMOVA U REPOZITORIJU .................................................................... 51
TABLICA 8: POLJA I TIP PODATAKA ZA POJMOVE IZ REPOZITORIJA ........................................................ 52
TABLICA 9: POLJA I TIP PODATAKA ZA NORME ................................................................................. 53
TABLICA 10: POLJA I TIP PODATAKA ZA TABLICU VEZANI_TERMINI ...................................................... 53
TABLICA 11: SADRŽAJ PRILOŽENOG MEDIJA .................................................................................... 63
Curriculum vitae
© Europska unija, 2002-2013 | http://europass.cedef op.europa.eu Stranica 67 / 68
OSOBNE INFORMACIJE Dario Kašmo
Mihovila Pavleka Miškine 40, 42000 Varaždin
Spol muško | Datum rođenja 28/01/1987 | Državljanstvo Hrvatsko
RADNO ISKUSTVO
OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE
OSOBNE VJEŠTINE
2012. –
(student servis)
Lemax d.o.o., Remetinečka cesta 139, Zagreb Terenski geodetski radovi, izrada elaborata
▪ Geodezija
2011. – 2012. Sveučilišni prvostupnik geodezije Građevinski fakultet u Sarajevu, BiH
2005. – 2011. Geodetski fakultet u Zagrebu
2001. – 2005. Matematičko-prirodoslovna gimnazija, Gimnazija Varaždin
Materinski jezik Hrvatski
Ostali jezici RAZUMIJEVANJE GOVOR PISANJE
Slušanje Čitanje Govorna interakcija Govorna produkcija
Engleski C2 C2 C1 C1 C1
Stupnjevi: A1/2: Početnik - B1/2: Samostalni korisnik - C1/2 Iskusni korisnik Zajednički europski referentni okvir za jezike
Komunikacijske vještine ▪ dobre komunikacijske vještine stečene tijekom rada sa strankama na terenu i uredu
▪ prezentacijske vještine stečene tijekom studija
Računalne vještine ▪ odlično vladanje alatima Microsoft Office™
▪ vještine u AutoCAD-u, QGISu, GRASSu
Vozačka dozvola ▪ B kategorija
