Embed Size (px)
Citation preview
PRAVNI VODIČ ZA ŽENE Pitanja i odgovori na specifične teme
Centar ženskih prava, Zenica
svoja
Edukuj se
Zaštiti se
Upoznaj
prava
2019
1
PRAVNI
VODIČ
ZA ŽENE
2
Naslov:
PRAVNI VODIČ ZA ŽENE
Urednica / Za izdavača:
Meliha Sendić
Štampa:
Graforad, Zenica
Tiraž:
400
Izdavač:
Centar ženskih prava
Mejdandžik 9; 72000 Zenica; Bosna i Hercegovina
Tel/fax: +387 32 402 049 Mob: +387 60 31 11 922
E-mail: [email protected]
Web: www.cenppz.org.ba
Zenica, april 2019.
Podržano od strane ISCOS Emilia Romagna kroz projekat “Rad na inkluzivnom i mirovnom društvu” a u okviru podrške Otto per Mille fonda italijanske Valdezi crkve.
3
SADRŽAJ
PREDGOVOR .......................................................................... 5 Kako do pravne pomoći? ........................................................ 6 I BRAK I RAZVOD BRAKA Kako se pokreće postupak za razvod braka?............................ 7 Kome se podnosi tužba za razvod braka?........................................ 7 Šta tužba treba da sadrži?............................................................... 7 Šta je potrebno priložiti uz tužbu?.................................................. Šta sve utiče na odluku suda s kim će dijete živjeti nakon razvoda braka?.............................................................................................
8
Kako se određuju sudski troškovi?................................................. 8 Šta je postupak posredovanja?...................................................... 9 Da li su prava vjenčanih i nevjenčanih partnera ista?..................... 10 Šta treba znati o vjerskom braku?.................................................. 10 Ko ima pravo na supružansko izdržavanje?.................................... 11 Koje uslove treba ispuniti da bi sud odredio supružansko izdržavanje?....................................................................................
11
Do kada se može postaviti zahtjev za supružansko izdržavanje? 11 Kada prestaje pravo na supružansko izdržavanje?......................... 11 Šta čini imovinu bračnih i vanbračnih partnera?............................ 12 Kako podijeliti bračnu stečevinu?................................................... 13 Šta je roditeljsko staranje?............................................................. 13 Koja su prava i dužnosti roditelja koji ne žive sa djecom?.............. 14 Koje su obaveze roditelja u izdržavanju djece?.............................. 14 Šta ako roditelj izbjegava, odnosno ne izvršava obavezu izdržavanja djece? ..........................................................................
15
Da li je neplaćanje izdržavanja krivično djelo?............................... 15 Kome se podnosi prijava za izbjegavanje izdržavanja?................... 16 Može li se roditeljsko staranje oduzeti?......................................... 16 Ko odlučuje o oduzimanju djeteta?................................................ 16 Može li se roditeljsko staranje produžiti?....................................... 17 Kako se može povećati/smanjiti alimentacija, drugačije urediti lične i neposredne kontakte i povjeravanje djeteta na brigu i staranje?.........................................................................................
17
Ko ima pravo utvrđivati očinstvo sudskom odlukom?.................... 18
4
Ko može osporiti očinstvo?............................................................. 18 II NASILJE NAD ŽENAMA Koji su najčešći oblici nasilja nad ženama?..................................... 20 Šta je fizičko nasilje?....................................................................... 20 Šta je emocionalno ili psihološko nasilje?...................................... 20 Koji su mehanizmi djelovanja i oblici psihološkog nasilja?............. 20 Šta je duhovno nasilje?................................................................... 21 Šta je seksualizirano nasilje?........................................................... 21 Šta je ekonomsko nasilje?.............................................................. 23 POSTUPAK ZAŠTITE OD NASILJA Kome se žrtva nasilja može obratiti za pomoć?.............................. 23 Koje su mjere zaštite koje se izriču za počinioca nasilja u porodici?.........................................................................................
25
Ko podnosi zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, a ko ih izriče?...... 26 Kako se provodi krivični postupak za krivično djelo nasilje u porodici?.........................................................................................
26
Pravo na naknadu štete prouzrokovane krivičnim djelom............. 27 III SOCIJALNO PRAVO Ko su korisnici/e socijalne zaštite?................................................. 29 Šta je stanje socijalne potrebe?...................................................... 29 Da li su žrtve nasilja u porodici prepoznate kao korisnice usluge socijalne zaštite?...........................................................................
29
Koja su prava iz socijalne zaštite?.................................................. 30 Ko može ostvariti pravo na stalnu novčanu pomoć?.................... 30 Ko ne može ostvariti pravo na stalnu novčanu pomoć?................ 30 Koja je dokumentacija potrebna za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć? ...........................................................................
31
IV ZAŠTITA PORODICE S DJECOM Pravo na porodiljnu naknadu........................................................ 33 Šta je potrebno ženi-majci koja je u radnom odnosu da bi ostvarila pravo na novčanu naknadu?...........................................
33
Šta je potrebno ženi-majci koja nije u radnom odnosu da bi ostvarila pravo na novčanu naknadu?...........................................
36
Da li imam pravo na zdravstveno osiguranje?............................... 38
5
PREDGOVOR
Drage čitateljice,
Nastojale smo na što jednostavniji način odgovoriti na pitanja s kojima se susrećemo u svojoj dugogodišnjoj praksi direktne podrške ženama i te odgovore složiti u ovu poblikaciju namijenjenu vama.
Namijenjena je olakšavanju pristupa pravima i pravdi, informisanju o institucijama koje su vam i u kojem problemu dužne pružiti podršku i u čemu se ta podrška sastoji.
Namijenjena je vašem informisanju o pravima kada su u pitanju brak i porodični odnosi, pitanje alimentacije i izdržavanja, socijalnim pravima i pravima porodilja, informacijama o mehaniznima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te kome i kako se možete obratiti za pomoć i koji su mehanzmi zaštite...
Namijenjena je svim ženama, ali smo je izradile s posebnom brigom za one koje su dodatno marginalizirane zbog svog porijekla ili socijalnog statusa, ili su pripadnice neke marginalizirane manjine, ili žive sa invaliditetom koji im ograničava pristup informacijama i institucijama...
Na narednoj stranici je nformacija o tome gdje i kao možete potražiti pravnu pomoć vezane za problematiku obuhvaćenu priručikom
Na prvi pogled može vam se učiniti da vama lično nikada neće zatrebati ovaj priručnik. Ipak, dobro je da budete informisane, ako se zadesite u nekoj situaciji u kojoj možete biti podrška ženama u vašoj okolini, vašim kćerkama, majkama, sestrama, komšinicama, prijateljicama...
Posvećeno i iskreno,
tim Centra ženskih prava
6
KAKO DO PRAVNE POMOĆI?
Gdje možete dobiti besplatu pravnu pomoć?
Centar ženskih prava svoje urede za pružanje besplatne pravne pomoći ima u Zenici, Travniku i Novom Travniku:
Kancelarija Centra ženskih prava u Zenici Gradska uprava Zenica (zgrada stare Općine) Centar za socijalni rad Zenica Centar za socijalni rad Travnik Centar za socijalni rad Novi Travnk
Porebno je da prije dolaska pozovete telefonom i zakažete termin. Pravna pomoć pruža se u određenim terminima, tako da ćete izbjeći nepotrebno čekanje i nepotreban dolazak u više navrata.
Kontakt:
Adresa: Mejdandžik 9, 72000 Zenica, BiH
Telefon/fax: +387 (0)32 402-049
Mobilni: +387 (0)60 31 11 922
Obratiti se možete i online, koristeći link https://cenppz.org.ba/online-pravna-pomoc/ na web stranici Centra namijenjen za pravnu pomoć ženama i djeci. Popunite online obrazac i pošaljete upit, a u roku do 7 dana dobićete odgovor i dalje upute.
7
I. BRAK I RAZVOD BRAKA
KAKO SE POKREĆE POSTUPAK ZA RAZVOD BRAKA?
Brak se može razvesti samo na zahtjev bračnih partnera, sporazumno ili pokretanjem tužbe. U oba slučaja obavezan je postupak posredovanja ukoliko bračni partneri imaju zajedničku maloljetnu djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje kao i za vrijeme trudnoće žene.
KOME SE PODNOSI TUŽBA ZA RAZVOD BRAKA?
Tužba/zahtjev za razvod braka podnosi se općinskom sudu, u mjestu gdje su bračni partneri zaključili brak, odnosno u mjestu gdje imaju posljednje zajedničko prebivalište. Tužba se predaje u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu.
ŠTA TUŽBA TREBA DA SADRŽI?
Ukoliko bračni partneri imaju maloljetnu djecu, pored zahtjeva za razvod braka, tužba treba sadržavati i prijedlog o povjeravanju maloljetne djece na roditeljsko staranje jednom od bračnih partnera odnosno prijedlog s kim će djeca živjeti nakon razvoda; prijedlog o odvijanju redovnih ličnih i neposrednih kontakata maloljetne djece sa roditeljem sa kojim djeca ne žive; prijedlog o visini izdržavanja djece od strane roditelja sa kojim maloljetna djeca ne žive.
ŠTA JE POTREBNO PRILOŽITI UZ TUŽBU?
izvod iz matične knjige vjenčanih;
izvode iz matične knjige rođenih, za svu maloljetnu djecu;
rješenje centra za socijalni rad o postupku posredovanja (zapisnik o postupku posredovanja);
dokaze o nezaposlenosti i neposjedovanju imovine, članstvu udruženja poginulih boraca ili udruženju RVI, ukoliko stranke traže
8
da ih se oslobodi plaćanja sudskih troškova;
druge relevantne dokaze.
ŠTA SVE UTIČE NA ODLUKU SUDA S KIM ĆE DIJETE ŽIVJETI NAKON RAZVODA BRAKA?
Ekonomska situacija roditelja nije odlučujuća kod određivanja roditeljskog staranja, što znači da dijete ne mora biti povjereno na staranje onom roditelju koji živi u boljoj materijalnoj situaciji.
Sud se rukovodi najboljim interesom djeteta, te će, između ostalog, uzeti u obzir starost djeteta, njegovu povezanost s jednim od roditelja, mogućnost jednog od roditelja da više vremena posveti djetetu, kao i cjelokupnu životnu situaciju oba roditelja.
Ukoliko je dijete dovoljno staro i dovoljno zrelo, što će sud procijeniti u svakom konkretnom slučaju, djetetu će biti data prilika da se izjasni s kojim roditeljem želi da živi.
Prilikom donošenja odluke o povjeravanju maloljetne djece na roditeljsko staranje jednom od bračnih partnera sud cijeni sve relevantne dokaze, svaki dokaz pojedinačno i dovodeći ih u vezu sve zajedno.
Sporazumni razvoda braka je moguć onda kada između bračnih partnera postoji sporazum, tj. saglasnost o razvodu. U tom slučaju potrebno je da je brak trajao najmanje 6 mjeseci.
KAKO SE ODREĐUJU SUDSKI TROŠKOVI?
Ukoliko je bračni partner nezaposlen i nema u vlasništvu pokretnu (auto, razna oprema i sl.) ili nepokretnu (kuća, stan, zemljište...) imovinu, a radi oslobađanja od plaćanja sudskih troškova postupka, sudu podnosi kao dokaze uvjerenje JU Služba za zapošljavanje da se nalazi na evidenciji nezaposlenih osoba, te uvjerenje Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar da ne posjeduje nekretnine ili potvrdu nadležne poreske uprave da nije poreski obveznik po osnovu vlasništva nad nekretninama.
9
ŠTA JE POSTUPAK POSREDOVANJA?
Postupak posredovanja prethodi postupku razvoda braka ukoliko brač-ni partneri imaju zajedničku maloljetnu djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje kao i za vrijeme trudnoće žene.
Zahtjev za postupak posredovanja podnosi se centru za socijalni rad ili općinskoj službi, ukoliko u mjestu prebivališta bračnog partnera koji podnosi zahtjev nema centra za socijalni rad.
Ukoliko posredovanje ne uspije, a bračni partneri ostanu pri odluci da se žele razvesti, organ starateljstva će nastojati da bračni partneri postignu sporazum o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne djece.
Centri ili službe koje vode postupak posredovanja obično imaju unaprijed pripremljene formulare/zahtjeve koji su dostupni ili u prostorijama centara/službi ili na web stranicama. Kako bi se postupak pokrenuo zahtjev je potrebno popuniti, te priložiti potrebne dokumente: izvod iz Matične knjige vjenčanih, izvod iz Matične knjige rođenih za dijete/djecu te dokaz o prebivalištu podnosioca zahtjeva.
U postupku posredovanja bračne partnere ne mogu zastupati pu-nomoćnici - oni to moraju obaviti lično. Ukoliko bračni partneri, ili jedno od njih, izostanu sa ročišta za posredovanje mada su uredno pozvani, postupak posredovanja se obustavlja. Izuzetno, ako se ne pojavi bračni partner koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom partneru, postupak se neće obustaviti. Ovom odredbom umanjen je značaj institutu posredovanja, jer je odazivanje posredovanju predviđeno samo kao mogućnost, a ne kao obaveza.
Postupak posredovanja organ starateljstva je dužan okončati u roku od 2 (dva) mjeseca i o rezultatima obavijestiti sud. Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je:
boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 (šest) mjeseci
bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.
Centar za socijalni rad ili služba donosi privremeno rješenje o povjeravanju maloljetnog djeteta na roditeljsko staranje koje je na snazi do donošenja pravosnažne presude
10
DA LI SU PRAVA VJENČANIH I NEVJENČANIH PARTNERA ISTA?
Zajednica života žene i muškarca koji nisu vjenčani, a koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, naziva se vanbračna zajednica.
Vanbračni partneri su zakonski izjednačeni sa bračnim partnerima u pogledu međusobnog izdržavanja i imovinsko-pravnih odnosa.
Ipak, bez obzira na načelnu zakonsku izjednačenost bračnih i vanbračnih partnera, vanbračni partneri još uvijek ne uživaju pravo na porodičnu penziju.
Budući da se vanbračna zajednica neformalno zasniva, na isti način i prestaje, faktičkim prekidom zajednice života.
ŠTA TREBA ZNATI O VJERSKOM BRAKU?
U Bosni i Hercegovini Porodični zakon priznaje samo civilni brak, odnosno brak zaključen pred nadležnim općinskim/gradskim organom, odnosno matičnim uredom.
Vjerski brak nije priznat i ne povlači nikakva prava i obaveze, a ni pravne posljedice. To znači da, ukoliko se vjenčate pred vjerskim službenikom, vaš brak smatraće se vanbračnom zajednicom.
Zakonske odredbe predviđaju da se prvo mora zaključiti civilni brak, pa tek onda vjerski. Samo brak zaključen tim redoslijedom može proizvesti određena prava i dužnosti, odnosno posljedice.
Porodični zakon definisao je brak kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene. Međutim, vrlo često partneri se ne odlučuju da brak formalizuju, odnosno da zaključe brak pred matičarem nadležne općinske/gradske službe, nego žive u vanbračnoj zajednici, vjenčavajući se pred hodžom/svećenikom/popom (šerijatsko/crkveno vjenčanje).
11
KO IMA PRAVO NA SUPRUŽANSKO IZDRŽAVANJE?
Prema odredbama Porodičnog zakona bračni partneri imaju pravo na izdržavanje tokom braka i nakon razvoda braka.
KOJE USLOVE TREBA ISPUNITI DA BI SUD ODREDIO SUPRUŽANSKO IZDRŽAVANJE?
Da bi sud odredio supružansko izdržavanje moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi:
da bračni partner nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine;
da je nesposoban za rad ili se ne može zaposliti.
DO KADA SE MOŽE POSTAVITI ZAHTJEV ZA SUPRUŽANSKO IZDRŽAVANJE?
Supružansko izdržavanje može se tražiti u toku brakorazvodnog postupka, odnosno do zaključenja glavne rasprave.
Sud može presudom odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog partnera traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je brak trajao kraće vrijeme, ili kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život.
Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje ukoliko su bračni partneri kroz duži period odvojenog života samostalno sticali sredstva za život, ili ako se utvrdi da bračni partner koji traži izdržavanje prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme nije doveden u teži materijalni položaj od onoga u kojem se nalazio prilikom stupanja u brak.
KADA PRESTAJE PRAVO NA SUPRUŽANSKO IZDRŽAVANJE?
Pravo na supružansko izdržavanje prestaje:
Ukoliko osoba koja prima supružansko izdržavanje zaključi novi brak ili zasnuje vanbračnu zajednicu;
12
Ako sud utvrdi da je vodio nečastan i nemoralan život, odnosno učinio teške prestupe protiv davaoca izdržavanja;
Kada se okolnosti promijene.
ŠTA ČINI IMOVINU BRAČNIH I VANBRAČNIH PARTNERA?
Imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine;
Pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu imovinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drugačije ne proizilazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera;
Dobitak od igara na sreću je bračna imovina;
Prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračna imovina.
Tako na primjer, predmet bračne imovine mogu biti plaća i druge naknade po osnovu rada, pravo vlasništva bračnih partnera na nekretninama i pokretninama koje su pribavljene radom.
Tu spadaju i prava na temelju dionica i dividende trgovačkih društava, vlasništvo trgovačkog društva ili obrta ako je osnovano ulaganjem novčanih i drugih vrijednosti koje predstavljaju bračnu imovinu te predmeti koji služe obavljanju zanata, ušteđevina u novcu i novčani prihodi od bračne imovine (kamate od ušteđevine, najamnina ili zakupnina od nekretnina ili drugih stvari koje čine bračnu imovinu, potraživanja iz različitih ugovornih odnosa), prava iz životnog osiguranja ili dodatnog penzijskog osiguranja i sl.
Bez obzira ko je od partnera upisan kao vlasnik imovine u vlasničkom listu, sva imovina koju su bračni partneri stekli u toku trajanja braka svojim radom je suvlasništvo bračnih partnera.
Predmet bračne imovine može biti i vlasništvo na pokretninama i nekretninama koje su stečene na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju.
13
Svaki bračni partner (kao suvlasnik) ima pravo stvar koja je predmet imovine posjedovati i njom se koristiti, srazmjerno svom dijelu.
KAKO PODIJELITI BRAČNU IMOVINU?
Bračna imovina može se podijeliti ugovorom bračnih partnera ili u sudskom postupku.
Podjela imovine se može izvršiti u toku braka i nakon njegovog prestanka. O podjeli bračne imovine odlučuje općinski sud onda kada nije zaključen bračni ugovor.
Sudski postupak se pokreće zahtjevom bračnih partnera (tužbom) ili povjerioca bračnog partnera.
Ako je sud odlučio da se podjela izvrši prodajom stvari, zbog toga što je fizička dioba stvari nemoguća, ili je moguća uz znatno smanjenje vrijed-nosti stvari, bračni partner ima pravo preče kupnje te stvari.
Sve odredbe o bračnoj imovini primjenjuju se i odnose i na vanbračnu stečevinu.
ŠTA JE RODITELJSKO STARANJE?
Roditeljsko staranje predstavlja skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja koji imaju za cilj zaštitu ličnih i imovinskih odnosa djeteta. Ono se ostvaruje u najboljem interesu djeteta. Određuje se za svako dijete individualno, u skladu sa djetetovim psihofizičkim razvojem i njegovim potrebama.
Ukoliko roditelji odluče da se razvedu ili prekinu vanbračnu zajednicu a imaju zajedničku maloljetnu djecu, u istom postupku sud će odlučiti sa koji roditeljem će živjeti djeca. Roditelj sa kojim žive djeca ostvaruje roditeljsko staranje. Međutim obaveza drugog roditelja sa kojim dijete ne živi, ne prestaje.
Kada je roditelj sa kojim dijete ne živi spriječen da se stara o djetetu, ili je nepoznatog boravišta, ili ne izvršava obavezu izdržavanja, ili je nedostupan, roditelj sa kojim dijete živi onda samostalno odlučuje o zaštiti ličnih, imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebna
14
saglasnost drugog roditelja.
U slučaju smrti roditelja sa kojim je dijete živjelo, drugi roditelj mora pokrenuti sudski postupak u kojem će se odlučivati o daljem staranju o djetetu. U situaciji kada umre roditelj koji se sam starao o djetetu, nadležan za pokretanje sudskog postupka u kojem će se odlučivati o daljem staranju djeteta je organ starateljstva odnosno centar za socijalni rad.
Ovakvi postupci su hitni prije svega jer djeca ne smiju biti pravno nezaštićena.
KOJA SU PRAVA I DUŽNOSTI RODITELJA KOJI NE ŽIVE SA DJECOM?
Roditelj koji ne živi sa djecom dužan je da održava lične odnose i neposredne kontakte sa djecom, kao i da poštuje veze djece sa drugim roditeljem.
Pored obaveze održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa djetetom, roditelj ima i obavezu izdržavanja djeteta.
Obaveza izdržavanja je propisana zakonom i imperativnog je karaktera (nije stvar izbora, nego se mora);
Strogo je vezana za ličnost djeteta;
Izdržavanje je lično pravo imovinskog karaktera, te kao i ostala lična prava ne može zastarjeti;
Dosuđuje se od dana podnošenja tužbe, tj. može se tražiti samo za budućnost.
KOJE SU OBAVEZE RODITELJA U IZDRŽAVANJU DJECE?
Roditelji su dužni i moraju u izvršavanju obaveze izdržavanja maloljetne djece iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti.
Dužni su, prema svojim mogućnostima, osigurati izdržavanje djeteta koje se nalazi na redovnom školovanju, sve do navršene 26-te godine života djeteta.
Također, roditelji su dužni da izdržavaju svoju punoljetnu djecu koja
15
zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nisu sposobna za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život, ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine, sve dok ta nesposobnost kod njih traje.
ŠTA AKO RODITELJ IZBJEGAVA, ODNOSNO NE IZVRŠAVA OBAVEZU IZDRŽAVANJA DJECE?
Ukoliko roditelj kome je određena obaveza izdržavanja djece svoju obavezu ne izvršava, roditelj koji ostvaruje roditeljsko staranje može pokrenuti izvršni postupak.
Prijedlog za izvršenje podnosi se općinskom sudu. Uz prijedlog za izvršenje prilažu se relevantni dokazi, kao što je izvod sa bankovnog računa, uplatnice i slično. Sud je na osnovu provedenog postupka dužan donijeti rješenje o izvršenju. Rješenje o izvršenju sud dostavlja poslodavcu kod kojeg je zaposlen roditelj koji ne izvršava obavezu plaćanja a poslodavac je duzan postupiti po dostavljenom rješenju.
Potraživanja iz izdržavanja imaju prednost naplate nad ostalim potraživanjima kod prinudnog izvršenja. Plaća radnika može biti predmet izvršenja do ½ (jedne polovine), a u ostalim slučajevima prinudnog izvršenja do ⅓ (jedne trećine). Primanja iz zakonskog izdržavanja ne mogu se plijeniti u postupku prinudnog izvršenja.
DA LI JE NEPLAĆANJE IZDRŽAVANJA KRIVIČNO DJELO?
Krivični zakon FBiH predviđa krivično djelo „Izbjegavanje izdržavanja“ u članu 223., te sankcije za one koji izbjegavaju obavezu izdržavanja.
Međutim,činjenica neplaćanja sama po sebi ne predstavlja krivično djelo. Da bi se okvalifikovalo kao krivično djelo potrebno je utvrditi da dužnik izdržavanja namjerno poduzima radnje kako bi izbjegao obavezu izdržavanja. Na primjer: fiktivno prenosi svoju imovinu na druga lica; fiktivno registruje svoje vozilo na drugo lice; ostvaruje prihode iz neregistrovane djelatnosti, ne nalazi se na evidenciji biroa za zapošljavanje odnosno ne traži aktivno posao
16
KOME SE PODNOSI PRIJAVA ZA IZBJEGAVANJE IZDRŽAVANJA?
Krivična prijava za izbjegavanje izdržavanja podnosi se policiji ili kantonalnom tužilaštvu.
Uz prijavu se podnosi i pravosnažna i izvršna sudska odluka kojom je izdržavanje određeno, kao i izvod sa bankovnog računa, ukoliko je određeno da se izdržavanje plaća na račun, odnosno uplatnice ukoliko je određeno da se izdržavanja plaća putem poštanske uplatnice.
MOŽE LI SE RODITELJSKO STARANJE ODUZETI?
Mjera oduzimanja roditeljskog staranja se izriče i u slučaju grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti. Da bi postojalo grubo zanemarivanje, u pravilu je potrebno da se radi o postupcima koji se ponavljaju duže vrijeme, mada je nekada dovoljna i samo jedna činjenica za izricanje ovakve kazne.
Grubo zanemarivanje dužnosti postoji naročito u slučajevima:
ako roditelj ne izvršava obavezu izdržavanja djeteta duže od tri mjeseca, ne pridržava se ranije određenih mjera radi zaštite prava i interesa djeteta,
ne sprečava dijete u uživanju alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava.
roditeljsko staranje može se oduzeti i roditelju koji ne stvara uvjete za održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem ili onemogućava, odnosno sprečava njihovo održavanje.
KO ODLUČUJE O ODUZIMANJU DJETETA?
Za donošenje odluke o oduzimanju roditeljskog staranja nadležan je općinski sud, koji o tome odlučuje u vanparničnom postupku. Mjesno nadležan je sud na čijem području dijete ima prebivalište, odnosno boravište. Postupak se može pokrenuti na prijedlog roditelja, odnosno usvojioca koji ostvaruje roditeljsko staranje ili organa starateljstva (centar za socijalni rad), koji je i obavezan pokrenuti postupak ako na
17
bilo koji način sazna da postoje zakonom predviđeni razlozi.
Organ starateljstva može biti pozvan i radi utvrđivanja činjenica. U postupku se moraju saslušati roditelji, dok se maloljetno dijete saslušava samo ako je to neophodno i ako nije štetno za njegovo duševno zdravlje. Na osnovu utvrđenih činjenica, sud u postupku koji je hitan, donosi odluku o oduzimanju roditeljskog staranja jednom ili oba roditelja, bilo prema svakom ili prema jednom djetetu.
MOŽE LI SE RODITELJSKO STARANJE PRODUŽITI?
Produženje roditeljskog staranja omogućava nastavljanje vršenja roditeljskog staranja i nakon punoljetstva djeteta. O produženju roditeljskog staranja odlučuje općinski sud, a odluka se donosi u vanparničnom postupku.
Do produženja roditeljskog staranja dolazi ako dijete zbog fizičkog ili duševnog nedostatka nije sposobno samo se starati o sebi, svojim pravima i interesima. Duševni nedostatak postoji kada je dijete duševno bolesno, sa intelektualnim i mentalnim teškoćama ili je nesposobno za rasuđivanje zbog drugih uzroka.
Zbog fizičkih nedostataka roditeljsko staranje će se produžiti samo ako se radi o težim oblicima zbog kojih je to lice zavisno od tuđe pomoći.
KAKO SE MOŽE POVEĆATI/SMANJITI ALIMENTACIJA, DRUGAČIJE UREDITI LIČNI I NEPOSREDNI KONTAKTI I POVJERAVANJE DJETETA NA BRIGU I STARANJE?
Sadržaj sudske odluke može mijenjati samo sud koji je donio tu odluku, a na zahtjev stranke. Postupak izmjene sudske odluke pokreće se tužbom. Odluka se može mijenjati u dijelu koji se odnosi na održavanje ličnog odnosa i neposrednih kontakata te u dijelu visine izdržavanja.
Sudska odluka može se mijenjati ukoliko su se od dana donošenja odluke promijenile određene okolnosti. Izmjenu sudske odluke može tražiti roditelj sa kojim dijete živi, u ime djeteta, te roditelj kojem je određena obaveza izdržavanja.
Zavisno od konkretne situacije izdržavanje se može povećati, smanjiti ili
18
ukinuti. Odlučujući faktori su potrebe izdržavane osobe i mogućnosti izdržavatelja. Ukoliko su se okolnosti promijenile, odnosno ako su se potrebe izdržavane osobe povećale ili primanja roditelja smanjila, oni imaju pravo pokrenuti postupak pred općinskim sudom radi izmjene sudske odluke.
KO IMA PRAVO UTVRĐIVATI OČINSTVO SUDSKOM ODLUKOM?
Dijete – ako je maloljetno ili mu je oduzeta poslovna sposobnost tužbu može podnijeti njegova majka ako ostvaruje roditeljsko staranje, odnosno staratelj uz saglasnost organa starateljstva. Maloljetno dijete može podnijeti tužbu ako je steklo poslovnu sposobnost prije punoljetstva.
Majka djeteta – može da podnese tužbu radi utvrđivanja očinstva do navršene 18. godine života djeteta.
Muškarac koji se smatra ocem djeteta – može podnijeti tužbu radi utvrđivanja očinstva u roku od 1 godine od prijema obavještenja o tome da nije dobijen pristanak majke i djeteta odnosno saglasnost organa starateljstva, a najkasnije do navršene 18 godine života.
Organ starateljstva – može pokrenuti postupak utvrđivanja očinstva ako majka ne pokreće postupak za utvrđivanje očinstva a tužbu može podnijeti do navršene 18. godine života djeteta.
Poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta, tužba radi utvrđivanja očinstva podnosi se protiv nasljednika. Tužba se podnosi u roku od 1 godine od smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta odnosno 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.
KO MOŽE OSPORITI OČINSTVO?
Osporavanje bračnog očinstva znači pobijanje pravne pretpovstavke o mužu majke djeteta kao ocu djeteta.
Pravo na podizanje tužbe za osporavanje očinstva pripada:
Djetetu – može osporavati očinstvo osobi koja je u matične knjige rođenih upisana kao njegov roditelj, i može podići tužbu do
19
navršene 25. godine života. U ime djeteta koje je maloljetno ili nad kojim roditelj ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva ili u ime punoljetnog djeteta kome je oduzeta poslovna sposobnost tužbu podnosi staratelj za poseban slučaj.
Mužu majke djeteta - može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana od prestanka braka ako smatra da mu nije otac, u roku od jedne godine od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju očinstvo.
Majci djeteta – može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana od prestanka braka i to u roku od 6 mjeseci od rođenja djeteta.
Muškarcu koji sebe smatra ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu do 300 dana od prestanka braka može osporavati očinstvo mužu majke djeteta ako je živio u zajednici sa majkom djeteta u vrijeme začeća djeteta, ili je zajednicu života sa njom zasnovao prije rođenja djeteta, pod uvjetom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo i to u roku od 1 godine od dana rođenja djeteta.
Muškarcu – koji je priznao očinstvo a kasnije saznao činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo može podnijeti tužbu za osoporavanje očinstva u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu.
20
II. NASILJE NA ŽENAMA
KOJI SU NAJČEŠĆI OBLICI NASILJA NAD ŽENAMA?
Fizičko
Emocionalno ili psihološko
Duhovno nasilje
Seksualizirano
Ekonomsko nasilje
ŠTA JE FIZIČKO NASILJE?
Fizičko nasilje je usmjereno na nanošenje fizičkog bola, povreda ili rana na tijelu osobe, ili na uskraćivanje fizičkih potreba: hrane, tečnosti, potreba za izlučivanjem (mokraće, stolice), smještaja, lijekova...
Fizičko nasilje najčešće ostavlja materijalne dokaze u vidu tragova na tijelu žrtve, pa se lakše dokazuje, što žrtvi može olakšati proces dobijanja neformalne ili formalne podrške i pomoći, ako se odluči da je zatraži.
ŠTA JE EMOCIONALNO ILI PSIHOLOŠKO NASILJE?
Ovu vrstu nasilja je teže prepoznati i dokazati, pa osoba često ne dobije odgovarajuću podršku, neophodnu da bi mu se mogla oduprijeti - niti od okruženja, niti od zvaničnih institucija društva.
Ova vrsta nasilja se u partnerskom odnosu može događati samostalno, ali može biti samo „podloga“ koja doprinosti tome da se žrtva teže odupre fizičkom i seksualiziranom nasilju.
KOJI SU MEHANIZMI DJELOVANJA I OBLICI PSIHOLOŠKOG NASILJA?
Moć i kontrola: omalovažavanje, ismijavanje, stalno kritiziranje, ponižavanje, nametanje pravila i zahtjeva koje je teško ispuniti
21
Izazivanje straha: vikanjem, ispadima bijesa, uništavanjem stvari koje su osobi važne; naglašavanjem vlastite svemoći; prijetnjama.
Potreba za ljubavlju i pripadanjem se iskorištava manipulacijom kroz: uskraćivanja kontakta, fizičkog i verbalnog; odbacivanje; prijetnju napuštanjem.
Produbljivanja ovisnosti osobe o zlostavljaču: zabranama, ograničenjima, u kojima je zlostavljač onaj koji može „dati dopuštenje“ prema vlastitoj volji; nametanjem svoje volje, pod prijetnjom kazni i uskraćivanja ostalih potreba; izolacijom od osoba koje su osobi važne, poticanjem nepovjerenja prema njima.
ŠTA JE DUHOVNO NASILJE?
Poseban oblik psihološkog nasilja je duhovno nasilje odnosno primoravanje na upražnjavanje i prakticiranje religije i religijskih obreda. Duhovno nasilje manifestuje se kroz primoravanje na pokrivanje tijela (hidžab i/ili nikab), obavljanje posta, namaza, odlazak na ratište (džihad), odlazak u crkvu, ispovijedanje i sl.
ŠTA JE SEKSUALIZIRANO NASILJE?
Seksualizirano nasilje je, kao i psihološko, vrsta nasilja koja je manje vidljiva. Ovo naročito iz razloga što je seksualnost tabu, nešto o čemu se ne priča
Usmjerena je na žrtvinu seksualnost, koja se u gotovo svim društvima, doživljava kao veoma lično i intimno područje osobe. Nizom pravila ponašanja i društvenih normi, ovo područje je, tokom socijalizacije, utisnuto kao tabu područje.
Iako su mehanizmi djelovanja svih oblika seksualiziranog nasilja slični i žrtvi nanose psihološku povredu po istom principu, okolina i društvo u cjelini teže priznaju i prepoznaju razornu moć nekih oblika koji izlaze iz okvira predstava i kriterija o seksualnosti, pa i seksualiziranom nasilju, koji u tom društvu vladaju.
Ovo se u prvom redu odnosi na oblike seksualiziranog nasilja koji ne uključuju povredu fizičkih granica žrtve i direktni kontakt, kao što su:
22
telefonski pozivi, ili, u novije vrijeme, nametanje seksualiziranih kontakata putem interneta
primjedbe i aluzije upućene žrtvi, koje imaju seksualne konotacije
egzibicionističko ili voajerističko ponašanje.
Samo jedan dio oblika seksualiziranog nasilja uključuje i povredu fizičkih granica osobe:
dodirivanje koje osoba ne prihvaća i/ili odbija
pokušaj neželjenog seksualnog akta i neželjeni seksualni akt
pokušaj silovanja i silovanje, kao i silovanje u braku
incest
podvođenje.
Svi oblici seksualiziranog nasilja se oslanjaju na mehanizme psihološkog nasilja:
Stvaranje i poticanje osjećanja stida kod žrtve – ponašanjem koje sugerira da se događa nešto što je potrebno sakriti od drugih i/ili, u prvom redu, sramota žrtve
Izolacija žrtve – poticanjem ili stvaranjem kod žrtve uvjerenja da to ponašanje mora ostati zajednička tajna, da će je okolina odbaciti, osuditi ako se za to sazna
Stvaranje i poticanje kod žrtve osjećaja krivnje - da je provocirala, da je sama to htjela, u nekim slučajevima davanjem poklona i privilegija u fazi približavanja žrtvi, a kasnije, da je prihvatajući te poklone i/ili privilegije, sama željela i pristala na odnos
Prijetnje i zastrašivanje – da će povrijediti, ubiti žrtvi bliske osobe i nju samu.
Zbog ovih mehanizama, koji žrtvu održavaju u stanju stida, krivnje, straha i izolacije, mnogi slučajevi seksualiziranog nasilja ne moraju nužno biti izvršeni uz pomoć fizičke sile, pa niti ostavljati fizičke dokaze o tome da se žrtva opirala i branila.
23
ŠTA JE EKONOMSKO NASILJE?
Ekonomsko nasilje predstavlja sprječavanje pristupa i raspolaganja zajedničkim materijalnim sredstvima. U partnerskom odnosu ova vrsta nasilja se ispoljava kroz sljedeće oblike ponašanja:
Oduzimanje novca koji osoba sama zarađuje;
Sprečavanje pristupa novcu koji zarađuje počinilac;
Trošenje isključivo novca kojim žrtva može raspolagati, za zajedničke potrebe: održavanje domaćinstva, izdržavanje djece;
Finansijski i administrativni manevri sa zajedničkom imovinom, ili imovinom koja bi u slučaju podjele pripadala dijelom žrtvi.
POSTUPAK ZAŠTITE OD NASILJA
KOME SE ŽRTVA NASILJA MOŽE OBRATITI ZA POMOĆ?
Ukoliko ste žrtva bilo kojeg oblika nasilja u porodici, ili je žrtva neko od članova/ica vaše porodice, prijatelja/ica, poznanika/ca, radnih kolega/ica ili komšija, nasilje možete prijaviti:
Policiji koja je dužna: o zaprimiti krivičnu prijavu, o izaći na lice mjesta po zaprimljenoj prijavi, o ukoliko je žrtva povrijeđena uputiti je u zdravstvenu
ustanovu radi pružanja medicinske pomoći o podnijeti zahtjev sudu za izricanje zaštitnih mjera ako se
radi o nasilju u porodici, o lišiti slobode i/ili zadržati nasilnika ukoliko postoje osnovi
sumnje da je počinio nasilje, o obavijestiti organ starateljstva (centar za socijalni rad) o
slučajevima nasilja u porodici, o po saznanju o nepostupanju po izrečenoj zaštitnoj mjeri,
bez odlaganja obavijestiti sud uz prijedlog za izricanje novčane kazne,
24
o podnijeti prekršajnu prijavu zbog kršenja zaštitnih mjera, o podnijeti izvještaj tužilaštvu o počinjenom krivičnom djelu, o sarađivati sa ostalim institucijama u lancu zaštite od nasilja.
Centru za socijalni rad koji je dužan: o po zaprimanju prijave ili saznanju za nasilje dužan je
obavijestiti policiju, o zajedno sa policijom otići na intervenciju, o obaviti razgovor sa žrtvom i vršiti procjenu potreba žrtve, o po potrebi žrtvu odvesti na liječnički pregled, o rukovoditi procesom i organizacijom smještaja žrtve u
sigurnu kuću, gdje stručni tim centra sačinjava Plan rada sa žrtvom nasilja,
o istovremeno raditi sa počiniteljem nasilja, o pratiti izvršenje zaštitnih mjera i o tome obavještavati sud, o sarađivati sa drugim institucijama u lancu zaštite od nasilja.
Kantonalnom tužilaštvu koje je dužno: o zaprimiti krivičnu prijavu o po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno
krivično djelo poduzeti potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja
o rukovoditi istragom (tražiti dostavljanje informacija od drugih državnih tijela, pravnih i fizičkih osoba i sl.),
o utvrditi činjenice potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu,
o provesti i rukovoditi istragom, o podići i zastupati optužnicu pred sudom, o podnositi pravne lijekove, o sarađivati sa ostalim institucijama u lancu zaštite od nasilja.
Centru ženskih prava ili nekoj drugoj nevladinoj organizaciji koje pružaju pravnu pomoć, psihološku pomoć i podršku, skloništu (sigurne kuće) i sl. koji su dužni: o obaviti razgovor sa žrtvom nasilja,
25
o pružiti pravnu pomoć i podršku u smislu informisanja žrtve o pravima koja joj po zakonu pripadaju,
o sačiniti krivičnu prijavu, o posredovati prema institucijama radi lakše komunikacije
žrtve sa institucijama, o sarađivati sa drugim institucijama u lancu zaštite od nasilja.
Krivično djelo se može prijaviti usmeno, putem telefona, SOS telefona 1265 ili pismeno.
Po podnošenju usmene krivične prijave sačinit će se službena zabilješka o prijavljenom kritičnom događaju nasilja u porodici ili zapisnik o saslušanju svjedoka ili svjedoka/žrtve (oštećene).
Obaveza prijavljivanja slučajeva nasilja postoji za sve građane.
Prijavu o nasilju obavezni su podnijeti i zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske (zdravstvene), obrazovne i druge ustanove i organi.
Obaveza postoji i za nevladine organizacije koje u okviru svoje djelatnosti saznaju za nasilje.
Također, obaveza prijave nasilja obavezna je i za članove porodice.
KOJE SU MJERE ZAŠTITE KOJE SE IZRIČU ZA POČINIOCA NASILJA U PORODICI?
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa za počinioca krivičnog djela nasilja u porodici zaštitne mjere, i to:
udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor;
zabrana približavanja žrtvi nasilja;
zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju;
obavezan psihosocijalni tretman;
obavezno liječenje od ovisnosti;
privremeno lišenje slobode i zadržavanje.
26
KO PODNOSI ZAHTJEV ZA IZRICANJE ZAŠTITNIH MJERA,
I KO IH IZRIČE?
Zahtjev za izricanje zaštitnih mjera počiniocu nasilja u porodici podnosi policija, i to općinskom sudu. Izuzetno to može učiniti i tužilaštvo kada postoje opravdani razlozi. Policija je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere općinskom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja. Uz zahtjev se prilažu prikupljeni dokazi i obavezno izvod iz službene evidencije, ukoliko je ta osoba bila ranije prijavljivana za slučajeve nasilja u porodici.
Sud može počiniocu izreći jednu ili više zaštitnih mjera, ako to smatra opravdanim. Centar za socijalni rad ovlašten je da prati izvršenje zaštitnih mjera, i o tome podnosi izvještaj općinskom sudu.
KAKO SE PROVODI KRIVIČNI POSTUPAK ZA KRIVIČNO DJELO NASILJE U PORODICI?
Krivični postupak za krivično djelo Nasilje u porodici se provodi po odredbama Zakona o krivičnom postupku FBiH. Istragu provodi kantonalni tužilac, prema mjestu izvršenja krivičnog djela. U prvom stepenu, po podizanju optužnice protiv počinioca nasilja u porodici sude općinski sudovi, i to sudija pojedinac. U drugom stepenu sude neposredno viši kantonalni sud, odnosno Vrhovni sud FBiH. Mjesno su nadležni oni sudovi na čijem području je izvršeno krivično djelo.
Otkrivanje i gonjenje počinioca krivičnih djela, pa i počinioca krivičnog djela nasilja u porodici, osnovno je pravo i dužnost tužioca. Tužilac odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno ovo krivično djelo preduzima potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovodi istragu. Tužilac rukovodi i vrši nadzor nad istragom, upravlja aktivnostima ovlaštenih službenih lica (policije, socijalnih radnika, psihologa) vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. Ukoliko policija nije podnijela zahtjev sudu za izricanje zaštitnih mjera, tužilac je dužan bez odlaganja to učiniti.
Nakon prikupljanja svih potrebnih dokaza u krivičnom postupku, tužilac podnosi sudu optužnicu protiv počinioca krivičnog djela Nasilje u
27
porodici.
Važno je da žrtve krivičnog djela Nasilje u porodici, kao oštećene krivičnim djelom, učestvuju u krivičnom postupku. Pod učestvovanjem se podrazumijeva dostavljanje svih dokaza policiji, odnosno tužilaštvu kojim se može osnovano dokazati da su žrtve krivičnog djela - od ljekarskog nalaza (bilo da se radi o fizičkom, psihološkom, ili seksualiziranom nasilju), do predmeta kojim je djelo izvršeno, odjeće, fotografija, te direktnog svjedočenja na sudu.
Presudu, zasnovanu isključivo na činjenicama i dokazima provedenim na glavnom pretresu, donosi općinski sud. Presudom se optužba odbija ili se optuženi oslobađa od optužbe ili se optuženi oglašava krivim za krivično djelo nasilja u porodici i za to djelo mu se izriče adekvatna krivično-pravna sankcija. Optuženi se oslobađa od optužbe ako djelo za koje je optužen nije zakonom propisano kao krivično djelo (ne sadrži bitna obilježja krivičnog djela iz člana 222. Krivičnog zakona FBiH, ili nekog drugog krivičnog djela, ili je učinjeno u nužnoj odbrani, ili krajnjoj nuždi).
Počiniocu Krivičnog djela Nasilje u porodici izriču se krivično-pravne sankcije: kazne zatvora ili novčane kazne, uslovna osuda kao upozoravajuća sankcija, mjere bezbjednosti (obavezno psihijatrijsko liječenje, obavezno liječenje od zavisnosti i oduzimanje predmeta).
PRAVO NA NAKNADU ŠTETE PROUZROKOVANE KRIVIČNIM DJELOM
Pravo na naknadu štete žrtvama bilo kojeg krivičnog djela utvrđeno je zakonom. Postoje uspostavljeni mehanizmi i procedure koje žrtvama osiguravaju naknadu materijalne i nematerijalne štete za pretrpljene povrede prouzrokovane krivičnim djelom.
Do materijalne štete može doći u slučaju gubitka ili oštećenja imovine (auto, namještaj, nekretnina i sl.), potom u slučaju tjelesnih povreda i pogoršanja zdravstvenog stanja (naknada troškova liječenja, rehabilitacije, pomoć od treće osobe i sl.) te u slučaju smrti osobe (pogrebni troškovi, troškovi medicinskih tretmana i sl.). Do nematerijalne štete može doći u slučajevima fizičke boli uzrokovane tjelesnim povredama, duševne boli (gubitak dijelova tijela, ožiljci i sl.) i
28
pretrpljenog straha zbog počinjenog krivičnog djela.
U FBiH naknada štete može se potraživati u okviru krivičnog postupka ili u parničnom postupku.
U okviru krivičnog postupka tužilac tokom istrage ima obavezu da utvrđuje činjenice i prikuplja dokaze potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu. Da bi se imovinskopravni zahtjev precizirao potrebno je obaviti neuropsihijatrijsko vještačenje žrtve nasilja. Troškove vještačenja snosi tužilaštvo. Vještačenjem se utvrđuje procentualno umanjenje životne aktivnosti te pretrpljeni duševni bolovi i fizička bol i strah žrtve nasilja, na koje se primjenjuju Orijentacioni kriteriji kao svojevrsna formula za izračunavanje približnog novčanog ekvivalenta.
Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se sudu do zaključenja glavne rasprave. O zahtjevu odlučuje sud, na način da ga usvaja u cjelosti ili djelimično, ili žrtvu upućuje na parnični postupak radi ostvarenja istog ukoliko ne postoje podaci o zahtjevu.
Ostvarivanje prava na naknadu štete u parničnom postupku zahtijeva se tužbom koja se sačinjava na osnovu pravosnažne krivične presude kojom je optuženi osuđen za nasilje. U ovom postupku se žrtva pojavljuje kao tužitelj a osuđeni nasilnik kao tuženi. Zbog takve pozicije žrtva je dužna dokazivati svoje navode o prouzrokovanoj šteti od strane osuđenog nasilnika. Također, i troškove neuropsihijatrijskog vještačenja snosi žrtva, ali ima pravo refundacije troškova ako uspije u postupku, shodno pravilima parničnog postupka
29
III. SOCIJALNO PRAVO
KO SU KORISNICI/E SOCIJALNE ZAŠTITE?
Prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom Federacije BiH, korisnici/e prava iz socijalne zaštite su:
Djeca bez roditeljskog staranja;
Odgojno zanemarena djeca;
Odgojno zapuštena djeca;
Djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama;
Lica sa invaliditetom i lica ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju;
Materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica;
Stara lica bez porodičnog staranja;
Lica sa društveno negativnim ponašanjem;
Lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.
ŠTA JE STANJE SOCIJALNE POTREBE?
Stanjem socijalne potrebe smatra se trajno ili privremeno stanje u kome se nalazi građanin ili porodica, ukoliko je to stanje prouzrokovano ratnim događajima, elementarnim nesrećema, općom ekonomskom krizom, psihofizičkim stanjem pojedinca ili drugim razlozima koji se ne mogu otkloniti bez pomoći drugog.
DA LI SU ŽRTVE NASILJA U PORODICI PREPOZNATE KAO KORISNICE USLUGE SOCIJALNE ZAŠTITE?
Zakoni o socijalnoj zaštiti u Zeničko-dobojskom,Sarajevskom, Zapadno-hercegovačkom i Kantonu 10, žene žrtve nasilja u porodici i zajednici mogu ostvariti prava iz oblasti socijalne zaštite.
30
U preostalih 6 kantona, žrtve nasilja u porodici i nasilja u zajednici nisu prepoznate kao korisnici neke od usluga iz socijalne zaštite.
KOJA SU PRAVA IZ SOCIJALNE ZAŠTITE?
Prava iz socijalne zaštite utvrđena Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom Federacije BiH su:
Novčana i druga materijalna pomoć;
Osposobljavanje za život i rad;
Smještaj u drugu porodicu;
Smještaj u ustanove socijalne zaštite;
Usluge socijalnog i drugog stručnog rada;
Kućna njega i pomoć u kući.
KO MOŽE OSTVARITI PRAVO NA STALNU NOVČANU POMOĆ?
Pravo na stalnu novčanu i drugu materijalnu pomoć imaju lica i porodice:
ako su nesposobni za rad, odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad;
ako nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje;
ako nemaju članova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdržavaju ili, ako ih imaju, da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja.
KO NE MOŽE OSTVARITI PRAVO NA STALNU NOVČANU POMOĆ?
Pravo na stalnu novčanu pomoć ne može ostvariti lice ili porodica ukoliko je:
neko od njegovih (njenih) članova domaćinstva vlasnik nekretnine (stana, kuće ili druge nekretnine) koja svojom veličinom prelazi potrebe domaćinstva;
31
vlasnik preduzeća ili samostalne radnje ili ima registrovanu dopunsku djelatnost;
vlasnik ili posjednik automobila, osim ako su u pitanju lica sa invaliditetom koja po propisima iz oblasti poreske ili carinske politike mogu uvesti ili kupiti na domaćem tržištu motorno vozilo kao ortopedsko ili drugo pomagalo.
Korisnici stalne novčane pomoći koji nemaju vlastite prihode ostvaruju pravo na stalnu novčanu pomoć u punom iznosu.
KOJA JE DOKUMENTACIJA POTREBNA ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA STALNU NOVČANU POMOĆ?
Za ostvarivanje prava na stalnu socijalnu pomoć, potrebno je priložiti sljedeće dokumente (original ili ovjerenu kopiju):
Lična karta na uvid na osnovu koje se u Centru za socijalni rad/Općinskoj službi sačinjava službena zabilješka - MUP
Prijava prebivališta-boravišta (podnosioca/srodnika) - MUP
Izjava o zajedničkom domaćinstvu - Nadležna općina/grad – šalter sala
Izvod iz matične knjige rođenih za podnosioca zahtjeva i ostale članove zajedničkog domaćinstva - Nadležna općina/grad –matični ured
Dokazi o prihodima (podnosioca, članova porodice i/ili srodnika koji su u obavezi izdržavati potencijalnog korisnika prava) - Poslodavac (platne liste) PIO/MIO, Biro za zapošljavanje/Zavod zdravstvenog osiguranja/ ili primanja po drugom osnovu
Potvrda o redovnom pohađanju škole za djecu školskog uzrasta - Obrazovna ustanova
Uvjerenje o prihodu obveznika, obavljanju dopunskog rada, uslužne ili druge djelatnosti za punoljetne članove domaćinstva ili srodnike - Porezna uprava
Uvjerenje o katastarskom prihodu za punoljetne članove domaćinstva ili srodnike – Nadležna gradska/općinska služba za
32
imovinsko-pravne poslove
Uvjerenje da li je korisnik prava iz boračko-invalidske zaštite za punoljetne članove zajedničkog domaćinstva ili srodnike - Nadležna gradska/općinska služba za boračko-invalidsku zaštitu
Uvjerenje da li je korisnik prava kao civilna žrtva rata za punoljetne članove zajedničkog domaćinstva ili srodnike - Nadležna gradska/općinska služba/Centar za socijalni rad
Potvrda/ Uvjerenje o vlasništvu kuće ili stana - Zemljišno-knjižni ured, Općinski sud
Dokazi o vlasništvu ili posjedovanju automobila ili drugog motornog vozila za punoljetne članove domaćinstva - MUP
Dokaz da auto služi kao ortopedsko ili drugo pomagalo - Institut za medicinsko vještačenje/Uprava za indirektno oporezivanje
Medicinska dokumentacija za lica mlađa od 60 godina (žene) ili 65 godina (muškarci) - Zdravstvene ustanove
Nalaz i mišljenje o nesposobnosti za rad Instituta za medicinsko vještačenje
Nalaz i mišljenje Prvostepene stručne komisije za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje djece i omladine ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju
Presuda o razvodu braka – Nadležni sud
Tekući račun – Banka
33
IV. ZAŠTITA PORODICE SA DJECOM
PRAVO NA PORODILJNU NAKNADU
Prema federalnom zakonu, propisano je da se naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta utvrđuje u procentu od ostvarene plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu rasta plaća na području kantona u tom periodu, a da se procenat utvrđuje propisima kantona.
Pravo na novčanu pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene-majke koja nije u radnom odnosu različito je uređeno kantonalnim propisima.
ŠTA JE POTREBNO ŽENI-MAJCI KOJA JE U RADNOM ODNOSU DA BI OSTVARILA PRAVO NA NOVČANU NAKNADU?
Zahtjev se podnosi općinskom organu uprave nadležnom za socijalnu zaštitu, odnosno centru za socijalni rad, u roku od 60 dana od rođenja djeteta.
Dokumentacija potrebna za ostvarivanje porodiljske naknade ženi-majci u radnom odnosu npr. pri Centru za socijalni rad Zenica je:
Lična karta (na uvid);
Prijava prebivališta-boravišta - MUP ne stariji od 3 mjeseca;
Izvod iz matične knjige rođenih za dijete - Nadležna općina/grad – matični ured;
Izvještaj o trajanju privremene nesposobnosti – spriječenosti za rad - Porodična ambulanta;
Izvod iz Matične knjige umrlih za dijete –ukoliko majka rodi mrtvo dijete - Nadležna općina/grad;
Ugovor o radu (na neodređeno ili određeno) – Poslodavac;
Potvrda o statusu, sa podacima o tekućem osiguranju, radnom odnosu, svi fondovi - Poreska ispostava/ured;
Platne liste ovjerene od poslodavca, za period od 6 mjeseci prije
34
početka korištenja odsustva zbog porođaja (sve platne lista moraju imati naznačen neto iznos) – Poslodavac;
Tekući račun.
Kantonalni propisi različito predviđaju procenat od osnovice na osnovu kojeg se utvrđuje naknada:
U Kantonu Sarajevo predviđena je naknada za zaposlene žene koje najmanje 12 mjeseci prije odlaska na porodiljno odsustvo imaju zaključen ugovor o radu, i iznosi 60% prosječne plaće u FBiH;
U Unsko-sanskom kantonu majka koja je u radnom odnosu, ima pravo na naknadu od 50% njene prosječne plaće ostvarene u prethodnih šest mjeseci. Iznos naknade utvrđuje se za svaku majku posebno, s tim da taj iznos ne može biti manji od 50% prosječne plaće na području Kantona u prethodnoj godini;
U Tuzlanskom kantonu naknada umjesto plaće ženi-majci koja je u radnom odnosu utvrđuje se u procentu od 90% ostvarene prosječne plaće u periodu od šest mjeseci prije porođaja, s tim da ne može biti niža od 30% prosječne plaće u kantonu.
U Zeničko–dobojskom kantonu naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu isplaćuje se za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva i iznosi 80% prosječne plaće koju je žena ostvarila u periodu od šest mjeseci prije porođaja, s tim da ona ne može biti veća od prosječne, posljednje objavljene neto plaće Kantona;
U Bosansko–podrinjskom kantonu za zaposlene porodilje naknada se utvrđuje u procentu od 80% od ostvarene plaće u periodu od 6 mjeseci prije porođaja, ali ne može biti manja od 70% od zadnje objavljene prosječne plaće u privredi Kantona;
U Srednjobosanskom kantonu naknada umjesto plaće ženi-majci u radnome odnosu utvrđuje se u procentu u kojem poslodavac redovno uplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko, te zdravstveno osiguranje porodilje, s tim da ne može biti veća od 50% od iznosa ostvarene plaće za period od šest mjeseci prije porođaja;
35
U Zapadnohercegovačkom kantonu naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu utvrđuje se za prvih šest mjeseci u procentu od 80% od njene ostvarene plaće na koju su plaćani doprinosi u periodu od šest mjeseci prije porođaja, a za drugih šest mjeseci u fiksnom iznosu koji utvrđuje Vlada Kantona odlukom;
U Hercegovačko–neretvanskom kantonu prava porodilja regulisana su Zakonom o zaštiti obitelji sa djecom Hercegovačko-neretvanskog kantona, i naknada ženi-majci u radnom odnosu za godinu dana, predviđena je u iznosu od 40% od prosječne plaće koju je ostvarila u periodu od šest mjeseci prije početka korištenja porodiljskog odsustva, s tim da naknada ne može biti veća od visine prosječne plaće isplaćene u FBiH u prethodnoj godini;
U Kantonu 10 (Livno) pravo zaposlenih majki regulisano je Odlukom o pravu na naknadu plaće ženi-majci, za vrijeme odsutnosti s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta. Pravo na naknadu umjesto plaće u trajanju od 12 mjeseci ostvaruje majka koja je neposredno prije početka korištenja porodiljskog dopusta ostvarila radni staž od najmanje jedan mjesec. Naknada se utvrđuje u 100% iznosu od plaće ostvarene u prethodnom mjesecu, s tim da naknada ne može biti veća od prosječne plaće, niti manje od najniže plaće na području FBiH;
U Posavskom kantonu pravo zaposlenih majki regulisano je Zakonom o porodiljnim naknadama, pravo na naknadu ima majka koja je bila u radnom odnosu najmanje šest mjeseci neprekidno prije poroda. Naknada se isplaćuje dvanaest mjeseci u visini 80% njene prosječne neto plaće, ali ne može biti veća od 500 KM mjesečno, niti manja od najniže neto plaće na području FBiH.
36
ŠTA JE POTREBNO ŽENI-MAJCI KOJA NIJE U RADNOM ODNOSU DA BI OSTVARILA PRAVO NA NOVČANU NAKNADU?
Zahtjev za ostvarivanje ovog prava podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za socijalnu zaštitu, odnosno centru za socijalni rad u roku od 60 dana od rođenja djeteta.
Dokumentacija potrebna za ostvarivanje novčane naknade ženi-majci koja nije u radnom odnosu, jednokratne pomoći za opremu novorođenog djeteta, pomoć u prehrani djeteta do 6 mjeseci i dodatnu ishranu za majke-dojilje, npr. pri Centru za socijalni rad Zenica je sljedeća:
Lična karta (na uvid);
Prijava prebivališta-boravišta - MUP;
Izjava o zajedničkom domaćinstvu - Nadležna općina/grad;
Izvod iz matične knjige rođenih za dijete - Nadležna općina/grad – matični ured
Dokazi o prihodima punoljetnih članova zajedničkog domaćinstva ostvareni u periodu od šest mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva;
Platna lista za period od 6 mjeseci prije poroda, uvjerenje ili drugi dokaz o nezaposlenosti - Poslodavac / Biro za zapošljavanje;
Potvrda o statusu, sa podacima o tekućem osiguranju, radnom odnosu, svi fondovi za osobu koja nije na evidenciji - Biroa za zapošljavanje Zavod zdravstvenog osiguranja;
Ček od posljednje penzije - starosne, invalidske ili porodične FZ PIO/MIO;
Uvjerenje o katastarskom prihodu - Ured za katastarske poslove;
Uvjerenje o primanju po propisima u boračkoinvalidskoj zaštiti - Gradska/općinska služba za boračko-invalidsku zaštitu;
Uvjerenje o primanju iz oblasti civilnih žrtava rata - Gradska/općinska služba ili Centar za socijalni rad;
Uvjerenje o prihodu obveznika, obavljanju dopunskog rada, uslužne ili druge djelatnosti - Poreska uprava;
37
Tekući račun – Banka.
Kao što su različito regulisani iznosi naknada ženi-majci u radnom odnosu, tako su kantonalnim propisima različito regulisana prava žena-majki koje nisu u radnom odnosu.
Kantonu Sarajevo - majka koja ima zaključen ugovor o radu manje od 12 mjeseci, kao i majka koja nije u radnom odnosu ima pravo na iznos naknade od 30% prosječne plaće;
Unsko–sanski kanton - novčana pomoć za vrijeme porođaja žene koja nije u radnom odnosu, ostvaruje se u vidu jednokratne pomoći u iznosu od 100,00 KM;
Tuzlanski kanton - ženi majci koja nije u radnom odnosu od 2017. godine isplaćuje se jednokratna novčana podrška u visini od 20% prosječne plate u Kantonu;
Zeničko – dobojski kanton - novčana pomoć za majku koja nije u radnom odnosu ostvaruje se u vidu jednokratne novčane pomoći od 150,00 KM, ali pod uvjetom da mjesečni prihodi domaćinstva, ostvareni u periodu od šest mjeseci prije porođaja, ne prelaze iznos od 50% prosječne plaće Kantona;
Bosansko–podrinjski kanton - majci koja nije u radnom odnosu predviđena je naknada u iznosu od 150,00 KM u trajanju od 12 mjeseci;
Srednjobosanski kanton - novčana pomoć majci koja nije u radnom odnosu ostvaruje se kao jednokratna novčana pomoć u iznosu od 35% prosječne plaće ostvarene u prethodnoj godini u Kantonu;
Hercegovačko-neretvanski kanton - novčana podrška majci koja nije u radnom odnosu iznosi 177,00 KM u periodu od šest mjeseci, pod uvjetom da ukupan prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos 133,00 KM,:
Zapadnohercegovački kanton - ženi-majci koja nije u radnom odnosu pripada novčana pomoć u iznosu od 250,00 KM u trajanju od šest mjeseci;
Kanton 10 - Odlukom o pravu na novčanu naknadu nezaposlenim majkama, pravo se ostvaruje od dana rođenja djeteta do navršene
38
godine dana starosti djeteta, a visina naknade je 100,00 KM mjesečno;
Posavski kanton - naknade nezaposlenim majkama nisu regulisane zakonom, nego se određuju godišnjim odlukama, a isplaćuju se u trajanju od šest mjeseci u iznosu od 150,00 KM mjesečno.
DA LI IMAM PRAVO NA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE?
Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona jedino je ministarstvo u FBiH koje je svojim Uputstvom regulisalo pravo na zdravstveno osiguranje lica u stanju socijalne potrebe koja nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu. Tako, prema tom uputstvu korisnici prava na zdravstveno osiguranje su:
Korisnik prava na stalnu novčanu pomoć; Lice starije od 65 godina (muškarac) odnosno od 60 godina (žena); Civilna žrtva rata; Dijete od rođenja do polaska u školu, ako nije zdravstveno
osigurano kao član porodice osiguranika; Lice smješteno u ustanovu socijalne zaštite i lice koje je u postupku
smještaja; Lice koje je žrtva porodičnog nasilja i nasilja u zajednici (Žrtva
porodičnog nasilja i nasilja u zajednici je lice kome je nanesena fizička, psihička i seksualna patnja ili emocionalna šteta, kao i prijetnja takvim djelima ili propuštanja činjenja dužne pažnje, nebriga i nerješavanje osnovnih potreba, što ga ozbiljno sputava da uživa u svojim pravima i slobodama.);
Nezaposlena samohrana majka-porodilja za vrijeme trudnoće, porođaja i do uzrasta djeteta do godinu dana;
Lice sa invaliditetom i lice ometeno u psihičkom ili fizičkom razvoju; Dijete ili lice smješteno u hraniteljsku porodicu.
Ovo Uputstvo i poduzimanje ovakve vrste akcije od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona predstavlja presedan u priznavanju prava žrtvama nasilja u porodici i nasilja u zajednici. Prema ovom Uputstvu žrtve ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje preko nadležnog kantonalnog ministarstva
39
ukoliko je nasilje prijavljeno, te uz priloženu medicinsku dokumentaciju i drugu relevantnu dokumentaciju o nasilju, usljed čega je žrtvi neophodna zdravstvena usluga ili smještaj u sigurnu kuću. Pravo se priznaje na period do godinu dana, i to ako se ne može ostvariti po drugom osnovu.
Za postupak priznavanja prava nadležni su centri za socijalni rad odnosno gradske/općinske službe Postupak se provodi po zahtjevu lica koje smatra da mu to pravo pripada ili po službenoj dužnosti nadležnog organa.
Posebno je važno da ukoliko lice ne može na drugi način dokazati da ne ostvaruje zdravstveno osiguranje, isto može dati izjavu pred službenim licem da pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću ne koristi i ne može koristiti obavezno zdravstveno osiguranje niti po jednom drugom osnovu. Takva izjava služiće kao dokaz u postupku priznavanja prava na zdravstveno osiguranje.
Nakon priznavanja prava prvostepeni organ popunjava obrazac prijave za obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu legitimaciju te prijavu dostavlja nadležnoj Poreznoj upravi na dalju obradu a zdravstvenu legitimaciju uručuje korisniku za ovjeru i korištenje.
40
