Pravo Javnih Medija - Pitanja i Odgovori

1. Kome pripada povrijeđena vrijednost?

Kaznena - pravnom poretku (javna vrijednost), može i osobi (privatna vrijednost)

Građanska - osobi (fizičkoj ili pravnoj) koja može biti i pravni poredak (npr. država), ali ne u svojstvu pravnog poretka, tj. vlasti (privatna vrijednost)

Stegovna - pravnoj osobi (npr. državi, trgovačkom društvu, školi, biskupija itd.) ili njezinom organu (npr. parlamentu, nadzornom odboru) -> društvena vrijednost

Politička - pravnoj osobi (npr.državi, trgovačkom društvu, školi, sportskoj udruzi, biskupiji itd.) ili njezinom organu (npr. parlamentu, nadzornom odboru) ->društvena vrijednost

2. Članak 14. Ustava RH

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

Netočno: Spolu i rodu... u članku se spominje samo spol

3. Vrste odgovornosti

Krivična/kaznena, građanska, stegovna/disciplinska, politička.

4. Koja od spomenutih odgovornosti je pravno obvezatna

Sve su obvezatne osim političke.

5. Za što je odgovoran urednik prema Zakonu o elektroničkim medijima

Urednička odgovornost: primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev.

Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Opaska: U ispitu se pojavljuje cijeli stavak, ali rascjepkani – sve je bilo točno, ništa se nije smjelo zaokružiti. Stavio je i dio stavaka u kojima piše što ne podrazumijeva odgovornost urednika (to je bilo točno i nije se smjelo zaokružiti).

6. Rečenica iz Alaburić (prva str.) - netočan odgovor stoljeća (u knjizi piše desetljeća)

... sustavno uobličenim u teorijama "demokratske participacije", posljednjih je desetljeća individualno ljudsko pravo na slobodu izražavanja prošireno...

7. Pravni subjekt je nositelj, tj. imatelj prava (ovlaštenja) i dužnosti (obveza) u pravnom poretku. - sve je točno u pitanju

8. Što ne spada pod izvanugovorne odnose?

Izvanugovorni odnosi su: prouzročenje štete stjecanje bez osnove poslovodstvo bez naloga javno obećanje nagrade vrijednosni papiri odgovornost za štetu

9. Stas, glas, lik i djelo

U prava osobnosti se ubrajaju pravo na identitet, pravo na vlastitu sliku, pravo na glas, pravo na vlastite zapise i pisma. Pravo na vlastitu sliku odnosno lik, pravo na vlastiti glas i pravo na vlastite zapise i pisma, treba tretirati kao podvrste prava na privatnost. Povreda prava na privatnost osobnog i obiteljskog života uključuje pravo na vlastitu sliku odnosno lik, pravo na vlastiti glas i pravo na vlastite zapise i pisma.

Stas, glas i slika = pravna osoba ima pravo na ugled i dobar glas, na ime, na poslovnu tajnu i slobodu privređivanja. Fizička osoba ima pravo na život, fizičko i psihičko zdravje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, slobodu i privatnost (lik, dobar glas, privatna pisma i zapise).

10. Podvrste prava na privatnost

a) pravo na vlastitu sliku odnosno likb) pravo na vlastiti glas c) pravo na vlastite zapise i pisma

11. Presuda : Goodwin vs. UK

Sud je u presudi Goodwin vs. UK naglasio sljedeće: "Zaštita novinarskih izvora jedan je od temeljnih preduvjeta za slobodu tiska, što je utvrđeno zakonima i profesionalnim kodeksima brojnih država ugovornica, a potvrđeno i u nekoliko međunarodnih dokumenata o novinarskim slobodama (Rezolucija o novinarskim slobodama i ljudskim pravima, Rezolucija Europskog parlamenta o povjerljivosti novinarskih izvora). Bez takve bi zaštite izvori mogli biti odvraćeni (zastrašeni) od pomaganja tisku u informiranju javnosti o pitanjima od javnog interesa. Kao posljedica toga, životna bi uloga tiska kao javnog psa čuvara (public watchdog) mogla biti ugrožena, a stradala bi i sposobnost tiska da opskrbljuje javnost točnim i pouzdanim informacijama. Imajući na umu značaj zaštite novinarskih izvora za slobodu tiska u demokratskom društvu i moguć zamrzavajući učinak (chilling effect) koji sudski nalog za odavanje izvora ima na tu slobodu, takva mjera ne može biti sukladna članku 10., ukoliko nije opravdana pretežnijim zahtjevima u javnom interesu. Ukratko, ograničavanje povjerljivosti novinarskih izvora zahtijeva najpomnije ispitivanje od strane Suda."

12. Presuda: Sunday Times vs. UK

Europski je sud u presudi Sunday Times v. UK izričito ustvrdio da kad je riječ o slobodi izražavanja (stavak 1. članka 10.) i mogućim legitimnim razlozima ograničenja te slobode (utvrđenih stavkom 2. članka 10.) "Sud nije suočen s izborom između dvaju suprostavljenih načela, već s načelom slobode izražavanja, koje je podvrgnuto određenom broju iznimaka, koje se moraju usko tumačiti (narrowly interpreted)". 81 Europska je komisija, pak, u istome slučaju prethodno naglasila: "Usko tumačenje znači da nijedan drugi kriterij, osim onih u samoj odredbi o izuzetku, ne može biti temeljem bilo kakvog ograničavanja, te da se te kriterije, povratno, mora razumjeti tako da ih se ne tumači izvan uobičajenog značenja".

U slučaju Sunday Times v. UK Sud je obrazložio: "Prvo, zakon mora biti dostupan na odgovarajući način: građaninu mora biti omogućeno saznanje o tome stoje odgovarajuće pravno pravilo u danom slučaju. To znači da se zakonom neće smatrati zakoni ili propisi o čijem sadržaju građani nisu mogli imati saznanja, kao ni zakoni (ili pojedine zakonske norme) s retroaktivnim djelovanjem. Drugo, norma se ne može smatrati zakonom sve dok nije formulirana dovoljno precizno kako bi građanima omogućila da svoje ponašanje prilagode toj normi."

13. Prema Zakonu o medijima što sve jesu i nisu mediji?

Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji, unutarnjem radu trgovačkih društava, zavoda i ustanova, udruga, političkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila, Narodne novine Republike Hrvatske, službena glasila jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostala službena priopćenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti.

14. Prema Zakonu o medijima, koja je odgovornost nakladnika?

Članak 20.(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

15. Kada nakladnik ne odgovara za štetu?

(3) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani

razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(4) Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.(6) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Članak 21.(1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika.(2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije.

16. Prema Zakonu o medijima, što je odgovornost urednika?

Članak 24.(2) Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom, za sve objavljene informacije.

Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na uredničku obradu objavljene informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta ispod fotografije i slično).

Članak 25.(1) Za glavnog urednika može biti imenovana osoba koja ispunjava opće uvjete propisane

zakonom i statutom medija.(2) Glavnim urednikom ne može biti imenovana osoba koja uživa imunitet od kaznene

odgovornosti.

17. Definicija ugleda i časti - treba izbaciti da je čast objektivno shvaćanje sebe

Glavno je ipak pitanje pojmovnog određenja časti i ugleda. S tim u vezi moguća su dva temeljna shvaćanja: faktično i normativno. Prema faktičnom poimanju čast i ugled promatraju se kao socijalno-psihološki fenomen, tako da se čast u užem smislu određuje kao

subjektivni osjećaj vrijednosti, a ugled kao realno postojeća predodžba o vrijednosti pojedinca u očima drugih (tzv. "dobar glas" ili stvarao uvažavanje čovjeka u određenoj socijalnoj sredini). Problem takvog shvaćanja časti i ugleda jest u tome što subjektivni osjećaj vlastite vrijednosti može više ili manje odstupati od zbiljske vrijednosti, jer netko može sebe precjenjivati, a netko potcjenjivati. Osim toga, taj osjećaj kod određenih osoba može i posve izostati (npr. kod djece ili duševnih bolesnika). S druge strane, faktični ugled u društvu u određenim okolnostima može biti neprimjereno dobar, kao što je slučaj kod osoba koje su se nemoralnim sredstvima uzdigle na društvenoj ljestvici, ili neprikladno loš, kao u slučaju pojedinaca na marginama društva. Stoga u hrvatskoj literaturi već duže vrijeme prevladava shvaćanje da pojam časti i ugleda valja odrediti normativno: čast kao subjektivno pravo svakog čovjeka na osobni osjećaj vrijednosti, a ugled kao pravo na priznanje ljudskog dostojanstva od strane drugih u društvu. U tom smislu čast se kao unutrašnja vrijedost čovjeka smatra dijelom ili bitnom sastavnicom ljudskog dostojanstva. Budući da su u ljudskom dostojanstvu svi jednaki, čast i ugled u obliku zahtjeva za poštovanjem postoji neovisno o subjektivnoj ocjeni vlastite vrijednosti, osobnoj mogućnosti takve ocjene ili prosudbi socijalne sredine o vrijednosti pojedinca (npr. kad se počinitelj teškog zločina smatra nečasnim).

18. Tko ima pravo na privatnost?

Nabrojeni su političari, pjevači, razbojnici – netočan odgovor je svi ostali građani.

19. Presuda: Lentia and others vs. Austria

Europski je sud posebice upozorio na ozbiljne opasnosti koje prijete slobodi izražavanja od postojanja državnih monopola nad sredstvima za emitiranje i prijenos radijskih i televizijskih programa, naglasivši u presudi Informationsverein Lentia and others vs. Austria da je "monopol sredstvo koje nameće najveća ograničenja slobodi izražavanja, naime potpunu nemogućnost emitiranja programa osim programa nacionalne televizije, te u nekim slučajevima, i u vrlo ograničenom opsegu, programa lokalnih kabelskih postaja. Dalekosežni karakter takvih ograničenja znači da ona mogu biti opravdana samo ako odgovaraju neodgodivim društvenim potrebama".

20. Definicija Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja, slobodu primanja i širenja informacija i ideja (vrijednosnih sudova) bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

21. Koja prava se ni u kojem slučaju ne smiju ograničiti prema Ustavu RH?

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

(Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti

razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. )

22. Što je kleveta?

Kazneno djelo klevete regulirano je u čl. 200. Temeljni oblik tog kaznenog djela čini tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu (čl. 200. st. 1.).

Netočno je da je kleveta kad netko iznese nešto istinito.

23. Koji je odnos počinioca prema povredi prema kaznenom pravu?

Kaznena odgovornostSubjektivni, tj. počinitelj je kazneno odgovoran ako jea) počinio ili propustio radnju b) koja je prouzročila c) povredu vrijednostid) koja je pravno zahtijevana / obvezatna

objektivna protupravnosta) s krivnjom

subjektivna protupravnost:b) u pravilu s namjerom, koja može biti ili:

neposredna tj. počinitelj je svjestan da može počiniti te je počinja (npr. nacilja pušku na glavu žrtve i povlači obarač) ili:

posredna, tj. počinitelj je svjestan povrede i usprkos tome je počinja (npr. ispaljuje pušku u pravcu žrtvine glave);

iznimno, s kaznenim nehatom, koji može biti ili: neposredan / svjestan, tj. počinitelj je svjestan dsa može počiniti povredu no

lakomisleno drži da se povreda neće dogoditi ili da će je moći spriječiti (npr. na svadbi ispaljuje pušku, čije tane se odbije i pogodi glavu žrtve); ili:

posredan / nesvjestan, tj. počinitelj je mogao i trebao biti svjestan da može počiniti povredu (npr. počinitelj položi pušku na stol, koja na to opali pa puščano tane pogodi glavu žrtve).

24. Satisfakcija

Satisfakcija je oblik popravljanja štete koji se priznaje oštećeniku kao određeno subjektivno zadovoljenje. To je osobito pogodan oblik popravljanja neimovinskih šteta.Prema sadržaju satisfakcije možemo razlikovati:

a) Moralna ili nenovčana satisfakcija – može se sastojati u objavljivanju presude, ispravka, opozivu uvrede ili čemu drugom čime se može ostvariti svrha popravljanja štete.

b) Novčana satisfakcija – kad se oštećeniku daje svota novca kao subjektivno zadovoljenje.

3 su tipične štete za koje se priznaje satisfakcija u novcu:– za pretrpljene fizičke boli– za pretrpljene duševne boli– za pretrpljeni strah

25. Pozitivna ili obična šteta

Jest umanjenje postojeće imovine oštećenika. Podrazumijeva nestanak koristi koju je netko imao, ili se postojeća korist zbog štetne radnje umanjila odnosno pogoršala.Vremenski, to je sadašnja šteta. Ponekad se pozitivna šteta naziva stvarnom štetom.

26. Negativna šteta ili izmakla korist

Je dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje.To su isključivo imovinske štete.Npr. trgovački pomoćnik potkradao je mjesecima radnju odnoseći iz dućana gotovu robu. Pozitivna šteta je vrijednost robe koju je vlasnik radnje platio. Međutim, da je roba bila prodavana u dućanu, bio bi se ostvario još i dobitak. Taj izmakli dobitak je negativna šteta.

27. Tko uživa najveći stupanj privatnosti?

Netočno - političari i drugi javni službenici.Točno – anonimne, javnosti nepoznate osobe.

28. Vrste naturalne restitucije:

a) Individualna restitucija - znači vraćanje iste stvari koja je, recimo, bila oduzeta.b) Generična restitucija - davanje drugih zamjenjivih stvari umjesto oduzetih ili oštećenih.c) Restitucija u obliku troškova - slučaj kad je stvar oštećena pa je sam oštećenik dade popraviti, a štetnik mu je dužan nadoknaditi troškove. To je naturalna restitucija, a ne naknada štete jer je oštećenik dobio stvar natrag u stanju u kakvom je bila prije oštećenja.

29. Pozitivna i negativna odgovornost

Važno je imati na umu da iz Europske konvencije jasno proizlazi da na području njome zajamčenih ljudskih prava i sloboda demokratska država ima dvostruke obveze i odgovornosti - negativne i pozitivne. Konvencija, ponajprije, obvezuje države potpisnice da one same ne krše Konvencijom zajamčena ljudska prava i slobode, odnosno da se u ta prava i slobode ne miješaju više nego stoje to u demokratskome društvu neophodno i razmjerno (tzv. negativna obveza države na suzdržanost). Ali, Konvencija nameće državama i pozitivnu obvezu osiguranja zakonskih i drugih pretpostavki za neometano korištenje njome zajamčenih prava, tj. obvezu njihove zaštite kako od arbitrarnog uplitanja države, tako i od zadiranja različitih privatnih subjekata.

30. Građanski delikt

Građanski delikt je štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Osnovno je da je to radnja koja je prouzrokovala štetu.

Štetna radnja iz koje proizlazi obveza na popravak štete naziva se građanski delikt, da bi se uočila i naglasila razlika prema kaznenom deliktu, sa čijim je izvršenjem povezano kažnjavanje počinitelja.

Prema tome, moraju se postaviti neke razlike između građanskog i kaznenog delikta.

Kazneni delikt je djelo koje je posebno i poimenično opisano u kaznenom zakoniku i za koje je vezana kazna predviđena u tom zakoniku.Primjer: "Tko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši - kaznit će se zatvorom najmanje šest mjeseci ili strogim zatvorom do pet godina".

Naprotiv, građanski se delikt određuje u propisima generalno i primjerice, jer za građanski delikt nije bitno kakva je štetna radnja (ubojstvo, ozljeda, razbijanje tuđeg prozora itd.), nego je osnovno da je to radnja kojom je prouzročena šteta.

To znači u prvom redu da svaki kazneni delikt ne mora nužno biti istodobno i građanski delikt. Na primjer, neovlašteno držanje oružja je kazneni delikt, ali nije i građanski, jer iz samog neovlaštenog držanja oružja nije morala ni za koju drugu osobu nastati šteta.

31. Pretpostavke odgovornosti za štetu

štetna radnja (objavljivanje informacije) objektivna protupravnost štetne radnje (podobnost informacije da povrijedi

dostojanstvo, ugled, čast, privatnost ili neko drugo zaštićeno pravo osobe) šteta (povreda privatnosti, dostojanstva, ugleda, časti ili nekoga drugog zaštićenog

prava osobe, te psihičke ili fizičke boli, ili pak strah pretrpljeni zbog te povrede) uzročna veza između štete i štetne radnje

U ispit su ubačene neke krive pretpostavke pa treba izbaciti uljeza. Stavio je riječ "subjektivna" umjesto "objektivna protupravnost"

32. Za urednika se presumira ... netočno je najviši stupanj krivnje

33. Za nakladnika se presumira najviši stupanj odgovornosti prema Zakonu o medijima

34. Za novinara se presumira najniži stupanj krivnje

U ispitu treba izbaciti „najniži stupanj uzročnosti“ jer je točno „najniži stupanj krivnje“

35. Koje međunarodne konvencije štite slobodu misli

Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka (čl. 19.)Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (čl. 19.)Europska konvencija za zaštitu ljudskim prava i temeljnih sloboda (čl. 10.)Hrvatski Ustav (čl. 38.)

36. Pravo na pristup informacijama ima...

... svaka domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja zahtijeva pristup informaciji.

Netočno je one koje su nakladnici

37. Tko je odgovoran za počinjenu štetu zbog objavljene informacije

nakladnik uvijek (prema Zakonu o medijima) autor - novinar (prema Zakonu o obveznim odnosima, Kaznenom zakonu...)

38. Ustav, članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.


Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

40. Što je djelatna sposobnost?

To je sposobnost pravnog subjekta da vlastitim djelovanjem stječe prava i dužnosti u pravnom poretku. Djelatna sposobnost uključuje:

Deliktna sposobnost je sposobnost pravnog subjekta da pravno odgovara za svoja protupravna djelovanja, pravne delikte. Vrste: krivična/kaznena, građanska, stegovna/disciplinska i polit.

Pravnostvaralačka sposobnost je sposobnost stvaranja pravnih akata. Uvjet djelatne sposobnosti je ubrojivost ili uračunljivost.

41. Definicija slobode misli

Ustav, čl. 38: Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Sloboda misli jedna je od najvećih ustavnih vrednota, koja se nikad, ni pod kojim uvjetima, ne smije ograničiti.

Unutarnja sloboda misli je najfundamentalnije ljudsko pravo, to je čovjekova ljudska bit, ono po čemu se razlikuje od drugih živih bića.Dakle zabranjuje se "izravna kontrola uma" tj. upotreba ikojih sredstava ili metoda (hipnoza, med. zahvati, psihijatrija) s ciljem izravnog utjecanja na sadržaj nečije svijesti.Sloboda misli je apsolutno ljudsko pravo, koje se nikada ne smije ograničiti.

Krivo je bilo da je to izravna/neizravna kontrola uma - točno je izravna?

42. Tri vrste javnih osoba?

Prvu grupu javnih osoba čine: javni dužnosnici - članovi parlamenta, vlade, političari, te dužnosnici i visoki službenici u tijelima javne vlasti. Oni raspolažu značajnom količinom društvene moći i utjecaja na stavove i ponašanja građana. Njihovo sudjelovanje u oblikovanju politike i u procesu donošenja političkih odluka, ima izravnog utjecaja na život svakog čovjeka. Istodobno, njima je u znatnoj mjeri olakšan i pristup medijima. Njihova je djelatnost

od nesumljivog javnog interesa i to ne samo zbog njihove osobne moći i utjecajnosti, nego i. zbog mogućnosti zlouporabe položaja ili utjecaja radi pribavljanja imovinske ili neke druge koristi za sebe, članove svoje obitelji, te prijatelje i poznanike. Njihova javna djelatnost objektivno uvelike utječe na njihov osobni i obiteljski život i viče versa. Stoga je njihovo pravo na zaštitu privatnosti najuže. Pravilo je, pritom, da se usporedo s usponom pojedinca na hijerarhijskoj ljestvici vlasti i moći sužava i njegovo pravo na zaštitu privatnosti.

Drugu grupu javnih osoba čine: glumci, športaši, pjevači, kulturni djelatnici, gospodarstvenici i druge osobe iz različitih djelatnosti, poznate u društvenoj zajednici i uključene u pojedina društvena zbivanja. I te osobe u značajnoj mjeri sudjeluju u javnom životu te utječu na mišljenja i ponašanja drugih. Slava, naime, donosi moć, bogatstvo, poštovanje, divljenje, ali neizbježno i povećanu pozornost javnosti, te različite, pa i negativne komentare. Njihovo pravo na zaštitu privatnosti ograničeno je, prije svega, njihovim vlastitim postupcima -što više svojim javnim postupcima i izjavama potiču indiskrecije o svojem osobnom i obiteljskom životu i njihovo pravo na zaštitu privatnosti je manje.

Spomenute dvije grupe smatraju se tzv. apsolutno javnim osobama. Ono što ih razlikuje od drugih građana jest njihov dragovoljni izlazak iz anonimnosti, volja da budu aktivnim sudionicima političkog, kulturnog i javnog života društvene zajednice, svjesni izlazak pred "reflektore javnosti" i olakšani pristup medijima.

Treću grupu čine tzv. relativno javne osobe, odnosno osobe koje su javnosti inače nepoznate, ali zbog svojeg aktivnog učešća u određenim društvenim kontroverzama i raspravama, ili sudjelovanja u određenome događaju postaju od interesa za javnost. Primjerice pljačkaš banke, počinitelj ubojstva, sudionik teže prometne nezgode, kontrolor leta koji je bio na dužnosti kad se dogodila zrakoplovna nezgoda, gospodarstvenik koji je na javnom natječaju (ili bez njega) od javne vlasti dobio unosni posao zahvaljujući svojim prijateljskim ili drugim vezama, službenik koji je primio mito i sl. Pravo na zaštitu privatnosti tih osoba ograničeno je u mjeri u kojoj javnost ima pravo biti informirana o događaju od javnog interesa i detaljima njihovog privatnog života koji su u svezi s tim događajem. Neopravdano je i nedopušteno, dakle, objavljivanje činjenica iz njihovog privatnog i obiteljskog života koje nisu ni u kakvoj svezi sa spornim događajem.

Ostali građani smatraju se anonimnima, javnosti nepoznatim osobama. Oni imaju pravo na punu zaštitu privatnosti, što znači da javnost nema pravo primati informacije o njihovom osobnom ili obiteljskom životu. Ne postoji, naime, opravdani interes javnosti da bude upoznata s privatnim životom tih osoba. Stoga se svaka informacija o privatnosti tzv. anonimnih građana smatra protupravnom, osim u slučaju kad su oni suglasni s objavljivanjem informacije.

43. Kome država može povrijediti prava?

Drugoj državi, skupini pojedinaca (uključujući i pravne osobe), nevladinoj organizaciji te pojedincu.

44. Koja se prava ni u kojem slučaju ne smiju ograničiti


45. Procedura pri podnošenju tužbe Europskom sudu

1. podnošenje pisane pritužbe Tajništvu suda2. ona može biti napisana i na službenom jeziku zemlje podnositelja3. nakon što pritužba bude proglašena dopuštenom i uđe u daljnju proceduru, sva

komunikacija sa Sudom mora biti na jednom od službenih jezika Suda - engleskom ili francuskom

4. odjel suda odlučuje o dopuštenosti i meritumu i imenuje suca izvjestitelja5. odbor6. sedmeročlano Vijeće7. veliko Vijeće

46. Što je fizička, a što pravna osoba

Fizička osoba je pojedinac, koji svoju pravnu sposobnost stječe rođenjem.Pravna osoba nije zbroj ili suma svojih članova, nego je poseban subjekt; što znači da članovi ne gube svojstvo pravnog subjekta (fizičke osobe).

Fizička osoba tj. čovjek nastala prirodnim putem, pravna osoba društvenim djelovanjem - sve točno?

47. Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka. čl. 19.

"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo na vlastito mišljenje bez miješanja, kao i pravo da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice".

U ispitu je umjesto "svatko" bilo napisano "svaki čovjek" - što je krivo.

48. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

Člankom 10, stavkom 1. svima jamči pravo na slobodu izražavanja, što obuhvaća slobodu mišljenja, te slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

49. Legitimni ciljevi/interesi

a) zaštita javnog interesa - zaštita državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti, javnog reda i mira, sprječavanje nereda ili zločina, te zaštita zdravljaili morala;

a) očuvanje autoriteta i nepristranosti sudstva;

b) zaštita drugih (pojedinačnih) prava/interesa - sprječavanje odavanja povjerljivih informacija i zaštita ugleda ili prava drugih;

Zaštita slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravljaU ispitu je ubačeno nešto vezano uz međunarodno (međunarodni javni red i mir ili tako nešto) – treba izbaciti uljeza

50. Apsolutna sloboda izražavanja

Sloboda izražavanja nije apsolutna tj. relativna što znači da se može ograničiti.

Apsolutna prava država nikada ne smije ograničiti (pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, zabrana ropskog rada, zabrana mučenja i nehumanog postupanja...). Relativna prava država može, pod određenim uvjetima, ograničiti (prava na slobodu izražavanja, prava na poštivanje privatnosti, prava na slobodu okupljanja i udruživanja...).

51. Podobnost informacije prema Zakonu o medijima

Članak 57.(4) Glavni urednik može odbiti objavu odgovora i u slučaju ako se u odgovoru navode

očigledno netočni podaci ili tvrdnje i drugi navodi koji su nedvojbeno nepodobni za dokazivanje.

(5) Ako su prema mišljenju glavnog urednika samo neki podaci ili tvrdnje netočni ili nepodobni za dokazivanje, glavni urednik ne smije odbiti objavu bez prethodnog poziva podnositelju zahtjeva za odgovor da te podatke i tvrdnje izuzme iz odgovora.


U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.


53. Neophodnost u demokratskome društvu

Prema tumačenju Suda pridjev "neophodno" nije istoznačan s "prijeko potrebnim" ili "apsolutno potrebnim".

To znači da država ne mora dokazati da je u nekom konkretnom slučaju primijenjeno ograničenje slobode izražavanja bilo prijeko potrebno, odnosno jedino moguće, jer u slučaju da mora dokazivati "prijeku/apsolutnu potrebu" određenog ograničenja ili kazne, država bi bila stavljena pred vrlo tešku, ako ne i nemoguću zadaću.

Neko ograničenje ili kazna neće se smatrati neophodnima samo zato što neko tijelo javne vlasti ili pojedinci u njemu smatraju da su ta ograničenja ili kazne, primjerice, korisne, razborite ili poželjne.

Mora se uvjerljivo dokazati da su određena zakonska ograničenja ili sudske presude bile baš "neophodne" u "demokratskome društvu".

54. Zakon o HRT-u, članak 7., stavak 2.

U programima HRT-a moraju se poštivati najviša stručna mjerila i etička načela te profesionalno priznati standardi neovisnog novinarstva.

55. Definicija ugleda i časti prema Zakonu o elektroničkim medijima – nema?

Čast: skup vrijednosti koje posjeduje čovjek kao ljudsko biće i kao član društvene zajednice. Ona je zbir svih čovjekovih vrijednosti, pa se uvreda nanosi napadajem na bilo koju vrijednost koja ulazi u pojam častiČast je vrijednost koju osoba osjeća prema sebi, a

Ugled je priznanje i uvažavanje ljudskog dostojanstva od drugih u društvenoj zajednici.Pravo na uvažavanje ljudskog dostojanstva se stječe rođenjem, ali se pod određenim zakonskim uvjetima ne gasi smrću.

56. Članak 21. Zakona o medijima

Odgovornost za štetu

Članak 21.(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju

je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta)

te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim

odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te

tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani

razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

57. Deliktne sposobnosti – koje vrijednosti čuvaju na primjerima

Krivična/kaznena: javne vrijednostiGrađanska: privatne vrijednostiStegovna i politička: korporativna vrijednost (pravne osobe ili njezinog organa)

58. Tko ima pravu na objavu ispravka – sve točno

Zakon o medijima propisuje da se nematerijalna (neimovinska) šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne (neimovinske) štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.1

Iz navedenog zakonskog izričaja neupitna je zakonodavčeva intencija da se sporovi oko naknade štete nastale objavom informacije u mediju primarno rješavaju izvansudskim putem pružanjem nenovčane zadovoljštine oštećeniku u obliku objave ispravka sporne informacije odnosno isprike kad ispravak nije moguć, ili u formi odgovora na objavljenu informaciju. No, u praksi takva intencija nije zaživjela, a gotovo svi sporovi rješavaju se putem parnice, te se oštećeniku, ukoliko sud nađe osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev, isplaćuje se novčana naknada.

59. Pitanje o dokazivanju pretrpljenog straha i boli kod nematerijalne štete, koga se najprije ispituje kod povrede časti, a koga kod ugleda?

Najprije se ispituju oštećenici, a tek onda svjedoci.

60. Što treba provjeriti kod odgovornosti za povredu časti

Treba provjeriti je li oštećenik javna ili anonimna osoba.

Netočan odgovor je štetnik – treba biti oštećenik (on je napisao štetnik)

61. Sve je točno u rečenici!

Za sada je teško odgovoriti da članak 10. o zaštiti ljudskih prava i sloboda podrazumijeva da: a) državab) može povrijediti svoje pozitivne obveze iz tog člankac) da nečiju slobodu izražavanja zaštiti ne samo od nesrazmjernog miješanja različitih... (što je nedvojbeno)d) nego i od miješanja privatnih osoba ili skupina

Može li država povrijediti svoje pozitivne obveze iz članaka 1. i 10. Konvencije i na način da ne čini ništa (ili nedovoljno) da nečiju slobodu izražavanja zaštiti ne samo od nesrazmjernog miješanja različitih tijela javne vlasti (što je nedvojbeno), već i od miješanja drugih privatnih osoba i l i skupina? Na to je pitanje zasad teško precizno odgovoriti, jer postoji svega nekoliko presuda Europskoga suda koje se mogu tumačiti u tome kontekstu, pa su razmjeri i modusi pozitivne obveze države s time u vezi još uvijek prilično neodređeni.

1

62. Što se jedino presumira kod odgovornosti za štetu

Krivo - najviši stupanj odgovornosti nakladnika - izravna namjera. Bilo je ponuđeno jos subjektivna presumpcija i krivnja nakladnika - to je iz zakona o medijima.

Jedina pretpostavka odgovornosti za štetu koja se presumira jest subjektivni element protupravnosti štetne radnje, odnosno krivnja nakladnika, i to najniži stupanj krivnje - obična nepažnja.

63. Vrste štetnih radnji

Štetna se radnja može podijeliti u dvije osnovne grupe:

1. građanski delikt povodom kojega nastaje deliktna odgovornost za štetu2. povreda obveznog odnosa povodom koje nastaje ugovorna odgovornost za štetu

Neki autori dijele štetnu radnju na četiri grupe:

građanski delikt povredu ugovorne obveze povredu zakonske obveze zlouporabu subjektivnog prava

64. Što je to pravni akt

Pravni akt je djelovanje i/ili sredstvo djelovanja čiji je sadržaj jedno ili više pravnih mjerila ili dijelova pravnih mjerila (tj. pravnih pravila, pravnih vrijednosti, pravnih načela, pravnih sistema).

65. Navedite vrste pravnih akata koji u suvremenima pravnim porecima mogu biti doneseni u pravilu samo u pisanom obliku

Vrste pravnih akata koji u suvremenima pravnim porecima mogu biti stvoreni samo u pisanom obliku: zakoni, sudski akti, pravni poslovi za koje je zakonom propisan pisani oblik, nar. o stjecanju prava na nekretninama, oporuke.

35. nešto iz kaznenog zakona-tužba novinara 38. onda dali se može samo tužiti druga država ili i pojedinac42. Vrste međunarodnih ugovora3. pitanje di je netočan odgovor izravna namjera (šta se presumira il tak neš)12. Kada nakladnik ne plaća štetu? (ako je autor prije nadoknadi)

45. Kada je novinar oslobođen odgovornosti za napisano?

Ako su informacije doslovno preuzete iz službenih dopisa, sastanaka, sabora itd. ili ako su informacije istinite, a novinar ih je iznio u dobroj vjeri i informacije su od iznimnog značaja za javnost...

Netočno - Ako je sa javnog skupa... ubačeni su akti vjerskih zajednica i obrazovnih institucija

Documents

Pravo Javnih Medija - Pitanja i Odgovori