William A. Fagal TRI POSLJEDNJA SATA...Stvari se nisu ni izbliza razvijale onako kako je Sam zami„ljao. On nije ni slutio da æe ga konobari-ca prepoznati, a kamoli da æe ga osloviti

William A. Fagal

TRI POSLJEDNJA SATA

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikThree Hours to Live

A classic story of God’s GraceBy William A. Fagal

Pacific Press Publishing Associationwww.pacificpress.com

UrednikMario ©ijan

PrijevodDrago ObradoviÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

Tiskano u uredu nakladnikaZagreb, 2012.

Willia A. Fagal

Tri posljednjasata

KlasiËno πtivo o Boæjoj milosti

Drugo izdanje

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 809313

ISBN 978-953-183-180-2

Portret Samuela Tannyhilla na naslovnicipreuzet je s web stranice

www.drc.state.oh.us

Samuel W. TannyhillProπlo je dvanaest minuta otkako smo uπli u Êeliju

smrti Dræavnog zatvora u Columbusu u dræavi Ohio.Ti trenuci Ëinili su nam se kao vjeËnost. Tiπinu jeprekinuo tihi glas ozbiljnog zatvorskog lijeËnika dokje skidao stetoskop s golih grudi Ëovjeka koji je sje-dio ispred njega, uzeo sluæbeni formular iz dæepa ioklijevajuÊi rekao zatvorskom Ëuvaru: “Gospodine Al-vise, kroz tijelo Tannyhilla proπla je dovoljna koliËi-na elektriËne struje i prouzroËila njegovu smrt u 20sati i 12 minuta.”

Na taj je naËin dvadesetsedmogodiπnji SamuelWoodrow Tannyhill platio svoj dug druπtvu u potpu-nosti, a njegov zvonki glas zauvijek je umuknuo. Usu-dio sam se Ëak i u tome trenutku ponadati da Êe seutjecaj njegovog novog naËina æivota i dalje nastaviti,jer smatram da je on jedan od najljepπih primjeraBoæje milosti koja preobraæava Ëovjeka. Za mene jeSam Tannyhill, nakon svojeg duhovnog obraÊenja, ga-nutljiv primjer promjene koja se dogaa u Ëovjeko-vom æivotu kad se upozna sa Spasiteljem.

Sam se nikad nije mogao osvrnuti na svoje dje-tinjstvo i prisjetiti se dana ispunjenih ugodnim, sret-nim i bezbriænim trenucima, kao πto je to sluËaj smnogim ljudima. Premda su ga roditelji jako voljeli,kad mu je bilo pet godina, oni su razorili obitelj irastavili se. Novonastalo stanje bacilo je dijete u vrtlogæivota koji ga je donio rodbini i prijateljima sprem-nima da se za njega brinu.

Sam je æivio u desetak domova prije adolescentnedobi. »inilo mu se kao da nitko ne shvaÊa njegove

potrebe. Posljedica svega bila je da se nenormalnorazvijao, dok je njegovo djetinje srce Ëeznulo za lju-bavlju. GledajuÊi unatrag na to æivotno iskustvo i πtoje ono znaËilo za njega, mnogi njegovi roaci su po-slije poæalili πto nisu na vrijeme shvatili njegove po-trebe i pruæili mu siguran dom i ljubav u krugu svojihobitelji.

Kad su to neki shvatili, bilo je veÊ prekasno. Unekim domovima u kojima je djeËek Sam æivio postu-palo se s njim skoro grubo, dok su istodobno mislilida ga na taj naËin uËe posluπnosti. Njihove stroge ineljubazne metode nisu na njega djelovale, osim πtosu pobudile strahovitu ozlojeenost.

Kad je Samu bilo dvanaest godina, njegov otac,teπko bolestan na srce — πto Êe ubrzo ugasiti nje-gov æivot — pozvao je Sama da æivi s njim. U to vrijemeSam se poËeo druæiti s pokvarenom druæinom i Ëe-sto je izbivao iz kuÊe po cijelu noÊ sve do ranih ju-tarnjih sati. Otac bi za to vrijeme leæao u krevetuboreÊi se za svaki dah koji je udisao, brinuÊi se zanjegov æivot. Tada bi ustao iz kreveta, iziπao na uli-cu i πetao u nadi da Êe ugledati svojeg sina. Kadaje Samu bilo samo petnaest godina, ova briænost bi-la je prekinuta preranom smrÊu njegovog oca. Opetga je zahvatila bujica æivota.

Samova nesigurnost u djetinjstvu povezana s Ëe-stim seobama loπe se odrazila na njegovo uËenje uπkoli, tako da, iako je bio vrlo inteligentan, nije nijedan razred zavrπio sa zadovoljavajuÊim uspjehom.Iako nije s uspjehom svladavao gradivo iz prethod-nih razreda, ipak je prelazio u viπe razrede. Kad jedoπao u πesti razred, njegovom πkolovanju bio je kraj.OgraniËeni odgoj odrazio se u njegovom pisanju i gra-matiËkim pogreπkama. Za vrijeme posljednje godinenjegovog æivota, u zatvoru, kad je svakodnevno i mar-ljivo prouËavao Bibliju, njegova pisma pokazivala su

6 • TRI POSLJEDNJA SATA

zadivljujuÊu promjenu. Sricanje slova bilo je mnogobolje, a pisma su poprimila oblik i sadræaj koji odgo-vara dobro obrazovanoj osobi. Evanelje doista iza-ziva zapanjujuÊe promjene kod Ëovjeka!

Moæe se reÊi da je Samov æivot kriminalca otpoËeokad mu je bilo deset ili jedanaest godina. Tada jeprvi puta doπao u sukob sa zakonom. U to vrijemenitko na to nije obraÊao veliku pozornost jer se slu-Ëaj smatrao beznaËajnim. UobiËajeno miπljenje biloje da Êe se on jednoga dana sigurno “opametiti” ida Êe te protudruπtvene sklonosti koje je tada oËito-vao iπËeznuti. Zbog toga nitko nije poduzeo niπta dabi ga uputio na bolji naËin æivota. Sama nikad nitkonije odgajao na podruËju morala, nikad u svojem æi-votu nije zakoraËio u crkvu.

Kako je vrijeme prolazilo, umjesto da se opametii napusti loπe navike i glediπta, Sam je bivao sve viπeupleten u krae i kriminal. Manji prekrπaji zakonapostupno su postali ozbiljni prijestupi. Nikakve ka-zne, pa ni zatvor, nisu mogle zaustaviti njegov str-moglavi pad. KonaËno je bio osuen na kaznu zatvorazbog krivotvorenja. Kaznu je izdræavao u dræavnomzatvoru dræave Missouri. Nakon pet i pol godina pro-vedenih u zatvoru, puπten je na slobodu. Ali samodva tjedna nakon izlaska veÊ je bio upleten u kriminal.Ovoga puta, buduÊi da je dobro upoznao zatvorskiæivot, nastojao je po svaku cijenu izbjeÊi uhiÊenje.Nekoliko tjedana poslije, buduÊi da mu je bio potre-ban novac, odluËio je u svojem mjestu prebivanja,u Fermontu u dræavi Ohio, “obaviti posljednji posao”prije nego πto Êe sa svojom djevojkom krenuti u drugudræavu.

U Fermontu se nalazio restoran koji se u to vri-jeme zvao “The Hut”. Ovaj restoran bio je otvorencijelu noÊ, a u njemu je radila jedna jedina osoba,gospoa Shirley Bradford, koja je pripremala hranu

• 7SAMUEL W. TANNYHILL

i posluæivala goste. BuduÊi da ju je prije nekog vre-mena napustio muæ, dvadesetogodiπnja Shirley izdr-æavala je sebe i svoju malu djevojËicu radeÊi noÊu.

U namjeri da opljaËka restoran, Sam je uπao u“The Hut” negdje oko dva sata iza ponoÊi. Na nesre-Êu, s obzirom na njegove namjere, tu je zatekao je-dnog taksista koji je neπto jeo. NadajuÊi se da Êetaksist ubrzo otiÊi, Sam je sjeo za stol i dosaivaose πalicom kave. Taksist je zapazio njegovo neobiË-no dræanje i odluËio se joπ malo zadræati. KonaËnoje Sam, buduÊi da nije mogao smisliti razlog da joπostane u restoranu, otiπao. Vidjevπi nervozno i nepri-rodno Samovo ponaπanje, taksist je zapisao broj regi-stracije njegovog automobila. Takoer je zapamtio ne-obiËnu boju automobila marke Hudson s crnom ka-roserijom i smeim krovom. IduÊeg dana taksist jemogao dati vaæne informacije koje su konaËno do-vele do toga da Sam bude liπen slobode.

Ubrzo nakon πto je taksist otiπao iz restorana,Sam se vratio natrag. Uperio je piπtolj u gospou Brad-ford i uzeo sav novac iz blagajne. Ne æeleÊi je osta-viti u restoranu da odmah ne bi telefonirala policijikoja bi mu bila brzo za petama, primorao ju je dapoe s njim. Namjeravao ju je odvesti nekoliko miljaizvan grada na neko pusto mjesto odakle bi joj bilopotrebno nekoliko sati da se vrati kuÊi. On Êe isko-ristiti to vrijeme i sa svojom djevojkom pobjeÊi mno-go milja prije nego policija sazna πto se dogodilo.

Njegov plan je veÊ od samog poËetka krenuo na-opako. Dok su se vozili, æena iz restorana priliËnoga je iznenadila kad ga je oslovila njegovim imenomi kad mu je rekla da dobro poznaje njegovu sestru.BuduÊi da je nedavno iziπao iz zatvora, Sam nije dobropoznavao prijateljice svoje sestre. A baπ je ta njegovasestra njemu bila idol, i Shirley je primijetila da gaje pogodila u osjetljivo mjesto. Brzo razmiπljajuÊi i


pokuπavajuÊi iskoristiti njezin strah, Sam joj je obe-Êao da joj neÊe uËiniti nikakvo zlo ako mu obeÊa daneÊe reÊi njegovoj sestri o ovom njegovom zloËinu.Ali mu Shirley nije htjela takvo πto obeÊati. Iskoris-tila je svoju prednost do krajnosti gnjaveÊi ga doksu se vozili, opisujuÊi mu u pojedinosti kako Êe priËatinjegovoj sestri da ima “raspuπtenog brata”.

Stvari se nisu ni izbliza razvijale onako kako jeSam zamiπljao. On nije ni slutio da Êe ga konobari-ca prepoznati, a kamoli da Êe ga osloviti imenom iprijaviti ne samo policiji, nego i onima koji su muna ovom svijetu neπto znaËili.

KonaËno, kad su stigli do usamljenog mjesta blizunekog potoka, naredio je konobarici da izie. ©to sedogodilo nakon toga, nije sasvim jasno. Sam je tvr-dio na suenju da je Shirley posegnula za njegovimpiπtoljem koji mu je ispao iz dæepa. BojeÊi se da onane iskoristi ovu priliku da ga ubije, dograbio je auto-mobilsku dizalicu koja se nalazila na podu i snaænoje njome udario. Ujutro je pokraj potoka je prona-eno njezino strahovito unakaæeno tijelo.

Ljudi onoga kraja bili su zaprepaπteni i ogorËeniovim okrutnim i besmislenim ubojstvom. Kad je i tak-sist obavijestio policiju o neobiËnom ponaπanju Ëo-vjeka u restoranu, krenula je velika potjera za Sa-mom Tannyhillom.

BuduÊi da je Sam dobro prikrio sve tragove, ni-tko nije mogao biti potpuno siguran da je on izvrπiozloËin. Prije zloËina boravio je nekoliko dana u ho-telu u Fermontu, i kad je naveËer prije ubojstva kre-nuo u svoju sobu, posebno je pazio da pozdravi sluæ-benika na recepciji tako da je ovaj poslije posvjedo-Ëio da je Sam rano otiπao na spavanje te veËeri. Za-tim je iziπao kroz prozor svoje sobe i otiπao izvrπitikrau u restoranu gospoe Bradford. Nakon πto jelikvidirao Shirley Bradford, vratio se u sobu kroz pro-

SAMUEL W. TANNYHILL • 9

zor, paæljivo sve oËistio i ostavio svoj krevet neureenkako bi ostavio dojam da je tu spavao cijele noÊi.Zatim je ponovno iziπao kroz prozor i otiπao.

SljedeÊeg jutra, kad je policija doπla u hotel datu pronae osumnjiËenu osobu, Sam je veÊ bio oti-πao. Ipak, sluæbenik noÊne smjene se jasno sjeÊaoda je vidio Sama kad je iπao u svoju sobu prethodnenoÊi, i bio je isto tako siguran da cijele noÊi nije ni-kamo izlazio. Ova izjava je sve zbunila i dovela unedoumicu traæe li oni pravog Ëovjeka. Nijedan tragnije ukazivao na to gdje se Sam tog trenutka nalazio.

Poπto je ubio Shirley Bradford, Sam je otputo-vao sa svojom djevojkom u Kansas, gdje je odmahizvrπio oruæanu pljaËku da bi doπao do novca za æi-vot. Kad je nekoliko tjedana kasnije bio uhiÊen, po-kazalo se da je na popisu traæenih osoba u Ohiju uvezi s jednim ubojstvom. U Ohiju su ga odveli namjesto ubojstva i on je odmah priznao zloËin.

Na suenju je Sam tvrdio da je poËinio djelo usamoobrani. U naπim kasnijim razgovorima, kad jeIsus osvojio njegovo srce, rekao mi je, i to ozbiljno,da na suenju nije uvijek govorio istinu o svim doga-ajima koji su se dogodili. Nikad nismo govorili otome koje od njegovih izjava nisu bile istinite. Ni-sam smatrao da ja to moram znati, a on sam nijebio spreman ponovno oæivljavati taj tuæni dogaaj unaπim razgovorima.

Premda je sud ustanovio da ubojstvo nije bilo iz-vrπeno u samoobrani, oklijevao je osuditi Sama naelektriËnu stolicu. Nakon viπesatnog konzultiranja po-rota je upitala suca bi li ovaj Ëovjek ikada bio pu-πten iz zatvora ukoliko bi bio osuen na doæivotnurobiju. »ini se da su Ëlanovi porote æeljeli biti si-gurni da on viπe nikada neÊe postati prijetnja za dru-πtvo. Sudac je odbio odgovoriti na njihovo pitanje re-kavπi im da oni sami moraju razmotriti i vidjeti je li


osuenik kriv za djelo za koje je okrivljen i mogu linaÊi neke razloge na temelju kojih bi mogli predlo-æiti blaæu kaznu ili pomilovanje. Uslijedilo je joπ jed-no dugo konzultiranje nakon Ëega su porotnici oba-vijestili suca da smatraju kako je Sam kriv za djeloza koje je optuæen i da ne mogu pronaÊi nikakav razlogda predloæe pomilovanje. Tako je Sam bio osuen nasmrt na elektriËnoj stolici Dræavnog kaznenog zatvo-ra u Ohiju.

Autobiografija prije obraÊenjaKad je bio zatvoren u zatvoru u Fremontu zbog

ubojstva Shirley Bradford, Sam je napisao kratki pri-kaz svojeg æivota, ispunjen oholoπÊu i hvalisanjemprofesionalnog kriminalca. Tu autobiografiju πerif jedao novinarima tek nakon Samove smrti. Dok samje Ëitao, nisam mogao povjerovati da ju je pisao Ëovjekkojeg sam zavolio i poËeo cijeniti. Kad sam ga upo-znao, cijeli njegov razgovor sa mnom otkrivao je osjeÊajduboke poniznosti, zahvalnost Bogu na spremnostida mu oprosti grijehe i sigurnost i krπÊansku naduu vjeËni æivot. UsporeujuÊi ispovijed kriminalca sËovjekom kojeg sam ja poznavao, vidio sam veliËinupromjene koju je Krist uËinio u njegovom æivotu.

Evo odlomka iz Samove autobiografije koju je na-pisao neposredno prije svojeg obraÊenja:

“Roen sam 20. lipnja 1929. u Marion Countyju.Bio sam priliËno dobar djeËak prvih deset godina. Uto vrijeme izvrπio sam provalu u πkolsku zgradu, ukraonovac s blagajniËkog stola gdje je moj otac radio dabih kupio cigarete, krau nekoliko piπtolja od susje-da, i krau novca kod Vicka Hayesa.

Kad sam navrπio deset godina, moji sitni prekr-πaji zakona poËeli su rasti zajedno sa mnom. Tije-

AUTOBIOGRAFIJA PRIJE OBRA∆ENJA • 11

kom iduÊih πest godina ukrao sam πest automobila— dvaput sam bio uhvaÊen, ali sam uspjeπno izvrπiokrau ostala Ëetiri automobila.

Nakon nekog vremena zakljuËio sam da posao sautomobilima nije dobar, pa sam tu i tamo poËeovarati s Ëekovima. Ostavljao sam ih u Marionu, Day-tonu, Akronu, Limi, Louisvilleu i Kentuckyju. Nekisu bili moji vlastiti, a neki poslovni.

U to vrijeme stvari su krenule loπe. Kamo godsam iπao, murija me pokuπavala strpati u Êuzu. Namene je ujedno vrπen pritisak πto redovito ne poha-am πkolu. Zatim sam otiπao raditi u cirkus Cole Bro-thers. Nakon toga sam radio za Wild West Show Ge-orgea Sweeta. Odande sam preπao raditi za AnimalAct Clydea Beattyja. KonaËno mi je toga bilo dostakad su vlasti uvidjele da prevelik broj ljudi dobivapo glavi i ostaje bez svojeg novca.

Poslije sam otiπao u Cleveland gdje sam stupiou vojsku. To nisam uËinio zato πto volim vojniËki æivot.PlaÊa nije bila onolika koliku sam oËekivao, ali meje zato ruka pravde prestala progoniti neko vrijeme.Nakon toga poslali su me u Fort McClelland u Ala-bami na izobrazbu.

Ali vrlo brzo sam zakljuËio da nisam za takav na-Ëin æivota. Tamo sam dobio sunËanicu i otiπao u bol-nicu. U bolnici sam bio nekoliko mjeseci i tada samdobio prvu dozvolu za izlazak u grad preko vikenda.Nakon dva krivotvorena Ëeka i vesele potjere rukepravde, vratio sam se u bolnicu.

»uvar u bolnici bio je priliËno nezgodan buduÊida sam se dvadeset sedam puta vratio kasnije od do-puπtenog roka. Rekao mi je da Êe mi oduzimati odplaÊe dvije treÊine tijekom πest mjeseci. Zatraæio samda me poπalje u Fort Dix u New Jerseyju. Dao mi jevoznu kartu i isprave. Shvatio sam da Êe me teπkopronaÊi bez mojih isprava; tako sam ponovno ‘ispario’.


Nakon krivotvorenja mnogih Ëekova, opet sam do-spio u zatvor. Ovog puta odveli su me u Fort Hayesu Columbusu, u dræavi Ohio. Jednog dana sjeo samu kola i krenuo u stari, dobri Marion u Ohiju. Za-kon je bio brz i uhvatio me istog poslijepodneva. Is-priËao sam im kako sam u nevolji i tako su me smje-stili u djeËji dom. Kad je stigla vojna policija, zateklame je gotovo na izlazu iz rupe koju sam iskopao ispodvodovoda, te sam se ponovno vratio u Fort Hayes.

Ljudi u Fortu bili su bijesni, pa su me stavili upritvor na Ëetrnaest dana. Onda su me premjestiliu Fort Knox u Kentuckyju. Stavili su me u straæar-nicu i dali mi neki posao u automobilskoj bazi gdjesam bio pod nadzorom naoruæane straæe. Tamo samradio oko dva tjedna kad sam naiπao na neke piliceza piljenje metala. Te smo noÊi nas sedmorica pre-pilili reπetke na prozoru, ali su nas uhvatili nakondan i pol. Bili su izbezumljeni i rekli su mi da me,buduÊi da su moje isprave izgubljene i da nemamplaÊu od koje bi mi mogli obustaviti primanja, otpu-πtaju. To je zvuËalo kao pjesma u mojim uπima. Itako sam u rujnu 1947. godine iziπao iz vojske.

Vratio sam se u Marion na neko vrijeme i krivo-tvorio nekoliko Ëekova kako bi ruka pravde imalaposla. Zakon je bio na strani Mariona i pokuπavaome je dohvatiti. Sklonio sam se u kuÊu jednog pri-jatelja. Trideset dana poslije joπ nekoliko Ëekova iponovo sam u bijegu. Ukrao sam neka kola i osta-vio ih izvan grada.

Nakon nekoliko mjeseci ovakvog æivota sreo samsvoju buduÊu æenu. Zabavljali smo se nekoliko tjedana,a onda smo otiπli u Fort Worth u Texasu, uzevπi nje-zino prezime, a ne moje. Æivjeli smo zajedno oko dvamjeseca. Dosadilo mi je. Ostavio sam je i vratio seu Kansas City. Koliko je meni poznato, ona je joπuvijek tamo. Otad je viπe nisam vidio.


Zatim sam naletio na svoju buduÊu drugu æenu.Ona je bila dobra djevojËica i nije mogla shvatiti za-πto se moramo tako mnogo seljakati. Nakon πto samukrao plaÊe za sluæbenike jednog poduzeÊa, otiπaosam u San Antonio u Texasu, a nakon nekoliko tje-dana u Rio Grande Valley. OdlazeÊi odande, ‘oËistio’sam sve stvari iz motelske sobe, ali su nas zausta-vili nakon desetak kilometara. Izgrdio sam svoju æe-nu πto je uzela motelske stvari i tako sam se ne sa-mo izvukao iz nevolje, nego smo Ëak dobili motelskusobu za joπ jednu noÊ. U to vrijeme sam bio ‘πvorc’.Jeli smo voÊe cijeli tjedan, a ja sam se zaæelio i ne-kog odreska pa sam odluËio opljaËkati jedan mali re-storan. Te noÊi smo otiπli u 23 sata s Ëetiristotinjakdolara.

Nakon dvomjeseËnog odmora u Old Mexicu ko-naËno smo stigli u Austin u Texasu s trideset πestcenti i s dva psa koje je trebalo hraniti. (Psi su æivjelina grejpfrutu trideset dana.) Dobio sam posao voza-Ëa kamiona za smeÊe i dobro smo prolazili. Ondasam jedne noÊi poËistio jednu krËmu i tada su stvaripostale priliËno vruÊe. Ispunio sam nekoliko Ëekovana ime Ëovjeka za kojeg sam radio i onda smo otiπliza Kansas City. (Za vrijeme boravka u Austinu mojaæena je ostala u drugom stanju.) Onda sam otiπao sFrankom S., ali buduÊi da je njemu bilo priliËno vruÊepod nogama, otiπao sam raditi za Jacka G. raznoseÊiliker po gradu. Radio sam i u Klubu demokrata sku-pljajuÊi neplaÊenu Ëlanarinu.

Bilo mi je dosta ovog svaπtarenja pa sam odlu-Ëio naÊi poπten posao. Dijete je trebalo pristiÊi zaËetiri-pet mjeseci i ja sam razmiπljao kako da se pri-premim za taj dogaaj. Odselili smo se u mjesto gdjesu æivjeli roditelji moje supruge i dobio sam posaona jednoj farmi za 120 dolara mjeseËno. Nakon ne-koliko mjeseci vidio sam da neÊu niπta zaraditi.


Tako sam nabavio nekoliko Ëekovnih blokova tesmo napustili to mjesto i krenuli u Iowu bogatiji za1.100 dolara. Tamo sam radio za jednog farmera uPolk Cityju, i to je trajalo dok me nisu uhvatili kakoskidam gume s automobila svoga gazde i stavljamih na svoj. Vlasti su mi rekle neka idem odande iliÊu u zatvor, i tako sam otiπao odande. Onda samotiπao raditi za jednog farmera u susjednom kraju.On je bio πkrtac i plaÊao me je samo devedeset dolaramjeseËno, a zahtijevao je da mu radim kao konj. Kadje doπao dan isplate, odluËio sam ga napustiti i uzetisvoju plaÊu. OdlazeÊi, uzeo sam usput novi hladnjak,krevet s madracem, jedan stol, Ëetiri stolca, tri sa-ga, jedan radio, dvjesto piliÊa i jedno lijepo prasence.

Zatim sam radio za jednog farmera koji se zvaoFritz K. On mi je plaÊao 135 dolara mjeseËno, ali jemnogo priËao; zato smo ga odluËili napustiti jednogdana dok je on bio na sajmu. Uzeo sam njegov novigramofon, tri πtapa za pecanje, jedan piπtolj i dvanova bloka Ëekova Travellersa i ispisao nekoliko oso-bnih Ëekova na njegov raËun; zatim smo otiπli.

Proπli smo Ohio, Indianu, Illinois i vratili se uMissouri. Moja je æena htjela da se dijete rodi u nje-zinoj dræavi. Zaustavili su nas u blizini Kansas Cityjazbog prevelike brzine. Pomislio sam da Êe me otkritibroj kola, πto se i dogodilo. Strpali su me u zatvor.Mojoj supruzi dali su sobu u hotelu.

Tu su mi predoËili sve prekrπaje. Priznao sam svukrivicu za krivotvorenje, jer bi u protivnom moja su-pruga bila okrivljena kao sudionica. Nisam imao dru-gog izbora pa sam priznao. Tako sam 8. rujna 1949.otiπao u Jefferson City s kaznom od sedam godina.

Trebao sam dobiti dopust tek nakon dvadeset se-dam mjeseci. Moja supruga je uspjela nekako pre-æivjeti s djetetom i isposlovati mi dopust nakon se-damnaest mjeseci. Ja joπ uvijek ne znam kako je us-


pjela. Bio sam puπten na dopust u Cariton, ali podpratnjom sluæbenika iz Kansas Cityja. KonaËno miga je bilo dosta pa sam, ostavivπi æenu i dijete s dje-dom i bakom, otiπao raditi s Ëekovima. Nakon jeda-naest unovËenih Ëekova bio sam na putu (pogaate)u Marion, Ohio.

U Marionu sam bio samo dvanaest dana kad meje zakon dohvatio u Triangle Baru, pijanog, dok samse opskrbljivao likerom iza tezge. Strpali su me uhladnjak tereteÊi me sa sedam optuæbi. Stvari nisuizgledale dobro pa sam se opskrbio s nekoliko listo-va pile za æeljezo. Uhvatili su me na djelu, i ostalimoptuæbama dodali su bijeg iz zatvora.

Nekoliko dana prije suenja πerif Ray Retter za-tekao me je kako grijem vodu kojom sam ga htio politikad otvori vrata. Rekao mi je da Êe se pobrinuti dadobijem malo dulju kaznu. I uspio je — dobio samtrideset dana zato πto sam nosio oruæje i devedesetdana za pokuπaj bijega iz zatvora. Onda sam bio vra-Êen u Missouri da dovrπim svoju robiju. Rastavio samse sa æenom godinu dana poslije, kad mi se rodilo idrugo dijete, i bio puπten iz zatvora 12. veljaËe 1955.

Moja je majka u to vrijeme radila u Enidu u Ok-lahomi te sam otiπao tamo. Kod nje sam proveo tje-dan dana i zatim odluËio otiÊi u Indianapolis. Radiosam u Holland Furnace danju, a noÊu unovËavao Ëe-kove i izvrπio dvije krae. Stvari su postajale vruÊei zato sam otiπao u Fremont 5. oæujka 1955. VeÊ znateπto se ovdje dogodilo.

Nakon πto sam napustio Fremont, otiπao sam uKansas City. Tamo sam vidio svoje dvoje djece i izvrπiojednu krau. Tu sam zatvorio i jednog Ëovjeka u hlad-njak. Onda sam otiπao u Springfield i sreo se s ne-kim prijateljem. Izvrπili smo jednu krau u tome mje-stu nakon Ëega sam otiπao u Wellington u Kansasu.Tu sam potraæio prijatelja s kojim sam provodio vri-


AUTOBIOGRAFIJA PISANA POSLIJE • 17

jeme u Missouriju, ali se on nalazio u zatvoru u Kan-sasu. Naπao sam samo njegovog brata s kojim samisplanirao posao s bankom. Potroπio sam i posljednjicent koji sam imao pripremajuÊi se za posao, a kadje doπao dan da se posao obavi, on me je iznevjerio.

Naπao sam se u situaciji kad mi je bio potrebannovac. Trebalo je platiti najam za sobu, a imao sami zakazan sastanak s djevojkom te veËeri. I tako, vi-djevπi jednu krËmu otvorenu, izvrπio sam krau. Pro-mijenio sam odijelo i uzeo taksi da vidim svoju no-vu ljubav, Phyllis. Njezin stari je ustrajavao na to-me da uzmemo njegov auto. Tako smo se odvezli dva-desetak milja u susjedno mjesto i naruËili odreske.Moja djevojka, njezina kÊi (bile su joj dvije godine),i ja vratili smo se oko 23 sata. Sve je izgledalo mir-no i uπli smo u kuÊu. Jedva sam sjeo, kad su uπlatri policajca iz toga mjesta. Saznao sam da me jeprijavio neki starac, poznanik mojeg prijatelja u Mi-ssouriju.

To je otprilike sve. Uvijek sam govorio: ‘Ako neπtoradim, bilo dobro ili zlo, ja stojim uz to do kraja.’Ne krijem se iza nikoga, smatram se muπkarcemspremnim da podnese sve πto ga zadesi i nikoga nemrzim zbog toga. Kad bih rekao da Êu promijenitisvoje glediπte, morao bih pogaziti zakletvu koju samdao svojim prijateljima. Svoju rijeË nisam nikada iz-nevjerio.”

Autobiografija pisana poslijeAli loπu zakletvu bolje je iznevjeriti nego odræati,

i nekoliko tjedana poslije, kada je Isus uπao u njegovosrce, Sam je doista promijenio naËin æivota. Nakontoga iskustva on je ponovno napisao svoju kratak æi-votopis, ali ovaj put nije bilo ponosa kad je govorioo svojem zloËinu. Njegovo novo gledanje na æivot tako


se razlikovalo u odnosu na staro kao πto se dan ra-zlikuje od noÊi. Sada je naglaπavao samo ono πto jeBog uËinio za njega i kako je promijenio njegov æi-vot i srce.

“Piπem ovu kratku povijest iz Êelije smrti u Dræa-vnom zatvoru u Ohiju gdje oËekujem izvrπenje smr-tne presude za kriminalno ubojstvo. Prije nego πtonastavim s izlaganjem, æelim reÊi da ni od koga netraæim pomoÊ niti oËekujem bilo Ëije suosjeÊanje. Ovopiπem jedino na slavu Bogu koji je uËinio sve ovomoguÊim.

Netko Êe reÊi: ‘Mene to ne zanima, ja neÊu tamozavrπiti.’ To je ono, moj prijatelju, Ëime se moæda za-varavate. Jednom sam i ja tako mislio.

Sve ovo nije zapoËelo ubojstvom. Daleko od toga.PoËelo je to u mojem rodnom mjestu dok sam joπbio djeËak. Do mojeg prvog sukoba sa zakonom do-πlo je joπ u djetinjstvu, u desetoj ili jedanaestoj go-dini. ‘Nije to niπta straπno,’ govorili su svi. ‘S vreme-nom Êe se djeËak opametiti.’ To je bila prva pogre-πka.

Kako su godine prolazile, tako su prolazile i sveprilike da postanem pristojan mladiÊ. S vremenomnisam postao bolji; naprotiv, postajao sam sve lu-kaviji, a moji prijestupi postajali su sve ozbiljniji. Do1949. godine nijedan moj prijestup nije bio nasilniËki.

Moj prvi veliki prijestup zakona bio je kad sambio osuen na sedam godina zatvora zbog krivotvo-renja. Kaznu sam odleæao u Dræavnom zatvoru dræaveMissouri u Jefferson Cityju. To je bila, moæe se reÊi,moja prva πkola kriminala.

Dok sam bio u tom zatvoru, imao sam se prilikeupoznati sa svim vrstama kriminalaca. Na takvommjestu svi su susretljivi i rado Êe vas upoznati s taj-nama kako da napravite ‘velike stvari’.


Bili su tu, naravno, i kapelani koji su bili viπenego spremni da vam pomognu. U mojem sluËaju bilasu tri kapelana na tri tisuÊe i pet stotina ljudi. Odnjih sam mnogo Ëuo o njihovom Bogu, ali nikada ni-sam bio u crkvi i tada nisam imao nikakve æelje oti-Êi u crkvu.

Poπto sam odleæao pet i pol godina, pustili su meiz zatvora zbog dobrog ponaπanja, zato πto sam sepromijenio i postao ozbiljan Ëovjek, spreman da za-uzme svoje mjesto u druπtvu. To je smijeπno. Ja samproπao sve ispite i bio sam spreman napredovati, aline kao dobar Ëlan ljudskog druπtva.

Moj prvi zloËin dogodio se dva tjedna nakon πtosam puπten iz zatvora. Otiπao sam u Indianapolis uIndiani, ali sam morao odande otiÊi zbog nekolikozloËina koji bi, prije ili poslije, bili stavljeni na mojraËun. Moja sljedeÊa postaja bila je Ohio. Imao samsamo nekoliko dolara u dæepu i punu glavu ideja —a sve su bile loπe. Naπao sam posao u pristojnoj tvrtkii dobro sam poËeo. Kupio sam automobil i pronaπaodjevojku; moæe se reÊi, sve mi je iπlo na ruku. SljedeÊegodine ukazala mi se prilika da kupim mali resto-ran i servisnu radionicu. Napustio sam svoj posao iprihvatio ponudu, spreman da stvorim bogatstvo.

Ubrzo sam uvidio da moram trËati dvadeset Ëetirisata na dan. Da, mnoπtvo ljudi, a malo vremena zaposao. IduÊe Ëega sam bio svjestan bilo je da samispunio viπe Ëekova nego πto sam imao novca za nji-hovo pokriÊe. Tu sam naËinio veliku pogreπku. Ku-pio sam piπtolj i odluËio svoje znanje steËeno u zatvorustaviti na ispit. Izvrπio sam krau i konobarica jeplatila glavom. Stvari nisu iπle ni izbliza onako kakosam ja to isplanirao. Nije iπlo onako kako su mi drugiobjaπnjavali. Morao sam bjeæati.

Nakon nekoliko kraa uhitili su me u Kansasuzbog joπ jedne krae. Poslali su me u Dræavni zatvor


za kaænjenike od deset do dvadeset jedne godine. Tusam se nalazio nekoliko tjedana, kad su me vlasti izOhija naπle i vratile me da mi sude zbog okrutnogubojstva.

Dok sam oËekivao suenje, pobjegao sam iz za-tvora, i poslije lude voænje u kojoj sam slupao dvojakola i prouzroËio ozljeivanje sedam osoba, bio samuhvaÊen i vraÊen u zatvor sav u posjekotinama i ra-nama. Tada je poËelo suenje na kojem sam se mo-rao suoËiti sa svim tim nevinim ljudima koji su mo-rali stradati zbog mojih nedjela. Suenje je trajaloosam dana, nakon Ëega sam osuen na smrt i po-slan ovamo 1. veljaËe 1956.

Ovdje sam se sjetio svih onih besanih noÊi pro-vedenih u strahu. Svih onih trenutaka kad sam biotako blizu smrti, ali sam je nekako izbjegao za dla-ku. Za vrijeme mojeg boravka u zatvoru posjetilo menekoliko propovjednika i krπÊana. Jedan od njih iπaoje tako daleko da mi je donio Bibliju koja je pripa-dala njegovom devetogodiπnjem sinu. On mi je daotu Bibliju nakon πto sam mu obeÊao da Êu je Ëitati.Kad sam proËitao sve knjige, poËeo sam Ëitati i nju,jednostavno da mi bræe proe vrijeme.

Doπao sam do mjesta gdje je Ëovjek imenom Isusposlao neke iz svoje druæine da Mu dovedu magar-ca. To me je potaknulo da pomislim da je On krad-ljivac konja. Onda sam doπao do mjesta gdje je oæiv-ljavao mrtve, lijeËio sve vrste bolesti i izgonio demo-ne. Sad sam se pitao kakav je to Ëovjek? PoËeo samËitati od Mateja i proËitao cijeli dio koji se zove Novizavjet. Kad sam zavrπio, upoznao sam Ga ne kao ko-njokradicu niti kao krËmara, nego kao Boæjeg Sina.Poznajem ljude koji su se molili i sluæili tome Bogui koji su æivjeli u skladu s Njegovim Zakonom, ali jato nisam Ëinio. Ja sam bivπi robijaπ, ubojica; ali samËitao kako su i ljudi koji su opisani u Bibliji tako-


er bili u sukobu sa zakonom. Æelio sam taj duπev-ni mir koji Bog daje, ali su me poËele muËiti misli:Kako da stupim u vezu s Njim? »uje li me On stvarnokad Mu se molim? HoÊe li odgovoriti nekome tko ni-kada nije Ëuo za Njega?

Traæio sam odgovor na ovo i mnoga druga pita-nja. Pokuπao sam se moliti. Moje molitve nisu iπledalje od stropa moje Êelije. Molio sam se za pomoÊ,ali sam se dræao za svijet objema rukama. Otkakosam doπao ovamo, primio sam pisma od viπe krπÊa-na. Sva sam ih proËitao, Ëak sam ih Ëitao i svojemkolegi u susjednoj Êeliji. Jedna mi je gospoa, osje-tio sam to ËitajuÊi njezina pisma, pisala upravo oonome za Ëim sam ja teæio. OdluËio sam slijediti nje-zine upute i pokuπati joπ jednom. I naπ zatvorski kape-lan ispriËao mi je priËu nakon koje sam se pokuπaomoliti. Tijekom sljedeÊa tri dana nije bilo jadnije duπena svijetu od mene. Molio sam se, plakao i opet molio.©to je duæe trajalo, postajao sam sve jadniji.

»etvrtog studenog pokuπao sam joπ jednom doÊido tog Boga koji mi moæe dati duπevni mir. Kleknuosam na koljena, iskreno priznao svako nedjelo kojegsam se mogao sjetiti i molio Boga da mi pomogne.Molio sam Ga da mi se smiluje ako sam zaboravioneke od svojih grijeha; neka i njih doda popisu, jersam kriv i za njih.

Mogu vam reÊi da nikad u æivotu nisam imao ta-kav osjeÊaj. Æelio sam vikati od radosti i to objaviticijelom svijetu. Da, ja sam osjeÊao kako je Boæji Duhstvarno donio svoju ljubav u moje srce. Poslije togasam otiπao u krevet; bilo je skoro jutro. Spavao sammirno prvi put u svojem æivotu nakon djetinjstva.SljedeÊeg jutra, kad sam ustao, zahvalio sam Boguprije nego πto sam se obukao.

Toga sam dana o tome razgovarao ljudima s ko-jima sam dolazio u dodir. Moj straæar je Ëuo taj raz-


govor. Rekao mi je da, ËitajuÊi poπtu koju sam slaoiz zatvora, moæe zakljuËiti da sam u potrazi za Kristom.Nisam znao πto Êe uËiniti sa mnom kad Ëuje da za-tvorenicima govorim o svojem Gospodinu pa sam murekao: ‘Moæete me zatvoriti u Êeliju, ali ako ne æelitesluπati o Boæjoj ljubavi prema greπniku, morat Êeteispumpati zrak iz mene.’ Rekao mi je da i on ljubiSpasitelja i da mi nikad neÊe zabraniti takve razgo-vore.

Doπao me je posjetiti moj kapelan i mi smo sezajedno molili; to je bila moja prva molitva u neËijojnazoËnosti. Nikad se ne bih mogao umoriti govoreÊio svojoj ljubavi prema Isusu. Svako pismo koje pi-πem ispunjeno je Njime. Nalazim se u Êeliji osue-nika na smrt, ali sad sam slobodniji nego πto samikada bio dok sam hodao ulicama. Ni najmanje sene bojim smrti. Za mene smrt znaËi samo korak bliæeIsusu.

Ljudi mogu uzeti moje tijelo; mogu ga spaliti ilisasjeÊi na komade, mene se to niπta ne tiËe. Isusmi je obeÊao novo tijelo, a duπa mi je u rukama mogaGospodina. Da, ja sam bio Ëovjek s kamenim srcem.Bio sam u grijehu do grla, a ruke su mi poprskanekrvlju. Bog je odræao svoju rijeË kao πto to On uvi-jek Ëini. Oprostio mi je grijehe. Krv Njegovog Sinabriπe sve moje grijehe i sada sam spreman da se su-sretnem s Bogom pod Njegovim uvjetima. Spremansam uhvatiti se za Isusovu ruku i stati pred velikogSuca. Mogu iskreno reÊi da nema tako crnog grijehakoji Kristova krv ne moæe oprati da bude bjelji odsnijega.

Molim svako Boæje dijete koje ovo Ëita da se molida ovo moje iskustvo pomogne nekoj izgubljenoj duπipronaÊi duπevni mir i ono divno osvjedoËenje i sigur-nost koju Ëovjek moæe naÊi samo u Boæjoj ljubavi imilosti.

PRVI KORAK PREMA KRISTU • 23

Neka ovo bude moje svjedoËanstvo za Njega i nekaje samo Njemu slava! Moja plaÊa nije od ljudi, negood Boga.

Boæjom miloπÊu,Sam W. Tannyhill”

Prvi korak prema KristuSamovo zanimanje za duhovno poËelo je kad su

se dva vjernika Crkve adventista sedmog dana uFremontu u Ohiju zainteresirala za njega. OdluËilisu posjetiti Sama Ëim su proËitali u novinama da jedokazana njegova krivnja za ubojstvo i da je osuenna smrt pogubljenjem na elektriËnoj stolici.

Otiπli su do πerifova ureda i zamolili odobrenjeda posjete Sama u njegovoj Êeliji. Objasnili su muda nisu pastori, ali da æele pomoÊi tome Ëovjeku. UpoËetku je njihova molba bila odbijena. Sam, koji senalazio o okruænom zatvoru, nije u poËetku surai-vao sa zatvorskim sluæbenicima. On je Ëak pobjegaoiz zatvora i svima zadavao mnogo muka. Posljedicasvega bila je da nitko nije bio oduπevljen prijedlo-gom ovih nepoznatih ljudi, pa Ëak ni opunomoÊenipastor, da im se izda odobrenje za posjet ovakvomzatvoreniku.

Sluæbenici su se pokuπali otarasiti posjetiteljaobjaπnjenjem da je Samu veÊ dan duhovni savjet. Je-dan ga je sveÊenik jednom posjetio i smatrali su daje to dovoljno.

Ova dva Ëovjeka bila su tako razoËarana da sujednostavno ostala sjediti u uredu i tiho se molilanadajuÊi se da Êe Bog nekako promijeniti odluku nad-leænih sluæbenika. Nakon nekog vremena πerif je po-novno progovorio i rekao: “Mislim da mu neÊe niπtanaπkoditi ako vam i dopustim da ga vidite”, i poveoih do Samove Êelije.


Njihov pristup Ëovjeku koji je bio u zatvorskoj Êelijine bi se mogao smatrati savrπenim. StojeÊi izvan nje-gove Êelije, odræali su mu propovijed kao da je prednjima mnoπtvo ljudi. U toj propovijedi oni su nagla-πavali Boæju ljubav i spremnost da spasi sve ljude.Meutim, Bog je upotrijebio njihovu jednostavnu aliozbiljnu vijest. Nakon “propovijedi” uπli su k Samui pitali ga bi li æelio da mu daju Bibliju. Jedan oddvojice objasnio mu je da ima posebnu Bibliju kodkuÊe koju bi mu drage volje poklonio. Jedino ga jezamolio da mu obeÊa da Êe je Ëitati. Takoer su muponudili da ga upiπu u Dopisnu biblijsku πkolu i ob-jasnili mu da Êe mu ona pomoÊi razumjeti Bibliju.

Ovi ljudi su se nekako razlikovali od ostalih. Ia-ko nisu bili πkolovani niti upuÊeni kako treba svje-doËiti za svoju vjeru, njihova iskrenost je bila oËitai Samovo je srce bilo ganuto. Rekao im je da Êe uzetiBibliju i obeÊao da Êe je Ëitati. »ak se pristao upi-sati i u Dopisnu biblijsku πkolu.

SljedeÊeg dana jedan od one dvojice ponovno jeposjetio Sama. Nije mogao pronaÊi onu posebnu Bi-bliju koju mu je obeÊao pa je bio u dvojbi kako daispuni svoje obeÊanje. Njegov sinËiÊ upravo je dobionovu Bibliju za roendan i djeËak je konaËno pred-loæio ocu da odnese njegovu novu Bibliju Samu. Odu-πevljeni otac, Keith Collins, krenuo je natrag u ok-ruæni zatvor s Biblijom u ruci.

Ovaj put imao je potpuno isti problem s dopu-πtenjem da ga posjeti. ©erif, koji je smatrao da jeprethodne veËeri prekrπio zatvorska pravila pustivπiih unutra, nije mogao smisliti naËin kako da opetopravda puπtanje posjetitelja. Ipak, joπ jednom, na-kon dugog savjetovanja, dopustio je posjetitelju daue. PruæajuÊi Bibliju Samu, Collins mu je naglasioda je ona poklon od njegovog devetogodiπnjeg sina.To je na Sama ostavilo trajan dojam i pokrenulo ga

NA© PRVI SUSRET • 25

da Ëita i prouËava Bibliju ne bi li u njoj pronaπaoneπto za sebe. Njegov æivot poslije toga viπe nije bioisti.

Naπ prvi susretMoj prvi susret sa Samom bio je u travnju 1956.

godine u Dræavnom zatvoru u Ohiju, kamo je Sambio prebaËen. Kazna je prvobitno trebala biti izvrπe-na u veljaËi, ali je izvrπenje odgoeno za kasniji da-tum.

U subotu ujutro smo muπki kvartet Faith for Today(Vjera za danas) i ja imali bogosluæje u krasnoj crkviu Columbusu u Ohiju. Dok sam promatrao vjernikekoji su se okupili da se mole Bogu u tako lijepimuvjetima, nisam mogao odoljeti a da im ne kaæemda, dok se mi nalazimo na mjestu koje je posveÊenoza sluæbu Bogu, mislim na jednu osobu u ovom gradukoja je u duπi s nama i s nama se moli Bogu. Rekaosam im da znam da bi se on radovao kad bi mubilo dopuπteno prisustvovati bogosluæju u naπoj sre-dini. Kazao sam im da u dæepu imam pismeno dopu-πtenje da posjetim toga Ëovjeka u zatvoru.

Odmah nakon bogosluæja poæurio sam u zatvor.Poπto sam predao svoje dopuπtenje u ured, bilo mije reËeno da priËekam dok se ne provjeri jesam li jaosoba kojoj je straæar pisao i nije li pismo krivotvo-reno. KonaËno mi je bio dodijeljen poseban Ëuvar dame prati do Sama i da bude sa mnom sve vrijememojeg posjeta.

Brojio sam ËeliËna vrata kako su se zatvarala izanas — bilo ih je pet. Poπto smo proπli kroz dvojavrata, doπli smo do jednog pulta gdje nam je sluæ-benik morao izdati posebnu propusnicu da moæemoiÊi dalje. Tu su pretraæili i mene i mojega pratiteljada bi bili sigurni da ne nosimo neko skriveno oruæ-

je. Onda sam s Biblijom u ruci poπao sa svojim prati-teljem preko velikog dvoriπta u sumorno sivu kamenuzgradu.

Zatvorenici su se πetali po dvoriπtu i ulazili u zgra-de koje su se nalazile oko njega. Uπli smo u jednuod zgrada i iπli dugim hodnikom u kojem su sa stranebile smjeπtene Êelije, a u svakoj su bila po Ëetiri za-tvorenika. Ovaj blok s Êelijama imao je πest katova.Ali to nije bio naπ cilj. Iπli smo dalje hodnikom doknismo doπli do neËega πto je izgledalo kao mala Ëe-liËna kabina izboËena iz zida. Ispred kabine sjedioje Ëuvar u odori. Kad smo mu dali naπu posebnupropusnicu, ustao je, otkljuËao vrata kabine i mojpratilac i ja uπli smo unutra. Vrata su se za namazatvorila uz jeziv metalan odjek.

U tom sam trenutku pomislio: ©to mi uopÊe tra-æimo u ovoj skuËenoj sobici? Joπ uvijek zbunjen,konaËno sam zapazio prozorËiÊ na straænjem krajuprostorije i shvatio da su to joπ jedna vrata. Zapa-zio sam jedno oko na otvoru i shvatio da nas odan-de promatra straæar. “Kabina” je zapravo bio maliËeliËni hodnik sa zatvorenim vratima i straæarom. »imje straæar bio siguran da su vrata iza nas zakljuËa-na, otvorio nam je vrata i mi smo proπli.

Naπao sam se u prostranoj sobi u kojoj je biloviπe Êelija poredanih jedna do druge uzduæ jednogzida. To je bilo najËuvanije mjesto u najdubljem di-jelu zatvora. Sad sam se nalazio ispred Êelija smrti.Dok sam ispitivao situaciju i promatrao ove Êelijesmrti, straæar koji je bio na duænosti pokazao mi jestolicu ispred jedne od njih i rekao: “Ona je za vas;idite i sjednite tamo.” Dok sam sjedio na svojoj stolici,moj pratitelj je takoer uzeo jednu stolicu, stavio jekoja tri metra od moje i sjeo. Iako nam je dao doznanja da Êe malo zadrijemati, znao sam da je ontu da pozorno sluπa svaku rijeË naπeg razgovora.


NA© PRVI SUSRET • 27

Zapazio sam da je stanovnik Êelije ispred menemlad Ëovjek, njeænije grae, lijepog izgleda, na Ëijemse licu vidio izraz iπËekivanja. Od njega su me raz-dvajala dva reda reπetki. Na reπetkama koje su biles moje strane bila je postavljena mreæa s unutarnjestrane: mjera opreza da netko od posjetitelja ne bigurnuo neπto u Êeliju. Drugi red reπetki bio je uda-ljen od prvog oko jedan metar, a iza njih je bila Êelija.Metar i pol πiroka i tri metra dugaËka, Êelija je bilaosvijetljena samo jednom malom elektriËnom svjetilj-kom koja je visjela sa stropa.

Pogledom sam obuhvatio namjeπtaj Êelije: zatvo-reniËki krevet, mjesto za toalet i jedna ili dvije slikeprilijepljene na inaËe gole betonske zidove. Jedinosvjetlo koje je dolazilo u Êeliju izvana dolazilo je sprozora koji se nalazio iza mene i jednoga koji senalazio visoko iznad mene. Nekoliko trenutaka na-kon mojeg dolaska zatvoreniku je bilo dopuπteno daproe kroz unutarnje reπetke i da sjedne na stolicuodmah ispred mene, ali joπ uvijek su nas rastavljaleprve reπetke s mreæom.

Pogledavπi zatvorenika, upitao sam ga: “Jesi li tiSam?” Na to je on odgovorio: “Da, ja sam Sam.” Ondame je oslovio imenom, iako se nikada dotad nismovidjeli. Odmah smo se osjeÊali kao dobri znanci jersmo se dugo prije toga dopisivali. Kako je Sam na-predovao s lekcijama Dopisne biblijske πkole, sma-trao sam da bi se u njegovom æivotu mogle zapazitivelike promjene.

Æelio sam ga osobno vidjeti i zakljuËiti jesu li tepromjene stvarne i potpune kako se to moglo zaklju-Ëiti iz njegovih pisama. Za vrijeme ovog posjeta, i os-talih koji su uslijedili, potpuno sam se uvjerio da nijebilo nikakve prijevare niti pretvaranja u pogledu nje-govog krπÊanskog iskustva. Njegovo obraÊenje bilo jeistinsko. Sluæbenici zatvora koji su bili s njim u sva-


kidaπnjem dodiru zapazili su tu Ëinjenicu jednako kaoja.

GledajuÊi u njegovu Êeliju, pitao sam se kako daotpoËnem razgovor. ©to da kaæem u ovakvoj prigo-di? Vjerojatno sam loπe otpoËeo jer sam jednostavnoizjavio: “Sam, teπko mi je πto se sastajem s tobomna ovome mjestu, to viπe πto shvaÊam zaπto si ovdjei πto te oËekuje.”

On je odmah odgovorio: “Pastore, nemojte me æaliti;ja sam najsretniji Ëovjek na svijetu.”

“Na temelju Ëega to kaæeπ, Sam?” upitao sam ga.On je odgovorio: “Dok sam bio vani na ulici (po-

kazao je rukom rema vanjskom svijetu), bio sam beznade. Ali otkad sam doπao ovamo, pronaπao sam svo-jega Spasitelja. Sada osjeÊam da nije vaæno πto Êese sa mnom dogoditi. Sva moja nada je u svijetu kojiÊe doÊi.”

Sjeli smo i utonuli u razgovor o predmetu kojimu je bio najbliæe srcu — o radosti koju je prona-πao u svojem prijateljstvu s Isusom i prihvaÊanjuNjega kao osobnog Spasitelja. Æelio mi je ispriËati do-æivljaj svojeg prvog pokuπaja da se moli. Kad je uBibliji pronaπao da postoji boæanska Osoba koja jespremna oprostiti grijehe i koja obeÊava mir i sigur-nost onima koji je prihvate, Sam je odluËio zatraæitiod Boga pomoÊ koja mu je bila potrebna. Æelio jepoËeti iznova i smatrao je da je za njega najvaænijeda izie iz zatvora i æivi novim æivotom.

Njegova prva molitva, rekao mi je s osmijehom,nije otiπla dalje od zatvorskog krova jer je bila za-snovana samo na njegovom prijaπnjem iskustvu ispoznaji. Traæio je od Boga da mu dâ piπtolj kakobi mogao pobjeÊi iz zatvora i onda iÊi “pravim putem”s druge strane zida! Kad mi je to ispriËao, Sam senasmijao i dometnuo da smo svi mi skloni zakljuËitikako bismo radili ono πto je ispravno kad bi nam

RAZGOVARALI SMO O KR©∆ANSKOM ... • 29

se pruæila joπ jedna prilika! Ali na njegovu molitvupiπtolj nije pao s neba.

Tijekom samo jednog sata Bog mu je pomogaoda shvati kako bijeg iz zatvora nije njegova najveÊapotreba niti bi to bilo rjeπenje njegovog stvarnog pro-blema. Tijekom nekoliko iduÊih dana pod osjeÊajemdubokog osvjedoËenja poËeo je razmiπljati o pravu kojeIsus polaæe na njegov æivot. KonaËno je zakljuËio damora odbaciti misli o pokuπajima da se izbavi iz situ-acije u kojoj se nalazi i da najprije treba obratiti po-zornost na svoje pomirenje s Bogom.

Drugi put se molio, nastavio mi je priËati, nakonnekoliko nemirnih dana koje je proveo hodajuÊi poÊeliji amo-tamo. Molio se oko zalaska sunca u subotunaveËer. Rekao mi je da je kleknuo pokraj svojeg za-tvorskog kreveta i molio se nabrajajuÊi sve grijehekojih se mogao sjetiti. Jednostavnim jezikom rekaomi je kako se molio: “Boæe, oprosti mi ovaj grijeh, ionaj, i onaj.” KonaËno je zavrπio molitvu traæeÊi: “Boæe,oprosti mi svaki grijeh koji sam uËinio jer sam krivza sve njih.”

UshiÊena lica rekao mi je da mu se Ëinilo kaoda mu je veliko breme spalo s lea kad je ustao smolitve. Kad je te noÊi otiπao na poËinak, slatko jezaspao, kao ljudi koji imaju Ëistu savjest.

Od toga vremena, prvi put otkad se sjeÊa, mogaoje spavati kao malo dijete. Iskusio je onaj mir kojidolazi kad su grijesi oproπteni i kad nestane osjeÊajkrivnje.

Razgovarali smo o krπÊanskom æivljenjuBio sam iznenaen kad sam prilikom svojega prvog

posjeta zapazio kako duboko Sam shvaÊa Bibliju. Gu-tao je svaku rijeË, a Bog je otvorio njegov bistri umda moæe brzo shvatiti njezine velike istine.


“Sam,” rekao sam, “jutros sam u crkvi rekao vjer-nicima da ti svetkujeπ subotu ovdje u Êeliji kao i mitamo na slobodi.”

“Da”, nasmijao se. Pokazao je na neπto πto je vi-sjelo na zidu iza njega i rekao: “Tamo je moj kalen-dar na kojemu su oznaËeni zalasci sunca.” Onda je,gledajuÊi me ravno u oËi, dodao: “SinoÊ je subotapoËela u 18 sati i 21 minutu. Baπ u to vrijeme Ëistilisu Êelije. Pozvao sam ih i rekao: ‘Molim vas da mo-ju oËistite prije 18 sati i 21 minutu jer tada poËinjesubota, a ja æelim biti siguran da je dræim isprav-no.’ UËinili su to i ja sam mogao svetkovati subotuod samog poËetka.”

Sam mi je priËao kako je Ëesto æelio prisustvovatimakar jednom bogosluæju u crkvi. Rekao mi je kakobi se volio susresti s Boæjim narodom na bogoslu-æju. »esto je zamiπljao kako bi izgledalo kad bi sesusreo u subotu s ljudima koji imaju istu vjeru. Ne-rijetko je na svojem radioaparatu pratio prijenos bo-gosluæja i pokuπavao sebe zamisliti kao dio mnoπtvakoje se tamo nalazi. Rekao je da s Ëeænjom oËekujesusret s Boæjim narodom na novoj Zemlji gdje Êe-mo, prema rijeËima Biblije, dolaziti pred Boga svakesubote.

Nakon njegovih rijeËi, izgovorenih s tolikom Ëeæ-njom, razmiπljao sam o tome kako neki malo cijenepriliku da se sastaju s Boæjim narodom svakog tje-dna. Dok sam ga sluπao kako govori o odlasku ucrkvu s takvim strahopoπtovanjem i ozbiljnoπÊu, æe-leÊi i sam u tome sudjelovati, zaæelio sam da svakivjernik, kad bi to bilo moguÊe, vidi ovoga mladog Ëo-vjeka i Ëuje πto za njega znaËi zajedniπtvo s Boæjimnarodom.

»esto je razmiπljao o tome da zamoli za posebnoodobrenje da prisustvuje jednom protestantskom bo-gosluæju koje se odræavalo u zatvoru, ali je odustao


znajuÊi koliko je teπko stanovniku Êelije smrti dobititakvo odobrenje.

Toga mi je dana spomenuo i neπto o Ëemu smose veÊ dopisivali — Ëinjenicu da nikada nije bio krπtenuronjavanjem. Zatraæio je da bude krπten, ali nije bilomoguÊe obaviti takvo krπtenje u tome dijelu zatvoragdje su se nalazile Êelije smrti. Jednoga dana nekimu je protestantski kapelan ponudio da ga krsti nalicu mjesta. Kao odgovor na Samovo pitanje postavljenos nevjericom kako bi se to moglo obaviti u samici,kapelan je odgovorio da bi on jednostavno poprskaoSamovu glavu s nekoliko kapljica vode. Sam mi jepriËao kako je uvjeravao dobronamjernog kapelanada za njega to ne bi bilo dovoljno i da on to ne smatrakrπtenjem. ÆeleÊi potpuno prihvatiti Isusa Krista i su-djelovati u svemu πto mu je stajalo na raspolaganju,Sam je konaËno pristao da kapelan obavi obred. Alito mu iskustvo nije donijelo zadovoljstvo; u razgovorusa mnom rekao je kako smatra da nije joπ stvarnokrπten. Pitao me je mogu li osobe kao πto je on, kojimaje to pravo uskraÊeno, joπ uvijek biti spaπene za Boæjekraljevstvo.

Za mene je to bila prilika da ga osvjedoËim kakoBog ima naËina da spasi i takve ljude. Objasnio sammu kako je Isus bio krπten ne zato da bi Mu bilioproπteni grijesi, jer je On bio bez grijeha; Kristovokrπtenje postiglo je dva vaæna cilja: prvo, On nam jesvima ostavio primjer; i drugo, ovaj dio Njegovog æi-vota, Njegovo krπtenje, briπe grijehe svih onih kojiGa prihvate a kojima je to pravo onemoguÊeno. Raz-bojnik je visio na kriæu odmah do Spasitelja kad jeprvi put izrazio svoju vjeru u Isusa Krista. Krπtenjanije bilo niti je moglo uslijediti, a ipak mu je Isusdao obeÊanje da Êe biti s Njim u Njegovom kraljevstvu.Rekao sam Samu da je to jedino mjesto u evanelji-ma gdje je nekome obeÊano spasenje bez krπtenja.


Izrazio sam i svoje osobno uvjerenje da je u Biblijizapisano samo jedno takvo iskustvo kako nitko nebi gradio krive pretpostavke o Boæjoj milosti, a daipak nitko ne misli kako je njegov sluËaj beznadan.

»ini mi se da je ova misao donijela utjehu Sa-mu. Prilikom naπeg posljednjeg susreta rekao mi jeda on ne ovisi samo o Kristovoj ærtvi na kriæu kojabriπe njegove grijehe, nego da ovisi i o Kristovom kr-πtenju. Ipak, Ëvrsto je odluËio da Êe se krstiti uko-liko mu Boæjom providnoπÊu bude poπteen æivot iako bude puπten iz zatvora. »etiri dana prije izvrπe-nja smrtne kazne u pismu mi je izrazio tu misao do-davπi da se joπ uvijek nada da Êe se jednoga danaimati prilike pojaviti u jednoj od naπih crkava i bitikrπten.

Prilikom naπega prvog susreta Sam mi je rekaoda se potpuno pomirio s onim πto mu donosi buduÊ-nost. Izjavio je da svatko æeli æivjeti i da je to, naravno,i njegova æelja. Izrazio je veliku æelju da postane pa-stor i da sada upotrijebi æivot i snagu koju ima nadobro umjesto na zlo. Zbog jednog osobnog razloganadao se da Êe njegov æivot biti joπ poπteen nekovrijeme. Evo kako je on to izrazio: “Tako bih volioda moja majka upozna Isusa Krista i Njegovu isti-nu, to bi mi mnogo znaËilo. Ona nikad nije imalaprilike upoznati ono πto je promijenilo moj æivot. Voliobih æivjeti da joj pomognem da i ona postane krπ-Êanka.”

Predloæio sam mu: “Molimo se za to zajedno. Tijoj piπi i u pismu joj izrazi svoju æelju da se obrati,a i ja Êu joj pisati. Moæda je moæemo upisati u istuDopisnu biblijsku πkolu koja je promijenila i tvoj æi-vot; tko zna πto se sve moæe dogoditi.” Kad sam sevratio od njega, pisao sam njegovoj majci i dobio vrloljubazan odgovor. Shvatio sam da joj Sam Ëesto piπe.Prilikom jednog kasnijeg posjeta Sam mi je priopÊio


radosnu vijest da njegova majka i oËuh prouËavajuBibliju triput tjedno s posveÊenim adventistiËkim vjer-nikom. Za njega je to bilo veliko ohrabrenje.

Na kraju mojega prvog posjeta Sam i ja smo sezajedno molili. Bog je bio blizu nas kod smo Mu po-svetili svoje srce i æivot.

Nakon molitve, kad sam se spremao da odem,upitao me je: “HoÊete li porazgovarati i s Earleomdok ste ovdje?” Pokazao je na Êeliju, treÊu od njego-ve, u kojoj se nalazio mladiÊ takoer osuen na smrt.Sam je nagovorio Earlea da se i on upiπe u Dopisnubiblijsku πkolu, ali nam nije spomenuo Ëinjenicu dase i on nalazi u Êeliji smrti. Upitao sam svojega prati-telja smijem li razgovarati i s Earleom, πto mi je ondopustio. U nekoliko trenutaka razgovora koje sams njim proveo, otkrio sam da i on doæivljava sretnoiskustvo krπÊanina. Rekao mi je da on i Sam pro-vode mnoge sate zajedno razgovarajuÊi kroz reπetkeo Bogu i o onome πto su nauËili u Dopisnoj biblij-skoj πkoli.

U jednom od svojih pisama Sam je pisao: “U ovomtrenutku ima nas Ëetiri osuenika na smrt, ali mije drago da vam mogu javiti da smo trojica prihvatiliKristovu ærtvu. Molim vas, molite se da pomognemoi Ëetvrtom prije nego πto bude prekasno.”

Poslije sam saznao da “prekasno” ima posebnoznaËenje za osuenike na smrt. U travnju sam seprvi put susreo s Earleom, a kad sam se vratio nakonnekoliko mjeseci, njega viπe nije bilo jer je kazna bilaizvrπena u lipnju. Saznao sam da je svoje posljednjetrenutke æivota proveo s jednim krπÊaninom koji seposvetio radu sa zatvorenicima i pomogao mnogimada nau Spasitelja. Sam me je uvjeravao da je Earleumro u vjeri i s nadom u uskrsnuÊe. Opisao mi jenjihov rastanak kao iskustvo u kojem je bilo punonade. Obojica su nedavno postala krπÊani, ali su obo-


jica izrazila nadu u skori Kristov ponovni dolazak iradosni sastanak koji oËekuju tom prilikom.

Moram priznati da sam, otiπavπi od Sama, osje-Êao da kao pastor nisam postigao potpuni uspjeh.Cilj mojeg posjeta bio je da mu donesem malo vedrinei ohrabrenja. GledajuÊi unatrag, Ëini mi se da je ondao viπe vedrine i ohrabrenja meni nego ja njemu.Tu u Êeliji smrti osjetio sam Isusovu prisutnost upromijenjenom æivotu kriminalca.

Pun vjere u BogaUbrzo nakon povratka kuÊi pisao sam Samu izra-

zivπi mu svoju radost πto sam ga mogao osobno vidjetii razgovarati s njim. Evo njegovog odgovora:

“22. travnja 1956.Columbus, Ohio

Dragi pastore Fagal,Primio sam Vaπe pismo i drago mi je πto ste mi

se javili. Molim se da ovo pismo nae Vas i Vaπe udobrom zdravlju i uvijek sretne u Isusovoj njeænojljubavi i brizi.

Upravo je proπla joπ jedna lijepa subota; i kakvemi je blagoslove donijela! »inilo mi se kao da je ne-beski Otac siπao sa svojeg prijestolja i proveo dansa mnom u mojoj kuÊi. Mi znamo, naravno, da jeNjegov dobri Duh svugdje prisutan, ali nikad nije takoblizu kao kada tijelo poËiva onako kako je Bog poËi-nuo.

Rekli ste da ste sretni πto ste vidjeli da sam na-πao mir u voljenom Spasitelju. Pastore Fagal, ovo ÊeVam moæda zvuËati Ëudno, ali to je istina. Ja samsretniji ovdje nego dok sam hodao ulicama i neiz-mjerno sam zahvalan Bogu πto se borio sa mnom.

Jednostavno nije bilo drugog naËina da me probudi,i sada sam, evo, tu.

Mojsije je morao otiÊi u pustinju prije nego πtoÊe biti spreman za sluæbu. Voljeni Pavao bio je takodaleko, oboren na putu i oslijepljen. Da, Sam je ta-koer bio tvrdoglav. Moj sluËaj moæda izgleda sasvimrazliËit od njihovog, ali nije. Svi mi imamo istoga Boga,svima nam je potreban oprost i, napokon, poπtuje-mo naπeg Boga, molimo Mu se i oËekujemo da pro-vedemo vjeËnost na istome mjestu.

Da, Isus Êe uskoro doÊi u svoj svojoj slavi. Æelimbiti spreman za taj dan. Tada Êu moæda biti ovdje,moæda u nekom grobu, ali u svakom sluËaju æelimbiti spreman. Ovaj svijet jednostavno viπe nema lje-pote koja bi privukla moje oko. Æelim iÊi svojemunebeskom domu i tamo oËekujem mnoge koji imajuistu vjeru.

Na kraju Vam æelim opet zahvaliti πto ste me doπliposjetiti. Bio mi je drag taj posjet ‘mojeg pastora’ iako sam dobar, stvarno dobar, Gospodin Êe mi mo-æda ponovo dati tu priliku. Recite svim mojim prija-teljima u Dopisnoj biblijskoj πkoli Faith for Today dase molim za njih svakoga dana. Neka Vas Bog bla-goslovi, ‘moj pastore’, i neka Vas uvijek Ëuva svojomnjeænom ljubavlju i brigom; to je moja ponizna mo-litva.

Boæjom miloπÊu,Sam”

RijeË “milost” znaËi “nezasluæena naklonost”. Samje oËigledno razumio smisao ove rijeËi i volio razmi-πljati o tome jer njegova su pisma uvijek zavrπavalarijeËima: “Boæjom miloπÊu, Sam.”

PUN VJERE U BOGA • 35


Odgode izvrπenja kazneSam je danas u grobu gdje oËekuje poziv Isusa

Krista kojemu je sluæio. ©est datuma bilo je odrei-vano za izvrπenje njegove kazne. Pet ih je proπlo, ami koji smo ga poznavali nadali smo se da Êe bitiodgoen i πesti. »ak smo se usudili sanjati i ponadatise da Êe on moæda imati priliku æivjeti za Krista podpresudom doæivotne robije. Katkad smo si u svojimnadama dopustili pomisliti da Êe jednoga dana mo-æda biti otpuπten iz zatvora i da Êe moÊi posvetiticijeli svoj æivot u svesrdnoj sluæbi za Isusa Krista.Iako se i Sam tome nadao, znao je da je njegov æivotu rukama Nekoga tko treba ostvariti svoje planove.Bio je spreman prihvatiti te planove kakvi god onibili.

Prvi datum koji je bio odreen za Samovo pogu-bljenje bio je 15. veljaËe 1956. Da je tada umro, jaga ne bih imao prilike vidjeti jer je do naπih konta-kata doπlo poslije. IduÊi datum bio je 15. svibnja.Prvi put sam ga posjetio u travnju kad me je pitaosmije li me zvati svojim pastorom. ObjaπnjavajuÊi mida nikad nije imao pastora, s oklijevanjem me je pi-tao bih li ja imao neπto protiv ako bi mene smatraosvojim pastorom. Neπto mi je u naËinu na koji je onpostavio to pitanje govorilo da oËekuje da Êu ga odbitis obzirom na to tko je i gdje se nalazi. Odgovoriosam mu da mi dotad nitko nije ukazao veÊu Ëast.Onda me je zamolio da ja kao njegov pastor budems njim 15. svibnja kada treba biti pogubljen. Pita-juÊi se jesam li dorastao za takvo iskustvo, odgovoriosam mu da pristajem.

»ini se da je dva-tri tjedna nakon toga zakljuËioda Bog ima neki razlog poπtedjeti njegov æivot joπ nekovrijeme pa mi je pisao: “Æelim Vam svakako zahvalitina spremnosti da budete sa mnom 15. svibnja, ali

ODGODE IZVR©ENJA KAZNE • 37

to neÊe biti u svibnju. Treba obaviti joπ malo poslaza mojega Gospodina prije nego doe moj trenutak.Neki Êe reÊi da sam zastranio πto tako mislim, drugida sam poludio, ali vrijeme Êe to dokazati. Zato pri-Ëekajmo da vidimo, ako Bog dâ.”

Moram priznati da me je zabrinjavalo njegovo opti-mistiËno uvjerenje jer u to vrijeme nije bilo razlogada se nadamo u odgodu njegovog pogubljenja. Biosam zabrinut da bi se, poπto se njegova oËekivanjane ispune, mogao obeshrabriti na samom kraju. Ipak,moja strahovanja bila su potpuno bez osnove. Dvadana prije 15. svibnja, dobio sam brzojav s obavijeπÊuda neÊe biti potrebno dolaziti jer je Samovo pogubljenjeopet odgoeno. Samova vjera nije bila uzaludna; bioje u pravu on, a ne ja. Isti sluËaj se ponavljao iz mje-seca u mjesec tijekom ljeta, sve do jeseni. Stalno subili odreivani novi datumi i onda u posljednjem tre-nutku odgaani. Bog je oËito poπtedio Samov æivotzbog nekih samo Njemu poznatih razloga.

SljedeÊeg listopada, kad sam ponovo posjetio Sa-ma, bio je sav ushiÊen zbog nekih radosnih vijesti.Tijekom toga tjedna posjetila ga je njegova majka.“Dogodilo se pravo Ëudo”, rekao je. “Mama je sjedilaupravo tu gdje vi sjedite. Bio je i moj oËuh, a i jednagospoa koja prouËava Bibliju zajedno s njima. Dvasata su moja majka i oËuh govorili o Isusu, Njego-vom skorom dolasku i o potrebi da Mu budemo po-sluπni. Izgledalo je kao da su godinama Ëekali da ihobasja svjetlo istine i da æeljno gutaju istinu koja imje bila otkrivena. Bio sam zadivljen kada sam vidiopromjenu koju je istina uËinila u njihovom æivotu.”

“Sam,” rekao sam mu, “ti Êeπ imati zvijezde nasvojoj kruni na Nebu za duπe koje su naπle Isusazbog tvojeg obraÊenja.”

Sam je spustio glavu i odgovorio: “Pastore, nemojtemi govoriti takvo πto. Nisam to zasluæio. Vidite, ova-


mo sam doπao s krvavim rukama. Nema niËega do-brog u meni.” Onda je dodao s osmijehom, podigavπiglavu: “Ali ja imam divnog Spasitelja.”

Samovi posljednji satiSvaki datum koji je bio odreivan bio sam spre-

man provesti sa Samom, ali je uvijek u posljednjitrenutak stizao brzojav da se datum odgaa. Svakiput prije brzojava stizalo je Samovo pismo u kojemmi je pisao da je uvjeren da sada joπ nije vrijeme.Izgleda da je svaki put bio duboko uvjeren da mu jeBog ostavio joπ malo vremena. KonaËno se pribliæa-vao 26. studenog. Izvrπenje Samove presude bilo jeodreeno za dvadeset sati.

U nedjelju, buduÊi da nisam primio uobiËajenibrzojav da je izvrπenje presude odgoeno, odluËio samtelefonirati zatvorskom sluæbeniku. Kad sam ga ko-naËno dobio, rekao mi je da je guverner upravo izjavioda razmatra cijeli njegov sluËaj i da Êe donijeti kona-Ënu odluku sljedeÊeg jutra. Rekao sam sluæbenikuda, æelim li tamo stiÊi na vrijeme, moram krenuti zra-koplovom iz New Yorka u 9.30 sati pa sam ga za-molio da me telefonski obavijesti Ëim neπto sazna.ObeÊao mi je da Êe to uËiniti, ali je rekao da do togvremena vjerojatno neÊe znati odluku. Kad sam gapitao πto bi mi savjetovao da uËinim s obzirom nasituaciju, on je rekao kako misli da bi bilo najboljeda ovaj put doem.

BuduÊi da me sluæbenik nije nazvao, iduÊeg ju-tra krenuo sam na put. Kad sam doputovao u Co-lumbus, poËeo je padati snijeg i padao je Ëitav dan.Taj tmurni dan toËno je odgovarao mojim osjeÊaji-ma. Telefonski poziv zatvorskom sluæbeniku donio mije obeshrabrujuÊu vijest da je guverner upravo izja-vio da, poπto je razmatrao æivot Sama Tannyhilla, sma-

SAMOVI POSLJEDNJI SATI • 39

tra kako ne bi bilo koristi da mu se presuda promi-jeni u doæivotnu zatvorsku kaznu. Kao posljedica oveodluke, izvrπenje kazne uslijedit Êe te veËeri kako jebilo planirano. Sluæbenik me je pozvao da doem uzatvor oko pet sati i rekao da Êe mi biti dopuπtenoprovesti sa Samom tri posljednja sata njegovog æivota.

To poslijepodne proveo sam u svojoj hotelskoj sobiËitajuÊi Bibliju i birajuÊi tekstove za koje sam sma-trao da mogu ohrabriti Ëovjeka osuenog na smrt.BuduÊi da nisam htio govoriti Samu iz zabiljeæaka,nauËio sam te tekstove napamet. Znao sam da mise neÊe ukazati druga prilika da nadoknadim onoπto propustim tom prigodom.

Oko 16.30 krenuo sam pjeπice po snijegu premazatvoru koji se nalazi u donjem dijelu Columbusa.Bio sam iznenaen kada sam vidio upadljive nasloveu novinama s vijeπÊu: “Tannyhill umire veËeras naelektriËnoj stolici.” Kupio sam jedne novine da ih na-veËer proËitam u svojoj hotelskoj sobi. ZnajuÊi jakuvjeru i duhovno stanje Sama Tannyhilla, kao i gole-mu promjenu koja se dogodila u njegovom æivotu,glediπte tiska bilo je u oπtroj suprotnosti s onim πtosam ja znao o njemu. Za njih se pravda upravo trebaizvrπiti. Ubojica treba umrijeti i time platiti cijenuza velika nedjela. U svojoj duπi znao sam da Ëovjekkoji Êe te veËeri zavrπiti na elektriËnoj stolici nije istiËovjek koji je oduzeo æivot konobarici prije godinu ipol dana. Isus Krist je naËinio tako veliku promje-nu u njegovom æivotu da je on bio potpuno drugiËovjek. Ubojice viπe nije bilo: on je uistinu bio “na-novo roen”.

Kad sam stigao u zatvor, dobio sam propusnicukoju je zatvorski sluæbenik ostavio za mene da moguodmah uÊi u zgradu za izvrπenje kazne. Bio mi jedodijeljen vodiË koji me je trebao odvesti u dio za-tvora kamo je Sam veÊ bio doveden. Ovaj put mi je


bilo dopuπteno da budem bez pratnje; samo sam tre-bao pokazati odobrenje prilikom izlaska iz zatvora.Kad smo stigli do nadzorne toËke, pregledu je ovajput bio podvrgnut samo moj pratitelj, a mene nisuni pokuπali pregledati. Kao odgovor na Ëuenje mo-jeg pratitelja πto su zaboravili pregledati i mene, stra-æar je rekao: “On je pastor; znam da je on u redu.”

Tako smo proπli kroz joπ jedna teπka æeljezna vratau sada veÊ poznato dvoriπte. Ovaj put, umjesto daidemo prema sivoj zgradi sa Êelijama smrti, iπli smou suprotnom smjeru, prema niskoj zgradi od opeka.Dok smo hodali, vodiË mi je objasnio da je Sam veÊprebaËen iz svoje Êelije ovamo i da mu sada poslu-æuju posljednji obrok. Savjetovao mi je da se pridru-æim Samu i da s njim veËeram, uvjeravajuÊi me dabi to bilo korisno, i da se ponaπam πto je viπe moguÊeprirodno kako bi cijela ta prigoda izgledala kao ugo-dno druæenje. To bi, izjavio je on, umanjilo napetostkoja kod njega vjerojatno postoji. Odgovorio sam daÊu dati sve od sebe da mu pomognem.

Kad smo uπli u kuÊu smrti, naπli smo se u velikojsobi podijeljenoj po sredini debelim reπetkama. Ne-koliko Ëuvara πetalo je u vanjskom dijelu sobe, a sdruge strane reπetaka su Sam i joπ jedan njegov za-tvorski prijatelj sjedili za stolom pokrivenim bijelimlanenim stolnjakom. Jedan zatvorski sluæbenik po-sluæivao im je hranu. »im sam uπao, brzim pogledomotkrio sam s desne strane teπka drvena vrata za kojasam ispravno smatrao da vode u sobu smrti.

Odmah mi je bilo dopuπteno da uem u unu-traπnju prostoriju gdje se nalazio Sam sa svojim pri-jateljem. To je bilo prvi put da nas ne razdvajaju re-πetke. Rukovali smo se, πto nam je bilo dopuπtenoprvi put, i sjeli jedan kraj drugoga, takoer prvi put.

Stol je izgledao nekako sveËano, spreman za sve-tkovinu, kao da su svi uËinili poseban napor da ovaj


trenutak uËine sretnijim. Iako sam uπao s namje-rom da im se pridruæim za vrijeme jela, moram pri-znati da me je pomisao na razlog zaπto se tu nalazi-mo potpuno liπila apetita. Ispriku πto neÊu jesti na-πao sam u izgovoru da jednostavno æelim sjesti zastol i razgovarati. Jedino πto sam mogao pojesti bioje sladoled koji smo dobili za desert. Bio sam nespre-tan u otklanjanju napetosti. Ipak, Sam je jeo s apeti-tom i pokuπavao sve πto je bilo u njegovoj moÊi dase osjeÊamo ugodno.

U njegovom srcu oËito nije bilo straha, niti ga jepokazao dok smo razgovarali. Mirno je jeo svoj obroki raspoloæeno razgovarao tijekom jela. »inilo se dase on i njegov prijatelj dobro poznaju, i njihov jerazgovor bio vedar i lak, bez spomena na razlog na-πeg okupljanja i straπni zavrπetak nakon ovog sastan-ka. Kad je veËera bila zavrπena, Samov prijatelj jeotiπao, oËito smatrajuÊi da bi smetao kad bi ostaodulje. Bio sam ganut njegovom izjavom kad je po-sljednji put pruæio Samu ruku: “Pitam se hoÊu li ikadaviπe sresti takvu osobu.” Onda mu je zahvalio za pri-jateljstvo koje je mu mnogo znaËilo za njegovo du-hovno uzdizanje. Tada su se rastali bez posebnog iz-ljeva osjeÊaja, kao da Êe se opet za koji trenutak sa-stati.

Sam i ja ostali smo sami i razgovarali o duhovnimstvarima. Objasnio mi je svoje glediπte u pogledu onogaπto ga oËekuje te veËeri: “VeËeras idem spavati kaoπto sam to Ëinio svake veËeri dosad. Nitko me netreba æaliti, ja ne æelim da ovo bude vrijeme tugova-nja s oæaloπÊenim licima. Evo kako ja gledam na tajtrenutak: moj posao je zavrπen. Sve je sreeno izmeumene i Boga. Na Nebu je moje svjedoËanstvo Ëisto.Spavat Êu samo trenutak, a iduÊi glas koji Êu Ëutibit Êe glas Isusa Krista koji Êe me probuditi i po-zvati da provedem vjeËnost s Njim na obnovljenoj Ze-


mlji. Umjesto da me æalite, treba biti obrnuto; ja tre-bam æaliti vas, jer vi morate ostati ovdje da se bo-rite u borbi vjere. Ja sam svoju borbu izvojevao.”

Za mene je bilo otkriÊe kad sam vidio kako ljubavprema Isusu Kristu i povjerenje u Njegovu RijeË moæeuËiniti da netko ovako razmiπlja. Njegove misli u po-sljednjim trenucima æivota nisu bile zaokupljene so-bom, nego drugima. PriËao mi je o svojoj obitelji, osupruzi s kojom se rastavio i o svoje dvoje djece. Izra-zio je radost πto se njegova supruga ponovo udala inaπla valjanog supruga koji Êe biti dobar otac nje-govom sinu i kÊeri. PriËao mi je i o svojim drugimroacima koje cijeni i voli.

Jedan od biblijskih tekstova koje sam mu na-mjeravao Ëitati bio je 2. Timoteju 4,7.8. U ovim red-cima apostol Pavao izjavljuje svoju vjeru uoËi smrti.Ali Sam me je predusreo, i prije nego πto sam sti-gao proËitati taj tekst, on se pozvao na te retke.

“Znate li”, rekao je Sam glasno razmiπljajuÊi, “kojimi je biblijski tekst danas najviπe znaËio? »esto samrazmiπljao o rijeËima apostola Pavla: ‘Plemenitu samborbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊ mije pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onajDan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meninego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.’”

Onda je, osvrnuvπi se na svojih dvadeset sedamgodina æivota, dodao: “Prvih dvadeset πest godina nisubile tako dobre. Ne bih ih æelio ponovo proæivjeti; aliova posljednja godina, kad sam naπao Isusa, bila jedivna godina. Volio bih ovu godinu proæivljavati uvi-jek.” Iako je to bila godina koju je proveo iza reπetakaÊelije smrti, æivio je s Kristom u srcu. To je bilo onoπto je uËinilo ovu godinu posebnom.

Poslije mi je protestantski kapelan ispriËao kakose toga poslijepodneva zaustavio da posjeti Sama unjegovoj Êeliji smrti. Zatekao ga je kako s Biblijom


u ruci leæi na svojem krevetu i gleda u betonski strop.KonaËno je uskliknuo: “Kapelane, ovo je divno mje-sto!” Kad ga je kapelan upitao πto je prouzroËilo ta-kve osjeÊaje u njegovom srcu, odmah je odgovorio:“Zato πto je ovo mjesto gdje sam pronaπao Isusa Kristakao svojeg Spasitelja.” Sam nije bio prvi Ëovjek kojije otkrio da prisutnost Isusa Krista moæe zatvor, pai Êeliju smrti, uËiniti divnim mjestom.

Osuenicima se ne dopuπta da se obuku na uobi-Ëajeni naËin za izvrπenje smrtne kazne. Sam je bioobuËen u jednostavnu bijelu koπulju, bez kravate, uzatvorske radniËke hlaËe plave boje s crvenom crtomsa strane, cipele i Ëarape. U dæepu koπulje imao jemali Novi zavjet u platnenom uvezu koji je stigao po-πtom upravo toga jutra. Predao mi je taj Novi zavjetupravo prije svoje smrti i ja Êu ga uvijek Ëuvati kaodragocjenost. Zajedno smo Ëitali iz Biblije mnoge re-tke kojih se on sjeÊao i koji su mu mnogo znaËili.Ponovno smo Ëitali obeÊanje o novoj Zemlji, o Isu-sovom ponovnom dolasku i mnoga druga obeÊanjakoja tako mnogo znaËe svakom krπÊaninu koji oËe-kuje Kristov skori dolazak.

Biblijski redak koji je Sam posebno cijenio bioje onaj u 1. Ivanovoj 5,14 koji sadræi rijeËi “po njegovojvolji”. Dok smo zajedno Ëitali ovaj redak, Sam je re-kao: “To je sve πto æelim. Sve πto je u skladu s Nje-govom voljom, bit Êe dobro za mene.” Tada mi je re-kao da je, otkad je pronaπao Isusa kao svojeg Spa-sitelja, provodio po pet sati svakoga dana prouËava-juÊi Bibliju. To znaËi da je, koliko je on to mogaopribliæno izraËunati, proveo dvije tisuÊe sati u prou-Ëavanju Boæje rijeËi. Nije onda Ëudo da Ëim je netkopoËeo citirati koji redak iz Biblije, Sam ga je napa-met dovrπio. Samo prije godinu dana ovaj je Ëovjekprvi puta uzeo Bibliju u svoje ruke. Ali buduÊi daju je duboko cijenio, sad mu je njezin nauk postao

potpuno jasan, a njezina su naËela promijenila nje-gov æivot.

KonaËno, u 19.25 sati Sam je rekao: “Znam dase veËeras namjeravate sa mnom moliti. UËinimo tosada.”

Joπ jednom me je preduhitrio — Ëinilo mi se daje uvijek bilo tako. Namjeravao sam se moliti s njimmalo prije dvadeset sati. Ali na njegovu molbu mo-lili smo se odmah. Tada nam se pridruæio i protes-tantski kapelan i tako smo nas trojica sjedili jedanpokraj drugoga. Obrativπi se kapelanu, zamolio samga: “Kapelane, povedite nas u molitvi; zatim neka semoli Sam, a ja Êu se moliti posljednji.” Kapelan jeodmah pognuo glavu i molio se lijepom molitvom ukojoj je zahvalio Bogu za divno krπÊansko iskustvoovoga mladog Ëovjeka koji je bio preobraæen Evan-eljem.

Joπ uvijek smo sjedili kad je doπao red na Samada se moli. Kapelan i ja smo se pitali πto namjeravauËiniti kad je ustao sa svoje stolice, ali on se jedno-stavno okrenuo i kleknuo na koljena ispred stolice.On nije razgovarao s Bogom sjedeÊi. Kleknuo sampored njega.

Poæalio sam πto sa sobom nisam imao diktafonda snimim rijeËi njegove molitve kako bi se i drugimogli osvjedoËiti u njegovu duboku vjeru i sigurnost,πto je bilo tako oËito i u tonu njegova glasa! Nje-gova molitva glasila je otprilike ovako:

“Dragi OËe, Ti znaπ da sam prije viπe od godinudana predao svoj æivot u Tvoje ruke. Niπta πto se do-godilo tijekom proπle godine nije promijenilo moj od-nos prema Tebi ni u Ëemu. Ni ono πto Êe se dogoditiveËeras neÊe promijeniti taj odnos; moj æivot je joπuvijek u Tvojim rukama. »ini s njim ono πto je Tvojavolja. I, Boæe, ja znam da Ti nikada ne pogrijeπiπ.Amen.”


Moram priznati da mi se bilo teπko moliti nakontako ganutljive molitve, ali sam dao sve od sebe. Kadasam ja zavrπio, Sam se ponovo molio jer je u prvojmolitvi neπto zaboravio. Ova druga molitva podsjeti-la me je u neku ruku na molitvu Stjepana, prvogkrπÊanskog muËenika. Sam se molio: “Gospodine, ne-moj uzeti za zlo ovim straæarima ono πto Êe veËerasuËiniti. Oni su na to primorani zbog onoga πto samja uËinio. Ako je to grijeh, Gospodine, pripiπi ga meni,i oprosti ga kao πto si mi oprostio sve ostale grije-he. Amen.”

To je bila ljubav, opraπtanje i razumijevanje kojeje Isus Krist stavio u njegovo srce. Mislio sam u sebikako sam svjedok plodova Ëuda obraÊenja u najne-obiËnijim okolnostima.

Kad smo ustali s molitve, Sam je otiπao k reπe-tkama razgovarati s Ëuvarima s druge strane. BuduÊida sam za trenutak bio zauzet razgovorom s kape-lanom, nisam obraÊao pozornost na njihov razgovorsve dok nisam Ëuo kako mu jedan straæar pokuπavacitirati Pavlove rijeËi iz 1. KorinÊanima 15: “I ako sesamo u ovom æivotu uzdamo u Krista, najnesretnijismo od sviju ljudi.” Sam je izrazio Ëvrsto uvjerenjeda ovo nije kraj i da imamo nadu u buduÊi æivot. Istraæar je bio krπÊanin pa je odgovorio ovim divnimobeÊanjem o uskrsnuÊu. Bilo je divno oËitovati duhvjere u naπim srcima u ovom Ëasu.

Jedna od Samovih posljednjih briga bio je Earlekojeg je upoznao s Kristom i koji je trebao biti po-gubljen tjedan dana nakon njega. Dok smo sjedili oËe-kujuÊi znak za usmrÊenje u 20 sati, nekoliko putaje spomenuo Earlea i Ëinjenicu da Êe toËno za tjedandana on biti u toj sobi. Rekao je: “To Êe vjerojatnobiti najteæi tjedan u Earleovom æivotu jer viπe neÊebiti mene da ga hrabrim.” On se paæljivo dogovorios nekoliko osoba da stupe u kontakt s Earleom tije-


kom iduÊeg tjedna kako njegova vjera ne bi klonulana kraju.

U 19.30 Ëulo se jako kucanje na vratima sobesmrti. Vrata su se otvorila i u Êeliju su uπla dva stra-æara. Donijeli su malu kutiju u kojoj se nalazio pri-bor za brijanje. Sam oËito nije znao da mu morajuoπiπati kosu i obrijati glavu za elektrodu. Kad su muto objasnili, njega je, Ëini se, uznemirilo πto trebabiti podπiπan na Ëudan naËin, ali je pokorno sjeo nastolicu. ©karama su odrezali dulje pramenove kose,a onda su ga oπiπali elektriËnim aparatom za πiπa-nje tako da elektroda moæe biti stavljena na golu koæu.Dok ga je jedan straæar πiπao, drugi je zavrnuo no-gavicu njegovih hlaËa da drugu elektrodu mogu pri-Ëvrstiti za nogu odmah iznad gleænja. Cijeli postu-pak trajao je oko pet minuta, nakon Ëega su nas tadva straæara napustila.

Neki drugi straæar objasnio nam je da u dvadesetsati Sam treba odloæiti svoje naoËale na stol gdje jejeo posljednji obrok i tada Êemo svi zajedno uÊi usobu smrti. Sam je zamolio straæara da ih zadræi akoje moguÊe do posljednjeg trenutka jer bez njih nevidi dobro. Straæar se za trenutak zamislio i ondaodgovorio da bi on to dopustio πto se njega osobnotiËe, ali da je dobio uputu da Sam mora ostaviti na-oËale na stolu. “Ne æeliπ mi zbog toga stvarati nepri-like, zar ne? Puno Êeπ mi pomoÊi ako postupiπ u skla-du s uputom koju sam dobio.” Sam se odmah slo-æio.

Mnogo puta tijekom posljednjih pola sata Samme je pitao koliko je sati, a ja sam stalno gledao nasvoj ruËni sat kako bih mu mogao dati tu vaænu oba-vijest. Minutu prije dvadeset uËinio je joπ jedan odsvojih Ëestih i promiπljenih pokuπaja da ublaæi na-petost rekavπi: “Nema mnogo ljudi na svijetu koji znajuda imaju joπ samo jednu minutu æivota. Ja se nala-


zim u jedinstvenoj situaciji.” Bili smo zaËueni nje-govom mirnoÊom da moæe davati ovakve izjave u tre-nutku kad bi se drugi jednostavno izgubili od stra-ha. Do samoga kraja ponaπao se s krπÊanskom paæ-njom prema nama koji smo bili s njim u ovom stra-πnom trenutku.

ToËno kad je otkucalo dvadeset sati, Ëulo se jakokucanje na vratima i zaËas su u sobi bila tri stra-æara. Protestantski kapelan krenuo je prvi prema vra-tima Êelije. Dogaaji su se odigravali tako brzo dasam jedva mogao vjerovati da se to doista zbiva. Po-πto je odloæio svoje naoËale na stol, Sam je slijediokapelana, a ja sam iπao posljednji. Dva straæara pratilasu Sama svaki s jedne strane i tako smo proπli krozteπka drvena vrata u sobu smrti.

Nisam toËno znao πto Êu tamo vidjeti. Iako samsmatrao da sam emotivno spreman na sve, u onatri sata koja smo proveli u tako ugodnom ozraËju,osjeÊajuÊi blizinu Boæjeg Duha, donekle sam zaboraviorazlog naπe nazoËnosti. U sobi smrti nalazilo se sedam-naest ljudi koji su sveËano promatrali dok smo miulazili. ElektriËna stolica nalazila se s naπe lijeve stra-ne, neπto uzdignuta na postolju. Mi smo se moralipopeti na to postolje i proÊi pokraj ruæne elektriËnestolice da bismo doπli u dio sobe gdje smo trebalistajati.

Protestantski kapelan je stao ispred elektriËne sto-lice i okrenuo se licem prema njoj. Sam je sjeo i stra-æari su ga odmah poËeli vezati. Proπao sam pokrajnjih i siπao da stanem pokraj kapelana.

Kapelan uvijek obavi kratku sluæbu u ovakvimprilikama ËitajuÊi 23. psalam i izgovarajuÊi molitvuOËenaπ. Elektrode su bile priËvrπÊene za Samovu gla-vu i noge; remenima je bio priËvrπÊen oko vrata, rukui nogu, a preko lica su mu stavili masku koja je li-Ëila na crnu zavarivaËku masku. Tada su straæari


stali nekoliko koraka unatrag. Iako kapelan nije za-vrπio molitvu OËenaπ, stao je jer je bilo jasno da neÊebiti vremena da je dovrπi.

©ef odjela dao je znak glavom. Njegov pomoÊnikkoji je stajao Samu s lijeve strane pritisnuo je dugmena zidu nakon Ëega je zazvonilo zvono u susjednojprostoriji. U iduÊem trenutku upalilo se svjetlo iznadelektriËne stolice, a struja je proπla kroz tijelo. »o-vjek na stolici nije pustio ni glasa. OËito je prvi elek-triËni udar milostivo onesvijestio Sama. Jedini zvukkoji se Ëuo u sobi bio je zvuk napinjanja svakog miπiÊaSamovog tijela pod udarom elektriËne struje. Iako jeËovjek bez svijesti, njegov organizam na taj naËin rea-gira na elektriËni udar.

Stajali smo, napeti, u tiπini. »inilo nam se da jeproπla Ëitava vjeËnost dok nije doπao lijeËnik i sta-vio svoj stetoskop na gole grudi Ëovjeka ispred nas.Poπto je nekoliko trenutaka sluπao, iskoraËio je una-trag bez rijeËi. Onda je kroz tijelo privezano za sto-licu ispred nas bio puπten joπ jedan elektriËni val,ponovno napinjuÊi svaki miπiÊ. Ponovno su proπledvije-tri minute duge kao vjeËnost. LijeËnik je ponovnopriπao i stavio stetoskop na Samove grudi. Poπto jepaæljivo sluπao, uspravio se i, pogledavπi πefa odjela,rekao: “Gospodine Alvise, kroz tijelo Tannyhilla pro-πla je dovoljna koliËina elektriËne struje i prouzro-Ëila njegovu smrt u 20 sati i 12 minuta.”

©ef odjela je rekao: “Hvala vam.” Vrata sobe suse otvorila i svi su brzo napustili prostoriju.

Poπto sam se vratio u Êeliju da uzmem svoj kaputi Bibliju, voen nagonom vratio sam se u sobu smrti.Svi su otiπli osim Sama. On je joπ uvijek sjedio nastolici. Remenje je bilo popuπteno i maska s njego-vog lica skinuta, te je izgledao kao da spava.

Ovaj prizor podsjetio me je na neke od Samovihposljednjih rijeËi koje mi je rekao upravo prije dva-


deset minuta. Primio me je za ruku i gledajuÊi meozbiljno u oËi, rekao: “Pastore, potraæit Êu vas nanovoj Zemlji.” Odgovorio sam: “Same, znam da Êeπbiti tamo, a i ja Êu Boæjom miloπÊu biti tamo.” Tadaje zavrπio: “Onda, zbogom. Vidimo se onoga jutra.”Tako smo zakazali ponovni sastanak, tako stvarnokao πto sam zakazivao mnoge druge sastanke u svo-jem æivotu. Dogovorili smo se da Êemo se naÊi nadrugoj obali, “onoga jutra”, kad svaki grijeh, bolest,smrt, bol i tuga zauvijek nestanu.

Onda je Sam zamolio: “Vratite se i recite onimakoji rade u Faith for Today da se nikada ne umoreu poslu koji rade, da se nikada ne obeshrabre usvojem radu za one koji propadaju. Ima mnogo ljudiu svijetu koji su kao ja; ljudi kojima je potrebno Evan-elje i koji Êe ga prihvatiti ako im se ono donese. Usvakom sluËaju recite im da nikad ne napuste posaokoji rade za Boga.”

Dok sam tako stajao i gledao njegovo mirno i bli-jedo lice, pognuo sam glavu i tiho se u sebi pomolioda Bog obilno blagoslovi tiho svjedoËanstvo ovoga ob-raÊenog æivota. SjeÊao sam se njegovih rijeËi: “Ne-mojte se nikada umoriti… Nemojte se nikada obes-hrabriti u svojem radu za one koji propadaju. Imamnogo ljudi u svijetu koji su kao ja; ljudi kojima jepotrebno Evanelje i koji Êe ga prihvatiti ako im seono odnese. U svakom sluËaju, recite im da nikadne napuste posao koji rade za Boga.”

Prije nego πto sam otiπao iz zatvora, priπao mi jeprotestantski kapelan i rekao da bi me htio pred-staviti πefu odjela. Poslije, u razgovoru sa πefom odjelarekao sam mu da mi nije bilo lako promatrati smak-nuÊe te veËeri, ali da mi je drago πto sam vidio daje Sam bio potpuno posveÊen Bogu. Dodao sam: “Pret-postavljam da ste ovakav prizor vidjeli mnogo puta ida on nije djelovao na vas kao na mene.”


Nikad neÊu zaboraviti odgovor πefa odjela: “Iakosam vidio mnoga smaknuÊa, nijedno nije bilo lako.»ini mi se da je ovo bilo najteæe.”

Kad sam te veËeri iziπao iz zatvora, hodao samulicama Columbusa oko dva sata dok je padao sni-jeg. KonaËno sam se vratio u hotel, ali nisam mogaoni pomisliti na spavanje; molio sam se i Ëitao dobardio noÊi. Stalno sam se prisjeÊao rijeËi kojima je Samzavrπavao svoja pisma, radujuÊi se πto ima nadu uvjeËni æivot: “Boæjom miloπÊu, Sam”.

Netko moæe zakljuËiti da je Samov kratki æivot,ispunjen nasiljem i nemirom, zavrπio konaËno prav-dom. Ali ja znam da je umro kao pobjednik nada-juÊi se vjeËnom æivotu po zaslugama Isusa Krista iNjegove prolivene krvi. Njegov glas se viπe ne Ëuje,ali divna promjena njegovog æivota dugo Êe biti svje-doËanstvo koje Êe privlaËiti muπkarce i æene k Spa-sitelju svih nas.

©to stvara tu promjenu?©to je potpuno promijenilo Ëovjeka koji je skoro

Ëitav æivot Ëinio zlo? Koja ga to sila ili poticaj moæepreokrenuti i promijeniti cjelokupno njegovo pona-πanje i pogled na æivot?

Takvo dostignuÊe zahtijeva viπe od jednostavneodluke da se Ëini ono πto je pravo. Mnogi su samoto uËinili, donijeli dobre odluke na novogodiπnju ve-Ëer, da bi ih pogazili i zaboravili prije nego πto jeproπao prvi tjedan. Kad se Ëovjek pokuπava sâm pro-mijeniti, æalosna iskustva pokazuju da su rezultatiu najboljem sluËaju samo privremeni.

Samova promjena karaktera Ëudesno je iskustvokoje stoljeÊima doæivljavaju krπÊani na samima sebii vide ga kod drugih. Mi krπÊani nazivamo to isku-stvo biblijskim izrazom: “novoroenje”. Isus je upo-


trijebio tu rijeË kad je jedne veËeri razgovarao s heb-rejskim voom Nikodemom.

Iako je Nikodem po vanjπtini izgledao dobar i bioduhovni voa svojeg naroda, nije bio spreman da Kristu njemu izvrπi promjenu. Isus je udario u korijenproblema kad mu je jednostavno rekao: “Valja ti senanovo roditi odozgo.” Nespreman da u tom trenut-ku prizna svoju duhovnu potrebu i da se podvrgnevelikim, Ëak revolucionarnim promjenama obraÊenja,æalostan je napustio UËitelja. Ali nije mogao zabora-viti poziv koji mu je uputio Krist, ni svoju unutraπnjuteænju da Mu se odazove. Postupno, tijekom iduÊetri i pol godine, njegov æivot se toliko izmijenio da jedoista postao novoroen. Prilikom Kristove smrti ja-vno je priznao da je Njegov uËenik i bez oklijevanjaje upotrijebio svoje bogatstvo da pomogne joπ neja-koj krπÊanskoj Crkvi.

Samov promijenjeni æivot bio je tiho svjedoËan-stvo stvarnosti njegovog duhovnog iskustva. Njegovnovi pogled na æivot i izmijenjeni æivotni ciljevi govo-re da je obraÊenje i danas tako stvarno kakvo je uvijekbilo. Biblija kaæe da ovo iskustvo ponovnog roenjaodozgo mora doæivjeti svaki Ëovjek ako æeli doÊi uBoæje kraljevstvo. Kao rezultat ovoga dinamiËnog du-hovnog iskustva, Sam je postao sasvim druga liËnost,i svi koji su ga poznavali mogli su posvjedoËiti o tojpromjeni. Pokretale su ga druge æelje, sklonosti, am-bicije, ciljevi i namjere. To je zapaæao svatko tko jes njim dolazio u dodir. On je bio doslovno novi Ëovjek,s novim namjerama, novim sklonostima i novom vo-ljom. Kao i svaki obraÊeni Ëovjek, on je bio novo stvo-renje, doslovno ispunjenje smjele biblijske tvrdnje:“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staroje nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17)

Netko je obraÊenje usporedio sa zaokretom od stoosamdeset stupnjeva na autocesti æivota. Povijest biljeæi

©TO STVARA TU PROMJENU? • 51

primjere bezbroj æivota koji su bili potpuno promije-njeni silom Gospodina Isusa Krista. Biblija spominjenekolicinu njih.

Primjerice, tamniËar u Filipima, obuzet strahomkad je vidio vrata zatvora otvorena Boæjom silom, us-kliknuo je Pavlu: “©to da Ëinim da se spasim?” Pa-vlov jednostavni odgovor sadræavao je neprolaznu is-tinu: “Vjeruj u Gospodina Isusa… pa Êeπ se spasititi i tvoj dom.” (Djela 16,31) Biblija kaæe da je tam-niËar povjerovao i da ga je apostol Pavao krstio nalicu mjesta. Odmah nakon svojeg obraÊenja tamni-Ëar se pobrinuo za rane svojih zatvorenika i zauzeose za njihove fiziËke potrebe — bio je to siguran do-kaz u njegovom vanjskom æivotu o unutarnjoj pro-mjeni srca. I apostol Pavao je zapazio te znakove ob-raÊenja, jer je i on proπao to isto duhovno iskustvona putu u Damask prije mnogo godina. On nije ni-kada zaboravio πto je za njega znaËilo kad je Isuspreuzeo vodstvo njegovog æivota. S autoritetom je mo-gao izjaviti da Ëovjek u Ëijem je srcu Krist postajenovo stvorenje, jer je to i sam proæivio.

Pitanje tamniËara u Filipima: “©to da Ëinim dase spasim?” postavlja se i danas mnogo puta. Ljudii danas smatraju, kao πto je smatrao taj Ëovjek unovozavjetno vrijeme, da spasenje ovisi o neËemu πtomi sami moæemo i moramo uËiniti.

Mnogi zakljuËuju da Êe onaj tko vodi Ëestit æivotbiti spaπen. Ali u Bibliji nigdje ne nalazimo izriËituzapovijed da vodimo Ëestit æivot i da Êemo na taj naËinzadobiti spasenje. Pavlov odgovor tamniËaru bio jekratak i neopoziv: “Vjeruj u Gospodina Isusa pa Êeπse spasiti ti i tvoj dom.” Prema biblijskom nauku spa-senje je tako jednostavno. Ako Ëovjek u svojem srcustvarno vjeruje u Gospodina Isusa, on je uËinio tajveliki, sudbonosni korak koji Êe ga konaËno dovestido Boæjega kraljevstva. Nitko ne moæe kupiti svoj ula-


zak u Nebo, nitko ga ne moæe zaraditi svojim dobrimdjelima. Spasenje je dar Isusa Krista svakoj duπi kojaGa prihvati kao svojeg Spasitelja.

Vaæno je shvatiti da Ëovjek ne treba popraviti svojæivot prije nego πto Êe prihvatiti Isusa za svojeg Spa-sitelja i Gospodina. Ljudi ne mogu promijeniti svojæivot svojom snagom. Iako je Sam mnogo puta po-kuπavao promijeniti svoj æivot, nije mogao. Donosioje mnoge izvanredne odluke, ali se uvijek vraÊao naiste zle putove æivota. »ini se da grijeh tako obuzmeËovjeka da ga on sam ne moæe svojom silom pobije-diti.

Iako nam se to moæda Ëini Ëudnim, Biblija nikadne kaæe da se mi trebamo popraviti, ostaviti grijehei onda predati svoj æivot Kristu. »injenica je da bitakav postupak bio potpuno nemoguÊ. Redoslijed jesasvim suprotan: Krist nas poziva da najprije doe-mo k Njemu, a onda nas uvjerava da Êe ostalo logiËnouslijediti.

Joπ kao djeËak volio sam sluπati kako vjernici ucrkvi pjevaju onu divnu pjesmu: “Ja idem takav ka-kav sam da Tebi svoje srce dam, jer zoveπ k sebigreπne sve; o Janje Boæje, evo me.” Jedini naËin danetko doe Kristu jest da doe takav kakav jest. Mine moæemo promijeniti svoju greπnu narav. Svi mipotpuno ovisimo o Kristu da u nama izvrπi promje-nu karaktera koju toliko æelimo.

Jeste li ikada zapazili kako u proljeÊe, s dolaskomnovog æivota u drvo, neki stari i suhi list koji se joπzadræao otpadne na zemlju? Kada doemo Kristu usvojem greπnom stanju, On nam daje Ëudotvoran noviæivot koji Ëini da naπi stari grijesi i navike otpadnukao beæivotno liπÊe. Taj novi æivot koji primamo odNjega struji naπim biÊem i Ëitav naπ svijet postajenov i lijep. Tada u vlastitom æivotu doæivljavamo is-tinitost Pavlovih rijeËi da Ëovjek s Kristom u srcu


postaje novo stvorenje. Na svoje veliko oduπevljenje,Sam je otkrio da je to istina.

Sam je otkrio, kao πto to mora otkriti svaki Ëovjek,da je najvaænije da doemo Kristu onakvi kakvi jesmo.Mi ne trebamo ni pokuπavati sebe promijeniti, veÊto moramo dopustiti Njemu buduÊi da smo sami ne-moÊni. Koliko je stoga vaæno zapamtiti da nas samoBog moæe promijeniti!

Kad se Ëovjekov æivot Ëudesno promijeni kao πtose promijenio Samov, mi kaæemo da se on obratio.©to zapravo mislimo kada upotrebljavamo ovaj struËniteoloπki izraz? Pokuπajmo ga analizirati i primijenitina svoje osobno iskustvo.

Ako bismo pokuπali raπËlaniti pojam obraÊenja,ispravno bismo zakljuËili da on sadræi dva glavna ele-menta: pokajanje i vjeru. Oba su ova osnovna elemen-ta od najveÊeg znaËaja za promjenu æivota.

Pokajanje je prijeko potrebno i mora prethoditiobraÊenju. Isus je uËio da je nemoguÊe da se Ëovjekspasi nepokajan. On je rekao: “©toviπe, ako se neobratite, svi Êete tako izginuti.” (Luka 13,3)

©to je Isus mislio kad je govorio o pokajanju? Je-dnostavno reËeno, pokajanje je svijest o tome kakvismo zapravo i osjeÊanje iskrenog æaljenja za uËinje-ne propuste. To znaËi da sebe poËinjemo gledati onakokako nas Bog vidi, pa kao posljedicu osjeÊamo vlastitunemoÊ i potrebu za Njegovom pomoÊi. Job je ovo is-kustvo saæeo rijeËima: “Po Ëuvenju tek poznavah tedosad, ali sada te oËi moje vidjeπe. Sve rijeËi svojezato ja poriËem i kajem se u prahu i pepelu.” (Job42,5.6)

Kad se Ëovjek vidi iz “Boæje perspektive”, on jasnozapaæa svoje jadno duhovno stanje i potrebu za po-moÊi s Neba. Apostol Pavao je to lijepo izrazio rijeËi-ma: “Sada se radujem; ne zbog toga πto ste postaliæalosni, nego zbog toga πto vas je ta æalost dovela k


obraÊenju… Æalost, naime, koja je po promisli i voljiBoæjoj, raa spasonosno i stalno obraÊenje…” (2. Korin-Êanima 7,9.10) Nema pokajanja bez iskrenog æaljenjazbog grijeha.

Ali ako se jedna osoba zaustavi na iskrenom æa-ljenju, a ne uËini iduÊi “korak vjere” u svojem isku-stvu obraÊenja, ona Êe biti doista æalosna. »ovjek nemoæe dugo æivjeti u æalosti, Ëak ni iskrenoj æalosti,a da se ona loπe ne odrazi na Ëitav njegov æivot. Boæjaje namjera da naπa æalost zbog grijeha bude samojedan korak na Njegovim ljestvama koje vode u Ne-bo. IduÊi korak zove se “vjera”.

Vjera je dobra, jaka rijeË, ali ako stoji sama zasebe, moæe vrlo lako postati besmislena. Da bi vjeraimala neko znaËenje, ona mora biti povezana s neËim— u svojem najviπem obliku s nekom osobom. Jamogu vjerovati u vas, svoje prijatelje, svoju supru-gu, svoju obitelj, svoju djecu i sliËno. KrπÊanima jedana uputa ne samo da imaju vjeru, nego da imajuvjeru u Isusa Krista koji je umro za njih na Golgoti.

KrπÊanska vjera je, prema tome, povjerenje u je-dnu Osobu, Gospodina Isusa Krista, koji je prvi nasljubio i platio cijenu naπih grijeha na kriæu Golgote.

Ovdje je krπÊanska vjera na djelu: “A bez vjerenemoguÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli pristupitiBogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagraujeone koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6) KrπÊanin je, da-kle, onaj koji osjeÊa ne samo svoju greπnost, nego ipotrebu za spasiteljskom silom koja je jaËa od nje-ga. Jednostavnom vjerom on je spreman prihvatitiËinjenicu da je Isus umro na golgotskom kriæu dabi platio cijenu za njegove grijehe. KrπÊanin prihva-Êa tu ærtvu u svojem vlastitom æivotu time πto vjerujeda je Isus umro za njega, i oslanja se na Krista damu oprosti grijehe i podari mu silu da ubuduÊe æiviispravnim æivotom. To se Ëesto naziva “vjerom koja


spaπava”, koja oËito vodi k spasenju. To je potpunopovjerenje i prihvaÊanje Isusa kao osobnog Spasite-lja i Otkupitelja od grijeha.

ObraÊenje, dakle, poËinje kad neka osoba uvidisvoju vlastitu greπnu narav i svoju potpunu nespo-sobnost da izvrπi stalnu promjenu svojega karakte-ra. ObraÊenje postaje stvarnost kad ta osoba vjeromprihvati Isusa, traæeÊi od Njega da On izvrπi tu pro-mjenu u njemu, koja se oËito ne moæe postiÊi ni nakoji drugi naËin. Tada Krist Ëini tu Ëudotvornu pro-mjenu. A Krist to Ëini za muπkarce i æene veÊ mno-go stoljeÊa. Trajna je istina: “Dakle, ako je tko u Kri-stu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo,nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) ObraÊenje, prema tome,znaËi osobni susret s Isusom Kristom koji jedini moæezauvijek promijeniti ljudsko srce.

Kako otpoËeti krπÊansko æivljenje?Kako neka osoba postaje novo stvorenje u Kri-

stu? Kako je Sam Tannyhill doæivio to iskustvo?Prvo, Sam je osjeÊao potrebu da njegov æivot bude

drukËiji nego πto je bio dotad. On je osjeÊao iskrenoæaljenje i gaenje prema svojem greπnom æivotu i æelioje prekinuti s takvim æivotom zauvijek. Nema sumnjeda je to naËin na koji poËinje svaki krπÊanski æivot.»ovjek doæivljava duboki osjeÊaj vlastite nemoÊi i pot-puno je nezadovoljan svojim padovima u proπlosti.ShvaÊajuÊi da mora postojati viπa sila koja mu mo-æe pomoÊi da vodi ispravan naËin æivota, Ëovjek sevjerom æeli uhvatiti za tu boæansku snagu. Kad touËini, Bog uvijek vrπi Ëudo obraÊenja u njegovom æi-votnom iskustvu. On otkriva da je postao druga osoba.

Nije lako nabrojiti korake koji slijede u krπÊan-skom æivotu, jer Boæji Duh ne vodi svakoga na pot-puno isti naËin. Ipak, krajnji rezultat u obraÊenom


i promijenjenom æivotu je isti. Ima sliËnosti, narav-no, u svim obraÊenjima. Nabrojimo nekoliko znaËajkikoje se oËituju u istinskom iskustvu “novoroenja”.

1. Svijest da je Isus umro na kriæu Golgote zavas i vaπe grijehe. BuduÊi da obraÊenje nije moguÊebez Gospodina Isusa Krista, obraÊena se osoba æelitemeljito upoznati sa Spasiteljem koji je umro za nju.“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedino-roenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje,veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Vi prihvaÊate onoπto je Krist uËinio za vas na Golgoti i primate Ga usvoje srce kao svojeg osobnog Spasitelja i Gospodi-na. To znaËi prihvatiti dogaaj s Golgote u vlastitomæivotu. Tada Êete osjeÊati da je “Isus umro za mene”.

2. Bit Êete iskreno æalosni zbog svih svojih grije-ha uËinjenih u proπlosti, pokajat Êete se zbog njih iokrenuti im lea u æelji da odsad vodite istinski krπ-Êanski æivot. Jednoj skupini vjernika iz novozavjet-nog vremena, koji su postavili pitanje: “©to Êemo Ëi-niti?” — apostol Petar je odgovorio: “Obratite se —reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krsti u imeIsusa Krista za oproπtenje grijeha…” (Djela 2,38)

3. Trebate i drugima reÊi da ste svoj æivot predaliKristu i da Njegovom silom pokuπavate æivjeti krπ-Êanskim æivotom. Isus je rekao: “Tko god mene pri-zna pred ljudima, priznat Êu i ja njega pred svojimOcem nebeskim.” (Matej 10,32) Pavao je pisao: “Akoustima svojim priznajeπ Isusa Gospodina i srcemsvojim vjerujeπ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bitÊeπ spaπen. Vjera srca postiæe pravednost, a prizna-nje usta spasenje.” (Rimljanima 10,9.10) Kad govo-rite drugima o svojoj novoj vjeri u Isusa, to Êe vamdati snagu da æivite krπÊanskim æivotom. Ovo osob-no svjedoËanstvo prirodna je i nezaobilazna poslje-dica pravog iskustva obraÊenja. Jer tko je stvarnonaπao Krista, ne moæe zatajiti drugima to svoje ot-

KAKO OTPO»ETI KR©∆ANSKO ÆIVLJENJE? • 57

kriÊe. Sam je svjedoËio svakomu s kim je mogao raz-govarati u zatvoru.

Jeste li poduzeli ove korake? Vidite li u sebi gre-πnika kojem je potrebno spasenje koje Isus daje?ShvaÊate li πto je Isus uËinio za vas na Golgoti? HoÊeteli Ga prihvatiti za svojeg osobnog Spasitelja kad sepokajete za svoje grijehe? Jeste li spremni priznatidrugima da se trudite æivjeti krπÊanskim æivotom zaNjega?

Svatko moæe prihvatiti KristaSam Tannyhill nije se obratio na nekom vjerskom

skupu gdje bi zajedno sa stotinama drugih krenuoprema propovjedaonici. On, zapravo, nikad nije pri-sustvovao bilo kakvom bogosluæju i imao je samo bli-jedu predodæbu o tome kako izgleda bogosluæje u crkviili evaneoski skup. Sam je pronaπao Isusa Kristakao svojeg Spasitelja usamljen u zatvorskoj Êeliji dokje Ëitao Bibliju i drugu krπÊansku literaturu.

»injenica je da svatko moæe prihvatiti Krista kaosvojeg Spasitelja na bilo kojem mjestu. Nije potrebnoda Ëekate neki veliki vjerski skup gdje se upuÊujejavni poziv prisutnima da prihvate Krista. Moæete Gaprihvatiti za svojega Spasitelja u tiπini vlastitog do-ma ili u uredu, kao πto je to Sam uËinio u samoÊisvoje Êelije. To moæete uËiniti upravo sada dok Ëita-te ove retke. Vanjske okolnosti nemaju utjecaja navaπe pomirenje s Bogom. Nije potrebno da budete ucrkvi ili na nekom javnom skupu gdje se drugi moleza vas. Predati svoje srce Isusu osobni je Ëin kojimoæete obaviti ma gdje se nalazili. To moæete uËinitiupravo sada ako æelite.

Moæda se pitate kako da to uËinite? Vaπe rijeËi inaËin nisu vaæni. Jedino πto je vaæno jest iskrenostvaπeg srca.


Sada bih æelio uputiti poseban poziv onima kojise æele predati Isusu. Pognite glavu, upravo sada, imolite se ovom jednostavnom molitvom: “Dragi OËenebeski, oprosti mi sve moje grijehe jer mi je iskre-no æao za svaki pojedini grijeh koji sam uËinio. Pri-hvaÊam Isusa za svojeg osobnog Spasitelja i prizna-jem Ga Gospodarom svojega æivota. Odsad æelim æi-vjeti za Njega. Pomozi mi da to i postignem. Ovo Temolim u Isusovo ime. Amen.”

Bog Êe uvijek Ëuti takvu molitvu i odgovoriti nanju. Ako se ovako pomolite s Ëistom vjerom, buditesigurni da vas je Bog Ëuo i da se sada cijelo Neboraduje πto se joπ jedan greπnik “vratio kuÊi”. Vi stesada dijete Boæje u pravom smislu te rijeËi.

Sada, poπto ste predali svoj æivot Kristu, buditesigurni da vam je Bog oprostio sve vaπe grijehe. Tose odnosi i na one najgore, one kojih se nikako neæelite sjeÊati, jer vam uspomena na njih donosi boli stid. Ti grijesi su potpuno oproπteni. Upravo sadaste oËiπÊeni, i stranica na kojoj je ispisan vaπ æivotu nebeskoj knjizi Ëista je i bijela. Nikada nemojte su-mnjati je li to tako ili nije, nego se sjetite obeÊanjaiz Biblije: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je oni pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas odsvake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Ako ste priznali,On vam je oprostio i neÊe vam viπe raËunati te gri-jehe. Vaπi grijesi su izbrisani zauvijek. On je to obeÊaoi vjerujte Mu, jer Bog uvijek dræi svoja obeÊanja.

Vi ste sada krπÊanin. U posebnom smislu vi steBoæje dijete. Posvojeni ste u nebesku obitelj, “da pri-mimo posinjenje” (GalaÊanima 4,5). Kao posvojeno di-jete, vi ste sada sunasljednik s Isusom Kristom sveslave Neba. Sada se imate Ëemu nadati, kao i Sam.Moæete se nadati domu u Boæjem kraljevstvu gdje Êeteuæivati u vjeËnom æivotu s Isusom i sa svim spaπe-nima.

SVATKO MOÆE PRIHVATITI KRISTA • 59

Naravno, doÊi Êe trenuci kada Êe vas Sotona is-kuπavati i pokuπat Êe vas sruπiti. Katkad Êe moædaËak i uspjeti, ali to vas ne smije obeshrabriti. Imaj-te na umu obeÊanje: “Nikakva kuπnja veÊa od ljud-ske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neÊe do-pustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, nego Êevam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je mo-æete pobijediti.” (1. KorinÊanima 10,13) Kad Sotonanavali s kuπnjama, uvijek traæite put k izbavljenju.Uvjerit Êete se da Bog uvijek dræi svoja obeÊanja ida Êe put k izbavljenju uvijek biti otvoren.

Biblija ne uËi da Ëovjek prestaje voditi borbu sgrijehom u trenutku kad je postao krπÊanin. Ta Êeborba trajati sve dotle dok se jednog dana ne nae-mo spaπeni u Boæjem kraljevstvu. Ali Biblija uËi daimamo na raspolaganju boæansku snagu kojom mo-æemo izbjeÊi vlast grijeha.

Ako moæda uËinite grijeh, odmah traæite od Bogaoprost i zatim ustanite i nastavite svoj hod premaNjegovom kraljevstvu. On Êe vam dati snagu da pobi-jedite Zloga, snagu da pobijedite grijehe za koje stemislili da ih nikada neÊete moÊi pobijediti. Na taj ÊenaËin vaπ æivot biti æivot neprestanog zahvaljivanjaBogu za pobjede koje ste izvojevali.

Uvijek sam smatrao da me je Bog doveo u vezusa Samom Tannyhillom s odreenim ciljem. Mislimda je jedan od njih bio da budem svjedok radosti imira koji je Samu donijelo prihvaÊanje Krista u po-sljednjim mjesecima njegovog æivota. Ali isto tako sma-tram da postoji i πiri cilj: da mogu ispriËati ovaj do-gaaj drugima, tako da mnogi budu osvjedoËeni ka-ko Bog moæe uËiniti za njih ono isto πto je uËinio zaSama. Jer ako Bog moæe tako slavno otkupiti æivotjednog ubojice, moæe spasiti svakog Ëovjeka.

On sigurno moæe i vas spasiti od vaπih grijeha,velikih i malih. HoÊete li Mu dopustiti da to uËini?


Documents

William A. Fagal TRI POSLJEDNJA SATA...Stvari se nisu ni izbliza razvijale onako kako je Sam zami„ljao. On nije ni slutio da æe ga konobari-ca prepoznati, a kamoli da æe ga osloviti