GEODEZIJA I PROSTORNE INFORMACIJE Geodezija ili zemljomjerstvo je znanost o izmjeri Zemljine povrine te izradi planova i karata, odnosno izradi baza prostornih podataka. Tragovi praktine geodetske djelatnosti nalaze se u najranijim vremenima antike. Mjerenje pojedinih zemljinih estica i raunanje njihovih povrina dovelo je do izuavanja likova u ravnini i dalo poticaj za studij geometrije i aritmetike. S vremenom su se zadaci proirili i na odreivanje oblika i dimenzije Zemlje. Razvojem znanosti i tehnologije mijenja se i geodetska mjerna oprema, na taj nain javljaju se i nove metode izmjere, a time i nova podruja geodezije.

Geodetska izmjera Geodetska izmjera je prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka geodetskim metodama. Geodetske metode su takve metode prikupljanja, obrade i prikazivanja podataka koje su svojstvene geodeziji, odnosno njezinim granama: primijenjenoj geodeziji, pomorskoj, satelitskoj i fizikalnoj geodeziji, kartografiji, fotogrametriji i daljinskim istraivanjima, te geomatici. Najei su oblici prikupljanja podataka u geodetskoj izmjeri neposredno prikupljanje - mjerenjem geodetskim instrumentima ili posredno prikupljanje - mjerenjem snimaka. Pri obradi prikupljenih podataka danas se sluimo raunalima. Prikupljeni podaci dalje se obrauju i postaju dijelovi raznih prostornih informacijskih sustava. Rezultati izmjere najee se prikazuju na planovima i kartama.

PROSTORNE INFORMACIJE Prostorne informacije ine podaci, kako oni dobiveni izmjerom, tj. prostorni podaci, tako i oni koji su prikupljeni ili odreeni na druge naine prilikom neke izmjere, tzv. atributni podaci. Prostorne podatke ine koordinate toaka koje su odreene izmjerom na terenu, a kojima su definirani razliiti objekti (katastarske estice, kue, ceste, mostovi itd.). Atributni podaci su opisne karakteristike tih objekata (na pr. broj katastarske estice, kultura katastarske estice, broj kue, itd.).

PODJELA GEODEZIJEGeodezija se dijeli na slijedee grane: Primijenjena geodezija Pomorska, satelitska i fizikalna geodezija Kartografija Fotogrametrija i daljinska istraivanja Geomatika

Primijenjena geodezija Primijenjena geodezija se bavi mjerenjima manjih dijelova Zemljine povrine radi njenog grafikog prikaza u ravnini, odnosno izrade planova (karata krupnog mjerila), tj. izrade katastarskih ili topografsko-katastarskih planova. To je tzv. praktina geodezija. Takoer obuhvaa i inenjersku geodeziju koja se bavi geodetskim radovima pri projektiranju, gradnji i kontroli prometnica, mostova, tunela i raznih drugih graevinskih objekata.

Pomorska, satelitska i fizikalna geodezija Pomorska geodezija se bavi radovima na moru, tj. izmjerom morskog dna. Satelitska geodezija se bavi uspostavom osnovnih geodetskih mrea koje slue za daljnju detaljnu izmjeru terena. Fizikalna geodezija se bavi izmjerom u svrhu odreivanja oblika i dimenzije Zemlje.

Kartografija Kartografija je geodetska disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom i prouavanjem karata. Na kartama se, za razliku od planova, prikazuju vei dijelovi Zemljine povrine te treba uzeti u obzir i njenu zakrivljenost. Geodetskih karata ima razliitih vrsta: - topografske, - tematske, - turistike,. Primjenom raunalne tehnologije razvila se digitalna kartografija, a karte se znatno bre izrauju kompjuterskim programima.

Fotogrametrija i daljinska istraivanja Fotogrametrija je metoda izmjere pri kojoj se u osnovi upotrebljavaju snimci terena ili nekih objekata na Zemlji, bilo snimljeni iz zraka (aviona), bilo sa Zemlje. Stvaranjem modela terena ili objekata pomou parova njihovih snimaka u autografu ili na zaslonu raunala, moe se taj teren mjeriti i izraditi odreeni plan ili karta, odnosno grafiki trodimenzionalni prikaz nekog objekta. Daljinskim istraivanjima nazivamo upotrebu snimaka snimljenih iz daljine ( iz zraka ili svemira) raznim tehnikama snimanja i mjerenja.

Oblik i veliina Zemlje Pri prikazivanju povrine Zemlje na ravnini, odnosno na planovima ili kartama javit e se dva pitanja: 1. Kakvog je oblika i veliine Zemlja? 2. Kako e se njena povrina prikazati na ravnini plana? Ad 1) Zemlja je nepravilnog oblika. Ako se zamisli morska povrina produena ispod svih kontinenata, dobit e se neprekinuta zatvorena povrina koja se naziva nivo ploha mora, a tijelo koje ona zatvara GEOID.

Aproksimacija oblika Zemlje Geoid se za potrebe izmjere i izrade planova i karata aproksimira rotacijskim elipsoidom koji nastaje rotacijom elipse meridijana oko krae, polarne osi. Veliina elipse se izabere tako da to manje odstupa od plohe geoida. Odreivanje dimenzija rotacijskog elipsoida izvreno je vie puta, a na temelju podataka mjerenja na Zemljinoj povrini. Na teritoriju nae drave osnova za izmjeru je bio elipsoid dimenzija Bessela od 1841. god., a sada je elipsoid GRS80.

Rotacijski elipsoidDimenzije Besselovog elipsoida: a= 6 377 397,155m b= 6 356 078,963m Dimenzije elipsoida GRS80: a=6 378 137,000m b= 6 356 752,314m

Preslikavanje Zemlje na ravninu Ad 2) Kako je Zemlja oblo tijelo-elipsoid- njena se povrina preslikava na ravninu plana ili karte putem tzv. projekcije. Projekcija znai prikaz neke zakrivljene plohe na ravnini ili nekoj drugoj plohi koja se moe bez deformacija razviti u ravninu, po nekom matematikom zakonu. U sluaju izrade geodetskih planova i karata, projekcija znai prikaz dijela plohe Zemlje na ravnini plana ili karte.

PROJEKCIJE PREMA IZBORU PLOHEZemlja se preslikava po zakonima ortogonalne ili centralne projekcije na ravninu ili tijelo, iji se plat moe razviti u ravninu. Prema izboru plohe na koju se Zemlja preslikava, dijele se projekcije na: perspektivne kod kojih se preslikava na ravninu, konusne kod kojih se preslikava na plat konusa (stoca), cilindrine kod kojih se preslikava na plat cilindra (valjka).

Projekcija Zemlje na razliite plohe

Princip cilindrine i konusne projekcije

Zemlja se preslikava na plat valjka

Zemlja se preslikava na plat stoca

Projekcije s obzirom na karakter deformacija

Zemlja se kao oblo tijelo ne moe ni u kom sluaju preslikati bez deformacija. S obzirom na karakter deformacija projekcije se dijele na: ekvivalentne projekcije sauvana jednakost povrina na Zemlji i planu, konformne projekcije sauvani kutovi izmeu linija na Zemlji i njihovih slika na planu, openite projekcije kod kojih ne postoje navedena svojstva. Deformacije su to vee, to se na odreenu plohu preslikava vea povrina Zemlje.

Gauss-Krgerova projekcija Za geodetske planove i karte krupnog mjerila nae drave usvojena je konformna projekcija Zemlje aproksimirane Besselovim rotacijskim elipsoidom na 2 eliptina valjka, koji diraju Zemlju po 15 i 18 meridijanu, tzv. GaussKrgerova projekcija. Podruje preslikavanja obuhvaa tri stupnja (3) geografske duine za svaki valjak. Dodirni meridijan se u projekciji preslikava u x-os dravnog koordinatnog sustava.

Preslikavanje elipsoida na plat valjka u GaussKrgerovoj projekciji

Dravni koordinatni sustavi Gauss-Krgerove projekcije

Dravni koordinatni sustaviAko se zamisli da se plat valjka razvije u ravninu, onda se slike 15 i 18 meridijana preslikavaju u x-os, a projekcija ekvatora je y-os dravnog koordinatnog sustava.

Geodetska mjerenja Da bi se izradilo planove ili karte odreenog podruja najprije treba provesti mjerenja tog dijela Zemljine povrine. Mjerenja se izvode upotrebom razliitih geodetskih instrumenata i pribora. U geodeziji su osnovna slijedea mjerenja: 1. linearna mjerenja: mjerenja duina mjerenja visinskih razlika 2. kutna mjerenja: mjerenje horizontalnih kutova mjerenje vertikalnih kutova

Jedinice za mjerene veliine Jedinica za mjerenje duljina je metar (m). Postoje stari analogni planovi koji su prikazani u hvatnom sustavu za koji vrijede odnosi: 1 hvat = 1,896 m 1 stopa = 1/6 hvata 1 palac = 1/12 stope 1' crta = 1/12 palca Jedinice za mjerenje povrina: kvadratni metar (m) ar (a) = 100 m hektar (ha) = 10 000 m 1hv = 3,5966 m 1 jutro = 1600 hv

Mjerenje duina i kutova Mjerenje duina moe biti: mehaniko mjerenje vrpcom elektrooptiko suvremenim mjernim instrumentima elektrooptikim principom Mjerenje kutova se izvodi razliitim geodetskim instrumentima, a nekada je osnovni mjerni instrument za ta mjerenja bio teodolit. Jedinica za mjerenje kutova je 1.

Kvaliteta mjerenja U postupku mjerenja bilo koje veliine sudjeluje mjeritelj, koristei odreeni mjerni instrumentarij, a pri tome se nalazi u odreenim vanjskim uvjetima. Na kvalitetu mjerenih veliina tada utjeu: 1. osobne pogreke mjeritelja, 2. instrumentalne pogreke, 3. pogreke zbog vanjskih utjecaja. Kako se pri izvoenju geodetskih mjerenja uglavnom ne zna prava vrijednost mjerene veliine, potrebno je izvesti vie mjerenja od neophodnih, da bi se mogla provesti procjena mjerne vrijednosti.

Procjena mjerne vrijednosti U praksi bi se moglo izvesti veoma mnogo mjerenja iste veliine ali se to uglavnom svodi, ovisno o potrebnoj tonosti, na nekoliko mjerenja. Procjena mjerne vrijednost neke veliine odreuje se tada iz izraza: L = li /n gdje je li mjerena veliina, a n broj ponovljenih mjerenja. Odstupanje pojedinog mjerenja od procijenjene mjerne veliine je: vi = L - li

Vrste odstupanja Odstupanja vi mogu varirati, pa su neka malih iznosa te se prihvaaju kao realna i nazivaju se sluajnim pogrekama, a neka su nedozvoljeno velika i smatraju se grubim pogrekama. Mjerenja koja su grubo pogrena ne koristiti se u procijeni mjerne veliine. Pojava grubih pogreaka je najopasnija u postupku mjerenja te mjerenja treba tako organizirati da je njihovo otkrivanja to sigurnije. Osim navedenih pogreaka mjerenja, postoje i sustavne pogreke, koje se mogu otkriti i eliminirati iz konane mjerne veliine.

Tonost i preciznost mjerenja Kod ocjene kvalitete mjerne veliine govori se o tonosti i preciznosti. Tonost procijenjene mjerene veliine govori o tome koliko se ona pribliila pravoj vrijednosti. Eliminacijom grubih i sustavnih pogreaka, upotrebom kvalitetnog instrumentarija, savjesnim i paljivim mjerenjem pod povoljnim vanjskim uvjetima tonost procijenjene mjerne veliine se poveava. Vea preciznost znai da se ponovljena mjerenja iste veliine meusobno manje razlikuju. Velika preciznost ponekad ne znai velika tonost. Da bi poveali tonost mjerenja potrebno je za svaku mjerenu veliinu provesti i neovisna kontrolna mjerenja.

Detaljna izmjera terena Krajnji produkt detaljne izmjere terena je grafiki prikaz mjerenog podruja, odnosno geodetski plan. Ovisno o svrsi za koju je potreban taj grafiki prikaz, mjerenja se razlikuju po tonosti i obimu. Koliina posla koja je ukljuena u mjerenje ovisi o sljedeim faktorima: veliini podruja koje se mjeri, vrsti terena (otvoreno ili ume, vegetacija, izgraenost, nagib terena i sl. ) dobu godine i vremenskim uvjetima, kvaliteti postojeih planova, iskustvu strunjaka koji sudjeluju u izmjeri.

Metode detaljne izmjere Razlikujemo nekoliko metoda detaljne izmjere terena, a to su: Tahimetrijska metoda tom metodom se mjere relativne polarne koordinate, tj. horizontalni i vertikalni kut i duina od geodetskih toaka na terenu do nepoznatih detaljnih toaka ije koordinate y, x i z treba odrediti. Geodetske toke su stabilizirane toke na terenu s odreenim koordinatama a ima ih nekoliko vrsta: trigonometrijske toke, poligonske toke, GPS toke.

Automatska mjerna stanica za tahimetrijsku izmjeru

Tahimetrijska metoda detaljne izmjere

A 1 2

d1

4 B

3

Luni presjek Metodom lunog presjeka se mjerenjem od dviju poznatih toaka do nepoznate toke odreuju koordinate y i x nepoznate toke. Detaljne toke se dakle odreuju samo horizontalno. Ovaj postupak je vrlo jednostavan i ne zahtijeva skupi instrumentarij, ve se moe izvesti s mjernim vrpcama, ali je prikladan samo na ravnom terenu.

Luni presjek

A

d1

1

2

d2

4 B

3

GPS metoda GPS metodom izmjere se direktno na terenu odreuju koordinate y, x i z detaljnih toaka.

Fotogrametrijska metoda Fotogrametrijska metoda detaljne izmjere znai mjerenje na modelu terena koji se dobije pomou avionskih ili terenskih snimaka nekog podruja u posebnom instrumentu - autografu, ili na zaslonu raunala. Oprema za fotogrametrijsku metodu izmjere je veoma skupa pa se investicija u nju isplati samo ako su u planu detaljne izmjere velikih podruja. Stoga se ova metoda najvie koristi za izradu topografskih karata.

Geodetski planovi i karte Geodetski plan je nedeformirani prikaz manjeg dijela Zemljine povrine i detalja koji se na tom zemljitu nalaze na ravnini u odreenom mjerilu. Svi detalji na planu su zadrali isti meusobni odnos i oblik kao to ga imaju u stvarnosti samo su umanjeni. Za razliku od planova, na kartama je prikazano vee podruje, pa je to smanjeni, deformirani i generalizirani prikaz dijela Zemljine povrine na ravnini. Reljef terena (konfiguracija) se na planovima i kartama prikazuje izohipsama (slojnicama).

Podjela geodetskih planova i karata Geodetski planovi mogu biti: - katastarski planovi, - topografski planovi, - topografsko-katastarski planovi, - inenjerski planovi, - tematski planovi. Karta ima veoma mnogo vrsta, a najee su u primjeni topografske, tematske, statistike, pomorske, politike itd. U novije vrijeme geodetske planove i karte dijelimo i na analogne i digitalne. Analogni (realni) planovi i karte su oni izraeni na papiru, a digitalni (virtualni) su oni izraeni nekim raunalnim programom i prikazani na zaslonu raunala.

OSNOVNI ELEMENTI PLANOVA I KARATA 1. ORIJENTACIJA 2. KORISTAN PROSTOR 3. MJERILO 4. SADRAJ 5. MARGINE 6. STANDARDI I KVALITETA 7. PROJEKCIJA

Orijentacija i koristan prostor

Dimenzije korisnog prostora planova razliitih mjerilaMjerilo plana Korisni prostor plana po x osi [cm] 50 50 50 60 60 po y osi [cm] 75 75 75 90 45 Korisni prostor u mjerilu po x osi [m] 250 500 1000 1500 3000 po y osi [m] 375 750 1500 2250 2250 Veliinal i s t a x / y P o v r i n a l i s t a u

m

j

e

r

i

l

u

[

c

m

]

[

h

a

]

1

:

5

0

0

59/84 59/84 59/84 73/102 73/51

9,375 37,5 150,0 337,5 675,0

1:1000 1:2000 1:2500 1:5000

Mjerilo planova i karata Mjerilo daje odnos izmeu duljine duine na planu ili karti i njene stvarne duljine na terenu. Na izbor mjerila uglavnom utjee: povrina zemljita koje se mjeri, namjena plana ili karte, veliina katastarskih estica i veliina objekata kao i njihova meusobna udaljenost, tonost koja se oekuje za budui plan, oekivano naknadno popunjavanje plana pri odravanju (da li su este promjene na terenu), karakter reljefa, osigurana financijska sredstva.

MJERILOK R U P N O

PRIKAZANO PODRUJE malo veliko

P

O

T

P

U

N

O

S

T S I M B O L I Z A C I J A

I

N

F

O

R

M

A

C

I

J

A

velika mala

malo generalizirano puno generalizirano

SITNO

Primjer mjerila: 1:1000 U ovom primjeru 1 izraava broj duinskih jedinica na planu, a 1000, broj istih tih jedinica u prirodi. Najea mjerila analognih planova u R. Hrvatskoj: 1: 500, 1:1000, 1:2000, 1:2500, 1:5000. Mjerila starih grafikom izmjerom izraenih planova: 1:2880, 1:1440, 1:2904. Najea mjerila analognih karata u R. Hrvatskoj su: 1:5000, 1:25000, 1: 50000.

Poveanjem mjerila, poveava se kvaliteta plana, ali se poveava i koliina svih poslova vezanih uz izradu plana: pri izmjeri: vei broj detaljnih toaka, due trajanje izmjere, stroe kontrole, vei broj skica, pri kartiranju: vei broj detaljnih toaka, due kartiranje, vie kontrola, vie objekata snimljenih jednom tokom, vie topografskih znakova, pri crtanju (printanju): vie listova planova.

Pri izboru mjerila treba napraviti kompromis izmeu tonosti planova i trokova njihove izrade.

Sadraj planova i kartiSadraj plana ili karte ovisi o vrsti plana ili karte pa se po sadraju oni meusobno najvie i razlikuju. Tako je sadraj: katastarskog plana: katastarske estice, izgraeni objekti na njima, brojevi katastarskih estica te granice kultura i administrativne granice (opina, upanija, drava), topografskog plana: svi prirodni i izgraeni objekti, reljef, vode, vegetacija, topografsko-katastarskog plana: kombinacija prethodno spomenutih sadraja, inenjerskog plana: isto kao i topografskog plana ali sa svim pojedinostima. tematskog plana (karte): prikaz odreene teme (zgrade, komunikacije i sl.)

Sadraj karata Razliite vrste karata se upravo po svom sadraju najvie razlikuju, pa tako: Topografske karte sadre velik broj informacija o mjesnim prilikama podruja koji prikazuju koje se odnose na naselja, prometnice, vode, zemljine oblike, vegetaciju itd. Tematske karte daju prikaz najrazliitijih tema iz prirodnog i drutvenog podruja koje su neposredno vezane uz prostor koji prikazuju. Odreena tema je prikazana s posebnom vanou. Statistike karte prikazuju pojave ili stanja obuhvaena statistikim popisima koja se najee odnose na administrativne jedinice. Politike karte prikazuju dravne ili administrativne podjele.

Razlikovanje sadraja na planovima i kartama Za razlikovanje razliitih sadraja na planovima i kartama glavno sredstvo su boje, zatim nazivi i skraenice naziva, brojevi te znakovi. boje: smea reljef zelena vegetacija crna izgraeni objekti crvena prometnice plava - vode Kod digitalnih planova i karata se koristi vie razliitih boja jer je primjena jednostavna. nazivi, brojevi i znakovi: nazivi ulica, rijeka i sl., brojevikat. estica, kua i sl. znakovi geod. toaka, malenih objekata i sl.

Znakovi na planovima i kartama

Margine plana ili karteMargine geodetskog plana ili karte su prostor lista izvan korisnog prostora

R. Hrvatska

K.O. ernomerec

5J22 -34-1

GEODETSKI FAKULTET

Mjerilo 1:1000 Ekvidistancija 1m

Izradio: Zavod za kartografiju

Margine plana ili karte Na marginama plana ili karte se nalaze dodatne informacije potrebne za razumijevanje i interpretaciju plana ili karte, a to su: Drava i upanija, naziv plana ili karte ( na pr. ime katastarske opine koju prikazuje), opa oznaka (nomenklatura), rubne koordinate, mjerilo, ekvidistancija, metoda izmjere, datum izmjere i izrade, naziv tvrtke itd. Podaci na marginama plana ili karte se razlikuju ovisno o njihovom mjerilu i vrsti, odnosno sadraju koji prikazuju.

Kvaliteta planova i karataKvaliteta, prije svega tonost mnogo je vanija za geodetske planove, prije svega katastarske planove, jer se iz njih odreuju mnogi veoma vani prostorni podaci, kako za pojedince, tako i za dravu. Kvaliteta odnosno tonost geodetskih planova nekada se definirala njihovim mjerilom. Mjerilu se prilagoavala tonost izmjere koja je trebala zadovoljiti propisane standarde. Kvaliteta geodetskih planova i karata definirana je s vie parametara, a to su: 1.Porijeklo podataka iz kojih su izraeni 2.Poloajna tonost prostornih podataka 3.Tonost atributa 4.Kompletnost podataka 5.Logina konzistentnost 6.Vremenska tonost (aurnost)

Porijeklo planova i karti Porijeklo planova i karata je vrlo vana informacija u sagledavanju njihove kvalitete. Porijeklo planova i karata govori o izvornim materijalima i metodi njihove izrade. Pri izradi digitalnih katastarskih planova treba znati kako su izraena; je su li izraeni digitalizacijom starih analognih planova ili novom detaljnom izmjerom. Ako su izraeni digitalizacijom analognih planova, onda je njihova tonost jednaka ili jo manja od tih analognih planova, a ako su izraeni novom detaljnom izmjerom, onda je njihova tonost znatno vea, s obzirom na suvremene postupke mjerenja visoke kvalitete. Zbog toga je pri prikupljanju digitalnih podataka vano zapisati izvore i postupke: kako je digitalizirano i iz kojih dokumenata, kada su podaci sakupljeni, tko ih je sakupio, koji su postupci koriteni u prikupljanju podataka, tonost rezultata raunanja.

Poloajna tonost Poloajna tonost je definirana priblienjem poloajnih podataka (koordinata) istinitoj vrijednosti. Tonost podataka prikupljenih s analognih planova ovisi o: - mjerilu, - tonosti geodetske osnove, - metodi i tonosti izmjere i kartiranja, - kvaliteti crtaeg materijala na kojem je plan izraen, - savjesnosti i panji operatera koji radove izvode i dr. Tonost mjerenja na planovima je oko debljine linije na planu, ili 0.2mm, ali stvarni iznos ovisi o mjerilu plana. Tonost digitalnih planova izraenih novom izmjerom ovisi o tonosti te izmjere.

Tonost atributa Atribute se moe definirati kao injenice o nekom mjestu, skupu mjesta ili objektu na povrini Zemlje. Atributi slue za razlikovanje jednog mjesta ili objekta od drugog. Tonost (sigurnost) atributnih podataka se definira kao priblienje atributnih podataka istinitim. Treba naglasiti da se atributi ee mijenjaju nego prostorni podaci. Tonost atributa se mora analizirati na razliite naine, ovisno o prirodi podataka, a moe se klasificirati i mjeriti u obliku postotka ispravnih.

Nesigurnost atributa

Bilo koji atribut moe biti nesiguran (npr.nesigurnost odreivanja naina iskoritenja odreenog dijela Zemljine povrine zbog este promjene kultura na zemljitu). Mnogo razliitih nesigurnosti utjee na atribute osobito kad je postupak pridruivanja atributa mjestima ili objektima dug i sloen. Atributi se mogu podijeliti na: kvalitativne (nazivi, kulture, i sl.) kvantitativne (povrine, brojevi i sl.)

Kompletnost podatakaKompletnost podataka je kljuni element koji e osigurati kvalitetu. Osnovno to se odnosi na kompletnost je ne isputanje podataka. Definirati se moe: kvantitativna kompletnost odnosno koliina podataka kvalitativna kompletnost odnosno prikladnost podataka Kompletnost znai da su svi potrebni podaci ukljueni u izradi plana ili karte odreene vrste te e oni po svojim karakteristikama udovoljavati potrebama korisnika. Naime, moe se desiti da efekti pravila selekcije, generalizacije i razliitih mjerila dovedu do nekompletnosti podataka.

Procjena nepotpunosti Na potpunost podataka djelomino se utjee za vrijeme prikupljanja podataka i daljnjeg izvoenja novih skupova podataka. Nepotpunost moe nastati zbog gubitka podataka za vrijeme prijenosa ili neodgovarajuih postupaka korisnika. (Npr. izraena je digitalna karta na kojoj je prikazana mrea cesta koje su kvalificirane po vrsti. Ako su neke ceste pogreno pridijeljene, npr.u 1. red umjesto u autocestu, novostvoreni skup podataka gdje su prikazane autoceste biti e nepotpun zbog tog pogrenog pridjeljivanja). Na nepotpunost takoer utjee i poloajna tonost. (Npr. ako se stvara novi skup podataka u koji ulaze samo poligoni s veom povrinom od minimalne, neki poligoni mogu biti izbrisani zbog poloajne netonosti).

Logina konzistentnostLogika konzistentnost se bavi logikim pravilima strukture i atributa prostornih podataka i opisuje usklaenost nekog podatka sa ostalim podacima u skupu. Logina konzistentnost se odnosi na internu konzistentnost strukture podataka. Postavljaju se pitanja da li su podaci u skladu definirane strukture, tj.:

ako su poligoni, da li su zatvoreni, da li postoji samo jedna oznaka unutar poligona, da li su vorovi svugdje gdje se linije kriaju?

Vremenska tonost Vremenska tonost govori o tome da li su podaci aurirani, tj. da li su unijete sve promjene koje su se desile na terenu. Promjene podataka mogu se deavati u nekim situacijama vrlo brzo, naroito atributnih podataka, te ih je potrebno kontinuirano registrirati. Ako se prostorni podaci prikupljaju s katastarskih planova onda treba biti svjestan da oni mogu biti vrlo stari, odnosno nepotpuni, ako se koriste planovi stare grafike izmjere.

Standardi geodetskih planova i karataDa bi planovi i karte bili upotrebljivi, moraju korektno prikazivati entitete realnog svijeta geometrijski i geografski, a da bi omoguili odreeni stupanj mjerljivosti. Standardi definiraju strukturu i upotrebu informacija s analognih i digitalnih planova i karata (pravilnici, upute, kartografski klju). Standardima se utvruje izgled, kvaliteta, izrada i testiranje geodetskih planova. Izgled i izrada planova i karata propisani su pravilnicima, uputama i kartografskim kljuem, kvaliteta je definirana s nekoliko prethodno navedenih parametara, a da je stvarno sve tako, provjeravaju odreene institucije, koje verificiraju izraene planove ili karte.

Katastarski planoviKatastarski plan je grafiki prikaz s podacima o poloaju, obliku, nainu koritenja i namjeni katastarskih estica. Katastarska estica je dio zemljita katastarske opine, odnosno katastarskog podruja na moru, omeena granicama koje odreuju pravni odnos na zemljitu te granicama naina koritenja i namjene zemljita. Katastarska estica je osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina. Svaka katastarska estica ima svoj broj unutar jedne katastarske opine. Katastarska opina u pravilu obuhvaa podruje jednog naseljenog mjesta s pripadajuim zemljitem, ali tako da se sve zemljite nalazi na podruju nadlenosti jednog zemljino knjinog suda.

Naini koritenja zemljitaPrema nainu koritenja zemljita, moe ga se podijeliti na: graevinsko zemljite, poljoprivredno zemljite, umsko zemljite, unutranje vode, morski i pomorski prostor, ostale povrine zemljita.

Kratki povijesni prikaz izrade katastarskih planova u R. HrvatskojKatastarski planovi koji su sada u uporabi u Republici Hrvatskoj izraeni su u razliitim vremenskim periodima i razliitim metodama. Oko 70% tih planova izraeno je na osnovi grafike izmjere geodetskim stolom jo u 19. stoljeu. Veina tih planova izraena je u mjerilu 1:2880, a rjee u mjerilu 1:1440. U jednom dijelu Dalmacije (zbog pogreke u triangulaciji) postoje i planovi mjerila 1:2904. Osim toga, na podruju teritorija dananje Republike Hrvatske koristilo se nekoliko koordinatnih sustava s razliitim koordinatnim poecima za pojedina podruja, a to su: klotarivaniki, budimpetanski, beki i krimski koordinatni sustav. Posljedica toga je to da jo uvijek u naoj zemlji katastarski planovi nisu u jedinstvenom dravnom koordinatnom sustavu.

Geodetski stol

Isjeak starog katastarskog plana mjerila 1:2880

Prikaz stanja stare i nove izmjere podruja katastra grada Zagreba

Grafika izmjera Metoda grafike izmjere je bila male tonosti, pa i planovi proizali iz takove izmjere. Primarna namjena tih izmjera je bila izrada katastarskih planova u svrhu obrauna poreza sa osnove poljoprivredne proizvodnje. Radi izrauna katastarskog prihoda odreene su povrine estica i kulture zemljita koje se i danas koriste u katastrima. Kako zgrade nisu bile predmet oporezivanja, njihova je izmjera bila priblina, tj. niske tonosti.

Osobine grafikih planova Mjerilo katastarskih planova 1:2880 je relativno sitno, a time i podaci oitani s njih prilino nepouzdani. Raunanje povrina na starim katastarskim planovima bilo je razliito, ovisno o priboru za mjerenje povrina s kojima se raspolagalo, te veliini i obliku katastarskih estica Veina povrina katastarskih estica izraunano je polarnim ili nitnim planimetrima, ak i za one planove koji su kasnije dobiveni iz numerike izmjere. Tonost tih povrina ovisi o tonosti izmjere i mjerilu planova sa kojih su se povrine odreivale. Tonost grafike izmjere je u usporedbi sa suvremenim postupcima izmjere vrlo mala, a mjerilo tih planova je relativno sitno, te je i tonost povrina mala. Posljedice toga svakodnevno osjeaju geodetski djelatnici koji u praksi koriste te podatke.

Crtai materijali na kojima su se izraivali katastarski planoviOsnovna svojstva koja su crtai materijali morali zadovoljavati su: da su bijele boje i da ne mijenjaju boju, da su ravni i malo hrapavi, da su pogodni za crtanje tuem, da se po njima moe brisati (radirati) i na istom mjestu ponovno crtati, da se ne lome pri savijanju, da ne mijenjaju dimenzije pri promjeni vanjskih uvjeta.

Crtanje (katastarskih) planovaNakon to su sve detaljne toke kartirane tj. oznaene laganim ubodom igle koordinatografa, ti ubodi se ispune crnim tuem. Potom se prema skici izmjere takoer crnim tuem debljine pera 0,1 mm : spajaju detaljne toke meanim linijama, oznaavaju stambene i gospodarske zgrade, upisuju brojevi geodetskih toaka i kuni brojevi, upisuju nazivi ulica, rijeka, javnih zgrada i sl. , crtaju topografski znaci prema oznakama na skicama detalja, opisuje list plana potrebnim informacijama. U sluaju izrade topografsko-katastarskih planova jo se upisuju visine detaljnih toaka i topografski znakovi za sve detaljne toke i sadraj koji plan topografski definira. Cijeli postupak se radi u skladu vaeeg Topografskog kljua, koji se mijenjao kroz povijest izrade geodetskih planova.

Numeriranje katastarskih esticaSvaka katastarska estica koja je definirana granicama vlasnitva ima svoj broj. Preko tog broja se uspostavlja veza izmeu katastarske estice i svih ostalih atributa koji ju poblie opisuju, a to su: ime, prezime i adresa stanovanja vlasnika, povrina, kultura (nain koritenja i namjena zemljita), vrsta graevinskih objekata. Numeriranje katastarskih estica odvija se unutar jedne katastarske opine. Numeriranje se odvija od sjeverozapada k. opine, a zavrava na njenom junom podruju. Posljednje se u katastarskoj opini numeriraju katastarske estice koje se sijeku, a to su dugi uski objekti.

Formiranje katastarskih estica kultura Na katastarskim se planovima, osim estica zemljita razliitih vlasnika, prikazuju i estice razliitih kultura poljoprivrednog zemljita, te ih je potrebno formirati. Formiranje katastarskih estica pojedine kulture vri se tako da procijenjena povrina pojedine kulture nee biti manja od 500 m (nekada je to bilo 200 m). Samo u sluaju intenzivnih nasada, tj. vinograda, vonjaka i maslinika se moe odstupiti od tog principa i u tom sluaju estica moe biti i manja, ali ne ispod 200 m. U sluaju razliitih kultura manjih povrina, iste se pribrajaju preteitoj kulturi. Na veim katastarskim esticama mogue je odabrati dvije ili vie preteitih kultura. Zemljita pod zgradama i dvorita prikazuju se prema stvarnom stanju i ine posebne katastarske estice. Ako se uz dvorite nalazi katastarska kultura ija povrina po procijeni iznosi do 500 m, ista se prikljuuje dvoritu, tj. smatra se dvoritem i na katastarskom planu se ne prikazuje.

Formiranje katastarskih estica pod razliitim poljoprivrednim kulturama

Ispisivanje brojeva katastarskih esticaBrojeve katastarskih estica treba, po mogunosti, upisati u sredini estice i to orijentirane prema sjeveru.

Znak pripadnosti istoj katastarskoj estici

Katastarski plan

Isjeak analognog katastarskog plana u mjerilu 1:1000

Raunanje povrinaZa mnoge strune i znanstvene djelatnosti prostorni podaci, prije svih povrine estica zemljita, a takoer i razliitih objekata na njima, vane su informacije za njihovo svakodnevno djelovanje. Osnova za prikupljanje podataka o povrinama estica zemljita su katastarski planovi, a naini kako se povrine odreuju su razliiti. Koja e se metoda prikupljanja podataka o povrinama primijeniti ovisi o obliku prikaza tih planova. Ako su planovi u digitalnom obliku, onda se povrine estica zemljita i objekata na njima raunaju iz digitalnih podataka, tj. koordinata detaljnih toaka. U sluaju primjene analognih planova, raunanje moe biti na nekoliko naina, a koji e se primijeniti ovisi o razliitim faktorima.

Metode odreivanja povrinaOdreivanje povrina se provodi na dva osnovna naina: grafikom metodom, iz podataka mjerenja.

Moe se koristiti i kombinacija ova dva osnovna postupka kada je to jednostavnije, efikasnije i tonije.Takav nain se nekada primjenjivao za raunanje povrina dugih, uskih objekata (putovi, kanali i sl. ), kada bi se na terenu izmjerila irina, a s plana oitala duljinu takvih objekata, te bi se povrine izraunale iz tako razliitim metodama dobivenih podataka.

Odreivanje povrina grafikom metodom moe biti: po pravilima planimetrije iz mjera proitanih na planu, analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih na planu, pomou razliitih sprava za mjerenje povrina na planu.

Odreivanje povrina iz podataka mjerenja

moe biti:

iz podataka mjerenja duina po pravilima planimetrije, analitiki iz koordinata graninih toaka izraunanih iz mjerenih podataka.Razvidno je da se raunanje povrina i grafikom metodom i iz podataka mjerenja moe provesti istim matematikim postupcima, samo je razlika u tonosti podataka koji se pri tome primjenjuju.

Raunanje povrina iz mjera proitanih na planu po pravilima planimetrijeRaunanje povrina estica zemljita po pravilima planimetrije se uglavnom svodi na raunanje povrina trokuta, a rjee pravokutnika. U sluaju raunanja povrina zgrada pak najee su one upravo pravokutnog oblika, pa se kao takve i raunaju. Ako je estica zemljita oblika nepravilnog etverokuta, onda je mogue relativno jednostavno izraunati njenu povrinu dijelei je na dva trokuta.

Na planu se izmjere stranice trokuta, a njihove povrine se tada raunaju po Heronovoj formuli:

P = s(s a)(s b)(s c) ,gdje je s=(a+b+c)/2

Povrina estice zemljita je tada suma povrina ta dva trokuta. Opisani postupak raunanja povrina estica zemljita bi se mogao primijeniti i u sluaju da je zemljina estica oblika nekog viekutnika, ali bi je u tom sluaju trebalo podijeliti na vei broj trokuta. U tom sluaju postupak mjerenja i raunanja se znatno poveava, to vie nije ekonomino. Openito se ovaj postupak primjenjuje u pojedinanim sluajevima raunanja povrina estica zemljita, a ne za velik broj estica, kao to je to sluaj nakon nove katastarske izmjere.

Raunanje povrina analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih na planu Postupak raunanja povrina analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih na planu poinje numeriranjem tih toaka. Brojevi graninih toaka estica privremeno se upisuju na planu. Zatim se oitaju koordinate svake detaljne toke i provjeri njihova ispravnost kontrolnim odmjeravanjem. Raunanje povrina analitiki svodi se na raunanje povrina trapeza koje definiraju jedna koordinatna os, paralele s drugom koordinatnom osi kroz krajnje toke stranica estice ija se povrina rauna i stranice te estice. Zbrajanjem povrina trapeza, a zatim oduzimanjem od te vrijednosti sumu povrina trapeza odredit e se povrina estice oblika nepravilnog etverokuta. Na isti nain moe se izraunati povrina estice bilo kakvog nepravilnog oblika, samo je tada broj trapeza znatno vei.

Raunanje povrina iz koordinata

Povrina P1

Povrina P2

Prvi trapez za raunanje povrine P1

Povrina estice dobije se razlikom povrina trapeza, i to povrine P1 koju ine trapezi 1', 1, 2, 2' i 2', 2, 3, 3' i povrine P2 koju ine trapezi 1', 1, 4, 4' i 4', 4, 3, 3':

P1

x x3 x1 x 2 ( y 2 y1 ) 2 (y3 y 2 ) 2 2 ,

x3 x4 x1 x 4 P2 ( y 4 y1 ) (y3 y 4 ) 2 2.

Kako je povrina estice P=P1-P2, slijedi da je

2P (x 1 x 2 )( y 2 y1 ) (x 2 x 3 )( y 3 y 2 ) (x 1 x 4 )( y 4 y1 ) (x 3 x 4 )( y 3 y 4 )odnosno:

2P y 1 ( x 4 x 2 ) y 2 ( x 1 x 3 ) y 3 ( x 2 x 4 ) y 4 ( x 3 x 1 )

ili openito za n toaka:2P

y1

n

n

( x n 1 x n 1 )

Analogno ako bi se izluili svi lanovi sa istoimenim x: 2P

x1

n

n

( y n 1 y n 1 )

Analitiko raunanje povrina jednostavnom shemom:

iz

koordinata

se

moe

prikazati

U ovoj shemi puna linija oznaava koordinate koje treba pomnoiti i zatim zbrajati, a isprekidana linija koordinate ije umnoke treba oduzeti od dobivene sume. Konanu sumu treba podijeliti s dva, a dobiveni rezultat je povrina estice oblika nepravilnog etverokuta. Navedeni princip vrijedi za bilo koji broj lomnih toaka estice iju povrinu treba izraunati ako se koordinate svih toaka unesu u shemu.

Raunanje povrina iz podataka mjerenja Raunanje povrina estica zemljita ili razliitih objekata na njima je najtonije ako se provede iz podataka izmjerenih na terenu. Na tonost izraunanih povrina utjeu samo pogreke mjerenja. U prolosti je takav postupak raunanja povrina bio vrlo zahtjevan, pa se njegova primjena ograniavala samo za raunanje pojedinanih povrina i za raunanje povrina objekata (zgrada) pravilnih geometrijskih oblika. Za masovna raunanja povrina estica zemljita, kojih ima nakon izmjere katastarske opine, takav postupak ili nije bio mogu (nakon grafike izmjere), ili nije bio ekonomian. Tek je uvoenje digitalne tehnologije donijelo prednost raunanju povrina iz originalnih podataka mjerenja. Suvremeni mjerni instrumenti automatski registriraju podatke mjerenja, a zatim ih se vrlo jednostavno moe transferirati u raunalo. Raunanje povrina u raunalu se tada izvodi pomou tih mjernih podataka, odnosno iz koordinata graninih toaka izraunanih iz mjernih podataka.

Uzroci razlika u povrinama kat. estica stare i nove izmjere Zbog neodravanja mea, a time promjena oblika kat. estica. Zbog velike razlike u tonosti izmjere nekada i danas. Zbog velikih razlika u metodi odreivanja povrina nekada i danas. Broj prigovora je razliit u razliitim dijelovima Republike Hrvatske gdje se izmjere provode, a ovisi i o trinoj vrijednosti mjerenog zemljita.

Visinski prikaz terena Da bi se neki teren mogao i visinski prikazati na planovima ili kartama, treba na terenu najprije izmjeriti niz toaka u visinskom (i horizontalnom) smislu, tj. odrediti njihove nadmorske visine. Nadmorska visina neke toke je vertikalna udaljenost (visina) izmeu nivo plohe mora i te toke. Nadmorske visine toaka mogu se odrediti mjerenjem:1. visinskih razlika izmeu po visini odreenih toaka i nepoznatih toaka ta metoda se naziva nivelman. 2. vertikalnog kuta i duine izmeu poznate i nepoznate toke ta metoda se naziva trigonometrijski nivelman.

Nivelman metoda odreivanja nadmorskih visina Nivelmanom se odreuju nadmorske visine toaka na relativno ravnom terenu. Instrument za mjerenja iz kojih se odreuju visinske razlike naziva se nivelir. Za postupak mjerenja jo treba nivelmanska letva (duljine 3 ili 4 m) na kojoj moe biti nanesena cm ili cm podjela. Stabilizirane toke na terenu ije su nadmorske visine odreene nivelmanom nazivaju se reperi.

Prikaz mjerenja visinskih razlika nivelmanom

lR

l1

R h stajalite

Odreivanje visinskih razlika nivelmanom

Nivelirom se itaju mjesta na letvama koje se nalaze na tokama izmeu kojih se odreuje visinska razlika. Poznato: visina repera R Mjeri se: lR i l1 Rauna se: h = lR - l1 H1 = H + h

Odreivanje nadmorskih visina detaljnih toaka trigonometrijskim nivelmanom

h

s

d

1

A

Trigonometrijski nivelman Mjerenjem vertikalnog kuta i udaljenosti izmeu poznate toke A i nepoznate toke 1, odreuje se nadmorska visina nepoznate toke. Instrument kojim se mjere kutovi i duine naziva se mjerna stanica. Poznato: visina toke stajalita instrumenta A Mjeri se: kut , udaljenost d, visina instrumenta i i visina signala s. Rauna se: h = d x tg H = h + i s H1 = HA + H

Topografske karte (planovi) Za privredni i tehniki razvoj sadanjeg doba, odnosno za potrebe prostornog planiranja, projektiranja i izgradnju raznovrsnih graevinskih objekata, istraivanje i analizu osobitosti pojedinih prostornih cjelina te za mnoge druge svrhe koriste se topografske karte i planovi koji prikazuju teren u horizontalnom i visinskom smislu. Topografska karta (plan) je grafiki prikaz topografske izmjere svih ope geografskih objekata ( reljef, vegetacija, naselja, prometnice, vode i dr.), pri emu su umjesto svih granica katastarskih estica prikazane samo granice razliitih poljoprivrednih kultura. Topografski plan i katastarski plan se uglavnom rade zajedno za neku katastarsku opinu pa je to onda topografsko-katastarski plan. Topografska karta i plan su trodimenzionalni prikaz dijela povrine Zemlje. Kako je ploha Zemlje nepravilnog oblika, a upravo reljef tome najvie doprinosi, nije jednostavan zadatak prikazati povrinu Zemlje u ravnini, tj. na topografskim planovima.

Topografska karta

Reljef zemljitaReljef je skup oblika Zemljine povrine, ravnine i neravnine, uzvienja i udubljenja. Metode prikaza reljefa veoma variraju u stilu i namjeni. Prikazivanje oblika reljefa je sloen zadatak jer se radi o kontinuiranom trodimenzionalnom objektu. Reljef se moe prikazati u ravnini: kvalitativno: pomou rafura (crtice ili tokice), sjenanjem, kvantitativno: pomou kota, izohipsa i bojanjem razliitim bojama ili intenzitetom boja. Reljef se moe prikazati i trodimenzionalno: grafiki: pomou profila, perspektivnih i izometrijskih prikaza i dr., plastino: u obliku modela reljefa. Reljef se na topografskim planovima prikazuje izohipsama i nadmorskim visinama pojedinih karakteristinih toaka (kotama).

Izrada topografskih planova (karata)Da bi se mogao izraditi topografski plan nekog podruja, potrebno je teren adekvatno izmjeriti. Osim izmjere detaljnih toaka potrebnih za horizontalni prikaz terena, treba izmjeriti i niz toaka koje su potrebne samo za njegov visinski prikaz. Smatra se da kod strmog terena toke treba mjeriti po profilima, tj. u smjeru najveeg nagiba terena. Treba izmjeriti i sve karakteristine toke terena koje ga u visinskom smislu definiraju kao to su toke vrhova, toke depresija (vrtaa), najvie toke grebena, toke presjeka saobraajnica i sl. Kod relativno ravnog terena toke za prikaz reljefa bi trebale biti u pravilnoj mrei. Razmak izmeu pojedinih toaka ovisi o mjerilu topografskog plana, pa je tako za mjerilo 1:1000 optimalan razmak 30 m.

Profil terena Mjesta toaka izmjere za visinski prikaz

Mjerne veliine potrebne za interpolaciju izohipsa

Poloaj toaka izmjerenih visina za ravan teren

Izohipse zamiljene na terenu

Interpolacija i crtanje izohipsaIzohipse su tragovi presjeka horizontalnih ravnina na odreenim nadmorskim visinama (uglavnom cjelobrojne nadmorske visine) s plohom Zemlje, projicirani ortogonalno na ravninu plana. Razmak izmeu tih zamiljenih horizontalnih ravnina naziva se ekvidistancija. Na planu su izohipse linije koje povezuju toke iste nadmorske visine.

Presjeci zamiljenih horizontalnih ravnina s terenom i njihov prikaz izohipsama

Pri klasinoj izradi analognih topografskih planova i karata, poloaj izohipsa se odreuje metodom linearne interpolacije. Interpolacija je po definiciji, proces raunanja srednjih vrijednosti (veliina) izmeu dviju poznatih veliina. U procesu izrade topografskog plana interpolacija je postupak lociranja toaka cjelobrojnih nadmorskih visina izmeu toaka izmjerenih po visini i poloaju. Za prikaz ravnog terena, interpolirati se moe izmeu svih susjednih najbliih toaka podjednake udaljenosti. Za prikaz strmog terena interpolirati se moe samo izmeu toaka na pojedinim profilima. Postupak interpolacije se moe provesti na nekoliko naina, tj. raunski, grafiki ili pomou odreenih pomagala.

Raunska interpolacije izohipsaNa planu izmjeriti: D(mm) meusobna udaljenost toaka izmeu kojih se interpoliraju visine Izraunati: H (m) visinska razlika izmeu tih toaka h (m) visinska razlika izmeu toke poznate nadmorske visine i toke na prvoj izohipsi

d = D / H h

Raunska interpolacije izohipsaAko su odreene nadmorske visine H1 i H2 dviju toaka prikazanih na planu izmeu kojih treba interpolirati cjelobrojne nadmorske visine, onda treba odrediti udaljenost d (mm) do toke s cjelobrojnom nadmorskom visinom H, odnosno njen poloaj. Iz slinosti trokuta slijedi odnos: d : h = D : H. Iz ovog izraza dobit e se : d = D / H h.U ovom izrazu h je za sve daljnje toke vrijednost ekvidistancije tog topografskog plana te se pomou ovog izraza moe odrediti poloaj svih toaka s cjelobrojnom, odnosno potrebnom nadmorskom visinom izmeu izmjerenih dviju toaka.

Crtanje izohipsa - nekada Kada se odredi poloaj niza toaka nadmorskih visina buduih izohipsa, slijedi postupak njihovog crtanja. Linije izohipsa oblikuju se olovkom, crtajui prostom rukom. Pri tome se treba koristiti skicama izmjere na kojima se ve pri izmjeri moraju naznaiti smjerovi buduih izohipsa. Izohipse se ne crtaju kontinuirano ako prelaze preko nekih prirodnih ili umjetnih objekata. Tako se izohipse ne crtaju preko zgrada, trupa saobraajnica, jaraka, usjeka, zasjeka, nasipa, rijeka, movara, klisura, platoa i sl. Svi ti objekti se moraju tada oznaiti pripadajuim topografskim znakovima.

Prikaz izohipsi na planovima i kartama Nakon toga se izohipse tuiraju. Izohipse se na topografskim planovima prikazuju smeim (sepija) linijama prema Topografskom kljuu i to: glavne izohipse debljinom linije 0,3mm i oznakom visine, osnovne izohipse tankom linijom debljine 0,13mm, dopunske izohipse crtkanom linijom debljine 0,13. Dopunske izohipse se koriste za prikazivanje relativno ravnih zemljita, kada se osnovnim izohipsama ne mogu dovoljno dobro prikazati male promjene u nagibu terena.

Interpolacija i crtanje izohipsa - danas Pri suvremenoj izradi topografskih planova raunalom, za interpolaciju i crtanje izohipsa, koriste se razliiti programi izraeni za te potrebe. Treba naglasiti da je i pri takovom crtanju izohipsa potrebno poznavati sve zahtjeve koje je trebalo udovoljiti kod rune konstrukcije izohipsa jer se od njih ne smije odstupiti niti pri raunalnoj izradi izohipsa. Postoji opasnost da taj postupak rade nestrune osobe, koje ne poznaju dovoljno tu problematiku, pa rezultati mogu biti nezadovoljavajui.

Svojstva izohipsa Osnovna svojstva izohipsa: Izohipse su uvijek zatvorene linije. One se uvijek spajaju i sreu same sa sobom makar i na velikim udaljenostima od razmatranog podruja. Nagib terena je okomit na smjer izohipsa. To znai da je najvea vertikalna promjena na najkraoj horizontalnoj udaljenosti.

Izohipsa se nikada ne sijee. Pojedine izohipse nikada ne dijele same sebe nego formiraju dvije odvojene izohipse iste visine. Linija izohipse, u sluaju kada mijenja smjer, moe se jako pribliiti liniji u drugom smjeru. U sluaju da dvije izohipse iste visine prolaze jedna pored druge, onda je mogue ak da se i spoje. Ovo se uglavnom moe dogoditi kod prikaza nizinskih podruja.

Izohipse se nikada meusobno ne kriaju. Ako na terenu egzistira neki zid, izohipse e "pasti" od vrha u jednu liniju na planu ali se nee kriati.

Raspored gustoe izohipsa Smjetaj i raspored izohipsa na planu predstavlja simboliki vokabular pomou kojeg se moe "itati" zemljine oblike nekog podruja.

Prikaz udoline i grebena pomou izohipsa

Vrh (konveksni) i depresija (konkavni) oblici terena

Ekvidistancija izohipsaUpotrebljivost izohipsa ovisi o njihovom vertikalnom razmaku ekvidistanciji.

Izbor ekvidistancije izohipsaIzbor ekvidistancije izohipsa ovisi o nekoliko faktora: Tonosti i kompletnosti podataka bolji podaci, manja ekvidistancija. Svrsi plana ili karte. Planovi krupnih mjerila, koji se koriste za planiranja i inenjerske radove, zahtijevaju vrlo malu ekvidistanciju. Planovi sitnog mjerila i karte koje slue za prikaz regija i na kojima je dovoljno prikazati osnovne zemljine oblike, mogu imati relativno veliku ekvidistanciju.

Mjerilu plana. Ekvidistancija koja je premala za neko mjerilo, rezultirat e u neeljenoj gustoi izohipsa. U vezi s mjerilom planova, ekvidistancije su uglavnom slijedee: 1:500 e = 0,5m 1: 1000 e = 1m 1: 2000 e = 2m 1: 2500 e = 2,5m 1: 5000 e = 5m Nagibu terena. to je teren veeg nagiba, ekvidistancija izohipsa kojima se prikazuje e biti vea. Razvedenost terena moe biti razliita za razliite dijelove podruja koje treba prikazati na topografskim planovima. U tom smislu ne moe se izabrati takva ekvidistancija koja bi bila najpogodnija za svaki dio razmatranog podruja.

Prikazivanje reljefa tokama odreene visineReljef se moe prikazati na planu i nadmorskim visinama odreenih toaka, a to su najee toke dobivene direktnim mjerenjem. Visine toaka mogu se dobiti i interpolacijom izmeu izohipsa. Da bi se to moglo uiniti treba znati mjerilo plana i ekvidistanciju izohipsa. Zatim treba izmjeriti udaljenost izmeu toke iju visinu treba odrediti i susjednih izohipsa i to okomito na smjer linije izohipsa. Na taj nain e se odrediti proporcionalan odnos izmeu tih dviju udaljenosti a isti odnos imat e i visinske razlike izmeu te toke i susjednih izohipsa.

Primjer: Ako se toka nalazi 16 mm od izohipse s visinom 120m i 4mm od izohipse s visinom 121m, omjer tih duljina je 16:4 odnosno 8:2, pa e visina te toke biti 120.8m.

Odreivanje nagiba terena Nagib terena je vana informacija koja je potrebna u projektiranju i planiranju u razliitim strunim i znanstvenim djelatnicima, a moe se odrediti iz topografskih planova i karata za odreene profile. Iz podataka o nadmorskim visinama krajnjih toaka razmatranog profila terena H1 i H2, i njihove meusobne udaljenosti D, rauna se nagib tog profila. Nagib terena se najee izraava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena.

Raunanje nagiba terena izraenog u %tg = H / D = i % / 100, iz kojeg slijedi: i % = H / D 100.

Karakteristike terena s obzirom na nagibNagib terena se najee izraava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena. Tako se smatra da je teren nagiba: 01% - previe ravan te je potrebna odvodnja, 15% - idealnih topografskih uvjeta, 5 10 % - dobrih graevinskih uvjeta, 10 15 % - teih graevinskih uvjeta te je mogua potreba izgradnje potpornih zidova, 15 % i vie - vrlo strm te su potrebni specijalni zahvati pri izgradnji koja je teka i skupa.Nagib terena se moe izraziti i omjerom horizontalne duljine i visinske razlike krajnjih toaka terena ( npr. 4:1, 2:1 i sl. ). Takvo izraavanje nagiba terena najee je kod projektiranja graevinskih objekata (cesta, kanala i sl. ).

Karakteristine linije reljefa prikazanog izohipsama422P

SLI VN AL INIJ A

420 418 416NIJA VODODJELNA LI

RE V OJ N A LIN IJAA DN PA

414 412 410

JA NI LI

Linije zemljinog skeleta Vododijelna linija (vododijelnica) je linija od koje voda otjee na dvije strane. Toke vododjelne linije su najvie u profilu. Slivna linija (slivnica) je linija kod koje se voda pri slivanju skuplja i i dalje otjee du nje. Toke slivnice su najnie u profilu. Padne linije (padnice) su linije koje izmeu dviju uzastopnih izohipsa imaju najvei pad. Prevojne linije su linije koje spajaju toke u kojima izohipse prelaze iz jedne zakrivljenosti u drugu, tj. gdje mijenjaju oblik zakrivljenosti. Navedene linije nisu prikazane na topografskom planu ili karti nego ih treba prepoznati iz poloaja i zakrivljenosti izohipsa.

Topografsko katastarski planovi Podaci o topografiji terena nekog podruja te o vlasnikim odnosima nad nekretninama koje se na njemu nalaze, osnovni su parametri od kojih se kree kod prostornog planiranja, projektiranja i izgradnje razliitih graevinskih objekata. Prikaz i jednog i drugog sadraja, tj. potpune informacije o nekom prostoru omoguuju topografskokatastarski planovi. Takvi geodetski planovi su potrebni prije svega za rjeavanje zadataka prostornog ureenja. Ovisno o podruju koje se ureuje, za izradu prostornih planova koristit e se karte i planovi razliitih mjerila. Kod detaljnog ureenja manjih prostornih cjelina upotrijebit e se topografskokatastarski planovi.

Isjeak topografsko-katastarskog plana

Inenjerski planovi Inenjerskim planovima nazivamo detaljne geodetske planove u vrlo krupnom mjerilu. Oni se koriste za projektiranje, prijenos projekta na teren i izvoenje veih graevinskih objekata. Ovakvi planovi su potrebni i za katastar podzemnih vodova. Katastarski plan podzemnih vodova mora sadravati sve vodove pod zemljom i na otvorenom. Linije vodova se na planovima prikazuju odreenom bojom i tipom linije. Format moe biti postojeih planova, ili mogu biti orijentirani prema ulicama. U gradovima s gustom izgraenou i s mnogobrojnim podzemnim vodovima preporuuju se mjerila 1:200 ili 1:250. Samo za sporedne ulice mogu biti planovi mjerila 1:500. Planovi u mjerilu 1:200 i 1:100 upotrebljavaju se kod gradnje podzemnih instalacija, kod sastavljanja projekta krianja ulica sa podzemnim gradnjama i kod vanijih projekata inenjerskih objekata.

Izvedbeni plan planiranja terenaNa izvedbenom planu planiranja terena (promjena nagiba terena gradilita) prikazuje se planirano i postojee stanje, tj. sve zgrade, zidovi, nogostupi, stepenice, ulice, sva infrastruktura nadzemna i podzemna te postojee i projektirane izohipse. Za visinski prikaz terena se osim izohipsa koriste i visine pojedinanih toaka da bi se prikazale: neke promjene nagiba terena izmeu izohipsa, visine nekih karakteristinih toaka (uglovi zgrada, terasa, nogostupa i sl. ) najvie i najnie toke vertikalnih elemenata kao to su zidovi, stepenice, rubovi plonika i sl. ) visine podova i ulaza, visine najvie i najnie toke terena.

Tematski planovi i karte Tematski planovi su se rijetko izraivali, ve su to uglavnom bile tematske karte. Nova tehnologija raunalne izrade planova s mogunou razvrstavanja razliitog sadraja (tema) u razliite slojeve, izradu tematskih planova ini vrlo jednostavnom. Ali da bi se to moglo i ostvariti, neophodno je da se pri detaljnoj izmjeri terena prikupi to vie razliitih prostornih podataka, da bi se razliiti tematski planovi mogli na temelju njih izraditi. Takav nain istovremenog prikupljanja svih relevantnih prostornih podataka omoguio bi njihovu homogenost te bi njihovo meusobno kombiniranje bilo vrlo jednostavno. Tako se danas osim klasinih planova, trae i planovi podzemnih instalacija, saobraajnica, zgrada, zatim hidroloki, pedoloki, bonitetni, geomehaniki i mnogi drugi tematski planovi.

Geodetski planovi i karte kao podloga za prostorno planiranje Geodetske podloge mogu se definirati kao propisima odreeni geodetski planovi i karte koji se koriste kao prostorna osnova u procesu planiranja. Prvi geodetski planovi za teritorij nae drave izraivali su se grafikom izmjerom za fiskalne potrebe te su to bili katastarski planovi koji su prikazivali samo katastarske estice te objekte i poljoprivredne kulture koje su na njima. Takvi planovi su jo uvijek u upotrebi u naoj zemlji, jer za veinu teritorija i nema drugih. Njihova primjena kao podloga za prostorno planiranje nije dostatna i zato prostorni planeri imaju velikih problema pri realizaciji prostornih planova.

Dokumenti prostornog ureenja Dokumenti prostornog ureenja jesu: Strategija i Program prostornog ureenja drave, Prostorni planovi: prostorni plan upanije i grada Zagreba, prostorni plan podruja posebnih obiljeja, prostorni plan ureenja opina i gradova, generalni urbanistiki plan, urbanistiki plan ureenja i detaljni plan ureenja.

Iz poblieg opisa svrhe za koju se izrauju pojedini planovi, moe se pak zakljuiti kakove bi to kartografske podloge trebale biti u pojedinom sluaju (Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, NN 106/98) .

Geodetske podloge razliitih mjerila

Prostorni planovi Za izradu prostornih planova i ureenje prostora, odnosno za bilo koje urbanistiko rjeenje, neophodne su potpune i pouzdane geodetske podloge. Za urbanistike planove ureenja i detaljne planove ureenja to bi trebali biti topografsko-katastarski planovi. Kako takovih planova ima za veoma malo podruja u naoj dravi, to se za te potrebe koriste uglavnom katastarski planovi. Prostorno planiranje je djelatnost koja se bavi prouavanjem, planiranjem i ureenjem prostora koje nastanjuje ljudsko drutvo. Za izradu prostornih planova potreban je to iri raspon podataka o zemljitu i nekretninama, u to ulaze podaci o pravnim odnosima na zemljitu. Za sada su katastarski planovi jedini koji pruaju te informacije.

Vrste prostornih planova

Prostorni plan upanije na topografskoj karti u mjerilu: 1:100.000 Prostorni plan Grada Zagreba na topografskoj karti u mjerilu 1:25.000 Prostorni plan podruja posebnih obiljeja na topografskoj karti u mjerilu 1:100.000 i/ili 1:25.000 ili na osnovnoj dravnoj karti u mjerilu 1:5.000 i/ili 1:10.000 ovisno o vrsti obiljeja i povrini obuhvata plana Prostorni plan ureenja opine ili grada na topografskoj karti u mjerilu 1:25.000, a graevinska podruja naselja utvruju se na katastarskom planu u mjerilu 1:5.000 Generalni urbanistiki plan na osnovnoj dravnoj karti u mjerilu 1:5.000 i/ili 1:10.000 Urbanistiki plan ureenja na osnovnoj dravnoj karti u mjerilu 1:5.000 ili topografsko-katastarskom planu u mjerilu 1:1.000 ili 1:2.000 Detaljni plan ureenja na topografsko-katastarskom planu ili katastarskom planu u mjerilu 1:1.000 ili 1:500.

Urbanistiki plan Urbanistikim planom ureenja se utvruju osnovni uvjeti koritenja i namjene javnih i drugih povrina za naselje, odnosno dio naselja, prometnu, odnosno ulinu i komunalnu mreu te ovisno o posebnosti prostora, smjernice za oblikovanje, koritenje i ureenje prostora. Urbanistiki plan ureenja sadri nain i oblik koritenja javnih i drugih prostora, nain ureenja prometa, odnosno uline i komunalne mree te druge elemente, ovisno o podruju obuhvata. U Uredbi o ureenju i zatiti zatienog obalnog podruja mora (ZOP), koje obuhvaa sve otoke, pojas kopna u irini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u irini od 300m od obalne crte, stoji da se urbanistiki plan ureenja u ZOP-u mora izraditi najmanje u mjerilu 1:1000 ili 1:2000 na topografskom planu, a obuhvaa cijeli neizgraeni dio graevinskog podruja.

Detaljni plan ureenja Detaljni plan ureenja utvruje detaljnu namjenu povrina, reime ureivanja prostora, nain opremanja zemljita komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju graevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od vanosti za podruje za koje se plan donosi. Obveza izrade, postupak i nain donoenja detaljnog plana ureenja utvruje se prostornim planom ireg podruja, drugim dokumentima prostornog ureenja, odnosno programom mjera za unapreenje stanja u prostoru. Detaljni plan ureenja donosi opinsko ili gradsko vijee, odnosno gradska skuptina na ijem podruju se nalazi naselje za koje se izrauje plan. Svaki detaljni prostorni plan iskazuje svoju specifinost, koja se oituje kroz pravno-tehniki pristup prilikom njegove realizacije. To znai da za pojedine reime urbanistikog ureenja graevinskog zemljita treba osigurati zakonsku regulativu i instrumente za njihovu realizaciju.

Digitalni geodetski planovi i karteGeodetski planovi i karte izraeni prikladnim raunalnim programom ili GIS programskim sustavom i pohranjeni na nekom od elektronikih medija, nazivaju se digitalnim planovima. Za izradu digitalnih planova i karti koriste se razliiti programi. Neki su izraeni iskljuivo za potrebe rjeavanja geodetskih zadataka (GEO 8, GEO 10, GEOSOFT i sl.), a neki su univerzalni, tj. koriste se za rjeavanje svih grafikih zadataka ( AutoCAD, Microstation i sl.). Prikaz plana moe biti na zaslonu raunala ili isplotan, odnosno isprintan na papiru. Grafiki podaci na digitalnom planu razvrstani su u slojeve po tematskim osobinama.

Prednosti digitalnih planova Prednosti digitalnih planova, prije svega onih izraenih novom izmjerom, u odnosu na stare analogne planove su: njihova izrada je puno bra i jednostavnija, tonost digitalnih planova izraenih novom izmjerom je znatno vea, sadraj planova je pregledniji zbog mogunosti ne prikazivanja pojedinih slojeva, pohranjivanje je manje zahtjevno, raunanje pojedinih elemenata s plana je tonije i bre, auriranje je lake i tonije, izdavanje kopija (zapravo originala) je neogranieno.

Prikaz rasterskog oblika plana i 3D modela istog podruja

Spoj DMR-a i rasterske slike

Prenoenje projektiranog objekta na teren - iskolenje Iskolenje je postupak prenoenja projektiranog objekta (zgrada, prometnica, mostova itd.) s plana (grafikog prikaza) na teren. Da bi se iskolenje moglo izvesti, potrebno je na planu, odnosno grafikom prikazu ili iz koordinata odrediti elemente za iskolenje. Elementi za iskolenje mogu se odrediti: grafiki analitiki grafiko-analitiki Elementi za iskolenje mogu biti: duine kutovi koordinate toaka

Elementi za iskolenje

C a d y'

b

A

X'

B

Iskolenje pomou linearnih elemenata u odnosu na postojee objekte1 d1 d2 2 A

3

d3 d4 B

4

Iskolenje objekta u odnosu na definiranu mreu na terenu

Metode iskolenja Toke koje definiraju neki projektirani objekt u grafikom obliku mogu se na teren prenijeti razliitim metodama. Kako se projekti danas gotovo iskljuivo rade kompjuterskim programima i definirani su koordinatama karakteristinih toaka, to je iskolenje najjednostavnije GPS ureajima koji omoguavaju iskolenje po koordinatama.

Ureenje zemljita Ureenje zemljita u smislu stvaranja, odnosno osiguravanja optimalnih uvjeta za uzgoj poljoprivrednih kultura u danoj ekolokoj sredini je vrlo vano za nau zemlju. Ureenje obuhvaa niz zahvata a znai: S ekolokog gledita, postizanje ravnotee staninih faktora u smislu uvanja plodnog tla i sreivanje vodnih prilika, S agrotehnikog gledita, osiguranje svakoj biljci na proizvodnoj povrini primanje agrotehnikih faktora iz tla i atmosfere, S tehnikog gledita, bolju eksploataciju strojeva i orua te laki i bri transport i S ekonomsko-organizacijskog gledita, snienje reijskih trokova u uzgoju kultura i vei dohodak kroz poveanje prinosa.

Mjere ureenja zemljita

Mjere ureenja zemljita mogu se svrstati u tri osnovne skupine i to: 1. geodetsko i vlasniko sreivanja zemljita, 2. melioracija tla, 3. mjere gospodarskog ureenja zemljita.

Polazna osnova za svaki drugi zahvat na zemljitu je uspjena provedba grupiranja zemljita i sreivanje vlasnikih odnosa te stvaranje pretpostavki uspjenoj odvodnji i prometnom povezivanju proizvodnih povrina i gospodarskog dvorita, odnosno stvaranju uvjeta za visoku i racionalnu poljoprivrednu proizvodnju.

Komasacija zemljita Suvremena poljoprivredna proizvodnja zasnovana na primjeni mehanizacije, kemizacije, selekcije i zatite proizvodnje zahtjeva ureen posjed, kako u pogledu veliine, smjetaja, i pristupa s puta, tako i u pogledu drugih znaajnih karakteristika za njegovo iskoritavanje. Komasacija je postupak grupiranja zemljita u vee i pravilnijeg oblika estice radi stvaranja povoljnijih uvjeta za njegovo ekonominije iskoritavanje. Postupak komasacije obuhvaa, u pravilu, zemljite jedne kat. opine. Provedba komasacije se zasniva na naelu jednake vrijednosti zemljita unesenog u komasaciju i zemljita proizalog iz nje. Uesnici u komasaciji su duni, bez naknade, odstupiti odreeni postotak zemljita radi gradnje objekata za ope i zajednike potrebe te ureenje i daljnji razvoj sela.

Ciljevi koji se ostvaruju komasacijom zemljitaProvedbom komasacije zemljita rijeili bi se mnogi aktualni problemi vezani uz zemljite u R Hrvatskoj, a to su: usitnjenost zemljita, nerijeeni imovinsko-pravne odnose na zemljitu, neekonominost poljoprivredne proizvodnje, neusklaenost katastra i zemljine knjige, pitanje starakih domainstava, potrebe navodnjavanja ili odvodnjavanja, potrebe zemljita za ope potrebe, potrebe novih digitalnih geodetskih planova za stvaranje GIS baze podataka, potrebe ureenja prostora, potrebe zatite prirodnog okolia, potrebe izgradnje objekata infrastrukture i potrerbe odravanja katastra.

Usitnjenost zemljita Usitnjenost zemljita je u R. Hrvatskoj veoma velik problem u razvoju poljoprivredne proizvodnje. Podaci govore da u naoj zemlji ima preko 20 miliona katastarskih estica na 4.5 miliona stanovnika. Posljednjim popisom je utvreno da u R. Hrvatskoj ima 448532 poljoprivredna kuanstva, a 1077403 hektara koritenog poljoprivrednog zemljita. Samo 5250 poljoprivrednih kuanstava ili 1.2% raspolae s poljoprivrednim zemljitem povrine vee od 20 hektara, 3.5% poljoprivrednih kuanstava raspolae s 10-20 ha, 9.4% s 5-10 ha, 10.2% s 3-5 ha, 25% s 1-3ha, a ak 50% poljoprivrednih kuanstava raspolae s manje od 1 ha poljoprivrednog zemljita. Do usitnjenosti zemljita je prije svega dolo zbog poljoprivredne politike bive S. Jugoslavije, a u posljednje vrijeme i zbog mnogobrojne izgradnje cesta i autoputova pri kojima esto dolazi do cijepanja katastarskih estica i stvaranje novih manjih.

Imovinsko pravni odnosi na zemljitu Zbog 45 godinjeg razdoblja drugaijeg drutvenog ureenja nego to je to danas i tada uvedene tzv. drutvene imovine, u R. Hrvatskoj je dolo do velikog nesuglasja izmeu stanja u naravi i zemljinoj knjizi, odnosno izmeu katastra zemljita i zemljine knjige. Nesreeni imovinsko-pravni odnosi veoma optereuju ekonomski razvoj nae zemlje jer strani ulagai ne ele investirati u situaciji nejasnih vlasnikih prava. U ovom sluaju je prije svega rije o zemljitu za koje bi se u postupku komasacije najjednostavnije uredili vlasniki odnosi.

Ekonominost poljoprivredne proizvodnje Na ekonominost poljoprivredne proizvodnje, izmeu ostalog, utjee veliina parcela, oblik parcela i orijentacija parcela. Na malim parcelama, kojih ima najvie u naoj zemlji, ne moe se oekivati rentabilna poljoprivredna proizvodnja kakova je u zemljama Europske unije, kojoj mi teimo. Oblik parcele je isto bitan jer ako je optimalan, onda omoguuje efikasnu obradu s poljoprivrednom mehanizacijom koja je danas u primjeni. Orijentacija parcela je isto vaan faktor za poljoprivrednu proizvodnju. Na breuljkastom terenu bi smjer parcela trebao biti u smjeru izohipsa, zbog smanjenja erozivnog djelovanja vode. Na ravnom terenu, za sjetvu i oranje, najpovoljniji pravac je jug- sjever, kako su pokazala znanstvena istraivanja.

Usklaivanje katastra i zemljine knjige Kako se postupkom komasacije sreuju i imovinskopravni odnosi, tj. zemljina knjiga i provodi izmjera novonastalog stanja i izrauju novi katastarski planovi, evidentno je da dolazi i do njihovog usklaivanja. Upravo je neusklaenost tih evidencija o nekretninama razlog mnogobrojnih problema u svakodnevnoj praksi katastarskih ureda i zemljino-knjinih sudova.

Problem starakih domainstava U seoskim kuanstvima u velikom broju prevladava staro stanovnitvo koja je praktiki nesposobna obavljati poljoprivrednu djelatnost. U postupku komasacije je vrlo est postupak otkupa zemljita takovih domainstava, kojeg ona nisu u stanju obraivati, od strane zainteresiranih pojedinaca, a u cilju okrupnjivanja njihovih posjeda.

Potrebe navodnjavanja ili odvodnje Mnoga podruja u naoj dravi (oko veih rijenih tokova) esto su izloena poplavama koje nanose velike tete poljoprivrednoj proizvodnji. Isto tako je i pojava sunih razdoblja posljednih godina sve uestalija. Da bi se ublaili ili potpuno eliminirali takovi nepovoljni utjecaji, u postupku komasacije mogu se predvidjeti i hidrotehnike mjere navodnjavanja i odvodnje.

Zadovoljavanje opih potreba za zemljitem U postupku komasacije najlake je mogue rijeiti potrebe za zemljitem u svrhu zadovoljavanja opih potreba (izgradnju kola, vrtia, ambulanti i sl.).

Formiranje digitalnih baza prostornih podataka Kako se nova izmjera danas iskljuivo izvodi digitalnom tehnologijom, to znai da bi novi prostorni podaci dobiveni u postupku komasacije bili osnova za formiranje GIS baze podataka.

Ureenje prostora Postupak komasacije zemljita mora biti u skladu prostornih i urbanistikih planova, a to znai da se njome rjeava potreba ureenja prostora, odnosno zatita, unapreenje i razvijanje vrijednosti ovjekove okoline. Ureenje podruja na kojem se provoditi komasacija treba prilagoditi postojeim i uskladiti s projektiranim infrastrukturnim sustavima. Projekt komasacije prema tome treba obuhvaati ope, tj. ire i lokalne interese na prostoru katastarske opine.

Zatita prirodnog okolia Zatita prirodnog okolia je jedan od prioritetnih zadatak pri bilo kakvim zahvatima na zemljitu. Da bi to bilo tako i u komasaciji, potrebno je u postupak ukljuiti ekologe. Osim pozitivnih efekata, komasacija zemljita moe imati i neke negativne posljedice, naroito ako se zanemari uloga ekologa u njihovoj realizaciji. Najvei negativni utjecaj na ruralni prostor ima ienje zemljita, odnosno sjea drvea i ivica. Na taj nain se stvaraju nepovoljni uvjeti za ivot divljih biljnih i ivotinjskih vrsta to dovodi do smanjenja bioloke raznolikosti.

Npr. sastavni dijelovi pejsana, koji su karakteristini za male parcele (umarci, ive ograde, usamljene grupe drvea, movare i sl.) uklanjaju se radi formiranja veih estica. Uski zeleni pojasevi pored putova, kanala i sl. pretvaraju se u oranice. ivotni prostor mnogih biljaka i ivotinja se suava ili potpuno nestaje u tom postupku. Velika obraena polja tretirana zatitnim kemijskim sredstvima i sa kojih je uklonjena pratea flora, vie ne pruaju osnovnu hranu za mnoge ivotinjske vrste. O svemu tome treba voditi brigu, a to znai ukljuiti u postupak komasacije zemljita i biologe, ekologe, agronome i druge zainteresirane strunjake.

Izgradnja objekata infrastrukture Izgradnjom objekata infrastrukture kao to su autoputovi i ceste, mnogo poljoprivrednog zemljita se gubi, mnoge katastarske estice se cijepaju i smanjuju i na taj nain pojedinci ostaju oteeni. Da se paralelno s izgradnjom odvija i postupak komasacije, teret tih zahvata ravnomjernije bi se podijelio na sve uesnike jer nakon izgradnje svi imaju indirektne koristi.

Odravanje katastarskih planova Odravanje katastra odnosno katastarskih planova znai njihovo kontinuirano auriranje, odnosno unoenje na njih svih promjena koje su se desile nakon njihove izrade. Nakon provedene komasacije zemljita u nekoj katastarskoj opini, ono postaje puno jednostavnije.

Urbana komasacija (preparcelacija graevinskog zemljita) Urbana komasacija (preparcelacija graevinskog zemljita) je geodetsko - tehniki zahvat koji po svojoj namjeni i prirodi posla spada u djelokrug regulacije gradova. Ona naroito dolazi do izraaja za periferne neizgraene dijelove grada ili za manje gradove. Urbana komasacija je razvojni dio politike grada ili naselja i bitno se razlikuje od komasacije poljoprivrednog zemljita. Za preparcelaciju graevinskog zemljita postavljaju se uvjeti koji e omoguiti nesmetanu izgradnju stambenih, zdravstvenih, obrazovnih, komunalnih, cestovnih i drugih objekata. Kod urbane komasacije je svejedno da li e pojedini vlasnik dobiti svoj posjed u jednom ili vie komada. Umjesto grupiranja posjeda postavlja se zahtjev da svaka budua katastarska estica bude zasebna graevinska cjelina, tj. da se oblik i povrina svake parcele prilagodi zahtjevima izgradnje.

Svrha urbane komasacije

Svrha urbane preparcelacija je ureenje graevinskog zemljita za provedbu urbanistikih planova. Pomou nje dobivaju se parcele koje e svojim oblikom i povrinom potpuno zadovoljiti uvjete izgradnje propisane urbanistikim planovima. Urbana preparcelacija je postupak spajanja katastarskih estica graevinskog zemljita u jednu cjelinu i njena razdioba na graevinske i druge estice formirane u skladu s detaljnim planom ureenja.

Istovremeno je potrebno srediti vlasnike i ostale stvarno pravne odnose na zemljitu te izvesti graevinske radove na opremanju zemljita u svrhu omoguavanja gradnje u skladu sa planom. Ovim postupkom se zemljite prilagoava novim i efikasnijim nainima koritenja, uz suradnju s vlasnicima zemljita. Projekt urbane komasacije moe imati razliite svrhe: urbanizaciju novih podruja, odravanje ve urbaniziranih podruja, integraciju velikih objekata ili krupnih dobara, obnovu podruja stradalih u ratu ili drugim katastrofama.

Osnovni princip urbane preparcelacije

Katastarske estice vlasnika prije urbane preparcelacije

Katastarske estice vlasnika

poslije urbane preparcelacije

Prostorni prikaz Vrbani III

Popis postojeeg stanja Nadleno tijelo za preparcelaciju izrauje katastarski plan i popis katastarskih estica na podruju preparcelacije. U planu se prikazuju ve izgraene graevinske i sve katastarske estice. Plan sadri i popis vlasnika katastarskih estica. U popisu postojeeg stanja na podruju preparcelacije moraju se navesti za svaku esticu podaci o: vlasnicima upisanim u Zemljinoj knjizi, zemljino - knjinim i katastarskim oznakama estica, njihovoj veliini i nainu koritenja koje je upisano u katastarsku evidenciju nekretnina kao i podaci o nazivima ulica i kunim brojevima, teretima i ogranienjima upisanim u zemljinoj knjizi. Plan postojeeg stanja i dijelovi popisa postojeeg stanja moraju biti izloeni na javni uvid u opini u trajanju od najmanje mjesec dana. Ako preparcelacija obuhvaa samo nekoliko katastarskih estica, tada se umjesto objavljivanja na uobiajeni nain mogu obavijestiti vlasnici i posjednici posebnih prava.

Postupak urbane komasacijePostupak je sljedei: unutar granice obuhvata detaljnog urbanistikog plana popiu se sve postojee estice, izbriu se granice estica i zatim se to zemljite preparcelira u skladu s urbanistikim planom. Vlasnici bivih estica dobivaju ih natrag kao graevinske estice, proporcionalno veliini ili vrijednosti estica prije komasacije, nakon to se odbije povrina namijenjena javnim i opim potrebama (ulice, trgovi, parkovi...). Ukoliko se ne moe dodijeliti nova estica s jednakim ili jednakovrijednim poloajem, onda se utvrene razlike u vrijednosti izjednauju u povrini ili novcu. Odnosi vrijednosti u trenutku donoenja rjeenja o preparcelaciji su mjerodavni za utvrivanje plaanja u novcu ili davanja zemljita za izjednaavanje.

Geodetske evidencije kao podloga za intervencije u prostoru Javne evidencije o nekretninama su: - katastar - zemljina knjiga

Katastar zemljitaKatastar zemljita vodi evidenciju o: - poloaju, - obliku, - povrini, - vlasniku, - nainu iskoritavanja, - katastarskom prihodu i - proizvodnoj sposobnosti zemljita.

Podjela katastara prema svrsiKatastar, prema svrsi kojoj slui u pojedinim zemljama, moe biti: - Porezn (fiskalni), koji se osniva prije svega radi pravilnog razreza poreza i drugih obveza koje su duni snositi vlasnici, posjednici ili uivaoci zemlje. - Pravni, kojem je temeljna zadaa pruiti zakonski dokaz o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama. - Tehniki, koji raspolae irim rasponom tehnikih podataka o zemljitu i objektima koji su izgraeni na tom zemljitu. - Vienamjenski (polivalentni), u kojem se iskazuje vie podataka o zemljitu i objektima na njemu te se on moe iskoristiti za razliite svrhe. Ovakav katastar evidentira razliite informacije o nekretninama: tehnike, gospodarske, porezne, pravne, a po potrebi i neke druge.

Zemljina knjiga Zemljina knjiga vodi evidenciju o:- vlasnicima, - pravima i - obvezama vlasnika. Zemljine knjige vode zemljino-knjini sudovi nadleni za pojedine katastarske opine.

Problemi zemljine-knjige

U R. Hrvatskoj je veliki problem zbog neusklaenosti evidencija koje se vode u katastrima i u zemljinim knjigama. Godine 1958 donijet je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita, pa se u zemljinoj knjizi uveo pojam "pravo koritenja" zemljita u "drutvenom vlasnitvu", to je dovelo do nesuglasja. U katastarskim opinama gradova i naselja gdje je frekvencija imovinsko-pravnih poslova bila najvea, grafika izmjera obnovljena je numerikom metodom. Iako je zemljina knjiga bila obavezna, nakon katastarske izmjere gradova, obnoviti zemljinu knjigu, to u velikoj mjeri nije uinjeno, pa je neslaganje meu postojeim evidencijama katastra zemljita i zemljine knjige poprimilo jo vee razmjere. Zbog razilaenja u evidencijama o povrinama katastarskih estica u katastru zemljita i zemljinoj knjizi i njihovih stvarnih povrina, mnogo problema imaju i geodetski strunjaci i sami vlasnici.

Registar kua Osim o zemljitu, vodi se evidencija o kuama. Prije same katastarske izmjere sastavi se popis kua. Brojevi stambenih zgrada predstavljaju najsigurnije podatke za identifikaciju vlasnika zemljita, kao i za povezivanje njihovih zemljinih posjeda u vie katastarskih opina. Za svaku kuu se podaci prikupljaju na licu mjesta. Pri izradi ovog registra treba voditi rauna o propisima koji vae za numeraciju kua. Zavisno o tipu naselja postoje dva naina: U naseljima izgraenim u sustavu ulica, kue se numeriraju, polazei od centra prema periferiji, na lijevoj strani ulice neparnim, a na desnoj parnim brojem. U ostalim tipovima naselja kue se numeriraju kontinuirano od jedan pa na dalje. Ako se izmeu dviju zgrada koje imaju svoje brojeve izgradi nova,ona dobiva broj prethodne s dodatkom velikog slova A, B, C i t.d., zavisno o tome koja je po redu nova zgrada.